Sanjaju Li Androidi Elektricne Ovce - Philip K. Dick

Philip K. Dick

BLADE RUNNER Do Androids Dream of Electric Sheep? ,1968.

Za Maren Augustu Bergruda 10. kolovoza 1923. - 14. lipnja 1967.

I sanjam još da tratinu gazi, poput duha hodi u rosi, probit mojim radosnim pjevom. Yeats

Auckland Kornjača koju je istraživač kapetan Cook dao kralju Tonge 1777. umrla je jučer. Bilo joj je skoro dvjesto godina. Ta životinja, zvana Tu'imalila, umrla je na zemljištu kraljevske palače u tongoanskoj prijestolnici Nuku na Alofi. Narod Tonge smatrao je tu životinju poglavicom i određeni su posebni pomoćnici da se brinu o njoj. oslijepjela je u požaru prije nekoliko godina. Tongoanski radio javio je da će Tu'imalilino truplo biti poslano u Aucklandski muzej na novom zelandu. Reuters, 1966.

1

Veseli mali naboj elektriciteta koji su odsvirale orgulje za raspoloţenje pored njegovog kreveta probudio je Ricka Deckarda. IznenaĎen - uvijek ga je iznenaĎivalo kad bi ustanovio da je budan bez prethodnog nagovještaja - digao se iz kreveta, ustao u svojoj šarenoj pidţami, i protegnuo se. Sad, u svom krevetu, njegova ţena Iran otvorila je svoje sive, nevesele oči, trepnula, onda zastenjala i opet zatvorila oči. "Postavila si svog Penfielda na preslabo", rekao joj je. "Ja ću ga podesiti i bit ćeš budna i -" "Miči svoje ruke od mojih podešavanja." Njezin glas imao je gorku oštrinu. "Ne ţelim biti budna." Sjeo je kraj nje, nagnuo se nad nju, i blago objasnio: "Ako postaviš naboj na dovoljnu jačinu, bit će ti drago što si budna; u tome je cijela stvar. Na jačini C ona prelazi prag koji priječi svijest, kao i za mene." Prijazno, jer se osjećao dobro raspoloţen prema svijetu - njegova jačina je bila na D - potapšao je njeno golo, blijedo rame. "Miči svoje grube drotovske ruke", rekla je Iran. "Ja nisam drot." Sad se osjećao ţivčano, mada nije namjestio zato. "Još si gori", rekla je njegova ţena, još uvijek zatvorenih očiju. "Ti si ubojica kojeg su unajmili drotovi." "Nikad u ţivotu nisam ubio ljudsko biće." Njegova ţivčanost je sad narasla; postala je izravno neprijateljstvo. Iran je rekla: "Samo one jadne andije." "Primjećujem da nikad nisi nimalo oklijevala potrošiti novac od ucjene koji donesem kući na što god u tom trenutku privuče tvoju pozornost." Ustao je, otišao do konzole orgulja za raspoloţenje. "Umjesto da štediš", rekao je, "da moţemo kupiti pravu ovcu, da zamijenimo onu laţnu električnu gore. Obična električna ţivotinja, a ja zaraĎujem sve za što sam se uspinjao tijekom godina." Kod svoje konzole je oklijevao izmeĎu podešavanja talamičkog supresanta (koji bi odagnao njegovo bijesno raspoloţenje) ili talamičkog stimulansa (koji bi ga učinio dovoljno iţivciranim da pobijedi u svaĎi). "Ako ti podesiš", rekla je Iran, otvorivši oči i promatrajući, "na više ţučljivosti, onda ću ja podesiti na maksimum i vidjet ćeš borbu koja čini svaku našu dosadašnju svaĎu ništavnom. Podesi i vidi; samo probaj." Brzo je ustala,

otišla do konzole svojih orgulja za raspoloţenje, stajala mršteći se na njega, čekajući. Uzdahnuo je, poraţen njenom prijetnjom. "Podesit ću ono što mi je na rasporedu za danas." Gledajući raspored za 3. siječnja 1992., vidio je da se traţi poslovni profesionalni stav. "Ako podesim po rasporedu", rekao je oprezno, "hoćeš li se ti sloţiti da takoĎer podesiš po rasporedu?" Čekao je, dovoljno lukav ne obvezati se dok se njegova ţena ne suglasi da postupi kao i on. "Moj raspored za danas sadrţi šestosatnu samooptuţujuću potištenost", rekla je Iran. "Što? Zašto si to stavila u raspored?" To je negiralo cijelu svrhu orgulja za raspoloţenje. "Nisam čak ni znao da ih moţeš podesiti za to", rekao je smrknuto. "Sjedila sam ovdje jednog popodneva", rekla je Iran, "i prirodno, uključila sam Bustera Prijateljskog i njegove prijateljske prijatelje, i on je govorio o nekoj velikoj novosti koju će objaviti i onda je bila ona odvratna reklama, ona koju mrzim; znaš, za mountibank olovne suspendere. I tako sam na minutu isključila zvuk. I čula sam zgradu, ovu zgradu; čula sam -" Odmahnula je rukom. "Prazne stanove", rekao je Rick. Ponekad ih je čuo noću kad je trebao spavati. A opet, u tim danima i tom dobu napola naseljena stambena zgrada bila je visoko na ljestvici gustoće naseljenosti; tamo, u onom što su prije rata bila predgraĎa, mogle su se naći zgrade potpuno prazne ... barem je tako čuo. Ostavio je to kao informaciju iz druge ruke; kao i većini ljudi nije mu bilo stalo da to iskusi izravno. "U tom trenutku", rekla je Iran, "kad sam isključila zvuk TV-a, bila sam u raspoloţenju 382; upravo sam podesila za njega. Tako da, premda sam intelektom čula prazninu, nisam je osjećala. Moja prva reakcija sastojala se od zahvalnosti što si mi moţemo priuštiti Penfieldove orgulje za raspoloţenje. Ali sam tada shvatila koliko je to nezdravo, osjećati odsustvo ţivota, ne samo u ovoj zgradi nego svuda, i ne reagirati - shvaćaš? Pretpostavljam da ne shvaćaš. Ali to je nekad bilo smatrano znakom mentalnog oboljenja; zvali su to 'odsustvom odgovarajućeg afekta'. Pa sam ostavila zvuk TV-a isključen i sjela za svoje orgulje za raspoloţenje i eksperimentirala. I konačno sam našla podešavanje za očaj." Njeno tamno, ţivahno lice iskazivalo je zadovoljstvo, kao da je postigla nešto pohvalno. "Pa sam ga stavila na svoj raspored dva puta mjesečno; mislim da je to razuman iznos vremena da se osjeti beznaĎe zbog svega, zbog ostanka ovdje na Zemlji nakon što je svatko tko je pametan emigrirao, zar ne misliš tako?" "Ali u takvom raspoloţenju", rekao je Rick, "sklona si ostati, a ne podesiti da izaĎeš iz njega. Takav očaj, zbog totalne stvarnosti, je samoobnavljajući."

"Programiram automatsko isključivanje za tri sata kasnije", rekla je njegova ţena glatko. "481. Svijest o mnogobrojnim mogućnostima koje su mi otvorene u budućnosti; nova nada da -" "Znam za 481", prekinuo ju je. Podesio je tu kombinaciju mnogo puta; dosta se oslanjao na nju. "Čuj", rekao je, sjedajući na svoj krevet i primajući je za ruke da je povuče dolje do sebe, "čak i s automatskim isključivanjem opasno je podvrgnuti se depresiji, bilo kakve vrste. Zaboravi što ti je na rasporedu, i ja ću zaboraviti što je na mom; skupa ćemo namjestiti na 104 i skupa ga iskusiti, a onda ti ostani u njemu dok ja namjestim moje na svoj uobičajeni poslovni stav. Tako ću ţeljeti skoknuti do krova da provjerim ovcu i onda krenuti do ureda; u meĎuvremenu ću znati da ti ne sjediš ovdje u mračnom raspoloţenju bez TV-a." Pustio je njene vitke, duge prste, prošao kroz prostrani stan do dnevne sobe, koja je blago vonjala na sinoćnje cigarete. Tamo se sagnuo da uključi televizor. Iz spavaće sobe dopro je Iranin glas. "Ne mogu podnijeti televizor prije doručka." "Namjesti na 888", rekao je Rick dok se prijemnik zagrijavao. "Ţelju da se gleda TV, ma što bilo na njemu." "Nije mi ni do kakvog namještanja upravo sada", rekla je Iran. "Onda namjesti 3", rekao je on. "Ne mogu namjestiti podešavanje koje potiče moj cerebralni korteks na ţelju da namještam! Ako ne ţelim namještati, ne ţelim namjestiti prije svega to, jer ću onda ţeljeti namjestiti, a sada ţeljeti namjestiti je najtuĎinskiji poriv koji mogu zamisliti; samo ţelim sjediti ovdje na krevetu i zuriti u pod." Glas joj je postao oštar s prizvukom učmalosti dok joj se duša zgusnula i prestala se kretati, kad se instinktivna, sveprisutna opna velike teţine, skoro apsolutne inercije, spustila na nju. Pojačao je zvuk TV-a, i glas Bustera Prijateljskog razlijegao se i ispunio sobu: "- ho, ho, narode. Sad je vrijeme za kratku obavijest o današnjim vremenskim prilikama. Satelit Mongoose izvještava da će radioaktivne padaline biti naročito izraţene oko podneva, a onda će intenzitet opasti, pa svi vi koji ćete se promoliti van -" Pojavljujući se kraj njega, s dugom spavaćicom koja se vijorila, Iran je isključila TV. "Dobro, odustajem; namjestit ću. Što god ţeliš da budem; ekstatično seksualno blaţenstvo - osjećam se tako loše da ću istrpjeti čak i to. Što, kog vraga? Kakvog značaja to uopće ima?" "Namjestit ću za oboje", rekao je Rick, i poveo je natrag u spavaću sobu. Tamo, za njenom konzolom, podesio je 594: zadovoljno priznavanje muţevljeve nadmoćne mudrosti po svim pitanjima. Na svojoj konzoli namjestio je za kreativan i svjeţ pristup poslu, mada to teško da mu je trebalo; takav je bio

njegov uobičajeni, uroĎeni pristup i bez pribjegavanja Penfieldovom umjetnom podraţavanju mozga. Nakon ţurnog doručka - izgubio je vrijeme zbog rasprave sa ţenom - popeo se odjeven za izlazak, uključujući i njegov model Ajax mountibankovog olovnog suspendera, do natkrivenog pašnjaka na krovu gdje je njegova električna ovca "pasla". Gdje je ona, kao pravi primjerak sofisticiranog stroja, ţvakala sa simuliranim zadovoljstvom, zavaravajući druge stanare zgrade. Naravno, neke od njihovih ţivotinja nesumnjivo su takoĎer bile sačinjene kao imitacije s elektronskim kolima; naravno da nikad nije njuškao po tome, ništa više nego što su oni, njegovi susjedi, prtljali po stvarnom funkcioniranju njegove ovce. Ništa ne bi bilo manje pristojno. Reći: "Je li vaša ovca prava?" bilo bi gore kršenje pravila pristojnosti nego pitati bi li nekom graĎaninu zubi, kosa ili unutarnji organi prošli na testu autentičnosti. Jutarnji zrak, pun radioaktivnih čestica, siv i zamračujući, rigao je oko njega; nevoljko je zašmrcao na zadah smrti. Pa, to bi bio prejak opis, zaključio je idući prema zemljišnoj čestici koju je posjedovao skupa s neprilično velikim stanom ispod. NaslijeĎu Konačnog svjetskog rata opala je jačina; oni koji nisu mogli preţivjeti prašinu nestali su u zaboravu prije mnogo godina, a prašina, sada slabija i suočena sa snaţnijim preţivjelima, samo je poremećivala umove i genetska svojstva. I pored njegovog olovnog suspendera prašina se nedvojbeno - uvlačila na i prema njemu, donosila mu svakodnevno, dok god propušta emigrirati, svoj mali teret škodljive prljavštine. Do sada, redoviti mjesečni pregledi proglašavali su ga redovnim: čovjekom koji se mogao razmnoţavati unutar tolerancija postavljenih zakonom. Bilo kog mjeseca, meĎutim, pregled od strane liječnika Policije San Francisca mogao je dati drugačije rezultate. Stalno, novi posebni su se pojavljivali, stvoreni od redovnih sveprisutnom prašinom. Izreka koju su trenutno trubili plakati, TV reklame, i vladine reklamne pošiljke, glasila je: "Emigrirajte ili degenerirajte! Izbor je vaš!" Posve točno, pomislio je Rick otvarajući vratnice malog pašnjaka i prilazeći svojoj električnoj ovci. Ali ja ne mogu emigrirati, rekao je sebi. Zbog mog posla. Vlasnik pašnjaka preko puta, njegov susjed iz zgrade Bili Barbour, pozdravio ga je; i on se, kao i Rick, odjenuo za posao ali je takoĎer zastao usput da pogleda svoju ţivotinju. "Moja kobila", izjavio je Barbour veselo, "je trudna." Pokazao je velikog percherona, koji je stajao zureći u prazno. "Što kaţeš na to?" "Kaţem da ćeš ubrzo imati dva konja", rekao je Rick. Sad je stigao do svoje ovce; ona je leţala preţivajući, s bistrim očima usmjerenim na njega za slučaj da je sa sobom donio urolanog ovsa. Navodna ovca imala je ovas-tropno kolo; pri pogledu na takve ţitarice uvjerljivo bi se podigla i prišla. "Od čega je zatrudnjela?" pitao je Barboura. "Od vjetra?"

"Kupio sam najkvalitetniju oplodnu plazmu koja se moţe naći u Kaliforniji", obavijestio ga je Barbour. "Preko kontakata koje imam u Drţavnom tijelu za uzgoj ţivotinja. Sjećaš li se da je prošli tjedan njihov inspektor bio ovdje da pregleda Judy? Jedva čekaju njezino ţdrijebe; ona je neusporedivo superioran primjerak." Barbour je s ljubavlju potapšao vrat svoje kobile i ona je nagnula glavu prema njemu. "Jesi li ikad pomišljao da prodaš svog konja?" pitao je Rick. Ţelio je do boga imati konja, u stvari imati bilo kakvu ţivotinju. Imati i odrţavati laţnu je na stanovit način bilo postupno demoralizirajuće. A ipak je s društvenog stanovišta to moralo biti napravljeno, uz odsutnost prave stvari. Stoga nije imao izbora već nastaviti. Čak i ako njega samog nije bilo briga, tu je bila i njegova ţena, a Iran je bilo briga. Jako briga. Barbour je rekao: "Bilo bi nemoralno prodati svog konja." "Onda prodaj ţdrijebe. Imati dvije ţivotinje nemoralnije je nego nemati nijednu." Zbunjen, Barbour je rekao: "Kako to misliš? Mnogi ljudi imaju dvije ţivotinje, čak tri, četiri, a u slučaju Freda Washbourna, koji je vlasnik postrojenja za preradu algi gdje radi moj brat, čak i pet. Zar nisi vidio onaj članak o njegovoj patki u jučerašnjem Cronicleu? Kaţu da je to najveća, najteţa moskovska na Zapadnoj obali." Oči su mu zasjale, zamišljajući takvo posjedovanje; postupno je zašao u trans. Pretraţujući po dţepovima svog kaputa, Rick je našao presavijeni, često listan primjerak siječanjske dopune Sidneyevog kataloga ţivotinja i ţivine. Pogledao je u indeks, našao ţdijebad (vidi konji, potom) i uskoro imao prevladavajuću nacionalnu cijenu. "Mogu kupiti ţdrijebe percherona od Sidneya za pet tisuća dolara", rekao je na glas. "Ne, ne moţeš", rekao je Barbour. "Pogledaj opet navod; tiskan je kurzivom. To znači da ih oni nemaju na lageru, ali to bi bila cijena kad bi imali." "Recimo", rekao je Rick, "da ti platim petsto dolara mjesečno na deset mjeseci. Pun kataloški iznos." Barbour je saţaljivo rekao: "Deckarde, ti ne shvaćaš za konje; postoji razlog što Sidneyev nema ţdijebadi percherona na lageru. Ţdijebad percherona ne mijenja vlasnika - čak ni po kataloškoj vrijednosti. Previše su rijetka, čak i relativno slabiji primjerci." Nagnuo se preko njihove zajedničke ograde, gestikulirajući. "Imam Judy već tri godine i cijelo to vrijeme nisam vidio percheronsku kobilu njene kvalitete. Da je steknem morao sam letjeti u Kanadu, i osobno sam je dovezao natrag ovamo da budem siguran da neće biti ukradena. Odvedeš takvu ţivotinju nekamo, na primjer u Colorado ili

Wyoming i ohladit će te da je se dočepaju. Znaš li zašto? Zato što su prije Trećeg svjetskog rata postojale doslovno stotine -" "Ali", prekinuo ga je Rick, "to što ti imaš dva konja, a ja ni jednog, to krši cijelu osnovnu teološku i moralnu strukturu mercerizma." "Ti imaš svoju ovcu; k vragu, moţeš slijediti Uspon u svom pojedinom ţivotu, i kad stegneš dvije drške empatije pristupaš časno. Sad, da nemaš tu staru ovcu tamo, vidio bih logiku u tvom stavu. Naravno, da ja imam dvije ţivotinje, a ti nemaš ni jednu, pomagao bih u tome da te lišim pravog stapanja s Mercerom. Ali svaka obitelj u ovoj zgradi - da vidim; oko pedeset: jedna na svaka tri stana, kako ja računam - svatko od nas ima nekakvu ţivotinju. Graveson ima onu kokoš tamo." Pokazao je na sjever. "Oakes i njegova ţena imaju onog velikog crvenog psa što laje noću." Zamislio se. "Mislim da Ed Smith ima mačku dolje u svom stanu; barem on tako kaţe, ali nitko je nije vidio. Moguće je da se on samo pretvara." Prilazeći svojoj ovci, Rick se sagnuo, traţeći po gustoj bijeloj vuni - barem je runo bilo pravo - dok nije našao ono što je traţio: skrivenu kontrolnu ploču mehanizma. Dok je Barbour gledao, otvorio je poklopac ploče, otkrivajući je. "Vidiš?" rekao je Barbouru. "Razumiješ li sad zašto toliko ţelim tvoje ţdrijebe?" Nakon kraće stanke Barbour je rekao: "Ti jadniče. Je li uvijek bilo tako?" "Ne", rekao je Rick, ponovo zatvarajući poklopac ploče na svojoj električnoj ovci; ustao je, okrenuo se i suočio sa svojim susjedom. "Imao sam pravu ovcu, prvobitno. Otac moje ţene dao nam ju je izravno kad je emigrirao. Onda, prije oko godinu dana, sjećaš se onda kad sam je vodio veterinaru - bio si ovdje gore onog jutra kad sam izašao i našao je kako leţi na boku i ne moţe ustati." "Podigao si je na noge", rekao je Barbour, prisjećajući se i kimajući glavom. "Aha, uspio si je podići, ali je nakon minutu - dvije hodanja opet pala." Rick je rekao: "Ovce obolijevaju od čudnih bolesti. Ili da to drugačije kaţem, ovce obolijevaju od mnogih bolesti, ali simptomi su uvijek isti: ovca se ne moţe dići i nema načina da se odredi koliko je to ozbiljno, je li to uganuta noga ili ţivotinja umire od tetanusa. Od toga je moja umrla: od tetanusa." "Ovdje gore?" rekao je Barbour. "Na krovu?" "Sijeno", objasnio je Rick. "Onaj jedan put nisam skinuo svu ţicu s bale; ostavio sam komad i Groucho - tako sam ga zvao, tada - se ogrebao i na taj način dobio tetanus. Odveo sam ga veterinaru i umro je, i ja sam razmišljao o tome, i na kraju sam nazvao jednu od onih firmi koje prave umjetne ţivotinje i pokazao im fotografiju Grouchoa. Oni su napravili ovo." Pokazao je leţeću laţnu ţivotinju, koja je nastavila lijeno preţivati, još uvijek motreći paţljivo hoće li biti nagovještaja ovsa. "To je vrhunski uradak. I uloţio sam isto toliko vremena i paţnje u brigu za nju kao i kad je bila prava. Ali -" Slegnuo je ramenima.

"Nije to isto", dovršio je Barbour. "Ali skoro. Osjećaš se isto kad to radiš; moraš motriti na nju isto kao što si kad je bila stvarno ţiva. Zato što se kvare i onda svatko u zgradi zna. Davao sam je na popravak šest puta, uglavnom sitni kvarovi, ali ako bi ih bilo tko vidio - na primjer onaj put kad je traka za glas pukla ili se zaprljala i nije prestajala blejati prepoznali bi da su to mehanički kvarovi." Dodao je: "Na kombiju za popravke, naravno, piše 'ţivotinjska ambulanta nekako'. I vozač se oblači kao veterinar, sasvim u bijelo." Najednom je pogledao na svoj sat, sjetivši se koliko je sati. "Moram na posao", rekao je Barbouru. "Vidimo se večeras." Kad je krenuo prema svom autu Barbour mu je ţurno dobacio: "Hm, ja neću reći ništa nikome ovdje u zgradi." Zastajući, Rick je zaustio da kaţe hvala. Ali ga je tada nešto od očaja o kojem je Iran govorila dodirnulo po ramenu i rekao je: "Ne znam; moţda to uopće nije bitno." "Ali gledat će s visoka na tebe. Ne svi oni, ali neki. Znaš kakvi su ljudi glede nebrige za ţivotinju; smatrat će to nemoralnim i antiempatskim. Mislim, tehnički to nije zločin kao što je bilo odmah poslije Trećeg svjetskog rata, ali taj osjećaj još uvijek prevladava." "Boţe", rekao je Rick uzaludno i zagestikulirao praznim rukama. "Ja ţelim imati ţivotinju; stalno se trudim kupiti neku. Ali s mojom plaćom, s onim što gradski sluţbenik zaraĎuje -" Ako bi mi se, pomislio je, opet posrećilo u poslu. Kao prije dvije godine kad sam uspio skinuti četiri andija u jednom mjesecu. Da sam znao tada, pomislio je, da će Groucho uginuti... ali to je bilo prije tetanusa. Prije petcentimetarskog komada slomljene ţice za pakiranje oštrog poput igle. "Mogao bi kupiti mačku", ponudio je Barbour. "Mačke su jeftine; pogledaj u svoj Sidneyev katalog." Rick je tiho rekao: "Ne ţelim kućnog ljubimca. Ţelim ono što sam prije imao, veliku ţivotinju. Ovcu ili ako budem mogao naći novac kravu ili junicu ili kao što ti imaš: konja." S ucjenom od povlačenja pet andija bih to mogao, shvatio je. Tisuću dolara za svakog, preko i iznad moje plaće. Onda bih negdje mogao naći, od nekog, ono što ţelim. Čak i ako je navod u Sidneyevom Ţivotinje i ţivina u kurzivu. Pet tisuća dolara - ali, pomislio je, pet andija bi se prvo morali probiti do Zemlje s jednog od kolonijalnih planeta; to ne mogu kontrolirati, ne mogu učiniti da pet njih doĎe ovamo, a čak i kad bih mogao, ima drugih lovaca na ucjene u drugim policijskim sluţbama širom svijeta. Andiji bi se morali naseliti baš u sjevernu Kaliforniju, a stariji lovac na ucjene na ovom području, Dave Holden, morao bi umrijeti ili se povući. "Kupi cvrčka", predloţio je Barbour šaljivo, "ili miša. Hej, za dvadeset pet dolara moţeš kupiti potpuno odraslog miša."

Rick je rekao: "Tvoj konj bi mogao uginuti, kao Groucho, bez najave. Kad se večeras vratiš kući s posla mogao bi ga naći na leĎima, s nogama u zraku, kao kukca. Kao ono što si ti rekao, cvrčak." Otišao je, s ključem od auta u ruci. "Ţalim ako sam te uvrijedio", rekao je Barbour nervozno. Rick Deckard je šutke otvorio vrata hoverauta. Nije imao više ništa za reći svom susjedu; misli su mu bile usmjerene na posao, na dan pred njim.

2

U divovskoj, praznoj, raspadajućoj zgradi u kojoj su jednom tisuće ţivjele, jedan jedini televizor je nudio svoju robu nenastanjenoj sobi. Ta ruševina bez vlasnika bila je, prije Konačnog svjetskog rata, paţena i odrţavana. Tu su bila predgraĎa San Francisca, udaljena kratkom voţnjom jednotračnim brzim prijevozom; cijeli poluotok je cvrkutao poput stabla s pticama od ţivota i mišljenja i prituţbi, a sad su briţljivi vlasnici ili umrli ili se preselili na neki od kolonijalnih svjetova. Uglavnom ono prvo; bio je to skup rat i pored smjelih predviĎanja Pentagona i njegovog samouvjerenog znanstvenog vazala, Korporacije Rand - koja je, odista, postojala nedaleko odatle. Kao i vlasnici stanova, i korporacija se odselila, očito zauvijek. Nikome nije nedostajala. Pored toga, nitko se danas nije sjećao zašto je do rata došlo i tko je, ako je uopće netko, pobijedio. Prašina koja je zagadila većinu površine planeta nije imala porijeklo ni u jednoj zemlji i nitko, čak ni neprijatelj u vrijeme rata, nije to planirao. Prvo su, čudno, izumrle sove. Tada se to činilo skoro smiješno, debele, čupave bijele ptice koje leţe tu i tamo, u dvorištima i na ulicama; ne izlazeći prije sumraka kao ni prije nego što su počele umirati, sove su bile nezapaţene. Srednjovjekovna kuga bi se iskazivala na isti način, u obliku mnogo mrtvih štakora. Ova kuga se, meĎutim, spustila odozgo. Nakon sova, naravno, uslijedile su druge ptice, ali do tad je misterija već raščlanjena i razjašnjena. Mršav kolonizacijski program bio je pokrenut prije rata, ali sad kad je sunce prestalo sijati na Zemlju, kolonizacija je ušla u potpuno novu fazu. U svezi s tim bilo je modificirano jedno ratno oruţje, Sintetički borac za slobodu, sposoban za funkcioniranje na tuĎinskom svijetu, humanoidni robot striktno rečeno, organski android - postao je pokretni dopunski stroj kolonizacijskog programa. Prema zakonima UN-a svaki iseljenik automatski je

dobivao vlasništvo nad jednim androidskim podtipom po svom izboru i, do 1990., inačice podtipova su se podrazumijevale, poput američkih automobila u šezdesetima. To je bio krajnji poticaj za iseljavanje: androidski sluga kao mrkva, radioaktivne padaline kao batina. UN su učinile emigraciju lakom, ostanak teškim, ako ne i nemogućim. Zadrţavanje na Zemlji potencijalno je značilo da se moţete zateći naglo uvršteni meĎu biološki neprihvatljive, prijetnju čistom naslijeĎu rase. Jednom etiketiran kao poseban, svaki graĎanin, čak i da pristane na sterilizaciju, iščeznuo bi iz povijesti. Prestao je, praktički, biti dio čovječanstva. A ipak su ljudi tu i tamo odbijali iseliti se; to je, čak i njima samima, predstavljalo zbunjujuću iracionalnost. Po logici, svaki redovni već je trebao iseliti se. Moţda je, i tako izobličena, Zemlja ostala poznata, nešto za što se drţi. Ili bi moţda neiseljenik zamišljao da će se pokrov prašine konačno iscrpiti. U svakom slučaju tisuće jedinki su ostale, većinom smještene u urbana područja gdje su mogle fizički vidjeti jedne druge, ohrabriti se uzajamnim prisustvom. Za njih se činilo da su relativno razumne. A, dvojbeno im pridodane, poneke čudne jedinke su ostajale u doslovno napuštenim predgraĎima. John Isidore, na kojeg je lajao televizor u dnevnoj sobi dok se on brijao u kupaonici, bio je jedan od tih. Jednostavno je dolutao na to mjesto u ranim danima poslije rata. U tim zlim vremenima nitko nije znao, u stvari, što radi. Stanovništvo, pomaknuto ratom, lutalo je, smještajući se privremeno prvo u jednom pa drugom području. Tada su padaline bile sporadične i jako su varirale; neke drţave nisu imale skoro ništa, druge su bile zasićene. Pomaknuto stanovništvo kretalo se s kretanjem prašine. Poluotok juţno od San Francisca bio je u početku bez prašine, i veliki broj ljudi reagirao je tako što se naselio tu; kada je prašina stigla, neki su umrli, a ostali su otišli. J. R. Isidore je ostao. Televizor je vikao: "- ponavlja zlatne dane juţnjačkih drţava od prije GraĎanskog rata! Ili kao tjelesna posluga ili kao neumorni poljodjelac, po narudţbi raĎen humanoidni robot - dizajniran naročito za vaše jedinstvene potrebe, za vas i samo vas - dan vam po dolasku apsolutno besplatno, opremljen u potpunosti, kako ste naznačili prije odlaska sa Zemlje; ovaj lojalni, neproblematični pratilac u najvećoj, najsmjelijoj pustolovini koju je smislio čovjek u modernoj povijesti pruţit će -" Nastavio je i dalje mljeti. Pitam se kasnim li na posao, zapitao se Isidore dok je strugao. Nije imao sat koji radi; obično se oslanjao na vremenske signale na TV-u, ali danas je očito bio Dan meĎusvemirskih obzora. U svakom slučaju, TV je tvrdio da je to peta (ili šesta?) obljetnica osnutka Nove Amerike, glavnog naselja SAD na Marsu. A njegov televizor, pošto je bio djelomično pokvaren, hvatao je samo kanal koji je bio nacionaliziran tijekom rata i to i ostao; vlada u Washingtonu, sa svojim kolonizacijskim programom, predstavljala je jedinog sponzora kojeg je Isidore bio prisiljen slušati.

"Da čujemo gospoĎu Maggie Klugman", predloţio je TV-najavljivač Johnu Isidoreu, koji je samo htio znati koliko je sati. "Nedavna doseljenica na Mars, gospoĎa Klugman, nam je u intervjuu snimljenom uţivo u Novom New Yorku imala nešto za priopćiti. GospoĎo Klugman, kako biste usporedili svoj ţivot tamo na kontaminiranoj Zemlji s vašim novim ţivotom ovdje na svijetu bogatom svim zamislivim mogućnostima?" Stanka, a onda je umoran, suh, sredovječan ţenski glas rekao: "Mislim da je ono što smo ja i moja tročlana obitelj najviše primijetili bilo dostojanstvo." "Dostojanstvo, gospoĎo Klugman?" pitao je najavljivač. "Da", rekla je gospoĎa Klugman, sada iz Novog New Yorka, na Marsu. "Teško je to objasniti. Imati slugu na kojeg se moţeš osloniti u tim teškim vremenima ... Za mene je to ohrabrujuće." "Ranije na Zemlji, gospoĎo Klugman, nekad, jeste li se moţda brinuli da ćete biti klasificirani kao, akhm, posebni?" "O, moj muţ i ja skoro smo se razboljeli od brige. Naravno, čim smo se iselili ta briga je nestala, srećom zauvijek." U sebi, John Isidore kiselo je pomislio, i meni je nestala, i to bez da sam morao emigrirati. Bio je posebni sad već više od godinu dana, i ne samo glede izobličenih gena koje je nosio. Još gore, nije uspio proći na testu minimalnih mentalnih sposobnosti, što ga je činilo u popularnom načinu izraţavanja kokošglavcem. Nad njim se nadnio prezir tri planeta. MeĎutim, i pored toga, preţivio je. Imao je posao, vozio je kamionet za dostavu tvrtke za popravak laţnih ţivotinja; Bolnica za ljubimce Van Ness i njegov tmurni, gotički gazda Hannibal Sloat prihvaćali su ga kao ljudsko biće i to je cijenio. Mors certa, vita incerta, kao što bi g. Sloat ponekad rekao. Isidore je, mada je taj izraz čuo više puta, imao samo mutnu predodţbu o njegovom značenju. Na kraju krajeva, kad bi kokošglavac mogao razumjeti latinski, prestao bi biti kokošglavac. G. Sloat je, kad mu je ukazano na to, priznavao da je to točno. A bilo je kokošglavaca beskrajno glupljih od Isidorea, koji uopće nisu mogli raditi nikakav posao, koji su ostajali u ustanovama za nadzor šarmantno zvanim "Instituti za posebne zanatske vještine Amerike", u što je, kao i obično, ušla riječ "posebno". "- vaš suprug se osjećao nezaštićen", govorio je TV-najavljivač, "i zbog toga je imao i stalno nosio skupocjeni i nezgrapni, na radijaciju otporni, olovni suspender, gospoĎo Klugman?" "Moj suprug", počela je gospoĎa Klugman, ali u tom trenu, pošto je završio s brijanjem, Isidore je otišao u dnevnu sobu i isključio televizor. Tišina. Bljesnula je iz drvenarije i zidova; udarila ga je uţasnom, totalnom moći, kao da je stvorena u nekakvom ogromnom mlinu. Digla se iz poda, iz iskrzanog sivog tepisona. Razvila se iz pokvarenih i polupokvarenih aparata u kuhinji, mrtvih strojeva koji uopće nisu radili otkad se Isidore uselio ovamo. Iz beskorisne lampe na stalku je curila, stapajući se s praznim i nijemim spuštanjem sebe same s muhama popljuvanog stropa. Uspijevala je, u stvari,

pojavljivati se iz svakog predmeta u dosegu njegovog vida, kao da je ona - tišina - namjeravala nadomjestiti sve opipljivo. Stoga mu je nahrupila ne samo u uši nego i u oči; dok je stajao pored umrtvljenog televizora iskusio je tišinu kao nešto vidljivo i, na svoj vlastiti način, ţivo. Ţivo! I prije bi često osjetio njezin škrti pristup; kad je došla nahrupila je bez suptilnosti, očito ne mogavši čekati. Tišina svijeta nije mogla zauzdavati svoju pohlepu. Ne više. Ne kad je doslovno pobijedila. Pitao se, tada, da li drugi koji su ostali na Zemlji doţivljavaju prazninu na taj način. Ili je to bila odlika njegovog posebnog biološkog identiteta, nakaznost stvorena njegovim defektnim osjetilnim ustrojem? Zanimljivo pitanje, pomislio je Isidore. Ali s kim bi mogao usporediti bilješke? Ţivio je sam u toj raspadajućoj, slijepoj zgradi od tisuću nenastanjenih stanova koja se, kao i druge slične njoj, survavala dan za danom u sve veću entropijsku ruševinu. Konačno će se sve u zgradi stopiti, postati bezlično i identično, samo pudingasti kipple natrpan do stropa u svakom stanu. A, nakon toga, i sama nezbrinuta zgrada slegnut će se u bezobličnost, zatrpana pod sveprisutnošću prašine. Do tad će, prirodno, on sam biti mrtav, još jedan zanimljiv dogaĎaj koji se moţe očekivati dok stoji tu u svojoj zatrpanoj dnevnoj sobi sam s bezdišućom, sveproţimajućom, nadvladavajućom tišinom svijeta. Bolje, moţda, ponovo uključiti TV. Ali reklame, usmjerene na preostale normalne, plašile su ga. Obavještavale su ga u neprekidnoj koloni na koje je načine on, posebni, nepoţeljan. Neupotrebljiv. Ne moţe, čak ni kad bi htio, emigrirati. Pa čemu slušati to, zapitao je sebe zlovoljno. U rašlje i oni i njihova kolonizacija; nadam se da će tamo izbiti rat - na kraju krajeva, teoretski bi mogao - i oni će završiti kao i Zemlja. I da svatko tko je emigrirao na kraju završi kao posebni. Dobro, pomislio je; idem ja na posao. Posegnuo je za kvakom koja je otvarala vrata u neosvijetljeni hodnik, a onda ustuknuo kad je uočio prazninu u ostatku zgrade. Čekala ga je u zasjedi, tamo vani, sila koju je osjetio kako marljivo prodire u njegov pojedinačni stan. Boţe, pomislio je, i ponovo zatvorio vrata. Nije bio spreman za put uz te odzvanjajuće stube do praznog krova gdje nije imao ţivotinju. Odjek samog sebe kako se penje; odjek ničega. Vrijeme je da stisnem ručke, rekao je sebi, i prešao preko dnevne sobe do crne empatske kutije. Kad ju je uključio, uobičajeni blagi miris negativnih iona nahrupio je iz pogonskog ustroja; ţeljno je udahnuo, već uzdignut, kada je katodna cijev zasvijetlila poput imitacijskog, slabašnog slevizijskog prizora; kolaţ se oblikovao, sačinjen od naizgled slučajnih boja, tragova i konfiguracija koje se, dok se ne stisnu ručke, nisu svodile ni na što. Pa je, duboko udahnuvši da se smiri, stisnuo par ručki. Prizor se zgusnuo; vidio je odjednom čuveni krajolik, stari, smeĎi, goli uspon, s busenjem sasušenih kosturnih trava koje su se zabijale iskosa u mutno

nebo bez sunca. Jedan usamljeni lik, manje-više ljudski po obliku, naporno se uspinjao brdom, stariji čovjek u blijedoj, bezobličnoj odori, pokrovu tako bijednom kao da je ugrabljen iz neprijateljske praznine neba. Taj čovjek, Wilbur Mercer, gurao je dalje a, dok je stiskao ručke, John Isidore postupno je osjetio jenjavanje ţive zlokobnosti u kojoj je stajao; rashodovano pokućstvo i zidovi su izblijedjeli i prestao ih je uopće doţivljavati. Našao se, umjesto toga, kao i uvijek, kako ulazi u krajolik bezličnog brda, bezličnog neba. A istodobno nije više promatrao uspon starog čovjeka. Njegova vlastita stopala sad su strugala, traţila oslonac meĎu poznatim labavim kamenjem; osjećao je istu onu bolnu, nepravilnu grubost pod svojim stopalima i opet je njušio oštru izmaglicu neba ne neba Zemlje već nekog mjesta tuĎeg, dalekog, a ipak, putem empatske kutije, trenutno dostupnog. Prešao je preko na uobičajeni zbunjujući način; dogodilo se fizičko stapanje - popraćeno mentalnim i duhovnim poistovjećivanjem - s Wilburom Mercerom. Kao i za svakoga tko je u tom trenutku stiskao ručke, ili tu na Zemlji ili na jednoj od kolonijalnih planeta. Doţivljavao ih je, te druge, otjelotvorio zbrku njihovih misli, čuo u svom vlastitom mozgu buku njihovih mnogobrojnih pojedinačnih egzistencija. Njima - i njemu - stalo je do jedne stvari; to stapanje njihovih umova usmjerilo je njihovu paţnju na brdo, na uspon, na potrebu za penjanjem. Korak po korak je evoluiralo, tako polako da je bilo skoro neprimjetno. Ali bilo je tu. Više, pomislio je dok su se kamenčići kotrljali dolje pod njegovim stopalima. Danas smo više nego jučer, a sutra - on, sastavni dio Wilbura Mercera, digao je pogled da osmotri uspon ispred. Bilo je nemoguće nazrijeti kraj. Predaleko. Ali doći će. Kamen, bačen na njega, pogodio ga je u ruku. Osjetio je bol. Napola se okrenuo i još jedan kamen proletio je pored njega, promašivši ga; udario je u zemlju i taj zvuk ga je osupnuo. Tko? zapitao se, vireći ne bi li vidio svog mučitelja. Stari protivnici, koji se pojavljuju na rubu njegovog vidnog polja; ono, ili oni, slijedili su ga cijelim putem uz brdo i ostat će sve dok na vrhu Sjetio se vrha, naglog izravnavanja brda, gdje je uspon prestajao i drugi dio počinjao. Koliko je puta to učinio? Nekoliko puta se stopilo; prošlost i budućnost su se stopili; ono što je već doţivio i ono što će kasnije doţivjeti izmiješalo se tako da ništa nije ostalo osim tog trenutka, stajanja u mjestu i odmaranja tijekom kojeg je trljao posjekotinu na svojoj ruci koju mu je nanio kamen. Boţe, pomislio je umorno. Na koji način je ovo pošteno? Zašto sam ovdje gore ovako sam, i muči me nešto što ne mogu čak ni vidjeti? A tada, unutar njega, zajednički ţamor svih ostalih u stapanju razbio je iluziju samoće. I vi ste to osjetili, pomislio je. Da, odgovorili su glasovi. Nas su pogodili, u lijevu ruku; boli kao vrag. Dobro, rekao je. Bolje da ponovo krenemo. Nastavio je hodati, i svi oni su ga istog trena počeli pratiti. Jednom, sjećao se, bilo je drugačije. Prije nego što je kletva stigla, raniji, sretniji dio ţivota. Oni, njegovi usvojitelji Frank i Cora Mercer, našli su ga kako

plovi na splavi na napuhavanje za spašavanje iz aviona, kod obale Nove Engleske ... ili je to bio Meksiko, blizu luke Tampico? Nije se sad sjećao okolnosti. Djetinjstvo je bilo lijepo; volio je sve što je ţivo, naročito ţivotinje, bio je čak u stanju oţivjeti mrtve ţivotinje da budu onakve kao što su bile. Ţivio je sa zečevima i bubama, gdje god to bilo, ili na Zemlji ili na nekom kolonijalnom svijetu; sad je i to zaboravio. Ali sjećao se ubojica, zato što su ga oni uhitili kao nakazu, posebnijeg od svih drugih posebnih. I zbog toga se sve promijenilo. Lokalni zakon zabranjivao je sposobnost vremenskog obrata kojom su se mrtvi vraćali u ţivot; to su mu naglasili tijekom njegove šesnaeste godine. Nastavio je još nekih godinu dana činiti to tajno, u šumama koje su preostale, ali jedna stara ţena, koju nikad nije ni vidio ni čuo, odala ga je. Bez pristanka njegovih roditelja oni - ubojice - bombardirali su jedinstvenu nodulu koja se oblikovala u njegovom mozgu, napali je radioaktivnim kobaltom, i to ga je gurnulo u drugačiji svijet, onaj čije postojanje nije ni naslućivao. Bila je to jama leševa i mrtvih kostiju i borio se godinama da se popne iz nje. Magarac i naročito krastača, bića koja su mu bila najvaţnija, nestala su, izumrla; preostali su samo truli fragmenti, ovdje glava bez očiju, ondje dio ruke. Konačno mu je jedna ptica koja je tamo došla umrijeti rekla gdje se nalazi. Utonuo je u grobni svijet. Nije mogao izaći dok kosti rasute oko njega ne izrastu ponovo u ţiva bića; postao je spojen s metabolizmom drugih ţivota i dok se oni ne dignu ne moţe se ni on dići. Koliko dugo je taj dio ciklusa trajao on nije znao; ništa se nije dogodilo, uopće, tako da je to bilo nemjerljivo. Ali konačno su kosti ponovo zadobile meso; mrtve očne duplje su se popunile i nove oči su vidjele, dok su u meĎuvremenu obnovljeni kljunovi i usta kokodakali, lajali i zavijali. Moguće da je on to učinio; moţda je ekstrasenzomi čvor u njegovom mozgu konačno ponovo izrastao. Ili moţda nije on to postigao; sasvim je moguće da je to mogao biti prirodan proces. U svakom slučaju nije više tonuo; počeo se uspinjati, skupa s drugima. Odavno ih je izgubio iz vida. Zatekao se kako se očito penje sam. Ali bili su tamo. Još uvijek su ga pratili; osjećao ih je, čudno, unutar sebe. Isidore je stajao stišćući dvije ručke, osjećajući sebe kako obuhvaća sve ostale ţive stvari, a tada ih je, nevoljko, pustio. Moralo se završiti, kao i uvijek, a ionako ga je ruka boljela i krvarila tamo gdje ju je kamen udario. Otpuštajući ručke pogledao je ruku, a onda nesigurno otišao do kupaonice svog stana da opere posjekotinu. To nije bila prva rana koju je zadobio dok je bio stopljen s Mercerom i vjerojatno neće biti ni posljednja. Ljudi, naročito stariji, umirali su, najviše kasnije na vrhu brda kada bi mučenje ozbiljno počelo. Pitam se mogu li opet proći kroz taj dio, mislio je u sebi dok je čistio ranu. Moguć je srčani udar; bilo bi bolje, razmišljao je, da ţivim u gradu gdje zgrade imaju doktora u pripravnosti s onim strojevima s električnim iskrama. Ovdje, sam na ovom mjestu, previše je rizično. Ali je znao da će riskirati. Prije uvijek jest. Kao i većina ljudi, čak i starci koji su bili fizički krhki.

Papirnatom je maramicom osušio svoju povrijeĎenu ruku. I čuo, prigušeno i udaljeno, televizor. To je netko drugi u ovoj zgradi, pomislio je panično, ne mogavši vjerovati. Nije moj TV; isključen je, i mogu osjetiti rezonancu poda. Dolje je, na sasvim drugoj razini! Više nisam sam ovdje, shvatio je. Još jedan stanar se uselio, uzeo jedan od napuštenih stanova, i to dovoljno blizu da ga ja čujem. Mora biti razina dva ili tri, sigurno nije dublje. Da vidimo, mislio je brzo. Što radiš kad se novi stanar useli? Svratiš i posudiš nešto, radi li se to tako? Nije se mogao sjetiti; to mu se nikad prije nije dogodilo, ni tu ni bilo gdje drugdje; ljudi su se odseljavali, ljudi su emigrirali, ali nitko se nikad nije useljavao. Odneseš im nešto, odlučio je. Kao čašu vode ili bolje mlijeka; da, to je, mlijeko ili brašno ili moţda jaje - ili, preciznije, njihove umjetne zamjene. Gledajući u svoj hladnjak - kompresor je odavno prestao raditi - našao je dvojbenu kocku margarina. I, s njom, krenuo uzbuĎeno, uzlupalog srca, na razinu ispod. Moram ostati smiren, shvatio je. Ne dati mu do znanja da sam kokošglavac. Ako dozna da sam kokošglavac neće razgovarati sa mnom; tako uvijek biva iz nekog razloga. Pitam se zašto? Poţurio je niz hodnik.

3 Na putu do posla Rick Deckard je, kao i bogzna koliko drugih ljudi, nakratko zastao da se prikrade pred jednu od većih trgovina ljubimcima u San Franciscu, u ulici sa ţivotinjama. U sredini izloga koji se protezao duţ cijele zgrade jedan noj, u zagrijanom kavezu od prozirne plastike, uzvraćao mu je pogled. Ptica je, prema ploči pričvršćenoj na kavez, upravo pristigla iz zoološkog vrta u Clevelandu. Bio je to jedini noj na Zapadnoj obali. Nakon zurenja u njega, Rick je proveo još nekoliko minuta smrknuto proučavajući etiketu s cijenom. Onda je nastavio do Palače pravde na Lombard Streetu i ustanovio da kasni na posao četvrt sata. Dok je otključavao vrata svog ureda, njegov nadreĎeni, policijski inspektor Harry Bryant, klempav i riĎokos, neuredno odjeven, ali mudrih očiju i svjestan skoro svega od bilo kakve vaţnosti, pozdravio ga je. "NaĎimo se u devet i trideset u uredu Davea Holdena." Inspektor Bryant, dok je govorio, načas prolista istipkane pause pričvršćene za priručnu pločicu. "Holden je", nastavio je odlazeći, "u bolnici Mount Zion s laserskom brazdom po kraljeţnici. Bit će tamo

najmanje mjesec dana. Dok mu ne uspiju učvrstiti jedan od onih novih kraljeţaka od organske plastike." "Što se dogodilo?" zapitao je Rick, sleĎen. Glavni lovac na ucjene na odjelu bio je sasvim dobro jučer; na kraju dana je kao i obično odjurio u svom hoverautu do stana u napučenom prestiţnom gradskom području Nob Hill. Bryant je preko ramena promrmljao nešto o devet i trideset u Daveovoj kancelariji i otišao, ostavivši Ricka da stoji sam. Dok je ulazio u svoj ured Rick je čuo glas svoje tajnice, Ann Marsten, iza sebe. "G. Deckarde, znate li što se dogodilo s g. Holdenom? Upucan je." Slijedila ga je u zagušljivi, zatvoreni ured i pokrenula stroj za filtriranje zraka. "Aha", odgovorio je odsutno. "To je morao biti jedan od onih novih, ekstra pametnih androida koje proizvodi korporacija Rosen", rekla je gospoĎica Marsten. "Jeste li pročitali tvrtkinu brošuru i specifikacije? Nexus-6 mozgovni ustroj koji sad koriste sposoban je za odabir u polju od dva trilijuna činilaca, ili deset milijuna odvojenih neuralnih staza." Snizila je glas. "Propustili ste videopoziv jutros. GospoĎica Wild mi je rekla; došao je preko centrale točno u devet." "Poziv ovamo?" pitao je Rick. GospoĎica Marsten je rekla: "Poziv van od g. Bryanta u WOP ... u Rusiji. Pitanje da li bi oni bili voljni podnijeti sluţbenu pisanu prituţbu tvorničkom predstavniku korporacije Rosen za Istok." "Harry još uvijek hoće da se mozgovni ustroj Nexus-6 povuče s trţišta?" Nije bio iznenaĎen. Od početnog objavljivanja specifikacija i grafikona performansi još u kolovozu 1991. većina policijskih koje su se bavile odbjeglim andijima bunila se. "Sovjetska policija ne moţe tu ništa više od nas", rekao je. Po zakonu, proizvoĎači mozgovnog ustroja Nexus-6 djelovali su po kolonijalnim zakonima, pošto je njihova matična autotvornica bila na Marsu. "Bolje da samo prihvatimo novi ustroj kao ţivotnu činjenicu", rekao je. "Uvijek je bilo ovako, sa svakim poboljšanim mozgovnim ustrojem koji se pojavio. Sjećam se bolnih krikova kad su Sudermannovi prikazali svoj stari T-14 onda osamdeset devete. Svaka policijska sluţba na zapadnoj polukugli povikala je da nikakav test neće otkriti njihovo prisustvo, u slučaju ilegalnog ulaska ovamo. Što se toga tiče, neko vrijeme bili su u pravu." Preko pedeset androida T-14 je, koliko se sjećao, uspjelo dospjeti na ovaj ili onaj način na Zemlju, i to nije bilo otkriveno u pojedinim slučajevima i punih godinu dana. Ali je onda smišljen Voigtov empatski test u Pavlovljevom institutu koji je radio u Sovjetskom Savezu. A nijedan android T-14 - barem koliko se znalo - nije uspio proći taj test. "Ţelite li znati što je ruska policija rekla?" pitala je gospoĎica Marsten. "I ja to znam." Njeno pjegavo, narančasto lice sjajilo se.

Rick je rekao: "Doznat ću od Harryja Bryanta." Osjećao se nervozno; uredski tračevi su ga iritirali jer bi se uvijek pokazali boljima od istine. Sjedajući za stol naglašeno je počeo pretraţivati jednu ladicu dok gospoĎica Marsten, uočivši nagovještaj, nije izašla. Iz ladice je izvadio staru, izguţvanu kovertu. Zavaljujući se, naginjući svoj naslonjač vaţnog izgleda, prebirao je po sadrţaju koverte dok nije našao ono što je traţio: sabrane, postojeće podatke o Nexusima-6. Kratko čitanje potvrdilo je izjavu gospoĎice Marsten; Nexus-6 je imao dva trilijuna činilaca plus izbor u rasponu od deset milijuna mogućih kombinacija cerebralne aktivnosti. Za 0,45 sekundi android opremljen takvom mozgovnom strukturom mogao je zauzeti bilo koju od četrnaest osnovnih poza reagiranja. Pa, nikakav test inteligencije neće uloviti takvog andija. A opet, testovi inteligencije nisu ulovili nijednog andija već godinama, još od prastarih, grubih varijanti iz sedamdesetih. Nexus-6 tipovi androida, razmišljao je Rick, nadilazili su nekoliko klasa ljudskih posebnih glede inteligencije. Drugim riječima, androidi opremljenim novim mozgovnim ustrojem Nexus-6 su sa nekakvog grubog, pragmatičnog, neuvijenog stanovišta evoluirali više od velikog - ali inferiornog - dijela čovječanstva. Na bolje ili gore. Sluga je u nekim slučajevima postao vještiji od svog gospodara. Ali pojavila su se nova mjerila postignuća kao kriteriji prosuĎivanja, na primjer Voigt-Kampffov empatski test. Niti jedan android, ma koliko nadaren bio što se tiče čiste intelektualne sposobnosti, nije mogao shvatiti stapanje koje se rutinski odvijalo meĎu sljedbenicima Mercera - doţivljaj koji je on, i doslovno svatko drugi, uključujući ispodnormalne kokoš-glavce, postizao bez ikakve teškoće. Pitao se, kao i većina ljudi ponekad, zašto bi točno android bespomoćno odskočio suočen s testom za mjerenje empatije. Empatija je, očito, postojala samo unutar ljudskog društva, dok se inteligencija u nekom stupnju mogla naći u svakom redu i nizu uključujući arahnide. Kao prvo, empatska sposobnost vjerojatno je zahtijevala potpuni grupni instinkt; usamljeni organizam, kao što je pauk, ne bi imao koristi od nje; u stvari bi to ukidalo paukovu sposobnost da preţivi. Učinilo bi ga svjesnim ţelje za ţivotom kod njegove ţrtve. Stoga bi svi grabeţljivci, čak i visoko razvijeni sisavci kao što su mačke, umrli od gladi. Empatija, jednom je ocijenio, mora biti ograničena na biljoţdere ili svakako sveţdere koji mogu odstupiti od ishrane mesom. Jer, na kraju, dar empatije briše granice izmeĎu lovca i ţrtve, izmeĎu uspješnog i poraţenog. Kao i u stapanju s Mercerom, svi su se penjali skupa ili, kad bi ciklus došao do kraja, padali skupa u jarak grobnog svijeta. Čudno, to je sličilo nekoj vrsti biološkog osiguranja, ali dvosjeklog. Dok god je neko biće doţivljavalo radost, onda je stanje za sva druga bića uključivalo jedan djelić radosti. MeĎutim, ako bi bilo koje ţivo biće patilo, onda za ostale sjena toga ne bi mogla biti potpuno odbačena. Ţivotinja krda, kao

što je čovjek, time bi zadobila veći faktor preţivljavanja; jedna sova ili kobra bile bi uništene. Očito je humanoidni robot predstavljao usamljenog grabeţljivca. Rick je volio misliti o njima na taj način; to je činilo njegov posao probavljivim. Povlačeći - to jest ubijajući - andija nije kršio pravilo ţivota koje je postavio Mercer. Ubijaj samo ubojice, rekao im je Mercer one godine kad su se empatske kutije prvi put pojavile na Zemlji. A u mercerizmu, kad se razvio u punu teologiju, koncept Ubojica je sračunato porastao. U mercerizmu, apsolutno zlo je povlačilo iznošenu tuniku teturavog, penjućeg starca, ali nikad nije bilo jasno tko ili što je to zlo prisustvo. Mercerist je osjećao zlo bez da ga razumije. Rečeno drugačije, mercerist je bio slobodan da postavi neodreĎenu prisutnost Ubojica gdje god je smatrao da to odgovara. Za Ricka Deckarda odbjegli humanoidni robot, koji je ubio svog gospodara, koji je bio opremljen inteligencijom većom nego mnoga ljudska bića, koji nije mario za ţivotinje, koji nije imao sposobnost osjetiti empatski uţitak zbog uspjeha nekog drugog oblika ţivota ili ţalost zbog njegovog poraza - to je, za njega, oličavalo Ubojice. Razmišljanje o ţivotinjama podsjetilo ga je na noja kojeg je vidio u trgovini ljubimcima. Privremeno je odgurnuo specifikacije mozgovnog ustroja Nexus-6, uzeo pregršt Mrs Siddons No. 3 & 4 burmuta i planirao. Onda je pogledao na sat, vidio da ima vremena; uzeo je svoj stolni vidfon i rekao gospoĎici Marsten: "Nazovite mi trgovinu ljubimcima Happy Dog u Sutter Streetu." "Da, gospodine", rekla je gospoĎica Marsten, i otvorila svoj telefonski imenik. Ne mogu traţiti baš toliko puno za noja, rekao je Rick u sebi. Očekuju od tebe da daš staro za novo, kao nekad s autima. "Trgovina ljubimcima Happy Dog", izjavio je muški glas, i na Rickovom vidzaslonu pojavilo se minijaturno sretno lice. Mogle su se čuti ţivotinje kako kmeče. "Onaj noj kojeg imate u izlogu", rekao je Rick; igrao se s keramičkom pepeljarom na stolu pred sobom. "Koliko bi mi učešća trebalo za njega?" "Da vidimo", rekao je prodavač ţivotinja, hvatajući olovku i blok papira. "Jedna trećina odmah." Računao je. "Mogu li pitati, gospodine, hoćete li vi dati nešto u zamjenu?" Oprezno, Rick je rekao: "Ja - nisam odlučio." "Da kaţemo da stavimo noja na tridesetomjesečnu otplatu", rekao je prodavač. "S niskom, niskom kamatnom stopom od šest posto mjesečno. To bi činilo vašu mjesečnu ratu, nakon razumnog učešća-"

"Morat ćete sniziti cijenu koju traţite", rekao je Rick. "Skinite dvije tisuće i neću ništa mijenjati; skupit ću gotovinu." Dave Holden, razmatrao je, je izvan stroja. To bi moglo značiti mnogo ... ovisno o tome koliko se zadataka pojavi tijekom narednog mjeseca. "Gospodine", rekao je prodavač, "cijena koju traţimo je već tisuću dolara ispod redovne. Provjerite u svom Sidneyevom; ostat ću na vezi. Ţelim da se sami uvjerite, gospodine, da je naša cijena razumna." Kriste, pomislio je Rick. Čvrsto se drţe. MeĎutim, tek iz štosa, izvukao je svoj presavijeni Sidneyev iz dţepa kaputa, palcem okrenuo na noj zarez muškiţenski, star-mlad, bolestan-zdrav, nov-rabljen, i proučio cijene. "Nov, mlad, muški, zdrav", obavijestio ga je prodavač. "Trideset tisuća dolara." I on je imao svoj Sidneyev u ruci. "Točno smo tisuću dolara ispod redovne. Sad, vaše učešće -" "Razmislit ću o tome", rekao je Rick, "i nazvati vas opet." Počeo je prekidati vezu. "Vaše ime, gospodine?" pitao je prodavač oprezno. "Frank Meriwell", rekao je Rick. "A vaša adresa, g. Meriwell? Za slučaj da nisam tu kad ponovo nazovete." Izmislio je adresu i spustio prijemnik vidfona natrag na kućište. Sav taj novac, pomislio je. A ipak, ljudi ih kupuju; neki ljudi imaju toliki novac. Ponovo diţući prijemnik rekao je strogo: "Dajte mi vanjsku, gospoĎice Marsten. I nemojte slušati razgovor; povjerljivo je." Mrko ju je pogledao. "Da, gospodine", rekla je gospoĎica Marsten. "Izvolite, birajte broj." Tada je sebe isključila iz veze, ostavljajući ga sučeljenog s vanjskim svijetom. Okrenuo je - po sjećanju - broj dućana s umjetnim ţivotinjama gdje je nabavio svoju laţnu ovcu. Na malom vidzaslonu pojavio se čovjek odjeven kao veterinar. "Dr. McRae", predstavio se čovjek. "Ovdje Deckard. Koliko košta električni noj?" "Pa, rekao bih da vam to moţemo srediti za manje od osam stotina dolara. Koliko brzo ţelite isporuku? Morat ćemo ga izraditi za vas; nema mnogo potraţnje za -" "Javit ću vam se kasnije", prekinuo ga je Rick; gledajući na svoj sat vidio je da je devet i trideset. "Do viĎenja." Ţurno je prekinuo vezu, ustao, i nedugo zatim stajao pred vratima ureda inspektora Bryanta. Prošao je Bryantovu recepcionarku - privlačnu, sa srebrnom spletenom kosom do struka - a onda inspektorovu tajnicu, drevno čudovište iz jurske močvare, smrznutu i lukavu, poput neke stare pojave fiksirane u grobnom svijetu. Nijedna od tih ţena nije mu se

obratila, kao ni on njima. Otvarajući unutarnja vrata kimnuo je svom nadreĎenom, koji je bio zauzet na vidfonu; sjedajući, izvadio je specifikacije za Nexus-6, koje je donio sa sobom, i još jednom ih pročitao dok je inspektor Bryant razgovarao. Osjećao se potišteno. A ipak, po logici, zbog Daveovog naglog nestanka s polja djelatnosti, trebao bi biti barem rezervirano zadovoljan.

4 Moţda sam zabrinut, zaključio je Rick Deckard, da će se ono što se dogodilo Daveu dogoditi i meni. Andi dovoljno pametan da laserira njega, vjerojatno bi mogao skinuti i mene. Ali činilo se da to nije to. "Vidim da si donio brošuru o onom novom mozgovnom ustroju", rekao je inspektor Bryant, prekidajući vezu. Rick je rekao: "Aha. Čuo sam za to preko uredskih glasina. Koliko je andija u pitanju i koliko ih je Dave skinuo?" "Osam u početku", pročitao je Bryant iz svog bloka. "Dave je skinuo prva dva." "A preostalih šest je ovdje u sjevernoj Kaliforniji?" "Koliko mi znamo. Dave smatra da jesu. Ono sam s njim razgovarao. Imam njegove bilješke; bile su mu u stolu. Kaţe da je sve što on zna ovdje." Bryant je kucnuo po sveţnju papira. Do sad nije izgledalo da namjerava predati te papire Ricku; iz nekog razloga nastavio ih je sam listati, mršteći se i izbacujući jezik van. "Nemam ništa na rasporedu", ponudio je Rick. "Spreman sam preuzeti Daveovo mjesto." Bryant je zamišljeno rekao: "Dave je koristio Voigt-Kampffovu izmijenjenu ljestvicu u testiranju jedinki na koje je sumnjao. Ti shvaćaš - u svakom slučaju, trebao bi shvaćati - da taj test nije odreĎen glede novih mozgovnih ustroja. Nijedan test nije; Voigtova ljestvica, koju je prije tri godine dopunio Kampff, je sve što imamo." Zastao je, razmišljajući. "Dave ju je smatrao preciznom. Moţda i jest. Ali predloţio bih ti ovo, prije nego što kreneš za preostalih šest." Opet je kucnuo po hrpi bilješki. "Odleti do Seattlea i porazgovaraj s ljudima u Rosenu. Neka ti pruţe reprezentativan uzorak tipova koji koriste novi Nexus-6 ustroj." "I onda isprobam Voigt-Kampffa na njima", rekao je Rick.

"Zvuči tako lako", rekao je Bryant, više za sebe. "Oprostite?" Bryant je rekao: "Mislim da ću ja osobno razgovarati s Rosenovom organizacijom, dok si ti na putu do tamo." Odmjerio je Ricka, tada, bez riječi. Konačno je zagunĎao, gricnuo nokat, i najzad odlučio što je ţelio reći. "Raspravit ću s njima mogućnost da uključe nekoliko ljudi, kao i svoje nove androide. Ali ti nećeš znati. To će biti moja odluka, u suglasnosti s proizvoĎačima. Trebalo bi biti sreĎeno dok ti ne doĎeš tamo." Najednom je pokazao na Ricka, sa strogim izrazom lica. "Ovo je prvi put da ćeš djelovati kao stariji lovac na ucjene. Dave zna mnogo; on ima godine iskustva za sobom." "Imam i ja", rekao je Rick napeto. "Obavljao si zadatke koji su ti prosljeĎivani s Daveovog rasporeda; on je uvijek odlučivao točno koje će prepustiti tebi, a koje neće. Ali sad imaš šest koje je on namjeravao povući - od kojih je jedan uspio prije toga skinuti njega. Ovaj." Bryant je okrenuo bilješke da ih Rick moţe vidjeti. "Max Polokov", rekao je Bizant. "Tako naziva sebe, u svakom slučaju. Pretpostavljajući da je Dave bio u pravu. Sve je zasnovano na toj pretpostavci, cijeli ovaj popis. A ipak je VoigtKampffova izmijenjena ljestvica bila primijenjena samo na prva tri, ona dva koja je Dave povukao i onda na Polokovu. Bilo je to dok je Dave primjenjivao test; tada ga je Polokov zakvačio laserom." "Što dokazuje da je Dave bio u pravu", rekao je Rick, "inače ne bi bio pogoĎen laserom; Polokov ne bi imao motiva." "Ti kreni za Seattle", rekao je Bryant. "Nemoj ih obavještavati prije polaska; ja ću se za to pobrinuti. Čuj." Ustao je, ozbiljno stao sučelice Ricku. "Kad tamo primjenjuješ Voigt-Kampffovu ljestvicu, ako je jedan od ljudi ne proĎe -" "To se ne moţe dogoditi", rekao je Rick. "Neki dan, prije nekoliko tjedana, razgovarao sam s Daveom upravo o tome. On je razmišljao na isti način. Poslao sam jednu obavijest od sovjetske policije, samog WPO-a, da kruţi po Zemlji i kolonijama. Jedna grupa psihijatara iz Lenjingrada podnijela je WPO-u sljedeći prijedlog. Oni ţele da se najnovija i najpreciznija sredstva za analizu psihološkog profila koja se koriste za otkrivanje prisutnosti androida - drugim riječima, Voigt-Kampffova ljestvica - primijene na paţljivo odabranu grupu šizoidnih i šizofreničnih ljudskih pacijenata. Onih, konkretno, koji iskazuju ono što se naziva 'ravnanjem afekta'. Čuo si za to." Rick je rekao: "To je točno ono što ljestvica mjeri." "Onda razumiješ što ih brine." "Taj problem je oduvijek postojao. Otkad smo prvi put otkrili androide koji se pretvaraju da su ljudi. Konsenzus policijskog mišljenja ti je poznat iz članka

Lurieja Kampffa, napisanog prije osam godina. Blokada pri preuzimanju uloga kod nesmanjene šizofrenije. Kampff je usporedio smanjenu empatsku sposobnost koja se javlja kod ljudskih mentalnih pacijenata i površinski sličnu, ali u osnovi -" "Lenjingradski psihijatri", grubo mu je upao u riječ Bryant, "smatraju da jedna mala skupina ljudskih bića ne moţe proći Voigt-Kampffov test. Da ih testiraš tijekom policijskog posla ocijenio bi ih kao humanoidne robote. Ne bi bio u pravu, ali oni bi do tad bili mrtvi." Onda je zašutio, čekajući Rickov odgovor. "Ali te jedinke", rekao je Rick, "bi sve bile -" "Bili bi u institucijama", sloţio se Bryant. "Ne bi mogli nikako funkcionirati u vanjskom svijetu; svakako ne bi mogli proći neopaţeno kao uznapredovali psihotici - ukoliko se, naravno, njihov raspad nije dogodio nedavno i naglo tako da ga nitko nije stigao primijetiti. Ali to bi se moglo dogoditi." "Šanse su milijun naspram jedan", rekao je Rick. Ali shvatio je poantu. "Ono što je zabrinulo Davea", nastavio je Bryant, "je pojava novog naprednog tipa Nexus-6. Korporacija Rosen uvjeravala nas je, kao što znaš, da se Nexus-6 moţe pokazati standardnim testovima profila. Vjerovali smo im na riječ. Sad smo prisiljeni, kao što smo znali da će se dogoditi, da to sami odredimo. To je ono što ćeš ti raditi u Seattleu. Razumiješ, zar ne, da bi ovo moglo poći krivo na oba načina. Ako pak ne moţeš izdvojiti sve humanoidne robote, onda nemamo pouzdano analitičko sredstvo i nikad nećemo naći one koji već bjeţe. Ako tvoja ljestvica uoči ljudskog subjekta, identificira ga kao androida -" Bryant mu se ledeno iskesio. "Bilo bi neugodno, mada nitko, a svakako ne ljudi iz Rosena, ne bi iznio to u javnost. U stvari ćemo moći to skrivati na neodreĎeno vrijeme, mada ćemo, naravno, morati obavijestiti WPO, a oni će sa svoje strane dojaviti Lenjingradu. Na kraju će nas to zaskočiti iz homeonovina. Ali do tad ćemo moţda iznaći bolju ljestvicu." Podigao je prijemnik fona. "Hoćeš li krenuti? Uzmi jedan auto odjela i natoči gorivo na našim crpkama." Ustajući, Rick je rekao: "Mogu li uzeti bilješke Davea Holdena sa sobom? Htio bih ih pročitati usput." Bryant je rekao: "Sačekajmo dok ne isprobaš svoju ljestvicu u Seattleu." Njegov glas bio je sve nemilosrdniji, i Rick Deckard je to primijetio. Kad je spustio policijski hoverauto na krov zgrade korporacije Rosen u Seattleu, zatekao je jednu mladu ţenu kako ga čeka. Crnokosa i vitka, s novim velikim naočalama za filtriranje prašine, prišla je njegovom autu, s rukama zavučenim duboko u dţepove dugog kaputa s jarkim prugama. Imala je, na sitnom licu oštrih crta, izraz mrgodnog negodovanja. "O čemu se radi?" pitao je Rick izlazeći iz parkiranog auta.

Djevojka je rekla, neiskreno: "Ma, ne znam. Nešto u svezi s načinom na koji nam je govoreno telefonom. Nije bitno." Naglo je ispruţila ruku; refleksno ju je prihvatio. "Ja sam Rachael Rosen. Pretpostavljam da ste vi g. Deckard." "Ovo nije moja zamisao", rekao je. "Da, inspektor Bryant nam je rekao to. Ali vi sluţbeno pripadate Policiji San Francisca, a ona ne vjeruje da naša tvrtka radi za dobro javnosti." Pogledala ga je kroz duge cme trepavice, vjerojatno umjetne. Rick je rekao: "Humanoidni robot je kao i bilo koji drugi stroj. Moţe prelaziti izmeĎu koristi i prijetnje veoma brzo. Kad je korist, nije naš problem." "Ali kad je prijetnja", rekla je Rachael Rosen, "onda vi stupate na scenu. Je li točno, g. Deckard, da ste vi lovac na ucjene?" Slegnuo je ramenima, s oklijevanjem kimnuo glavom. "Nemate teškoća da gledate na androida kao na nešto inertno", rekla je djevojka. "Da ih moţete 'povući', kao što kaţu." "Imate li odabranu skupinu za mene?" upitao je. "Volio bih -" Prekinuo je. Jer je, odjednom, ugledao njihove ţivotinje. Moćna korporacija, shvatio je, naravno da si ih moţe priuštiti. U pozadini svog uma, očito, očekivao je takvu zbirku; nije iznenaĎenje bilo ono što je osjetio, već prije neka vrst čeţnje. Polagano je otišao od djevojke prema najbliţem kavezu. Već ih je mogao nanjušiti, nekoliko mirisa bića koja stoje ili sjede, ili, u slučaju onog što je izgledalo kao rakun, spavaju. Nikad u ţivotu nije svojim očima vidio rakuna. Znao je za tu ţivotinju samo iz 3-D filmova prikazivanih na televiziji. Iz nekog razloga, prašina je pogodila tu vrstu skoro isto tako intenzivno kao i ptice - od kojih skoro nijedna nije preţivjela. Automatskom reakcijom je izvadio svoj raskupusani Sidneyev i pogledao rakuna sa svim podnavodima. Posljednje cijene, naravno, bile su u kurzivu; kao i konji percheroni, nijedan nije postojao na trţištu za prodaju po bilo kojoj cijeni. Sidneyev katalog je samo navodio cijenu po kojoj je obavljena posljednja transakcija rakuna. Bila je astronomska. "Zove se Bili", rekla je djevojka iza njega. "Rakun Bili. Dobili smo ga prošle godine od jedne pridruţene korporacije." Pokazala je pokraj njega i tada je primijetio naoruţane tvrtkine čuvare, koji su stajali sa svojim strojnicama, malim brzometnim lakim oruţjem marke Škoda; pogled čuvara bio je usmjeren na njega otkad se auto spustio. A, pomislio je, moj auto je jasno označen kao policijsko vozilo. "Glavni proizvoĎač androida", rekao je zamišljeno, "ulaţe svoj višak kapitala u ţive ţivotinje."

"Pogledajte sovu", rekla je Rachael Rosen. "Evo, probudit ću je za vas." Zagledala se u jedan mali, udaljeni kavez, u čijem središtu je stršilo razgranano sasušeno drvo. Nema sova, zaustio je reći. Ili su nam tako rekli. Sidneyev, pomislio je; oni ih navode u svom katalogu kao izumrle; sitna, jasna slova, slovo /, svugdje po cijelom katalogu. Dok je djevojka hodala pred njim pogledao je da provjeri, i bio je u pravu. Sidneyev nikad ne griješi, rekao je u sebi. I mi to znamo. Na što drugo da se oslonimo? "Umjetna je", rekao je, naglo shvativši; njegovo razočaranje je navrlo oštro i snaţno. "Nije." Nasmiješila se i vidio je da ima male jednake zube, onoliko bijele koliko su joj oči i kosa crni. "Ali Sidneyev navod", rekao je, pokušavajući joj pokazati katalog. Da joj dokaţe. Djevojka je rekla: "Mi ne kupujemo od Sidneya ili bilo kog drugog trgovca ţivotinjama. Sve naše kupnje su od privatnih stranaka i cijene koje plaćamo ne ulaze u izvještaje." Dodala je: "TakoĎer imamo naše vlastite prirodnjake; oni trenutno rade u Kanadi. Još uvijek ima dosta šume, komparativno govoreći. Dovoljno za manje ţivotinje i ponekad i neku pticu." Dugo je stajao zagledan u sovu, koja je drijemala na svojoj grani. Tisuću misli došlo mu je u um, misli o ratu, o danima kad su sove padale s neba; sjećao se kako je u njegovom djetinjstvu bilo otkriveno da vrsta za vrstom izumire i kako su homeonovi-ne izvještavale o tome svaki dan - lisice jedno jutro, jazavci sljedeće, dok ljudi nisu prestali čitati neprekidne ţivotinjske osmrtnice. Mislio je, takoĎer, i o svojoj potrebi za pravom ţivotinjom; unutar njega se još jednom iskazala stvarna mrţnja prema električnoj ovci, koju je morao njegovati, za koju se morao brinuti, kao da je ţiva. Tiranija jednog predmeta, pomislio je. Ona ne zna da ja postojim. Kao ni androidi, nema sposobnost da cijeni postojanje nečeg drugog. Nikad prije nije pomislio na to, na sličnost izmeĎu električne ţivotinje i andija. Električna ţivotinja, razmišljao je, mogla bi se smatrati podvrstom onog drugog, neka vrsta daleko manje vrijednog robota. Ili bi se, obratno, android mogao smatrati visoko razvijenom, evoluiranom varijantom laţne ţivotinje. Oba ta gledišta izazivala su mu mučninu. "Kad biste prodavali vašu sovu", rekao je djevojci, Rachael Rosen, "koliko biste traţili za nju, i koliko od toga kao učešće?" "Nikad ne bismo prodali našu sovu." Promatrala ga je s mješavinom uţitka i saţaljenja; ili je on tako tumačio njen izraz. "A čak i da je prodamo, vi ne biste nikako mogli platiti tu cijenu. Kakvu ţivotinju imate kod kuće?" "Ovcu", rekao je. "SufFolk ovcu s crnim licem."

"Pa, onda biste trebali biti sretni." "Sretan sam", odgovorio je. "Samo što sam oduvijek ţelio sovu, još prije nego što su sve popadale mrtve." Ispravio se. "Sve osim vaše." Rachael je rekla: "Naš sadašnji program ulaganja gotovine i opći plan zahtijevaju da nabavimo jednu dodatnu sovu koja se moţe pariti sa Scrappyjem." Pokazala je sovu koja je drijemala na grani; na trenje otvorila oba oka, ţuti prorezi koji su zarasli kad se sova opet skupila da nastavi sa drijemeţom. Prsa su joj se uočljivo podigla i spustila, kao da je sova, u svom hipnagogičkom stanju, uzdahnula. Otrgnuvši se od tog prizora - koji je činio da se krajnja gorčina stopi s njegovom prijašnjom reakcijom čuĎenja i čeţnje - rekao je: "Sad bih htio testirati odabir. Moţemo li sići?" "Moj ujak je razgovarao s vašim nadreĎenim i do sad je već vjerojatno -" "Vi ste obitelj?" prekinuo ju je Rick. "Korporacija ove veličine je obiteljska stvar?" Nastavljajući svoju rečenicu, Rachael je rekla: "Ujak Eldon je do sada trebao postaviti grupu androida i kontrolnu grupu. Pa hajdemo." Zakoračila je prema dizalu, ruku ponovo grubo nabijenih u dţepove kaputa; nije se osvrtala, i on je oklijevao na tren, osjećajući nelagodu, prije nego što je najzad krenuo za njom. "Što imate protiv mene?" pitao ju je dok su se skupa spuštali. Zamislila se, kao da do tad to nije znala. "Pa", rekla je, "vi, sitni policijski sluţbenik, u jedinstvenom ste poloţaju. Znate li što ţelim reći?" Pogledala ga je iskosa pogledom punim zlobe. "Koliko se vaše trenutne proizvodnje", upitao je, "sastoji od tipova opremljenih s Nexus-6?" "Cijela", rekla je Rachael. "Siguran sam da će Voigt-Kampffova ljestvica raditi kod njih." "A ako ne radi, morat ćemo povući sve Nexuse-6 s trţišta." Njene crne oči usplamtjele su; mrštila se na njega kad se dizalo prestalo spuštati i vrata mu kliznula u stranu. "Zato što vi, policijske sluţbe, ne moţete obaviti zadovoljavajući posao u jednostavnoj stvari otkrivanja malenog broja Nexusa-6 koje zbunjuju -" Postariji muškarac, uredan i vitak, prišao im je s ispruţenom rukom; na njegovom licu bio je izraz uţurbanosti, kao da se sve u zadnje vrijeme počelo dešavati prebrzo. "Ja sam Eldon Rosen", objasnio je Ricku dok su se rukovali. "Čujte, Deckarde; vi shvaćate da mi ne proizvodimo ništa ovdje na Zemlji, je li? Ne moţemo samo nazvati proizvodnju i zatraţiti raznovrsnu skupinu

komada; nije u pitanju da mi ne ţelimo ili ne namjeravamo suraĎivati s vama. U svakom slučaju, napravio sam najbolje što sam mogao." Lijevom je rukom drhtavo prošao kroz prorijeĎenu kosu. Pokazujući svoj sluţbeni kovčeţić, Rick je rekao: "Spreman sam početi." Ţivčanost starijeg Rosena podigla mu je samopouzdanje. Boje me se, shvatio je trgnuvši se, uključujući i Rachael Rosen. Ja ih vjerojatno mogu natjerati da obustave proizvodnju svojih Nexusa-6; ono što uradim tijekom sljedećih sat vremena utjecat će na strukturu njihovog posla. To bi moglo odlučiti o budućnosti korporacije Rosen, ovdje u Sjedinjenim Drţavama, u Rusiji, i na Marsu. Dvoje članova obitelji Rosen proučavalo ga je preplašeno i osjetio je ispraznost njihovog stava; dolazeći ovamo donio im je provaliju, uveo je prazninu i muk ekonomske smrti. Oni kontroliraju pretjeranu moć, pomislio je. Ovo poduzeće smatra se jednim od tvorničkih temeljaca sustava; proizvodnja androida je u stvari postala toliko povezana s pothvatom kolonizacije da, ukoliko jedna padne u propast, s vremenom će je slijediti i druga. Korporacija Rosen je, naravno, to savršeno razumjela. Eldon Rosen je očito bio svjestan toga još otkad ga je Harry Bryant nazvao. "Ne bih se brinuo da sam na vašem mjestu", rekao je Rick dok ga je dvoje Rosena vodilo kroz blistavo osvijetljen širok hodnik. On sam osjećao se smireno zadovoljnim. Ovaj trenutak, više nego bilo koji drugi kojeg se mogao sjetiti, zadovoljavao ga je. Pa, uskoro će svi oni znati što njegov aparat za testiranje postiţe - a što ne moţe. "Ukoliko nemate povjerenja u Voigt-Kampffovu ljestvicu", istaknuo je, "moţda je vaša organizacija trebala iznaći alternativnu metodu testiranja. Moţe se ustvrditi da odgovornost djelomično leţi na vama. O, hvala." Rosenovi su ga usmjerili iz hodnika u elegantan odjeljak za dnevni boravak, namješten tapisonom, svjetiljkama, kaučem, i modernim stolićima na kojima su leţali najnoviji časopisi... uključujući, primijetio je, dopunu Sidneyevog kataloga za veljaču, koji on osobno još nije vidio. U stvari, dopuna za veljaču neće izići još tri dana. Očito je korporacija Rosen imala poseban odnos sa Sidneyevim. Ljutito je podigao dopunu. "Ovo je kršenje povjerenja javnosti. Nitko ne bi smio unaprijed dobivati vijesti o promjenama cijena." U stvari bi to moglo biti prekršaj saveznog propisa; pokušao se sjetiti relevantnog zakona, ustanovio da ne moţe. "Uzimam ovo sa sobom", rekao je i, otvarajući svoj kovčeţić, ubacio dopunu unutra. Nakon intervala šutnje, Eldon Rosen je umorno rekao: "Čujte, gospodine policajče, nije naša politika traţiti da nam unaprijed -" "Ja nisam policajac", rekao je Rick. "Ja sam lovac na ucjene." Iz svog otvorenog kovčeţića izvukao je Voigt-Kampffovu aparaturu, sjeo za obliţnji stolić od ruţinog drveta, i počeo sastavljati prilično jednostavne poligrafske

instrumente. "Moţete poslati prvog za testiranje unutra", obavijestio je Eldona Rosena, koji je sad izgledao izmučeniji nego ikad. "Voljela bih gledati", rekla je Rachael, takoĎer sjedajući. "Nikad nisam vidjela kako se vrši empatski test. Što mjere te stvari koje imate tu?" Rick je rekao: "Ovo" - podignuo je ravni prianjajući disk sa ţicama koje su se vukle iz njega - "mjeri kapilarnu dilataciju u području lica. Znamo da je to primarna autonomična reakcija, takozvani 'stid' ili 'crvenilo' reagiranja na moralno šokantan poticaj. Ne moţe se svjesno kontrolirati, poput provodljivosti koţe, disanja, i rada srca." Pokazao joj je drugi instrument, svjetiljku s tankom zrakom. "Ovo biljeţi fluktuacije napetosti u očnim mišićima. Istodobno s pojavom crvenila moţe se obično naći mali, ali mjerljiv pokret -" "A njih se ne moţe naći kod androida", rekla je Rachael. "Njih ne ugroţavaju pitanja-poticaji; ne. Mada biološki oni postoje. Potencijalno." Rachael je rekla: "Testirajte mene." "Zašto?" pitao je Rick, zbunjen. Progovarajući, Eldon Rosen je rekao promuklo: "Odabrali smo nju za vašeg prvog subjekta. Ona je moţda android. Nadamo se da vi to moţete odrediti." Sjeo je nizom nespretnih pokreta, izvadio cigaretu, zapalio je i usredotočio se na gledanje.

5 Tanka zraka bijelog svjetla sjajila je u lijevo oko Rachael Rosen, a za njen obraz prianjao je disk od ţičane mreţe. Činilo se da je mirna. Sjedeći tamo gdje je mogao očitati dva brojčanika Voigt--Kampffovog aparata za testiranje, Rick Deckard je rekao: "Opisat ću odreĎeni broj društvenih situacija. Vi trebate izraziti svoju reakciju na svaku od njih što je brţe moguće. Vrijeme će biti mjereno, naravno." "I naravno", rekla je Rachael odsutno, "moji verbalni odgovori neće biti bitni. Isključivo ćete kao pokazatelje koristiti reakciju očnog mišića i kapilarnu reakciju. Ali odgovarat ću; ţelim proći kroz ovo i -" prekinula je. "Počnite, g. Deckard."

Rick je, odabirući pitanje broj tri, rekao: "Dobivate za roĎendan lisnicu od teleće koţe." Oba brojčanika istog trena su se pomaknula preko zelenog i u crveno; igle su silovito jurnule i smirile se. "Ne bih je prihvatila", rekla je Rachael. "TakoĎer bih prijavila policiji osobu koja mi ju je dala." Nakon što je ubiljeţio rezultat Rick je nastavio, okrećući se osmom pitanju sa Voigt-Kampffove ljestvice profila. "Imate dječaka i on vam pokaţe svoju zbirku leptira, skupa sa staklenkom za ubijanje." "Odvela bih ga liječniku." Rachaelin glas bio je tih, ali čvrst. Ponovo su brojčanici registrirali, ali ovaj put ne toliko daleko. I to je zabiljeţio. "Sjedite i gledate TV", nastavio je, "i najednom otkrivate da vam osa plazi po zapešću." Rachael je rekla: "Ubila bih je." Brojčanici, ovaj put, nisu registrirali skoro ništa; tek slab i trenutni drhtaj. Primijetio je to i paţljivo ispecao sljedeće pitanje. "U časopisu nailazite na sliku u boji preko cijele strane, na kojoj je gola djevojka." Zastao je. "Testirate li me jesam li android", pitala je Rachael zajedljivo, "ili jesam li homoseksualka?" Brojčanici nisu registrirali ništa. Nastavio je: "Vašem muţu sviĎa se slika." Još uvijek brojčanici nisu pokazivali reakciju. "Djevojka", dodao je, "leţi licem na dolje na velikoj i krasnoj prostirki od medvjeĎeg krzna." Brojčanici su ostali nepomični, i rekao je u sebi androidska reakcija. Propust da se uoči bitni element, koţa mrtve ţivotinje. Njen um - um toga - koncentrira se na druge čimbenike. "Vaš muţ objesi sliku na zid svoje radne sobe", završio je, i ovaj put su se igle pomakle. "Svakako mu ne bih dopustila", rekla je Rachael. "U redu", rekao je, kimajući glavom. "Sad zamislite ovo. Čitate roman napisan u starim danima prije rata. Likovi posjećuju Fisherman's Wharf u San Franciscu. Ogladne i ulaze u restoran s plodovima mora. Jedan od njih naručuje jastoga, i kuhar baca jastoga u lonac vrele vode dok likovi gledaju." "O boţe", rekla je Rachael. "To je uţasno! Jesu li to zbilja radili? To je izopačeno! Mislite ţivi jastog?" Brojčanici, meĎutim, nisu reagirali. Formalno, ispravan odgovor. Ali hinjen. "Iznajmite kolibu u planini", rekao je, "u predjelu koji je još ozelenjen. Rustična je, od grube borovine s velikim kaminom." "Da", rekla je Rachael, nestrpljivo kimajući glavom.

"Na zidove je netko povješao stare karte, grafike Currier and Ivesa, a iznad kamina postavljena je jelenska glava, s punim razvijenim rogovljem. Ljudima koji su s vama svide se ukrasi kolibe i svi odlučite -" "Ne s jelenskom glavom", rekla je Rachael. Brojčanici su, meĎutim, pokazali amplitudu samo unutar zelenog. "Ostanete trudni", nastavio je Rick, "s muškarcem koji je obećao da će vas oţeniti. Taj muškarac ode s drugom ţenom, vašom najboljom prijateljicom; vi odete na abortus i -" "Nikad ne bih otišla na abortus", rekla je Rachael. "Ionako ne moţete. Za to se dobiva doţivotna, a policija uvijek motri." Ovaj put su obje igle silovito jurnule u crveno. "Kako znate za to?" upitao ju je Rick znatiţeljno. "Za poteškoće da se ode na abortus?" "Svatko to zna", odgovorila je Rachael. "Zvučalo je kao da govorite iz osobnog iskustva." Paţljivo je gledao igle; opet su opisale široku putanju preko brojčanika. "Još jedno. Izlazite s muškarcem i on vas poziva da posjetite njegov stan. Dok ste tamo, nudi vas pićem. Dok stojite i drţite čašu moţete vidjeti spavaću sobu; privlačno je ukrašena plakatima za koridu, i vi ulazite da pobliţe pogledate. On vas slijedi, i zatvara vrata za sobom. Grleći vas, kaţe -" Rachael ga je prekinula. "Što je plakat za koridu?" "Crteţi, obično u boji i veoma veliki, koji pokazuju matadora s njegovim plaštem, bika koji ga pokušava ubosti." Bio je zbunjen. "Koliko ste stari?" pitao je; to bi mogao biti čimbenik. "Osamnaest mi je godina", rekla je Rachael. "Dobro; znači taj muškarac zatvara vrata i grli me. Što on kaţe?" Rick je pitao: "Znate li kako su koride završavale?" "Pretpostavljam da je netko bio ozlijeĎen." "Bik je, na kraju, uvijek bio ubijan." Čekao je, gledajući dvije igle. Zadrhtale su nemirno, samo to. Bez ikakvog stvarnog očitavanja. "Konačno pitanje", rekao je. "Iz dva dijela. Gledate jedan stari film na TV, film od prije rata. Prikazuje gozbu u tijeku; gosti uţivaju u konzumiranju sirovih ostriga." "Fuj", rekla je Rachael; igle su se brzo pomakle. "Glavno jelo", nastavio je, "sastoji se od kuhanog psa, punjenog riţom." Igle su se manje pomakle ovaj put, manje nego za sirove ostrige. "Jesu li vam sirove ostrige prihvatljivije od porcije kuhanog psa? Očito ne." Odloţio je svoju

olovku, ugasio zraku svjetla, skinuo prianjajući disk s njenog obraza. "Vi ste android", rekao je. "To je zaključak testiranja", obavijestio je nju - ili prije ono - i Eldona Rosena, koji ga je gledao zgrčen od brige; starčevo lice se izobličilo, mrdajući se od ljutite zabrinutosti. "U pravu sam, zar ne?" rekao je Rick. Nije bilo odgovora od nikog od Rosenovih. "Čujte", rekao je razumno. "Nemamo sukob interesa; meni je bitno da Voigt-Kampffov test funkcionira, skoro isto toliko bitno kao i vama." Stari Rosen je rekao: "Ona nije android." "Ne vjerujem u to", rekao je Rick. "Zašto bi on lagao?" ţestoko je rekla Rachael. "Ako išta, lagali bismo za obratno." "Ţelim da vam se napravi analiza koštane srţi", rekao joj je Rick. "Moţe na kraju biti organski odreĎeno jeste li android ili niste; sporo je i bolno, priznajem, ali -" "Po zakonu", rekla je Rachael, "ne moţe me se prisiliti da se podvrgnem testu koštane srţi. To je ustanovljeno na sudu; samooptuţivanje. A ionako, na ţivoj osobi - ne na lešu povučenog androida - to traje dugo. Moţete primjenjivati taj prokleti Voigt-Kampffov test zbog posebnih; njih se mora stalno testirati, a dok je vlada to radila, vi policijske sluţbe provukli ste Voigt-Kampffa. Ali ono što ste rekli je točno; ovo je kraj testiranja." Ustala je, odmaknula se od njega, i stajala s rukama na bokovima, okrenuta leĎima prema njemu. "U pitanju nije zakonitost testa koštane srţi", rekao je Eldon Rosen promuklo. "U pitanju je da je vaš test izraţavanja empatije iznevjerio glede moje nećakinje. Mogu objasniti zašto je imala rezultat poput androida. Rachael je odrasla na Saladeru 3. Bila je roĎena na njemu; provela je četrnaest od svojih osamnaest godina ţiveći od zbirke traka i onoga što je devet drugih članova posade, svi odrasli, znalo o Zemlji. Onda se, kao što znate, brod okrenuo natrag na šestini puta do Proxime. Inače Rachael ne bi nikad vidjela Zemlju - u svakom slučaju ne do kasnijeg stadija ţivota." "Povukli biste me", rekla je Rachael preko ramena. "U policijskoj pretrazi bila bih ubijena. To sam znala otkad sam došla ovamo prije četiri godine; ovo nije prvi put da sam se podvrgla Voigt-Kampffovom testu. U stvari, rijetko napuštam ovu zgradu; rizik je ogroman, zbog onih blokada na putu koje vi iz policije postavljate, onih pomičnih nadzornih točaka da uhvatite neregistrirane posebne." "I androide", dodao je Eldon Rosen. "Mada, naravno, javnost to ne dozna; oni ne trebaju znati da su androidi meĎu nama, usred nas."

"Ne mislim da jesu", rekao je Rick. "Mislim da su ih različite policijske sluţbe ovdje i u Sovjetskom Savezu sve skinule. Populacija je sad dovoljno mala; svatko, prije ili kasnije, naiĎe na kontrolni punkt." To je, barem, bila zamisao. "Kakve su vaše upute", pitao je Eldon Rosen, "za slučaj da odredite čovjeka kao androida?" "To je interna stvar policije." Počeo je slagati svoju opremu za testiranje natrag u kovčeţić; dvoje Rosenovih je šutke gledalo. "Očito", dodao je, "rečeno mi je da prekinem daljnje testiranje, kao što sad činim. Ukoliko jednom nije uspjelo, nema smisla nastaviti." Zatvorio je kovčeţić. "Mogli smo vas prevariti", rekla je Rachael. "Ništa nas nije prisiljavalo da priznamo da ste me pogrešno testirali. A isto vrijedi i za drugih devet subjekata koje smo odabrali." Ţivahno je zagestikulirala. "Sve što smo trebali je da samo prihvatimo rezultate vašeg testa, ma kakvi bili." Rick je rekao: "Inzistirao bih na popisu unaprijed. Točni podaci u zapečaćenoj koverti. I usporedio bih moje rezultate testa zbog podudaranja. Moralo bi biti podudaranja." A sad mogu vidjeti, shvatio je, da ga ne bi bilo. Bryant je bio u pravu. Hvala Bogu da nisam krenuo u lov na ucjene na osnovi ovog testa. "Da, pretpostavljam da biste to napravili", rekao je Eldon Rosen. Pogledao je Rachael, koja je kimnula glavom. "Raspravljali smo o toj mogućnosti", rekao je tada Eldon, oklijevajući. "Ovaj problem", rekao je Rick, "proizlazi u potpunosti iz vaših metoda proizvodnje, g. Rosen. Nitko nije silio vašu organizaciju da usavrši proizvodnju humanoidnih robota do točke kad -" "Predvidjeli smo što su kolonisti htjeli", rekao je Eldon Rosen. "Slijedili smo uvrijeţeni princip koji proţima svaki komercijalni pothvat. Da naša tvrtka nije radila te sve više i više ljudske tipove, uradile bi to druge tvrtke. Znali smo rizike koje preuzimamo kad smo razvili mozgovni ustroj Nexus-6. Ali vaš Voigt-Kampffov test bio je promašaj prije nego što smo mi pustili taj tip androida. Da ste propustili svrstati Nexus-6 androida kao androida, da ste ga nakon provjere proglasili čovjekom - ali to nije ono što se dogodilo." Glas mu je postao čvrst i zajedljivo prodoran. "Vaš policijski odjel - kao i drugi - moţda je povukao, vrlo vjerojatno je povukao, prave ljude s nerazvijenim empatskim sposobnostima, kao što je moja neduţna nećakinja. Vaš poloţaj, g. Deckarde, ekstremno je loš s moralne strane. Naš nije." "Drugim riječima", rekao je Rick zajedljivo, "ja neću dobiti šansu da provjerim nijednog Nexusa-6. Vi ste mi prije toga uvalili ovu šizoidnu curu." I moj test, shvatio je, je zbrisan. Nisam trebao ići na to, rekao je u sebi. MeĎutim, sad je prekasno.

"Imamo vas, g. Deckard", sloţila se Rachael Rosen tihim, razumnim glasom; okrenula se prema njemu, tada, i nasmiješila. Nije mogao uočiti, čak ni sad, kako ga je korporacija Rosen uspjela uhvatiti u klopku, i to tako lako. Stručnjaci, shvatio je. Takva mamutska korporacija sadrţi toliko iskustva. Posjedovala je, u stvari, nekakav grupni um. A Eldon i Rachael Rosen predstavljali su govornike tog korporacijskog bića. Njegova je greška, očito, bila u tome što ih je gledao kao jedinke. Bila je to greška koju neće ponoviti. "Vaš nadreĎeni, g. Bryant," rekao je Eldon Rosen, "imat će problema da shvati kako ste nam dopustili da poništimo vašu opremu za testiranje prije nego što je test počeo." Pokazao je prema stropu, i Rick je vidio leću kamere. Njegova bitna greška u radu s Rosenovima snimljena je. "Mislim da je najbolje što moţemo napraviti", rekao je Eldon, "sjesti i -" napravio je prijateljsku gestu, "smisliti nešto, g. Deckarde. Nema potrebe za panikom. Varijanta androida Nexus-6 je činjenica; mi ovdje u korporaciji Rosen to shvaćamo, a mislim da sad i vi to shvaćate." Rachael je, naginjući se prema Ricku, rekla: "Kako bi vam se svidjelo da imate sovu?" "Sumnjam da ću ikad imati sovu." Ali znao je što ona hoće reći; razumio je dogovor koji je korporacija Rosen htjela postići. Napetost kakvu nikad prije nije osjetio pojavila se unutar njega; eksplodirala je, polagano, u svakom dijelu njegovog tijela. Osjetio je kako ga napetost, svijest o onom što se dogaĎa, potpuno preuzima. "Ali sova", rekao je Eldon Rosen, "je ono što ţelite." Pogledao je upitno u svoju nećakinju. "Mislim da on nema nikakvu predodţbu -" "Naravno da ima", usprotivila se Rachael. "On zna točno kamo ovo ide. Zar ne, g. Deckarde?" Opet se nagnula prema njemu, ovaj put bliţe; mogao je osjetiti blagi parfem oko nje, skoro toplinu. "Skoro ste stigli dotle, g. Deckarde. Skoro imate svoju sovu." Eldonu Rosenu je rekla: "On je lovac na ucjene, sjećaš se? Pa ţivi od ucjena koje pokupi, a ne od svoje plaće. Zar nije tako, g. Deckard?" Kimnuo je glavom. "Koliko je androida pobjeglo ovaj put?" upitala je Rachael. Konačno je rekao: "Osam. U početku. Dva je već povukao netko drugi; ne ja." "Dobivate koliko za svakog androida?" pitala je Rachael. Slijeţući ramenima, rekao je: "To varira."

Rachael je rekla: "Ako nemate test koji moţete primjenjivati, onda nema načina da identificirate androida. A ako nema načina da identificirate androida, nema načina da pokupite svoju ucjenu. Pa ako Voigt-Kampffova ljestvica mora biti odbačena -" "Nova ljestvica", rekao je Rick, "će je zamijeniti. To se dogaĎalo i prije." Tri puta, precizno rečeno. Ali nova ljestvica, modernije analitičko sredstvo, već je postojala; nije bilo čekanja. Ovaj put je bilo drugačije. "Konačno će, naravno, Voigt-Kampffova ljestvica postati zastarjela", sloţila se Rachael. "Ali ne sad. Mi smo se uvjerili da će izdvojiti Nexuse-6 i voljeli bismo da na osnovu toga nastavite raditi svoj poseban, odreĎeni posao." Ljuljajući se naprijed-natrag, ruku čvrsto skupljenih, napeto ga je promatrala. Pokušavajući dokučiti njegovu reakciju. "Reci mu da moţe dobiti svoju sovu", zahripao je Eldon Rosen. "Moţete dobiti sovu", rekla je Rachael, još uvijek gledajući u njega. "Onu na krovu. Scrappyja. Ali htjet ćemo ga spariti ako se moţemo dočepati ţenke. I sve potomstvo će biti naše; to mora biti potpuno jasno." Rick je rekao: "Podijelit ću leglo." "Ne", rekla je Rachael istog trena; iza nje Eldon Rosen je odmahnuo glavom, podrţavajući je. "Tako biste imali pravo na jedinu lozu sova unedogled. A tu je i još jedan uvjet. Ne moţete ostaviti svoju sovu nikome; nakon vaše smrti vraća se korporaciji." "To zvuči", rekao je Rick, "kao poziv da doĎete i ubijete me. Da biste odmah dobili natrag svoju sovu. Neću se sloţiti s tim; previše je opasno." "Vi ste lovac na ucjene", rekla je Rachael. "Znate baratati laserskim pištoljem - čak i sad ga imate pri sebi. Ako ne moţete zaštititi sebe, kako ćete povući šest preostalih Nexus-6 andija? Oni su mnogo pametniji od starih W-4 tvrtke Gozzi." "Ali ja lovim njih", rekao je. "Na ovaj način, s klauzulom vraćanja sove, netko bi lovio mene." A nije mu se dopadala ideja da bude vreban; vidio je učinak toga na androidima. To je dovodilo do primjetnih promjena, čak i kod njih. Rachael je rekla: "Dobro; popustit ćemo u tome. Moţete ostaviti sovu svojim nasljednicima. Ali inzistiramo na kompletnom leglu. Ako se ne moţete sloţiti s tim, vratite se u San Francisco i priznajte vašim nadreĎenima u policiji da Voigt-Kampffova ljestvica, barem kako je vi primjenjujete, ne moţe razlučiti andija od ljudskog bića. A onda potraţite drugi posao." "Dajte mi malo vremena", rekao je Rick.

"Dobro", rekla je Rachael. "Ostavit ćemo vas ovdje, gdje je udobno." Pogledala je na svoj ručni sat. "Pola sata", rekao je Eldon Rosen. On i Rachael krenuli su šutke prema vratima. Rekli su ono što su htjeli reći, shvatio je; ostatak je bio njemu u krilu. Kad je Rachael krenula zatvoriti vrata za sobom i svojim ujakom, Rick je rekao izravno: "Uspjeli ste mi savršeno namjestiti. Imate na traci da sam promašio s vama; znate da moj posao ovisi o korištenju Voigt-Kampffove ljestvice; i posjedujete tu vraţju sovu." "Vašu sovu, dragi moj", rekla je Rachael. "Sjećate se? Zavezat ćemo mu kućnu adresu oko noge i pustiti ga da odleti do San Francisca; bit će tamo kad doĎete s posla." On, pomislio je. Ona stalno govori o sovi kao o njemu. Ne o njoj. "Samo sekundu", rekao je. Zastajući na vratima, Rachael je rekla: "Odlučili ste?" "Ţelim", rekao je, otvarajući svoj kovčeg, "vas pitati još jedno pitanje s Voigt-Kampffove ljestvice. Sjednite opet." Rachael je pogledala svog ujaka; on je kimnuo i ona se nevoljko vratila, sjedajući kao i prije. "Zbog čega ovo?" htjela je znati, obrva dignutih u gaĎenju i oprezu. Uočio je njenu kosturnu napetost, primijetio je profesionalno. Uskoro je imao zraku svjetla usmjerenu na njeno desno oko i prianjajući disk opet u dodiru s njenim obrazom. Rachael je ukočeno zurila u svjetlo, još uvijek s očitim izrazom krajnje gadljivosti. "Moj kovčeg", rekao je Rick dok je traţio po njemu Voigt-Kampffove formulare. "Lijep je, zar ne? To nam daje odjel." "Da, da", rekla je Rachael odsutno. "Od koţe beba", rekao je Rick. Pogladio je crnu koţnu površinu kovčega. "Sto posto prava koţa ljudskih beba." Vidio je dva brojčanika kako se ţestoko pomiču. Ali tek nakon stanke. Reakcija je uslijedila, ali prekasno. Znao je period reagiranja u djelić sekunde, ispravni period reagiranja; nije trebalo biti stanke. "Hvala, gospoĎice Rosen", rekao je, i ponovo pokupio opremu; završio je s ponovnim testiranjem. "To je sve." "Odlazite?" pitala je Rachael. "Da", rekao je. "Zadovoljen sam." Paţljivo, Rachael je rekla: "Što je s drugih devet subjekata?"

"Ljestvica je bila adekvatna u vašem slučaju", odgovorio je. "Mogu ekstrapolirati iz toga; očito je još uvijek učinkovita." Eldonu Rosenu, koji je tmurno klonuo pokraj vrata sobe, rekao je: "Zna li ona?" Ponekad nisu znali; laţna sjećanja su iskušana nekoliko puta, uglavnom s pogrešnom zamisli da će preko njih reagiranja na test biti promijenjena. Eldon Rosen je rekao: "Ne. Programirali smo je potpuno. Ali mislim da je pred kraj posumnjala." Djevojci je rekao: "Pogodila si kad je traţio još jedan pokušaj." Blijeda, Rachael je ukočeno kimnula. "Ne boj ga se", rekao joj je Eldon Rosen. "Ti nisi odbjegli android koji je ilegalno na Zemlji; ti si vlasništvo korporacije Rosen, koje koristimo kao pomoć pri prodaji mogućim iseljenicima." Otišao je do djevojke, utješno joj stavio ruku na rame; ona se na dodir trgnula. "U pravu je", rekao je Rick. "Neću vas povući, gospoĎice Rosen. Ugodan vam dan ţelim." Krenuo je prema vratima, onda na tren zastao. Upitao je njih dvoje: "Je li sova prava?" Rachael je brzo pogledala starog Rosena. "On ionako odlazi", rekao je Eldon Rosen. "Nije bitno; sova je umjetna. Sove ne postoje." "Hmmm", promrmljao je Rick, i otupjelo iskoračio u hodnik. Njih dvoje gledalo ga je kako odlazi. Nitko nije ništa rekao. Nije ostalo ništa za reći. Znači tako najveći proizvoĎač androida radi, rekao je Rick sebi. Podmuklo, i na način s kojim se ranije nije susretao. Čudan i zakučast novi tip ličnosti; nije čudo da su sluţbe za provoĎenje zakona imale problema s Nexusima-6. Nexus-6. Sad se suočio s njim. Rachael, shvatio je; ona mora biti Nexus-6. Prvi put vidim jednog od njih. A zamalo su to uspjeli; bili su vraški blizu da potkopaju Voigt-Kampffovu ljestvicu, jedini način koji imamo za njihovo otkrivanje. Korporacija Rosen veoma dobro uspijeva - u svakom slučaju se jako trudi -zaštititi svoje proizvode. A morat ću se suočiti s još šest njih, razmišljao je. Prije nego što budem gotov. Zaradit će novac od ucjena. Svaki cent. Pod pretpostavkom da ostane ţiv.

6 Televizor je odjekivao; spuštajući se velikim praznim, prašinom pogoĎenim stubištem stambene zgrade na niţu razinu, John Isidore čuo je sad već poznati glas Bustera Prijateljskog, koji je veselo mljeo svojoj publici širom sustava. "- ho, ho, narode! Zip klik zip! Vrijeme je za kratku obavijest o sutrašnjem vremenu; prvo istočna obala SAD. Satelit Mongoose javlja da će radioaktivne padaline biti naročito izraţene oko podneva, a zatim će opasti. Pa svi vi, dragi ljudi, koji ćete izlaziti van, sačekajte do popodneva, ha? A kad već spominjemo čekanje, sad ima još samo deset sati do one velike vijesti, mog posebnog predstavljanja! Recite svojim prijateljima da gledaju! Otkrit ću nešto što će vas zapanjiti. Sad, mogli biste nagaĎati da su to samo uobičajene -" Kad je Isidore zakucao na vrata stana, televizor je istog trena zamro u nepostojanje. Nije samo zašutio; postao je nepostojeći, otjeran u grob njegovim kucanjem. Osjetio je, iza zatvorenih vrata, prisustvo ţivota, osim onog na TV-u. Njegove napregnute umne sposobnosti proizvele su ili nekako pokupile bezimeni, neizrečeni strah, od nekoga tko se povlačio od njega, nekoga tko je otjeran do najudaljenijeg zida stana u pokušaju da ga izbjegne. "Hej", zazvao je. "Ja ţivim kat više. Čuo sam vaš TV. Hajdemo se sresti; moţe?" Čekao je, osluškujući. Nije bilo ni zvuka ni pokreta; njegove riječi nisu tu osobu izvukle van."Donio sam vam kocku margarina", rekao je, stojeći blizu vrata u pokušaju da govori kroz njihovu debljinu. "Zovem se J. R. Isidore i radim za poznatog ţivotinjskog veterinara g. Hannibala Sloata; čuli ste za njega. Ja sam pošten; imam posao. Vozim kombi za g. Sloata." Vrata su se tanušno otvorila i vidio je u stanu djelomični i nesreĎeni lik, djevojku koja je ustuknula i odmakla se, a ipak se drţala za vrata, kao da joj treba potpora. Od straha je izgledala bolesno; izobličio joj je linije tijela, činio da izgleda kao da ju je netko slomio, a onda, zlobno, loše zakrpao. Njene oči, ogromne, ukočeno su se zastaklile dok se pokušavala nasmiješiti. Rekao je, najednom razumijevajući: "Mislili ste da nitko ne ţivi u ovoj zgradi. Mislili ste da je napuštena." Kimajući glavom, djevojka je prošaputala: "Da." "Ali", rekao je Isidore, "dobro je imati susjede. K vragu, dok vi niste došli ja nisam imao nikoga." I to nije bilo zabavno, sam bog zna. "Vi ste jedini?" pitala je djevojka. "U ovoj zgradi, osim mene?" Sad je izgledala manje uplašeno; tijelo joj se ispravilo i rukom je zagladila svoju tamnu

kosu. Sad je vidio da je skladno graĎena, mada niska, i da ima lijepe oči znatno istaknute dugim crnim trepavicama. Zatečena, imala je na sebi donji dio pidţame i ništa drugo. Gledajući pored nje uočio je sobu u neredu. Kovčezi su bili rasuti tu i tamo, sadrţaja napola istresenog na pod pun smeća. Ali to je bilo prirodno; tek što je stigla. "Ja sam jedini pored vas", rekao je Isidore. "I neću vas uznemiravati." Osjetio se tmurno; njegova ponuda, koja je imala svojstvo autentičnog predratnog rituala, nije bila prihvaćena. U stvari, činilo se da je djevojka uopće nije bila svjesna. Ili moţda nije razumjela čemu sluţi kocka margarina. Imao je takvu slutnju; djevojka se činila više zbunjenom nego bilo što drugo. Izvan svog okruţenja i beznadno plivajući u širećim krugovima straha. "Stari dobri Buster", rekao je, pokušavajući umanjiti njen ukočeni stav. "Volite li ga? Ja ga gledam svako jutro, a onda opet navečer kad doĎem kući; gledam ga dok jedem večeru i onda njegovu kasnu noćnu emisiju dok ne odem leći. Barem jesam dok mi se TV nije pokvario." "Tko -" otpočela je djevojka i onda prekinula; ugrizla se za usnu kao da je ljuta. Očito na samu sebe. "Buster Prijateljski",objasnio je on. Činilo mu se čudnim da ta cura nije nikad čula za najurnebesnijeg TV-komičara na Zemlji. "Odakle ste došli?" upitao je znatiţeljno. "Ne vidim kakve to veze ima." Bacila je brz pogled naviše na njega. Nešto što je vidjela joj je izgleda smanjilo brigu; tijelo joj se primjetno opustilo. "Bit će mi drago da primam posjete", rekla je, "kasnije, kad se do kraja uselim. Baš sad to, naravno, ne dolazi u obzir." "Zašto ne dolazi u obzir?" Bio je zbunjen; sve u svezi s njom ga je zbunjivalo. Moţda sam, pomislio je, ţivio ovdje sam i previše sam čudan. Kaţu da su kokošglavci takvi. Od te pomisli postao je još smrknutiji. "Mogao bih vam pomoći s raspakiravanjem", usudio se; vrata su mu se sad doslovno zatvorila pred licem. "I s vašim pokućstvom." Djevojka je rekla: "Ja nemam pokućstva. Sve te stvari" - pokazala je na sobu iza sebe - "već su bile ovdje." "One neće valjati", rekao je Isidore. Mogao je to vidjeti već na prvi pogled. Stolice, tepih, stolovi - sve je istrulilo; ugnuli su se u uzajamnom rušenju, ţrtve despotske sile vremena. I napuštenosti. Nitko nije ţivio u tom stanu već godinama; rušenje je postalo skoro potpuno. Nije mogao zamisliti kako ona misli ţivjeti u takvom okruţenju. "Čujte", rekao je gorljivo. "Ako proĎemo cijelu zgradu traţeći, vjerojatno vam moţemo naći stvari koje nisu tako otrcane. Svjetiljku iz jednog stana, stol iz drugog." "Ja ću to uraditi", rekla je djevojka. "Sama, hvala."

"Ušli biste u jedan od tih stanova sama?' Nije mogao povjerovati u to. "Zašto da ne?" Ponovo se nervozno stresla, praveći grimasu svjesna da je rekla nešto krivo. Isidore je rekao: "Ja sam to pokušao. Jednom. Nakon toga bih samo došao kući i otišao do svog stana i ne bih mislio na drugo. Ti stanovi u kojima nitko ne ţivi - na stotine njih i svi puni imovine koju su ljudi imali, kao što su obiteljske fotografije i odjeća. Oni koji su umrli nisu mogli ništa ponijeti, a oni koji su emigrirali nisu htjeli. Ova zgrada je, osim mog stana, potpuno kippleizirana." "Kippleizirana?" Ona nije shvaćala. "Kipple su beskorisni predmeti, kao cirkularna pošta ili kutije šibica nakon što potrošite zadnju šibicu ili omoti od ţvakaćih ili jučerašnje homeonovine. Kad nikoga nema okolo, kipple se mnoţi. Na primjer, ako legnete ostavljajući kipple po stanu, kad se ujutro probudite, ima ga dvostruko više. Uvijek ga bude sve više i više." "Shvaćam." Djevojka ga je gledala nesigurno, ne znajući da li mu vjerovati. Ne znajući govori li on ozbiljno. "To je Prvi zakon kipplea", rekao je. '"Kipple istiskuje nekipple.' Kao Greshamov zakon laţnog novca. A u tim stanovima nije bilo nikog da se bori protiv kipplea." "Pa je potpuno zagospodario", dovršila je djevojka. Kimnula je. "Sad shvaćam." "Vaš stan, ovaj ovdje", rekao je, "stan koji ste odabrali - previše je kippleiziran da se u njemu ţivi. Moţemo okrenuti kipple-faktor; moţemo, kao što sam rekao, orobiti druge stanove. Ali -" Zastao je. "Ali što?" Isidore je rekao: "Ne moţemo pobijediti." "Zašto ne?" Djevojka je zakoračila u hodnik, zatvarajući vrata za sobom; ruku samosvjesno prekriţenih pred njenim malim uzdignutim grudima okrenula se njemu, ţeljna da razumije. Ili se njemu tako činilo. Barem je slušala. "Nitko ne moţe pobijediti kipple", rekao je, "osim privremeno i moţda u jednoj točki, kao što sam ja u mom stanu nekako napravio statiku izmeĎu pritiska kipplea i nekipplea, privremeno. Ali na kraju ću ja umrijeti ili otići, a onda će kipple preuzeti stvar. To je opći princip koji funkcionira svugdje u univerzumu; cijeli svemir se kreće prema konačnom stanju potpune, apsolutne kippleizacije." Dodao je: "Osim, naravno, uspona naviše Wilbura Mercera." Djevojka ga je pogledala. "Ne vidim nikakvu povezanost."

"U tome je smisao mercerizma." Ponovo je bio zbunjen. "Zar vi ne učestvujete u stapanju? Zar nemate empatsku kutiju?" Nakon kraće stanke djevojka je oprezno rekla: "Nisam ponijela svoju sa sobom. Pretpostavila sam da ću ovdje naći neku." "Ali empatska kutija", rekao je on, zamuckujući od uzbuĎenja, "najosobnija je stvar koju imate! To je produţetak vašeg tijela; to je način za dodir s drugim ljudima, to je način na koji prestajete biti sami. Ali vi to znate. Svatko to zna. Mercer čak pušta i one kao što sam ja -" prekinuo je. Ali prekasno; već joj je rekao i mogao je vidjeti po njenom licu, po treptaju nagle odvratnosti, da ona zna. "Skoro sam prošao IQ test", rekao je tihim, drhtavim glasom. "Nisam jako poseban, samo u manjoj mjeri; ne kao neki koje moţete vidjeti. Ali to je ono za što Mercera nije briga." "Što se mene tiče", rekla je djevojka, "moţete to ubrojiti u bitne zamjerke mercerizmu." Glas joj je bio čist i neutralan; htjela je samo navesti činjenicu, shvatio je. Činjenicu njenog stava prema kokošglavcima. "Mislim da ću otići natrag gore", rekao je, i okrenuo se od nje, stišćući kocku margarina; postala je bezoblična i vlaţna od stiska njegove ruke. Djevojka ga je gledala kako odlazi, još uvijek s neutralnim izrazom lica. A onda je zazvala: "Čekajte." Okrećući se, upitao je: "Zašto?" "Trebat ću vas. Da si nabavim odgovarajuće pokućstvo. Iz drugih stanova, kao što ste rekli." Zakoračila je prema njemu, s golim torzom glatkim i vitkim, bez ijednog suvišnog grama sala. "Kad dolazite kući s posla? Mogli biste mi pomoći tada." Isidore je rekao: "Biste li vi mogli spremiti nam večeru? Ako ja donesem sastojke kući?" "Ne, imam previše posla." Djevojka je odbacila taj zahtjev bez napora i on je to primijetio, shvatio bez razumijevanja. Sad kad se njen prvobitni strah smanjio, nešto se drugo počelo javljati kod nje. Nešto mnogo čudnije. I, pomislio je on, pogrešno. Hladnoća. Kao, pomislio je on, dah vakuuma izmeĎu nastanjenih svjetova, u stvari od nikuda; nije to bilo ono što je rekla ili uradila već ono što nije rekla i uradila. "Neki drugi put", rekla je djevojka, i krenula natrag prema vratima svog stana. "Jeste li čuli moje ime?" rekao je gorljivo. "John Isidore, i radim za -" "Rekli ste mi za koga radite." Zastala je na tren pokraj svojih vrata; otvarajući ih rekla je: "Za neku nevjerojatnu osobu po imenu Hannibal Sloat, za koju sam sigurna da ne postoji izvan vaše mašte. Moje ime je -" Uputila mu je

posljednji pogled bez imalo topline vraćajući se u svoj stan, oklijevala, i rekla: "Ja sam Rachael Rosen." "Iz Korporacije Rosen?" pitao je. "Najvećeg proizvoĎača humanoidnih robota koji se koriste za naš kolonizacijski program u cijelom sustavu?" Sloţen izraz na tren joj je prošao licem, preletio i odmah nestao. "Ne", rekla je. "Nikad nisam čula za njih; ne znam ništa o tome. Još nešto iz vaše kokošglavske mašte, pretpostavljam. John Isidore i njegova osobna, vlastita empatska kutija. Jadni g. Isidore." "Ali po vašem imenu bi se reklo -" "Moje ime", rekla je djevojka, "je Pris Stratton. To je moje vjenčano ime; uvijek ga koristim. Nikad ne koristim nijedno drugo ime osim Pris. Moţete me zvati Pris." Razmislila je i zatim rekla: "Ne, bolje dame zovete gospoĎica Stratton. Zato što se doista ne poznajemo. Barem ja ne poznajem vas." Vrata su se zatvorila za njom i on se zatekao sam u prašinom prekrivenom mračnom hodniku.

7 Pa, tako to ide, pomislio je J. R. Isidore stojeći i stišćući svoju omekšalu kocku margarina. Moţda će se predomisliti za to da je oslovljavam sa Pris. A vjerojatno, ako dobavim konzervu predratnog povrća, i za večeru. Ali moţda ona ne zna kuhati, pomislio je najednom. Dobro, mogu ja to uraditi; napravit ću večeru za oboje. I pokazat ću joj kako to ona moţe napraviti ubuduće ako to ţeli. Vjerojatno će htjeti, kad joj jednom pokaţem; koliko sam uspio shvatiti, većina ţena, čak i mlade ţene poput nje, vole kuhati; to je instinkt. Penjući se zamračenim stubama vratio se do svog stana. Ona je baš izvan svih tokova, pomislio je dok je oblačio svoju bijelu radnu odjeću; čak i ako poţuri, zakasnit će na posao i g. Sloat će se ljutiti, ali pa što? Na primjer, ona nije nikad čula za Bustera Prijateljskog. A to je nemoguće; Buster je najbitnija osoba meĎu ţivima, osim naravno Wilbura Mercera ... ali Mercer, razmišljao je, nije ljudsko biće; on je očito arhetipsko stvorenje sa zvijezda, koje je na našu kulturu preslikalo neki kozmički obrazac. Barem je to ono što sam čuo ljude da kaţu; to kaţe g. Sloat, na primjer. A Hannibal Sloat takve stvari zna. Čudno je što nije dosljedna glede svog imena, razmišljao je. Moţda joj treba pomoć. Mogu li joj ja išta pomoći? zapitao se. Posebni, kokošglavac; što ja

znam? Ne mogu se oţeniti i ne mogu emigrirati i prašina će me konačno ubiti. Ja nemam što ponuditi. Odjeven i spreman krenuti izišao je iz svog stana, popeo se na krov gdje je bio parkiran njegov rabljeni hoverauto. Sat vremena kasnije, u kombiju tvrtke, pokupio je prvu pokvarenu ţivotinju za taj dan. Električnu mačku; leţala je u plastičnoj kutiji za nošenje otpornoj na prašinu otraga u kamionu i neravnomjerno dahtala. Skoro bi pomislio da je ţiva, primijetio je Isidore dok je vozio natrag do Bolnice za ljubimce Van Ness tog briţljivo pogrešno nazvanog malog poduzeća koje je jedva opstojalo na polju ţestoke konkurencije popravljanja umjetnih ţivotinja. Mačka je, u svojoj nosiljci, zastenjala. Oho, rekao je Isidore u sebi. Zbilja zvuči kao da umire. Moţda je kratak spoj njene desetogodišnje baterije, i svi njeni strujni krugovi sustavno pregorijevaju. Velik posao; Milt Borogrove, serviser Bolnice za ljubimce Van Ness, imat će pune ruke posla. A ja nisam dao vlasniku procjenu, shvatio je Isidore neraspoloţeno. Tip mi je samo gurnuo mačku u ruke, rekao da joj se stanje pogoršalo tijekom noći, i onda je valjda otišao na posao. U svakom slučaju kratka izmjena riječi je stala; mačkin vlasnik je odjurio u nebo u svom novom skupocjenom hoverautu. A taj čovjek bio je nova mušterija. Isidore je mački rekao: "Moţeš li izdrţati dok ne doĎemo do radionice?" Mačka je nastavila hripati. "Napunit ću te usput", odlučio je Isidore; spustio se kombijem na najbliţi raspoloţivi krov i tamo, privremeno parkiran s uključenim motorom, uvukao se otraga u kombi i otvorio plastični kavez za nošenje otporan na prašinu koji je, skupa s njegovom bijelom pregačom i imenom na kombiju, davao kompletan utisak pravog ţivotinjskog veterinara koji je pokupio pravu ţivotinju. Električni mehanizam, sa svojim sasvim autentičnim sivim krznom, grgljao je i ispuštao mjehure, zastakljenih vidleća, ukočenih metalnih vilica. To ga je uvijek zapanjilo, ti krugovi "bolesti" ugraĎeni u laţne ţivotinje; izradak koji je sada drţao u krilu bio je sastavljen tako da, kad se neki od osnovnih mehanizama pokvario, cijela stvar je izgledala - ne pokvarena - već organski bolesna. Mene bi prevarilo, rekao je Isidore sam sebi dok je traţio po umjetnom trbuhu skrivenu kontrolnu ploču (sasvim malu na ovoj varijanti laţne ţivotinje) i baterijske ulaze za brzo punjenje. Nije mogao naći nijedno ni drugo. Niti je mogao traţiti jako dugo; mehanizam samo što se nije isključio. Ukoliko to jest kratak spoj, razmišljao je, koji prţi strujne krugove, moţda bih trebao pokušati iskopčati jedan od baterijskih kablova; mehanizam će se isključiti, ali neće biti daljnje štete. A onda je, u radionici, Milt moţe ponovo napuniti. Vješto, prošao je prstima duţ pseudo-koščate kraljeţnice. Kablovi bi trebali biti tu negdje. Vraški stručna izvedba; tako apsolutno savršena patvorina.

Kablovi se ne vide ni izbliza. Vjerojatno je to proizvod Wheelright & Carpentera oni su skuplji, ali gle kako je to dobra izrada. Odustao je; laţna mačka je prestala funkcionirati, pa je očito kratki spoj ako je to bilo ono od čega se ta stvar razboljela - dokrajčio dovod struje i osnovni pokretački mehanizam. To će koštati dosta, pomislio je pesimistički. Pa, taj tip očito nije pazio na triput-godišnje preventivno čišćenje i podmazivanje, što bi činilo veliku razliku. Moţda će ovo vlasnika naučiti pameti - na teţi način. Uvlačeći se natrag na vozačko sjedište postavio je volan u poloţaj za uspon, opet odzujao u zrak, i nastavio letjeti natrag do radionice za popravke. U svakom slučaju više nije morao slušati hripanje izratka koje je kidalo ţivce; mogao se opustiti. Čudno, pomislio je; mada racionalno znam da je to patvoreno, od zvuka laţne ţivotinje kojoj pregorijeva mehanizam i dovod struje steţe mi se ţeludac. Volio bih, pomislio je bolno, da mogu naći drugi posao. Da nisam pao na IQ testu, ne bih bio sveden na ovaj poniţavajući posao s njegovim njegovateljskim emotivnim uzgrednim učincima. U drugu ruku, sintetičke patnje laţnih ţivotinja nisu smetale Miltu Borogroveu ili njihovom gazdi Hannibalu Sloatu. Pa moţda sam ja u pitanju, rekao je John Isidore sebi. Moţda kad opadneš dolje niz ljestvicu evolucije kao što se meni dogodilo, kad utoneš u krastu grobnog svijeta jer si posebni - pa, najbolje je odbaciti takve pravce razmišljanja. Ništa ga nije odvlačilo u depresiju više od trenutaka u kojima je usporeĎivao svoje trenutne mentalne moći s onim što je ranije imao. Svaki dan je imao sve manje pronicljivosti i ţivahnosti. On i tisuće drugih posebnih na Teri, koji se svi kreću prema hrpi pepela. Pretvaraju u ţivi kipple. Za društvo je uključio radio u kombiju i namjestio ga na zvučni show Bustera Prijateljskog, koji je, kao i TV-verzija, išao dvadeset i tri neprekinuta topla sata na dan ... a dodatnih sat vremena bila je religiozna odjava, deset minuta tišine, a onda religiozna najava. "- mi je drago što si opet kod mene", govorio je Buster Prijateljski. "Da vidimo, Amanda; prošla su cijela dva dana otkad smo se posjetili. Jesi li počela neki novi film, dušo?" "Pa, ftjela sam snimati jedan film jučer ali čuj, ftjeli su da počinjem u sefam -" "Sedam ujutro?" prekinuo ju je Buster Prijateljski. "Jest, točno tako, Bosteeere; baš u sefam ujutro!" Amanda Werner nasmijala se svojim čuvenim smijehom, koji je bio imitiran skoro kao i Busterov. Amanda Werner i nekoliko drugih prelijepih, elegantnih stranih dama sa šiljatim grudima, iz nenavedenih neodreĎeno spominjanih zemalja, uz nekoliko poseljačenih takozvanih humorista, predstavljalo je Busterovo stalno jezgro repriza. Ţene poput Amande Werner nikad nisu snimale filmove, nisu igrale u predstavama; ţivjele su svoje čudne, predivne ţivote kao gošće u Busterovom beskrajnom showu, pojavljujući se, Isidore je jednom izračunao, skoro sedamdeset sati tjedno.

Kako je Buster Prijateljski nalazio vremena da snimi i audio i video show, zapitao se Isidore. I kako je Amanda Werner nalazila vremena da bude gost svaki drugi dan, mjesec za mjesecom, godinu za godinom? Kako su stalno pričali? Nikad se nisu ponavljali - ne koliko je on mogao odrediti. Njihove primjedbe, uvijek duhovite, uvijek nove, nisu bile uvjeţbavane. Amandina kosa je sjajila, oči su joj blistale, zubi se bijelili; nikad ne bi klonula, nije se umarala, nikad nije bila zatečena bez lukavog odgovora na Busterov bum-bum niz pošalica, viceva, i oštrih primjedbi. Show Bustera Prijateljskog, emitiran preko cijele Zemlje putem satelita, takoĎer je zasipao emigrante na kolonijalnim planetima. Pokušana su probna emitiranja do Proxime, za slučaj da se ljudska kolonizacija protegne tako daleko. Da je Salander 3 stigao na svoj cilj, putnici na njemu našli bi Show Bustera Prijateljskog kako ih čeka. I bilo bi im drago. Ali nešto u svezi s Busterom Prijateljskim iritiralo je Johna Isidorea, jedna odreĎena stvar. Na suptilan, skoro neupadljiv način, Buster se izrugivao empatskim kutijama. Ne jednom već mnogo puta. Baš to je, u stvari, upravo i radio. "- nema na meni posjekotina od kamenja", brbljao je Buster Amandi Werner. "A ako ja krenem uz planinu, hoću da uz mene bude par boca Budweiser piva!" Publika u studiju se nasmijala, i Isidore je čuo nešto pljeska. "I razotkrit ću moje briţljivo dokumentirano izlaganje od tamo gore - to izlaganje će biti za točno deset sati od sad." "A i ja, dušice!" izlajala je Amanda. "Pofedi me sa sobom! Ja poĎem i kad bace famenje ja te štitim." Publika je opet zaurlala, i John Isidore osjetio je zbunjenost i nemoćni bijes kako mu se penju vratom. Zašto je Buster Prijateljski stalno podbadao mercerizam? Nikome drugom to nije smetalo; čak i UN su ga odobravali. I američka i sovjetska policija su javno izjavile da mercerizam smanjuje kriminal tako što čini da graĎani više brinu za stanje svojih susjeda. Čovječanstvo treba više empatije, nekoliko puta je naglasio Titus Corning, glavni tajnik UN-a. Moţda je Buster ljubomoran, zaključio je Isidore. Naravno, to bi bilo objašnjenje: on i Wilbur Mercer su konkurencija. Ali u čemu? U osvajanju naših umova, odlučio je Isidore. Bore se za kontrolu nad našim psihičkim bićima; empatska kutija na jednoj strani, Busterovo smijanje i bezobrazno podbadanje na drugoj. Morat ću to reći Hannibalu Sloatu, odlučio je. Pitati ga je li to istina; on će znati. Kad je parkirao svoj kombi na krov Bolnice za ljubimce Van Ness, brzo je odnio plastični kavez s nepomičnom laţnom mačkom dolje u ured Hannibala Sloata. Kad je ušao, g. Sloat je digao pogled sa stranice inventara dijelova, a njegovo sivo, izborano lice nabralo se poput uzburkane vode. Prestar da emigrira, Hannibal Sloat, mada ne posebni, bio je osuĎen da ispuzi ostatak svog ţivota na Zemlji. Prašina ga je, tijekom godina, erodirala; ostavila mu je crte lica sivima, misli sivima; sasušila ga je i učinila mu noge mršavima i korak nesigurnim. Vidio je svijet kroz naočale doslovno prekrivene prašinom. Iz nekog

razloga Sloat nikad nije brisao svoje naočale. Kao da je odustao; prihvatio je radioaktivnu prašinu i ona je počela svoj posao, odavno, njegovog sahranjivanja. Već mu je mutila vid. U nekoliko godina koje su mu ostale pomutit će mu i druga čula dok na kraju ne ostane samo njegov pticoliki glas, a onda će i to nestati. "Što ti je to?" pitao je g. Sloat. "Mačka s kratkim spojem u dovodu." Isidore je spustio kavez na dokumentima prekriven stol svog šefa. "Zašto je pokazuješ meni?" pitao je Sloat. "Odnesi je u radionicu Miltu." MeĎutim, po navici, otvorio je kavez i izvadio laţnu ţivotinju. Nekad je bio majstor za popravke. Veoma dobar majstor. Isidore je rekao: "Mislim da se Buster Prijateljski i mercerizam bore za kontrolu naših psihičkih duša." "Ako je tako", rekao je Sloat, pregledajući mačku, "Buster pobjeĎuje." "Sad dobiva", rekao je Isidore, "ali na kraju će izgubiti." Sloat je podigao glavu, zaškiljio na njega. "Zašto?" "Zato što se Wilbur Mercer uvijek obnavlja. On je vječan. Na vrhu brda ga obore; on utone u grobni svijet, ali se onda neumitno podigne. I mi s njim. Pa smo i mi vječni." Osjećao se dobro, što tako lijepo govori; obično bi pored g. Sloata zamuckivao. Sloat je rekao: "Buster je besmrtan, kao i Mercer. Nema razlike." "Kako moţe biti? On je čovjek." "Ne znam", rekao je Sloat. "Ali je istina. Nikad to nisu priznali, naravno." "Tako Buster Prijateljski moţe uraditi četrdeset šest sati showa na dan?" "Točno tako", rekao je Sloat. "A što je s Amandom Werner i onim drugim ţenama?" "I one su besmrtne." "Jesu li oni superiorni oblik ţivota iz drugog sustava?" "Nikad nisam mogao to točno odrediti", rekao je g. Sloat još uvijek pregledavajući mačku. Sad je skinuo svoje zaprašene naočale, pogledao bez njih u napola otvorena usta. "Kao što sigurno jesam u slučaju Wilbura Mercera", dovršio je jedva čujno. Tada je počeo kleti, cijelim nizom psovki koji je potrajao, kako se Isidoreu činilo, punu minutu. "Ova mačka", na kraju je Sloat rekao, "nije laţna. Znao sam da će se to jednom dogoditi. I mrtva je." Gledao je u truplo mačke. I opet opsovao.

U svojoj zamazanoj plavoj pregači od jedrenog platna, zdepasti Milt Borogrove hrapavog lica pojavio se na vratima ureda. "U čemu je stvar?" pitao je. Kad je vidio mačku ušao je u ured i pokupio ţivotinju. "Ovaj kokošglavac", rekao je Sloat, "ju je donio." Nikad prije nije upotrijebio taj izraz pred Isidoreom. "Da je još ţiva", rekao je Milt, "mogli bismo je odnijeti pravom ţivotinjskom veterinaru. Pitam se koliko vrijedi. Ima li netko ovdje primjerak Sidneyevog?" "Z-zar v-v-vaše osiguranje ne p-pokriva ovakve stvari?" pitao je Isidore g. Sloata. Noge su popustile pod njim i osjetio je da soba postaje tamno kestenasta s točkicama zelenog. "Da", rekao je Sloat konačno, napola reţeći. "Ali je šteta ono što me pogaĎa. Gubitak još jednog ţivog stvora. Zar nisi mogao vidjeti, Isidore? Zar nisi primijetio razliku?" "Mislio sam", uspio je Isidore reći, "da je zbilja dobro izraĎena. Toliko dobro da me zavarala; mislim, činila se ţivom, a tako dobra izrada -" "Ne bih rekao da Isidore moţe uočiti razliku", rekao je Milt blago. "Njemu su svi ţivi, uključujući i laţne ţivotinje. Vjerojatno ju je pokušao spasiti." Isidoreu je rekao: "Što si uradio, pokušao joj napuniti bateriju? Ili naći gdje je kratki spoj?" "D-da", priznao je Isidore. "Vjerojatno je bila toliko bolesna da se ionako ne bi izvukla", rekao je Milt. "Nemoj to pripisivati kokošglavcu, Han. On je u pravu; laţnjaci postaju prokleto realistični, sa svim tim krugovima za bolest koje ugraĎuju u ove nove. A ţive ţivotinje umiru; to je jedan od rizika kad ih se ima. Mi nismo navikli na to jer vidimo samo laţnjake." "Prokleta šteta", rekao je Sloat. "Prema M-merceru", istaknuo je Isidore, "s-sav ţivot se vraća. Taj ciklus je p-p-potpun i za ţivotinje. Mislim, svi se mi popnemo s njim, umremo -" "Reci to onom tipu koji je imao ovu mačku", rekao je g. Sloat. Ne vjerujući da je njegov gazda ozbiljan Isidore je rekao: "Mislite da moram ja? Ali vi uvijek obavljate vidpozive." Imao je fobiju od vidfona i nazvati nekoga, naročito stranca, bilo mu je doslovno nemoguće. G. Sloat je, naravno, to znao. "Nemoj ga tjerati", rekao je Milt. "Ja ću to uraditi." Posegnuo je prema prijemniku. "Koji mu je broj?"

"Imam ga ovdje negdje." Isidore je prčkao po dţepovima svoje radne pregače. Sloat je rekao: "Ţelim da kokošglavac to uradi." "Ja n-n-ne mogu koristiti vidfon", pobunio se Isidore, dok mu je srce lupalo. "Jer sam kosmat, ruţan, prljav, pogrbljen, bezub i sijed. A i zlo mi je od radijacije; mislim da ću umrijeti." Milt se nasmiješio i rekao Sloatu: "Mislim da bih, da se tako osjećam, i ja izbjegavao vidfon. Hajde, Isidore; ako mi ne daš vlasnikov broj, ja ne mogu nazvati pa ćeš morati ti." Prijazno je ispruţio ruku. "Kokošglavac će nazvati", rekao je Sloat, "ili je otpušten." Nije gledao ni u Isidorea ni u Milta; namršteno je ukočeno buljio ravno naprijed. "Ma daj", pobunio se Milt. Isidore je rekao: "Ja n-n-ne volim da me se z-zove kokoš-glavcem. Mislim, p-p-prašina je do-dosta i vama napravila, fizički. Mada moţda n-n-ne na mozgu, kao u mom slučaju." Otpušten sam, shvatio je. Ne mogu nazvati. A onda se najednom sjetio da je vlasnik mačke odjurio na posao. Neće biti nikoga kod kuće. "M-mislim da ga mogu nazvati", rekao je, kad je našao cedulju s brojem. "Vidiš?" rekao je g. Sloat Miltu. "On to moţe kad mora." Sjedeći pored vidfona, s prijemnikom u ruci, Isidore je okrenuo broj. "Aha", rekao je Milt, "ali ne bi trebao morati. I u pravu je; prašina djeluje na tebe; prokleto skoro si sasvim slijep, a za par godina nećeš ništa čuti." Sloat je rekao: "I tebe je uhvatila, Borogrove. Koţa ti je boje psećeg izmeta." Na vidzaslonu pojavilo se lice, mitteleuropaische ţena pomalo paţljivog izgleda s kosom u zategnutoj punĎi. "Da?" rekla je. "G-g-gĎa Pilsen?" rekao je Isidore, obuzet uţasom; nije pomislio na to prirodno, ali vlasnik je imao ţenu, koja je, naravno, bila kod kuće. "Ţelim rrazgovarati s vama o vašoj m-m-m-m-m -" Zastao je, protrljao bradu u tiku. "Vašoj mački." "Oh da, vi ste pokupili Horacea", rekla je gospoĎa Pilsen. "Je li to bio pneumonitis? To je g. Pilsen pomislio." Isidore je rekao: "Vaša mačka je umrla." "Oh ne, boţe na nebesima."

"Zamijenit ćemo je", rekao je. "Osigurani smo." Pogledao je prema g. Sloatu; on se izgleda slagao. "Vlasnik naše tvrtke, g. Hannibal Sloat -" Spetljao se. "Osobno će -" "Ne", rekao je Sloat, "dat ćemo im ček. Cijena navedena u Sidneyevom." "- osobno će odabrati zamjensku mačku za vas", zatekao se Isidore da izgovara. Pošto je počeo razgovor koji nije mogao izdrţati, otkrio je da nije u stanju izvući se. Ono što je govorio posjedovalo je unutarnju logiku koju nije imao načina zaustaviti; morala je doći do svog zaključka. I g. Sloat i Milt Borogrove zurili su u njega dok je on nastavljao mljeti: "Dajte nam osobine mačke koju ţelite. Boju, spol, podvrstu, kao što je manksijanska, perzijska, abesinska -" "Horace je mrtav", rekla je gospoĎa Pilsen. "Imao je pneumonitis", rekao je Isidore. "Umro je na putu do bolnice. Naš glavni liječnik, dr. Hannibal Sloat, izrazio je mišljenje da ga u tom stadiju ništa ne bi moglo spasiti. Ali nije li sretna okolnost, gospoĎo Pilsen, da ćemo ga mi zamijeniti? Jesam li u pravu?" GĎa Pilsen, u čijim očima su se pojavile suze, rekla je: "Samo je jedna mačka poput Horacea. On bi se nekad - kad je bio samo mačić - podigao i zurio u nas kao da nas nešto pita. Nikad nismo znali što nas to pita. Moţda sad on zna odgovor." Još suza je navrlo. "Mislim da ćemo svi mi na kraju saznati." Isidoreu je naišla inspiracija. "A što je s točnim električnim duplikatom vaše mačke? Moţemo nabaviti vrstan rukom raĎen primjerak od Wheelrighta & Carpentera u kojem je svaki detalj stare ţivotinje vjerno ponovljen u stalnom -" "O, to je uţasno!" pobunila se gospoĎa Pilsen. "Što to govorite? Nemojte reći mom muţu; nemojte to predloţiti Edu jer će poludjeti. Volio je Horacea više nego ijednu drugu mačku koju je imao, a imao je mačke otkad je bio dijete." Uzimajući prijemnik vidfona od Isidorea, Milt je rekao ţeni: "Moţemo vam dati ček u iznosu sa Sidneyevog popisa, ili vam, kao što je g. Isidore predloţio moţemo odabrati novu mačku. Veoma nam je ţao što je vaša mačka umrla ali, kao što je g. Isidore istaknuo, mačka je imala pneumonitis, koji je skoro uvijek fatalan." Njegov ton je tekao profesionalno; od njih trojice u Bolnici za ljubimce Van Ness, Milt se najbolje snalazio u poslovnim razgovorima vidfonom. "Ne mogu to saopćiti mom muţu", rekla je gospoĎa Pilsen. "U redu, gospoĎo", rekao je Milt s blagom grimasom. "Mi ćemo ga nazvati. Hoćete li mi dati njegov broj na mjestu gdje radi?" Posegnuo je za olovkom i papirom; g. Sloat mu ih je dodao. "Čujte", rekla je gospoĎa Pilsen; činilo se da se sabrala. "Moţda je onaj drugi gospodin u pravu. Moţda bih trebala naručiti električnu zamjenu za

Horacea bez da Ed zna; moţe li to biti tako vjerna reprodukcija da moj muţ ne primijeti razliku?" Milt je zdvojno rekao: "Ukoliko je to ono što ţelite. Ali po našem iskustvu vlasnik ţivotinje nikad ne bude prevaren. Samo površni promatrači kao što su susjedi. Vidite, kad se zbilja pribliţite umjetnoj ţivotinji -" "Ed se nikad nije fizički pribliţavao Horaceu, mada ga je volio; ja sam bila ta koja se brinula za Horaceove osobne potrebe kao što je njegova kutija s pijeskom. Mislim da bih ţeljela pokušati s umjetnom ţivotinjom, a ako to ne uspije onda nam moţete naći pravu mačku da zamijeni Horacea. Jednostavno ne ţelim da moj muţ zna; ne mislim da bi to mogao preţivjeti. Zato se nikad nije pribliţavao Horaceu; bojao se. A kad se Horace razbolio - od pneumonitisa, kao što mi kaţete - Eda je uhvatila panika i nije se mogao suočiti s tim. Zato smo toliko čekali da vas nazovemo. Predugo ... kao što sam znala prije nego što ste nazvali. Znala sam." Kimnula je glavom, sad kontrolirajući suze. "Koliko će vremena trebati?" Milt je ocjenjivao: "Moţemo je imati spremnu za tjedan dana. Isporučit ćemo je tijekom dana kad je vaš suprug na poslu." Dovršio je poziv, pozdravio se i prekinuo vezu. "On će znati", rekao je g. Sloatu. "Za pet sekundi. Ali to je ono što ona hoće." "Vlasnici koji zavole svoje ţivotinje", rekao je Sloat natmureno, "sasvim se raspadnu. Drago mi je da obično nemamo veze s pravim ţivotinjama. Shvaćaš li da pravi ţivotinjski veterinari moraju stalno obavljati takve pozive?" Osmotrio je Johna Isidorea. "Na neke načine ti na kraju uopće nisi glup, Isidore. Za ovo si se pobrinuo sasvim dobro. Mada je Milt morao uskočiti i preuzeti." "Baš mu je dobro išlo", rekao je Milt. "Boţe, to je bilo teško." Podignuo je mrtvog Horacea. "Odnijet ću ovo dolje u radionicu; Hane, ti nazovi Wheelright & Carpentera da njihov izraĎivač doĎe ovamo izmjeriti ga i fotografirati. Neću ih pustiti da ga odnesu kod njih; ţelim sam usporediti zamjenu." "Mislim da ću dati Isidoreu da razgovara s njima", odlučio je g. Sloat. "On je počeo sve ovo; trebao bi biti u stanju snaći se s Wheelright & Carpenterom nakon što se pobrinuo za gospoĎu Pilsen." Milt je rekao Isidoreu: "Samo im ne daj da uzmu original." Podigao je Horacea. "Oni će to htjeti jer im je tako posao vraški lakši. Budi čvrst." "Hm", rekao je Isidore, trepćući. "Dobro. Moţda bih trebao nazvati ih sad prije nego što se počne raspadati. Zar se mrtva tijela ne raspadaju ili tako nešto?" Osjećao se ushićeno.

8 Nakon što je parkirao brzi policijski dotjerani hoverauto na krov Palače pravde San Francisca u ulici Lombard, lovac na ucjene Rick Deckard, s kovčeţićem u ruci, spustio se do ureda Harryja Bryanta. "Strašno si se brzo vratio", rekao je njegov nadreĎeni, zavaljujući se u svoj naslonjač i uzimajući pregršt Specific No. 1 burmuta. "Dobio sam ono po što si me poslao." Rick je sjeo s druge strane stola. Odloţio je svoj kovčeg. Umoran sam, shvatio je. Počelo ga je hvatati, sad kad se vratio; pitao se hoće li se moći oporaviti dovoljno za posao koji je pred njim. "Kako je Dave?" pitao je. "Dovoljno dobro da popričam s njim? Htio bih to prije nego što se pozabavim prvim andijem." Bryant je rekao: "Prvo ćeš probati Polokova. Onog koji je laserom pogodio Davea. Najbolje je odmah njega srediti, pošto zna da ga imamo na popisu." "Prije nego što razgovaram s Daveom?" Bryant je posegnuo za listom tankog papira, zamućenom trećom ili četvrtom kopijom. "Polokov se zaposlio u gradskoj sluţbi kao skupljač otpada, smetlar." "Zar takve poslove ne rade samo posebni?" "Polokov izigrava posebnog, mravoglavca. Veoma razoren - ili se takvim pravi. To je ono što je zafrknulo Davea; Polokov očito izgleda i ponaša se toliko kao mravoglavac da je Dave zaboravio. Jesi li sad siguran u Voigt-Kampffovu ljestvicu? Apsolutno si uvjeren, po onom što se dogodilo u Seattleu, da -" "Jesam", rekao je Rick šturo. Nije naglašavao. Bryant je rekao: "Vjerovat ću ti na riječ. Ali ne smije biti ni jednog propusta." "Nikad nije moglo biti u lovu na andije. Ovdje nema razlike." "Nexusi-6 su različiti." "Već sam našao svog prvog", rekao je Rick. "A Dave je pronašao dvojicu. Trojicu, ako ubrojiš Polokova. Dobro, povući ću Polokova danas, a onda moţda sutra ili prekosutra razgovarati s Daveom." Posegnuo je za razmazanom kopijom, listom podataka o androidu Polokovu. "Još jedna stvar", rekao je Bryant. "Jedan sovjetski drot, iz WPO-a, na putu je ovamo. Dok si ti bio u Seattleu nazvao me; on je u Aeroflotovoj raketi koja će se spustiti u javnu luku, ovdje, za jedno sat vremena. Zove se Sandor Kadalji."

"Što sad on hoće?" Rijetko ili nikad su se WPO drotovi pojavljivali u San Franciscu. "WPO su dovoljno zainteresirani za nove Nexuse-6 da hoće da jedan njihov čovjek bude s tobom. Promatrač - a takoĎer, ako moţe, on će ti pomoći. Na tebi je da odlučiš kad i ako on moţe biti vrijedan. Ali već sam mu dao dozvolu da poĎe s tobom." "Što je s ucjenom?" rekao je Rick. "Nećeš je morati dijeliti", rekao je Bryant i škripavo se nasmiješio. "To jednostavno ne bih smatrao financijski poštenim." Nije imao apsolutno nikakvu namjeru dijeliti svoj dobitak s nekim klipanom iz WPO-a. Proučio je list podataka o Polokovu; bio je tu opis tog čovjeka - bolje rečeno andija - i njegova trenutna adresa i radno mjesto: Reciklaţna tvrtka Bay Area s uredima u Gearyju. "Hoćeš li pričekati s povlačenjem Polokova dok sovjetski drot ne doĎe da ti pomogne?" pitao je Bryant. Rick se raţestio: "Uvijek sam radio sam. Naravno, odluka je tvoja - uradit ću što god ti kaţeš. Ali radije bih se pozabavio Polokovim sad odmah, ne čekajući da Kadalji doĎe u grad." "Kreni ti sam", odlučio je Bryant. "A onda na sljedećeg, što će biti gospoĎica Luba Luft - imaš tu i list s podacima o njoj - moţeš povesti Kadaljija." Nakon što je strpao listove papira u kovčeg, Rick je napustio ured svog nadreĎenog i još jednom se popeo do krova i svog parkiranog hoverauta. A sad da posjetimo g. Polokova, rekao je u sebi. Potapšao je svoju lasersku cijev. Za prvi pokušaj na androida Polokova, Rick je svratio u ured Reciklaţne tvrtke Bay Area. "Traţim jednog vašeg uposlenika", rekao je strogoj, sjedokosoj ţeni za centralom. Zgrada Reciklaţe zadivila ga je; velika i moderna, sadrţavala je dobar broj visokoklasnih strogo uredskih zaposlenih. Debeli tepisi, skupocjeni stolovi od pravog drveta, podsjetili su ga da je skupljanje otpada i odvoz smeća poslije rata postalo jedna od najhitnijih industrija na Zemlji. Cijeli planet počeo se raspadati u smeće, a da se planet odrţi nastanjivim za preostalo stanovništvo, to smeće je trebalo povremeno sklanjati ... ili bi, kao što je Buster Prijateljski volio izjaviti, Zemlja umrla pod slojem - ne radioaktivne prašine - već kipplea. "G. Ackers", obavijestila ga je ţena za centralom. "On je upravnik kadrovskog." Pokazala je prema impozantnom, ali umjetnom stolu od hrastovine za kojim je sjedio zakopčani sitan tip s naočalama, udubljen u svoje obilje papirologije.

Rick je pokazao policijsku iskaznicu. "Gdje je trenutno vaš uposlenik Polokov? Na poslu ili kod kuće?" Nakon što je oklijevajuće pogledao u svoje papire g. Ackers je rekao: "Polokov bi trebao biti na poslu. Spljoštavanje hoverauta u našem postrojenju u Daly Cityju i bacanje ostataka u Zaljev. MeĎutim -" Upravnik kadrovskog pogledao je još jedan dokument, a onda podigao svoj vidfon i nazvao nekog drugog u zgradi. "Nije, onda", rekao je završavajući razgovor; prekidajući vezu, rekao je Ricku: "Polokov se nije danas pojavio na poslu. Bez objašnjenja. Što je učinio, policajče?" "Ukoliko se pojavi", rekao je Rick, "nemojte mu reći da sam ja bio ovdje i raspitivao se za njega. Jasno?" "Da, jasno mi je", rekao je Ackers nevoljko, kao da je njegovo vrsno poznavanje policijskog posla iskorišteno za porugu. U policijskom preraĎenom hoverautu Rick je zatim odletio do Polokovljevog stana u Tenderloinu. Nikad ga nećemo uhvatiti, rekao je sam sebi. Oni - Bryant i Holden - su čekali previše dugo. Umjesto da me šalje u Seattle, Bryant me trebao nahuškati na Polokova - još bi bolje bilo sinoć, čim je Dave Holden zaglavio. Kakvo prljavo mjesto, primijetio je idući preko krova do dizala. Napušteni obori za ţivotinje, skoreni od višemjesečne prašine. I, u jednom kavezu, pokvarena laţna ţivotinja, kokoš. Dizalom se spustio do Polokovljevog kata, zatekao neosvijetljeni hodnik, poput podzemne pećine. Koristeći svoju snaţnu policijsku svjetiljku uskog zraka osvijetlio je hodnik i još jednom pogledao papir s podacima. Voigt-Kampffov test jest obavljen na Polokovu; taj dio se mogao zaobići, i mogao je krenuti izravno na zadatak uništenja androida. Najbolje ga je srediti odavde izvana, odlučio je. Spustio je svoj komplet oruţja i otvorio ga, izvadio neusmjereni odašiljač Penfieldovih valova; pritisnuo je prekidač za katalepsiju, sam zaštićen od emanacije raspoloţenja pomoću protuvala emitiranog kroz kovinu odašiljača usmjerenog samo na njega. Sad su svi potpuno ukočeni, rekao je sebi isključujući predajnik. Svi, i ljudi i andiji u okolici. Za mene nema rizika; trebam samo ući i sprţiti ga laserom. Pretpostavljajući, naravno, da je on u svom stanu, što nije vjerojatno. Koristeći beskrajni ključ, koji je analizirao i otvarao sve poznate oblike brava, ušao je u Polokovljev stan, s laserskim bacačem zraka u ruci. Nije bilo Polokova. Samo napola uništeno pokućstvo, mjesto puno kipplea i raspadanja. Štoviše, bez osobnih stvari; ono što ga je dočekalo sastojalo se od ničijeg otpada koji je Polokov naslijedio kad se uselio i koji je odlazeći ostavio sljedećem stanaru - ako uopće bude sljedećeg.

Znao sam, rekao je u sebi. Pa, ode mi prvih tisuću dolara ucjene; vjerojatno je kidnuo sve do antarktičkog kruga. Izvan moje nadleţnosti; neki drugi lovac na ucjene iz nekog drugog policijskog odjela povući će Polokova i uzeti novac. Dalje, pretpostavljam, na andije koji nisu upozoreni, kao što je Polokov bio. Dalje na Lubu Luft. Vrativši se na krov, u svom je hoverautu izvijestio fonom Harryja Bryanta. "Ništa od Polokova. Vjerojatno je otišao čim je izbušio Davea." Pogledao je na sat. "Hoćeš da pokupim Kadaljija u luci? Tako ću uštedjeti vrijeme, a nestrpljiv sam da krenem na gospoĎicu Luft." Već je imao list s njenim podacima pred sobom, i počeo ga proučavati. "Dobra ideja", rekao je Bryant, "samo što je g. Kadalji već ovdje; njegov Aeroflotov brod - kao i obično, kaţe on - stigao je ranije. Samo čas." Nevidljivo savjetovanje. "On će doletjeti i sresti se s tobom tamo gdje si sad", rekao je Bryant, vraćajući se na zaslon. "U meĎuvremenu čitaj o gospoĎici Luft." "Operna pjevačica. Navodno iz Njemačke. Trenutno priključena Operi San Francisca." Kimnuo je u refleksnoj potvrdi, misli usredotočenih na list s podacima. "Sigurno ima dobar glas kad se tako brzo povezala. Dobro, čekat ću Kadaljija ovdje." Rekao je Bryantu gdje je i prekinuo vezu. Nastupit ću kao ljubitelj opere, odlučio je Rick čitajući dalje. Posebno bih je volio vidjeti kao Donna Annu u Don Giovanniju. U svojoj osobnoj zbirci imam trake takvih starih veličina kao što su Elisabeth Shwarzkopf i Lottie Lehmann i Lisa Della Casa; to će nam dati temu za razgovor dok postavljam opremu za Voigt-Kampffov. Njegov fon u autu je zazujao. Podigao je prijemnik. Policijski tajnik rekao je: "G. Deckarde, poziv za vas iz Seattlea; g. Bryant rekao je da vas prespojimo. Iz Korporacije Rosen." "Dobro", rekao je Rick i sačekao. Što oni hoće? zapitao se. Koliko je mogao uočiti, Roseni su se već pokazali kao loše vijesti. I nesumnjivo će nastaviti tako, ma kakva da im je namjera. Lice Rachael Rosen pojavilo se na malenom zaslonu. "Halo, policajče Deckard." Njen ton bio je umiljat; to mu je privuklo paţnju. "Jeste li trenutno zauzeti ili mogu pričati s vama?" "Samo izvolite", rekao je. "Mi u korporaciji raspravljali smo o vašoj situaciji glede odbjeglih Nexusa-6, i znajući ih onoliko koliko ih znamo, smatramo da ćete imati više sreće ukoliko netko od nas radi skupa s vama." "Radi kako?"

"Pa, tako da netko od nas poĎe s vama. Kad ih krenete traţiti." "Zašto? Što biste vi dodali?" Rachael je rekla: "Nexusi-6 bi bili oprezni kad im priĎe čovjek. Ali ako drugi Nexus-6 stupi u kontakt -" "Vi mislite na sebe." "Da." Kimnula je glavom, s ozbiljnim izrazom lica. "Već imam i previše pomoći." "Ali ja mislim da me zbilja trebate." "Sumnjam. Razmislit ću i nazvati vas." U nekoj nenaznačenoj, dalekoj budućnosti, rekao je u sebi. Ili vjerojatnije nikad. Samo mi još to fali: Rachael Rosen koja iskače iz prašine pri svakom koraku. "Vi ne mislite to doista", rekla je Rachael. "Nikad me nećete pozvati. Ne shvaćate koliko vješt je jedan odbjegli Nexus-6, koliko će vam hvatanje biti nemoguće. Osjećamo da smo vam to duţni zbog - znate. Onog što smo napravili." "Razmotrit ću to." Počeo je prekidati vezu. "Bez mene", rekla je Rachael, "jedan od njih će srediti vas prije nego što vi budete mogli srediti njega." "Zbogom", rekao je i prekinuo. Kakav je to svijet, zapitao se, u kojem jedan android naziva lovca na ucjene i nudi mu pomoć? Nazvao je policijskog tajnika. "Nemojte mi više prespajati pozive iz Seattlea", rekao je. "Da, g. Deckarde. Je li g. Kadalji već stigao do vas?" "Još uvijek čekam. I bolje mu je da poţuri jer ja neću biti ovdje još dugo." Opet je prekinuo vezu. Kad je nastavio čitati list s podacima o Lubi Luft, jedan hover-auto taksi okrenuo se i prizemljio na krov nekoliko metara dalje. Iz njega je izašao zajapuren čovjek kerubinskog izgleda, očito u srednjim pedesetima, u velikom i impresivnom šinjelu ruskog kroja, i nasmijano, s ispruţenom rukom, prišao Rickovom autu. "G. Deckard?" upitao je sa slavenskim naglaskom. "Lovac na ucjene iz Policije San Francisca?" Prazni taksi se digao, i Rus ga je odsutno gledao kako odlazi. "Ja sam Sandor Kadalji", rekao je i otvorio vrata auta da se zavuče uz Ricka. Dok se rukovao s Kadaljijem, Rick je primijetio da predstavnik WPO-a nosi neobičan tip laserskog oruţja, podvrstu koju nije nikad prije vidio.

"O, ovo?" rekao je Kadalji. "Zanimljivo, zar ne?" Izvukao ga je iz korica za pojasom. "Nabavio sam to na Marsu." "Mislio sam da znam svako ručno oruţje koje se proizvodi", rekao je Rick. "Čak i ona koja se rade i koriste u kolonijama." "Ovo smo napravili sami", rekao je Kadalji, keseći se poput slavenskog Djeda Mraza, punačkog lica ispunjenog ponosom. "SviĎa vam se? Ono u čemu se razlikuje, funkcionalno, je - evo, uzmite ga." Dodao je oruţje Ricku, koji ga je pregledao stručno, s dugogodišnjim iskustvom. "Kako se razlikuje funkcionalno?" pitao je Rick. Nije mogao uočiti. "Pritisnite okidač." Ciljajući naviše, kroz prozor auta, Rick je pritisnuo okidač oruţja. Ništa se nije dogodilo; nije izišla zraka. Zbunjen, okrenuo se Kadaljiju. "Okidačko kolo", rekao je Kadalji veselo, "nije pričvršćeno. Ostaje kod mene. Vidite?" Otvorio je šaku, otkrio maleni dio. "A ja ga mogu i usmjeriti, unutar izvjesnih ograničenja. Bez obzira kuda je upereno." "Vi niste Polokov, vi ste Kadalji", rekao je Rick. "Zar niste to mislili obratno? Malo ste zbunjeni." "Mislim ti si Polokov, android; ti nisi iz sovjetske policije." Rick je, noţnim prstom, pritisnuo prekidač za hitne slučajeve na podu kola. "Zašto moja laserska cijev neće opaliti?" pitao je Kadalji-Polokov, pritišćući minijaturni okidač koji je drţao na dlanu. "Sinusoidni val", rekao je Rick, "koji poništava fazu laserskog zračenja i širi zraku u obično svjetlo." "Onda ću ti morati slomiti taj štapić od vrata." Android je ispustio spravu i, reţeći, posegnuo objema rukama prema Rickovom grlu. Kad su mu se androidove ruke stegnule oko grla Rick je opalio iz staromodnog sluţbenog pištolja u futroli pod pazuhom; magnum zrno kalibra .38 udarilo je androida u glavu i njegova mozgovna kutija je prsnula. Nexus-6 jedinica koja je upravljala njime razletjela se u komadiće, poput divljeg vjetra koji je prohujao autom. Njeni komadići, poput radioaktivne prašine, slegli su se po Ricku. Povučeni ostaci androida pali su natrag, sudarili se s vratima auta, odskočili i jako udarili u njega; ustanovio je da se napreţe da odgurne trzave ostatke androida. Konačno je drhtavo dosegnuo fon u autu, nazvao Palaču pravde. "Da podnesem izvještaj?" rekao je. "Recite Harryju Bryantu da sam sredio Polokova."

'"Sredili ste Polokova.' On će to shvatiti, zar ne?" "Hoće", rekao je Rick i prekinuo vezu. Kriste, ovo je bilo blizu, rekao je u sebi. Bit će da sam pretjerano reagirao na upozorenje Rachael Rosen; postupio sam suprotno i to me zamalo dokrajčilo. Ali sredio sam Polokova, rekao je sam sebi. Njegova adrenalinska ţlijezda mu je, postupno, prestala pumpati svojih nekoliko izlučevina u krvotok; bilo mu je usporilo do normale, disanje mu je postalo manje uţurbano. Ali još se tresao. I tako sam si upravo zaradio tisuću dolara, obavijestio je sebe. Pa je vrijedilo. I reagiram brţe od Davea Holdena. Naravno, Daveovo me iskustvo očito pripremilo; to se moralo priznati. Dave nije imao takvo upozorenje. Ponovo uzimajući fon nazvao je kući, Iran. U meĎuvremenu je uspio pripaliti cigaretu; drhtanje je počelo nestajati. Lice njegove ţene, mokro od šestosatne samooptuţujuće depresije koju je predvidjela, pojavilo se na vidzaslonu. "O, zdravo, Rick." "Što je bilo s 594 koji sam ti podesio prije nego što sam otišao? Zadovoljno priznavanje -" "Ponovo sam podesila. Čim si otišao. Što hoćeš?" Glas joj je utonuo u monotoni cvileţ depresije. "Tako sam umorna i uopće mi nije ostalo nade u bilo što. U naš brak, a tebe će vjerojatno ubiti jedan od tih andija. Je li to ono što mi hoćeš reći, Rick? Da te neki andi sredio?" U pozadini je galama Bustera Prijateljskog bučala i revala, prekrivajući njene riječi; vidio je da joj se usne miču, ali je čuo samo TV. "Slušaj", prekinuo ju je. "Moţeš li me čuti? Naišao sam na nešto. Jedan novi tip androida koji izgleda nitko ne moţe nadvladati osim mene. Već sam jednog povukao, pa je to tisuću komada za početak. Znaš li što ćemo imati prije nego što budem gotov?" Iran je zurila u njega ne vidjevši ga. "Oh", rekla je, kimajući. "Nisam još rekao!" Sad je to mogao uočiti; njena depresija ovaj put je postala previše ogromna da bi ga ona uopće čula. Što se toga tiče, govorio je u vakuum. "Vidjet ćemo se večeras", završio je gorko i tresnuo prijemnikom. K vragu s njom, rekao je sebi. Što mi vrijedi što riskiram ţivot? Nju nije briga posjedujemo li mi noja ili ne; ništa je se ne dotiče. Volio bih da sam je se riješio prije dvije godine, kad smo razmatrali da se raziĎemo. Još uvijek to mogu, podsjetio je sebe. Smrknuto se sagnuo i prikupio na podu auta svoje zguţvane papire, uključujući i informacije o Lubi Luft. Nikakva podrška, obavijestio je sebe. Većina androida koje sam upoznao imaju više vitalnosti i ţelje za ţivotom od moje ţene. Ona mi nema ništa za dati.

Od toga je opet pomislio na Rachael Rosen. Njen savjet meni glede mentaliteta Nexusa-6, shvatio je, pokazao se točnim. Pretpostavljajući da ona ne ţeli dio novca od ucjene, moţda bih je mogao upotrijebiti. Susret s Kadaljijem-Polokovim mu je znatno promijenio mišljenje. Uključivši motor svog hoverauta vješto se vinuo u zrak, krećući prema staroj zgradi War Memorial opere gdje će, sudeći po bilješkama Davea Holdena, u ovo doba dana naći Lubu Luft. Sad se zapitao i o njoj. Neki ţenski androidi činili su mu se zgodnima; ustanovio je da ga nekoliko njih fizički privlači, i to je bio čudan osjećaj, znati intelektualno da su to strojevi, ali svejedno reagirati emotivno. Na primjer Rachael Rosen. Ne, ocijenio je; ona je premršava. Nije uopće razvijena, posebno ne naprijed. GraĎa poput dječje, ravna i nezanimljiva. Mogao je on i bolje. Koliko stara je prema listu s podacima bila Luba Luft? Dok je vozio, izvukao je sad zguţvane bilješke, našao njeno takozvano "doba". Dvadeset i osam godina, pisalo je. Sudeći po izgledu, što je kod andija bio jedini upotrebljiv kriterij. Dobra stvar je što znam ponešto o operi, pomislio je Rick. To je još jedna prednost koju imam nad Daveom; više sam kulturno orijentiran. Probat ću još jednog andija prije nego što zatraţim pomoć od Rachael, odlučio je. Ako se gospoĎica Luft pokaţe naročito teškom - ali imao je predosjećaj da neće biti tako. Polokov je bio onaj teški; ostali, nesvjesni činjenice da ih bilo tko aktivno goni, past će u nizu, pogoĎeni poput jata pataka. Dok se spuštao prema kitnjastom, prostranom krovu Opere, glasno je pjevao potpuri arija, s pseudotalijanskim riječima koje je sam izmišljao na licu mjesta; čak i bez Penfieldovih orgulja za raspoloţenje njegovo stanje duha razvedrilo se u optimizam. I u gladno, zadovoljno iščekivanje.

9 U ogromnom kitovskom trbuhu čelika i kamena izrezanih da čine dugotrajnu staru Operu, Rick Deckard zatekao je odjekujuću, bučnu, ponešto iskrivljenu probu u tijeku. Dok je ulazio prepoznao je glazbu: Mozartova Čarobna frula, prvi čin u zadnjim scenama. Maurove sluge - drugim riječima zbor - prihvatili su svoju pjesmu jedan takt prerano i time poništili jednostavni ritam čarobnih zvona. Kakav uţitak; volio je Čarobnu frulu. Sjeo je u jedno od sjedala (čini se da ga nitko nije primijetio) i raskomotio se. Sad se Papageno u svojoj fantastičnoj

opravi od ptičjih pera pridruţio Pamini da pjeva riječi koje su uvijek Ricku izvlačile suze na oči, kad i ako bi pomislio na to. Pa, pomislio je Rick, u stvarnom ţivotu ne postoje takva čarobna zvona od kojih tvoj neprijatelj nestane bez truda. Baš šteta. A Mozart je, nedugo nakon što je napisao Čarobnu frulu, umro - u tridesetim godinama, od bolesti bubrega. I bio pokopan u neoznačeni sirotinjski grob. Pomišljajući to, zapitao se je li Mozart imao bilo kakav predosjećaj da njegova budućnost ne postoji, da je već potrošio ono malo svog vremena. Moţda sam i ja, pomislio je Rick gledajući kako se proba dalje odvija. Ova proba će završiti, izvedba će završiti, pjevači će umrijeti, konačno će posljednja partitura glazbe biti uništena na ovaj ili onaj način; konačno će ime "Mozart" nestati, prašina će pobijediti. Ako ne na ovom planetu, onda na nekom drugom. Moţemo tome izmicati neko vrijeme. Kao što andiji mogu izmicati meni i postojati odreĎeno vremensko Konnte jeder brave Mann solche Glockchen finden, seine Feinde wiirden dann ohne Muhe schwinden. razdoblje dulje. Ali ja ih sredim ili ih neki drugi lovac na ucjene sredi. Na neki način, shvatio je, ja sam dio uništavajućeg procesa entropije. Korporacija Rosen stvara, a ja razaram. Ili u svakom slučaju tako njima mora izgledati. Na sceni su Papageno i Pamina stupili u dijalog. On je prestao s razmišljanjem da bi se posvetio slušanju. Papageno: "Dijete moje, što sad da kaţemo?" Pamina: "Istinu. To ćemo reći." Naginjući se naprijed i zavirujući, Rick je proučavao Paminu u njenoj teškoj, kompliciranoj halji, s prevjesom koji joj je širio veo oko ramena i lica. Ponovo je pogledao list s podacima, a onda se zadovoljno zavalio. Sad sam vidio svog trećeg Nexus-6 androida, shvatio je. To je Luba Luft. Pomalo je ironična, ta izjava koju njena uloga traţi. Ma koliko vitalan, aktivan, i lijepog izgleda, odbjegli android teško je mogao reći istinu; barem ne o sebi. Na sceni je Luba Luft pjevala, i ustanovio je da je iznenaĎen kakvoćom njenog glasa; mogao se usporediti s najboljima, čak i s legendama u njegovoj zbirci povijesnih traka. Korporacija Rosen ju je dobro napravila, morao je priznati. I opet je sebe gledao kao sub specie aetemitatis, uništavač oblika prizvan onim što je vidio i čuo ovdje. Moţda sam, što ona bolje funkcionira, što je ona bolja pjevačica, ja tim potrebniji. Da su androidi ostali ispodstandardni,

poput starih Q-40 koje su proizvodili Derain Associates - ne bi bilo problema ni potrebe za mojim umijećem. Kad bih to trebao uraditi, zapitao se. Što je prije moguće, vjerojatno. Na kraju probe kad ona ode u svoju garderobu. Na kraju čina proba je privremeno završila. Nastavit će se, dirigent je rekao na engleskom, francuskom i njemačkom, za sat i pol. Dirigent je onda otišao; glazbenici su ostavili svoje instrumente i takoĎer otišli. Ustajući, Rick je krenuo iza bine prema garderobama; slijedio je posljednje iz postave, ne ţureći i razmišljajući. Bolje je na ovaj način, da se to obavi odmah. Provest ću što je manje moguće vremena razgovarajući s njom i testirajući je. Čim budem siguran - ali tehnički nije mogao biti siguran do nakon testa. Moţda ju je Dave pogrešno procijenio, zaključivao bez dokaza. Nadam se. Ali sumnjao je u to. Već je, instinktivno, njegov profesionalni osjećaj proradio. A tek bi trebao pogriješiti... nakon godina provedenih u policiji. Zaustavljajući jednog statista pitao je za garderobu gospoĎice Luft; statist, sa šminkom i kostimom egipatskog kopljanika, pokazao je smjer. Rick je došao do pokazanih vrata, vidio tintom napisanu cedulju gĎica Luft privatno, i pokucao. "UĎite." Ušao je. Djevojka je sjedila za svojim stolićem za šminkanje, s izlizanom partiturom uvezanom u platno na koljenima, stavljajući tu i tamo oznake flomasterom. Još uvijek je imala na sebi kostim i šminku, osim prevjesa; to je odloţila na stalak. "Da?" rekla je, diţući pogled. Scenska šminka povećavala joj je oči; ogromne i bademaste, usmjerile su se na njega i nisu skretale. "Imam posla, kao što vidite." U njenom engleskom nije bilo stranog naglaska. Rick je rekao: "Vi dobro prolazite u usporedbi sa Schwarz-kopfovom." "Tko ste vi?" U njenom glasu bilo je hladne rezerviranosti - i one druge hladnoće, na koju je naišao kod tolikih androida. Uvijek isto: sjajan intelekt, sposobnost da se postigne mnogo, ali takoĎer i ovo. Ţalio je zbog toga. A ipak, bez toga, ne bi ih mogao pronalaziti. "Ja sam iz Policije San Francisca", rekao je. "O?" Velike i duboke oči nisu ni trepnule, nisu reagirale. "Zbog čega ste ovdje?" Ton njenog glasa činio se, začudo, uljudnim. Sjedajući na najbliţi stolac otvorio je svoj kovčeg. "Poslan sam ovamo da vas podvrgnem standardnom testu profila ličnosti. Neće potrajati više od nekoliko minuta." "Je li neophodno?" Pokazala je prema velikoj partituri platnenih korica. "Imam puno toga za obaviti." Sad je počela izgledati preplašeno. "Neophodno je." Izvadio je instrumente za Voigt-Kampffov test, počeo ih postavljati.

"Test IQ-a?" "Ne. Empatije." "Morat ću staviti naočale." Posegnula je prema jednoj ladici svog stola. "Ako moţete označavati partituru bez naočala, moţete se podvrgnuti i ovom testu. Pokazat ću vam neke slike i pitati vas nekoliko pitanja. U meĎuvremenu -" Ustao je i prišao joj i, saginjući se, pritisnuo prianjajuću krpicu osjetljivih rešetki na njen tamno obojen obraz. "I ovo svjetlo", rekao je, prilagoĎavajući kut uske zrake, "i to je to." "Mislite li da sam ja android? Je li to?" Glas joj je utihnuo skoro do nečujnosti. "Ja nisam android. Nisam čak ni bila na Marsu; nikad nisam ni vidjela androida!" Njene produljene trepavice nevoljno su zatreptale; vidio je da se ona trudi izgledati mirno. "Imate li informaciju da je neki android u postavi? Rado ću vam pomoći, a da sam android da li bih vam pomogla?" "Androida", rekao je, "nije briga što će biti s drugim androidom. To je jedan od pokazatelja koje traţimo." "Onda ste", rekla je gospoĎica Luft, "vi sigurno android." To ga je zaustavilo; zabuljio se u nju. "Jer", nastavila je, "vaš posao je da ih ubijete, zar ne? Vi ste ono što zovu -" Pokušala se sjetiti. "Lovac na ucjene", rekao je Rick. "Ali ja nisam android." "Taj test kojem ţelite da se podvrgnem." Njen glas počeo se vraćati na normalnu jačinu. "Jeste li ga vi prošli?" "Da." Kimnuo je glavom. "Prije mnogo, mnogo vremena; kad sam prvi put počeo raditi u policiji." "Moţda je to laţno sjećanje. Zar ne idu androidi ponekad okolo s laţnim sjećanjima?" Rick je rekao: "Moji nadreĎeni znaju za test. On je obvezan." "Moţda je jednom postojao čovjek koji je izgledao poput vas, i negdje usput ste ga ubili i preuzeli njegovo mjesto. A vaši nadreĎeni ne znaju za to." Nasmiješila se, kao da ga poziva da se sloţi s njom. "Da nastavimo s testom", rekao je on, vadeći listove s pitanjima. "Podvrgnut ću se testu", rekla je Luba Luft, "ako se vi podvrgnete prvi." Ponovo se zabuljio u nju, zaustavljen na mjestu.

"Zar to ne bi bilo poštenije?" pitala je. "Tako bih mogla biti sigurna za vas. Ne znam; činite mi se neobičnim i tvrdim i čudnim." Zadrhtala je, a onda se opet nasmiješila. S nadom. "Vi ne biste mogli primijeniti Voigt-Kampffov test. To zahtijeva znatno iskustvo. Sad vas molim da slušate paţljivo. Ova pitanja ticat će se društvenih situacija u kojima biste se mogli naći; ono što hoću od vas je naznačivanje reakcije, onog što biste uradili. I hoću odgovor onoliko brzo koliko ga moţete dati. Jedan od čimbenika koje ću pratiti je zaostajanje odgovora, ako ga bude." Odabrao je početno pitanje. "Sjedite i gledate televiziju i najednom otkrivate da vam osa plazi po zapešću." Pogledao je na sat, brojeći sekunde. I pogledao je na brojčanike. "Što je osa?" pitala je Luba Luft. "Leteći kukac koji ubada." "O, kako čudno." Njene ogromne oči raširile su se od djetinjeg prihvaćanja, kao da je on razotkrio ključnu tajnu stvaranja. "Postoje li još? Nikad nisam vidjela nijednu." "Izumrle su zbog prašine. Zar zbilja ne znate što je osa? Morali ste biti ţivi dok je bilo osa; to je bilo tek -" "Recite mi kako se to zove na njemačkom." Pokušao se sjetiti njemačke riječi za osu ali nije mogao. "Vaš engleski je savršen", rekao je ljutito. "Moj naglasak", ispravila je ona, "je savršen. Mora biti, za uloge, za Purcella i Waltona i Vaughana Williamsa. Ali moj fond riječi nije baš velik." Stidljivo ga je pogledala. "Wespe", rekao je, sjetivši se njemačke riječi. "Ah da; eine Wespe." Nasmijala se. "A što je bilo pitanje? Već sam zaboravila." "Pokušajmo drugo." Sad je bilo nemoguće dobiti znakovit odgovor. "Gledate jedan stari film na TV, film od prije rata. Prikazuje gozbu u tijeku; glavno jelo", preskočio je prvi dio pitanja - "sastoji se od kuhanog psa, punjenog riţom." "Nitko ne bi ubio i pojeo psa", rekla je Luba Luft. "Oni vrijede cijelo bogatstvo. Ali pretpostavljam da bi to bio pas imitacija: laţni. Točno? Ali oni su napravljeni od ţica i motora; ne moţe ih se jesti." "Prije rata", protisnuo je. "Nisam bila ţiva prije rata."

"Ali ste vidjeli stare filmove na televiziji." "Je li film bio snimljen na Filipinima?" "Zašto?" "Zato", rekla je Luba Luft, "što su jeli kuhane pse punjene riţom na Filipinima. Sjećam se da sam to čitala." "Ali vaš odgovor", rekao je. "Ţelim vašu društvenu, emotivnu, moralnu reakciju." "Na film?" Zamislila se. "Isključila bih ga i gledala Bustera Prijateljskog." "Zašto biste ga isključili?" "Pa", rekla je ljutito, "tko kog vraga ţeli gledati neki stari film koji se dogaĎa na Filipinima? Što se uopće dogodilo na Filipinima osim Marša smrti na Bataanu, a tko bi to htio gledati?" NamrgoĎeno se zagledala u njega. Na njegovim brojčanicima kazaljke su se kretale u svim smjerovima. Nakon kraće stanke rekao je paţljivo: "Iznajmite kolibu u planini." "Ja." Ona je kimnula. "Nastavite; ja čekam." "U predjelu koji je još ozelenjen." "Pardon?" Stavila je dlan kraj uha. "Nikad nisam čula taj izraz." "Još rastu stabla i grmlje. Koliba je rustična, od grube borovine s velikim kaminom. Na zidove je netko povješao stare karte, grafike Currier and Ivesa, a iznad kamina postavljena je jelenska glava, s punim razvijenim rogovljem. Ljudima koji su s vama svide se ukrasi kolibe i -" "Ne razumijem ni 'Currier' ni 'Ives' ni 'ukrasi'", rekla je Luba Luft; meĎutim, činilo se da se napreţe da razumije izraze. "Čekajte." Gorljivo je podigla ruku. "S riţom, kao u psu. Currier je ono što čini riţu karijem od riţe. To je Curry na njemačkom." Nije mogao proniknuti, ni za ţivu glavu, ima li semantička zbunjenost Lube Luft nekakvu svrhu. Nakon konzultacije sa samim sobom odlučio je da pokuša još jedno pitanje; što bi drugo mogao? "Izlazite s muškarcem i on vas poziva da posjetite njegov stan. Dok ste tamo -" "O nein", prekinula je Luba. "Ne bih bila tamo. To je lako odgovoriti." "Nije to pitanje!" "Jeste li uzeli pogrešno pitanje? Ali to sam razumjela; zašto je ono pitanje koje razumijem pogrešno? Zar ne bih trebala razumjeti?" Nervozno mašući rukom protrljala je obraz - i skinula prianjajući disk. On je pao na pod, zakotrljao

se i dospio pod njen stolić. "Ach Gott", promrmljala je, saginjući se da ga digne. Začuo se zvuk cijepanja tkanine. Njen komplicirani kostim. "Ja ću", rekao je, kleknuo i počeo pipati ispod stola dok mu prsti nisu našli disk. Kad je ustao ustanovio je da gleda u lasersku cijev. "Vaša pitanja", rekla je Luba Luft suhim, formalnim glasom, "počela su imati veze sa seksom. I mislila sam da na kraju hoće. Vi niste iz policije; vi ste seksualno devijantni." "Moţete vidjeti moju iskaznicu." Posegnuo je prema dţepu svog kaputa. Ruka mu se, vidio je, opet počela tresti, kao i s Polokovim. "Ako posegnete unutra," rekla je Luba Luft, "ubit ću vas." "Ionako hoćete." Pitao se kako bi ispalo da je sačekao da mu se Rachael Rosen pridruţi. Pa, nema smisla zadrţavati se na tome. "Da vidim još neka od vaših pitanja." Ispruţila je ruku i oklijevajući joj je dodao listove. '"U časopisu nailazite na sliku u boji preko cijele strane, na kojoj je gola djevojka.' Evo jednog. 'Ostanete trudni s muškarcem koji je obećao da će vas oţeniti. Taj muškarac ode s drugom ţenom, vašom najboljom prijateljicom; vi odete na abortus.' Smjer vašeg ispitivanja je očit. Pozvat ću policiju." Još drţeći lasersku cijev uperenu na njega prešla je preko sobe, podigla vidfon, okrenula operatera. "Poveţite me s Policijom San Francisca", rekla je. "Trebam policajca." "To što radite", rekao je Rick s olakšanjem, "je najbolja moguća zamisao." A ipak mu se činilo čudnim da je Luba odlučila to učiniti; zašto ga jednostavno ne ubije? Kad jednom policajac iz ophodnje doĎe, njene šanse će nestati i sve će krenuti njemu na ruku. Ona sigurno misli da je ljudsko biće, pomislio je. Očito ne zna istinu. Nekoliko minuta kasnije, tijekom kojih je Luba paţljivo drţala lasersku cijev uperenu u njega, jedan veliki zapreţnjak je stigao sa svojom starinskom plavom uniformom s pištoljem i zvijezdom. "U redu", odmah je rekao Lubi. "Sklonite to." Ona je odloţila lasersku cijev i on je podigao da je pogleda, da vidi je li nabijena. "Sad, što se dogaĎalo ovdje?" pitao ju je. Prije nego što je mogla odgovoriti okrenuo se Ricku. "Tko ste vi?" zapitao jeLuba Luft je rekla: "Ušao je u moju garderobu; nikad ga prije u ţivotu nisam vidjela. Pretvarao se da vrši nekakvu anketu ili tako nešto i htio mi je postavljati pitanja; mislila sam da je to u redu i rekla sam da moţe, i onda me počeo pitati opscena pitanja." "Da vidim vašu iskaznicu", rekao je zapreţnjak Ricku, s ispruţenom rukom.

Kad je izvadio iskaznicu Rick je rekao: "Ja sam lovac na ucjene u policiji." "Ja poznajem sve lovce na ucjene", rekao je zapreţnjak dok je razgledao Rickovu lisnicu. "U Policiji S. F.-a?" "Moj nadreĎeni je inspektor Harry Bryant", rekao je Rick. "Preuzeo sam popis Davea Holdena, sad kad je Dave u bolnici." "Kao što sam rekao, poznajem sve lovce na ucjene", rekao je zapreţnjak, "i nikad nisam čuo za vas." Vratio je iskaznicu Ricku. "Nazovite inspektora Bryanta", rekao je Rick. "Ne postoji nikakav inspektor Bryant", rekao je zapreţnjak. Ricku je svanulo što se dogaĎa."Vi ste android", rekao je zapreţnjaku. "Kao i gospoĎica Luft." Odlazeći do vidfona sam je podigao prijemnik. "Nazvat ću policiju." Pitao se koliko će daleko doći prije nego što ga dvoje androida zaustavi. "Broj je -" rekao je zapreţnjak. "Znam broj." Rick je okrenuo broj, i uskoro imao na vezi policijskog operatora. "Dajte mi inspektora Bryanta", rekao je. "Tko ga traţi, molit ću?" "Ovdje Rick Deckard." Stajao je čekajući; u meĎuvremenu, sa strane, zapreţnjak je uzimao izjavu od Lube Luft; nijedno od njih dvoje nije obraćalo paţnju na njega. Nakon kraće stanke, lice Harryja Bryanta pojavilo se na vid-zaslonu. "Što ima?" pitao je Ricka. "Malo nevolje", rekao je Rick. "Jedno od onih na Daveovom popisu uspjelo je pozvati i dobiti neku navodnu ophodnju ovdje. Izgleda da mu ja ne mogu dokazati tko sam; on kaţe da zna sve lovce na ucjene u policiji, a da nikad nije čuo za mene." Dodao je: "Nije nikad čuo ni za tebe." Bryant je rekao: "Daj da popričam s njim." "Inspektor Bryant ţeli razgovarati s vama." Rick je ispruţio prijemnik vidfona. Zapreţnjak je prestao ispitivati gospoĎicu Luft i prišao da ga uzme. "Pozornik Crams", rekao je zapreţnjak ţustro. Stanka. "Halo?" Slušao je, rekao halo još nekoliko puta, čekao, a onda se okrenuo Ricku. "Nema nikoga na vezi. I nikoga na zaslonu." Pokazao je na zaslon vidfona i Rick nije vidio ništa na njemu. Uzimajući prijemnik od zapreţnjaka Rick je rekao: "G. Bryante?" Slušao je, čekao; ništa. "Nazvat ću opet." Prekinuo je vezu, sačekao, a onda ponovo

okrenuo poznati broj. Fon je zazvonio, ali nitko se nije javio; fon je nastavio zvoniti. "Da ja probam", rekao je policajac Crams, uzimajući predajnik od Ricka. "Mora da ste pogrešno nazvali." Okrenuo je broj. "Broj je 842 -" "Znam koji je broj", rekao je Rick. "Pozornik Crams se javlja", rekao je zapreţnjak u predajnik fona. "Postoji li neki inspektor Bryant u policiji?" Kraća stanka. "A što je s nekim lovcem na ucjene po imenu Rick Deckard?" Opet stanka. "Sigurni ste? Da nije moţda nedavno - a, jasno mi je; dobro, hvala. Ne, imam sve pod kontrolom." Policajac Crams je prekinuo vezu, okrenuo se Ricku. "Imao sam ga na vezi", rekao je Rick. "Pričao sam s njim; on je rekao da će razgovarati s vama. To je sigurno problem s fonima; veza mora da se prekinula negdje usput. Zar niste vidjeli - Bryantovo lice se pokazalo na zaslonu, a onda ga nije bilo." Osjećao se zbunjeno. Pozornik Crams je rekao: "Imam izjavu gospoĎice Luft, Deckarde. Hajdemo dolje do Palače pravde da vas mogu prijaviti." "Dobro", rekao je Rick. Lubi Luft je rekao: "Vratit ću se ubrzo. Još nisam završio s testiranjem." "On je perverznjak", rekla je Luba Luft pozorniku Cramsu. "Od njega mi se jeţi koţa." Zadrhtala je. "Koju operu uvjeţbavate?" pitao ju je pozornik Crams. "Čarobnu frulu", rekao je Rick. "Nisam pitao vas; pitao sam nju." Zapreţnjak ga je neprijateljski pogledao. "Nestrpljiv sam da odemo u Palaču pravde", rekao je Rick. "Ovu stvar bi trebalo razjasniti." Krenuo je prema vratima garderobe, steţući svoj kovčeg. "Prvo ću vas pretraţiti." Pozornik Crams ga je vješto pretresao, i našao Rickov sluţbeni pištolj i lasersku cijev. Prisvojio je oboje, nakon što je omirisao cijev pištolja. "Iz ovog je nedavno pucano", rekao je. "Maloprije sam povukao jednog andija", rekao je Rick. "Ostaci su još u mom autu, gore na krovu." "Dobro", rekao je pozornik Crams. "Idemo gore pogledati." Kad su njih dvojica krenuli prema vratima garderobe, gospoĎica Luft ih je ispratila. "On se neće vraćati, zar ne, pozorniče? Zbilja ga se bojim; tako je čudan."

"Ukoliko ima tijelo nekoga koga je ubio gore u svom autu", rekao je Crams, "neće se vratiti." Gurnuo je Ricka naprijed i njih dvojica su se skupa popeli dizalom do krova Opere. Otvarajući vrata Rickovog auta, pozornik Crams je šutke pregledao Polokovljevo tijelo. "Android", rekao je Rick. "Bio sam poslan za njim. Zamalo me sredio pretvarajući se da je -" "Uzet će vašu izjavu u Palači pravde", prekinuo ga je pozornik Crams. Gurnuo je Ricka prema svom parkiranom, jednostavno označenom policijskom autu; tamo je, preko policijskog radija, pozvao nekog da pokupi Polokova. "Dobro, Deckarde", rekao je onda, prekidajući vezu."Da krenemo." S njima dvojicom unutra, ophodni auto je jurnuo s krova i krenuo na jug. Nešto, primijetio je Rick, nije bilo kako treba. Pozornik Crams je usmjerio kola u pogrešnom smjeru. "Palača pravde", rekao je Rick, "je sjeverno, u Lombardovoj." "To je stara Palača pravde", rekao je pozornik Crams. "Nova je na Missionu. Ta stara zgrada, raspada se; to je ruševina. Nitko to nije koristio već godinama. Je li toliko prošlo otkad si zadnji put bio uhićen?" "Odvedi me tamo", rekao je Rick. "U Lombardovu ulicu." Sad je razumio sve to; vidio je što su androidi, radeći skupa, postigli. On neće ţivjeti dulje od te voţnje; za njega je to bio kraj, kao što je zamalo bio za Davea - i vjerojatno na kraju i hoće. "Ta cura baš dobro izgleda", rekao je pozornik Crams. "Naravno, s onim kostimom ne vidi se kako je graĎena. Ali rekao bih da je prokleto dobra." Rick je rekao: "Priznaj mi da si ti android." "Zašto? Ja nisam android. Što ti radiš, lutaš okolo ubijajući ljude i govoriš sebi da su to androidi? Jasno mi je zašto je gospoĎica Luft bila preplašena. Dobro za nju što nas je pozvala." "Onda me odvedi do Palače pravde, u Lombardovoj." "Kao što sam rekao -" "Trebat će oko tri minute", rekao je Rick. "Hoću je vidjeti. Svako jutro se javljam na posao tamo; ţelim vidjeti da je godinama napuštena, kao što ti kaţeš."

"Moţda si ti android", rekao je pozornik Crams. "S laţnim sjećanjem, kakva im daju. Jesi li pomišljao na to?" Ledeno se nasmiješio nastavljajući voziti na sjever. Svjestan svog poraza i neuspjeha, Rick se zavalio u sjedište. I, bez nade, čekao što će se dogoditi. Što god da su androidi isplanirali, sad su ga fizički uhvatili. Ali ja sam sredio jednog od njih, rekao je u sebi; sredio sam Polokova. I Dave je sredio dvojicu. Lebdeći nad Missionom, policijski auto pozornika Cramsa pripremio se za spuštanje.

10 Zgrada Palače pravde u ulici Mission, na čiji krov se hoverauta spustio, stršila je u nizu baroknih, kitnjastih kula; sloţena i moderna, ta lijepa struktura Ricku Deckardu činila se privlačnom - osim u jednom pogledu. Nikad je prije nije vidio. Policijski hoveraut se spustio. I, nekoliko minuta kasnije, on je bio prijavljivan. "304", rekao je pozornik Crams naredniku na recepciji. "1612.4 i, da vidimo, predstavljao se kao sluţbenik zakona." "406.7", rekao je narednik popunjavajući formulare; pisao je opušteno, blago se dosaĎujući. Rutinski posao, govorili su njegov stav i izraz. Ništa vaţno. "Ovamo," rekao je pozornik Crams Ricku, vodeći ga do bijelog stolića za kojim je jedan tehničar rukovao poznatom opremom. "Snimanje tvog cefaličnog uzorka", rekao je Crams. "U svrhu identifikacije." Rick je mrgodno rekao: "Znam." U starim danima, kad je i sam bio zapreţnjak, mnoge sumnjivce je doveo do ovakvog stola. Ovakvog, ali ne ovog stola. Kad mu je snimljen cefalični uzorak, našao je da ga vode do isto tako poznate sobe; refleksno je počeo skupljati svoje osobne stvari da ih preda. Nema smisla, rekao je sebi. Tko su ti ljudi? Ako je ovo mjesto oduvijek postojalo, kako to da mi ne znamo za njega? I zašto oni ne znaju za nas? Dvije paralelne policijske sluţbe, rekao je sebi; naša i ova. Ali nikad u kontaktu - koliko ja znam - sve do sad. Ili su moţda u kontaktu, pomislio je. Moţda ovo nije prvi put. Teško

je povjerovati, pomislio je, da se ovo ne bi dogodilo odavno. Ukoliko je ovo ovdje zbilja policijska sluţba; ako je ono što za sebe tvrdi da jest. Jedan čovjek, ne u odori, pokrenuo se s mjesta na kojem je stajao; prišao je Ricku Deckardu odmjerenim, polaganim korakom, znatiţeljno ga gledajući. "Što je s ovim?" pitao je pozornika Cramsa. "Osumnjičen za umorstvo", odgovorio je Crams. "Imamo tijelo - našli smo ga u njegovom autu - ali on tvrdi da je to android. Provjeravamo to, dali smo koštanu srţ na analizu u laboratorij. I predstavio se kao policijski sluţbenik, lovac na ucjene. Da bi ušao u ţensku garderobu i postavljao sugestivna pitanja. Ona je sumnjala u to da je on ono što kaţe i pozvala nas." Odstupajući, Crams je rekao: "Ţelite li vi završiti s njim, gospodine?" "U redu." Viši policijski sluţbenik, ne u odori, plavook, s uskim oštrim nosom i bezizraţajnim usnama, pogledao je Ricka, a onda posegnuo za Rickovim kovčegom. "Što imate ovdje unutra, g. Deckarde?" Rick je rekao: "Materijal u svezi s Voigt-Kampffovim testom ličnosti. Testirao sam sumnjivca kad me pozornik Crams uhitio." Gledao je kako policijski sluţbenik pretura po sadrţaju kovčega, pregledavajući svaku stvar. "Pitanja koje sam postavljao gospoĎici Luft su standardna V-K pitanja, tiskana na -" "Znate li Georgea Gleasona i Phila Rescha?" pitao je policijski sluţbenik. "Ne", rekao je Rick; nijedno ime nije mu ništa značilo. "Oni su lovci na ucjene za sjevernu Kaliforniju. Obojica su priključena našem odjelu. Moţda ćete naići na njih dok ste ovdje. Jeste li vi android, g. Deckard? Pitam vas to stoga što su nam nekoliko puta u prošlosti odbjegli andiji dolazili pretvarajući se da su lovci na ucjene iz druge drţave u potrazi za sumnjivcem." Rick je rekao: "Ja nisam android. Moţete me podvrgnuti Voigt-Kampffovom testu; prošao sam ga prije i ne smeta mi da ga proĎem opet. Ali znam kakvi će rezultati biti. Mogu li nazvati svoju ţenu?" "Imate pravo na jedan poziv. Zar biste radije nazvali nju nego odvjetnika?" "Nazvat ću svoju ţenu", rekao je Rick. "Ona mi moţe naći odvjetnika." Policajac u civilu dao mu je pedeset centi i pokazao. "Vidfon je tamo preko." Gledao je kako Rick prelazi prostoriju do fona. Onda se vratio pregledavanju sadrţaja Rickovog kovčega. Ubacujući novčić, Rick je okrenuo broj svoje kuće. I stajao naizgled čitavu vječnost, čekajući. Ţensko lice pojavilo se na zaslonu. "Halo", rekla je.

Nije to bila Iran. Tu ţenu nije nikad u ţivotu vidio. Prekinuo je vezu, polako otišao natrag do policajca. "Nema sreće?" pitao je policajac. "Pa, moţete nazvati još jednom; liberalni smo glede toga. Ne mogu vam ponuditi da nazovete jamca jer vaš prijestup za sada ne dopušta jamčevinu. MeĎutim, kad vam bude pročitana optuţnica -" "Znam", rekao je Rick. "Upoznat sam s policijskom procedurom." "Evo vam vaš kovčeg", rekao je policajac; pruţio ga je natrag Ricku. "DoĎite u moj ured ... Volio bih još popričati s vama." Krenuo je pokrajnjim hodnikom, a Rick ga je slijedio. Tada, zastajući i okrećući se, policajac je rekao: "Zovem se Garland." Ispruţio je ruku i rukovali su se. Nakratko. "Sjedite", rekao je Garland otvarajući vrata svog ureda i provlačeći se iza velikog urednog stola. Rick je sjeo sučelice stolu. "Taj Voigt-Kampffov test", rekao je Garland, "koji ste spomenuli." Pokazao je na Rickov kovčeg. "Sav taj materijal koji nosite." Napunio je i pripalio lulu, pućkao na tren. "To je analitičko sredstvo za otkrivanje andija?" "To je naš temeljni test", rekao je Rick. "Jedini koji trenutno koristimo. Jedini koji je u stanju otkriti novi mozgovni ustroj Nexus-6. Vi niste čuli za taj test?" "Čuo sam za nekoliko profilno-analitičkih ljestvica koje se koriste za androide. Ali ne za tu." Nastavio je usredotočeno proučavati Ricka, s napuhnutim licem; Rick nije mogao proniknuti u ono što Garland misli. "Ti razmazani kopirani listovi", nastavio je Garland, "koje imate u svom kovčegu. Polokov, gospoĎica Luft... vaši zadaci. Sljedeći sam ja." Rick je buljio u njega, a onda dograbio kovčeg. Za tren su listovi bili rašireni pred njim. Garland je govorio istinu; Rick je pogledao list. Ni jedan od ljudi - ili bolje rečeno ni on ni Garland - nisu progovarali neko vrijeme, a onda je Garland pročistio grlo, nervozno se nakašljao. "Neprijatan je osjećaj", rekao je, "najednom ustanoviti da si zadatak lovca na ucjene. Ili što vi već jeste, Deckarde." Pritisnuo je dugme na interfonu na svom stolu i rekao: "Pošaljite jednog od lovaca na ucjene ovamo; nije me briga kojeg. Dobro; hvala vam." Otpustio je dugme. "Phil Resch bit će ovdje za minutu-dvije", rekao je Ricku. "Hoću vidjeti njegov popis prije nego što nastavim." "Mislite da bih ja mogao biti na njegovoj listi?" rekao je Rick. "Moguće je. Znat ćemo uskoro. Bolje je biti siguran u tako kritičnim stvarima. Bolje to ne prepuštati slučaju. Ovaj list o meni." Pokazao je na

zamrljanu kopiju. "Ne navodi me kao policijskog inspektora; netočno da je moje zanimanje kao procjenjivača osiguranja. Inače je točan, što se tiče fizičkog opisa, godina, osobnih navika, kućne adrese. Da, to sam ja, točno. Pogledajte sami." Gurnuo je list prema Ricku, koji ga je podigao i pogledao. Vrata ureda su se otvorila i pojavio se visok, suhonjav čovjek izraţajnih crta lica, s naočalama roţnatog okvira i razbarušenom bradicom. Garland je ustao, pokazujući na Ricka. "Phil Resch, Rick Deckard. Obojica ste lovci na ucjene i već je vrijeme da se sretnete." Rukujući se s Rickom, Phil Resch je rekao: "U kom gradu ste pridruţeni policiji?" Garland je odgovorio mjesto Ricka: "U San Franciscu. Evo; pogledaj njegov raspored. Ovaj je sljedeći." Dodao je Reschu list koji je Rick čitao, onaj s njegovim opisom. "Čuj, šefe," rekao je Phil Resch, "ovo si ti." "Ima još", rekao je Garland. "Ima i Lubu Luft, opernu pjevačicu, tu na svojoj listi zadataka za povlačenje, i Polokova. Sjećaš se Polokova? Sad je mrtav; ovaj lovac na ucjene ili android ili što god sredio ga je, i u laboratoriju vršimo test koštane srţi. Da vidimo ima li neke zamislive osnove -" "Polokov s kojim sam razgovarao", rekao je Phil Resch. "Onaj veliki Djed Mraz iz sovjetske policije?" Zamislio se, čupkajući svoju neurednu bradu. "Mislim da je dobra ideja obaviti na njemu test koštane srţi." "Zašto to kaţeš?" pitao je Garland, očito nezadovoljan. "To je da se ukloni bilo kakva zakonska osnova po kojoj bi ovaj čovjek, Deckard, mogao tvrditi da nije nikoga ubio; samo je 'povukao androida'." Phil Resch je rekao: "Polokov me se dojmio kao hladan. Krajnje promišljen i sračunat; odsutan." "Mnogi u sovjetskoj policiji su takvi", rekao je Garland, vidno ljutit. "Lubu Luft nisam nikad sreo", rekao je Phil Resch. "Mada sam čuo ploče koje je snimila." Ricku je rekao: "Jeste li je testirali?" "Počeo sam", rekao je Rick. "Ali nisam mogao obaviti precizno očitavanje. A ona je pozvala zapreţnjaka, što je okončalo ispitivanje." "A Polokova?" pitao je Phil Resch. "Ni njega nisam imao priliku testirati."

Phil Resch je rekao, uglavnom za sebe: "A pretpostavljam da niste imali priliku testirati ni inspektora Garlanda." "Naravno da nije", upao je Garland, lica izboranog od negodovanja; riječi su mu se prekidale, gorke i oštre. "Koji test koristite?" pitao je Phil Resch. "Voigt-Kampffovu ljestvicu." "Ne znam za tu." I Resch i Garland izgledali su udubljeni u brzo, profesionalno razmišljanje - ali ne u skladu. "Uvijek sam govorio", nastavio je, "da bi najbolje mjesto za androida bilo u velikoj policijskoj organizaciji kao što je WPO. Još otkad sam prvi put sreo Polokova ţelio sam ga testirati, ali prilika se nije ukazala. Ne bi se ni ukazala ... što je jedna od prednosti koje bi takvo mjesto davalo poduzetnom androidu." Polako se diţući na noge, inspektor Garland sučelio se s Philom Reschom i upitao: "Jesi li i mene poţelio testirati?" Diskretan osmjeh prešao je licem Phila Rescha; zaustio je odgovoriti, a onda slegnuo ramenima. I nastavio šutjeti. Izgledalo je da se ne boji svog nadreĎenog, i pored Garlandovog uočljivog bijesa. "Ne bih rekao da ti razumiješ situaciju", rekao je Garland. "Ovaj čovjek - ili android - Rick Deckard dolazi nam iz fantomske, halucinatorne, nepostojeće policijske sluţbe koja navodno djeluje u starom središtu odjela u Lombardovoj. On nikad nije čuo za nas, a mi nikad nismo čuli za njega - a opet, čini se da radimo na istoj strani ulice. On koristi test za koji mi nikad nismo čuli. Ovaj popis koji on nosi okolo nije popis androida; to je popis ljudskih bića. Već je ubio jednom - barem jednom. A da gospoĎica Luft nije došla do telefona, vjerojatno bi ubio nju i onda bi na kraju krenuo njuškati za mnom." "Hmmm", rekao je Phil Resch. "Hmmm", imitirao ga je Garland bijesno. Sad je izgledao kao da je na rubu moţdanog udara. "Je li to sve što imaš za reći?" Interfon se uključio i ţenski glas je rekao: "Inspektore Garland, laboratorijski izvještaj za leš g. Polokova je spreman." "Mislim da bismo ga trebali čuti", rekao je Phil Resch. Garland ga je pogledao, kipteći. Onda se nagnuo, pritisnuo dugme na interfonu. "Da čujemo, gospoĎice French." "Test koštane srţi", rekla je gospoĎica French, "pokazuje da je gospodin Polokov bio humanoidni robot. Ţelite li detaljni -"

"Ne, to je dovoljno." Garland se zavalio u svoje sjedalo, mrko buljeći u zid; nije rekao ništa ni Ricku ni Philu Reschu. Resch je pitao: "Na čemu je zasnovan vaš Voigt-Kampffov test, gospodine Rickarde?" "Empatskoj reakciji. U širokom rasponu društvenih situacija. Uglavnom u svezi sa ţivotinjama." "Naš je vjerojatno jednostavniji", rekao je Resch. "Refleksno-lučna reakcija koja se dešava u gornjim ganglijama kičmenog stupa odvija se nekoliko mikrosekundi dulje kod humanoidnih robota nego u ljudskom ţivčanom sustavu." Poseţući preko stola inspektora Garlanda privukao je blok papira; kemijskom olovkom je nacrtao skicu na brzinu. "Koristimo audio signal ili bljesak svjetla. Subjekt pritiska dugme i mjeri se proteklo vrijeme. Pokušamo to više puta, naravno. Proteklo vrijeme varira i kod andija i kod ljudi. Ali kad se deset reakcija izmjeri, vjerujemo da imamo pouzdan pokazatelj. I, kao u vašem slučaju s Polokovim, test koštane srţi nas podrţava." Prošao je interval šutnje i onda je Rick rekao: "Moţete me testirati. Ja sam spreman. Naravno, i ja bih volio testirati vas. Ukoliko ste voljni." "Naravno", rekao je Resch. On je, meĎutim, promatrao inspektora Garlanda. "Govorio sam godinama", promrmljao je Resch, "da bi Bonelijev refleksno-lučni test trebalo rutinski primjenjivati na policijsko osoblje, što više u zapovjednom lancu to bolje. Zar nisam, inspektore?" "Točno, jesi", rekao je Garland. "A ja sam se uvijek suprotstavljao tome. Jer bi to snizilo moral odjeljenja." "Mislim da ćete sada", rekao je Rick, "morati sjesti i odraditi to. S obzirom na izvještaj vašeg laboratorija o Polokovu."

11 Garland je rekao: "Pretpostavljam da je tako." Upro je prstom u lovca na ucjene Phila Rescha. "Ali upozoravam te: neće ti se svidjeti rezultati testa." "Znate li kakvi će biti?" pitao je Resch, vidljivo iznenaĎen; nije izgledao zadovoljno. "Znam skoro u dlaku", rekao je inspektor Garland.

"Dobro", kimnuo je Resch. "idem gore donijeti opremu za Bonelijev." Otišao je do vrata ureda, otvorio ih, i nestao u hodnik. "Vraćam se za tri do četiri minute", rekao je Ricku. Vrata su se zatvorila za njim. Poseţući u gornju desnu ladicu svog stola, inspektor Garland petljao je po njoj, a onda izvadio lasersku cijev; okretao ju je dok nije bila uperena u Ricka. "To neće činiti nikakvu razliku", rekao je Rick. "Resch će dati da obave obdukciju na meni, kao što je vaš laboratorij obavio za Polokova. I opet će inzistirati na - kako ste ono nazvali - Bonelijevom refleksno-lučnom testu na vama i na sebi." Laserska cijev ostala je u istom poloţaju, a onda je inspektor Garland rekao: "Ovaj je dan cijeli bio loš. Naročito kad sam vidio pozornika Cramsa kako vas privodi; imao sam predosjećaj - zato sam intervenirao." Postupno je spuštao lasersko oruţje; sjedio je steţući ga a onda slegnuo ramenima i vratio ga u ladicu stola, zaključavajući ladicu i vraćajući ključ u svoj dţep. "Što će testovi nas trojice pokazati?" pitao je Rick. Garland je rekao: "Ta prokleta budala Resch." "On stvarno ne zna?" "Ne zna; niti ne sumnja; nema uopće pojma. Inače ne bi mogao ţivjeti taj ţivot lovca na ucjene, ljudsko zanimanje - teško da je to androidsko zanimanje." Garland je pokazao na Rickov kovčeg. "Te druge kopije, drugi sumnjivci koje trebate testirati i povući. Znam ih sve." Zastao je, pa rekao: "Svi smo došli skupa Istim brodom s Marsa. Ne Resch; on je ostao još tjedan dana, primajući sustav sintetičkih sjećanja." Onda je zašutio. Ili, bolje rečeno, ono je zašutjelo. Rick je rekao: "Što će on učiniti kad sazna?" "Nemam ni najblaţu predodţbu", rekao je Garland odsutno. "Trebalo bi, s nekakvog apstraktnog, intelektualnog gledišta, biti zanimljivo. Moţda će ubiti mene, ubiti sebe; moţda i vas. Moţda će ubiti svakoga koga moţe, i ljude i androide. Koliko razumijem, takve stvari se dogaĎaju, kad je u pitanju usaĎeni sustav sintetičkih sjećanja. Kad nešto misli da je ljudsko biće." "Znači kad to učinite, riskirate." Garland je rekao: "Ionako je rizik, osloboditi se i doći ovamo na Zemlju, gdje nismo čak smatrani ni ţivotinjama. Gdje se svaki crv i crvotočina smatraju poţeljnijim od svih nas skupa." Garland je iritirano čupkao svoju donju usnu. "Vaš poloţaj bio bi bolji kad bi Phil Resch mogao proći Bonelijev test, kad bih to bio samo ja. Rezultati bi, u tom slučaju, bili predvidivi; za Reschija bih bio samo još jedan andi za povući čim je moguće. Pa ni vi niste u dobrom poloţaju ovdje,

Deckarde. Skoro isto tako lošem, u stvari, kao i ja. Znate gdje sam pogrešno pogodio? Nisam znao za Polokova. On je sigurno došao ovamo ranije; očito je došao ranije. U sasvim drugoj grupi - bez kontakta s našom. Već je bio čvrsto uvučen u WPO kad sam ja stigao. Riskirao sam s laboratorijskim izvješćem, što nisam trebao. Crams je, naravno, preuzeo isti rizik." "Polokov je i mene skoro dokrajčio", rekao je Rick. "Da, bilo je nečega u svezi s njim. Ne bih rekao da je bio tip istog mozgovnog ustroja kao mi; morao je biti poboljšan ili izmijenjen - promijenjena struktura, nepoznata čak i nama. I to jako dobra. Skoro dovoljno dobra." "Kad sam nazvao svoj stan", pitao je Rick, "zašto nisam dobio vlastitu ţenu?" "Sve naše vidfonske linije su umreţene. Preusmjeravaju poziv u druge urede unutar zgrade. Naša operacija ovdje je homeostatska, Deckarde. Mi smo zatvorena petlja, odsječena od ostatka San Francisca. Mi znamo za njih, ali oni ne znaju za nas. Ponekad neka izolirana osoba poput vas zaluta ovamo ili, kao u vašem slučaju, bude ovamo dovedena - zbog naše zaštite." Trzavo je pokazao prema vratima ureda. "Evo stiţe bistri ţustri Phil Resch sa svojim spretnim sretnim prijenosnim malenim testom. Nije li pametan? Upropastit će svoj vlastiti ţivot, i moj, a moţda i vaš." "Vi androidi", rekao je Rick, "baš ne podrţavate jedan drugog u stresnim trenucima." Garland je odbrusio: "Mislim da ste u pravu; čini se da nam nedostaje odreĎeni talent koji vi ljudi imate. Mislim da se to zove empatija." Vrata ureda su se otvorila; Phil Resch bio je ocrtan svjetlom na njima, noseći napravu iz koje su visjele ţice. "Evo nas", rekao je zatvarajući vrata za sobom; sjeo je, uključujući napravu u utičnicu. Podiţući desnu ruku, Garland je pokazao prema Reschu. Istog trena Resch a i Rick Deckard - bacili su se sa svojih stolaca na pod; istodobno, Resch je izvukao lasersku cijev i, padajući, opalio na Garlanda. Laserska zraka, vješto usmjerena zahvaljujući godinama vjeţbe, rascijepila je glavu inspektora Garlanda. On je klonuo naprijed i iz ruke mu je ispalo minijaturizirano lasersko oruţje i zakotrljalo se po površini stola. Truplo se nagnulo na stolcu, a onda, poput vreće jaja, kliznulo na jednu stranu i srušilo se na pod. "Zaboravio je", rekao je Resch, ustajući, "da je ovo moj posao. Mogu skoro predvidjeti što će android napraviti. Pretpostavljam da i ti moţeš." Spremio je svoje lasersko oruţje, sagnuo se, i znatiţeljno razgledao tijelo svog nekadašnjeg nadreĎenog. "Što ti je rekao dok sam bio odsutan?"

"Daje on - ono - android. A ti si -" Rick je zastao, vijuge u njegovom mozgu su brujale, računale, i odabrale; promijenio je ono što je htio reći, "- spreman to otkriti", dovršio je. "U sljedećih nekoliko minuta." "Još nešto?" "Ova zgrada je prepuna androida." Resch je zamišljeno rekao: "To će učiniti teţim da ti i ja izaĎemo odavde. Nominalno ja imam autoritet koji mi omogućava da odlazim kad god hoću, naravno. I da vodim zatvorenika sa sobom." Osluhnuo je; izvan vrata ureda nije dopirao nikakav zvuk. "Pretpostavljam da nisu ništa čuli. Očito ovdje nije instaliran prislušni ureĎaj, koji sve nadzire ... kao što bi trebao biti." Lagano, gurnuo je androidovo tijelo vrhom svoje cipele. "Svakako je izuzetna, ta psionička sposobnost koju razviješ u ovom poslu; znao sam prije nego što sam otvorio vrata ureda da će pucati na mene. Iskreno rečeno, iznenaĎen sam što nije ubio tebe dok sam ja bio gore." "Skoro jest", rekao je Rick. "Drţao je veliki standardni laser uperen u mene neko vrijeme. Razmatrao je to. Ali ti si bio onaj zbog koga je bio zabrinut, ne ja." "Android bjeţi", rekao je Resch melankolično, "tamo gdje ga lovac na ucjene slijedi. Shvaćaš, zar ne, da ćeš se morati vratiti u Operu i srediti Lubu Luft prije nego što bilo tko ovdje dobije šansu da je upozori kako se ovo završilo. Upozori ga, trebao bih reći. Misliš li ti na njih kao na 'ono'?" "Jesam jedno vrijeme", rekao je Rick, "kad me moja savjest povremeno pekla zbog posla koji moram raditi; zaštitio sam se misleći o njima na taj način, ali više ne nalazim da je to neophodno. Dobro, krenut ću ravno natrag u Operu. Pretpostavljajući da me ti moţeš izvući odavde." "Recimo da posjednemo Garlanda za njegov stol", rekao je Resch; povukao je androidovo truplo natrag na stolac, namještajući mu ruke i noge tako da se njegova poza činila razumno prirodnom - ako netko ne pogleda izbliza. Ukoliko nitko ne uĎe u ured. Pritišćući jedno dugme na interfonu na stolu, Phil Resch je rekao: "Inspektor Garland je zatraţio da mu se ne prosljeĎuju nikakvi pozivi sljedećih pola sata. Bavi se poslom koji se ne moţe prekidati." "Da, g. Resch." Otpuštajući dugme interfona, Phil Resch je rekao Ricku: "Vezat ću te lisicama za sebe dok smo još ovdje u zgradi. Kad poletimo, naravno da ću te pustiti." Izvadio je lisice, stavio jedan kraj oko Rickovog zapešća, a drugi oko svog. "Hajde; da i to obavimo." Ukrutio je ramena, duboko udahnuo, i gurnuo vrata ureda da se otvore.

Policajci u odori stajali su ili sjedili sa svih strana, radeći svoj rutinski dnevni posao; ni jedan od njih nije podigao pogled ili uopće obratio paţnju dok je Phil Resch vodio Ricka preko hodnika do dizala. "Ono čega se bojim", rekao je Resch dok su čekali dizalo, "je da je Garland imao ugraĎenu komponentu mrtvačke straţe u sebe. Ali -" Slegnuo je ramenima. "Očekivao bih da se do sad uključi; inače nije od neke koristi." Dizalo je stiglo; nekoliko policajolikih neupadljivih muškaraca i ţena je izašlo, otišlo hodnikom za svojim poslovima. Nisu obratili paţnju na Ricka ili Phila Rescha. "Misliš li da će me tvoj odjel primiti?" pitao je Resch kad su se vrata dizala spojila, zatvarajući ih unutra; pritisnuo je dugme za krov i dizalo se tiho uzdiglo. "Na kraju krajeva, odsad sam bez posla. Najblaţe rečeno." Oprezno, Rick je rekao: "Ja - ne vidim zašto da ne. Osim što već imamo dvojicu lovaca na ucjene." Moram mu reći, rekao je sam sebi. Nemoralno je i okrutno ne reći mu. G. Resch, ti si android, pomislio je u sebi. Izvukao si me odavde i evo ti tvoje nagrade: ti si sve čega se zajedno gnušamo. Suština onoga čijem uništavanju smo posvećeni. "Nikako mi to ne ide iz glave", rekao je Phil Resch. "Ne čini se moguće. Tri godine sam radio po uputama androida. Zašto nisam posumnjao - mislim, dovoljno da učinim nešto?" "Moţda nije toliko dugo. Moţda su se tek nedavno infiltrirali u ovu zgradu." "Bili su tu cijelo vrijeme. Garland mije bio nadreĎeni od početka, cijele moje tri godine." "Ono je reklo", rekao je Rick, "da je cijela grupa njih došla na zemlju skupa. I to nije bilo prije tri godine; tek prije nekoliko mjeseci." "Onda je nekad postojao pravi Garland", rekao je Phil Resch. "I negdje usput je bio zamijenjen." Njegovo mršavo lice nalik morskom psu se iskrivilo dok se napregnuo da bi razumio. "Ili – meni je usaĎen sustav laţnih sjećanja. Moţda se ja samo sjećam tijekom cijelog vremena. Ali -" Njegovo lice, sad proţeto sve većom patnjom, nastavilo se kriviti i grčevito micati. "Samo androidi se javljaju sa sustavima laţnog sjećanja; to je kod ljudi ustanovljeno neučinkovitim." Dizalo se prestalo uspinjati; vrata su se otvorila i tu, raširen pred njima, napušten osim praznih parkiranih vozila, bio je krov policijske stanice. "Tu je moj auto", rekao je Phil Resch, otključavajući vrata obliţnjeg hoverauta i brzo mašući Ricku da uĎe; on sam smjestio se iza upravljača i pokrenuo motor. U trenu su se uspeli u nebo i, okrećući na sjever, krenuli natrag u smjeru opere War Memorial. Prezauzet, Phil Resch vozio je refleksno; njegov sve mračniji lanac misli nastavio mu je zaokupljati paţnju. "Čuj, Deckarde",

rekao je iznenada. "Nakon što povučemo Lubu Luft - htio bih da ti -" Njegov glas, promukao i izmučen, slomio se. "Znaš. Podvrgneš me Bonelijevom testu ili onoj empatskoj ljestvici koju ti imaš. Da vidiš za mene." "O tome moţemo brinuti kasnije", rekao je Rick okolišajući. "Ne ţeliš da se ja podvrgnem, zar ne?" Phil Resch ga je pogledao izoštrenom pronicavošću. "Pretpostavljam da znaš kakvi će rezultati biti; Garland ti je sigurno rekao nešto. Činjenice koje ja ne znam." Rick je rekao: "Bit će teško čak i za nas dvojicu da skinemo Lubu Luft; ona je više nego što sam ja mogao svladati, u svakom slučaju. Drţimo našu paţnju usredotočenu na to." "Nije to samo sustav laţnih sjećanja", rekao je Phil Resch. "Ja imam ţivotinju; ne laţnu nego pravu. Vjevericu. Volim tu vjevericu, Deckarde; svako vraţje jutro je hranim i promijenim joj papir - znaš, očistim kavez - i onda navečer kad doĎem s posla pustim je po stanu i ona trčkara posvuda. Ima kotač u svom kavezu; jesi li ikad vidio vjevericu kako trči u kotaču? Trči i trči, kotač se okreće, a vjeverica ostaje na istom mjestu. Mada izgleda da se Buffy to sviĎa." "Rekao bih da vjeverice nisu baš bistre", prokomentirao je Rick. Nastavili su letjeti šutke.

12 U "Operi su Rick Deckard i Phil Resch bili obaviješteni da je proba završila. I da je gospoĎica Luft otišla. "Je li rekla kamo namjerava ići?" pitao je Phil Resch scenskog radnika, pokazujući svoju policijsku iskaznicu. "Preko u muzej." Radnik je razgledao iskaznicu. "Rekla je da ţeli pogledati izloţbu Edvarda Muncha koja je sad tamo. Završava se sutra." A Luba Luft, pomislio je Rick u sebi, završava se danas. Dok su njih dvojica išli pločnikom do muzeja, Phil Resch je rekao: "S kolikim omjerom bi se kladio? Ona je odletjela; nećemo je naći u muzeju." "Moţda", odvratio je Rick. Stigli su do zgrade muzeja, uočili na kom katu se nalazi Munchova izloţba, i popeli se. Uskoro, lutali su meĎu slikama i drvorezima. Mnogo ljudi došlo je na izloţbu, uključujući i jedan srednjoškolski razred; oštar glas učiteljice prodirao je

u sve prostorije u kojima je bila izloţba, i Rick je pomislio: Tako biste očekivali da zvuči - i izgleda - android. A ne kao Rachael Rosen i Luba Luft. I - čovjek pored njega. Ili, bolje rečeno, stvar pored njega. "Jesi li ikad čuo da neki andi ima bilo kakvog ljubimca?" pitao ga je Phil Resch. Iz nekog opskurnog razloga osjetio je potrebu da bude brutalno iskren; moţda se već počeo pripremati za ono što ga je čekalo. "U dva slučaja za koje znam, andiji su posjedovali ţivotinje i brinuli o njima. Ali to je rijetko. Po onom što sam mogao naučiti, to obično ne uspijeva; andi nije u stanju odrţati ţivotinju na ţivotu. Ţivotinjama je potreban okoliš topline da bi napredovale. Osim gmazovima i kukcima." "Da li bi vjeverici trebalo to? Atmosfera ljubavi? Jer Buffy napreduje sjajno, glatko poput vidre. Timarim je i češljam svaki drugi dan." Kraj jedne slike u ulju Phil Resch je zastao, zagledao se udubljeno. Na slici je bilo ćelavo, uznemireno stvorenje s glavom poput okrenute kruške, s rukama u uţasu pritisnutim na uši, usta otvorenih u ogromnom, nijemom kriku. Iskrivljene brazde patnje stvorenja, odjeci njegovog krika, preplavljivale su zrak koji ga je okruţivao; muškarac ili ţena, što god bilo, postalo je sadrţano svojim vlastitim urlikom. Pokrilo je uši zbog vlastitog zvuka. Stvorenje je stajalo na mostu i nitko drugi nije bio prisutan; stvorenje je vrištalo u izolaciji. Odsječeno od strane svojeg - ili i pored svojeg - krika. "Izradio je drvorez ovog", rekao je Rick, čitajući karticu pričvršćenu ispod slike. "Mislim", rekao je Phil Resch, "da je to kako se jedan andi mora osjećati." Ocrtao je u zraku vijuge, vidljive na slici, krika stvorenja. "Ja se ne osjećam tako, pa moţda ja nisam -" Prekinuo je, kad je nekoliko osoba prišlo pogledati sliku. "Eno je, Luba Luft." Rick je pokazao i Phil Resch prekinuo je svoju tmurnu zamišljenost i obranu; njih dvojica krenuli su odmjerenim korakom do nje, ne ţureći kao da se ni sa čim ne suočavaju; kao i uvijek, bilo je vitalno bitno sačuvati atmosferu uobičajenosti. Drugi ljudi, koji nisu znali za prisustvo androida meĎu njima, morali su biti zaštićeni po svaku cijenu - čak i tu da izgube svoju lovinu. Drţeći otipkan katalog, Luba Luft, u sjajnim suţenim hlačama i svjetlucavom zlatnom gornjem dijelu nalik na prsluk, stajala je udubljena u sliku ispred sebe: crteţ mlade djevojke, skupljenih ruku, kako sjedi na rubu kreveta, s izrazom zapanjenog čuĎenja i novog, dirljivog zaprepaštenja utisnutog na lice. "Hoćete li da vam ga kupim?" rekao je Rick Lubi Luft; stao je pored nje, blago je primivši za nadlakticu, obavještavajući je labavim stiskom da je ima - da se ne mora naprezati da bi je zadrţao. S njene druge strane Phil Resch joj je

stavio ruku na rame i Rick je vidio izbočinu laserske cijevi. Phil Resch nije namjeravao riskirati, ne nakon što je zamalo promašio inspektora Garlanda. "Nije na prodaju." Luba Luft pogledala ga je nemarno, a onda pozorno kad ga je prepoznala; oči su joj izblijedile i boja joj se povukla iz lica, ostavljajući ga mrtvačkim, kao da se već počinje raspadati. Kao da se ţivot na tren povukao do neke točke duboko unutar nje, ostavljajući tijelo automatskoj propasti. "Mislila sam da su vas uhitili. Hoćete reći da su vas pustili?" "GospoĎice Luft", rekao je, "ovo je g. Resch. Phil Resch, ovo je poznata operna pjevačica Luba Luft." Lubi je rekao: "Zapreţnjak koji me uhitio je android. To je bio i njegov nadreĎeni. Poznajete li - jeste li poznavali - nekog inspektora Garlanda? On mi je rekao da ste svi došli na jednom brodu kao grupa." "Policijski odjel koji ste nazvali", rekao joj je Phil Resch, "koji radi u zgradi na Missionu, je organizirajuća sluţba pomoću koje bi se reklo da vaša grupa ostaje u kontaktu. Čak se osjećaju dovoljno samopouzdani da zaposle ljudskog lovca na ucjene; očito -" "Tebe?" rekla je Luba Luft. "Ti nisi čovjek. Ništa više nego ja; i ti si android." Prošao je jedan period šutnje a onda je Phil Resch rekao tihim ali kontroliranim glasom: "Pa, za to ćemo se pobrinuti kad bude vrijeme." Ricku je rekao: "Odvedimo je do mojih kola." Po jedan sa svake strane, poveli su je u smjeru muzejskog dizala. Luba Luft nije pošla voljno, ali s druge strane nije se aktivno opirala; naizgled je postala rezignirana. Rick je to viĎao prije kod androida, u kritičnim situacijama. Umjetna ţivotna sila koja ih je oţivljavala izgleda je zakazivala ako se previše nategne ... barem kod nekih od njih. Ali ne svih. I mogla bi se opet bijesno razbuktati. Androidi su, meĎutim, koliko je znao, imali uroĎenu ţelju da ostanu neupadljivi. U muzeju, s tolikim ljudima koji lutaju okolo, Luba Luft neće htjeti učiniti ništa. Stvarni okršaj - za nju vjerojatno posljednji - odigrat će se u autu, gdje to nitko drugi neće moći vidjeti. Nasamo je mogla, uţasavajuće naglo, odbaciti svoje inhibicije. Pripremio se - i nije razmišljao o Philu Reschu. Kao što je Resch rekao, za to će se pobrinuti kad bude vrijeme. Na kraju hodnika pokraj dizala bila je postavljena mala trgovina; tu su se prodavale reprodukcije i monografije, i Luba je zastala tu, zadrţavajući se. "Čujte", rekla je Ricku. Malo boje vratilo joj se u lice; još jednom je izgledala makar nakratko - ţiva. "Kupite mi reprodukciju one slike koju sam gledala kad ste me našli. One s djevojkom koja sjedi na krevetu."

Nakon kraće pauze Rick je rekao prodavačici, sredovječnoj ţeni opuštenih obraza i sijede kose skupljene mreţicom: "Imate li otisak Munchovog Puberteta!" "Samo u ovoj knjizi njegovih sabranih radova", rekla je prodavačica, podiţući veliku knjigu lijepog izgleda. "Dvadeset pet dolara." "Uzet ću je." Posegnuo je za svojom lisnicom. Phil Resch je rekao: "Budţet mog odjela ne bi ni za milijun godina pokrio -" "Moj osobni novac", rekao je Rick; pruţio je ţeni novčanice i Lubi knjigu. "A sad krenimo dolje", rekao je njoj i Philu Reschu. "To je veoma lijepo od vas", rekla je Luba kad su ušli u dizalo. "Ima nečeg veoma čudnog i dirljivog u ljudima. Jedan android to ne bi nikad napravio." Ledeno je pogledala Phila Rescha. "Ne bi mu palo na pamet; kao što je on rekao, ni za milijun godina." Nastavila je gledati u Rescha, sad s mnogostrukim neprijateljstvom i odvratnošću. "Zbilja ne volim androide. Još otkad sam došla ovamo s Marsa moj ţivot se sastojao od imitiranja ljudske ţene, radeći ono što bi ona radila, ponašajući se kao da imam misli i porive koje bi ljudska ţena imala. Imitirajući, što se mene tiče, nadmoćniji oblik ţivota." Philu Reschu je rekla: "Je li tako bilo i kod tebe, Resch? Pokušavaš biti -" "Ne mogu podnijeti ovo." Phil Resch zavukao je ruku u svoj kaput, traţeći. "Ne", rekao je Rick; dograbio je ruku Phila Rescha; Resch je ustuknuo, izmičući mu. "Bonelijev test", rekao je Rick. "Priznalo je da je android", rekao je Phil Resch. "Ne moramo čekati." "Ali povući je", rekao je Rick, "zato što te podbadala - daj mi to." Borio se da otrgne lasersku cijev od Phila Rescha. Cijev je ostala u Reschovom posjedu; Resch je krenuo unatrag u skučenom dizalu, izmičući mu, paţnje usmjerene samo na Lubu Luft. "Dobro", rekao je Rick. "Povuci to; ubij ga. Pokaţi mu da je u pravu." Vidio je, tad, da Resch to i hoće. "Čekaj -" Phil Resch je opalio, a u istom trenu Luba Luft se, u grču paničnog straha lovine, izvila i otrgnula, spuštajući se. Zraka je promašila cilj ali je, kad ju je Resch spustio, izbušila usku rupu, bez zvuka, u njenom trbuhu. Ona je počela vrištati; leţala je zgrčena uza zid dizala, vrišteći. Poput one slike, pomislio je Rick u sebi i, svojom vlastitom laserskom cijevi, ubio je. Tijelo Lube Luft palo je naprijed, licem dolje, u bezobličnu hrpu. Nije čak ni zadrhtalo. Svojom laserskom cijevi, Rick je sustavno spalio u mutan pepeo monografiju koju je prije par minuta kupio Lubi. Obavio je posao temeljito, ne govoreći ništa; Phil Resch gledao je bez razumijevanja, dok mu se na licu očitavala zbunjenost.

"Mogao si sam zadrţati knjigu", rekao je Resch, nakon što je bilo gotovo. "To te koštalo -" "Misliš li da androidi imaju duše?" prekinuo ga je Rick. Naginjući glavu na jednu stranu, Phil Resch ga je gledao još zbunjenije. "Mogu priuštiti tu knjigu", rekao je Rick. "Zaradio sam tri tisuće dolara do sada danas, a nisam još ni upola gotov." "Ti ubrajaš Garlanda?" pitao je Phil Resch."Ali ja sam ga ubio, ne ti. Ti si samo leţao tamo. A i Luba. Ja sam je skinuo." "Ti ne moţeš naplatiti", rekao je Rick. "Ne od tvog vlastitog odjela i ne od našeg. Kad doĎemo do tvog auta primijenit ću Bonelijev test ili Voigt-Kampffa na tebi i onda ćemo vidjeti. Mada ti nisi na mom popisu." Drhtavim rukama otvorio je svoj kovčeg, prolistao izguţvane tanke kopije. "Ne, nema te ovdje. Pa te legalno ne mogu ubrojiti; da zaradim bilo što, morat ću ubrojiti Lubu Luft i Garlanda." "Jesi li siguran da sam ja android? Je li to zbilja ono što je Garland rekao?" "To je ono što je Garland rekao." "Moţda je on lagao", rekao je Resch. "Da nas posvadi. Kao što smo sad. Ludi smo, ako im dozvolimo da nas posvaĎaju; bio si potpuno u pravu za Lubu Luft - nisam trebao pustiti da me ona tako iţivcira. Mora biti da sam preosjetljiv. To bi bilo prirodno za lovca na ucjene, pretpostavljam; ti si vjerojatno isti takav. Ali čuj; morali bismo ionako povući Lubu Luft, pola sata kasnije - samo pola sata više. Ne bi čak imala vremena da razgleda onu knjigu koju si joj dao. I još uvijek mislim da je nisi trebao uništiti; to je bacanje. Ne mogu slijediti tvoje rezoniranje; nije racionalno, eto zašto." Rick je rekao: "Povlačim se iz ovog posla." "U što?" "Bilo što. Procjena osiguranja, čime se Garland navodno trebao baviti. Ili ću emigrirati. Da." Kimnuo je glavom. "Otići ću na Mars." "Ali netko mora raditi ovo", istaknuo je Phil Resch. "Mogu koristiti androide. Mnogo je bolje da androidi to rade. Ja više ne mogu; bilo mi je dosta. Ona je bila divna pjevačica. Ovaj planet mogao ju je iskoristiti. Ovo je suludo." "Ovo je neophodno. Sjeti se: oni su ubili ljude da bi pobjegli. I da te ja nisam izvukao iz policijske stanice na Missionu ubili bi tebe. Za to me Garland htio; zato me zvao da doĎem u njegov ured. Zar te nije Polokov zamalo ubio?

Zar nije Luba Luft zamalo? Mi radimo obrambeno; oni su ovdje na našem planetu - oni su ubojiti ilegalni tuĎinci koji se pretvaraju da su -" "Da su policajci", rekao je Rick. "Lovci na ucjene." "Dobro; uradi mi Bonelijev test. Moţda je Garland lagao. Mislim da jest laţna sjećanja jednostavno nisu tako dobra. Što s mojom vjevericom?" "Da, tvoja vjeverica. Zaboravio sam na tvoju vjevericu." "Ako sam ja andi", rekao je Phil Resch, "i ti me ubiješ, moţeš uzeti moju vjevericu. Evo; napisat ću to, ostavit ću je tebi." "Andiji ne mogu ništa ostavljati. Oni ne mogu posjedovati ništa što bi mogli ostaviti." "Onda je samo uzmi", rekao je Phil Resch. "Moţda hoću", rekao je Rick. Dizalo je sad stiglo do prizemlja; vrata su se otvorila. "Ti ostani s Lubom; ja ću pozvati auto ophodnje da je odnese u Palaču pravde. Na njen test koštane srţi." Vidio je telefonsku govornicu, ušao u nju, ubacio novčić i, drhtavim prstima, nazvao. U meĎuvremenu se grupa ljudi, koji su čekali dizalo, okupila oko Phila Rescha i tijela Lube Luft. Bila je zbilja vrsna pjevačica, rekao je u sebi prekidajući vezu, nakon što je obavio poziv. Nije mi jasno; kako moţe takav talent biti smetnja našem društvu? Ali nije talent, rekao je sebi; nego ona sama. Kao što je Phil Resch, pomislio je. On je prijetnja na potpuno isti način, iz istih razloga. Pa ne mogu sad odustati. Izlazeći iz govornice progurao se meĎu ljude, natrag do Rescha i ispruţenog lika androidske djevojke. Netko je prebacio kaput preko nje. Ne Reschov. Odlazeći do Phila Rescha - koji je stajao sa strane ţivahno pušeći malu sivu cigaru - rekao mu je: "Nadam se do boga da će test pokazati da si android." "Zbilja me mrziš", rekao je Phil Resch, čudeći se. "Odjednom; nisi me mrzio tamo u ulici Mission. Ne dok sam ti spašavao ţivot." "Vidim uzorak. Način na koji si ubio Garlanda i onda način na koji si ubio Lubu. Ti ne ubijaš kao ja; ti ne pokušavaš da - k vragu", rekao je. "Znam što je. Ti voliš ubijati. Sve što ti treba je izgovor. Da imaš izgovor ubio bi i mene. Zato si navalio na mogućnost da je Garland android; to ga je učinilo raspoloţivim za ubijanje. Pitam se što ćeš uraditi kad ne proĎeš Bonelijev test. Hoćeš li se ubiti? Ponekad androidi učine to." Ali ta situacija bila je rijetka. "Da, pobrinut ću se za to", rekao je Phil Resch. "Ti nećeš morati uraditi ništa, osim primjene testa." Ophodni auto je stigao; dva policajca su iskočila, prišla, vidjela guţvu i odmah si oslobodila prolaz. Jedan od njih prepoznao je Ricka i kimnuo mu glavom. Pa sad moţemo ići, shvatio je Rick. Naš posao ovdje je dovršen. Najzad.

Dok su on i Resch išli natrag ulicom do Opere, na čijem krovu je njihov hoverauto bio parkiran, Resch je rekao: "Dat ću ti svoju lasersku cijev odmah. Pa nećeš morati brinuti o mojoj reakciji na test. Glede tvoje osobne sigurnosti." Ispruţio je oruţje i Rick ga je prihvatio. "Kako ćeš se ubiti bez nje?" pitao je Rick."Ako ne proĎeš na testu?" "Zadrţat ću dah." "Krista mu", rekao je Rick. "To se ne moţe." "Nema automatskog uključivanja vagusnog ţivca", rekao je Phil Resch, "kod androida. Kao što ima kod čovjeka. Zar te nisu to naučili kad su te obučavali? Mene su to naučili prije mnogo godina." "Ali umrijeti na takav način", pobunio se Rick. "Nema bola. Što nije u redu s tim?" "To je -" Mahnuo je rukama. Nije mogao naći riječi. "Ne bih rekao da ću morati", rekao je Phil Resch. Zajedno su se popeli do krova operne kuće War Memorial i parkiranog hoverauta Phila Rescha. Sjedajući za upravljač i zatvarajući vrata, Phil Resch je rekao: "Bilo bi mi draţe da koristiš Bonelijev test." "Ne mogu. Ne znam kako da protumačim rezultate." Morao bih se osloniti na tebe za interpretaciju očitavanja, shvatio je. A to ne dolazi u obzir. "Reći ćeš mi istinu, zar ne?" pitao je Phil Resch. "Ako sam android reći ćeš mi?" "Svakako." "Jer zbilja ţelim znati. Moram znati." Phil Resch ponovo je pripalio svoju cigaru, pomakao se na sjedalu auta, pokušavajući se namjestiti udobnije. Očito nije uspijevao. "Je li ti se zbilja svidjela ona Munchova slika koju je Luba Luft gledala?" pitao je. "Meni se nije dopala. Realizam u umjetnosti me ne interesira; ja volim Picassa i -" "Pubertet je iz 1894.", rekao je Rick kratko. "Ništa osim realizma nije tad postojalo; moraš to uzeti u obzir." "Ali ona druga, čovjek koji se drţi za uši i vrišti - to nije bilo reprezentativno." Otvarajući svoj kovčeg, Rick je izvadio opremu za test.

"Sloţeno", primijetio je Phil Resch, gledajući. "Koliko pitanja moraš postaviti prije nego što moţeš postaviti ocjenu?" "Šest do sedam." Dodao je prianjajući disk Philu Reschu. "Pričvrsti ovo na obraz. Čvrsto. I ovo svjetlo -" Usmjerio ga je. "Ovo ti ostaje fokusirano na oko. Ne miči se; drţi očnu jabučicu što mirnije moţeš." "Fluktuacije refleksa", rekao je Phil Resch precizno. "Ali ne na fizički podraţaj; ne mjeriš širenje, na primjer. Bit će to verbalna pitanja; ono što zovemo reakcijom uzmaka." Rick je rekao: "Misliš li da moţeš to kontrolirati?" "Ne doista. Na kraju, moţda. Ali ne početnu amplitudu; to je izvan svjesne kontrole. Da nije -" Prekinuo je. "Hajde. Napet sam; oprosti ako previše pričam." "Pričaj koliko god hoćeš", rekao je Rick. Pričaj sve do groba, rekao je u sebi. Ako ti je do toga. Njemu to nije bilo bitno. "Ako se ispostavi da sam android", brbljao je Resch, "proći ćeš kroz obnavljanje vjere u ljudski rod. Ali, pošto neće ispasti tako, predlaţem ti da počneš konstruirati ideologiju koja će objasniti -" "Evo prvog pitanja", rekao je Rick; oprema je sad bila postavljena i kazaljke na dva brojčanika su treperile. "Vrijeme reakcije je čimbenik, pa odgovori onoliko brzo koliko moţeš." Iz sjećanja je odabrao početno pitanje. Test je počeo. Nakon toga, Rick je neko vrijeme sjedio šutljivo. Onda je počeo skupljati opremu, trpajući je natrag u kovčeg. "Mogu vidjeti po tvom licu", rekao je Resch; izdahnuo je u apsolutnom, besteţinskom, skoro grčevitom olakšanju. "Dobro; moţeš mi vratiti moj pištolj." Ispruţio je ruku, s dlanom gore, čekajući. "Očito si bio u pravu", rekao je Rick. "Za Garlandove motive. Htio nas je zavaditi; ono što si rekao." Osjećao se i psihološki i fizički iscrpljen. "Jesi li konstruirao svoju ideologiju?" pitao je Phil Resch. "Koja bi me objasnila kao dio ljudskog roda?" Rick je rekao: "Postoji defekt u tvojoj empatskoj sposobnosti za preuzimanje uloge. Onaj na koji ne testiramo. Tvoji osjećaji prema androidima." "Naravno da ne testiramo na to." "Moţda bismo trebali." Nikad nije o tome razmišljao ranije, nikad nije osjetio empatiju sa svoje strane prema androidima koje je ubijao. Uvijek je pretpostavljao da cjelinom svoje psihe doţivljava androida kao sloţen stroj - kao i svojim svjesnim gledištem. A ipak, u usporedbi s Philom Reschom, pojavila se razlika. I. osjećao je instinktivno da je on u pravu. Empatija prema umjetnom

proizvodu? zapitao se. Prema nečemu što se samo pretvara da je ţivo? Ali Luba Luft se činila zaista ţivom; ono nije imalo aspekt imitacije. "Shvaćaš", rekao je Phil Resch tiho, "što bi to napravilo. Da uključimo androide u naš raspon empatske identifikacije, kao što uključujemo ţivotinje." "Ne bismo mogli zaštititi sebe." "Apsolutno. Ti Nexus-6 tipovi... prešli bi preko nas i sravnili nas sa zemljom. Ti i ja, svi lovci na ucjene - mi stojimo izmeĎu Nexusa-6 i čovječanstva, barijera koja drţi to dvoje razdvojeno. Štoviše -" Prestao je, primjećujući da Rick opet vadi svoju opremu za testiranje. "Mislio sam da je test završen." "Hoću sebe pitati jedno pitanje", rekao je Rick. "I hoću da mi ti kaţeš što će kazaljke registrirati. Samo mi daj očitavanje; ja mogu izračunati." Prilijepio je disk na svoj obraz, pomakao zraku svjetla da mu ide izravno u oko. "Jesi li spreman? Gledaj brojčanike. Isključit ćemo protok vremena iz ovoga; hoću samo jačinu." "Vrijedi, Rick", rekao je Phil Resch usluţno. Na glas, Rick je rekao: "Spuštam se dizalom s jednim androidom kojeg sam uhvatio. I najednom ga netko ubije, bez upozorenja." "Nema neke odreĎene reakcije", rekao je Phil Resch. "Koliko su se kazaljke pomakle?" "Lijeva 2.8. Desna 3.3." Rick je rekao: "Ţenskim androidom." "Sad su došle do 4.0 i 6.0." "To je dovoljno visoko", rekao je Rick; skinuo je prianjajući disk sa ţicama sa svog obraza i isključio zraku svjetla. "To je empatično empatski odgovor", rekao je. "Otprilike ono što ljudski subjekt pokazuje na većini pitanja. Osim ekstremnih, kao što su ona glede ljudske koţe korištene u ukrasne svrhe... onih stvarno patoloških." "Što znači?" Rick je rekao: "U stanju sam osjetiti empatiju za barem odreĎene, izvjesne androide. Ne sve njih ali - jednog ili dva." Za Lubu Luft, na primjer, rekao je u sebi. Znači nisam bio u pravu. Nema ničeg neprirodnog ili neljudskog u reakcijama Phila Rescha; u pitanju sam ja. Pitam se, da li se neki čovjek ikad prije osjećao ovako zbog nekog androida. Naravno, razmišljao je, to se moţe više nikad ne pojaviti u mom poslu; mogla bi to biti anomalija, nešto što na primjer ima veze s mojim osjećajima

spram Čarobne frule. I Lubinog glasa, u stvari njene karijere kao cjeline. Svakako se ovo nije javljalo nikad ranije; barem ne koliko je on znao. Ne, na primjer, s Polokovim. Ni s Garlandom. I, shvatio je, da se ispostavilo da je Phil Resch android mogao sam ga ubiti ne osjetivši ništa, u svakom slučaju nakon Lubine smrti. Toliko što se tiče razlike izmeĎu autentičnih ţivih ljudi i humanoidnih izradaka. U tom dizalu u muzeju, rekao je sebi, vozio sam se s dva stvorenja, jednim ljudskim i jednim androidom... a moji osjećaji bili su obratni od planiranih. Od onih koje sam naviknut osjećati - koje sam obvezan osjećati. "Ti si u škripcu, Deckarde", rekao je Phil Resch; činilo se da ga to zabavlja. Rick je rekao: "Što da radim?" "To je seks", rekao je Phil Resch. "Seks?" "Zato što te ona - ono - fizički privlačilo. Zar ti se to nije nikad dogodilo ranije?" Phil Resch se nasmijao. "Nas su učili da to predstavlja primarni problem u lovu na ucjene. Zar ne znaš, Deckarde, da u kolonijama imaju androidske ljubavnice?" "To je protuzakonito", rekao je Rick, znajući zakon o tome. "Naravno da je protuzakonito. Ali većina varijacija u seksu je protuzakonita. Ali ljudi to svejedno rade." "Što je s - ne seksom - nego ljubavlju?" "Ljubav je drugi naziv za seks." "Kao ljubav prema zemlji", rekao je Rick. "Ljubav prema glazbi." "Ako je to ljubav prema ţeni ili androidskoj imitaciji, onda je seks. Probudi se i suoči se sa sobom, Deckarde. Htio si otići u krevet sa ţenskim tipom androida - ništa više, ništa manje. I ja sam se tako osjećao, jednom prilikom. Kad sam tek počeo s lovom na ucjene. Ne daj da te to grize; oporavit ćeš se. Ono što se dogodilo je da si obrnuo redoslijed. Nemoj je ubiti - ili biti prisutan kad ona bude ubijena - a onda osjetiti fizičku privlačnost. Uradi to obratno." Rick je buljio u njega. "Prvo otići u krevet s njom -" "- a onda je ubiti", rekao je Phil Resch saţeto. Njegov hrapav, otvrdnuli osmjeh ostao mu je na licu. Ti si dobar lovac na ucjene, shvatio je Rick. Tvoj pristup to dokazuje. Ali jesam li ja? Najednom, prvi put u svom ţivotu, počeo se pitati.

13 Poput luka čiste vatre, John R. Isidore jurio je kasnopopodnevnim nebom na putu kući s posla. Pitam se je li ona još tamo, rekao je u sebi. Dolje u tom starom stanu prepunom kipplea, gledajući Bustera Prijateljskog na svom TVprijemniku i drhteći od straha svaki put kad zamišlja da netko dolazi niz hodnik. Uključujući, pretpostavljam, i mene. Već je zastao kod dućana sa švercanom robom. Na sjedalu kraj njega vrećica puna takvih poslastica kao što su pire od graha, zrele breskve, dobar meki sir gadnog mirisa, ljuljala se tamo-amo dok je on naizmjenično ubrzavao i usporavao auto; zbog svoje napetosti, večeras, vozio je pomalo nestabilno. A njegov navodno popravljeni auto je kašljao i štucao, kao što je činio i mjesecima prije generalke. Vrit, rekao je Isidore sam sebi. Miris breskvi i sira kovitlao se autom, ispunjavajući njegov nos uţicima. Sve rijetkosti, na koje je spiskao dvotjednu plaću - posuĎenu unaprijed od g. Sloata. I, kao dodatak, ispod sjedala u autu gdje nije mogla ispasti i razbiti se, boca vina Chablis kotrljala se naprijed-natrag; najveći raritet od svega. Drţao ju je u sefu u Bank of America, zadrţavajući je i ne prodajući ma koliko da su mu nudili, za slučaj da se u nekom dugom, kasnom, zadnjem trenu pojavi neka djevojka. To se nije dogodilo do sada. Smećem prekriveni, beţivotni krov njegove stambene zgrade mu je, kao i uvijek, izazivao depresiju. Odlazeći od auta do vrata dizala prigušio je svoj periferni vid; koncentrirao se na vrijednu vrećicu i bocu koje je nosio, brinući da se ne spotakne na smeće i sramotno bubne u ekonomsku propast. Kad je dizalo škripućući stiglo, odvezao se njim - ne na svoj kat - već na niţu razinu na kojoj je nova stanarka, Pris Stratton, sada ţivjela. Uskoro je stajao pred njenim vratima, kuckajući rubom vinske boce, dok mu se srce raspadalo u komadiće u grudima. . "Tko je to?" Njen glas, prigušen vratima, a ipak jasan. Uplašen ton, ali britak poput oštrice. "Ovdje J. R. Isidore", rekao je ţustro, s novim autoritetom koji je tako nedavno stekao putem vidfona g. Sloata. "Imam nekoliko poţeljnih stvari ovdje i mislim da moţemo sastaviti više nego razumnu večeru." Vrata su se, u ograničenom obujmu, otvorila; Pris je, bez svjetla iza nje, provirila u mračni hodnik. "Zvučite različito", rekla je. "Više odraslo." "Imao sam nekoliko rutinskih stvari za riješiti tijekom radnog vremena danas. Uobičajeno. Ako biste me m-m-mogli pustiti unutra -" "Pričali biste o njima." MeĎutim, otvorila je vrata dovoljno široko da on uĎe. A onda, kad je vidjela što je on nosio, uzviknula je; lice joj se ozarilo vilinskim,

razigranim ushitom. Ali skoro istog trena, bez upozorenja, ubitačna gorčina prešla joj je preko lica, pala poput betona na mjesto. Ushit je nestao. "Što je?" rekao je; odnio je vrećice i bocu u kuhinju, ostavio ih i poţurio natrag. Bezbojno, Pris je rekla: "Te stvari je uzaludno trošiti na mene." "Zašto?" "Oh..." Slegnula je ramenima, besciljno hodajući, s rukama u dţepovima svoje teške, prilično staromodne suknje. "Jednom ću vam reći." Tada je podigla pogled. "U svakom slučaju je to bilo lijepo od vas. Sad bih ţeljela da odete. Nije mi do društva." Na neodreĎen način pomakla se prema vratima; noge su joj se vukle i činila se ispraţnjenom, kao da je njena zaliha energije skoro na izmaku. "Znam što je s vama", rekao je. "Oh?" Njen glas, kad je otvorila vrata prema hodniku, utonuo je još dublje u beskorisnost, ravnodušan i jalov. "Nemate nikakvih prijatelja. Mnogo vam je gore nego kad sam vas vidio jutros; to je zato -" "Imam prijatelje." Iznenadan autoritet učvrstio je njen glas; opipljivo je zadobila snagu. "Ili sam imala. Sedmero. To je bilo u početku, ali sad su lovci na ucjene imali vremena da krenu na posao. Pa su neki od njih - moţda svi oni mrtvi." Odlutala je do prozora, zagledala se u tamu i malobrojna svjetla tu i tamo. "Moguće je da sam ja jedina preostala od nas osmero. Pa ste moţda vi u pravu." "Što je lovac na ucjene?" "Točno. Od vas ljudi to skrivaju. Lovac na ucjene je profesionalni ubojica kojem daju spisak onih koje bi trebao ubiti. Plate mu odreĎenu svotu - tisuću dolara je trţišna cijena, koliko znam - za svakog koga pogodi. Obično ima ugovor s gradom pa dobiva i plaću, ali nju drţe niskom da bi imao poticaj." "Jeste li sigurni?" pitao je Isidore. "Da." Kimnula je. "Mislite, jesam li sigurna da on ima poticaj? Da, on ima poticaj. On uţiva u tome." "Mislim", rekao je Isidore, "da griješite." Nikad u ţivotu nije čuo za tako nešto. Buster Prijateljski, na primjer, nikad to nije spomenuo. "To nije u skladu s današnjom mercerijanskom etikom", istaknuo je. "Sav ţivot je jedno; 'nijedan čovjek nije otok za sebe', kao što je Shakespeare rekao u stara vremena." "John Donne."

Isidore je uzrujano zagestikulirao. "To je gore od bilo čega što sam čuo. Zar ne moţete pozvati policiju?" "Ne." "A gone vas? Spremni su doći ovamo i ubiti vas!" Sad je razumio zašto se djevojka ponašala toliko tajnovito. "Nije ni čudo što ste uplašeni i nije vam do društva." Ali, pomislio je, to mora biti privid. Ona mora daje psihotična. S manijom gonjenja. Moţda od oštećenja mozga zbog prašine; moţda je ona posebna. "Ja ću prije srediti njih", rekao je. "Čime?" Blago se osmjehnula; pokazala je svoje male, ravne, bijele zube. "Izvadit ću dozvolu za nošenje laserske cijevi. Lako ju je dobiti, ovdje gdje nema skoro nikoga; policija ne prolazi u ophodnji - očekuje se da se sami štitite." "A kad ste na poslu?" "Uzet ću neplaćeno!" Pris je rekla: "To je veoma lijepo od vas, J. R. Isidore. Ali ako su lovci na ucjene ubili ostale, ubili Maxa Polokova i Garlanda i Lubu i Haskinga i Roya Batyja -" Prekinula je. "Roya i Irmgard Baty. Ako su oni mrtvi, onda zbilja nije bitno. Oni su moji najbolji prijatelji. Zašto mi se, kog vraga, ne javljaju, pitam se?" Ljutito je opsovala. Odlazeći u kuhinju izvadio je prašnjave, odavno neupotrebljavane tanjure i posude i čaše; počeo ih je prati u sudoperu, puštajući toplu vodu punu hrĎe dok se nije konačno razbistrila. Uskoro se Pris pojavila, sjela za stol. Odčepio je bocu Chablisa, podijelio breskve i sir i pire od graha. "Što je ovo bijelo? Nije sir." Pokazala je. "To je od sojinog maslaca. Volio bih da ima nešto -" Prekinuo je, pocrvenio. "To se jelo sa sokom od goveĎeg pečenja." "Android", promrmljala je Pris. "Takvu grešku radi android. To ga odaje." Prišla je, stala kraj njega, i na njegovo zaprepašteno iznenaĎenje stavila mu ruku oko struka i na tren se stisnula uz njega. "Probat ću krišku breskve", rekla je, i paţljivo uzela sklisku ruţičasto-narančastu krišku svojim dugim prstima. A onda je, dok je jela krišku breskve, počela plakati. Hladne suze spuštale su joj se niz obraze, prolijevale po grudima njene haljine. Nije znao što da učini, pa je nastavio dijeliti hranu. "Prokletstvo", rekla je, bijesno. "Pa -" Odmakla se od njega, počela hodati preko sobe, odmjerenim koracima. "- znaš, ţivjeli smo na Marsu. Tako sam upoznala androide." Glas joj je drhtao ali uspjela je nastaviti; očito joj je značilo mnogo da ima nekog s kim će pričati. "A jedini ljudi na Zemlji koje poznajete", rekao je Isidore, "su vaše kolege bivši emigranti."

"Poznavali smo se prije puta. Iz naselja blizu Novog New Yorka. Roy Baty i Irmgard drţali su ljekarnu; on je bio ljekarnik a ona se brinula za kozmetiku, kreme i masti; na Marsu koriste mnogo sredstava za njegu koţe. Ja -" Oklijevala je. "Dobivala sam razne lijekove od Roya - trebala sam ih u početku jer - pa, u svakom slučaju, to je jedno uţasno mjesto. Ovo"- mahnula je po sobi, stanu, silovitom gestom - "ovo je ništa. Misliš da patim zato što sam usamljena. K vragu, cijeli Mars je usamljen. Mnogo gore od ovog." "Zar vam androidi ne prave društvo? Čuo sam jednu reklamu na -" Sjedajući, počeo je jesti, i uskoro je i ona podigla čašu s vinom; otpila je bezizraţajno. "Koliko sam razumio, androidi pomaţu." "I androidi su", rekla je ona, "usamljeni." "SviĎa li ti se vino?" Odloţila je čašu. "Dobro je." "To je jedina boca koju sam vidio već tri godine." "Vratili smo se", rekla je Pris, "jer nitko ne bi trebao morati ţivjeti tamo. Nije bio stvoren za naseljenost, barem ne u zadnjih milijardu godina. Tako je star. Osjetiš to u kamenju, tu uţasnu starost. U svakom slučaju, u početku sam dobivala lijekove od Roya; ţivjela sam za novo sintetičko sredstvo protiv bolova, onaj silenizin. A onda sam srela Horsta Hartmana, koji je u to vrijeme drţao trgovinu markama, rijetkim poštanskim markama; imaš toliko vremena da moraš imati nekakav hobi, nešto čime se moţeš baviti beskrajno. I Horst me zainteresirao za pretkolonijalnu literaturu." "Misliš stare knjige?" "Priče napisane prije putovanja u svemir, ali o putovanjima u svemir." "Kako je moglo biti priča o putovanjima u svemir prije -" "Pisci su", rekla je Pris, "to izmišljali." "Na osnovu čega?" "Na osnovu mašte. Mnogo puta su ispali u krivu. Na primjer, pisali su o Veneri kao prašumskom raju s velikim čudovištima i ţenama s grudnjacima koji su sjajili." Pogledala ga je. "Zanima li te to? Krupne ţene s dugom upletenom plavom kosom i sjajećim grudnjacima veličine lubenice?" "Ne", rekao je on. "Irmgard je plavuša", rekla je Pris. "Ali sitna. U svakom slučaju, moţe se zaraditi bogatstvo na krijumčarenju pretkolonijalne literature, starih časopisa i knjiga i filmova, na Mars. Ništa nije tako uzbudljivo. Čitati o gradovima i velikim

industrijskim poduzećima, i zbilja uspješnoj kolonizaciji. Moţeš zamišljati kako je moglo biti. Kakav je Mars trebao biti. Kanali." "Kanali?" Mutno se sjećao da je čitao o tome; u starim danima su vjerovali u kanale na Marsu. "Kako presijecaju planet", rekla je Pris. "I bića s drugih zvijezda, beskrajno mudra. I priče o Zemlji, smještene u naše vrijeme i čak i kasnije. U kojima nema radioaktivne prašine." "Pomislio bih", rekao je Isidore, "da se od toga osjetiš lošije." "Ne", odbrusila je Pris. "Jesi li donijela nešto od te pretkolonijalne literature natrag sa sobom?" Palo mu je na pamet da bi trebao probati pročitati nešto od toga. "Bezvrijedna je, jer ovdje na Zemlji manija nikad nije uhvatila korijena. Ionako je tu ima dosta, u knjiţnicama; odatle smo dobili svu našu - ukradenu iz knjiţnica ovdje na Zemlji i poslanu autoraketom na Mars. Noću teturaš otvorenim prostorom, i odjednom vidiš bljesak, i tu je raketa, puknuta, i stari pretkolonijalni časopisi s beletristikom rasuti svuda. Bogatstvo. Ali naravno da ih pročitaš prije nego što ih prodaš." Zagrijala se za svoju temu. "Od svih -" Na vratima se začulo kucanje. Pepeljastog lica, Pris je prošaputala: "Ne mogu otići. Nemoj ispustiti nikakav zvuk; samo sjedi." Napregla se, slušajući. "Pitam se jesu li vrata zaključana", rekla je, skoro nečujno. "Boţe, nadam se da jesu." Njene oči, divlje i snaţne, usmjerile su se preklinjući na njega, kao da mu se mole da učini to istinitim. Udaljen glas iz hodnika zazvao je: "Pris, jesi li tu?" Muški glas: "Mi smo, Roy i Irmgard. Primili smo tvoju dopisnicu." Pris je ustala i otišla u spavaću sobu, pa se vratila s olovkom i komadom papira; ponovo je sjela, na brzinu naškrabala poruku. TI IDI DO VRATA Isidor je, nervozno, uzeo olovku od nje i napisao: I ŠTO DA KAŢEM? Ljutito, Pris je naškrabala: VIDI JESU LI TO ZBILJA ONI Ustajući, natmureno je otišao u dnevnu sobu. Kako da ja znam jesu li to oni, zapitao je sebe. Otvorio je vrata.

Dvoje ljudi stajalo je u mračnom hodniku: sitna ţena, lijepa na način Grete Garbo, s plavim očima i slamnato-plavom kosom; muškarac krupniji, s inteligentnim očima ali ravnim, mongolskim crtama lica koje su mu davale brutalan izgled. Ţena je nosila moderan ogrtač, visoke sjajne čizme, i suţene hlače; muškarac je bio naslonjen, u izguţvanoj košulji i zamrljanim hlačama, koje su odavale utisak skoro namjerne vulgarnosti. Nasmiješio se Isidoreu, ali njegove blistave, male oči ostale su skrivene. "Mi traţimo -" otpočela je sitna plavuša, ali je onda pogledala mimo Isidorea; njeno lice rastopilo se od zanosa i jurnula je pored njega, zazivajući: "Pris! Kako si!" Isidore se okrenuo. Njih dvije su se grlile. Odmaknuo se u stranu, i Roy Baty je ušao, smrknut i krupan, smješkajući se svojim iskrivljenim, neskladnim smiješkom.

14 Moţemo li pričati?" pitao je Roy, pokazujući na Isidorea. Pris je, ozarena od blaţenstva, rekla: "U redu je do neke mjere." Isidoreu je rekla: "Ispričaj nas." Odvela je Batyjeve u stranu i nešto im promrmljala; onda su se njih troje vratili da se suoče s J. R. Isidoreom, koji se osjećao nelagodno i nepozvano. "Ovo je g. Isidore", rekla je Pris. "On se brine o meni." Riječi su izišle iz nje obojene skoro zlobnim sarkazmom; Isidore je trepnuo. "Vidite? Donio mi je prirodne hrane." "Hrana", ponovila je Irmgard Baty, i ţivahno otrčala u kuhinju vidjeti. "Breskve", rekla je, odmah uzimajući jednu posudu i ţlicu; smiješeći se Isidoreu jela je ţivahnim sitnim ţivotinjskim zalogajima. Njen osmijeh, različit od Prisinog, pruţao je jednostavnu toplinu; nije imao skrivenih prizvuka. Slijedeći je - osjetio se privučen njome - Isidore je rekao: "Vi ste s Marsa." "Da, odustali smo." Glas joj je poskočio dok su, s ptičjim razumijevanjem, njene plave oči iskrile na njega. "U kakvoj uţasnoj zgradi ţivite. Nitko drugi ne ţivi ovdje, zar ne? Nismo vidjeli nikakva druga svjetla." "Ja ţivim na katu iznad", rekao je Isidore. "O, mislila sam da vi i Pris moţda ţivite zajedno." Irmgard Baty nije zvučala kao da to ne odobrava; izrekla je to, očito, samo kao tvrdnju. Neraspoloţeno - ali još uvijek nasmiješen - Roy Baty je rekao: "Pa, sredili su Polokova."

Radost koja se pojavila na Prisinom licu kad je ugledala svoje prijatelje odmah se istopila. "Koga još?" "Sredili su Garlanda", rekao je Roy Baty. "Sredili su Andersa i Gitchela i onda malo ranije danas su sredili Lubu." Priopćavao je te vijesti kao da mu, perverzno, pruţa uţitak što to govori. Kao da uţiva u Prisinom šoku. "Nisam mislio da će srediti Lubu; sjećaš se kako sam to stalno govorio tijekom putovanja?" "Znači da je ostalo -" rekla je Pris. "Nas troje", rekla je Irmgard uplašeno. "Zato smo ovdje." Glas Roya Batyja zabubnjao je novom, neočekivanom toplinom; što je situacija bila gora, to se činilo da on više uţiva u njoj. Isidore ga nije mogao ni najmanje shvatiti. "O boţe", rekla je Pris osupnuto. "Pa, imali su tog istraţitelja, tog lovca na ucjene", rekla je Irmgard uzrujano, "po imenu Dave Holden." Njene usne su bljuvale otrov na to ime. "A onda ga je Polokov zamalo sredio." "Zamalo sredio", ponovio je Roy, sa sada ogromnim smiješkom. "Pa je on u toj bolnici, taj Holden", nastavila je Irmgard. "I očito su dali njegov popis drugom lovcu na ucjene, i Polokov je i njega skoro sredio. Ali se završilo tako da je on povukao Polokova. A onda je krenuo na Lubu; to znamo jer je ona uspjela doći do Garlanda i on je poslao nekoga da uhvati lovca na ucjene i odvede ga do zgrade u ulici Mission. Vidiš, Luba nas je nazvala nakon što je Garlandov agent pokupio lovca na ucjene. Bila je sigurna da će sve biti u redu; bila je sigurna da će ga Garland ubiti." Dodala je: "Ali očito je nešto pošlo krivo u Missionu. Ne znamo što. Moţda nikad nećemo saznati." Pris je pitala: "Ima li taj lovac na ucjene naša imena?" "O da, draga, pretpostavljam da ima", rekla je Irmgard. "Ali on ne zna gdje smo. Roy i ja nećemo se vraćati u naš stan; imamo onoliko stvari u autu koliko smo uspjeli natrpati unutra, i odlučili smo uzeti jedan od napuštenih stanova u ovoj otrcanoj staroj zgradi." "Je li to mudro?" progovorio je Isidore, skupivši hrabrost. "D-d-da svi budete na jednom mjestu?" "Pa, sredili su sve ostale", rekla je Irmgard, ravnodušno; i ona je, kao i njezin muţ, izgledala čudno rezignirana, i pored površinske uzrujanosti. Svi oni, pomislio je Isidore; svi su čudni. Osjetio je to bez da je mogao ukazati na nešto odreĎeno. Kao da je neka čudna i zlokobna apstraktnost proţimala njihove

mentalne procese. Osim, moţda, Pris; svakako je ona bila uţasno prestravljena. Pris se činila skoro ispravnom, skoro prirodnom. Ali "Zašto se ne useliš kod njega?" pitao je Roy Pris, pokazujući na Isidorea. "On bi ti mogao pruţiti odreĎenu razinu zaštite." "Kokošglavac?" rekla je Pris. "Neću ţivjeti s kokošglavcem." Nozdrve su joj se raširile. Irmgard je ţurno rekla: "Mislim da je glupo od tebe da budeš sama u ovakvom trenutku. Lovci na ucjene kreću se brzo; on bi mogao pokušati sve završiti ove večeri. Moţda ima neki bonus za njega ukoliko to obavi do -" "Kriste, zatvorite vrata na hodnik", rekao je Roy, odlazeći do njih; zalupio ih je jednim udarcem ruke, i nakon toga ih brzo zaključao. "Mislim da bi se ti trebala useliti kod Isidorea, Pris, a mislim da bismo Irm i ja trebali biti ovdje u istoj zgradi; na taj način moţemo pomoći jedni drugima. Imam neke elektronske komponente u autu, smeće koje sam strgao s broda. Instalirat ću dvosmjernu bubu tako da nas ti, Pris, moţeš čuti, a mi moţemo čuti tebe, i postavit ću alarmni sustav koji bilo tko od nas četvoro moţe uključiti. Očito je da sintetički identiteti ne uspijevaju, čak ni Garlandov. Naravno, Garland je gurnuo glavu u torbu time što je doveo lovca na ucjene u zgradu u Missionu; to je bila greška. A Polokov je, umjesto da se drţi što dalje od lovca, odabrao da mu se pribliţi. Mi nećemo to uraditi; mi ćemo ostati gdje smo." Nije zvučao ni najmanje zabrinuto; situacija ga je izgleda pobuĎivala do uskipjele, skoro manične energičnosti. "Ja mislim -" Bučno je uvukao zrak, zadrţavajući pozornost svih u sobi, uključujući i Isidorea. "Ja mislim da postoji razlog zašto smo nas troje još ţivi. Mislim da bi se on, da ima bilo kakav nagovještaj gdje smo mi, do sada pojavio ovdje. Cijela ideja u lovu na ucjene je da se radi vraški brzo. Tako se više zaradi." "A ako on čeka", rekla je Irmgard sloţivši se, "mi izmaknemo, kao što smo i učinili. Kladim se da je Roy u pravu; kladim se da on zna naša imena, ali ne i gdje se nalazimo. Jadna Luba; uhvaćena u opernoj kući War Memorial, baš na otvorenom. Nije ju bilo teško naći." "Pa", rekao je Roy s visoka, "ona je tako htjela; vjerovala je da će biti sigurnija kao javna osoba." "Ti si joj tvrdio suprotno", rekla je Irmgard. "Jest", sloţio se Roy, "rekao sam joj, i rekao sam Polokovu da ne pokušava proći kao čovjek iz WPO-a. I rekao sam Garlandu da će ga jedan od njegovih vlastitih lovaca na ucjene srediti, što je veoma moguće, sasvim zamislivo, točno ono što se dogodilo." Ljuljao se naprijed-natrag na petama, lica mudro usredotočenog. Isidore je progovorio: "S-s-shvaćam s-s-slušajući g. Roya da je on vaš p-pprirodni voĎa."

"O da, Roy je voĎa", rekla je Irmgard. Pris je rekla: "On je organizirao naše - putovanje. S Marsa ovamo." "Onda", rekao je Isidore, "bolje da uradite ono što o-o-on predlaţe." Glas mu je pukao od nade i napetosti. "Mislim da bi bilo s-s-sjajno, Pris, da ti ţ-ţ-ţiviš sa mnom. Nekoliko dana neću ići na posao - mogu uzeti dane od godišnjeg. Da budem siguran da je s tobom sve u redu." A moţda Milt, koji je bio veoma inovativan, moţe konstruirati neko oruţje za njega. Nešto maštovito, što bi ubilo lovce na ucjene ... ma što da oni jesu. Imao je nejasnu, zamračenu predstavu: nečeg nesmiljenog što je nosilo otisnut popis i pištolj, što je obavljalo poput stroja rutinski, birokratski posao ubijanja. Stvar bez osjećaja, ili čak i lica; stvar koju, ukoliko je ubiju, odmah zamijeni druga slična njoj. I tako dalje, dok svatko tko je stvaran i ţiv ne bude ubijen. Nevjerojatno je, pomislio je on, da je policija nemoćna. Ne mogu vjerovati u to. Ovi ljudi su sigurno napravili nešto. Moţda su ilegalno emigrirali natrag na Zemlju. Rečeno nam je - na TV su nam rekli - da prijavimo svako spuštanje broda izvan odobrenih mjesta. Policija mora motriti na to. Ali čak i da je tako, nitko više nije namjerno ubijan. To je bilo u suprotnosti s mercerizmom. "Kokošglavcu se", rekla je Pris, "ja sviĎam." "Nemoj ga zvati tako, Pris", rekla je Irmgard; pogledala je Isidorea suosjećajno. "Pomisli kako bi on zvao tebe." Pris nije rekla ništa. Njen izraz lica postao je zagonetan. "Idem postaviti bubu", rekao je Roy. "Irmgard i ja ostat ćemo u ovom stanu; Pris, ti idi s - g. Isidoreom." Pošao je prema vratima, krećući se zapanjujućom brzinom za čovjeka tako krupnog. U trenu je nestao kroz vrata, koja su lupila o zid kad ih je otvorio. Isidore je tad, na tren, imao čudnu halucinaciju; vidio je načas metalni okvir, platformu poluga i kola i baterija i spojki i zupčanika - a onda se neuredni obris Roya Batyja opet pojavio na vidjelu. Isidore je osjetio kako u njemu raste smijeh; nervozno ga je potisnuo. I osjetio se zbunjeno. "Čovjek", rekla je Pris odsutno, "od akcije. Šteta što je toliko nespretan s rukama, s obavljanjem mehaničkih stvari." "Ako budemo spašeni", rekla je Irmgard ljutitim, strogim tonom, kao da je grdi, "bit će to zbog Roya." "Ali je li to vrijedno toga", rekla je Pris, uglavnom sebi samoj. Slegnula je ramenima, a onda kimnula Isidoreu. "Dobro, J. R., uselit ću se kod tebe i ti me moţeš štititi."

"C-c-cijelu tebe", rekao je Isidore istog trena. Svečano, formalnim tihim glasom, Irmgard Baty mu je rekla: "Ţelim da znate da veoma cijenimo to, g. Isidore. Vi ste prvi prijatelj kojeg je, ja mislim, bilo tko od nas našao ovdje na Zemlji. To je veoma lijepo od vas i moţda ćemo vam jednog dana moći uzvratiti." Kliznula je do njega da ga potapša po ruci. "Imate li nešto od pretkolonijalne literature što bih mogao čitati?" upitao ju je. "Pardon?" Irmgard Baty je upitno pogledala u Pris. "Oni stari časopisi", rekla je Pris; pokupila je nekoliko stvari za ponijeti sa sobom, i Isidore je uzeo zaveţljaj iz njenih ruku, osjećajući ushit koji se javlja samo od zadovoljstva zbog postignutog cilja. "Ne, J. R. Nismo donijeli ništa od toga natrag s nama, iz razloga koje sam objasnila." "Ot-ot-otići ću u knjiţnicu sutra", rekao je, izlazeći u hodnik. "I d-d-donijeti tebi, a i meni nešto od toga za čitati, da imaš što raditi osim čekanja." Odveo je Pris gore do svog stana, mračnog i praznog i zagušljivog i mlakog kakav je bio; odnijevši njene stvari u spavaću sobu, odmah je uključio grijanje, svjetlo, i TV s njenim jedinim kanalom. "SviĎa mi se ovo", rekla je Pris, ali istim odsutnim i udaljenim tonom kao i prije. Krivudala je uokolo, ruku zabijenih u dţepove svoje suknje; na licu joj se pojavio kiseo izraz, skoro pravednički po stupnju nezadovoljstva. U suprotnosti s njenom izrečenom reakcijom. "Što je bilo?" pitao je on stavljajući njene stvari na kauč. "Ništa." Zastala je pred panoramskim prozorom, odmaknula zavjese, i natmureno se zagledala van. "Ako misliš da te traţe -" otpočeo je on. "To je san", rekla je Pris. "Uzrokovan drogama koje mi je Roy dao." "P-pardon?" "Zbilja misliš da lovci na ucjene postoje?" "G. Baty je rekao da su oni ubili vaše prijatelje." "Roy Baty je lud koliko i ja", rekla je Pris. "Naše putovanje bilo je od psihijatrijske bolnice na Istočnoj obali dovde. Mi smo svi šizofrenici, s defektnim emotivnim ţivotima - izravnanje afekta, tako se to zove. I imamo grupne halucinacije." "Nisam mislio da je to istina", rekao je pun olakšanja.

"Zašto nisi?" Okrenula se i zagledala intenzivno u njega; njeno promatranje bilo je toliko strogo da je osjetio da crveni. "Z-z-zato što se takve stvari ne dogaĎaju. V-v-vlasti nikad ne ubijaju nikoga, za bilo kakav zločin. A mercerizam -" "Ali vidiš", rekla je Pris, "ako nisi čovjek, onda je sve to drugačije." "To nije točno. Čak i ţivotinje - čak i jegulje i krtice i zmije i pauci - su svetinja." Pris, još uvijek zabuljena u njega, je rekla: "Pa to ne moţe biti, zar ne? Kao što ti kaţeš, čak i ţivotinje su zaštićene zakonom. Sav ţivot. Sve organsko što se miče ili migolji ili ruje ili leti ili se roji ili polaţe jaja ili -" Prekinula je, jer se Roy Baty pojavio, naglo trzajem otvarajući vrata i ulazeći; za njim se vukao dugi snop ţice. "Kukci", rekao je, ne pokazujući nikakvu postiĎenost što je čuo njihov razgovor, "su naročito sveti." Podiţući sliku sa zida dnevne sobe dodao je malu elektronsku napravu na čavao, koraknuo unatrag, pogledao je, a onda vratio sliku na mjesto. "Sad alarm." Pokupio je razvučenu ţicu, koja je vodila do sloţenog sklopa. Smiješeći se svojim neskladnim osmjehom, pokazao je sklop Pris i Johnu Isidoreu. "Alarm. Te ţice idu pod tepih; one su antene. To registrira prisustvo nekog -" Oklijevao je. "Mentalnog ustroja", rekao je uvijeno, "koji nije jedno od nas četvero." "Znači to zazvoni", rekla je Pris, "i što onda? On će imati pištolj. Ne moţemo se oboriti na njega i izgristi ga na smrt." "Ovaj sklop", nastavio je Roy, "ima ugraĎenu Penfieldovu jedinicu. Kad alarm bude aktiviran ona zrači panično raspoloţenje prema - uljezu. Ukoliko ne reagira veoma brzo, što bi mogao. Ogromne panike; okrenuo sam podešavanje sve do kraja. Nijedno ljudsko biće ne moţe ostati blizu toga više od sekundedvije. To je priroda panike: dovodi do slučajnih kruţnih kretnji, nesvrhovitog bijega, i mišićnih i ţivčanih grčeva." Dovršio je: "Što će nam dati priliku da ga sredimo. Ovisno o tome koliko je on dobar." Isidore je rekao: "Zar alarm neće utjecati na nas?" "To je točno", rekla je Pris Royu Batyju. "Utjecat će na Isidorea." "Pa, što onda", rekao je Roy. I nastavio svoj posao instaliranja. "Pa će obojica istrčati odavde u panici. To će nam još uvijek dati vremena da reagiramo. A oni neće ubiti Isidorea; on nije na njihovom popisu. Zato je upotrebljiv kao zaklon." Pris je grubo rekla: "Zar ne moţeš ništa bolje, Roy?" "Ne", odgovorio je, "ne mogu."

"Moći ću d-d-dobiti neko oruţje sutra", progovorio je Isidore. "Jesi li siguran da Isidoreova prisutnost ovdje neće uključiti alarm?" rekla je Pris. "Na kraju krajeva, on je - znaš." "Kompenzirao sam za njegovo cefalično emitiranje", objasnio je Roy. "Njihov zbroj neće aktivirati ništa; za to će trebati još jedno ljudsko biće. Još jedna osoba." Mršteći se, pogledao je Isidorea, svjestan što je rekao. "Vi ste androidi", rekao je Isidore. Ali nije ga bilo briga; njemu je to bilo svejedno. "Shvaćam zašto vas ţele ubiti", rekao je. "U stvari vi niste ţivi." Sve mu je sad imalo smisla. Lovac na ucjene, ubojstvo njihovih prijatelja, put na Zemlju, sve te predostroţnosti. "Kad sam koristio pojam 'ljudsko biće'", rekao je Roy Baty Pris, "upotrijebio sam pogrešne riječi." "Točno, g. Baty", rekao je Isidore. "Ali što to meni znači? Mislim, ja sam posebni; oni ni sa mnom ne postupaju baš dobro, na primjer, ja ne mogu emigrirati." Ustanovio je da blebeće kao blesav. "Vi ne moţete doći ovamo; ja ne mogu -" Smirio se. Nakon kraće stanke Roy Baty je saţeto rekao: "Ne bi ti se dopalo na Marsu. Ništa ne propuštaš." "Pitala sam se koliko će trebati", rekla je Pris Isidoreu, "dok ne shvatiš. Mi smo drugačiji, zar ne?" "To je vjerojatno ono što je oborilo Garlanda i Maxa Polokova", rekao je Roy Baty ."Bili su tako prokleto sigurni da mogu proći. A i Luba." "Vi ste intelektualci", rekao je Isidore; opet se osjetio uzbuĎeno što je shvatio. UzbuĎenje i ponos. "Vi mislite apstraktno, i vi ne -" Zagestikulirao je, dok su mu se riječi zaplitale jedna o drugu. Kao i obično. "Volio bih da imam takvo ja kakvo vi imate; onda bih mogao proći na testu, ne bih bio kokošglavac. Mislim da ste vi veoma superiorni; mogao bih mnogo naučiti od vas." Nakon kraće stanke Roy Baty je rekao: "Dovršit ću spajanje alarma." Nastavio je raditi. "On još ne razumije", rekla je Pris oštrim, prodornim glasom, "kako smo mi otišli s Marsa. Što smo učinili tamo." "Što nismo mogli ne učiniti", progunĎao je Roy Baty. Na otvorenim vratima za hodnik stajala je Irmgard Baty; primijetili su je kad je progovorila. "Ne bih rekla da se moramo brinuti zbog g. Isidorea", rekla je gorljivo; brzo mu je prišla, pogledala mu u lice. "Ni s njim ne postupaju baš dobro, kao što je rekao. A ono što smo učinili na Marsu njega ne zanima; on nas zna i dopadamo mu se, a takvo emotivno prihvaćanje - to je njemu sve. Nama je

to teško shvatiti, ali istina je." Isidoreu je rekla, ponovo mu stojeći veoma blizu i gledajući naviše u njega: "Mogao bi dobiti mnogo novca da nas prijaviš; shvaćaš li to?" Okrećući se, rekla je svom muţu: "Vidiš, on to shvaća, ali ipak neće reći ništa." "Ti si velik čovjek, Isidore", rekla je Pris. "Tvoja rasa moţe se ponositi tobom." "Da je on android", rekao je Roy srdačno, "prijavio bi nas oko deset sati sutra ujutro. Otišao bi na posao i to bi bilo to. Preplavljen sam divljenjem." Njegov ton nije se mogao dešifrirati; barem ga Isidore nije mogao rastumačiti. "A mi smo zamišljali da će ovo biti svijet bez prijatelja, svijet neprijateljskih lica, svi protiv nas." Ispustio je kratak smijeh. "Uopće nisam zabrinuta", rekla je Irmgard. "Trebala bi biti uplašena do potplata na cipelama", rekao je Roy. "Da glasamo", rekla je Pris. "Kao što smo na brodu, kad se nismo mogli sloţiti." "Pa", rekla je Irmgard, "ja neću reći ništa više. Ali ako odbijemo ovo, ja ne mislim da ćemo naći bilo koje drugo ljudsko biće koje će nas primiti i pomoći nam? G. Isidore je -" Traţila je pravu riječ. "Poseban", rekla je Pris.

15 Svečano, i ceremonijalno, glasali su. "Ostajemo ovdje", rekla je Irmgard čvrsto."U ovom stanu, u ovoj zgradi." Roy Baty je rekao: "Ja glasam da ubijemo g. Isidorea i sakrijemo se negdje drugdje." On i njegova ţena - i John Isidore - sad su se napeto okrenuli prema Pris. Tihim glasom Pris je rekla: "Glasam da se postavimo ovdje." Dodala je, glasnije: "Mislim da nam J. R.-ova vrijednost daleko nadmašuje opasnost, što on zna. Očito ne moţemo ţivjeti meĎu ljudima bez da nas otkriju; to je ubilo Polokova i Garlanda i Lubu i Andersa. To ih je sve ubilo." "Moţda su oni napravili upravo ovo što mi radimo", rekao je Roy Baty. "Povjerili se, vjerovali jednom ljudskom biću za koje su vjerovali da je drugačije. Kao što si ti rekla, posebno."

"To ne znamo za sigurno", rekla je Irmgard. "To je samo nagaĎanje. Ja mislim da su oni, oni -" Zagestikulirala je. "Išli okolo. Pjevali na sceni kao Luba. Mi vjerujemo - ja ću ti reći u što to mi vjerujemo što nas poraţava, Roy; to je naša vraţja nadmoćna inteligencija!" Namrštila se na svog muţa, dok su se njene male, visoke grudi brzo dizale i spuštale. "Mi smo tako pametni - Roy, ti to radiš upravo sad; vrag te odnio, radiš to sad!" Pris je rekla: "Ja mislim da je Irm u pravu." "Znači mi povjeravamo svoje ţivote ispodprosječnom, oštećenom -" počeo je Roy, a onda odustao. "Umoran sam", rekao je jednostavno. "Bio je to dug put, Isidore. Ali ne veoma dug ovdje. Naţalost." "Nadam se", rekao je Isidore sretno, "da vam mogu pomoći da vaš boravak ovdje na Zemlji bude ugodan." Osjećao se siguran da moţe. To mu se činilo kao olakšanje, kulminacija cijelog njegovog ţivota - i novog autoriteta koji je iskazao preko vidfona danas na poslu. *** Čim je sluţbeno završio s poslom te večeri, Rick Deckard je odletio preko grada do ulice sa ţivotinjama: nekoliko blokova dućana velikih trgovaca ţivotinjama s njihovim ogromnim staklenim izlozima i upadljivim znakovima. Nova i uţasno jedinstvena depresija koja ga je oborila ranije tog dana nije nestala. Ovo, njegova aktivnost tu sa ţivotinjama i trgovcima, činilo se kao jedina slaba točka u pokrovu depresije, pukotina pomoću koje bi je mogao zgrabiti i odagnati. U prošlosti bi, u svakom slučaju, pogled na ţivotinje, miris novčanih pogodbi s visokim ulozima, mnogo učinio za njega. Moţda će isto toliko postići i sad. "Da, gospodine", razgovorljivo mu je rekao elegantno odjeveni prodavač novih ţivotinja dok je on stajao buljeći u izloške s nekom vrstom zastakljene, krotke potrebe. "Vidite li nešto što vam se sviĎa?" Rick je rekao: "Vidim ja mnogo toga što mi se sviĎa. Samo me cijena smeta." "Vi nama kaţite kakvu pogodbu ţelite sklopiti", rekao je prodavač. "Što ţelite ponijeti kući sa sobom i kako ţelite platiti za to. Mi ćemo taj paket raspraviti s našim direktorom prodaje i dobiti odobrenje od njega." "Imam tri tisuće u gotovini." Policija mu je, na kraju dana, isplatila ucjene. "Koliko je", pitao je, "ona obitelj zečeva tamo?" "Gospodine, ako imate tri tisuće za učešće, mogu vas učiniti vlasnikom nečega mnogo boljeg od para zečeva. Što mislite o kozi?" "Nisam mnogo razmišljao o kozama", rekao je Rick.

"Smijem li pitati predstavlja li to za vas novi platni razred?" "Pa, obično ne nosim tri tisuće okolo", suglasio se Rick. "To sam i pomislio, gospodine, kad ste spomenuli zečeve. Stvar sa zečevima, gospodine, je da ih svatko ima. Volio bih da vi krenete u klasu koza gdje smatram da spadate. Iskreno rečeno, vi mi više izgledate kao čovjek za koze." "Koje su prednosti koza?" Prodavač ţivotinja je rekao: "Istaknuta prednost koze je da ju se moţe naučiti da rogovima opali svakoga tko je pokuša ukrasti." "Ne ako je pogode hipno-strjelicom i spuste se na ljestvama od konopa iz lebdećeg hoverauta", rekao je Rick. Prodavač je neometano nastavio: "Koza je lojalna. I ima slobodnu, prirodnu dušu koju nikakav kavez ne moţe okovati. A postoji i jedna izuzetna dodatna osobina kod koza, koje moţda niste svjesni. Često, kad investirate u neku ţivotinju i odvedete je kući, ustanovite, jednog jutra, da je pojela nešto radioaktivno i uginula. Kozi ne smeta kontaminirana kvazi-hrana; ona moţe jesti neizbirljivo, čak i stvari koje bi oborile kravu ili konja ili sasvim sigurno mačku. Kao dugoročna investicija, smatramo da koza - naročito ţenka - nudi neusporedive prednosti ozbiljnom vlasniku ţivotinja." "Je li ova koza ţenka?" Primijetio je veliku crnu kozu kako stoji točno na sredini svog kaveza; krenuo je tamo i prodavač ga je slijedio. Koza je, činilo se Ricku, bila predivna. "Da, ova koza je ţenka. Crna nubijska koza, veoma krupna, kao što vidite. To je izvanredna ponuda na ovogodišnjem trţištu, gospodine. A mi je nudimo po privlačnoj, neuobičajeno niskoj, niskoj cijeni." Vadeći svoj izguţvani Sidneyev, Rick je pogledao navode za koze, crne nubijske. "Hoće li ovo biti sasvim gotovinska transakcija?" pitao je prodavač. "Ili ćete zamijeniti rabljenu ţivotinju?" "Sasvim gotovinska", rekao je Rick. Na listu papira prodavač je naškrabao cijenu i onda je načas, skoro skriveno, pokazao Ricku. "Previše", rekao je Rick. Uzeo je papir i napisao skromniji iznos. "Ne bismo mogli kozu dati za toliko", pobunio se prodavač. Napisao je drugi iznos. "Ova koza je manje od godinu dana stara; moţe se očekivati veoma dug ţivotni vijek." Pokazao je iznos Ricku.

"Dogovoreno", rekao je Rick. Potpisao je ugovor o plaćanju na obroke, platio svojih tri tisuće dolara cijeli novac od ucjena - kao učešće, i uskoro se našao pored svog hoverauta, prilično ošamućen, dok su radnici trgovine ţivotinjama ukrcavali sanduk s kozom u auto. Sad posjedujem ţivotinju, rekao je sebi. Ţivu ţivotinju, ne električnu. Po drugi put u ţivotu. Skupoća, zaduţenje po ugovoru, uţasavali su ga; ustanovio je da se trese. Ali morao sam to učiniti, rekao je sebi. Iskustvo s Philom Reschom - moram povratiti samopouzdanje, vjeru u sebe i svoje sposobnosti. Ili neću zadrţati svoj posao. Otupjelim rukama usmjerio je hoverauto u nebo i krenuo prema svom stanu i Iran. Ona će biti ljuta, rekao je sebi. Jer će je to brinuti, ta odgovornost. A pošto je ona cijeli dan kod kuće, mnogo odrţavanja će pasti na nju. Opet se osjetio očajno. Kad se spustio na krov svoje zgrade sjedio je neko vrijeme, ispredajući u svojoj glavi priču prepunu vjerodostojnosti. Moj posao to zahtijeva, pomislio je, struţući po samom dnu. Prestiţ. Nismo mogli nastaviti dalje s električnom ovcom; to mi je slabilo moral. Moţda joj to mogu reći, ocijenio je. Izlazeći iz auta izvukao je kavez s kozom sa straţnjeg sjedala, zapuhano ga spustio na krov. Koza, koja se klizala po kavezu tijekom premještanja, gledala ga je s bistrookom izraţajnošću, ali nije pustila ni zvuka. Spustio se na svoj kat, otišao poznatim putem niz hodnik do svojih vrata. "Haj", pozdravila ga je Iran, uposlena u kuhinji oko večere. "Zašto toliko kasniš večeras?" "DoĎi na krov", rekao joj je. "Hoću ti pokazati nešto." "Kupio si ţivotinju." Skinula je pregaču, refleksno poravnala kosu, i pošla za njim iz stana; napredovali su niz hodnik velikim, ţustrim koracima. "Nisi je trebao uzeti bez mene", prodahtala je Iran. "Ja imam pravo sudjelovati u odlučivanju, najvaţnija kupovina koju ćemo ikad -" "Htio sam da to bude iznenaĎenje", rekao je. "Zaradio si novac od ucjena danas", rekla je Iran optuţujuće. Rick je rekao: "Da, povukao sam tri andija." Ušao je u dizalo i zajedno su krenuli bliţe bogu. "Morao sam kupiti ovo", rekao je. "Nešto je pošlo krivo danas; nešto u svezi s povlačenjem njih. Ne bi mi bilo moguće nastaviti da nisam uzeo ţivotinju." Dizalo je stiglo do krova; poveo je svoju ţenu u večernji sumrak, do kaveza; uključujući reflektore - postavljenje za korištenje svih stanara zgrade pokazao je na kozu, nijemo. Čekajući njenu reakciju.

"O moj boţe", rekla je Iran tiho. Otišla je do kaveza, zavirila unutra; onda je obišla okolo, gledajući kozu iz svih kutova. "Prava je", upitala je. "Nije laţna?" "Apsolutno prava", rekao je. "Ukoliko me nisu prevarili." Ali to se rijetko dogaĎalo; kazna za falsificiranje bila je dva i pol puta puna trţišna vrijednost prave ţivotinje. "Ne, nisu me prevarili." "To je koza", rekla je Iran. "Crna nubijska koza." "Ţenka", rekao je Rick. "Pa je moţda kasnije moţemo spariti. I dobivat ćemo mlijeko od kojeg moţemo praviti sir." "Moţemo li je pustiti? Staviti tamo gdje je ovca?" "Trebala bi biti vezana", rekao je. "Barem nekoliko dana." Iran je rekla čudnim tankim glasom: '"Moj ţivot je ljubav i uţitak.' Jedna stara, stara pjesma Josefa Straussa. Sjećaš se? Kad smo se prvi put sreli." Stavila mu je ruku njeţno na rame, nagnula se prema njemu i poljubila ga. "Mnogo ljubavi. I veliki uţitak." "Hvala", rekao je on i zagrlio je. "Otrčimo dolje i zahvalimo Merceru. Onda moţemo opet doći ovamo i odmah joj dati ime; treba joj ime. I moţda moţeš naći malo konopa da je veţemo." Krenula je. Stojeći pokraj svoje kobile Judy, timareći i češljajući je, njihov susjed Bili Barbour dobacio im je: "Hej, to je baš lijepa koza koju imaš, Deckarde. Čestitam. Večer, gospoĎo Deckard. Moţda budete imali jariće; moţda vam dam moje ţdrijebe u zamjenu za par jarića." "Hvala", rekao je Rick. Krenuo je za Iran, u smjeru dizala. "Liječi li ovo tvoju depresiju?" pitao ju je. "Moju liječi." Iran je rekla: "Svakako da liječi moju depresiju. Sad moţemo svima priznati da je ovca laţna." "Nema potrebe za tim", rekao je on oprezno. "Ali moţemo", bila je uporna Iran. "Vidi, sad nemamo što skrivati; ono što smo oduvijek ţeljeli se obistinilo. To je san!" Još jednom je stala na prste naginjući se i vješto ga poljubila; njen dah, uţurban i nepravilan, škakljao ga je po vratu. Onda je posegnula da pritisne dugme za poziv dizala. Nešto ga je upozorilo. Nešto ga je nagnalo da kaţe: "Nemojmo još ići dolje u stan. Ostanimo ovdje s kozom. Hajdemo samo sjediti i gledati je i moţda joj dati jesti. Dali su mi veliku vreću ovsa za početak. I moţemo čitati priručnik o odrţavanju koze; dali su i to, bez dodatne naplate. Moţemo je zvati Euphemia."

Dizalo je, meĎutim, već stiglo i već je Iran utrčavala unutra. "Iran, čekaj", rekao je. "Bilo bi nemoralno ne stopiti se s Mercerom u znak zahvalnosti", rekla je Iran. "Drţala sam ručke kutije danas i to mi je malo nadvladalo depresiju - samo malo, ne ovoliko. Ali u svakom slučaju pogodio me jedan kamen, ovdje." Podigla je zapešće; na njemu je mogao razaznati malu tamnu masnicu. "I sjećam se da sam pomislila koliko smo mi bolji, koliko nam je bolje, kad smo s Mercerom. Unatoč bolu. Fizička bol, ali duhovno zajedništvo; osjetila sam sve druge, širom svijeta, koji su se stapali istodobno." Zadrţala je vrata dizala da se ne zatvore. "UĎi, Rick. To će potrajati samo tren. Ti jedva da se ikad stapaš; ţelim da emitiraš raspoloţenje u kojem si sad svima drugima; duguješ im to. Bilo bi nemoralno da to zadrţimo za sebe." Ona je, naravno, bila u pravu. Pa je ušao u dizalo i još jednom se spustio. U njihovoj dnevnoj sobi, kod empatske kutije, Iran je brzo pritisnula prekidač, lica oţivjelog od rastuće miline; to ju je osvijetlilo poput uzdiţućeg mladog mjeseca. "Hoću da svi znaju", rekla mu je. "Jednom se to dogodilo meni; stapala sam se i našla nekog tko je upravo stekao ţivotinju. A onda jednog dana -" Njene crte trenutno su se smrkle; uţitak je nestao. "Jednog dana sam se zatekla da primam od nekog čija je ţivotinja uginula. Ali drugi meĎu nama podijelili su svoje razne radosti s njima - ja nisam imala nikakve, kao što bi mogao znati - i to je razvedrilo tu osobu. Mogli bismo čak doći i do potencijalnog samoubojice; ono što mi imamo, što mi osjećamo, moglo bi -" "Oni bi imali našu radost", rekao je Rick, "ali mi bi izgubili. Razmijenit ćemo ono što mi osjećamo za ono što oni osjećaju. Naša radost bit će izgubljena." Zaslon empatske kutije sad je pokazivao jureće bujice jarkih bezobličnih boja; duboko udahnuvši njegova ţena čvrsto se primila za dvije ručke. "Nećemo zbilja izgubiti ono što osjećamo, ne ako to zadrţimo jasno u umu. Nikad nisi odista uhvatio štos stapanja, zar ne, Rick?" "Valjda nisam", rekao je on. Ali sad je počeo osjećati, po prvi put, vrijednost koju su ljudi poput Iran dobivali od mercerizma. Moţda je njegov doţivljaj s lovcem na ucjene Philom Reschom promijenio neke sitne sinapse u njemu, zatvorio jednu neurološku spojnicu i otvorio drugu. A to je moţda započelo lančanu reakciju. "Iran", rekao je ţurno; odvukao ju je od empatske kutije. "Slušaj; ţelim razgovarati o onom što mi se dogodilo danas." Odveo ju je do kauča, sjeo sučelice njoj. "Sreo sam drugog lovca na ucjene", rekao je. "Kojeg nikad prije nisam vidio. Jednog grabeţljivog koji ih izgleda voli uništavati. Po prvi put, nakon što sam bio s njim, gledao sam ih drugačije. Mislim, na moj vlastiti način gledao sam na njih kao i on." Nastavio je: "Podvrgnuo sam se testu, jednom pitanju, i potvrdio to; počeo sam empatizirati s androidima, a gledaj što to znači. Ti si sama to rekla jutros. 'One jadne andije.' Tako da znaš o čemu govorim. Zato sam kupio kozu. Nikad se

prije nisam tako osjećao. Moţda bi to mogla biti depresija, u kakvu ti zapadaš. Sad mogu razumjeti kako ti patiš kad si u depresiji; uvijek sam mislio da se tebi to dopada i mislio sam da se moţeš izvući bilo kad, ako ne sama, onda pomoću orgulja raspoloţenja. Ali kad zapadneš u toliku depresiju nije te briga. Apatija, zato što izgubiš osjećaj vrijednosti. Nije bitno osjećaš li se bolje jer ako nemaš vrijednosti -" "Što je s tvojim poslom?" Njen ton zabio se u njega; trepnuo je. "Tvojim poslom", ponovila je Iran. "Koliko je mjesečna otplata za kozu?" Ispruţila je ruku; refleksno je izvadio ugovor koji je potpisao, dodao joj ga. "Toliko", rekla je tankim glasom. "Kamate; dobri boţe - samo kamate. A uradio si to zato što si bio u depresiji. Ne kao iznenaĎenje za mene, što si prvo rekao." Vratila mu je ugovor. "Pa, nema veze. Još uvijek mi je drago što si uzeo kozu; volim tu kozu. Ali to je takav ekonomski teret." Izgledala je sivo. Rick je rekao: "Mogu se prebaciti na neki drugi odjel. Policija ima deset ili jedanaest odvojenih poslova. KraĎa ţivotinja; mogu se prebaciti na to." "Ali novac od ucjena. Treba nam ili će nam oduzeti kozu!" "Produţit ću ugovor sa trideset šest mjeseci na četrdeset osam." Izvukao je kemijsku olovku, brzo škrabao na poleĎini ugovora. "Tako će biti pedeset dva i pol manje mjesečno." Vidfon je zazvonio. "Da nismo sišli natrag ovamo", rekao je Rick, "da smo ostali na krovu, ne bi nas našao ovaj poziv." Odlazeći do vidfona, Iran je rekla: "Čega se bojiš? Neće oduzeti kozu, ne još." Počela je podizati prijemnik. "To je iz policije", rekao je. "Kaţi da nisam tu." Krenuo je prema spavaćoj sobi. "Halo", rekla je Iran u prijemnik. Još tri andija, pomislio je Rick u sebi, koja sam trebao slijediti danas, umjesto da doĎem kući. Na vidzaslonu oblikovalo se lice Harryja Bryanta, pa je bilo prekasno da ga izbjegne. Krenuo je, ukočenih mišića nogu, natrag do vidfona. "Da, tu je", rekla je Iran. "Kupili smo kozu. Navratite da je vidite, g. Bryante." Stanka dok je slušala i onda je pruţila prijemnik Ricku. "Nešto ti ţeli priopćiti", rekla je. Odlazeći do empatske kutije brzo je sjela i još jednom uhvatila ručke. Uključila se skoro odmah. Rick je stajao drţeći prijemnik vidfona, svjestan njenog mentalnog odlaska. Svjestan svoje vlastite samoće. "Halo", rekao je u prijemnik.

"Imamo trag za dvoje od preostalih androida", rekao je Harry Bryant. Zvao je iz svog ureda; Rick je vidio poznati stol, hrpu papira i dokumenata i kipplea. "Očito su se uzbunili - napustili su adresu koju ti je Dave dao i sad ih se moţe naći ... čekaj." Bryant je pipao po stolu, konačno našao neki materijal koji je traţio. Automatski, Rick je potraţio olovku; drţao je ugovor za otplatu koze na koljenu i spremio se zapisati. "Stambena zgrada 3967-C", rekao je inspektor Bryant. "Idi tamo što brţe moţeš. Moramo pretpostaviti da znaju za one koje si smaknuo, Garlanda i Luftovu i Polokova; zato su poduzeli protuzakoniti bijeg." "Protuzakoniti", ponovio je Rick. Da si spase ţivote. "Iran je rekla da si kupio kozu", rekao je Bryant. "Baš danas? Nakon što si otišao s posla?" "Na putu do kuće." "Doći ću i pogledati tvoju kozu nakon što povučeš preostale androide. Usput - baš sam popričao s Daveom. Rekao sam mu za nevolje koje su ti zadali; on ti čestita i kaţe da budeš oprezniji. Kaţe da su Nexusi-6 pametniji nego što je mislio. U stvari, nije mogao vjerovati da si skinuo tri u jednom danu." "Tri je dovoljno", rekao je Rick. "Ne mogu ništa više učiniti. Moram se odmoriti." "Do sutra ih neće biti", rekao je Bryant. "Izvan naše nadleţnosti." "Ne toliko brzo. Još će biti tu." Bryant je rekao: "Idi onamo večeras. Prije nego što se ukopaju. Oni neće očekivati da kreneš toliko brzo." "Naravno da hoće", rekao je Rick. "Čekat će me." "Drhtiš li? Zbog onog što je Polokov -" "Ne drhtim", rekao je Rick. "Onda što nije u redu?" "Dobro", rekao je Rick. "Otići ću tamo." Krenuo je prekinuti vezu. "Javi mi čim budeš imao rezultate. Bit ću ovdje u uredu." Rick je rekao: "Ako ih sredim kupit ću ovcu." "Ti imaš ovcu. Imao si je otkad te znam."

"Električna je", rekao je Rick. Prekinuo je vezu. Pravu ovcu ovaj put, rekao je sebi. Moram uzeti jednu. Kao kompenzaciju. Kraj crne empatske kutije njegova ţena je čučala, zanesenog lica. Stajao je pored nje neko vrijeme, s rukom na njenoj dojci; osjećao je kako se diţe i spušta, ţivot u njoj, aktivnost. Iran ga nije primjećivala; doţivljaj s Mercerom je, kao i uvijek, postao potpun. Na zaslonu se slab, star, umotani lik Mercera penjao naviše, i najednom je kamen proletio pored njega. Gledajući, Rick je pomislio: Moj boţe; ima nešto gore u mojoj situaciji nego u njegovoj. Mercer ne mora učiniti ništa što mu je strano. On pati, ali barem od njega ne traţe da naruši svoj vlastiti identitet. Saginjući se, njeţno je sklonio prst svoje ţene sa ručki. Onda je on sam zauzeo njeno mjesto. Prvi put u nekoliko tjedana. Impuls; nije to planirao; sasvim iznenada se dogodilo. Suočio se s krajolikom korova, s pustoši. Zrak je mirisao na oštre cvjetove; ovo je bila pustinja, i nije bilo kiše. Jedan čovjek je stajao pred njim, s tuţnim svjetlom u svojim umornim, bolom natopljenim očima. "Merceru", rekao je Rick. "Ja sam vaš prijatelj", rekao je starac. "Ali morate nastaviti kao da ja ne postojim. Moţete li razumjeti to?" Raširio je prazne ruke. "Ne", rekao je Rick. "Ne mogu to razumjeti. Trebam pomoć." "Kako mogu spasiti vas", rekao je starac, "ako ne mogu spasiti sebe?" Nasmiješio se. "Zar ne shvaćate? Nema spasa." "Onda čemu sve ovo?" zapitao je Rick."Čemu ti?" "Da vam pokaţem", rekao je Wilbur Mercer, "da niste sami. Ja sam tu s vama i uvijek ću biti. Idite i obavite svoj zadatak, mada znate da je to pogrešno." "Zašto?" rekao je Rick. "Zašto bih to uradio? Dat ću otkaz i emigrirati." Starac je rekao: "Od vas će se zahtijevati da radite pogrešne stvari ma kuda otišli. To je temeljni uvjet ţivota, da se od vas traţi da narušite svoj vlastiti identitet. Kad-tad, svako biće koje ţivi mora to uraditi. To je konačna sjena, poraz stvaranja; to je kletva na djelu, kletva koja se hrani svim ţivotom. Svuda u svemiru." "To je sve što mi moţeš reći?" pitao je Rick. Kamen je zazujao prema njemu; izmaknuo se i kamen ga je pogodio u uho. Odmah je pustio ručke i ponovo je stajao u svojoj dnevnoj sobi, pored supruge i

empatske kutije. Glava ga je ţestoko boljela od udarca; poseţući, napipao je svjeţu krv kako se skuplja, sliva u velikim jarkim kapima niz njegov obraz. Iran je maramicom dotakla njegovo uho. "Mislim da mi je drago što si me otrgnuo. Zbilja ne podnosim to, kad pogode. Hvala ti što si primio kamen umjesto mene." "Idem", rekao je Rick. "Posao?" "Tri posla." Uzeo je maramicu od nje i krenuo prema vratima za hodnik, još ošamućen i sad osjećajući i mučninu. "Sretno", rekla je Iran. "Nisam dobio ništa od toga što sam uhvatio te ručke", rekao je Rick. "Mercer je pričao sa mnom, ali to nije pomoglo. Ne zna ništa više od mene. On je samo starac koji se penje na brdo da umre." "Zar nije to otkrivenje?" Rick je rekao: "To otkrivenje već imam." Otvorio je vrata. "Vidimo se kasnije." Izlazeći u hodnik zatvorio je vrata za sobom. Stambena zgrada 3967-C, razmišljao je, čitajući s poleĎine ugovora. To je vani u predgraĎima; tamo je uglavnom sve napušteno. Dobro mjesto za sakriti se. Osim svjetla noću. Po tome ću se ravnati, pomislio je. Po svjetlima. Fototropan, poput leptira "mrtvačke glave". A onda poslije ovog, pomislio je, neće biti više. Radit ću nešto drugo, zaraĎivati za ţivot na drugi način. Ova tri su posljednja. Mercer je u pravu; moram ovo obaviti. Ali, pomislio je, ne bih rekao da mogu. Dva andija skupa - to nije pitanje morala, to je praktično pitanje. Vjerojatno ih ne mogu povući, shvatio je. Čak i ako pokušam; previše sam umoran i previše toga se dogodilo danas. Moţda je Mercer znao to, pomislio je. Moţda je predvidio sve što će se dogoditi. Ali znam gdje mogu dobiti pomoć, koja mi je ponuĎena prije, ali sam odbio. Stigao je do krova i trenutak kasnije sjedio u mraku svog hoverauta, nazivajući. "Korporacija Rosen", rekla je djevojka iz sluţbe za primanje poziva. "Rachael Rosen", rekao je. "Oprostite, gospodine?" Rick je protisnuo: "Dajte mi Rachael Rosen."

"Očekuje li gospoĎica Rosen -" "Siguran sam da očekuje", odvrati. Sačekao je. Deset minuta kasnije, malo tamno lice Rachael Rosen pojavilo se na vidzaslonu. "Halo, g. Deckarde." "Jeste li zauzeti trenutno ili mogu pričati s vama?" pitao je. "Kao što ste rekli ranije danas." Nije se činilo kao danas; jedna generacija se uzdigla i pala otkad je zadnji put razgovarao s njom. A sva ta teţina, sav umor toga, rekapitulirao se u njegovom tijelu; osjećao je fizički teret. Moţda, pomislio je, zbog kamena. Maramicom je dodirnuo svoje još uvijek krvareće uho. "Uho vam je posječeno", rekla je Rachael. "Kakva šteta." Rick je zapitao: "Jeste li zbilja mislili da vas neću nazvati? Kao što ste rekli?" "Rekla sam vam", zaustila je Rachael, "da će vas bez mene jedan od Nexusa-6 srediti prije nego što ga sredite." "Niste bili u pravu." "Ali vi ste nazvali. U svakom slučaju. Hoćete li da doĎem tamo dolje u San Francisco?" "Noćas", rekao je. "Oh, prekasno je. Doći ću sutra; to je sat vremena putovanja." "Rečeno mi je da ih moram srediti noćas." Zastao je i onda rekao: "Od prvobitnih osam, troje je preostalo." "Zvučite kao da ste se proveli baš uţasno." "Ako ne doletite ovamo noćas", rekao je, "ja ću krenuti na njih sam i neću ih moći povući. Upravo sam kupio kozu", dodao je. "Od novca za ucjene od ono troje koje jesam skinuo." "Vi ljudi", nasmijala se Rachael. "Koze uţasno smrde." "Samo jarčevi. Pročitao sam to u knjizi uputa koja je došla uz nju." "Zbilja ste umorni", rekla je Rachael. "Izgledate ošamućeno. Jeste li sigurni da znate što radite, pokušavate skinuti još tri Nexusa-6 u istom danu? Nitko nikad nije povukao šest androida u jednom danu." "Franklin Powers", rekao je Rick. "Prije oko godinu dana, u Chicagu. Povukao je sedam." "Zastarjelu McMillanovu Y-4 varijantu", rekla je Rachael. "Ovo je nešto drugo." Zamislila se. "Rick, ne mogu to. Nisam čak ni večerala." "Trebam te", rekao je. Inače ću umrijeti, rekao je u sebi. Znam to; Mercer je znao to; mislim da i ti to znaš. I gubim vrijeme moleći te, razmišljao je. Androida se ne moţe namoliti; nema u njima ništa do čega bi mogao doprijeti. Rachael je rekla: "Ţao mi je, Rick, ali ne mogu to noćas. Morat će biti sutra." "Androidska osveta", rekao je Rick. "Što?" "Za to što sam te oborio na Voigt-Kampffovoj ljestvici." "Misliš li tako?" Raširenih očiju rekla je: "Zbilja?"

"Zbogom", rekao je i krenuo prekinuti vezu. "Slušaj", rekla je Rachael brzo. "Ne koristiš glavu." "Čini ti se tako jer ste vi Nexus-6 pametniji od ljudi." "Ne, zbilja ne razumijem", uzdahnula je Rachael. "Mogu vidjeti da ne ţeliš obaviti taj posao noćas - moţda ne uopće. Jesi li siguran da ţeliš da ti učinim mogućim da povučeš preostalo troje androida? Ili ţeliš da te ja uvjerim da ne pokušaš?" "DoĎi ovamo dolje", rekao je, "i unajmit ćemo hotelsku sobu." "Zašto?" "Nešto što sam danas čuo", rekao je promuklo. "O situacijama izmeĎu ljudskih muškaraca i androidskih ţena. DoĎi ovamo dolje u San Francisco noćas i odustat ću od preostalih andija. Radit ćemo nešto drugo." Pogledala ga je, a onda naglo rekla: "Dobro. Doletjet ću dolje. Gdje ćemo se naći?" "U St. Francisu. To je jedini bar napola pristojan hotel koji još radi na području Zaljeva." "I nećeš ništa učiniti dok ja ne doĎem dolje." "Sjedit ću u hotelskoj sobi", rekao je, "i gledati Bustera Prijateljskog na TV. Njegov gost zadnja tri dana bila je Amanda Werner. Ona mi se sviĎa; mogao bih je gledati ostatak ţivota. Ima grudi koje se smiješe." Prekinuo je vezu, tada, i sjedio neko vrijeme, praznog uma. Konačno ga je hladnoća u autu pokrenula; okrenuo je ključ za paljenje i trenutak kasnije krenuo u smjeru središta San Francisca. I hotela St. Francis.

16 U luksuznom i ogromnom hotelu Rick Deckard je sjedio čitajući kopije otipkanih podataka o dvoje androida, Royu i Irmgard Baty. U ta dva slučaja bili su priloţeni teleskopski snimci, mutni 3-D kolorni otisci koje je jedva mogao razaznati. Ţena, ocijenio je, izgleda privlačno. Roy Baty je, meĎutim, nešto drugo. Nešto gore. Ljekarnik na Marsu, pročitao je. Ili je barem android koristio taj zaklon. U stvarnosti, vjerojatno je bio fizički radnik, poljodjelac, s aspiracijama na nešto bolje. Sanjaju li androidi, zapitao se Rick. Očito; zato povremeno ubiju svoje poslodavce i pobjegnu ovamo. Bolji ţivot, bez sluţenja. Kao Luba Luft; pjevati

Don Giovanija i Le Nozze umjesto dirinčiti po površini kamenjem posute njive. Na suštinski nenastanjivom kolonijalnom svijetu. Roy Baty (obavijestio ga je list s podacima) ima agresivan, energičan stav imitacije autoriteta. Sklon mističnim preokupacijama, ovaj android predloţio je grupni pokušaj bijega, ideološki ga podupirući pretencioznom izmišljotinom o svetinji takozvanog androidskog "ţivota". Pored toga, ovaj android je krao, i koristio za eksperimente, razne droge za stapanje svijesti, tvrdeći kad je uhvaćen da se nada potaknuti kod androida grupni doţivljaj sličan onom u mercerizmu, za koji je ukazao da ostaje nedostupan androidima. Izvještaj je imao patetičan ton. Grubi, hladni android, koji se nada da će proći doţivljaj iz kojeg je, zbog namjerne ugraĎene greške, ostao isključen. Ali nije mogao prikupiti mnogo brige za Roya Batyja; uhvatio je, iz Daveovih zapisa, osobinu odbojnosti koja izvire iz tog odreĎenog androida. Baty je pokušao na silu prizvati doţivljaj stapanja za sebe - a onda, kad je to propalo, organizirao je umorstvo nekolicine ljudskih bića ... za kojim je uslijedio bijeg na Zemlju. A sad, naročito od danas, brojčano osipanje prvobitnih osam androida dok nije ostalo samo troje. A oni, istaknuti članovi te ilegalne grupe, bili su takoĎer osuĎeni, pošto će ih, ukoliko on ne uspije, netko drugi skinuti. Plima i oseka, pomislio je. Ţivotni ciklus. Završava u ovom, u posljednjem sutonu. Prije tišine smrti. Spoznao je u tome mikro-svemir, potpun. Vrata hotelske sobe bučno su se otvorila. "Kakav let", rekla je Rachael Rosen bez daha, ulazeći u dugom kaputu od ribljih ljuski s odgovarajućim grudnjakom i kratkim hlačama; nosila je, pored svoje velike, kitnjaste torbe poput poštanske vreće, i papirnu vrećicu. "Ovo je lijepa soba." Pogledala je na sat. "Manje od sata; postigla sam odlično vrijeme. Evo." Ispruţila je papirnu vrećicu. "Donijela sam bocu. Bourbon." Rick je rekao: "Najgori od njih osam je još ţiv. Onaj koji ih je organizirao." Ispruţio je list s podacima o Royu Batyju prema njoj; Rachael je odloţila papirnu vrećicu i prihvatila kopiju. "Locirali ste ovog?" pitala je, nakon što je pročitala. "Imam broj zgrade. Vani u predgraĎima gdje moţda nekoliko degeneriranih posebnih, mravoglavaca ili kokošglavaca, visi i obavlja svoju verziju ţivljenja." Rachael je ispruţila ruku. "Da vidim za druge." "Oba ţenska." Dodao joj je listove, jedan za Irmgard Baty, drugi za androida koji je sebe zvao Pris Stratton. Gledajući zadnji list Rachael je rekla: "Oh -" Bacila je listove, krenula prema prozoru sobe da pogleda centar San Francisca. "Mislim da će te pogoditi posljednja. Moţda i neće; moţda te nije briga." Preblijedila je i glas joj je drhtao. Iznenada je postala izuzetno nesigurna.

"O čemu točno to ti mrmljaš?" Uzeo je listove, čitao ih, pitajući se koji dio je uznemirio Rachael. "Hajde da otvorimo bourbon." Rachael je odnijela papirnu vrećicu u kupaonicu, uzela dvije čaše, vratila se; još uvijek je izgledala odsutna i nesigurna - i prezauzeta. Osjetio je brzi uzmak i njene skrivene misli; prijelazi su se vidjeli na njenom namrštenom, napetom licu. "Moţeš li otvoriti ovo?" pitala je. "Vrijedno je cijelo bogatstvo, znaš. Nije sintetički; od prije rata je, proizveden od pravih ţitarica." Uzimajući bocu otvorio ju je, sipao bourbon u dvije čaše. "Kaţi mi u čemu je stvar", rekao je. Rachael je rekla: "Na fonu si mi rekao da ćeš odustati od preostala tri andija ako doletim noćas. 'Radit ćemo nešto drugo,' rekao si. Ali evo nas tu -" "Reci mi što te uznemirilo", rekao je. Suočavajući se prkosno s njim, Rachael je odvratila: "Reci mi što ćeš uraditi umjesto da se grizeš i brineš o ta posljednja tri Nexus-6 andija." Otkopčala je svoj kaput, odnijela ga do ormara i objesila. Time je dobio svoju prvu šansu da je dobro razgleda. Rachaeline proporcije, primijetio je ponovo, bile su čudne; sa svojom teškom masom crne kose glava joj je izgledala velika, a zbog njenih malenih grudi tijelo joj je poprimilo vitak, skoro dječji izgled. Ali njene velike oči, sa svojim dugim trepavicama, mogle su biti samo na odrasloj ţeni; tu je sličnost s adolescencijom prestajala. Rachael se oslanjala veoma lagano na prednji dio svojih tabana, i njene ruke, dok su visjele, savijale su se u zglobu; stav, razmišljao je, obazrivog lovca koji pripada moţda kromanjonskoj skupini. Rasi visokih lovaca, rekao je sebi. Bez suvišnog mesa, ravan trbuh, mala straţnjica i još manje grudi - Rachael je raĎena po uzoru na keltski tip graĎe, anakronistički i privlačan. Ispod uskih hlačica njene noge, vitke, imale su neutralan, aseksualan izgled, ne baš zaokruţene u privlačne obline. Cjelokupni utisak je, meĎutim, bio dobar. Mada definitivno djevojka, ne ţena. Osim nemirnih, lukavih očiju. Otpio je bourbon; njegova snaga, autoritativni jaki okus i miris, postali su mu skoro nepoznati i imao je problema pri gutanju. Rachael, nasuprot tome, nije imala nikakvih teškoća sa svojim. Sjedajući na krevet Rachael je odsutno poravnala pokrivač; njen izraz sad je postao zamišljen. Odloţio je svoju čašu na stolić pored kreveta i smjestio se pored nje. Pod njegovom velikom teţinom krevet se ugnuo, i Rachael je promijenila poloţaj. "Što je?" pitao je. Poseţući, primio ju je za ruku; bila je hladna, koščata, blago vlaţna. "Što te uznemirilo?"

"Taj zadnji prokleti Nexus-6", rekla je Rachael, izgovarajući s teškoćom, "je isti tip kao i ja." Gledala je dolje u pokrivač, našla jedan konac, i počela ga prstima oblikovati u kuglicu. "Zar nisi primijetio opis? To je i moj opis. Ona moţda ima drugu frizuru i oblači se drugačije - moţda je čak kupila i periku. Ali kad je vidiš, znat ćeš što hoću reći." Nasmijala se sarkastično. "Dobro da je korporacija priznala da sam ja andi; inače bi ti vjerojatno poludio kad ugledaš Pris Stratton. Ili bi pomislio da je ona ja." "Zašto te to toliko uznemirava?" "K vragu, ja ću biti s tobom kad je povučeš." "Moţda ne. Moţda je neću naći." Rachael je rekla: "Ja poznajem psihologiju Nexusa-6. Zato sam ovdje; zato ti mogu pomoći. Oni su se skupili negdje zajedno, posljednje troje. Okupljeni oko onog poremećenog koje sebe zove Roy Baty. On će upravljati njihovom ključnom, krajnjom, konačnom obranom." Usne su joj se iskrivile. "Isuse", rekla je. "Razvedri se", rekao je; obujmio je njenu oštru, malu bradu dlanom svoje ruke, podigao joj glavu tako da je morala okrenuti lice prema njemu. Pitam se kako je to poljubiti androida, rekao je u sebi. Naginjući se par centimetara poljubio je njene suhe usne. Nije uslijedila nikakva reakcija; Rachael je ostala neuzbuĎena. Kao da je se to ne tiče. A ipak je osjetio da je drugačije. Ili je to bila samo njegova ţelja. "Voljela bih", rekla je Rachael, "da sam to znala prije nego što sam došla. Nikad ne bih doletjela ovamo dolje. Mislim da traţiš previše. Znaš li što ja imam? Prema tom androidu Pris?" "Empatiju", rekao je. "Nešto takvo. Identifikaciju; eno ga ja. Moj boţe; moţda će se to dogoditi. U zbrci ćeš povući mene, a ne nju. A ona se moţe vratiti u Seattle i ţivjeti moj ţivot. Nikad prije se nisam ovako osjećala. Mi jesmo strojevi, proizvedeni kao čepovi za boce. Iluzija je da ja - ja osobno - zbilja postojim; ja sam samo predstavnik jednog tipa." Zadrhtala je. Nije mogao, a da ga to ne zabavlja; Rachael je postala tako raspekmeţeno ćudljiva. "Mravi se ne osjećaju tako", rekao je, "a oni su fizički identični." "Mravi. Oni ne osjećaju, točka." "Identični ljudski blizanci. Oni ne -" "Ali se identificiraju jedno s drugim; koliko znam imaju empatsku, posebnu povezanost." Listajući, otišla je do boce bourbona, pomalo nestabilno; ponovo je napunila svoju čašu i brzo ispila. Neko vrijeme je klonulo hodala po sobi, obrva

mračno stisnutih, a onda, kao da je slučajno kliznula prema njemu, smjestila se natrag na krevet; podigla je noge gore i ispruţila se, naslanjajući se na debele jastuke. I uzdahnula. "Zaboravi na troje andija." Glas joj je bio pun umora. "Toliko sam iscrpljena, valjda od putovanja. I od svega što sam danas doznala. Samo ţelim spavati." Zatvorila je oči. "Ako umrem", promrmljala je, "moţda ću se ponovo roditi kad korporacija Rosen izradi svoju sljedeću jedinku mog podtipa." Otvorila je oči i bijesno ga prostrijelila pogledom. "Znaš li", rekla je, "zašto sam ja zbilja došla ovamo? Zašto su Eldon i ostali Roseni - oni ljudski htjeli da ja poĎem s tobom?" "Da promatraš", rekao je. "Da uočiš što to točno Nexus-6 radi što ga odaje na Voigt-Kampffovom testu." "Na testu ili inače. Sve što mu daje drugačije osobine. A onda ja podnesem izvješće i korporacija napravi modifikacije u svojim DNS faktorima zigotnih kupki. A onda imamo Nexusa-7.1 kad njega uhvate opet modificiramo i konačno korporacija ima tip koji se ne moţe razlikovati." "Znaš li za Bonelijev refleksno-lučni test?" pitao je. "Radimo i na kičmenim ganglijama. Jednog dana će Bonelijev test nestati u jučerašnjem pljesnivom pokrovu duhovnog zaborava." Nasmiješila se dobroćudno - u neskladu sa svojim riječima. U tom trenu nije mogao odrediti stupanj njene ozbiljnosti. Tema toliko vaţna da moţe potresti svijet, izloţena tako šaljivo; androidska osobina, vjerojatno, pomislio je. Nema emotivne svjesnosti, nema osjećaja/osjećanja stvarnog značenja onog što je rekla. Samo šuplje, formalne, intelektualne definicije odvojenih pojmova. I, štoviše, Rachael ga je počela zafrkavati. Neprimjetno je prešla s jadikovanja nad svojim stanjem na to da njega izaziva zbog njegovog. "Idi do vraga", rekao je. Rachael se nasmijala. "Pijana sam. Ne mogu ići s tobom. Ako odeš odavde," napravila je odbacujući gestu, "ja ću ostati i spavati, a ti mi moţeš kasnije reći što se dogodilo." "Samo što", rekao je on, "neće biti nikakvog kasnije zato što će me Roy Baty zakucati." "Ali ja ti ionako ne mogu pomoći zato što sam pijana. U svakom slučaju, znaš istinu, tvrdu kao cigla, nepravilnu klizavu površinu istine. Ja sam samo promatrač i neću intervenirati da te spasim; nije me briga hoće li te Roy Baty zakucati ili ne. Ja brinem hoću li ja biti zakucana." Otvorila je oči širom. "Kriste, empatična sam prema sebi. I, znaš, ako odem u tu ruševnu stambenu zgradu u predgraĎu -" Posegnula je, počela se igrati s dugmetom njegove košulje; laganim, glatkim okretima počela ga je otkopčavati. "Ne usuĎujem se otići jer

androidi nemaju lojalnosti jedan prema drugom i znam da će me ta prokleta Pris Stratton uništiti i zauzeti moje mjesto. Vidiš? Skini kaput." "Zašto?" "Da moţemo otići u krevet", rekla je Rachael. "Kupio sam crnu nubijsku kozu", rekao je. "Moram povući još tri andija. Moram završiti posao i otići kući svojoj ţeni." Ustao je, otišao oko kreveta do boce bourbona. Stojeći tamo paţljivo si je sipao drugu rundu pića; ruke su mu se, primijetio je, tresle tek neznatno. Vjerojatno od iscrpljenosti. Oboje smo, shvatio je, umorni. Previše umorni da lovimo troje andija, dok najgori od njih dijeli karte. Stojeći tamo shvatio je, sasvim naglo, da je stekao očit, neosporan strah usmjeren na glavnog androida. Sve se okretalo oko Batyja - okretalo se od samog početka. Do sad je susreo i povukao sve više i više prijeteće manifestacije Batyja. Sad je dolazio sam Baty. Misleći to osjetio je kako strah raste; sad ga je sasvim uhvatio, kad mu je dopustio da priĎe njegovom svjesnom umu. "Ne mogu otići bez tebe sada", rekao je Rachael. "Ne mogu čak ni otići odavde. Polokov je išao na mene; Garland je doslovno krenuo na mene." "Misliš da će te Roy Baty potraţiti?" Odlaţući svoju praznu čašu nagnula se naprijed, posegnula otraga, i otkopčala svoj grudnjak. Vješto ga je svukla sa sebe, a onda ustala, ljuljajući se, i smiješeći se zato što se ljulja. "U torbi", rekla je, "imam jedan mehanizam koji naša autotvornica na Marsu proizvodi kao serds -" Napravila je grimasu. "Kao sredstvo za hitne šluč- za slučajeve dok provode novoproizvedenog andija kroz rutinske inspekcijske provjere. Izvadi ga. Podsjeća na ostrigu. Naći ćeš ga." Počeo je traţiti po torbi. Kao i ljudska ţena, i Rachael je imala svaku zamislivu vrstu predmeta pokupljenog i skrivenog u torbu; ustanovio je da beskrajno kopa. U meĎuvremenu, Rachael je šutnula čizme s nogu i raskopčala hlačice; balansirajući na jednoj nozi zakačila je odbačenu tkaninu noţnim prstom i odbacila je preko sobe. Onda se bacila na krevet, prevrnula da dosegne svoju čašu, i slučajno gurnula čašu na tepih na podu. "K vragu", rekla je, i opet teturavo ustala; stajala je u gaćicama gledajući ga kako kopa po njenoj torbi, a onda, s briţljivom odmjerenošću i paţnjom povukla je pokrivač, legla i pokrila se. "Je li ovo to?" Podigao je metalnu sferu iz koje je strčalo dugme prekidača. "To isključuje androida u katalepsiju", rekla je Rachael, zatvorenih očiju. "Na nekoliko sekundi. Zaustavlja mu disanje; i tvoje, ali ljudi mogu ne disati dahtati? - nekoliko minuta, ali vagusni ţivac kod andija -"

"Znam." Uspravio se. "Androidov autonomni ţivčani sustav nije toliko fleksibilan u isključivanju i uključivanju kao naš. Ali, kao što kaţeš, ovo neće raditi više od pet do šest sekundi." "Dovoljno dugo", promrmljala je Rachael, "da ti spasi ţivot. Pa, vidiš -" Podigla se, sjela u krevetu. "Ako se Roy Baty pojavi ovdje moţeš drţati to u ruci i moţeš pritisnuti dugme na toj stvari. I dok je Roy Baty ukočen bez dotoka zraka u krvotok i dok mu moţdane stanice odumiru, moţeš ubiti Roya Batyja svojim laserom." "Ti imaš lasersku cijev", rekao je. "U svojoj torbi." "Laţna je. Androidima" - zijevnula je, očiju ponovo zatvorenih - "nije dopušteno da nose lasere." Prišao je krevetu. Migoljeći se, Rachael je konačno uspjela okrenuti se na trbuh, lica zabijenog u bijelu donju plahtu. "Ovo je čist, plemenit, djevičanski tip kreveta", izjavila je. "Samo čiste, plemenite djevojke koje -" Zamislila se. "Androidi ne mogu imati djecu", rekla je, tada. "Da li je to gubitak?" Dovršio je njeno svlačenje. Otkrio njena blijeda, hladna bedra. "Je li to gubitak?" ponovila je Rachael. "Zbilja ne znam; nemam načina za odrediti. Kakav je osjećaj imati dijete? Kakav je osjećaj roditi se, što se toga tiče? Mi se ne raĎamo; mi ne odrastamo; umjesto da umremo od bolesti ili starosti mi se istrošimo kao mravi. Opet mravi; to smo mi. Ne ti; mislim na mene. Hitinski refleksni strojevi koji nisu zbilja ţivi." Nakrivila je glavu na jednu stranu, rekla glasno:"Ja nisam ţiva! Ne ideš u krevet sa ţenom. Nemoj biti razočaran; u redu? Jesi li ikad prije vodio ljubav s androidom?" "Ne", rekao je, skidajući svoju košulju i kravatu. "Koliko razumijem - rekli su mi - uvjerljivo je ako ne razmišljaš previše o tome. Ali ako razmišljaš previše, ako razmatraš ono što radiš - onda ne moţeš nastaviti. Zbog, khm, psiholoških razloga." Saginjući se, poljubio je njeno golo rame. "Hvala, Rick", rekla je blijedo. "Zapamti, ipak; ne razmišljaj o tome, samo to uradi. Nemoj zastati i filozofirati, jer je s filozofskog stanovišta to beţivotno. Za nas oboje." Rekao je: "Kasnije još uvijek namjeravam potraţiti Roya Batyja. Još uvijek mi trebaš, da budeš tamo. Znam da ona laserska cijev koju imaš u torbi nije -" "Misliš da ću ja povući jednog od tvojih andija mjesto tebe?"

"Mislim da ćeš mi i pored onog što si rekla pomoći koliko god moţeš. Inače ne bi leţala tu u tom krevetu." "Volim te", rekla je Rachael. "Da uĎem u sobu i naĎem kauč tapeciran tvojom koţom, postigla bih jako visok rezultat na Voigt--Kampffovom testu." U neko doba noćas, pomislio je isključujući svjetlo kraj kreveta, povući ću Nexusa-6 koji izgleda točno kao ova gola djevojka. Dobri moj boţe, pomislio je; završio sam onako kako je Phil Resch rekao. Idi u krevet s njom prvo, sjetio se. Onda je ubij. "Ne mogu to uraditi", rekao je, i odmaknuo se od kreveta. "Voljela bih da moţeš", rekla je Rachael. Glas joj je zadrhtao. "Ne zbog tebe. Zbog Pris Stratton; onog što joj moram učiniti." "Mi nismo isti. Mene nije briga za Pris Stratton. Čuj." Rachael se micala po krevetu, podiţući se u sjedeći poloţaj; u tami je mogao nejasno nazrijeti njen vitak obris, skoro bez grudi. "Idi u krevet sa mnom i ja ću povući Strattonovu. U redu? Jer ne mogu podnijeti da doĎem ovako blizu i onda -" "Hvala ti", rekao je; zahvalnost se - nesumnjivo zbog bourbona - podigla u njemu, stišćući mu grlo. Dva, pomislio je. Sad imam samo dva za povući; samo Batyjeve. Hoće li Rachael zbilja to učiniti? Očito. Androidi su razmišljali i funkcionirali na taj način. A ipak nije nikad naišao na nešto baš kao ovo. "K vragu, doĎi u krevet", rekla je Rachael. Došao je u krevet.

17 Kasnije su uţivali u velikom luksuzu; Rick je naručio od posluge u sobu da donesu kavu. Dugo je sjedio izmeĎu naslona za ruke zeleno-crno-zlatnog naslonjača, pijući kavu i razmišljajući o sljedećih nekoliko sati. Rachael je, u kupaonici, cičala i pjevušila i pljuskala pod vrelim tušem. "Sklopio si dobru pogodbu kad si sklopio ovu pogodbu", dobacila mu je kad je isključila vodu; cijedeći se, kose uvezane gumenom trakom, pojavila se gola i ruţičasta na vratima kupaonice. "Mi androidi ne moţemo kontrolirati svoje fizičke, senzualne strasti. Vjerojatno si znao to; po mom mišljenju iskoristio si me." Nije, meĎutim, izgledala zaista ljutita. Ako bilo što, postala je vedra i svakako isto toliko ljudska kao i bilo koja djevojka koju je znao. "Moramo li stvarno ići goniti to troje andija noćas?"

"Da", rekao je. Dvoje za mene da povučem, pomislio je; jedno za tebe. Kao što je Rachael rekla, pogodba je bila sklopljena. Skupljajući ogroman bijeli ručnik za kupanje oko sebe, Rachael je rekla: "Jesi li uţivao u tome?" "Bi li ikad opet otišao u krevet s androidom?" "Ako je djevojka. Ako sliči na tebe." Rachael je rekla: "Znaš li koliki je ţivotni vijek humanoidnog robota kao što sam ja? Postojala sam dvije godine. Koliko dugo računaš da mi je ostalo?" Nakon kraćeg oklijevanja rekao je: "Još oko dvije godine." "Nikad nisu mogli riješiti taj problem. Mislim na zamjenu stanica. Neprekidno ili svakako poluneprekidno obnavljanje." Ţustro se počela sušiti. Lice joj je postalo bezizraţajno. "Ţao mi je", rekao je Rick. "K vragu", rekla je Rachael. "Ţao mi je što sam to spomenula. U svakom slučaju, to sprječava ljude da pobjegnu i ţive s androidom." "I to je točno i za vas Nexuse-6?" "Da." "To je metabolizam. Ne mozgovni ustroj." Dotrčala je, pokupila svoje gaćice, i počela se oblačiti. I on se obukao. Onda su zajedno, malo toga govoreći, njih dvoje otišli do polja na krovu, gdje je njegov hoverauto parkirao prijazni ljudski posluţitelj odjeven u bijelo. Kad su krenuli prema predgraĎima San Francisca, Rachael je rekla: "Ova noć je lijepa." "Moja koza je do sad vjerojatno zaspala", rekao je. "Ili su moţda koze noćna stvorenja. Neke ţivotinje nikad ne zaspu. Ovce nikad ne spavaju, ne koliko sam ja mogao vidjeti; kad god ih pogledaš one gledaju u tebe. Očekujući da budu nahranjene." "Kakva je tvoja ţena?" Nije odgovorio. "Da li ti -" "Da nisi android", prekinuo je Rick, "da se mogu po zakonu vjenčati s tobom, bih."

Rachael je rekla: "Ili bismo mogli ţivjeti u grijehu, samo što ja nisam ţiva." "Zakonski nisi. Ali doista jesi. Biološki. Nisi napravljena od tranzistoriziranih kola kao laţna ţivotinja; ti si organski entitet." I za dvije godine, pomislio je, istrošit ćeš se i umrijeti. Zato što nikad nismo riješili problem zamjene stanica, kao što si istaknula. Pa pretpostavljam da to ionako nema veze. Ovo je moj kraj, pomislio je. Kao lovca na ucjene. Nakon Batyjevih neće ih biti više. Ne nakon ovog, noćas. "Izgledaš tako tuţno", rekla je Rachael. Pruţajući ruku dotakao ju je po obrazu. "Nećeš biti u stanju više loviti androide", rekla je ona mirno. "Pa ne izgledaj tuţno. Molim te." Zabuljio se u nju. "Nijedan lovac na ucjene nije nikad nastavio", rekla je Rachael. "Nakon što je bio sa mnom. Osim jednog. Veoma ciničan čovjek. Phil Resch. A on je luĎak; radi na lijevoj strani sasvim sam." "Shvaćam", rekao je Rick. Osjetio se otupjelo. Potpuno. U cijelom tijelu. "Ali ovaj put na koji idemo", rekla je Rachael, "neće biti uzaludan, jer ćeš upoznati jednog divnog, duhovnog čovjeka." "Roya Batyja", rekao je on. "Znaš li sve njih?" "Znala sam ih sve, dok su još postojali. Znam troje, sada. Pokušali smo te zaustaviti jutros, prije nego što si krenuo s popisom Davea Holdena. Pokušala sam opet, baš prije nego što je Polokov stigao do tebe. Ali poslije toga morala sam čekati." "Dok se ja nisam slomio", rekao je. "I morao nazvati tebe." "Luba Luft i ja bile smo bliske, veoma bliske prijateljice skoro dvije godine. Što si mislio o njoj? Da li ti se sviĎala?" "SviĎala mi se." "Ali si je ubio." "Phil Resch ju je ubio." "Oh, znači Phil te otpratio natrag do Opere. Nismo to znali; naše komunikacije su se raspale otprilike tada. Znali smo samo da je ona ubijena; prirodno smo pretpostavili da si je ti ubio."

"Po Daveovim bilješkama", rekao je, "mislim da još mogu ići dalje i povući Roya Batyja. Ali moţda ne Irmgard Baty." I ne Pris Stratton, pomislio je. Čak ni sad; čak ni kad znam ovo. "Znači sve što se dogodilo u hotelu", rekao je, "sastojalo se od -" "Korporacija", rekla je Rachael, "ţeli doći do lovaca na ucjene ovdje i u Sovjetskom Savezu. Ovo je izgleda uspijevalo ... iz razloga koje nismo u potpunosti razumjeli. Opet naša ograničenja, pretpostavljam." "Sumnjam da to uspijeva onoliko često ili onoliko dobro kako ti tvrdiš", rekao je on tvrdokorno. "Ali jest s tobom." "Vidjet ćemo." "Već znam", rekla je Rachael. "Kad sam vidjela taj izraz na tvom licu, tu oţalošćenost. Traţim to." "Koliko si puta ovo uradila?" "Ne sjećam se. Sedam, osam. Ne, mislim da je devet." Ona - ili bolje rečeno ono - je kimnulo. "Da, devet puta." "Ta zamisao je staromodna", rekao je Rick. Osupnuta, Rachael je rekla: "Š-što?" Odgurujući upravljač od sebe usmjerio je auto u lagano spuštanje. "Ili mi to u svakom slučaju tako izgleda. Ubit ću te", rekao je. "I nastaviti dalje na Roya i Irmgard Baty i Pris Stratton sam." "Zato se spuštaš?" Uplašeno, rekla je: "Plaća se kazna; ja sam vlasništvo, zakonito vlasništvo korporacije. Ja nisam odbjegli android koji je pobjegao ovamo s Marsa; ja nisam u istoj klasi s ostalima." "Ali", rekao je on, "ako mogu ubiti tebe, onda mogu ubiti i njih." Ruke su joj poletjele do prepune, natrpane, kipplea pune torbe; traţila je panično, a onda odustala. "Prokleta bila ova torba", rekla je bijesno. "Nikad ne mogu ništa naći u njoj. Hoćeš li me ubiti na način koji neće boljeti? Mislim, uradi to paţljivo. Ako se ja ne borim; u redu? Obećavam da se neću boriti. Slaţeš li se?" Rick je rekao: "Sad razumijem zašto je Phil Resch rekao ono što je rekao. Nije bio ciničan; samo je saznao previše. Proći kroz ovo - ne mogu mu zamjeriti. To ga je izobličilo." "Ali na krivi način." Sada se činila smirenijom izvana. Ali još u osnovi panična i napeta. Ipak, tamna vatra je zgasnula; ţivotna snaga je iscurila iz nje,

kao što je toliko puta to vidio prije kod drugih androida. Klasična rezignacija. Mehaničko, intelektualno prihvaćanje onog s čim se pravi organizam - s dvije milijarde godina pritiska da ţivi i evoluira za vratom - ne bi nikad mogao pomiriti. "Ne mogu podnijeti način na koji vi androidi odustajete", rekao je bijesno. Auto se sad spustio skoro do zemlje; morao je trgnuti upravljač prema sebi da se ne slupa. Kočeći, uspio je dovesti kola do vrludavog, trzavog zaustavljanja; udarcem je ugasio motor i izvadio svoju lasersku cijev. "U zatiljak; straţnji dio moje lubanje", rekla je Rachael. "Molim te." Okrenula se da ne mora gledati lasersku cijev; zraka bi ušla bez da je vidi. Odlaţući svoju lasersku cijev Rick je rekao: "Ja ne mogu napraviti što je Phil Resch rekao." Ponovo je pokrenuo motor, i trenutak kasnije opet su poletjeli. "Ako ćeš to ikad napraviti," rekla je Rachael, "učini to sad. Ne tjeraj me da čekam." "Neću te ubiti." Usmjerio je auto opet u smjeru centra San Francisca. "Tvoj auto je na St. Francisu, zar ne? Iskrcat ću te tamo i moţeš krenuti za Seattle." Time je završio sve što je imao reći; vozio je šutke. "Hvala ti što me nisi ubio", rekla je Rachael konačno. "K vragu, kao što si rekla ostalo ti je dvije godine ţivota, u svakom slučaju. A ja imam pedeset. Ţivjet ću dvadeset pet puta duţe od tebe." "Ali zbilja gledaš s visoka na mene", rekla je Rachael. "Zbog onog što sam učinila." Povratila je sigurnost; litanija njenog glasa uhvatila je korak. "Ti si krenuo istim putem kao i drugi. Lovci na ucjene prije tebe. Svaki put pobjesne i govore svašta o tome da će me ubiti, ali kad doĎe vrijeme ne mogu to uraditi. Baš kao ti, sada." Zapalila je cigaretu, uvukla dim s uţitkom. "Shvaćaš što to znači, zar ne? Znači da sam ja bila u pravu; nećeš više biti u stanju povući još andija; neće to biti samo sa mnom, bit će to i Batyji i Strattonova. Pa idi kući svojoj kozi. I odmori se." Najednom je počela ţestoko mahati rukom po svom kaputu. "Joj! Ispao mi je ţar sa cigarete - evo, spao je." Zavalila se natrag u sjedalo, opuštena. On nije rekao ništa. "Ta koza", rekla je Rachael. "Voliš tu kozu više nego mene. Više nego što voliš svoju ţenu, vjerojatno. Prvo koza, pa tvoja ţena, pa na kraju -" Nasmijala se veselo. "Što moţeš nego smijati se?" Nije odgovorio, nastavili su u tišini neko vrijeme a onda je Rachael potraţila okolo, našla radio u autu, i uključila ga. "Ugasi ga", rekao je Rick.

"Da ugasim Bustera Prijateljskog i njegove prijateljske prijatelje? Da ugasim Amandu Werner i Oscara Scruggsa? Vrijeme je da čujemo Busterovo senzacionalno izlaganje, koje konačno samo što nije stiglo." Nagnula se da očita brojčanik svog sata pri svjetlu radija. "Vrlo uskoro. Jesi li već znao za to? On je govorio o tome, gradio napetost, do -" Radio je rekao: "- ja b' vam samo rek'o, narode, da ja sidim ovdi s mojim prijom Busterom, i mi se razg'varamo i jako se fino zabavljamo, čekamo nestrplj'vo svaki otkucaj na satu do onog što je kol'ko ja svaćam najvaţnija izjava -" Rick je ugasio radio. "Oscar Scruggs", rekao je. "Glas inteligentnog čovjeka." Odmah poseţući, Rachael je ponovo uključila radio. "Ţelim slušati. Namjeravam slušati. Ovo je vaţno, ono što Buster Prijateljski ima za reći u svojoj emisiji noćas." Onaj idiotski glas je još jednom zablebetao iz zvučnika, a Rachael Rosen se naslonila udobno. Pored njega u tami ţar njene cigarete svijetlio je kao straţnjica samozadovoljne krijesnice; stalan, nepokolebljivi indeks Rachaelinog postignuća. Njezine pobjede nad njim.

18 "Donesi ostatak mojih stvari ovamo gore", naredila je Pris R. Isidoreu. "Naročito ţelim TV-prijemnik. Da moţemo čuti Busterovu objavu." "Da", sloţila se Irmgard Baty, blistavih očiju, poput brze, pernate pištalice. "Treba nam TV; dugo smo čekali na ovo večeras, a uskoro će početi." Isidore je rekao: "Moj televizor hvata samo vladin kanal." U kutu dnevne sobe, zavaljen u duboki naslonjač kao da je namjeravao ostati tu stalno, kao da mu je prebivalište u naslonjaču, Roy Baty je podrignuo i strpljivo rekao: "Buster Prijateljski i njegovi prijateljski prijatelji su ono što mi hoćemo gledati, Iz. Ili hoćeš da te zovem J. R.? U svakom slučaju, razumiješ li? Pa, hoćeš li otići po televizor?" Sam, Isidore je krenuo duţ odjekujućeg, praznog hodnika do stubišta. Snaţan, jak miris sreće još je cvjetao u njemu, osjećaj da je - po prvi put u svom tupom ţivotu - koristan. Drugi se oslanjaju na mene sada, likovao je dok je trupkao prašinom osutim stubama do niţe razine. I, pomislio je, bit će lijepo vidjeti Bustera Prijateljskog opet na TV, umjesto da ga samo sluša na radiju u kombiju tvrtke. A točno je, shvatio je; Buster Prijateljski će otkriti svoje briţljivo dokumentirano senzacionalno izlaganje noćas.

Pa ću ja zbog Pris i Roya i Irmgard gledati ono što će vjerojatno biti najvaţnija objavljena vijest u mnogo godina. Zamisli ti to, rekao je u sebi. Ţivot je, za J. R. Isidorea, definitivno krenuo uzlaznom putanjom. Ušao je u Prisin raniji stan, iskopčao televizor i skinuo antene. Tišina je, najednom, prodrla; osjetio je kako mu ruke postaju neodreĎene. U odsutnosti Batyjevih i Pris ustanovio je da blijedi, postajući čudno nalik nijemom televizoru koji je upravo iskopčao. Moraš biti s drugim ljudima, pomislio je. Da bi uopće ţivio. Mislim, prije nego što su oni došli ovamo mogao sam to podnijeti, da budem sam u zgradi. Ali sad se to promijenilo. Ne moţeš se vratiti, pomislio je. Ne moţeš se od ljudi vratiti na bez ljudi. U panici je pomislio, ja sam ovisan o njima. Hvala bogu da su ostali. Trebat će dva odlaska da prenese Prisine stvari u gornji stan. Podiţući TVprijemnik odlučio je odnijeti prvo njega, a onda kovčege i preostalu odjeću. Nekoliko minuta kasnije stigao je s TV-prijemnikom gore; dok su mu prsti stenjali postavio ga je na stolić u svojoj dnevnoj sobi. Batyjevi i Pris gledali su ga bezizraţajno. "Primamo dobar signal u ovoj zgradi", prodahtao je uključujući ga u struju i stavljajući antene. "Kad sam ja dobivao Bustera Prijateljskog i -" "Samo ga uključi", rekao je Roy Baty. "I prestani pričati." Uradio je to, a onda poţurio prema vratima. "Još jedan odlazak", rekao je, "i sve je tu." Zastao je, grijući se na ognjištu njihove prisutnosti. "Fino", rekla je Pris odsutno. Isidore je opet krenuo. Čini se, pomislio je, da me oni kao malo iskorištavaju. Ali nije ga bilo briga. Još uvijek su to dobri prijatelji za imati, rekao je sebi. Vrativši se dolje, skupio je djevojčinu odjeću, natrpao svaki komad u kovčeg, a onda oteglio to opet niz hodnik i uz stube. Na stubi pred njim, nešto maleno pokrenulo se u prašini. Istog trena pustio je kovčege; izvukao je plastičnu bočicu za lijekove, koju je, kao i svatko drugi, nosio baš zbog ovoga. Pauk, običan ali ţiv. Drhtavo ga je gurnuo u bočicu i poklopac - s rupicama izbušenim iglom - čvrsto zašrafio. Gore, na vratima svog stana, zastao je da doĎe do daha. "- da gospodine, narode; vrijeme je sad. Ovdje Buster Prijateljski, koji se nada i vjeruje da ste vi nestrpljivi kao i ja da podijelimo otkriće do kojeg sam

došao i usput potvrdio pomoću vrhunski obučenih istraţitelja koji su radili prekovremeno tijekom prošlog tjedna. Ho, ho, narode; ovo je to!" John Isidore je rekao: "Našao sam pauka." Troje androida je diglo pogled, na tren pomičući svoju pozornost sa zaslona na njega. "Da ga vidimo", rekla je Pris. Ispruţila je ruku. Roy Baty je rekao: "Ne pričajte dok traje Buster." "Nikad nisam vidjela pauka", rekla je Pris. Smjestila je bočicu od lijeka medu svoje dlanove, razgledajući biće u njoj. "Sve te noge. Što će mu toliko nogu, J. R.?" "Takvi su pauci", rekao je Isidore, dok mu je srce lupalo; teško je disao. "Osam nogu." Ustajući, Pris je rekla: "Znaš što ja mislim, J. R.? Mislim da mu ne trebaju sve te noge." "Osam?" rekla je Irmgard Baty. "Zašto se ne bi mogao kretati na četiri? Odsjeci četiri da vidimo." Naglo otvarajući svoju torbicu izvadila je čiste, oštre škarice za nokte, koje je dodala Pris. Čudan uţas obuzeo je J. R. Isidorea. Odnoseći bočicu u kuhinju, Pris je sjela za J. R. Isidoreov stol za doručkovanje. Skinula je poklopac s bočice i istresla pauka van. "Vjerojatno neće moći toliko brzo trčati", rekla je, "ali ovdje ionako nema ništa za uhvatiti. Umrijet će tako i tako." Posegnula je za škaricama. "Molim te", rekao je Isidore. Pris je upitno digla pogled. "Vrijedi li nešto?" "Nemoj ga sakatiti", rekao je on plačno. Molećivo. Pris je škaricama odsjekla jednu od paukovih nogu. U dnevnoj sobi Buster Prijateljski je na TV zaslonu rekao: "Pogledajte ovo uvećanje dijela pozadine. Ovo je nebo koje obično vidite. Čekajte, pustit ću Earla Parametera, predvodnika mog istraţivačkog tima, da vam objasni njihovo otkriće koje će doslovno potresti svijet." Pris je odsjekla još jednu nogu, zadrţavajući pauka rubom svoje šake. Smiješila se. "Uvećanja video slike", rekao je novi glas sa TV-a, "kad se podvrgnu rigoroznom laboratorijskom promatranju, otkrivaju da siva pozadina neba i

mjeseca po danu naspram koje se Mercer kreće ne samo da nije teranska umjetna je." "Propuštaš ga!" Irmgard je dozvala Pris nestrpljivo; otrčala je do vrata kuhinje, vidjela što je Pris počela raditi. "Ma, radi to poslije", rekla je poţurujuće. "Ovo je tako vaţno, to što govore; to pokazuje da je sve u što smo vjerovali -" "Budi tiho", rekao je Roy Baty. "- istina", dovršila je Irmgard. Televizor je nastavio. "'Mjesec' je naslikan; na uvećanjima, od kojih jedno sad vidite na svom zaslonu, vide se potezi četkom. A ima čak i dokaza da su krţljavi korov i golo, sterilno tlo - moţda čak i kamenje koje na Mercera bacaju neviĎeni navodni neprijatelji - isto tako laţni. Čak je u stvari sasvim moguće da je 'kamenje' napravljeno od meke plastike, i da ne izaziva stvarne ozljede." "Drugim riječima", upao je Buster Prijateljski, "Wilbur Mercer uopće ne pati." Predvodnik istraţivačkog tima je rekao: "Konačno smo uspjeli, g. Prijateljski, da pronaĎemo bivšeg hollywoodskog stručnjaka za specijalne efekte, izvjesnog g. Wadea Cortota, koji hladnokrvno izjavljuje, na osnovu svog dugogodišnjeg iskustva, da bi lik 'Mercera' lako mogao biti tek neki epizodni glumac koji maršira po pozornici za snimanje. Cortot je zašao tako daleko da izjavi da je prepoznao pozornicu kao onu koju je koristio odavno nepostojeći minorni filmaš za kojeg je Cortot radio razne poslove prije više decenija." "Pa prema Cortotu", rekao je Buster Prijateljski, "ne moţe biti doslovno nikakve sumnje." Pris je sad otkinula tri noge s pauka, koji je bijedno puzao po kuhinjskom stolu, traţeći neki izlaz, put do slobode. Nije našao nikakav. "Sasvim iskreno vjerovali smo Cortotu", rekao je predvodnik istraţivanja svojim suhim, pedantnim glasom, "i proveli smo dosta vremena pregledavajući reklamne slike epizodnih glumaca koje je nekad zapošljavala sada ugašena filmska industrija Hollywooda." "I našli ste -" "Slušajte ovo", rekao je Roy Baty. Irmgard je usredotočeno zurila u zaslon TV-a, a Pris je prestala sa svojim sakaćenjem pauka. "Pronašli smo, pomoću tisuća i tisuća i tisuća fotografija, sad veoma starog čovjeka, po imenu Al Jarry, koji je igrao veliki broj sitnih uloga u predratnim filmovima. Iz našeg laboratorija poslali smo jednu ekipu u Jarryjev dom u East Harmony u Indiani. Pustit ću jednog od članova ekipe da opiše što je našao." Tišina, a zatim nov glas, isto toliko monoton. "Kuća u aveniji Lark u East

Harmonyju je naherena i trošna i na rubu grada, gdje nitko, osim Ala Jarryja, više ne ţivi. Prijazno pozvan unutra, i sjedeći u pljesnivoj dnevnoj sobi ustajalog zadaha, punoj kipplea, skenirao sam pomoću telepatskih sredstava zamućeni, smećem pretrpani i nejasni um Ala Jarryja koji je sjedio preko puta mene." "Slušajte", rekao je Roy Baty, na rubu svog naslonjača, skupljen kao da će skočiti. "Ustanovio sam", nastavio je tehničar, "da je taj starac stvarno napravio niz kratkih petnaestominutnih video-filmova, za naručioca kojeg nikad nije sreo. I, kao što smo teorijom zaključili, 'kamenje' je doista bilo od gumaste plastike. Prolivena 'krv' bila je kečap, a" - tehničar se zakikotao - "jedina patnja koju je g. Jarry pretrpio bila je što je morao provesti cijeli jedan dan bez čašice viskija." "Al Jarry", rekao je Buster Prijateljski, čije lice se vratilo na zaslon. "Vidi, vidi. Jedan starac koji čak ni u najboljim godinama nije predstavljao ništa što bi ni on ni mi mogli poštovati. Al Jarry snimio je ponavljajući i dosadan film, cijeli niz njih u stvari, ne znajući za koga - i ne zna ni danas. Često je bilo rečeno od strane privrţenika doţivljaja mercerizma da Wilbur Mercer nije ljudsko biće, da je on u stvari arhetipsko superiorno stvorenje moţda s druge zvijezde. Pa, u neku ruku to zagovaranje pokazalo se točnim. Wilbur Mercer nije čovjek, ne postoji u stvarnosti. Svijet u kojem se on penje je jeftina, hollywoodska, najobičnija kulisa koja je nestala u kippleu prije mnogo godina. A tko je, onda, namjestio tu prijevaru Sunčevom sustavu? Razmislite malo o tome, narode." "Moţda nećemo nikad saznati", promrmljala je Irmgard. Buster Prijateljski je rekao: "Moţda nećemo nikad saznati. Niti moţemo proniknuti u točnu svrhu te podvale. Da, narode, podvale. Mercerizam je podvala!" "Mislim da znamo", rekao je Roy Baty! Očito je. Mercerizam se pojavio -" "Ali razmislite o ovom", nastavio je Buster Prijateljski. "Zapitajte se što to mercerizam čini. Pa, ako je vjerovati onom mnoštvu koje ga upraţnjava, taj doţivljaj stapa -" "To je ta empatija koju ljudi imaju", rekla je Irmgard. "- muškarce i ţene širom Sunčevog sustava u jedan entitet. Ali entitet kojim se upravlja takozvanim telepatskim glasom 'Mercera'. Zapamtite to. Neki ambiciji skloni potencijalni Hitler mogao bi -" "Ne, to je ta empatija", rekla je Irmgard ţivahno. Stisnutih šaka, dolutala je u kuhinju, do Isidorea. "Zar to nije način da se dokaţe da ljudi mogu uraditi nešto što mi ne moţemo? Jer bez doţivljaja Mercera imamo samo vašu riječ da vi osjećate taj empatski štos, tu dijeljenu, grupnu stvar. Kako je pauk?" Nagnula se preko Prisinog ramena.

Pris je škaricama odsjekla još jednu paukovu nogu. "Sad ih je četiri", rekla je. Pogurala je pauka. "Neće ići. Ali moţe." Roy Baty pojavio se na vratima, duboko uzdišući, s izrazom postignuća na licu. "Obavljeno je. Buster je to rekao glasno, i skoro svako ljudsko biće u sustavu čulo ga je kako to kaţe. 'Mercerizam je podvala.' Cijeli doţivljaj empatije je podvala." Prišao je da znatiţeljno pogleda pauka. "Neće probati hodati", rekla je Irmgard. "Ja ga mogu nagnati da hoda." Roy Baty izvadio je kutiju šibica, zapalio jednu; drţao ju je blizu pauka, sve bliţe i bliţe, dok on na kraju nije slabašno otpuzio. "Bila sam u pravu", rekla je Irmgard. "Zar nisam rekla da moţe hodati sa samo četiri noge?" S očekivanjem je pogledala naviše u Isidorea. "Što je bilo?" Dodirujući ga po ruci rekla je: "Nisi izgubio ništa; platit ćemo ti koliko u onom kako se zove? - onom Sidneyevom katalogu piše. Nemoj izgledati tako smrknuto. Zar nije sjajno za Mercera, ono što su otkrili? Sve to istraţivanje? Daj, reci." Bocnula ga je nestrpljivo. "Potresen je", rekla je Pris. "Zato što on ima empatsku kutiju. U drugoj sobi. Koristiš li je, J. R.?" pitala je Isidorea. Roy Baty je rekao: "Naravno da je koristi. Svi je oni koriste - ili jesu. Moţda će se sad početi pitati." "Ne mislim da će ovo okončati kult Mercera", rekla je Pris. "Ali upravo ove minute ima mnogo nesretnih ljudskih bića." Isidoreu je rekla: "Čekali smo mjesecima; svi smo znali da dolazi, ova Busterova objava." Oklijevala je, a onda rekla: "Ma, zašto ne. Buster je jedan od nas." "Android", objasnila je Irmgard. "A nitko ne zna. Nitko od ljudi, hoću reći." Pris je škaricama odsjekla još jednu nogu pauku. Istog trena John Isidore ju je odgurnuo i podigao osakaćeno stvorenje. Odnio ga je do sudopera i tamo ga udavio. U njemu su se njegov um, njegove nade, takoĎer davili. Istom brzinom kao i pauk. "Zbilja je uzrujan", rekla je Irmgard nervozno. "Nemoj tako gledati, J. R. I zašto ne kaţeš nešto?" Pris i svom muţu je rekla: "Strašno me uzrujava, to što on samo stoji tamo pored sudopera i ne govori; nije rekao ništa otkad smo uključili televizor." "Nije to zbog TV", rekla je Pris. "To je zbog pauka. Zar ne, Johne R. Isidore? Preboljet će on to", rekla je prema Irmgard, koja je otišla u drugu sobu da isključi televizor.

Gledajući Isidorea blago zabavljen, Roy Baty je rekao: "Sad je sve gotovo, s mercerizmom, hoću reći." Uspio je noktima podignuti truplo pauka iz sudopera. "Moţda je ovo bio posljednji pauk", rekao je. "Posljednji ţivi pauk na Zemlji." Zamislio se. "U tom slučaju gotovo je i s paucima." "Ja - nije mi dobro", rekao je Isidore. Iz kuhinjskog ormara uzeo je čašu; stajao je drţeći je neko vrijeme - nije znao točno koliko dugo. A onda je rekao Royu Batyju: "Je li nebo iza Mercera samo naslikano? Ne pravo?" "Vidio si uvećanja na zaslonu TV-a", rekao je Roy Baty. "Poteze četkom." "Mercerizam nije gotov", rekao je Isidore. Nešto je grizlo troje androida, nešto uţasno. Pauk, pomislio je. Moţda to jest bio zadnji pauk na Zemlji, kao što je Roy Baty rekao. A pauka više nema; Mercera više nema; vidio je prašinu i propast u stanu kako se šire posvuda - čuo je kipple kako dolazi, konačni nered svakog oblika, odsutnost koja će nadvladati. Rasla je oko njega dok je stajao drţeći praznu keramičku šalicu u ruci; ormari u kuhinji zaškripali su i pukli i osjetio je kako pod ispod njega popušta. Poseţući, dodirnuo je zid. Njegova ruka probila je površinu; sive čestice su procurile i jurnule dolje, fragmenti ţbuke koji su sličili na radioaktivnu prašinu vani. Sjeo je za stol i, poput trulih, šupljih cijevi noge stolca su se savile; brzo ustajući, odloţio je šalicu i pokušao ponovo oblikovati stolac, pokušao ga pritisnuti u njegov pravi poloţaj. Stolac mu se raspao u rukama, zavrtnji koji su prije povezivali njegovih nekoliko dijelova sad su se iščupali i bili vani. Vidio je, na stolu, keramičku šalicu kako puca; mreţe tankih crta narasle su kao sjena puzavice, a onda se komadić odlomio sa ruba šalice, otkrivajući grubu, neglaziranu unutrašnjost. "Što to on radi?" dopro je do njega glas Irmgard Baty, izdaleka. "Razbija sve! Isidore, prestani -" "Ne radim to ja", rekao je. Nesigurno je otišao u dnevnu sobu, da bude sam; stajao je pored otrcanog kauča i zagledao se u ţuti, zamrljani zid sa svim točkama koje su mrtve bube, koje su jednom puzale, ostavile, i opet je pomislio na truplo pauka s njegove četiri preostale noge. Sve ovdje je staro, shvatio je. Odavno se počelo raspadati i neće prestati. Paukovo truplo je preuzelo kontrolu. U udubljenju uzrokovanom ulegnućem poda, komadi ţivotinja su se pojavili, glava vrane, mumificirane ruke koje su moţda nekad bile dijelovi majmuna. Jedan magarac je stajao malo dalje, ne mičući se, a ipak naizgled ţiv; barem se nije počeo raspadati. Krenuo je prema njemu, osjećajući kosti poput štapića, suhe kao sijeno, kako se lome pod njegovim cipelama. Ali prije nego što je mogao stići do magarca - jedne od ţivotinja koje je najviše volio - sjajna plava vrana pala je odozgo da se smjesti na magarčevu trpeljivu gubicu. Nemoj, rekao je glasno, ali je vrana, brzo, iskljuvala magarčeve oči. Opet, pomislio je. DogaĎa mi se opet. Bit ću ovdje dolje jako dugo, shvatio je. Kao i prije. Uvijek je dugo, jer se ništa ovdje ne mijenja; doĎe u točku kad se čak ni ne raspada.

Suhi vjetar je zašuškao, i oko njega su se gomile kostiju slomile. Čak i vjetar ih uništava, uočio je. U ovom stupnju. Baš prije nego što vrijeme prestane. Htio bih da se mogu sjetiti kako da se popnem iz ovog, pomislio je. Gledajući gore nije vidio ništa za što bi se uhvatio. Mercere, rekao je glasno. Gdje si sad? Ovo je grobni svijet, a ja sam u njemu ponovo, ali ovaj put nisi i ti tu. Nešto mu je puzalo preko stopala. Kleknuo je i potraţio ga - i našao ga jer se kretalo tako sporo. Osakaćeni pauk, koji je zastajkujući napredovao na svojim preostalim nogama; podigao ga je i drţao na dlanu. Kosti su se, shvatio je, preokrenute-, pauk je opet ţiv. Mercer mora biti blizu. Vjetar je zapuhao, krčkajući i komadajući preostale kosti, ali osjetio je prisutnost Mercera. DoĎi ovamo, rekao je Merceru. Puzi preko moje noge ili naĎi neki drugi način da dopreš do mene. U redu? Merceru, pomislio je. Na glas je rekao: "Merceru!" Preko krajolika korov je napredovao; trave su se uvlačile u zidove oko njega i obraĎivale zid dok one, trave, nisu postale vlastita spora. Spora se raširila, pukla, i razlila se u raspadnutom čeliku i krhotinama betona koje su prije bile zidovi. Ali pustoš je ostala nakon što su zidovi nestali; pustoš je slijedila iza svega drugog. Osim krhkog, nejasnog lika Mercera; starac se suočio s njim, s mirnim izrazom na licu. "Je li nebo naslikano?" rekao je Isidore. "Jesu li tamo zbilja potezi četkom koji se vide pod uvećanjem?" "Da", rekao je Mercer. "Ja ih ne mogu vidjeti." "Previše si blizu", rekao je Mercer. "Moraš biti jako udaljen, kao što androidi jesu. Oni imaju bolju perspektivu." "Je li zato oni tvrde da si ti prijevara?" "Ja sam prijevara", rekao je Mercer. "Oni su iskreni; njihova istraţivanja su istinita. S njihovog stanovišta ja sam ostarjeli umirovljeni epizodni glumac po imenu Al Jarry. Sve to, njihovo razotkrivanje, istina je. Intervjuirali su me u mom domu, kao što tvrde; rekao sam im što god su htjeli znati, što je bilo sve." "Uključujući ono o viskiju?" Mercer se nasmiješio. "Istina je. Obavili su dobar posao i s njihovog stanovišta razotkrivanje Bustera Prijateljskog bilo je uvjerljivo. Imat će problema da razumiju zašto se ništa nije promijenilo. Zato što si ti još ovdje i ja sam još ovdje." Mercer je zamahom ruke pokazao ogoljenu, uzdiţuću padinu, poznato mjesto. "Upravo sad sam te podigao iz grobnog svijeta i nastavit ću te podizati

dok ne izgubiš interes i budeš htio odustati. Ali morat ćeš prestati traţiti me jer ja nikad neću prestati traţiti tebe." "Nije mi se svidjelo ono o viskiju", rekao je Isidore. "To je poniţavajuće." "Zato što si ti visoko moralna osoba. Ja nisam. Ja ne prosuĎujem, čak ni sebe." Mercer je ispruţio sklopljenu šaku, dlanom nagore."Prije nego što zaboravim, imam nešto tvoje ovdje." Raširio je prste. Na njegovom dlanu leţao je obogaljeni pauk, ali sa svojim odsječenim nogama obnovljenim. "Hvala." Isidore je prihvatio pauka. Počeo je govoriti još nešto Alarmno zvono je zazvonilo. Roy Baty je zareţao: "U zgradi je lovac na ucjene! Gasite sva svjetla. Odmaknite ga od te empatske kutije; on mora biti spreman na vratima. Hajde pokrenite ga!"

19 Gledajući dolje, John Isidore vidio je svoje ruke; stezale su ručke empatske kutije. Dok je stajao zureći u njih, svjetla u dnevnoj sobi njegovog stana su se ugasila. Mogao je vidjeti, u kuhinji, Pris kako ţuri da dohvati stolnu lampu tamo. "Slušaj, J. R.", Irmgard mu je strogo prošaputala u uho; zgrabila ga je za rame, nokti su joj se ţarili u njega paničnom jačinom. Činilo se da nije svjesna onog što sad radi; na slabom noćnom svjetlu izvana Irmgardino lice postalo je izobličeno, astigmatično. Pretvorilo se u bijednu posudu, sa zgrčenim, sitnim očima bez kapaka. "Moraš otići", prošaputala je, "do vrata, kad on zakuca, ako zakuca; moraš mu pokazati svoju iskaznicu i reći mu da je ovo tvoj stan i da nema nikoga drugog ovdje. I traţiti da vidiš nalog." Pris je, stojeći mu s druge strane, pognutog tijela, prošaputala: "Ne puštaj ga unutra, J. R. Reci bilo što; učini bilo što što će ga zaustaviti. Znaš li što bi lovac na ucjene učinio da uĎe ovamo? Shvaćaš li što bi nam učinio?" Odmičući se od dva ţenska androida Isidore je napipao put do vrata; prstima je našao kvaku, zastao tamo, osluškujući. Mogao je osjetiti hodnik vani, kao što ga je uvijek osjećao: prazan i odjekujući i beţivotan. "Čuješ li što?" upitao je Roy Baty, naginjući se bliţe. Isidore je namirisao znojavo, uplašeno tijelo; udahnuo je strah iz njega, strah koji je navirao, formirao maglu. "IzaĎi i pogledaj."

Otvarajući vrata, Isidore je pogledao gore i dolje po nejasnom hodniku. Zrak tu vani imao je čistoću, i pored teţine prašine. Još uvijek je drţao pauka kojeg mu je Mercer dao. Je li to bio baš onaj pauk kojeg je Pris isjekla škaricama za nokte Irmgard Baty? Vjerojatno ne. Nikad neće znati. Ali svakako je bio ţiv; puzao mu je po zatvorenoj šaci, ne ugrizajući ga; kao i kod većine malih pauka, njegove mandibule nisu mogle probiti ljudsku koţu. Stigao je do kraja hodnika, spustio se stubama, i iskoračio van, na ono što je nekad bila terasasta staza, okruţena vrtom. Vrt je nestao tijekom rata i staza je propala na tisuću mjesta. Ali poznavao je njenu površinu; pod njegovim nogama poznata staza davala je dobar osjećaj, i krenuo je njome, prolazeći duţ dulje strane zgrade, dolazeći na kraju do jedine plodne točke u okolici kvadratnog metra prašinom zasićene, klonule trave. Tamo je spustio pauka. Osjetio je njegovo krivudavo napredovanje dok mu je odlazio s ruke. Pa, to je bilo to; uspravio se. Zraka baterijske svjetiljke obasjala je travu; u njenom svjetlu polumrtve vlati izgledale su golo, prijeteće. Sad je mogao vidjeti pauka; stajao je na jednom nazubljenom listu. Znači da se dobro izvukao. "Što ste to uradili?" pitao je čovjek sa svjetiljkom. "Odloţio sam pauka", rekao je, pitajući se zašto čovjek to nije vidio; u zraci ţutog svjetla pauk se isticao veći nego u stvarnosti. "Da moţe otići." "Zašto ga ne odnesete u svoj stan? Trebali biste ga drţati u staklenci. Prema siječanjskom Sidneyevom, većini pauka cijena na malo je porasla deset posto. Mogli ste dobiti sto i nešto dolara za njega." Isidore je rekao: "Da ga odnesem natrag gore, ona bi ga opet isjekla. Komad po komad, da vidi što će uraditi." "Androidi to rade", rekao je čovjek. Poseţući u svoj kaput izvadio je nešto čemu je podigao preklop i ispruţio to prema Isidoreu. Na nepravilnom svjetlu lovac na ucjene izgledao je kao osrednji čovjek, nimalo upečatljiv. Okruglo lice glatkih bezdlakih crta; poput činovnika u nekom birokratskom uredu. Metodičan ali nezainteresiran. Nikakav polubog po obliku; uopće ne onakav kakvog je Isidore očekivao. "Ja sam istraţitelj za Policijski odjel San Francisca. Deckard. Rick Deckard." Čovjek je opet zaklopio svoju iskaznicu, stavio je natrag u dţep kaputa. "Oni su sad tamo gore? Njih troje?" "Pa, stvar je u tome", rekao je Isidore, "što se ja brinem o njima. Dvoje su ţene. Oni su posljednji iz grupe; ostali su mrtvi. Donio sam Prisin TV gore iz njenog stana i stavio u moj, da oni mogu gledati Bustera Prijateljskog. Buster je dokazao izvan svake sumnje da Mercer ne postoji." Isidore je osjetio uzbuĎenje, znajući nešto toliko vaţno - novost koju lovac na ucjene očito nije čuo.

"Hajdemo tamo gore", rekao je Deckard. Najednom je drţao lasersku cijev uperenu u Isidorea; onda ju je, neodlučno, odloţio. "Vi ste posebni, zar ne", rekao je. "Kokošglavac." "Ali imam posao. Vozim kombi za -" Uţasnut, otkrio je da je zaboravio ime. "- jednu bolnicu za ljubimce", rekao je. "Van Ness bolnicu za ljubimce", rekao je. "Vlasnik j-j-je Hannibal Sloat." Deckard je rekao: "Hoćete li me odvesti tamo gore i pokazati mi u kojem su stanu? Tamo je preko tisuću odvojenih stanova; moţete mi uštedjeti mnogo vremena." Glas mu je bio proţet umorom. "Ako ih ubijete nećete više biti u stanju stopiti se s Mercerom", rekao je Isidore. "Nećete me odvesti tamo gore? Pokazati mi koji kat? Samo mi recite kat. Ja ću ustanoviti koji je to stan na katu." "Ne", rekao je Isidore. "Po drţavnom i saveznom zakonu", počeo je Deckard. Onda je stao. Odustao od ispitivanja. "Laku noć", rekao je, i otišao, uz stazu i u zgradu, izlijevajući iz svjetiljke ţutu, raširenu stazu pred sebe. U stambenoj zgradi, Rick Deckard je isključio svjetiljku; voĎen neučinkovitim, usaĎenim ţaruljama postavljenim ispred išao je duţ hodnika razmišljajući. Kokošglavac zna da su oni androidi; već je to znao, prije nego što sam mu ja rekao. Ali on ne razumije. S druge strane, tko razumije? Razumijem li ja? Jesam li razumio ja? A jedan od njih bit će duplikat Rachael, razmišljao je. Moţda je kokošglavac ţivio s njom. Kako mu se to dopalo, zapitao se. Moţda je to bila ona za koju je vjerovao da će isjeći njegovog pauka. Mogao bih se vratiti i uzeti tog pauka, razmišljao je. Nikad nisam pronašao ţivu, divlju ţivotinju. To mora biti fantastičan doţivljaj, pogledati dolje i vidjeti nešto ţivo kako trčkara. Moţda će se to dogoditi meni jednog dana, kao što se dogodilo njemu. Donio je prislušnu opremu iz svog auta; sad ju je postavio, rotirajuću deteknjušku sa zaslonom s točkicom. U tišini hodnika zaslon nije pokazivao ništa. Ne na ovom katu, rekao je u sebi. Prebacio je na okomito. Na toj osi njuška je uhvatila slab signal. Gore. Pokupio je opremu i svoj kovčeg i popeo se stubama na sljedeći kat. Jedan lik čekao je u sjeni. "Ako se pomakneš povući ću te", rekao je Rick. Muški, koji ga čeka. U njegovim stisnutim prstima laserska cijev bila je tvrda, ali je nije mogao podići i nanišaniti. Bio je uhvaćen prvi, uhvaćen prerano.

"Ja nisam android", rekao je lik. "Zovem se Mercer." Iskoračio je u područje svjetla. "Nastanjujem ovu zgradu zbog g. Isidorea. Kokošglavca koji je imao pauka; kratko ste porazgovarali s njim vani." "Jesam li ja sad izvan mercerizma?" pitao je Rick. "Kao što je kokošglavac rekao? Zbog onog što ću učiniti u sljedećih nekoliko minuta?" Mercer je rekao: "G. Isidore govorio je u svoje ime, ne u moje. Ono što vi radite mora se uraditi. To sam već rekao." Podiţući ruku pokazao je na stube iza Ricka. "Došao sam vam reći da je jedan od njih iza vas i ispod, ne u stanu. Bit će to onaj teški od ta tri i njega morate povući prvog." Škripavi, starački glas zadobio je naglu ţivost. "Brzo, g. Deckarde. Na stubama." S uperenom laserskom cijevi, Rick se okrenuo i spustio u čučanj okrenut prema stubama. Uz njih se uspela jedna ţena, prema njemu, i znao ju je; prepoznao je i spustio svoju lasersku cijev. "Rachael", rekao je, zbunjen. Je li ga slijedila u svom hoverautu, pratila dovde? I zašto? "Vrati se u Seattle", rekao je. "Ostavi me na miru; Mercer mi je rekao da to moram učiniti." A onda je vidio da to nije baš Rachael. "Za ono što smo značili jedno drugom", rekao je android pribliţavajući mu se, ruku ispruţenih kao da će ga zgrabiti. Odjeća je, pomislio je, pogrešna. Ali oči, iste oči. I ima ih još takvih; moţe je biti mnoštvo, svaka sa svojim imenom, ali sve Rachael Rosen - Rachael, prototip koji koristi proizvoĎač da štiti druge. Opalio je u nju dok je molećivo hrlila prema njemu. Android je prsnuo i njegovi dijelovi su se razletjeli; pokrio je lice i onda opet, pogledao i vidio lasersku cijev koju je nosila kako se kotrlja, natrag na stube; metalna cjevčica je odskočila dolje, stubu po stubu, sa zvukom koji je odjekivao i utihnuo i usporio. Onaj teški od tri, rekao je Mercer. Povirio je okolo, traţeći Mercera. Starac je nestao. Mogu me slijediti s Rachaelima Rosenima dok ne umrem, pomislio je, ili dok taj tip ne postane zastarjeli, ma što bilo prije. A sad drugo dvoje, pomislio je. Jedno od njih nije u stanu, rekao je Mercer. Mercer me zaštitio, shvatio je. Manifestirao se i ponudio pomoć. Ona - ono - bi me sredilo, rekao je sebi, da nije činjenice da me Mercer upozorio. Mogu obaviti ostatak, sada, shvatio je. Ovo je bio onaj nemogući; znala je da ne mogu to učiniti. Ali gotovo je. U trenu. Uradio sam ono što nisam mogao uraditi. Batyjeve mogu pronaći standardnim postupkom; oni će biti teški ali neće biti ovakvi. Stajao je sam u praznom hodniku; Mercer ga je napustio zato što je uradio ono zbog čega je došao, Rachael - ili točnije Pris Stratton - bila je raskomadana i to nije ostavilo ništa, samo njega. Ali drugdje u zgradi; Batyjevi su čekali i znali. Uočili što je on uradio, ovdje. Vjerojatno su, u ovoj točki, oni uplašeni. Ovo je bio njihov odgovor na njegovo prisustvo u zgradi. Njihov pokušaj. Bez Mercera, to bi uspjelo. Za njih, zima je stigla. Ovo se mora obaviti brzo, ono što sad namjeravam, shvatio je; poţurio je niz hodnik i istog trena njegova oprema za otkrivanje registrirala je prisutnost

cefalične aktivnosti. Našao je njihov stan. Ne treba mu više oprema; odbacio ju je i pokucao na vrata stana. Iznutra, začuo se muški glas: "Tko je?" "Ovdje g. Isidore", rekao je Rick. "Pustite me unutra jer ja brinem o vama, a d-d-dvoje od vas su ţene." "Ne otvaramo vrata", dopro je ţenski glas. "Hoću gledati Bustera Prijateljskog na Prisinom TV-u", rekao je Rick. "Sad kad je dokazao da Mercer ne postoji, veoma ga je bitno gledati. Ja vozim kombi za bolnicu za ljubimce Van Ness, čiji je vlasnik g. Hannibal S-s-sloat." Natjerao se da zamuckuje. "P-p-pa hoćete li otvoriti v-v-vrata? To je moj stan." Čekao je, i vrata su se otvorila. U stanuje vidio tamu i nejasne obrise, dva obrisa. Manji obris, ţena, rekao je: "Morate primijeniti testove." "Prekasno je", rekao je Rick. Viši oblik pokušao je zatvoriti vrata i uključiti nekakvu vrstu elektronske opreme. "Ne", rekao je Rick, "moram ući unutra." Pustio je Roya Batyja da opali jednom; sam nije otvarao vatru dok laserska zraka nije prošla pored njega kad se izmaknuo. "Izgubili ste zakonsku osnovu", rekao je Rick, "pucanjem na mene. Trebali ste me prisiliti da vas podvrgnem VoigtKampffovom testu. Ali sad to nije bitno." Još je jednom Roy Baty poslao lasersku zraku prema njemu, promašio, ispustio cijev i otrčao negdje dublje u stan, moţda u drugu sobu, ostavljajući svoju elektronsku opremu. "Zašto te Pris nije sredila?" upitala je gospoĎa Baty. "Nema Pris", rekao je. "Samo Rachael Rosen, uvijek iznova." Vidio je lasersku cijev u njenoj nejasno ocrtanoj ruci; Roy Baty ju joj je dodao, namjeravao ga zavarati da zaĎe u stan, dublje unutra, tako da ga Irmgard Baty moţe srediti odostraga, u leĎa. "Ţao mi je, gospoĎo Baty", rekao je Rick, i pogodio je. Roy Baty je, u drugoj sobi, ispustio krik očajanja. "Dobro, volio si je", rekao je Rick. "A ja sam volio Rachael. I posebni je volio onu drugu Rachael." Pogodio je Roya Batyja; tijelo krupnog muškarca se zakoprcalo, srušilo poput prenaslagane hrpe odvojenih, krtih entiteta; lupio je u kuhinjski stol i srušio posuĎe i tanjure za sobom. Refleksna kola u truplu učinila su da se trza i miče, ali umro je; Rick ga je ignorirao, ne videći ga i ne videći Irmgard Baty pokraj ulaznih vrata. Sredio sam posljednjeg, shvatio je Rick. Šest danas; skoro rekord. A sad je gotovo i mogu se vratiti kući, natrag Iran i kozi. I imat ćemo dovoljno novca, bar jednom. Sjeo je na kauč i uskoro, dok je sjedio tamo u tišini stana, meĎu nepokretnim predmetima, posebni g. Isidore pojavio se na vratima.

"Bolje ne gledajte", rekao je Rick. "Vidio sam je na stubama. Pris." Posebni je plakao. "Ne primajte to k srcu", rekao je Rick. Ošamućeno je ustao, napreţući se. "Gdje vam je fon?" Posebni nije rekao ništa, nije uradio ništa osim stajao. Pa je Rick sam potraţio fon, pronašao ga, i nazvao ured Harryja Bryanta.

20 " Odlično", rekao je Harry Bryant, nakon što mu je rekao. "Pa, idi se odmoriti. Poslat ćemo auto ophodnje da pokupi tri tijela." Rick Deckard prekinuo je vezu. "Androidi su glupi", rekao je ţučno posebnom. "Roy Baty nije mogao razlikovati mene od vas; mislio je da ste vi na vratima. Policija će očistiti ovdje; zašto ne ostanete u drugom stanu dok oni ne završe? Ne ţelite biti ovdje, s onim što je ostalo." "Odlazim iz ove z-z-zgrade", rekao je Isidore. "Ţ-ţ-ţivjet ću dublje u gradu gdje ima v-v-više ljudi." "Idite van ili gore", rekao je Rick. "Nemojte ostati ovdje." Posebni se spetljao, ne znajući što da radi; razni nijemi izrazi prešli su mu licem, a onda se, okrećući, odvukao iz stana, ostavljajući Ricka samog. Kakav posao ja moram raditi, pomislio je Rick. Ja sam bič boţji, kao glad ili kuga. Gdje ja proĎem drevna kletva slijedi. Kao što je Mercer rekao, od mene se zahtijeva da radim pogrešne stvari. Sve što sam uradio bilo je pogrešno od početka. U svakom slučaju je sad vrijeme da odem kući. Moţda, nakon što budem neko vrijeme tamo s Iran, zaboravim. Kad se vratio natrag do svoje stambene zgrade, Iran ga je dočekala na krovu. Pogledala ga je na izopačen, poseban način; tijekom svih godina s njom nikad je nije vidio takvu. Grleći je, rekao je: "U svakom slučaju je gotovo. I razmišljao sam; moţda me Harry Bryant moţe premjestiti u -" "Rick", rekla je, "moram ti reći nešto. Ţao mi je. Koza je mrtva." Iz nekog razloga to ga nije iznenadilo; od toga se samo osjetio lošije, kvantitativan dodatak teţini koja ga je stiskala sa svih strana. "Mislim da u

ugovoru ima garancija", rekao je. "Ako se razboli unutar devedeset dana, trgovac -" "Nije se razboljela. Netko" - Iran je pročistila grlo i nastavila promuklo "netko je došao ovamo, izvukao kozu iz kaveza, i odvukao je do ruba krova." "I gurnuo je dolje?" rekao je. "Da." Kimnula je glavom. "Jesi li vidjela tko je to učinio?" "Vidjela sam je veoma jasno", rekla je Iran. "Barbour se još zafrkavao ovdje; došao je dolje po mene i zvali smo policiju, ali do tad je ţivotinja bila mrtva i ona je otišla. Sitna mladolika djevojka s tamnom kosom i velikim crnim očima, jako mršava. Imala je dug kaput od ribljih ljuski. I torbu poput poštanske vreće. I nije se trudila da se sakrije da je ne vidimo. Kao da je nije bilo briga." "Ne, nije je bilo briga", rekao je. "Rachael se ţivo fućkalo hoćete li je vidjeti; vjerojatno je htjela da je vidite, da bih ja znao tko je to učinio." Poljubio ju je. "Ti si čekala ovdje gore cijelo to vrijeme?" "Samo pola sata. Tad se to dogodilo; prije pola sata." Iran mu je, njeţno, uzvratila poljubac. "To je tako grozno. Tako bespotrebno." Okrenuo se prema parkiranom autu, otvorio vrata, i sjeo za upravljač. "Ne bespotrebno", rekao je. "Ona je imala ono što joj se činilo da je razlog." Androidski razlog, pomislio je. "Kamo ideš? Zar nećeš doći dolje i - biti sa mnom? Na televiziji su bile tako šokantne vijesti; Buster Prijateljski tvrdi da je Mercer prijevara. Što ti misliš o tome, Rick? Misliš li da to moţe biti istina?" "Sve je istina", rekao je. "Sve što je svatko bilo kad pomislio." Pokrenuo je motor. "Hoće li ti biti dobro?" "Bit će mi dobro", rekao je, i pomislio, i umrijet ću. Obje te stvari su takoĎer istina. Zatvorio je vrata auta, mahnuo rukom Iran, i onda jurnuo gore u noćno nebo. Jednom, pomislio je, vidio bih zvijezde. Prije mnogo godina. Ali sad je tu samo prašina; nitko nije vidio zvijezdu već godinama, barem ne sa Zemlje. Moţda ću otići tamo gdje mogu vidjeti zvijezde, rekao je sebi dok je auto dobivao na visini i brzini; krenuo je dalje od San Francisca, prema nenastanjenoj pustoši na sjeveru. Prema mjestu gdje ništa što je ţivo ne bi otišlo. Ne ukoliko ne osjeti da je kraj stigao.

21 Na svjetlu ranog jutra teren pod njim protezao se naizgled zauvijek, siv i posut otpadom. Kamenčići veliki poput kuća dokotrljali su se i stali jedan uz drugog i pomislio je, ovo je kao soba za otpremu nakon što je sva roba otišla. Samo su dijelovi sanduka ostali, ambalaţa koja ništa ne znači sama po sebi. Jednom, pomislio je, ovdje su rasli usjevi i pasle ţivotinje. Kakva izuzetna pomisao, da je bilo što moglo pasti travu ovdje. Kakvo čudno mjesto, pomislio je, za sve to da umre. Spustio je hoverauto, neko vrijeme lebdio iznad površine. Što bi Dave Holden rekao o meni sada, zapitao se. U neku ruku ja sam sad najveći lovac na ucjene koji je ikad ţivio; nitko nikad nije povukao šest Nexusa-6 u jednom dvadesetčetvorosatnom periodu i vjerojatno nitko više nikad neće. Trebao bih ga nazvati, rekao je sebi. Zatrpana padina uzdigla se pred njim; podigao je hoverauto kad se svijet pribliţio. Iscrpljenost, pomislio je; ne bih trebao dalje voziti. Ugasio je motor, neko vrijeme jedrio, a onda spustio hoverauto. Zaljuljao se i odskočio preko padine, razbacujući kamenje; usmjeren gore, konačno je došao do struţućeg, poskakujućeg zaustavljanja. Uzimajući prijemnik fona u autu nazvao je operaterku u San Franciscu. "Dajte mi bolnicu Mount Zion", rekao joj je. Ubrzo je imao još jednu operaterku na vidzaslonu. "Bolnica Mount Zion." "Imate pacijenta po imenu Dave Holden", rekao je. "Je li moguće razgovarati s njim? Je li dovoljno dobro?" "Samo trenutak i provjerit ću to, gospodine." Zaslon je privremeno potamnio. Vrijeme je prolazilo. Rick je uzeo pregršt burmuta Dr. Johnson i zadrhtao; bez grijanja u autu temperatura je počela opadati. "Dr. Costa kaţe da gospodin Holden ne prima pozive", rekla mu je operatorka, ponovo se pojavljujući. "Ovo je policijska stvar", rekao je; podigao je svoju iskaznicu do zaslona. "Samo trenutak." Ponovo je operaterka nestala. Opet je uzeo pregršt burmuta Dr. Johnson; mentol u njemu imao je gadan ukus, tako rano ujutro. Spustio je prozor auta i bacio malu ţutu konzervu na otpad. "Ne, gospodine", rekla je operaterka, ponovo na njegovom zaslonu. "Dr. Costa ne smatra da stanje g. Holdena dopušta da prima pozive, ma koliko bili hitni, barem još -" "U redu", rekao je Rick. Prekinuo je vezu.

I zrak je imao gadan okus; opet je podigao prozor. Dave je zbilja loše, razmišljao je. Pitam se zašto nisu sredili mene. Zato što sam se kretao prebrzo, ocijenio je. Sve u jednom danu; to nisu mogli očekivati. Harry Bryant bio je u pravu. Auto je sad postao previše hladan, pa je otvorio vrata i izašao van. Nezdrav, nagli vjetar uvukao mu se kroz odjeću i on je počeo hodati, trljajući ruke. Bilo bi korisno pričati s Daveom, ocijenio je. Dave bi odobrio ono što sam uradio. Ali takoĎer ne bi razumio onaj drugi dio, koji ne mislim da čak ni Mercer shvaća. Za Mercera sve je lako, pomislio je, zato što Mercer sve prihvaća. Njemu ništa nije tuĎinsko. Ali ono što sam napravio, pomislio je; to je postalo tuĎinsko meni. U stvari, sve u svezi sa mnom postalo je neprirodno; postao sam neprirodan sam sebi. Hodao je dalje, uz padinu, i sa svakim korakom teţina na njemu je rasla. Preumoran, pomislio je, za penjanje. Zastajući, obrisao je grizući znoj iz očiju, slane suze koje je proizvela njegova koţa, cijelo njegovo bolno tijelo. Onda je, ljut na sebe, pljunuo - pljunuo od bijesa i prezira, za samog sebe, s potpunom mrţnjom, na jalovo tlo. Nakon čega je nastavio svoj uspon uz padinu, osamljeni i nepoznat teren, udaljen od svega; ništa nije ţivjelo tu osim njega. Vrelina. Postalo je vruće, sad; očito je vrijeme prolazilo. I osjetio je glad. Nije jeo bog zna koliko dugo. Glad i vrelina su se spajali, otrovan okus koji je podsjećao na poraz; da, pomislio je, to je ono što to jest; bio sam poraţen na nekakav opskuran način. Time što sam ubio androide? Rachaelinim ubojstvom moje koze? Nije znao, ali dok je gurao dalje neodreĎen i skoro halucinantni umor zamutio mu je um; zatekao se u jednom trenu, nemajući pojma kako je do toga moglo doći, na korak od skoro sigurno smrtonosnog odrona - pada poniţavajućeg i bespomoćnog, pomislio je; sve niţe i niţe, bez ikoga tko bi makar bio nazočan tome. Ovdje nije postojao nitko da zabiljeţi njegovo ili bilo čije poniţenje, i bilo kakva hrabrost ili ponos koji bi se mogli ukazati ovdje na kraju bili bi neubiljeţeni: mrtvo kamenje, prašinom pogoĎena trava suha i umiruća, nisu uočavali ništa, sjećali se ničeg, o njemu ili sebi. U tom trenutku prvi kamen - a to nije bila guma ili meka pjenasta plastika pogodio ga je u predjelu prepona. I bol, prva spoznaja apsolutne izoliranosti i patnje, dotakao ga je sasvim u svom neskrivenom stvarnom obliku. Stao je. A onda, guran dalje - guranje nevidljivo ali stvarno, kojem se nije suprotstavljalo - nastavio je uspon. Kotrljam se gore, pomislio je, poput kamenja; radim ono što kamenje radi, bez voljnog poticaja. Bez da to išta znači. "Merceru", rekao je, dahćući; stao je, stajao mirno. Ispred sebe razaznao je sjenovit lik, nepokretan. "Wilbure Merceru! Jesi li to ti?" Moj boţe, shvatio je; to je moja sjena. Moram se izvući odavde, sići s ovog brda!

Spustio se dolje. Jednom je pao; oblaci prašine prekrili su sve, i bjeţao je od prašine - ţurio je brţe, kliţući i saplićući se na šljunak. Ispred je vidio svoj parkirani auto. Sišao sam natrag, rekao je sebi. Sišao sam s brda. Otvorio je vrata auta, uvukao se unutra. Tko je bacio kamen na mene, zapitao se. Nitko. Ali zašto me to smeta? Prošao sam to prije, tijekom stapanja. Dok sam koristio svoju empatsku kutiju, kao i svatko drugi. To nije novo. Ali bilo je. Zato, pomislio je, što sam to uradio sam. Drhteći, izvadio je novu konzervu burmuta iz pretinca za rukavice; skidajući zaštitnu traku uzeo je veliku pregršt, odmarajući se, sjedeći napola u kolima i napola vani, s nogama na suhom, prašnjavom tlu. To je bilo zadnje mjesto za otići, shvatio je. Nisam trebao doletjeti ovamo. A sad je ustanovio da je preumoran da odleti natrag. Kad bih samo mogao razgovarati s Daveom, pomislio je, bio bih u redu; mogao bih se izvući odavde, otići kući i u krevet. Još uvijek imam svoju električnu ovcu i još imam svoj posao. Bit će još andija za povući; moja karijera nije završena; nisam povukao zadnjeg andija koji postoji. Moţda je to to, pomislio je. Bojim se da ih nema više. Pogledao je na sat. Devet i trideset. Podiţući prijemnik vidfona nazvao je Palaču pravde u ulici Lombard. "Spojite me s inspektorom Bryantom", rekao je policijskoj telefonistici gospoĎici Wild. "Inspektor Bryant nije u svom uredu, g. Deckarde; vani je u autu, ali ne dobivam odgovor od njega. Sigurno je trenutno izišao iz auta." "Je li rekao kamo namjerava ići?" "Nešto oko onih androida koje ste povukli sinoć." "Dajte mi moju tajnicu", rekao je. Trenutak kasnije narančasto, trokutasto lice Ann Marsten pojavilo se na zaslonu. "Oh, g. Deckarde - inspektor Bryant je pokušavao doći do vas. Mislim da je dao vaše ime šefu Cutteru za pohvalu. Jer ste povukli onih šest -" "Znam što sam napravio", rekao je. "To se nikad prije nije dogodilo. O, i g. Deckarde; vaša ţena je zvala. Ţeli znati jeste li dobro. Jeste li dobro?" Nije rekao ništa. "U svakom slučaju", rekla je gospoĎica Marsten, "moţda biste je trebali nazvati i reći joj. Ostavila je poruku da će biti kod kuće, čekajući da se čuje s vama." "Jeste li čuli za moju kozu?" rekao je.

"Ne. Nisam čak ni znala da ste imali kozu." Rick je rekao: "Uzeli su moju kozu." "Tko je uzeo, g. Deckarde? Kradljivci ţivotinja? Upravo smo dobili izvještaj o velikoj novoj bandi, vjerojatno tinejdţera, koji operiraju po -" "Kradljivci ţivota", rekao je. "Ne razumijem vas, g. Deckarde." gospoĎica Marsten paţljivo ga je pogledala. "G. Deckarde, izgledate uţasno. Tako umorno. I boţe, obraz vam krvari." Podiţući ruku napipao je krv. Od kamena, vjerojatno. Pogodilo ga je, očito, više od jednog. "Izgledate", rekla je gospoĎica Marsten, "kao Wilbur Mercer." "Jesam", rekao je. "Ja sam Wilbur Mercer; permanentno sam se stopio s njim. I ne mogu se odvojiti. Sjedim ovdje čekajući da se odvojim. Negdje blizu granice Oregona." "Da pošaljemo nekoga tamo? Policijska kola da vas pokupe?" "Ne", rekao je. "Više ne radim u policiji." "Očito ste previše radili jučer, g. Deckarde", rekla je prijekorno. "Ono što vam sad treba je odmor i leţanje. G. Deckarde, vi ste naš najbolji lovac na ucjene, najbolji kojeg smo ikad imali. Reći ću inspektoru Bryantu čim se javi; vi idite kući i leţite. Nazovite odmah ţenu, g. Deckarde, jer je ona strašno, strašno zabrinuta. Mogla sam vidjeti. Oboje ste u očajnom stanju." "To je zbog moje koze", rekao je. "Ne zbog androida; Rachael nije bila u pravu - nisam imao nikakvih problema da ih povučem. I posebni nije bio u pravu, da se više neću moći stopiti s Mercerom. Jedini koji je bio u pravu bio je Mercer." "Bolje da se vratite u područje Zaljeva, g. Deckarde. Gdje ima ljudi. Nema ništa ţivo tamo gore blizu Oregona; zar nije tako? Niste li sami?" "Čudno je", rekao je Rick. "Imao sam potpunu, totalnu, sasvim stvarnu iluziju da sam postao Mercer i da ljudi bacaju kamenje na mene. Ali ne na način na koji to doţivite kad drţite ručke empatske kutije. Kad koristite empatsku kutiju onda ste s Mercerom. Razlika je što ja nisam bio ni sa kim; bio sam sasvim sam." "Sada govore da je Mercer prijevara." "Mercer nije prijevara", rekao je. "Ukoliko nije stvarnost prijevara." Ovo brdo, pomislio je. Ta prašina i to mnogobrojno kamenje, svaki kamen različit od svih ostalih. "Bojim se", rekao je, "da ne mogu prestati biti Mercer. Kad jednom

počneš prekasno je za odustati." Hoću li se morati opet popeti na brdo, zapitao se. Zauvijek, kao što Mercer radi ... zarobljen vječnošću. "Zbogom", rekao je, i počeo prekidati vezu. "Nazvat ćete svoju ţenu? Obećavate?" "Da." Kimnuo je glavom. "Hvala, Ann." Prekinuo je. Odmor i leţanje, pomislio je. Zadnji put kad sam legao bilo je s Rachael. Prekršaj pravila. Kopulacija s androidom; apsolutno protuzakonito, i ovdje i na kolonijalnim svjetovima. Ona se sad sigurno vratila u Seattle. S ostalim Rosenima, stvarnim i humanoidnim. Volio bih da ti mogu uraditi ono što si ti uradila meni, poţelio je. Ali to se ne moţe uraditi androidu jer njih nije briga. Da sam te ubio sinoć, moja koza bi sad bila ţiva. Tu sam donio pogrešnu odluku. Da, pomislio je; sve to se moţe slijediti natrag do toga i onog što sam otišao u krevet s tobom. U svakom slučaju si bila u pravu za jednu stvar; to me jest promijenilo. Ali ne na način na koji si predvidjela. Na mnogo gori način, ocijenio je. A ipak me nije odista briga. Ne više. Ne, pomislio je, nakon onog što mi se dogodilo tamo gore, prema vrhu brda. Pitam se što bi bilo sljedeće, da sam se nastavio penjati i stigao do vrha. Jer tamo Mercer naizgled umire. Tamo se Mercerov trijumf javlja, tamo na kraju velikog siderealnog ciklusa. Ali ako sam ja Mercer, pomislio je, ja ne mogu nikad umrijeti, ni za deset tisuća godina. Mercer je besmrtan. Još jednom je uzeo prijemnik fona, da nazove svoju ţenu. I zamrznuo se.

22 Stavio je prijemnik natrag i nije skidao pogled s točke koja se pomakla izvan vozila. Izbočina na tlu, meĎu kamenjem. Ţivotinja, rekao je sebi. I njegovo srce je stenjalo pod pretjeranim teretom, šokom prepoznavanja. Znam što je to, shvatio je; nisam nikad prije vidio nijednu, ali je znam iz starih filmova o prirodi koje prikazuju na vladinom TV-kanalu. Izumrle su! rekao je u sebi; brzo je izvukao svoj izguţvani Sidneyev, okrenuo stranice drhtavim prstima. KRASTAČA (Bufonidae), sve podvrste ... I

Izumrle već godinama. Ţivotinja koje je najdragocjenija Wilburu Merceru, skupa s magarcem. Ali krastača najviše od svega. Treba mi kutija. Okrenuo se, nije vidio ništa na zadnjem sjedištu hoverauta; iskočio je, poţurio do prtljaţnika, otključao ga i otvorio. Tamo je leţao kartonski spremnik, u kojem je bila rezervna pumpa za gorivo za njegov auto. Izbacio je pumpu za gorivo, našao komad uţeta, i polako krenuo prema krastači. Ne skidajući oči s nje. Krastača se, vidio je, uklapala potpuno u teksturu i nijansu sveprisutne prašine. Ona je, moţda, evoluirala, susrećući se s novom klimom kao i sa svim klimama prije. Da se nije pomaknula ne bi je primijetio; a ipak je sjedio ne više od dva metra od nje. Što se dogaĎa kad naĎeš - ako naĎeš - ţivotinju koja se smatra izumrlom, zapitao se, pokušavajući se sjetiti. Nešto o zvijezdi časti od UN i stipendiji. Nagradi koja je iznosila milijune dolara. A od svih mogućnosti - naći ţivotinju najsvetiju Merceru. Isuse, pomislio je; to ne moţe biti. Moţda je to zbog oštećenja mozga s moje strane; izloţenost radioaktivnosti. Kao kokošglavac Isidore i njegov pauk; ono što se desilo njemu dešava se meni. Je li Mercer to sredio? Ali ja sam Mercer. Ja sam to sredio; ja sam našao krastaču. Našao je zato što vidim kroz Mercerove oči. Čučnuo je, blizu krastače. Ona je odgurnula zemlju da napravi sebi djelomičnu rupu, nadomjestila prašinu svojom straţnjicom. Tako da su samo vrh njene ravne lubanje i oči stršili iznad zemlje. U meĎuvremenu, metabolizma usporenog skoro do stajanja, odlutala je u trans. U očima nije bilo iskre, nije bilo svijesti o njemu, i uţasnuto je pomislio: Mrtva je, moţda od ţeĎi. Ali pomakla se. Odlaţući kartonsku kutiju, paţljivo je počeo odmicati rahlu zemlju od krastače. Ona izgleda nije prosvjedovala, ali naravno nije bila svjesna njegovog postojanja. Kad je podigao krastaču osjetio je njenu čudnu hladnoću; u njegovim rukama njeno tijelo činilo se suhim i izboranim - skoro mlitavim - i toliko hladno kao da se nastanilo u pećini miljama pod zemljom daleko od sunca. Sad se krastača pomaknula; svojim slabim straţnjim nogama pokušala se istrgnuti iz njegovog stiska, ţeleći, instinktivno, odskakutati. Velika je, pomislio je; potpuno odrasla i mudra. Sposobna, na svoj način, preţivjeti čak i ono što mi ne uspijevamo odista preţivjeti. Pitam se gdje nalazi vodu za svoja jaja. Znači to je ono što Mercer vidi, pomislio je dok je paţljivo uvezivao kartonsku kutiju - omotavao je i omotavao. Ţivot koji mi više ne moţemo razlučiti; ţivot paţljivo ukopan do čela u truplo mrtvog svijeta. U svakom pepelu svemira Mercer vjerojatno uočava neprimjetni ţivot. Sad znam, pomislio je. I kad sam jednom vidio kroz Mercerove oči vjerojatno neću prestati.

I nikakav android, pomislio je, neće ovome odsjeći noge. Kao što su kokošglavčevom pauku. Stavio je paţljivo zavezanu kutiju na sjedalo auta i sjeo za upravljač. Ovo je kao da sam opet klinac, pomislio je. Sad ga je sva teţina napustila, monumentalna i pritišćuća iscrpljenost. Čekaj da Iran čuje za ovo; dograbio je prijemnik vidfona, počeo okretati broj. Onda zastao. Sačuvat ću to kao iznenaĎenje, zaključio je. Trebat će samo trideset do četrdeset minuta da odletim natrag tamo. Gorljivo je pokrenuo motor i, ubrzo, jurnuo u nebo, u smjeru San Francisca, sedamsto milja na jug. Za Penfieldovim orguljama raspoloţenja, Iran Deckard sjedila je dodirujući desnim kaţiprstom brojčanik. Ali nije postavljala; osjećala se previše bezvoljno i bolesno da ţeli bilo što; teret koji je odsijecao budućnost i bilo kakve mogućnosti koje je ona jednom mogla sadrţavati. Da je Rick ovdje, pomislila je, on bi me naveo da podesim 3 i na taj način bih našla da ţelim podesiti na nešto vaţno, veselu radost ili ako ne to onda moţda 888, ţelju da se gleda TV bez obzira što je na programu. Pitam se što ima na programu, pomislila je. A onda se opet zapitala kamo je Rick otišao. Mogao bi se vratiti, a s druge strane moţda i ne, rekla je sebi, i osjetila kako se kosti unutar nje skupljaju od starosti. Začulo se kucanje na vratima stana. Odlaţući upute za Penfielda skočila je, pomišljajući, ne moram podešavati, sad, već ga imam - ako je to Rick. Otrčala je do vrata, otvorila ih širom. "Bog", rekao je. Stajao je tu, s posjekotinom na obrazu, odjeće izguţvane i sive, čak i kose pune prašine. Njegove ruke, lice - prašina je prianjala na svaki dio njega, osim na oči. Okrugle od čuĎenja oči su mu blistale, kao kod dječačića; on izgleda, pomislila je, kao da se igrao i sad je vrijeme da prestane i doĎe kući. Da se odmori i opere i priča o čudima tog dana. "Lijepo je vidjeti te", rekla je. "Imam nešto." Drţao je kartonsku kutiju objema rukama; kad je ušao u stan nije je odloţio. Kao da, pomislila je, sadrţi nešto previše krhko i previše vrijedno da se ispusti; htio je to beskrajno zadrţati u rukama. Rekla je: "Skuhat ću ti šalicu kave." Kod štednjaka pritisnula je dugme za kavu i za tren stavila veliku šalicu kraj njegovog mjesta za kuhinjskim stolom. Još uvijek drţeći kutiju sjeo je, a na njegovom licu ostalo je čuĎenje raširenih očiju. Tijekom svih godina što ga je poznavala nije nikad prije srela takav izraz. Nešto se dogodilo otkad ga je zadnji put vidjela; otkad je, sinoć, otišao u svom autu. Sad se vratio i ta kutija je stigla s njim; drţao je, u toj kutiji, sve što mu se dogodilo.

"Idem spavati", izjavio je. "Cijeli dan. Nazvao sam i našao Harryja Bryanta; on je rekao da uzmem slobodan dan i odmorim se. Što je točno ono što ću i učiniti." Paţljivo je odloţio kutiju na stol i podigao svoju šalicu; poslušno, zato što je ona to htjela od njega, popio je svoju kavu. Sjedajući mu preko puta rekla je: "Što to imaš u kutiji, Rick?" "Krastaču." "Mogu li je vidjeti?" Gledala je dok je on odvezivao kutiju i skidao poklopac. "Oh", rekla je kad je vidjela krastaču; iz nekog razloga ona ju je plašila. "Hoće li ugristi?" pitala je. "Uzmi je. Neće gristi; krastače nemaju zube." Rick je podigao krastaču i pruţio je prema njoj. Potiskujući svoju odvratnost, prihvatila ju je. "Mislila sam da su krastače izumrle", rekla je kad ju je okrenula, znatiţeljna zbog njenih nogu; izgledale su skoro beskorisne. "Mogu li krastače skakati kao ţabe? Mislim, hoće li mi iznenada iskočiti iz ruku?" "Noge krastače su slabe", rekao je Rick. "To je glavna razlika izmeĎu krastače i ţabe, to i voda. Ţaba ostaje kraj vode, ali krastača moţe ţivjeti u pustinji. Ovu sam našao u pustinji, gore kod granice Oregona. Gdje je sve umrlo." Posegnuo je da je uzme natrag od nje. Ali ona je otkrila nešto; još uvijek je drţeći naopako grebala joj je trbuh i onda, noktom, našla malu kontrolnu ploču. Otvorila ju je. "Oh." Lice mu se postupno izduţilo. "Da, sad vidim; u pravu si." Potišten, nijemo je gledao laţnu ţivotinju; uzeo ju je natrag od nje, petljao s nogama kao da je zbunjen - nije se činilo da sasvim razumije. Onda ju je paţljivo vratio u kutiju. "Pitam se kako je dospjela tamo u takav opustošeni dio Kalifornije. Netko ju je morao staviti tamo. Nema načina da razjasnim zašto." "Moţda ti nisam trebala reći - da je električna." Ispruţila je ruku, dotakla ga po ruci; osjećala je krivnju, vidjevši učinak na njega, promjenu. "Ne", rekao je Rick. "Drago mi je što znam. Ili prije -" Zašutio je. "Više bih volio znati." "Hoćeš li upotrijebiti orgulje raspoloţenja? Da se osjetiš bolje? Uvijek si dobivao puno od njih, više nego ja ikad." "Bit ću dobro." Odmahnuo je glavom, kao da je pokušava razbistriti, još zbunjen. "Pauk kojeg je Mercer dao kokošglavcu, Isidoreu; i on je vjerojatno bio umjetni. Ali to nema veze. Električne stvari takoĎer imaju svoje ţivote. Ma koliko sitni ti ţivoti bili." Iran je rekla: "Izgledaš kao da si hodao sto milja." "Bio je to dug dan." Kimnuo je glavom. "Idi u krevet i spavaj."

Buljio je u nju, kao da je zbunjen. "Gotovo je, zar ne?" Činilo se da s povjerenjem čeka da mu ona kaţe, kao da bi ona mogla znati. Kao da kad čuje sebe da to kaţe, to ne znači ništa; imao je dubiozan stav prema svojim vlastitim riječima; one nisu postajale stvarne, ne dok se ona ne sloţi. "Gotovo je", rekla je. "Boţe, kakav maratonski zadatak", rekao je Rick. "Kad sam ga jednom počeo nije bilo nikakvog načina da se zaustavim; stalno me vuklo, dok nisam konačno došao do Batyjevih, a onda, najednom, više nisam imao što raditi. A to " Oklijevao je, očito zapanjen onim što je počeo govoriti. "Taj dio je bio gori", rekao je. "Nakon što sam završio. Nisam mogao stati, jer ne bi ništa ostalo nakon što stanem. Bila si u pravu jutros kad si rekla da sam ja samo grubi drot s grubim drotovskim rukama." "Ne osjećam se više tako", rekla je. "Samo mi je vraški drago da si se vratio kući gdje i trebaš biti." Poljubila ga je i to ga je izgleda zadovoljilo; lice mu se ozarilo, skoro kao ranije - prije nego što mu je pokazala da je krastača električna. "Misliš li da sam napravio pogrešnu stvar?" pitao je. "Ono što sam napravio danas?" "Ne." "Mercer je rekao da je to pogrešno, ali da svakako to trebam napraviti. Zbilja čudno. Ponekad je bolje uraditi nešto pogrešno nego ispravno." "To je kletva na nama", rekla je Iran. "O kojoj Mercer govori." "Prašina?" pitao je on. "Ubojice koje su našle Mercera u njegovoj petnaestoj godini, kad su mu rekli da ne moţe okretati vrijeme i dovoditi stvari natrag u ţivot. Pa je sad sve što moţe učiniti da se kreće sa ţivotom, idući kamo on ide, prema smrti. A ubojice su bacale kamenje; oni su ti koji to čine. Još ga gone. I sve nas, u stvari. Je li ti jedan od njih posjekao obraz, tamo gdje je krvario?" "Da", rekao je on posivjelo. "Hoćeš li sad otići u krevet? Ako postavim orgulje raspoloţenja na podešavanje 670?" "Što to daje?" pitao je. "Odavno zasluţeni mir", rekla je Iran. Ustao je, bolno se uspravio, lica pospanog i zbunjenog, kao da se niz bitaka vodio i odvijao tamo, tijekom mnogo godina. A onda je, postupno, napredovao

na putu do spavaće sobe. "Dobro", rekao je. "Odavno zasluţeni mir." Ispruţio se na krevetu, a prašina mu je curila iz odjeće i kose na bijele plahte. Nema potrebe za uključivanjem orgulja raspoloţenja, shvatila je Iran dok je pritiskala dugme koje je prozore spavaće sobe činilo neprozirnima. Siva svjetlost dana je nestala. Na krevetu je Rick, za tren, zaspao. Ostala je tamo neko vrijeme, drţeći ga na oku da bude sigurna da se neće probuditi, neće skočiti u sjedeći poloţaj u strahu kao što je nekad radio noću. A onda, na kraju, vratila se u kuhinju, ponovo sjela za kuhinjski stol. Pored nje električna krastača je skakutala i šuškala u svojoj kutiji; zapitala se što ona "jede", i kakve popravke na njoj treba obaviti. Umjetne muhe, zaključila je. Otvarajući telefonski imenik pogledala je na poslovne stranice pod dodaci za ţivotinje, električne', okrenula je broj i kad se prodavačica javila, rekla je: "Htjela bih naručiti pola kile umjetnih muha koje zbilja lete okolo i zuje, molim vas." "Je li to za električnu kornjaču, gospodo?" "Za krastaču", rekla je. "Onda bih vam predloţila naš miješani asortiman umjetnih puzećih i letećih buba svih vrsta uključujući -" "Muhe će biti dovoljne", rekla je Iran. "Vršite li isporuke? Ne ţelim izići iz stana; moj suprug je zaspao i ţelim se uvjeriti da je on dobro." Prodavačica je rekla: "Za krastaču bih vam predloţila i stalno obnavljajuću lokvu, osim ako je to rogata krastača, u kojem slučaju imamo komplet u kojem je pijesak, raznobojni šljunak, i komadi organskog otpada. A ako ćete je redovno hraniti u ciklusu ishrane, predlaţem da date našim serviserima da periodično podešavaju njen jezik. Kod krastače to je vitalno vaţno." "Odlično", rekla je Iran. "Ţelim da radi savršeno. Moj muţ joj je privrţen." Dala je svoju adresu i prekinula vezu. I, osjećajući se bolje, konačno spravila sebi šalicu vrele, crne kave.

Kultni trkači na oštrici ljudskosti Philip K. Dick (1928.-1982.) je kultni pisac znanstvene fantastike, a Istrebljivač (Blade Runner) Ridleyja Scotta je kultni film. Čime su zasluţili takav status? Sanjaju li androidi električne ovce? je jedno od najboljih djela Philipa Dicka, roman iz njegove najzrelije faze s kraja šezdesetih. U njemu je pisac (jedan od rijetkih autora znanstvene fantastike koji kultni status uţiva i izvan okvira ljubitelja dotičnog ţanra) razradio pitanje kojim se bavi od početka svoje karijere: što je to ljudskost, i što definira čovjeka? Dick se u svojoj spisateljskoj karijeri ponajviše bavio temama ljudske percepcije stvarnosti i prirode same ljudskosti, načina na koji ono ljudsko u čovjeku funkcionira u suvremenim uvjetima otuĎenja i odmaka od prirodnog načina ţivota. On se nije trudio da nove izume, naprednu znanost i dogaĎaje u budućoj "povijesti" prikaţe vjerno, da ih pobliţe objasni, na način u SF-u uobičajen, pa čak ni da ih dostatno razradi kako bi postigao bilo kakvu razinu uvjerljivosti. Umjesto toga, on ih je koristio za postizanje prividnog odmaka koji, kad se njegove postavke paţljivije analiziraju, praktički i ne postoji; njegova djela opisuju stvarnost sadašnjosti, vrlo tanko (a nekad i potpuno prozirno) prerušene u budućnost. Bilo na Zemlji ili na nekoj drugoj zamišljenoj planeti, karakteristike načina ţivota i ponašanja njegovih likova tipične su za okruţenje SAD-a tijekom pedesetih i šezdesetih, ponajviše za Kaliforniju u kojoj je Dick ţivio. Oni na posao mogu odlaziti letećim "hoverautom" umjesto običnim automobilom, ali će se prema toj letjelici odnositi točno onako i koristiti je na potpuno isti način kao obični Kalifornijac svoje svakodnevno vozilo. Uobičajeni rekviziti u njegovim pričama i romanima su i npr. "homeonovine" koje funkcioniraju u potpunosti kao i današnji tisak, i ironični komentari poput "kipplea", nagomilavajućeg bespotrebnog smeća kao odraza besmislenosti i rastrošnosti potrošačkog mentaliteta današnjice. Pišući velikom brzinom (izbacujući i do 60 kartica dnevno), Dick nije imao vremena posvetiti mnogo paţnje onom što je već napisao; moglo bi ga se u tom pogledu čak proglasiti neurednim i nemarnim. Njegovi likovi često mijenjaju već opisani fizički izgled ili odjeću koju imaju na sebi u jednom prizoru fabule; tijekom čitanja sve to predstavlja sitnice koje mogu pedante iritirati, a zbilja zainteresiranim čitateljima predstavljaju karakteristiku usredotočenosti Philipa Dicka na ono što mu je u pisanju bilo bitno, skoro zenovsku koncentriranost na ono što ţeli prikazati i reći. Usred stvarnosti koja često puca po šavovima i prisiljava njegove protagoniste da se suoče s raspadom svoje percepcije svijeta, psihološki uvjerljivo ljudsko ponašanje mnogo je značajnije od činjenice da je netko u prostoriju ušao u suknji, a onda zabio ruke u dţepove hlača. Kao što je to opisao Dickov kolega i prijatelj, takoĎer velikan SF-a, Roger Zelazny: "Svjetovi

kroz koje se kreću likovi Philipa Dicka podloţni su ukidanju ili reviziji bez prethodne najave... Njegovo baratanje pričom odvodi vas od ovamo do onamo na Bog-zna-kakav, naizgled kaotičan način, koji nakon pobliţeg proučavanja slijedi logičnu liniju razvitka." Vjerojatno je baš taj prozirni, skoro nepostojeći "odmak" od suvremene stvarnosti ono što Dicka čini prijemčivim i širokom krugu njegovih čitatelja koje drugi predstavnici ţanra ne interesiraju. Takav kultni status, i umješnost graĎenja zanimljive fabule bez obzira na detalje, takoĎer je od Dicka učinilo jednog od najekraniziranijih pisaca znanstvene fantastike, mada su sva ta djela snimljena posthumno - Dick je preminuo šest mjeseci prije premijere Blade Runnera, za kojim su uslijedili i Vrištavci (Screamers, 1995., raĎeni po njegovoj kratkoj priči Druga varijanta) i najpoznatiji, najizvikaniji i ustvari najmanje dickovski Total Recall s Arnoldom Schvvartzeneggerom (Potpuni opoziv, raĎen po kratkoj priči Nudimo vam sjećanja na veliko). Naravno, taj popis nije potpun, jer scenaristi, producenti i redatelji Hollywooda i dalje prebiru po Dickovoj literarnoj ostavštini i moţemo očekivati još nekoliko ekranizacija, mada teško da će neka od njih dostići majstorstvo Istrebljivača (Blade Runnera), kojeg mnogi kritičari proglašavaju najboljim SF filmom svih vremena i jednim od najboljih filmova uopće. Na polju znanstvene fantastike praktički jedina konkurencija za prvo mjesto mu je izvikana 2001. odiseja, koja u usporedbi s Istrebljivačem iskazuje sve mane znanstvene fantastike "starog kova" - prenapuhanost, hermetičnost koja graniči s nerazumljivošću, odsustvo duhovitosti i previše uozbiljeno shvaćanje ţanra, spojeno s optimizmom kozmičkih razmjera glede budućnosti, teško prijemčivim u današnjem, s mnogo opravdanih razloga za to, ciničnijem svijetu. Ridley Scott, koji je na SF scenu već ušao na velika vrata 1979. s TuĎincem (Alien, Osmi putnik), pristupio je vizualnoj realizaciji romana Sanjaju li... tako što je iz romana izbacio one dogaĎaje koji bi previše opteretili fabulu, a i nije ih moguće uvjerljivo prikazati na filmu: pomamu za ţivotinjama, mercerizam i empatske kutije, Deckardovo gubljenje kontakta sa stvarnošću ... Ipak, s onim što je ostalo napravljen, je briljantan film, u kojem se ostalo vjerno Dickovoj sumornoj atmosferi i pitanju ljudskosti koje preispituje. Sitni činovnički "lovac na ucjene" moţda je postao glamurozniji i više cool gubitnički "trkač na oštrici" Harrison Ford (malo manje glamurozan u "redateljskoj verziji" filma izbačenoj nekoliko godina kasnije, iz koje su uklonjeni film-noirovski voice-overi), ali njegove dileme i muke ostale su u suštini iste. San Francisco 1991. zamijenjen je Los Angelesom 2019., i mračna atmosfera tog grada budućnosti (koji je vizualno osmislio najveći crtač današnjice, Jean "Moebius" Giraud) postavila je mizanscenu za cijeli jedan podţanr znanstvene fantastike u nastajanju - danas već izvikani cyberpunk, koji Philipu Dicku duguje mnogo više nego što bi se u početku dalo pretpostaviti. Ono što je ostalo isto je pitanje: što čovjeka čini ljudskim bićem, koje predstavlja temelj i filma i knjige. Je li Roy Baty više čovjek, ili Rachael Rosen više ţena, od ljudi koji ih gone? I Philip Dick i Ridley Scott su svima nama postavili to pitanje, prepuštajući nam da odgovor potraţimo u svojoj duši.