SARAJEVO-Jedan Grad, Jedan Jad

SARAJEVO Sarajevo je danas najtuzniji, najsmjesniji, najpodliji i najjadniji grad na kugli zemaljskoj. Licemjerje i glupost njegovih sadasnjih stanovnika postaje nesto sto ih ontoloski odredjuje. Grad kvazi umjetnika, kvazi politicara, kvazi sportista... Grad ciji sadasnji stanovnici sami sebe ubjedjuju da nesto vrijede i da su nekome bitni i svjesni su da je to laz, ali svjesno i gordo zive u toj lazi jer drugog izbora i nemaju. Grad u kojem se fukara obogatila preko noci na muci svojih nekadasnjih sugradjana, na koje i dan-danas gledaju sa zaviscu, zlobom i neuspjesno prikrivenom mrznjom. Grad iz cijih stanovnika isijava mrznja na samu pomen bilo cega sto je srpsko. Plitki u svojim hedonistickim shvatanjima zivota, olicenim u bureku, cevapima i fildzanu kafe kao i cuvenim izrekama "novi dan, nova nafaka" ili "pitu ne jede onaj ko ima nego ko je navik'o”. Nesposobni za objektivno, dublje, sagledavanje stvari, bez ikakvog smisla za organizaciju i losi improvizatori. Do te mjere uzivljeni u ulogu zrtve, misle da im pripada pravo na apsolutnu istinu. Uvijek spremni da pokazu na "svog komsiju Srbina, vojnika Armije BiH” kao, eto, primjera njihove tolerancije i multietnicnosti a vec nakon minut, kad se "kamere ugase” tom istom Srbinu psovace majku vlasku i cetnicku, govoreci drugom muslimanu "svi su ti oni, bolan, isti”. Tapsace te po ramenu, gledati u oci i govoriti "pa eto nisu svi Srbi zlocinci”. Puni kompleksa proizaslih iz mentalne i fizicke inferiornosti, nesposobni da obuzdaju svoj pokvarenluk kao logicnu posljedicu toga, pravdaju to nekim, toboze, sarajevskim duhom, a koji nije nista drugo nego pokrice i alibi za provincijalni duh, osrednjost (najblaze receno) i primitivizam. Samo se u Sarajevu moglo desiti da se jednom Ivi Andricu dobacuje sa nipodastavanjem u stilu "Halo, pisac, napise li se sta”, a sto je tipican primjer gore navedenog . Da nije rijec o cak i simpaticnom nepriznavanju autoriteta i nepostivanju velicine pokazalo je vrijeme. Tu se radi o zlobi. U Sarajevu se, jadni, i dan-danas ponose time, i takve i slicne gestove navode kao primjer tzv. "sarajevskog duha”, "sarajevske raje”. Ne kaze se dzaba "cega se pametan stidi budala se ponosi”. Kad smo vec kod cuvenog "sarajevskog duha” 70-ih i 80-ih, a cime se bosanski muslimani ponose, iz samo letimicnog pogleda na imena nosilaca gradskog duha tog vremena moze se zakljuciti da oni ne samo da nemaju razloga da budu ponosni nego nisu sustinski ni ucestvovali u desavanjima tog vremena.Tek tu i tamo pokoji bljesak kao npr. Mirza Delibasic, ali zanimljiv podatak je da je u toj cuvenoj utakmici u Grenoblu kada je Bosna postala prvak Evrope u kosarci, najbolji igrac bio jedan Srbin, Zarko Varajic, sa najvise postignutih koseva. Skoro je izasao Bosnin "Almanah” gdje su opisani najveci uspjesi kluba i zanimljivo je da Varajic uopste tu nije spomenut od strane urednika. Istorija se nasilno prekraja i prepravlja, ali kad mogu sa imenom i jezikom zasto ne bi i sa tamo nekim "vlaskim” kosarkasem. Kao i svaka "novokomponovana” i neizivljena "nacija” muslimani su skloni euforiji bez ikakvog utemeljenja i uporista. Drskost, bezobzirnost i nezahvalnost su glavne karakteristike. Nisu rijetki oni koji su u ratu utociste nasli u Srbiji a sad sipaju drvlje i kamenje po srpskom narodu. U Sarajevu "olicenju multieticnosti”, pravoslavni svestenici ulicom hodaju bez mantije, po preporuci vodecih ljudi SPC, sto nikad nije bilo, nisu rijetki slucajevi fizickog napada i premlacivanja pravoslavnih svestenika a po prvi put u istoriji grada u Gradskoj vlasti nema NIJEDNOG Srbina. Takav slucaj nije zabiljezen ni za vrijeme NDH. U Sarajevu apsolutno svi isto razmisljaju, kao po jednoj matrici, i pozicija i opozicija, i obicni ljudi. Najnormalnije je cuti na Bosninoj kosarkaskoj utakmici „Ubij Srbina” iako im pola tima cine 1

Srbi a najbolji dokaz iskompleksiranosti nacije je skandiranje "Moze Bosna i bez tebe, Jugoslavijo...", pa i na utakmici Bosna-Litvanija koja nikakve veze nema sa Srbima. Mrznja prema Srbima je duboko utjelovljena i gaji se decenijama a posljednjih nekoliko godina ponovo dizu glavu. Ili misle da su ojacali, ili da su Srbi slabi ili ih neko sa strane „pumpa” ne znam ali znam da ponovo postaju agresivni. Sarajevo je grad gdje se dva muslimana izmedju sebe nikad nece pozdraviti sa „Dobar dan”, a ako hriscanin uputi taj pozdrav muslimanu ili ce odgovoriti protiv volje ili ce mu samo reci "kako ste”. Po svaku cijenu hoce da se razlikuju. Sarajevo je grad gdje se skoro svakodnevno desavaju samoubistva starijih Srba a mladji zive pod psihickim pritiskom neprijateljski nastrojene okoline. Posljedica toga je bjezanje od stvarnosti koje se ogleda kroz razne psihicke probleme ili odavanje alkoholu i narkomaniji. Cest slucaj je da se i cisti Srbin predstavlja kao Hrvat radi dobijanja bilo kakvog posla, jer je Hrvatima ipak malo lakse u Sarajevu, a o djeci iz mjesovitih brakova da i ne govorim. Uvijek prevlada ona strana roditelja koji nije Srbin. Mladje sarajevske preostale Srpkinje se udaju za muslimane, vjerovatno u nadi da ce nekad prestati nositi taj nametnuti pecat pripadnice agresorskog, genocidnog naroda, a dijete po pravilu nikad ne nosi srpsko ime, nego tzv. "neutralno", Damir ili Zlatan, a sledece koljeno je vec Muhamed. Oni muslimani koji su ozenjeni Srpkinjama, to isticu sa ponosom, opet kao primjer "kosmopolitizma”, "multieticnosti” i "tolerancije”, ali samo "da se Vlasi ne dosjete". Sarajevo je jedini grad u Evropi u kojem se na picu ne stavlja svinjska sunka ni u jednoj piceriji u gradu. Sarajevo je grad u kojem ce vam taksista u autu pricati o SVIM Srbima kao koljacima i divljacima ni ne sluteci da u autu vozi bas jednog Srbina jer on ZNA da je Sarajevo jednonacionalan grad i bas ga briga. Ti si tu svakako u posjeti roditeljima. Sarajevo je grad u kojem su popljuvali i one Srbe u koje su se do juce kleli (Vesovica, Divjaka, Pejanovica, Tifu). Sarajevo je grad gdje pokoji zalutali Srbin i danas smanjuje ton kad izgovara neko srpsko ime i pazi na svaku izgovorenu rijec. Sarajevo je grad u kojem prodje i po nekoliko mjeseci bez radjanja neke srpske bebe .Sarajevo je grad gdje su Srbi natjerani da prodaju svoju imovinu u bescijenje. Sarajevo je grad iz kojeg je otisao svako normalan i svako ko je imao gdje a kad umre jos ono malo srpskih i hrvatskih bakica i tetkica i kad se bagra docepa i tih preostalih stanova, Sarajevo ce postati stopostotno multietnicki grad ali od Siptara, Sandzaklija, pokojeg bosanskog muslimana, Iranaca, Pakistanaca, Turaka i ostale islamske "brace”. Sarajevo je grad gdje ce svaki kvart za par godina imati svoju dzamiju. Sarajevo je siv grad. Ozren Djurdjevic, Bec

Vecernje Novosti - 12.05.2005. godine

Ministarstvo inostranih poslova Bosne i Hercegovine uputilo je danas protestnu notu ambasadoru Srbije i Crne Gore u Sarajevu Stanimiru Vukicevicu zbog objavljivanja teksta "Jedan grad, jedan jad" u jucerasnjem izdanju beogradskih Vecernjih Novosti. U protestu koji je urucen Vukicevicu zahteva se hitno i bezuslovno izvinjenje zbog "izrecenih neistina i tendencioznog pisanja". Ministarstvo inostranih poslova SCG energicno je odbilo da izda bilo kakvo izvinjenje vlastima BiH, a vezano za jucerasnje objavljivanje teksta "Jedan grad, jedan jad", koji je izasao u beogradskom dnevniku Vecernje Novosti, u rubrici "Pisma citalaca". U odluci, koju je potpisao ministar Vuk Draskovic stoji da je "Srbija demokratska zemlja" i da "svako ima pravo da kaze ono sto misli, ma koliko to bolelo". 2