Samael Aun Weor Revolucija Dijalektike

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor RAZMATRANJE

Naš je položaj cjelovita neovisnost. Jedino oružje Revolucije dijalektike jest inteligencija, njen je jedini sustav mudrost. Nova će kultura biti kultura sinteze i kao osnovu će imati revoluciju dijalektike. Rad je poglavito praktičan, u osnovi etičan i duboko dijalektičan, filozofski i znanstven. Ako ismijavaju ovu knjigu, ako nas kritiziraju i vrijeđaju, kakve je vrijednosti znanost i zašto bi nam to bilo bitno, jer onaj koji izruguje ono što ne poznaje na putu je da postane idiotom. Ova rasprava kreće na bojište poput užasnog lava, kako bi raskrinkala izdajice i posramila tirane, pred svečanom osudom javne svijesti. REVOLUCIJA DIJALEKTIKE Monoteizam uvijek dovodi do antropomorfizma, idolopoklonstva, što, kao reakciju, izaziva ateistički materijalizam. Zato preferiramo politeizam. Ne strahujemo od objašnjavanja inteligentnih načela mehaničkih fenomena prirode, čak i ako nas zbog toga proglase poganima. Mi smo partizani modernog politeizma, zasnovanog na psihoironiji. Zlouporaba politeizma izaziva reakciju, pojavu monoteizma. Moderni se monoteizam izrodio iz izrabljivanja politeizma. U Dobu Vodenjaka, u ovoj novoj fazi dijalektičke revolucije, politeizam treba psihološki skicirati, na transcendentalan način, te ga treba inteligentno iznijeti. Moramo zauzeti vrlo mudro stajalište s ključnim i cjelovitim monističkim politeizmom. Monistički je politeizam sinteza politeizma i monoteizma. Različitost je jedinstvo. Termine dobro i zlo, kao i evolucije i involucije, Boga ili religije, ne koristimo u revoluciji dijalektike. U ovim je senilnim i degeneriranim vremenima potrebna Revolucija dijalektike, dijalektičko seciranje sebe i novo obrazovanje. U eri dijalektičke revolucije, Biće treba izravno preuzeti umijeće rezoniranja, kako bi isto bilo metodično i pravedno. Umijeće objektivnog razumijevanja osigurat će pedagošku i cjelovitu promjenu. Svi bi postupci našeg života trebali biti rezultati jednadžbe i točne formule, kako bi na površinu izbile sve mogućosti uma i funkcije razumijevanja. Revolucija dijalektike sadrži preciznu metodiku kojom je moguće stvoriti emancipirani um, oblikovati umove slobodne od uvjetovanosti, slobodne od koncepta mogućnosti, jedinstvene. Revolucija dijalektike ne svodi se na diktatorske norme uma.

2

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Revolucija dijalektike ne nastoji zlouporabiti intelektualnu slobodu. Revolucija dijalektike želi podučiti kako bi trebalo razmišljati. Revolucija dijalektike ne želi zatočiti ili zatvoriti misao. Revolucija dijalektike želi integraciju svih vrijednosti ljudskog bića. UČENJE Samo intenzivno proživljen život daje trajnu mudrost. No, um, koji je uzročnik naših grešaka, sprječava naš ulazak u amfiteatar kozmičke znanosti. Greške uma su ona Ja, ili psihološke mane, koje u svojoj unutrašnjosti nosi intelektualna životinja pogrešno nazvana čovjekom. Psihološke su mane u četrdeset i devet slojeva podsvijesti. Ne možemo prepoznati ili pronaći Ja ili ega na četrdeset i devet podsvjesnih razina, jer svaki od njih ima dijelove u našim različitim tijelima. Zato se moramo obratiti sili koja nadilazi um, koja ih slijedom toga može razgraditi svojom zmijskom vatrom. Riječ je o Božanskoj Majci Kundalini. Samo majka Kundalini, lik hinduističkih misterija, poznaje četrdeset i devet razina podsvijesti. Psihološke mane koje proučavamo ne tvore dio našeg Bića. Nakon što smo pomoću meditacije proučili psihološku manu, prilikom seksualnih super dinamika preklinjemo RamIO (Majku Kundalini) da istu razgradi seksualnom energijom. Manu u umu ne možemo vidjeti intelektom i razmišljanjem. Tamo sve stagnira, jer ne poznajemo drugih sedam tijela uma, u kojima ego ima svoj brlog. Um, intelekt, razum, svi subjektivniji oblici pomoću kojih djeluje ljudsko biće, nikada ne mogu doseći duboke razine podsvijesti, gdje ego stalno projicira svoje filmove što uspavljuju svijest. Samo Kundalini, svojim seksualnim plamenom, može doseći tih četrdeset devet razina i konačno razgraditi ono što nam zadaje bol, ono što nas drži u bijedi, ono što ljudi bolno vole, ono što je materijalistička psihologija zaželjela učiniti božanskim, ono što se zove egom i što revolucija dijalektike želi uništiti, čime se postiže cjeloviti preokret.

3

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor PRVO POGLAVLJE

«Onaj koji osjeća bol ili povrijeđenost kada je predmet klevete, optužbe ili blaćenja od strane drugih, zasigurno u sebi ima živo Ja ponosa.» Samael Aun Weor DIDAKTIKA RAZGRADNJE EGA Najbolju didaktiku za razgradnju Ja pronalazimo u intenzivno proživljenom životu. Veze su divno zrcalo u kojemu cjelovito možemo promotriti ego. U odnosima s bližnjima, spontano izranjaju mane koje su skrivene u podsvjesnim dubinama, one iskaču, jer nas podsvijest izdaje. Ako smo tada u stanju budne pažnje, vidjet ćemo ih kakve su same po sebi. Za gnostika je najveće veselje proslava otkrića jedne od njegovih mana. Otkrivena mana, mrtva mana. Kada otkrijemo ego, trebali bismo ga gledati u sceni, kao netko tko gleda film, ali bez opravdavanja ili osuđivanja. Nije dovoljno intelektualno shvatiti psihološku manu, treba uroniti u duboku unutarnju meditaciju i uloviti manu na svim razinama uma. Um se sastoji od mnogih slojeva i dubina, i sve dok ne shvatimo manu na svim razinama uma, nećemo postići ništa, a ona će i dalje postojati, poput zavodljivog demona, u dubini naše podsvijesti. Kada manu u cijelosti shvatimo, na svim razinama uma, ona se raspada, razgradnjom i pretvaranjem u svemirsku prašinu onog Ja koje je karakterizira. Tako umiremo od trenutka do trenutka. Tako u sebi utemeljujemo stalni centar svijesti, središte trajne gravitacije. U svakom ljudskom biću koje nije u konačnom stanju degeneracije, postoji Buddhata, unutarnje budističko načelo, psihički materijal ili «materia prima» iz kojeg je moguće stvoriti ono što zovemo dušom. Mnogostruko Ja glupo troši spomenuti psihički materijal, u apsurdnim atomskim eksplozijama zavisti, pohlepe, mržnje, ljubomora, bludničenja, veza, taštine, itd. Kad mnogostruko Ja umire od trenutka do trenutka, psihički se materijal istovremeno taloži u nama, postajući stalni centar svijesti. Tako se postupno individualiziramo. Uklanjanjem ega, postižemo individualnost. No, trebamo pojasniti da individualnost nije sve, jer betlehemskim događajem trebamo prijeći na superindividualnost. Rad razgradnje Ja nešto je vrlo ozbiljno. Moramo se proučiti, duboko, na svim razinama uma. Ja je knjiga s puno poglavlja.

4

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Moramo proučiti našu logiku, misli, emocije, postupke od trenutka do trenutka, bez opravdavanja ili osuđivanja. Moramo u cijelosti shvatiti, u svim dubinama uma, svaku našu manu. Mnogostruko Ja je podsvijest. Kada razgradimo Ja, podsvijest postaje svijest. Moramo pretvoriti podsvijest u svijest, a to je moguće samo pobijanjem Ja. Kada svijest zauzme mjesto podsvijesti, razvijamo ono što se zove stalnom sviješću. Onaj koji uživa u stalnoj svijesti svjesno živi u svakom trenutku, i to ne samo u fizičkom, nego i u višim svjetovima. Sadašnje je čovječanstvo devedeset i sedam posto podsvjesno, zbog čega spava, i to ne samo u fizičkom, nego i u unutarnjim svjetovima, tijekom sna fizičkog tijela i nakon smrti. Potrebna je smrt «Ja», moramo umirati od trenutka do trenutka, ovdje i sada. To treba činiti u fizičkom svijetu, ali i na svim ravnima kozmičkog uma. Moramo biti nemilosrdni prema samima sebi i izvršiti analizu ega, pomoću velikog skalpela samokritičnosti. SUKOB SUPROTNOSTI Veliki je učitelj rekao: «Traži prosvjetljenje jer sve će ti ostalo tada biti nadodano.» Prosvjetljenje je najgori neprijatelj ega. Treba znati da je «Ja» čvor u toku postojanja, fatalna zapreka na putu toka života, slobodnog u svom pokretu. Učitelja su pitali: «Gdje je put?» «Kakva veličanstvena planina,» odgovorio je, spominjući planinu na kojoj je živio u osami. «Nisam vas pitao o planini, nego o putu.» «Sve dok ne budeš mogao nadići planinu, nećeš naći stazu.» Odgovorio je učitelj. Drugi je redovnik isto pitanje uputio istom učitelju. «Evo ga, baš pred tvojim očima,» učitelj mu odgovori. «Zašto ga ne vidim?» «Jer se držiš egoističnih ideja.» «Hoću li ga moći vidjeti, gospodine?» «Sve dok budeš zadržavao dualistički pogled i govorio da ne možeš i tome slično, tvoje će oči biti zaslijepljene tim relativnim vidom.»

5

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

«Kad nema ni Ja ni vas, je li ga moguće vidjeti?» «Kada nema ni Ja ni tebe, tko želi gledati?» Temelj ega je dualizam uma. Ja održava sukob suprotnosti. Cjelokupni se proces razmišljanja temelji na bitci suprotnosti. Ako kažemo: taj i taj je visok, želimo reći da nije nizak. Ako kažemo da ulazimo, želimo reći da ne izlazimo. Ako kažemo da smo sretni, time ističemo da nismo tužni, itd. Problemi života nisu ništa više od mentalnih oblika sa dva pola: jedan je pozitivan, a drugi negativan. Um održava i stvara probleme. Kada prestanemo razmišljati o problemu, on neizbježno prestaje postojati. Sreća i tuga; užitak i bol; dobro i zlo; pobjeda i poraz, tvore bitku suprotnosti na kojoj se temelji «Ja». Naš čitav bijedni život odvija se od jedne do druge suprotnosti: pobjeda, poraz; sviđanje, odbojnost; užitak, bol; neuspjeh, uspjeh; ovo, ono, itd. Moramo se osloboditi tiranije suprotnosti, što je moguće samo ako naučimo živjeti od trenutka do trenutka, bez apstrakcija ikakve vrste, bez snova, bez maštarija. Jeste li vidjeli kako je kamenje ceste blijedo i čisto nakon pljuska? Možemo samo ispustiti uzdah divljenja: «Oh!» Trebali bismo shvatiti taj uzdah bez izobličavanja božanskog usklika bitkom suprotnosti. Joshu je pitao učitelja Nansena: «Što je TAO?» «Običan život,» odgovori Nansen. «Što treba činiti kako bi se živjelo u skladu s njim?» «Ako pokušaš živjeti u skladu s njim, pobjeći će do tebe. Nemoj pokušavati pjevati tu pjesmu, pusti da se sama pjeva. Ne dolazi li skromno štucanje samo od sebe?» Zapamti ovu frazu: «Gnoza živi u djelima, blijedi u apstrakcijama i teško ju je naći i u najplemenitijim mislima.» Pitali su učitelja Bokuja: «Moramo li jesti i odijevati se svakog dana? Kako pobjeći od toga?» Učitelj je odgovorio: «Jedemo, odijevamo se.» «Ne shvaćam,» reče učenik. «Onda se odjeni i jedi,» zaključio je učitelj.

6

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Upravo je takvo djelovanje oslobođeno suprotnosti. Jedemo li, oblačimo li se? Zašto od toga praviti problem? Zašto misliti o drugim stvarima dok jedemo i oblačimo se? Ako jedeš, jedi; ako se odijevaš, čini upravo to i ako si na ulici hodaj, hodaj, hodaj, ali ne razmišljaj o nečemu drugom, čini samo ono što radiš, ne bježi od činjenica, ne ispunjavaj ih tolikim značenjima, simbolima, propovijedima i upozorenjima. Živi ih bez alegorija, živi ih s otvorenim umom, od trenutka do trenutka. Shvati da govorim o putu djelovanja, slobodnog od bolne bitke suprotnosti. Postupanje bez ometanja, bez izbjegavanja, bez maštarija, bez apstrakcija bilo kakve vrste. Promijeni svoju narav, voljeni, promijeni je inteligentnim postupanjem, oslobođenim od bitke suprotnosti. Kada zatvorimo vrata maštanju, razvija se organ intuicije. Postupanje bez bitke suprotnosti, jest intuitivno djelovanje, potpuno djelovanje. Tamo gdje je obilja, nema Ja. Intuitivna djela vode nas do buđenja svijesti. Radimo i odmarajmo se u sreći, prepuštajući se toku života. Iscrpimo uzburkanu i trulu vodu ustaljenog razmišljanja i u praznini će poteći gnoza, a s njom i radost života. To inteligentno postupanje, oslobođeno bitke suprotnosti, uzdiže nas do točke u kojoj se nešto mora prelomiti. Kada sve dobro ide, slama se kruti krov razmišljanja, te svjetlo i moć Unutarnjeg Bića, poput poplave, prodiru u um koji je prestao sanjati. Tada u fizičkom svijetu i izvan njega, tijekom sna materijalnog tijela, živimo u potpunosti svjesni i prosvijetljeni, uživajući u životu u višim svjetovima. Stalna napetost uma, ta disciplina, vodi do buđenja svijesti. Ako jedemo i razmišljamo o poslu, jasno je da sanjamo. Ako vozimo automobil i mislimo na zaručnika ili zaručnicu, logično je da nismo budni, sanjamo; ako radimo i prisjećamo se kuma ili kume našeg djeteta, ili našeg prijatelja, brata, itd., očito je da sanjamo. Ljudi koji žive sanjajući u fizičkom svijetu, sanjaju i u unutarnjim svjetovima, u satima sna fizičkog tijela. Moramo prestati sanjati u unutarnjim svjetovima. Kada prestanemo spavati u fizičkom svijetu, budimo se ovdje i sada, a to se buđenje prenosi i u unutarnje svjetove. Prvo traži prosvjetljenje i tada će ti sve ostalo biti nadodano. Svatko tko je prosvijetljen vidi put, dok onaj koji nije prosvijetljen ne vidi put i može ga se lako odvesti s njega i sunovratiti u bezdan.

7

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Strašan su trud i budnost potrebni od sekunde do sekunde, od trenutka do trenutka, ako želimo izbjeći pad u iluzije. Jedan je tren nesvjesnosti dovoljan da um počne s prisjećanjem nečega, s razmišljanjem o nečemu što nema veze s poslom ili djelom koje proživljavamo u trenutku. Kada u fizičkom svijetu naučimo biti budni od trenutka do trenutka, živjet ćemo budni i samosvjesni od trenutka do trenutka i u unutarnjim svjetovima, tijekom sati sna fizičkog tijela, kao i nakon smrti. Bolno je znati da svijest svih ljudskih bića spava i duboko sanja, i to ne samo tijekom tih sati odmora fizičkog tijela, već i u stanju koje ironično nazivamo budnošću. Djelovanje bez mentalnog dualizma izaziva buđenje svijesti. K–M Pred svečanom osudom javnog mnijenja moram objaviti da je temeljni cilj svakog gnostičkog učenika preobrazba u K – M, kozmičkog čovjeka. Sva ljudska bića žive u Kozmosu. Riječ Kozmos znači red i to je nešto što ne smijemo zaboraviti. Kozmički čovjek je biće koje u svojih pet centara, svom umu i biti ima savršeni red. Kako bismo postali kozmički ljudi, treba znati kako se manifestiraju tri primarne sile Svemira: pozitivna, negativna i neutralna. No, na putu što vodi do kozmičkog čovjeka, koji je u cijelosti pozitivan, zapažamo da je svakoj pozitivnoj sili suprotstavljena neka negativna. Samopromatranjem bismo trebali uočiti mehanizam suprotstavljene sile. Kada odlučimo izvršiti određenu aktivnost, bilo da se radi o pobijanju ega, ovladavanju seksom, posebnom radu ili izvršavanju određenog programa, moramo promotriti i izračunati silu otpora. Naime, po svojoj prirodi svijet, zajedno sa svojom mehanikom, običava izazvati otpor i takav je pritisak dvostruk. Što je veći pothvat, veći će biti otpor. Ako naučimo izračunati otpor, moći ćemo uspješno izvršiti zadatak. U tome je kapacitet genija, prosvijetljenog. OTPOR Otpor je suprotstavljena sila. Otpor je tajno oružje ega. Otpor je psihička sila ega, koja se suprotstavlja našim pokušajima da postanemo svjesni svih naših psiholoških mana. Otporom ego obično kreće po nekoj svojoj tangenti, postavljajući isprike kako bi ušutkao ili sakrio grešku.

8

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Zbog otpora, teško je protumačiti snove i znanje koje želimo imati o sebi postaje zamagljeno. Otpor djeluje prema obrambenom mehanizmu, koji pokušava izuzeti neugodne psihološke greške, kako ne bi bilo svijesti o istima i kako bi pojedinac ostao u psihološkom ropstvu. No, uistinu, moram reći da postoje mehanizmi kojima je moguće nadvladati otpor, a sastoje se od slijedećih faza: 1. 2. 3. 4. 5.

– prepoznaj otpor, – definiraj ga, – shvati ga, – radi na njemu, – nadvladaj ga i razgradi pomoću seksualne super-dinamike.

No, ego će se boriti tijekom analize otpora, kako greške ne bi bile otkrivene, jer to ugrožava njegovu vlast nad umom. U trenutku bitke s egom, treba se obratiti moći koja nadilazi um, vatri Kundalini zmije Hindusa. VJEŽBA Očito je da bi vježbom, proživljavanjem bilo kojeg djela koje sam dao čovječanstvu, korisnik postigao psihološku emancipaciju. Postoje ljudi koji divno govore o reinkarnaciji, Atlantidi, alkemiji, egu, astralnoj projekciji, te su pred vanjskim svijetom stručnjaci za ta područja, ali to je samo intelektualna informiranost. Duboko u sebi, te osobe ne znaju ništa i u satu smrti takvi prenositelji podataka ostaju bez ičega, imaju samo znanje pohranjeno u pamćenju, što u zagrobnom životu ne služi svrsi, jer im svijest još uvijek spava. Ako postoji samo zainteresiranost za teorije, ako nema ničega praktičnog, ako nema svijesti o onome o čemu sam podučavao u mojim knjigama, ako učenja ostavimo u sjećanjima, mogli bismo reći da smo bijedno potratili naše vrijeme. Pamćenje je formativno načelo intelektualnog centra. Kada osoba teži nečemu višem, kada netko gleda kroz ograničenja podsvijesti i vidi ono što je pohranio u pamćenju, analizirajući i meditirajući o zadnjem događaju ili učenju sadržanom u ezoteričnoj knjizi, te se vrijednosti premještaju u emotivnu fazu istog intelektualnog centra. Kada netko želi poznavati duboko značenje spomenutih učenja i potpuno se predaje meditaciji, jasno je da takva učenja prelaze u emotivni centar i tada ih je moguće osjetiti u dubini duše. Kada je netko jasno proživio učenja, spoznajne vrijednosti biti, tada, napokon, te informacije ostaju odložene u svijesti i nikada se više ne gube. Svijest ostaje obogaćena istima. Sada je jasno kako je moguće biti svjestan gnostičkih učenja koje sam dao u ranijim knjigama, kao i u ovoj. Meditacija je divna za postizanje svijesti o gnostičkim učenjima, ali nemojmo griješiti i ostavljati iste isključivo u teorijama ili pamćenju, jer tako nikada nećemo postići vlast nad umom.

9

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor ZAHTJEV

Gruba stvarnost činjenica pokazuje nam da je puno onih koji nisu shvatili transcendentnost gnostičkog ezoteričnog rada i da je puno loših kućevlasnika. Kada pojedinac nije dobar kućevlasnik, jasno je da nije spreman stupiti na stazu oštrog ruba. Kako bi osoba djelovala u revoluciji dijalektike, treba postići razinu dobrog kućevlasnika. Fanatična, luđačka, hirovita osoba, i tome slični pojedinci, ne mogu poslužiti Cjelovitoj Revoluciji. Osoba koja ne ispunjava dužnosti svog doma ne može postići veliku promjenu. Osoba koja je loš otac, loša žena ili loš muž, ili ona koja napušta svoj dom zbog ovog ili onog muškarca ili žene, nikada neće moći postići korjenitu transformaciju. Kamen temeljac revolucionarne psihologije je zahtjev, prema kojem: treba imati savršenu ravnotežu kod kuće; bilo da se radi o preuzimanju uloge dobrog muža, dobrog oca, dobrog brata ili dobrog sina. Treba savršeno ispunjavati dužnosti koje imamo prema patničkom čovječanstvu, postajući poštena osoba. Svatko tko ne ispunjava te zahtjeve, nikada neće moći napredovati u ovim revolucionarnim učenjima. DEFETIZAM Intelektualna životinja, pogrešno nazvana čovjekom, održava na životu čvrsto uvjerenje da je potpuno razaranje ega, apsolutno ovladavanje seksom i unutarnje samo-ostvarenje Bića nešto fantastično i nemoguće. No, ne shvaća da je taj vrlo subjektivni način razmišljanja plod obeshrabrujućih psiholoških elemenata koji manipuliraju umom i tijelom osoba koje nisu probudile svijest. Ljudi ovog senilnog i degeneriranog doba u svojoj unutrašnjosti nose psihičku nakupinu koja je velika zapreka na putu razaranja ega, a to je: defetizam! Obeshrabrujuće misli ograničavaju pojedince, sprječavajući ih u podizanju svojih mehaničkih života do superiornih stanja. Većina se smatra poraženom čak i prije počinjanja bitke ili gnostičkog ezoteričnog rada. Treba se promatrati i analizirati, kako bismo u sebi mogli otkriti, ovdje i sada, te elemente koji sačinjavaju ono što zovemo obeshrabrenjem. Ukratko, kažemo da postoje tri uobičajena stava defetizma: 1. – osjećati se onemoćalo zbog nedostatka intelektualnog obrazovanja, 2. – osjećati nedostatak snage za početak korjenite preobrazbe 3. – živjeti sa psihološkom pjesmom: «Nikada nemam prilike za promjenu ili pobjedu!» PRVI STAV Ako se osjećamo zakinutima zbog nedostatka obrazovanja, sjetimo se velikih mudraca poput Hermesa Trimegistusa, Paracelzusa, Platona, Sokrata, Isusa Krista, Homera, itd., koji nikada

10

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

nisu pohađali fakultet. Naime, svaka osoba zaista ima svog Učitelja, a potonji je Biće, ono što nadilazi um i lažni racionalizam. Ne poistovjećujte obrazovanje sa mudrošću i znanjem. Konkretno poznavanje misterija života, Svemira i Prirode, jest izvanredna sila koja nam dopušta postizanje Cjelovite Revolucije. DRUGI STAV Roboti programirani od strane Antikristove materijalističke znanosti osjećaju se zakinutima jer misle da nisu sposobni, što trebamo posebno analizirati. Intelektualna je životinja, zbog utjecaja lažnog akademskog obrazovanja koje oskvrnjuje vrijednosti Bića, u svom senzualnom umu stvorila dva užasna ega koja treba ukloniti. Prvo, treba uništiti stalnu ideju: «Izgubit ću!» Isto tako treba postupiti s lijenosti u odnosu na prakticiranje gnostičkih tehnika, što je potrebno za postizanje znanja nužnog za oslobođenje od svih mehaničkih rutina čime se, jednom zauvijek, napušta tendencija obeshrabrenja. TREĆI STAV Razmišljanje mehaničkog čovjeka je: «Nikada nemam prilike!» Scene postojanje mogu se prilagoditi. Sami stvaramo svoje okolnosti. Sve je rezultat Zakona djela i posljedice, ali uvijek ostaje mogućnost da viši zakon spere utjecaj nižeg. Hitno je i neodgodivo uklanjanje ega obeshrabrenja. Nije bitna količina teorija, već količina nadljudskih napora koji ulažemo u rad revolucije svijesti. Autentični čovjek, u trenutku kada to poželi, sam stvara prigodne trenutke za svoj duhovni ili psihološki rast! PSIHO-ASTROLOGIJA Gorućim je ugljenom pisano u knjizi Života, da svatko tko postigne potpuno uklanjanje ega može po volji mijenjati svoj znak i utjecaje pod kojima se nalazi. U ime istine, moram objaviti da je Onaj koji je u meni promijenio horoskopske znake po svojoj volji. Znak moje bivše osobnosti bile su Ribe, ali sada sam pripadnik Vodenjaka, užasno revolucionarnog znaka! Ne možemo poreći da utjecaji horoskopskih znakova postoje i da manipuliraju s nama sve dok u sebi ne izvedemo psihološku revoluciju. No, na putu svakog učenika koji teži prosvjetljenju, treba početi s pobunom protiv onoga što horoskopi utemeljuju. U potpunosti je apsurdno govoriti da jedan znak nije kompatibilan s drugim znakom, jer ega su ta koja nisu kompatibilna, nisu složni ti nepoželjni elementi koje nosimo u unutrašnjosti. Astrologija ovih vremena kraja nije dobra nizašto, jer pretvorila se u čisti biznis. Autentična astrologija kaldejskih mudraca već je utonula u zaborav. Ludi-strojevi ne žele se promijeniti jer kažu: «To je moj znak, to je moj zodijački utjecaj!» Koriste takve i tome slične izgovore, ali nikada se neću umoriti od isticanja važnosti emotivne i mentalne promjene.

11

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Treba doći do mentalne promjene, kako bi se u nama probile i manifestirale autentične zodijačke sile, koje isijavaju iz Bića, iz Mliječnog Puta, sile koje će nam dati stalno središte gravitacije. Ne smijemo tražiti Svjetlo u horoskopima, jer ono se javlja kada iz sebe uklonimo određenu psihološku karakterističnu osobinu i kada stvorimo novu čuturu, um, u koju ćemo uliti učenja psiho-astrologije, koja sam iznio u mom Zodijačkom tečaju. Biće i Božanska Majka jedini su faktori koji nas mogu osloboditi od horoskopa iz novina i jeftinih časopisa, tako nam dajući cjelovito obrazovanje. Sa sebe moramo stresti prašinu stoljeća i ukloniti sve naše pljesnive običaje i vjerovanja, napuštajući astrološki fanatizam. Razmišljati ovako: «To je moj zodijački utjecaj i za njega nema lijeka,» znači predati se vrlo subjektivnom načinu razmišljanja, koji je sofizam odvlačenja pozornosti, oružje ega. RETORIKA EGA Analizirajući tromoždanog dvonošca zvanog «čovjek», dolazimo do zaključka da isti još uvijek nema stalno središte svijesti, gravitacije. Ne možemo tvrditi da su ljudski dvonošci individualizirani, sigurni smo da su samo instinktualizirani, što znači da ih pokreću samo Ja koja, po svom nahođenju, manipuliraju instinktivnim centrom. Voljeni ego nema individualnosti, jer je riječ o zbroju nesložnih faktora, zbroju malih klimavih kateksi – egoističnih psihičkih energija. Svako malo Ja u mnoštvu koje tvori legiju zvanu ego, zaista ima svoje osobne kriterije, svoje projekte, svoje ideje i retoriku. Retorika ega je umijeće lijepog i elegantnog govora, i to tako suptilno da nam uopće nije jasno u kojem smo trenutku pogriješili. Zato je retorika ega tako subliminalna, naša svijest spava u svom sadašnjem stanju i mi to ne shvaćamo. Vidimo kako ego svojom retorikom vodi države u utrci naoružavanjem: «Udvostručila se količina trgovine avionima, ratnim brodovima i oklopljenim transportima između zemalja Trećeg Svijeta, kao i uvoz tih proizvoda.» Zanimljivo je što u dobu razgovora o kontroli naoružanja i miru, zemlje u procesu navodnog razvoja, uz pomoć navodnih industrijaliziranih država, povećavaju svoj kapacitet razaranja! Je li to, prigodno je upitati, prikladan put za razoružanje i svjetski mir? Upravo suprotno, radi se o retorici ega! Dok su ljudski dvonošci fascinirani izumima i svim prividnim čudima Antikrista (materijalističke znanosti) u Etiopiji je, od 1973. do današnjeg dana, od gladi umrlo 200,000 stanovnika. Je li to civilizacija? To je retorika ega… Ljudski dvonožac samo želi živjeti u svom malenom svijetu koji više ne služi ničemu. Materijalistička psihologija, eksperimentalna psihologija, u potpunosti je beskorisna. To je dokazano time što nije mogla riješiti mentalne probleme koji pogađaju Sjedinjene Američke Države. Manifestacija istih je u velikim gradovima američke zajednice, gdje slavne «bande»

12

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

nastavljaju povećavati svoje brojno stanje. Pogledajmo New York, gdje postoje «Prljavi», grupa čiji su članovi tridesetogodišnjaci, koriste prljavu odjeću i kožne čizme. Sastaju se na krovovima kuća i ponose se time što ih se smatra dobrim igračima biljara. Nepoznati biciklisti, također manje-više istog dobnog uzrasta, oblače se u stilu Hell's Angelsa i nose kožne jakne s velikim patentima. Njihovi su bicikli stare marke Schwinn, koje prilagođuju kako bi sličili motorima. Nasilje je prihvaćeni dio njihovih života, u životu svakog od tisuća članova i bandi koje postoje u toj zemlji i koje, što je zaista bolno, ljudski dvonošci drugih država žele oponašati. Je li to psihološka sloboda? Nikako! To je retorika ega koja je prevarila sve i sva. Samo je praktičnim proživljavanjem učenja, koja predajem u ovoj čitavoj autentičnoj raspravi o revolucionarnoj psihologiji, moguće oslobađanje ljudskih dvonožaca od retorike ega. STALNI CENTAR SVIJESTI Tromoždani dvonošci nemaju nikakvu individualnost, nemaju stalni centar svijesti – SCS. Kod takvog pojedinca, svaka njegova misao, osjećaj i postupak ovisi o katastrofi Ja, koje u određenom trenutku koristi priliku za zauzimanje glavnih centara ljudskog stroja. Mi koji smo se, tijekom brojnih godina žrtvi i boli, borili za Gnostički pokret, na djelu smo vidjeli strahote. Mnogi su se, sa suzama u očima, zakleli da će raditi za gnozu do kraja života. Obećavali su vječnu vjernost Velikom Cilju i izgovarali velike govore. No, što se dogodilo? Što je bilo s njihovim krvavim suzama? Gdje su nestale njihove velike zakletve? Sve je bilo beskorisno, jer zaklelo se samo neuhvatljivo Ja trenutka. Kada je drugo Ja zauzelo mjesto prethodnog stanja, pojedinac se povukao iz gnoze, ili izdao Veliki Cilj, ili se pridružio drugim malim školama, okrećući leđa gnostičkim institucijama. Uistinu, ljudsko biće ne može imati kontinuitet svrhe jer nema SCS, nije pojedinac i ima Ja koje je zbroj mnogih malih ega. Puno je onih koji čekaju vječno Blaženstvo nakon smrti fizičkog tijela, ali smrt tijela ne rješava problem «Ja». Nakon smrti, labava kateksa, ego, ostaje ogrnuta svojim molekularnim tijelom. Ljudski dvonožac nestaje, ali labava kateksa ostaje kao energija ega u svom molekularnom tijelu. Tada se, kasnije, ego nastavlja u našim potomcima, vraća se zadovoljiti svoje želje i nastaviti iste tragedije. Stigao je trenutak da shvatimo nužnost stvaranja unutarnje i konačne Cjelovite Revolucije, kako bi došlo do utemeljenja SCS-a, stalnog centra svijesti. Samo ćemo se tako individualizirati, samo ćemo tako prestati biti legijom, samo ćemo tako postati svjesni pojedinci. Čovjek današnjice sličan je brodu punom brojnih putnika. Svaki putnik ima svoje planove i projekte. Čovjek današnjice nema jedinstveni um, ima puno umova. Svako Ja ima svoj um. Na sreću, u ljudskom dvonošcu postoji još nešto, Bit. Ozbiljno razmišljajući o tom načelu, možemo zaključiti da je to najuzvišeniji psihički materijal, kojim možemo oblikovati našu dušu.

13

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Buđenjem svijesti stvaramo dušu. Probuditi Bit znači probuditi svijest. Buđenje svijesti je jednako unutarnjem stvaranju SCS-a. Samo onaj koji probudi svijest postaje pojedinac. No, pojedinac nije krajnji cilj i završetak, jer još ostaje supra-individualnost. SUPRA-INDIVIDUALNOST Moramo ukloniti naša ega kako bismo se individualizirali i zatim supra-individualizirali. Moramo razgraditi «Ja» kako bismo imali SCS, koji smo proučili u prethodnom poglavlju. Mnogostruko Ja glupo se razbacuje psihičkim materijalom u atomskim eksplozijama bijesa, pohlepe, požude, zavisti, ponosa, lijenosti, proždrljivosti, itd. Kada Ja umre, psihički se materijal taloži u nama, postajući SCS. U današnje je vrijeme ljudsko biće, ili, bolje rečeno, dvonožac koji se sam prozvao čovjekom, zaista stroj kojim upravlja legija ega. Promotrimo tragediju zaljubljenih ljudi. Koliko obećanja! Koliko suza! Koliko dobrih namjera! Na kraju, što ostaje? Samo tužna uspomena na sve to. Žene se, vrijeme prolazi, muškarac se zaljubljuje u drugu ženu ili žena u drugog muškarca, te se bajkoviti dvorac u oblacima ruši na tlo. Zašto? Jer čovjek još nema svoj SCS. Malo «Ja» koje se kune vječnom ljubavlju ustupa mjesto drugom malom «Ja», koje veze nema sa spomenutim obećanjem. To je sve. Moramo postati pojedinci, a to je moguće samo stvaranjem SCS-a. Trebamo stvoriti stalni centar svijesti, a to je moguće postići samo razgradnjom mnogostrukog Ja. Sve bi unutarnje proturječnosti ljudskog bića bile dovoljne da izlude svakoga tko bi ih mogao vidjeti u zrcalu – izvor takvih kontradikcija upravo je mnogostrukost ega. Svatko tko želi razgraditi Ja mora početi s poznavanjem svojih unutarnjih proturječnosti. Nažalost, ljudi se vole zavaravati kako bi izbjegli zapažanje svojih unutarnjih kontradikcija. Sasvim je normalno da se onaj koji otkrije svoja unutarnja proturječja osjeća posramljeno, da shvaća da je nitko, da je propala osoba, bijedni crv zemlje. Otkriti naše unutarnje kontradikcije već je uspjeh jer tada se naša unutarnja prosudba spontano oslobađa, dopuštajući nam da jasno zapazimo put individualnosti i supraindividualnosti. CJELOVITO BLAGOSTANJE Potrebno nam je cjelovito blagostanje. Svi mi patimo, sve nas prati gorčina u životu i želimo se promijeniti.

14

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

U svakom slučaju, smatram da je cjelovito blagostanje rezultat samopoštovanja. To je sigurno čudno ekonomistu, teozofu, itd. Što ima samopoštovanje s ekonomskim problemima, sa problematikom rada ili radne snage, kapitalom i tome slično? Želim komentirati slijedeće načelo: naša razina Bića privlači naš život… Prije smo živjeli u vrlo lijepoj kući, u Meksiku. Iza te je kuće bila velika, prazna parcela. Jednog je običnog dana, skupina «padobranaca» (tako ih zovemo) upala na to zemljište. Ubrzo su izgradili svoje potleušice, te tamo organizirali svoje živote. Nesumnjivo, u toj su koloniji postali vrlo prljavi. Ne želim ih podcjenjivati, ali da su im kartonske kolibe bile zaista čiste, ne bih imao ništa protiv njih. Nažalost, među tim je ljudima postajao zastrašujući nedostatak higijene. S krova kuće sam pažljivo promatrao život tih ljudi: vrijeđali su jedni druge, međusobno povređivali, nisu poštovali svoje bližnje. Ukratko, njihov je život bio užasan, ispunjen bijedom i odvratnostima. Iako se tamo nikada prije nije moglo vidjeti policijsku patrolu, odjednom je pojava policajaca postala svakodnevna, jer stalno su posjećivali koloniju. Iako je to mjesto prije bilo mirno, kasnije se pretvorilo u pakao. Tako sam mogao posvjedočiti kako razina Bića privlači naš život, što je očito. Pretpostavimo da je jedan od tih stanovnika odlučio svakog dana poštovati sebe i druge. Očito je da bi se promijenio. Što podrazumijevamo pod poštovanjem prema sebi? To znači da treba napustiti delikvenciju, prestati krasti, ne bludničiti, ne činiti preljuba, ne zavidjeti boljitku drugoga, držati se skromnosti i jednostavnosti, napustiti lijenost i postati aktivna, čista, poštena osoba, itd. Poštivanjem sebe, građanin mijenja svoju razinu Bića, čime neupitno privlači nove okolnosti, jer dolazi u dodir s poštenijim ljudima, različitim ljudima. Moguće je da će takva vrsta odnosa izazvati ekonomsku i socijalnu promjenu u njegovom postojanju. Tako bi ono o čemu govorim bilo ispunjeno, cjelovito bi samopoštovanje uzrokovalo socijalni i ekonomski boljitak. No, ako je poštovanje prema samome sebi odsutno, neće biti poštovanja ni prema drugim ljudima, čime se pojedinac osuđuje na bijedan i nesretan život. Početak cjelovitog blagostanja upravo je u samopoštovanju. RAZMIŠLJANJE O SEBI Nemojmo zaboraviti da je vanjsko jednostavno odraz unutarnjeg, što je već rekao Emanuel Kant, filozof Konigsberga. Ako pažljivo proučimo Kritiku čistog razuma, zasigurno ćemo otkriti da je vanjsko unutarnje, što su tekstualne riječi jednog od najvećih mislilaca svih vremena. Vanjska slika čovjeka i okolnosti što ga okružuju rezultat su poimanja sebe. Taj je pojam od dvije riječi, «poimanje» i «sebe» duboko značajan.

15

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

U ovim trenucima u moje sjećanje navire Jamesova fotografija. Netko je fotografirao našeg prijatelja Jamesa i otkrio nešto zanimljivo. Na njoj je moguće uočiti dva Jamesa: jedan je vrlo miran, pozoran, gledajući naprijed, dok drugi hoda ispred prvog, drugog izraza lica, itd. Kako je moguće da se dva Jamesa pojave na istoj fotografiji? Mislim da bi bilo dobro povećati tu fotografiju, jer bismo je mogli pokazati svim ljudima koji budu zainteresirani za ova učenja. Očito, mislim da je drugi James osobni odraz prvog Jamesa, to je jasno. Jer, pisano je, vanjska je slika čovjeka, kao i okolnosti koje ga okružuju, rezultat poimanja sebe. Isto je tako pisano da je vanjsko samo odraz unutarnjeg. Dakle, ako se ne poštujemo, i ako je unutarnja slika nas samih jako jadna, ako smo puni psiholoških mana, moralnog smeća, nesumnjivo je da će neugodni događaji izranjati u vanjskom svijetu, u obliku ekonomskih, socijalnih teškoća i tome slično. Nikako nemojmo zaboraviti da je vanjska slika čovjeka i okolnosti što je okružuju rezultat njegovog osobnog poimanja. Svi imamo vlastitu sliku i izvan nje postoji prikaz koji je moguće fotografirati. No, u nama postoji druga slika. Kako bismo bolje pojasnili, reći ćemo da izvana imamo fizičku i vidljivu sliku, dok u unutrašnjosti imamo sliku psihološkog i hipersenzibilnog tipa. Ako izvana imamo jadnu i bijednu sliku, i ako nju prate neugodne okolnosti, teška ekonomska situacija, problemi svih vrsta, konflikti, bilo kod kuće, na poslu, ulici, itd., to je jednostavno zbog naše psihološke slike, zbog njenog jadnog, defektnog i zastrašujućeg stanja. Mi odražavamo našu bijedu, naše ništavilo, ono što jesmo, sve to odražavamo u okolišu. Ako se želimo promijeniti, potrebna nam je potpuna i velika izmjena. Treba korjenito promijeniti dojam, vrijednosti i identitet. U nekoliko mojih djela već sam istaknuo da je svatko od nas matematička točka u prostoru, koja pristaje služiti kao vozilo određenog zbroja vrijednosti. Neki služe kao vozila genijalnim vrijednostima, dok drugi prenose osrednje vrijednosti, zbog čega je svaka osoba posebna. Većina služi kao sredstvo za izražavanje vrijednosti ega, «Ja». Te vrijednosti mogu biti optimalne ili negativne. Zato dojam, vrijednosti i identitet tvore jedinstvenu cjelinu. Kažem da trebamo proći korjenitu preobrazbu i naglašeno potvrđujem da identitet, vrijednosti i dojam treba u potpunosti promijeniti. Potreban nam je novi identitet, nove vrijednosti i novi dojam; to je psihološka revolucija, unutarnja revolucija. Apsurdno je nastaviti u opakom krugu u kojem se trenutno vrtimo. Trebamo se u cijelosti promijeniti. Slika koju čovjek ima o sebi stvara njegov vanjski odraz. Kada govorim o slici, spominjem psihološku sliku koju nosimo u sebi. Što bi mogla biti naša psihološka slika? Je li to slika bijesne osobe, pohlepnika, pohotnika, zavidnog pojedinca, ponosne osobe, lijene, proždrljive, ili što? Bez obzira kakav je dojam koji imamo o sebi, ili bolje rečeno, unutarnji dojam, on će, kao što je prirodno, proizvesti vanjsku sliku. Vanjska bi slika, čak i ako je dobro obučena, mogla biti siromašna. Je li možda prikaz ponosnog predivna slika, odraz osobe koja je postala nepodnošljiva, koja u sebi nema ni

16

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

trunke skromnosti? Kako se požudna osoba ponaša, kako živi, što ističe njena spavaća soba, kako se u svom privatnom životu ponaša prema suprotnom spolu, ili je već degenerirala? Što bi bila vanjska slika zavidne osobe, nekoga tko pati zbog sreće drugih ljudi i tko potajno drugima nanosi zlo iz zavisti? Kakav je vanjski odraz lijene osobe, koja ne želi raditi, te je lijena i odvratna? A što je s proždrljivcem? Dakle, vanjska slika uistinu proizlazi iz unutarnje; to je neporecivo. Ako čovjek nauči poštovati sam sebe, mijenja svoj život, i to ne samo na području etike i psihologije, nego i na socijalnom, ekonomskom, pa čak i političkom polju. Ali, moramo se promijeniti. Zato stalno ističem da identitet, vrijednosti i dojam treba promijeniti. Sadašnji je identitet, zajedno s vrijednostima i dojmom koji posjedujemo, u bijednom stanju. Zbog toga je društveni život pun konflikata i ekonomskih problema. Danas nitko nije sretan, nitko nije veseo. No, je li moguće promijeniti dojam, vrijednosti i identitet koji posjedujemo? Je li moguće stvoriti novi identitet, nove vrijednosti, novi dojam? Jasno potvrđujem da je to moguće. Nesumnjivo, trebali bismo razgraditi ego. Svi imamo Ja. Kada pokucamo na vrata, neizbježno se susrećemo s pitanjem: «Tko je?» Odgovorit ćemo: «Ja». Ali, tko je to «ja», tko sam to ja? Zaista i uistinu, ego je zbroj negativnih i pozitivnih vrijednosti. Mogli bismo razgraditi ego, stati na kraj tim pozitivnim i negativnim vrijednostima, te bismo tada mogli služiti kao vozilo novih vrijednosti, vrijednosti Bića. No, u tom nam je slučaju potrebna nova didaktika, ako želimo ukloniti sve vrijednosti koje sada imamo, s ciljem izazivanja promjene. PSIHOANALIZA Postoji didaktika kojom je moguće spoznati i ukloniti pozitivne i negativne vrijednosti koje nosimo u sebi. Zovemo je unutarnjom psihoanalizom. Potrebno je upotrijebiti unutarnju psihoanalizu. Kada počnemo s njome, želeći razumjeti mane psihološkog tipa, pojavljuje se velika poteškoća. Želim naglašeno spomenuti silu protuprijenosa. Moguće je istražiti sebe, moguća je introverzija, ali pri pokušaju iste nastaje problem protuprijenosa. Rješenje leži u prebacivanju pažnje u unutrašnjost sa svrhom istraživanja sebe, kako bi došlo do spoznaje sebe i uklanjanja negativnih vrijednosti koje nam psihološki štete u društvenom životu, ekonomiji, politici, pa čak i u duhovnom aspektu. Nažalost, ponavljam, kada se pokušamo povući u sebe kako bismo se istražili i spoznali, smjesta se pojavljuje protuprijenos. Protuprijenos je sila koja otežava introverziju. Ona bi bila lakša kada protuprijenos ne bi postojao. Potrebna nam je unutarnje psihoanaliza; treba nam unutarnja istraga sebe kako bismo se zaista poznavali. Homo nosce te ipsum. Čovječe, spoznaj sebe i poznavat ćeš Svemir i bogove. Kada se poznajemo, možemo se i promijeniti. Sve dok se ne poznajemo, svaka će promjena biti subjektivna. No, prije svega ostalog, treba nam analiza sebe. Kako prevladati silu

17

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

protuprijenosa, koja otežava unutarnju psihoanalizu ili analizu sebe? To je moguće samo transakcionalnom analizom i strukturalnom analizom. Kada primijenimo strukturalnu analizu, poznajemo psihološke strukture koje unutarnju introspekciju čine teškom i nemogućom. Poznavanjem takvih struktura možemo ih i razumjeti, a pomoću razumijevanja možemo nadvladati prepreku. No, treba nam nešto drugo, potrebna nam je i transakcionalna analiza. Postoje banke, komercijalne transakcije, itd., ali isto tako postoje i psihološke transakcije. Različiti psihički elementi koje nosimo u sebi podložni su transakcijama, razmjenama, bitkama, promjenama položaja, itd. Nisu nešto nepokretno, već uvijek postoje u stanju kretanja. Kada pojedinac, pomoću strukturalne analize, spozna različite psihološke procese, razne strukture, prestaje teškoća u psihološkoj introspekciji. Nakon toga, istraživanje sebe je moguće izvršiti s punim uspjehom. Onaj koji postigne potpuno samo-istraživanje te i te mane, bilo da je riječ o spoznaji bijesa, ili pohlepe, požude, lijenosti, proždrljivosti, itd., može postići velik psihološki napredak. Kako bi došlo do punog istraživanja sebe, prvo ćemo trebati od sebe odvojiti manu koju želimo eliminirati, kako bismo je kasnije mogli razgraditi. Razgrađena mana oslobađa postotak psihičke Biti. Kako razgrađujemo svaku od naših lažnih vrijednosti, drugim riječima, naših mana, psihička će Bit, koja je zapečaćena u njima, biti oslobođena te će nas, napokon, u cijelosti oslobođena Bit korjenito preobraziti. U tom će se trenutku vječne vrijednosti Bića izraziti u nama. Nesumnjivo je da bi to bilo čudesno, i to ne samo za nas, već i za čitavo čovječanstvo. Kada uspijemo razgraditi ili rastopiti negativne vrijednosti, poštovat ćemo sebe i druge, postajući, možemo to tako reći, vrutak ljubaznosti za čitav svijet, savršeno, svjesno i čudesno stvorenje. Mistična će unutarnja slika čovjeka, kao posljedicu ili rezultat, izgraditi savršen vanjski odraz plemenitog građanina. Okolnosti takve osobe isto će tako biti pozitivne u svakom smislu. Takav će pojedinac biti zlatna karika u velikom univerzalnom lancu života. Bit će primjer za cijeli svijet, izvor veselja za mnoga bića, prosvijetljeni u najuzvišenijem smislu te riječi, netko tko će uživati u stalnoj i divnoj ekstazi. MENTALNA DINAMIKA Mentalnom dinamikom moramo spoznati kako i zašto um funkcionira. Nesumnjivo, um je instrument koji moramo naučiti svjesno koristiti. No, bilo bi apsurdno učiniti ga učinkovitim bez da prvo saznamo zašto i kako um djeluje. Kada poznajemo uzrok i način uma, znamo i njegove različite funkcije. Zato njime možemo upravljati i on postaje koristan i savršen instrument, čudesan alat kojim možemo raditi za dobro čovječanstva.

18

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Uistinu, treba nam realističan sustav ako zaista želimo poznavati potencijal ljudskog uma. U ovim vremenima, puno je sustava namijenjenih kontroli uma. Postoje oni koji misle da su određene umjetne vježbe divne za upravljanje umom. Postoje čitave škole, puno teorija o umu, brojni sustavi. No, kako je moguće od uma učiniti nešto korisno? Shvatimo da ga, ako ne znamo njegov uzrok i način, nećemo moći dovesti do savršenstva. Trebamo znati različita načela funkcioniranja uma ako želimo da isti bude savršen. Kako funkcionira? Zašto funkcionira? Taj način i uzrok definitivni su elementi. Ako, na primjer, u jezero bacimo kamen, vidjet ćemo da nastaju valovi. To su reakcije jezera, vode, na podražaj kamena. Slično tome, ako nam netko kaže ironičnu riječ, ona dolazi do uma koji reagira protiv izrečenog. Nakon toga slijede sukobi. Cijeli je svijet u problemima, čitav planet živi u sukobima. Pažljivo sam promatrao odbore mnogih organizacija, škola, itd. Članovi istih međusobno se ne poštuju. Zašto? Zato što ne poštuju sami sebe. Promotrite senat, predstavnički dom ili jednostavno školsko vijeće. Ako netko kaže nešto, druga se osoba osjeća prozvanom, razljuti se i kaže nešto gore. Nakon toga se svađaju i članovi upravnog odbora sudjeluju u velikom kaosu. Jako je ozbiljna reakcija uma svakoga od njih na udare iz vanjskog svijeta. Treba se istinski predati introspektivnoj psihoanalizi radi istraživanja vlastitog uma. Potrebno je nešto više znati o sebi u intelektualnoj sferi. Na primjer, zašto reagiramo na riječi drugih? U takvim smo uvjetima mi uvijek žrtve…Ako netko želi da budemo zadovoljni, dovoljno je da nas malo potapša na ramenu i kaže nam nekoliko prijateljskih riječi. Ako nas netko želi uzrujati, dovoljno je izgovoriti nešto neugodnih riječi. Dakle, gdje li je naša intelektualna sloboda? O čemu se tu radi? Konkretno ovisimo o drugima, robovi smo, naši psihološki procesi ovise isključivo o drugima, ne vladamo nad unutarnjim događanjima i to je strašno. Drugi vladaju u nama i u našim unutarnjim procesima. Prijatelj odjednom dođe i pozove nas na zabavu, otiđemo s njim u njegovu kuću. Tamo nam ponudi piće, a nas je sram odbiti pa prihvaćamo, zato pijemo jedno, nakon čega slijedi još jedno, pa treće, i četvrto, sve dok ne ostanemo pijani. Prijatelj je bio vladar i gospodar naših psiholoških procesa. Može li takav um služiti ičemu? Ako netko vlada u nama, ako cijeli svijet ima pravo vladati nama, gdje je naša intelektualna sloboda? Tko nam je može definirati? Odjednom, nađemo se pred osobom suprotnog spola, konačno postajemo izrazito poistovjećeni s njom te, napokon, završavamo u bludničenju i preljubu. Ta situacija pokazuje da osoba suprotnog spola ima prednost i da može nadvladati naše psihološke procese. Ta je osoba upravljala nama, podvrgnula nas svojoj volji. Je li to sloboda? Intelektualna je životinja, pogrešno nazvana čovjekom, uistinu odgojena da se odriče svog identiteta, vrijednosti i dojma. Što je autentični identitet, vrijednosti i unutarnja slika svakoga

19

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

od nas? Je li to možda ego ili naša osobnost? Ne! Pomoću introspektivne analize možemo nadići ego i otkriti Biće. Nesumnjivo, Biće je u sebi naš autentični identitet, vrijednosti i dojam. Biće je u sebi K – M kozmički čovjek, ili Čovjek Kozmos. Nažalost, kao što sam već rekao, životinja se, lažno nazvana čovjekom, navikla na poricanje svojih unutarnjih vrijednosti, i pala je u materijalizam ovog degenerativnog doba, predala se svim porocima svijeta i korača putem greške. Pogrešno je prihvatiti negativnu kulturu koja je subjektivno nadahnuta u našoj unutrašnjosti, krivo je ići putem najmanjeg otpora. Nažalost, ljudi današnjice uživaju u toj stazi i prihvaćaju lažnu materijalističku kulturu ovih vremena, dopuštajući joj da se udomaći u njihovim psihama, čime dolaze do poricanja pravih vrijednosti Bića. JEZGROVITO DJELOVANJE BIĆA Jezgrovito djelovanje Bića je koncizna manifestacija, kratko djelovanje koje Pravo Biće svakoga od nas izvršava na sintetički, matematički i točni način, poput pitagorejske tablice. Želim da dobro razmislite o jezgrovitom djelovanju Bića. Zapamtite da je gore, u beskrajnom, zvjezdanom prostoru, svaki postupak rezultat jednadžbe i točne formule. Isto tako, koristeći običnu logičku dedukciju, trebamo naglašeno potvrditi da je naša istinska slika, Unutarnji Čovjek Kozmos, iznad lažnih vrijednosti, da je savršena. Nesumnjivo, svaki je postupak Bića rezultat jednadžbe i točne formule. Bilo je slučajeva u kojima se Biće uspjelo izraziti kroz nekoga tko je postigao promjenu dojma, vrijednosti i identiteta. Tada je, zapravo, taj netko postao prorok, prosvijetljeni. No, bilo je i žalosnih slučajeva u kojima osobe koje su služile kao vozila samog Bića, uistinu nisu shvatile namjere božanskog. Kada onaj koji služi kao vozilo Bića ne radi nesebično za čovječanstvo, nije shvatio da je on sam jednadžba i točna formula svakog jezgrovitog postupka Bića. Samo je onaj koji se odrekne plodova svojih djela, koji ne očekuje nikakvu nagradu, kojega motivira samo ljubav prema radu za svoje bližnje, zaista shvatio jezgrovito djelovanje Bića. Ponavljam, moramo izvršiti potpunu promjenu sebe samih. Treba se promijeniti unutarnja slika, vrijednosti i identitet. Kako je divno imati mladu sliku zemaljskog čovjeka, ali trebali bismo, i zapravo je bolje, imati duhovnu i nebesku sliku ovdje i sada, u mesu i kostima. Umjesto što posjedujemo vrijednosti ega, pozitivne vrijednosti Bića trebaju biti u našem srcu i u našem umu. Umjesto grubog identiteta, trebali bismo imati identitet postavljen u službi Bića. Razmislimo o nužnosti pretvaranja u živući izražaj Bića… Biće je Biće, a razlog za postojanje Bića je samo Biće. Razlikujmo u potpunosti izražaj i samo-izražaj. Ego se može izraziti, ali nikada neće imati samo-izražaj. Ego se izražava kroz osobnost i njegovi su izražaji subjektivni. Kaže ono što su drugi rekli, prepričava ono što su drugi prepričali, objašnjava ono što su drugi objasnili, ali nema očitog samo-izražaja Bića.

20

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Pravo, objektivno samo-izražavanje Bića ono je što je zaista bitno. Kada se Biće izražava kroz nas, ono to čini na savršen i jezgrovit način. Moramo razgraditi ego na osnovi unutarnje psihoanalize kako bi se Glagol, Riječ Bića, izražavala kroz nas. SAMOPOUZDANJE Puno se priča o ženskoj taštini. Uistinu, taština je živuća manifestacija samopouzdanja. Žena pred zrcalom u cijelosti je narcisoidna, te se bezglavo štuje. Žena se ukrašava najbolje što može, stavlja šminku, uvija kosu, samo kako bi joj drugi rekli: «Divna si, prelijepa si, božanska si,» i tome slično. Ja uvijek uživa kada ga ljudi cijene, «Ja» se ukrašava kako bi ga drugi voljeli. Ja vjeruje da je divno, čisto, neopisivo, sveto, kreposno, itd. Nitko ne vjeruje da je zao, svi se smatraju dobrima i pravednima. Samopouzdanje je nešto strašno. Na primjer, fanatici materijalizma ne prihvaćaju postojanje superiornih dimenzija prostora zbog samopouzdanja. Previše se vole i, kao što je prirodno, traže da se superiorne dimenzije prostora, Svemira i svaki izvanosjetilni život podvrgnu njihovim osobnim hirovima. Ne mogu nadići svoj uzak kriterij i svoje teorije, svoj voljeni ego i svoja mentalna načela. Obična smrt ne rješava fatalni problem ega. Samo smrt onoga što zovemo Ja može razriješiti problem ljudske boli, ali Ja se previše voli i nikako ne želi umrijeti. Sve dok Ja postoji, okretat će se tragični kotač ljudske tragedije, kolo Samsare. Kada smo zaista zaljubljeni, odričemo se ega. U životu je jako rijetko naći nekoga tko je uistinu zaljubljen. Svi su uronjeni u strast, a to nije ljubav. Ljude obuzme strast kada upoznaju nekoga tko im se sviđa, ali kada u drugoj osobi otkriju iste greške, kvalitete i mane, voljeni im služi kao zrcalo u kojem mogu u potpunosti vidjeti svoj odraz. Zaista, nisu zaljubljeni u voljenu osobu, zaljubljeni su samo u sebe i uživaju u tome što se vide u zrcalu koje predstavlja ta voljena osoba. Tada pretpostavljaju da su zaljubljeni, na «istoj valnoj dužini». Ja uživa pred staklenim ogledalima ili osjeća sreću kada se vidi u osobi koja ima iste kvalitete, vrline i mane. Propovjednici puno govore o istini, no, je li moguće upoznati istinu dok samopouzdanje postoji u nama? Iskusiti ono što je Istina, moguće je samo ako stanemo na kraj samopouzdanju, to je moguće samo sa umom slobodnim od pretpostavki, u odsutnosti onoga što se zove Ja… Mnogi će kritizirati ovo djelo, ovu Revoluciju dijalektike. Kao i uvijek, pseudoznalci će se smijati revolucionarnim izjavama zato što su ova učenja počinila zločin nepoklapanja s mentalnim pretpostavkama i kompliciranim teorijama koje drže u svojim sjećanjima.

21

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Obrazovane osobe nisu sposobne slušati revolucionarnu psihologiju sa spontanim umom, slobodnim od mentalnih pretpostavki, teorija, predrasuda, itd. Nisu se sposobne otvoriti onome što je novo, sa cjelovitim umom, koji nije podijeljen u borbi proturječnosti. Obrazovane osobe slušaju samo kako bi mogle usporediti ono što čuju sa svojim pretpostavkama, koje su sadržane u pamćenju. Obrazovani slušaju samo kako bi po svom jeziku predrasuda i zamisli prevodili te informacije i tako došli do zaključka da su učenja dijalektičke revolucije najobičnije maštarije. Obrazovane su osobe uvijek takve, njihovi su umovi već tako degenerirali da nisu sposobni otkriti ono što je novo. U svom neznanju, Ja bi htjelo da se sve poklapa s njegovim teorijama i mentalnim pretpostavkama. Ja hoće da se ispune svi njegovi hirovi, te da se čitav Svemir pokori njegovim laboratorijskim pokusima. Ego prezire svakoga tko naudi njegovom samopoštovanju. On štuje svoje teorije i pretpostavke. Puno puta preziremo nekoga bez dobrog razloga. Zašto? Jednostavno zato što ta osoba personificira neke greške koje nosimo u skrivenim dubinama, pa nam se ne sviđa što ih taj drugi pojedinac izražava. Zaista, duboko u sebi, nosimo mane za koje krivimo druge. Nitko na svijetu nije savršen, svi smo od istog materijala. Svaki je od nas loša ljuska u grudima Velike Stvarnosti. Onaj koji nema manu u određenom smjeru, ima je u drugom. Neki ne žude za novcem, ali bi htjeli slavu, čast, ljubavne veze, itd. Drugi ne čine preljub sa tuđom ženom, ali uživaju u mijenjanju doktrina, miješajući vjerovanja u ime Univerzalnog Bratstva. Neki nisu ljubomorni na svoje žene, ali su ljubomorni na prijateljstva, vjerovanja, sekte, stvari, itd. Takvi smo mi, ljudska bića, uvijek smo od iste tvari. Nema ljudskog bića koje se ne obožava. Slušali smo pojedince koji čitave sate mogu pričati o sebi, o svojim postignućima, talentu, vrlinama, itd. Ego se toliko voli da zavidi tuđem blagostanju. Žene se toliko ukrašavaju dijelom zbog taštine, a dijelom zato da bi pobudile zavist u drugim ženama. Sve si međusobno zavide. Sve zavide haljini druge žene, divnoj ogrlici, itd. Sve obožavaju same sebe i ne žele se vidjeti kao manje vrijedne od drugih; stopostotno su narcisoidne. Neki se pseudo-okultisti ili braća mnogih sekti toliko vole da vjeruju da su temelji skromnosti i svetosti. Ponosni su na vlastitu skromnost. Užasno su ponosni. Nema pseudo-okultističkog malog brata ili male sestre koji, odnosno koja, duboko u sebi, ne pretpostavlja svoju svetost, divotu i duhovnu ljepotu. Niti jedan pseudo-okultistički brat ili sestra ne vjeruje da je zao/zla ili perverzan/perverzna, svi pretpostavljaju da su sveci i savršeni, iako zapravo nisu samo zli, već i perverzni. Voljeni se ego previše voli i pretpostavlja, čak i ako to ne kaže, da je dobar i savršen.

22

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor A – HIMSA, NENASILJE

A-Himsa je čista misao Indije, nenasilje. A-himsa je zaista nadahnuta čistom ljubavlju. Himsa znači želju za ubijanjem, za nanošenjem zla. A-Himsa je, dakle, odricanje svih želja za nasiljem izazvanom smrti ili zlom. A-Himsa je suprotna egoizmu. A-Himsa je apsolutni altruizam i ljubav. A-Himsa je ispravno djelovanje. Mahatma Gandhi A-Himsu je uzeo kao jezgru svoje političke doktrine. On je ovako opisao njenu manifestaciju: «Nenasilje se ne sastoji od odricanja sve prave borbe protiv zla. Nenasilje, kako ga ja shvaćam, utemeljuje aktivniji pokret protiv zla od obične primjene zakona Taliona, čija sama priroda potiče razvoj perverzije. Pred nemoralnim podižem mentalnu obranu koja je kao takva moralna. Pokušavam onesposobiti mač tiranina, ali ne udarom bolje naoštrenim čelikom, već razočaravanjem njegove žudnje, ne pružajući nikakav fizički otpor. U meni će otkriti otpor duše koja će pobjeći od njegovog nasrtaja. Taj će ga otpor prvo zaslijepiti, te će ga odmah prisiliti na predaju. A čin predaje neće poniziti agresora, nego će ga uveličati…» Nema moćnijeg oružja od dobro usmjerenog uma! Ego je taj koji razjedinjuje, izdaje i utemeljuje anarhiju u jadnom patničkom čovječanstvu. Egoizam, izdaja i nedostatak bratstva ono je što je podijelilo čovječanstvo. Ja nije djelo Boga, duha ili tvari. Ja je stvorio naš um i prestat će postojati kada ga u potpunosti shvatimo, na svim razinama uma. Samo ispravnim djelovanjem, ispravnom meditacijom, ispravnom voljom, ispravnim načinom privređivanja za život, ispravnim trudom i ispravnim pamćenjem možemo razgraditi Ja. Hitno je sve ovo dubinsko razumjeti, ako zaista želimo dijalektičku revoluciju. Osobnost ne bismo smjeli poistovjećivati s egom. Uistinu, osobnost nastaje tijekom prvih sedam godina djetinjstva, a «Ja» je greška koja se nastavlja od stoljeća do stoljeća, svaki se put više utvrđujući, putem mehanizama ponavljanja. Osobnost je energetska, rađa se iz navika, običaja, ideja, itd., elemenata koji se ustaljuju tijekom djetinjstva, a učvršćuju je iskustva života. Treba razgraditi i osobnost i Ja. U psihološkim smo učenjima revolucionarniji od Gurdjieffa i Ouspenskyija. Ja koristi osobnost kao instrument djelovanja. Personalizam je rezultat te mješavine ega i osobnosti. Štovanje osobnosti izmislilo je Ja. Uistinu, personalizam začinje egoizme, mržnje, nasilja, itd. Sve to odbacuje A-Himsa. Personalizam u potpunosti razara ezoterične organizacije. Personalizam izaziva anarhije i zbrku. Personalizam može u cijelosti uništiti svaku organizaciju. U svakom utjelovljenju, povratku, ego izrađuje novu osobnost. Svaka je osoba različita u svakoj novoj reinkorporaciji. Hitno je znati kako živjeti. Kada razgradimo Ja, dolazi nam Velika Stvarnost, prava sreća, Ono što nema imena.

23

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Razlikujmo Biće i Ja. Čovjek današnjice ima samo Ja. Ljudski stvor je biće koje još nije postignuto. Hitno je primiti Biće, potrebno je znati da je Ono neograničena sreća. Apsurdno je govoriti da je Biće «superiorno Ja», «božansko Ja», itd. Biće, kao nešto univerzalno i kozmičko, ne može imati karakter ega. Nemojmo pokušati Ja učiniti božanskim. A-Himsa je nenasilje u mislima, riječima i djelima. A-Himsa je poštovanje prema tuđim idejama, svim religijama, školama, sektama, organizacijama, itd. Nemojmo očekivati evoluciju Ja, jer Ja se nikada ne usavršuje. Potrebna nam je potpuna revolucija svijesti. To je jedina vrsta revolucije koju možemo prihvatiti. Doktrina A-Himse temelji se na dijalektičkoj revoluciji, na revoluciji svijesti. Kada umiremo od trenutka do trenutka, pomalo se razvija međuljudski sklad. Kada umiremo od trenutka do trenutka, smisao za suradnju nastavlja potpuno zamjenjivati osjećaj nadmetanja. Kada umiremo od trenutka do trenutka, dobra volja postupno zamjenjuje zlu. Ljudi dobre volje prihvaćaju A-Himsu. Nemoguće je pokrenuti novi red u naših psihama sve dok ne prestanemo isključivati doktrinu nenasilja. A-Himsu treba razvijati u domovima, prateći put savršenog braka. Samo nenasiljem u mislima i djelima sreća može vladati u domovima. A-Himsa bi trebala biti temelj svakodnevnog života, u uredu, u radionici, na selu, kod kuće, na ulici, itd. Trebali bismo živjeti doktrinu nenasilja. KONFORMISTIČKO PONAŠANJE Konformističko ponašanje je tendencija koja ljudsko biće potiče da se druži s drugima, bez razlike i bez kontrole ikakve vrste. Pogledajmo što netko čini kada se nalazi u grupi ili mnoštvu. Siguran sam da bi se jako malo ljudi usudilo ići na ulicu kako bi nekoga kamenovali. No, to čine svi koji su u skupini. Netko bi mogao kliznuti u javni prosvjed i osjetiti toliki entuzijazam, da i sam počne bacati kamenje, iako će se poslije pitati zašto je to učinio. Kada je u grupi, ljudsko se biće puno drukčije ponaša. Čini ono što nikada ne bi učinilo da je samo. Zašto se to događa? To uzrokuju negativni dojmovi kojima čovjek tada otvara vrata, pa na kraju čini ono što nikada ne bi radio da je sam. Kada otvorimo vrata negativnim emocijama, ne mijenjamo samo rad emotivnog centra koji je u srcu, već ga isto tako činimo negativnim. Na primjer, otvaramo vrata negativnoj emociji bijesne osobe, koja se nalazi u takvom stanju jer ju je netko povrijedio. Tada se i mi usklađujemo s tim pojedincem, okrećući se protiv onoga koji ga je povrijedio, i sami puni bijesa, bez da imamo ikakve veze s tim problemom. Pretpostavimo otvaranje vrata negativnim dojmovima pijanca. Tada će nesretnik prihvatiti piće, pa dva, tri, deset. Na kraju, i sam će postati alkoholičar.

24

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Nadalje, zamislimo da osoba otvori vrata negativnim dojmovima osobe suprotnog spola, tada će ista vjerojatno završiti u bludničenju i svakakvim vrstama krivih ponašanja. Ako otvorimo vrata negativnim dojmovima narkomana, mogli bismo završiti sa smotuljkom marihuane u ustima ili bismo mogli prijeći na konzumaciju neke druge vrste stimulansa. Iz toga proizlazi zaključak, neuspjeh. Tako se ljudska bića međusobno zaraze negativnom atmosferom. Lopovi druge pretvaraju u lopove. Ubojice će zaraziti nekog drugog. Narkomani isto tako kvare druge ljude, pa se množe ovisnici, lopovi, lihvari, ubojice, itd. Zašto? Zato što griješimo i uvijek otvaramo naša vrata negativnim emocijama, što nikada ne valja. Odabirimo naše osjećaje. Ako nam netko donese pozitivne emocije svjetla, ljepote, sklada, sreće, ljubavi, savršenstva, otvorimo mu vrata našeg srca. Ali, ako nam netko prinese negativne emocije mržnje, nasilja, ljubomore, droga, alkohola, bludničenja i preljuba, zašto bismo mu otvarali srce? Zatvorimo ga! Zatvorite vrata negativnim emocijama. Kada razmotrimo konformističko ponašanje, možemo ga savršeno prilagoditi i iz svog života učiniti nešto bolje. DEFORMACIJA RIJEČI Zvuk topa, njegova eksplozija, uništava prozorsko staklo. S druge strane, nježna riječ umiruje ljutnju ili bijes, dok uvredljiva, neskladna riječ, izaziva bijes ili melankoliju, tugu, mržnju, itd. Kažemo da je šutnja zlatna, ali bolje je reći da je neispravno govoriti kada bismo trebali šutjeti, baš kao što je krivo šutjeti kada bismo trebali govoriti. Postoje kriminalne tišine, baš kao i zlokobne riječi. Treba plemenito proračunati rezultat izgovorenih riječi, jer često riječima nesvjesno vrijeđamo drugoga. Riječi prepune zlonamjernog značenja izazivaju bludničenja u svijetu uma. Neskladne riječi, pak, izazivaju nasilje u svijetu kozmičkog uma. Nikada ne bismo trebali osuđivati drugoga glagolom, jer nikada ne bismo smjeli suditi drugima. Kleveta, trač i ocrnjivanje ispunili su svijet patnjom i gorčinom. Ako radimo sa seksualnim super dinamikama, moramo znati da su kreativne energije izložene svim vrstama izmjena. Te energije libida moguće je prilagoditi u sile svjetla ili tame. Sve ovisi o kvaliteti riječi. Savršeni čovjek govori savršene riječi. Gnostički učenik, koji želi slijediti put dijalektičke revolucije, mora se naviknuti na kontrolu jezika. Trebali bismo naučiti rukovati riječima. Nije ono što ulazi u usta škodljivo za čovjeka, već prije ono što iz njih izlazi! Usta opskrbljuju uvredama, intrigama, ocrnjivanjima, klevetama, raspravama, a sve to šteti čovjeku. Izbjegavajte sve vrste fanatizma, jer njime nanosimo veliku štetu ljudima, bližnjima. Druge ne vrijeđamo samo uvredljivim riječima ili istančanim i umjetničkim ironijama, nego i tonom glasa, neskladnim i iskrivljenim naglaskom.

25

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor ZNATI KAKO SLUŠATI

Moramo naučiti kako slušati. Kako bismo slušali, moramo probuditi svijest. Kako bismo naučili slušati, moramo znati kako biti nazočni. Onaj koji sluša uvijek bježi putem svoje psihološke zemlje i grada. Ljudska osobnost ne zna kako slušati, niti to zna činiti fizičko tijelo, jer ono je vozilo osobnosti. Ljudi su puni sebe samih, svog ponosa, svojih sposobnosti, svojih teorija. Nema niti jednog kutka, niti malo praznog prostora za znanje, za glagol. Naša bi zdjela trebala biti okrenuta prema gore, baš kao što je Buddha okrenuo svoju kako bi primio krističku riječ. Psihološko je slušanje vrlo teško. Moramo naučiti biti pozorni kako bismo znali slušati. Moramo postati otvoreniji za riječ. Ljudi se ne sjećaju svojih prethodnih postojanja jer nisu u svojoj psihološkoj kući, jer su izvan nje. Trebamo se sjećati sebe. Tijekom dana moramo opustiti tijelo što je više puta moguće. Ljudi čine puno grešaka jer zaboravljaju Biće. Divne se stvari događaju onome koji se prisjeća sebe. Potrebno je savjetovanje, ali važno je znati kako slušati. Kako bi znali kako slušati, treba imati emotivni, motorni i intelektualni centar u stanju vrhunske pozornosti. Lažno obrazovanje stoji na putu slušanju. Lažno obrazovanje oštećuje pet centara ljudskog stroja – intelektualni, motorni, emotivni, instinktivni i seksualni. Treba znati kako slušati sa spontanim umom, slobodnim od mentalnih zamisli, teorija i pretpostavki. Treba se sa cjelovitim umom, umom koji nije podijeljen bitkom suprotnosti, otvoriti onome što je novo. PRECIZNOST TERMINA U osnovi svoje dijalektike, Sokrat je zahtijevao preciznu terminologiju. U našoj Revoluciji dijalektike, i mi tražimo preciznu upotrebu riječi. Riječ, posebna odlika ljudi, jest instrument individualnog izražavanja i sporazumijevanja među ljudima. Ona je vozilo vanjskog jezika i ispuštanje ili izražavanje složenog unutarnjeg jezika, kojim se može služiti Biće ili ego. Platon je, u svom dijalogu zvanom Phaedo, svom učeniku objasnio koncept koji je poznat po svojoj dubini i moralnoj delikatnosti, kao ljudsko načelo idiomske prigodnosti. Riječ je o slijedećoj izjavi: «Imaj na umu, moj dragi Crito, da neprikladno govorenje nije samo činjenje greške što se tiče izrečenoga, nego je i šteta koja se nanosi dušama.»

26

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Ako želimo riješiti problem, trebali bismo se suzdržati u izražavanju mišljenja. O svakom se mišljenju može raspravljati. Problem treba riješiti meditacijom. Potrebno ga je razriješiti umom i srcem. Moramo naučiti misliti sami za sebe. Apsurdno je poput papige ponavljati mišljenja drugih. Ubijanjem ega nestaju opcionalni procesi uma. Mogućnost je izražaj koncepta koji proizlazi iz straha da bi drugo rješenje moglo biti ispravno, što pokazuje neznanje. Hitno je naučiti izbjegavati poistovjećivanje s problemima. Potrebno je iskreno se istražiti i tada održavati mentalnu i govornu tišinu. PSIHOLOŠKI ROBOT Intelektualna je životinja slična robotu kojega pogone mehanički kotači, a slična je i satu, jer uvijek ponavlja iste pokrete prethodnih postojanja. Ljudsko je biće, pogrešno nazvano čovjekom, psihološki robot koji ne čini ništa, sve mu se događa. Biće je ono što čini. Biće stvara što želi, jer nije mehaničko. Trebamo prestati biti mehanički roboti, jer robot uvijek ponavlja isto, nema samostalnosti. Na psihološkog robota utječu zakoni Mjeseca: ponavljanje, začeće, smrt, mržnja, nasilje, ponos, umišljenost, egoizam, neskromna pohlepa, itd. Treba raditi sa seksualnim super dinamikama kako bi došlo do stvaranja stalnog centra gravitacije i osamostaljivanja od Mjeseca. Kako bismo prestali biti psihološki roboti, potrebno je ovladati sobom. Faust je uspio u tome, ali Cornelius Agrippa nije, jer se bavio teoretiziranjem. Ljude zanima iskorištavanje svijeta, ali važnije je iskoristiti sebe, jer onaj koji iskoristi sebe, vlada svijetom. Psihološki robot koji želi postati čovjekom, i nakon toga nadčovjekom, treba razviti sposobnost održavanja nota. Kada netko uistinu želi prestati biti strojem, treba proživjeti prvu krizu: Mi-Fa, a nakon toga i drugu: La-Si. Ključ pobjednika, pomoću kojeg je moguće proći krizu i prestati biti psihološkim robotom jest izbor, promjena i odluka. Cijeli se Rad obavlja u sedam skala i pojedinac koji je uspješan u njemu prima nirionissianski zvuk Svemira. BIJES Bijes pobija misaone sposobnosti, te mogućnost rješavanja problema koje potiče. Očito, on je negativna emocija. Dvije negativne emocije bijesa u svom sučeljavanju ne postižu mir, niti kreativno shvaćanje. Nesumnjivo, kada na drugo ljudsko biće projiciramo bijes, izazivamo rušenje našeg imidža, što je uvijek loše u svijetu međuljudskih odnosa.

27

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Razni procesi bijesa ljudsko biće odvode ka strašnim društvenim, ekonomskim i psihološkim neuspjesima. Jasno je da bijes loše utječe i na zdravlje. Postoje određeni glupi ljudi koji uživaju u bijesu, jer im daje određeni osjećaj superiornosti. U tim se slučajevima bijes udružuje s ponosom. Bijes se isto tako obično veže za umišljenost i samodovoljnost. Ljubaznost je puno razornija sila od bijesa. Ljuti je argument samo uzbuđenje kojem nedostaje uvjerljivosti. Kada se suočavamo s bijesom, trebamo odlučiti, odabrati emociju koja je u tom trenutku najprikladnija. Svatko tko se prepušta kontroli bijesa razara svoj dojam. Čovjek koji održava potpunu samokontrolu uvijek će imati prednost. Frustracija, strah, sumnja i krivnja potiču procese bijesa. Frustracija, strah, sumnja i krivnja izazivaju ljutnju. Svatko tko se oslobodi od te četiri negativne emocije vladat će svijetom. Prihvaćanje negativnih strasti je postupak koji ide protiv samopoštovanja. Bijes je za luđake, ne služi svrsi, odvodi nas u nasilje. Cilj nasilja je izazivanje dodatnog nasilja, a potonje nas uvlači u još više nasilja. OSOBNOST Osobnost je višestruka i ima mnoge skrivene dubine. U nju je odložena karma prethodnih postojanja, karma koja se ispunjava ili kristalizira. Dojmovi koje ne probavimo postaju nove psihičke nakupine. Što je još gore, oni postaju nove osobnosti. Osobnost nije homogena, ona je zapravo heterogena i višestruka. Dojmove treba birati isto kao što biramo i životne stvari. Ako se osoba zaboravi u određenom trenutku, uslijed novog događa, nastaju nova ega. Ako su vrlo snažna, postaju nove osobnosti u osobnosti. U tome leži uzrok mnogih trauma, kompleksa i psiholoških konflikata. Dojam koji nije probavljen, koji dovodi do stvaranja osobnosti u osobnosti, i koji ostaje neprihvaćen, postaje izvor užasnih sukoba. Nisu sve osobnosti koje pojedinac nosi prihvaćene. To dovodi do mnogih trauma, kompleksa, fobija, itd. Prije svega, nužno je shvatiti mnogostrukost osobnosti, da je ona sama po sebi višestruka. Dakle, mogao bi postojati netko tko je razgradio psihičke nakupine, ali nije uništio osobnost. Zato takva osoba neće moći posjedovati autentično prosvjetljenje i radost življenja. Što pojedinac više upoznaje sam sebe, to više razumije druge.

28

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Osoba s egom ne može jasno sagledati situaciju i čini greške. Oni koji imaju ego ne uspijevaju, jer nisu sposobni za ispravno rasuđivanje, čak i kada u njihovoj analizi postoji moćna logika. Ako ne probavljamo dojmove, nastaju nova Ja. Treba naučiti birati dojmove. Ovdje ne govorimo o «poboljšavanju»! Zanima nas promjena. Biće izbija na površinu kada se pojedinac promijeni i prestane postojati. Nepoželjni elementi naše unutrašnjosti upravljaju našim dojmovima, oduzimajući nam cjelovito sagledavanje koje daje veselje i sreću. KATEKSA Psihička je energija, kateksa, djelujući kao izvršna sila, nešto sjajno. Rezerve inteligencije su razni dijelovi Bića i njih imenujemo kao svezane katekse ili psihičke energije u potencijalnom i statičnom stanju. Svezane nas katekse usmjeravaju u radu vezanom za razgradnju ega i oslobođenje uma. Svezana nas kateksa, sadržana u umu, vodi u radu povezanom s revolucionarnom psihologijom i cjelovitom revolucijom. Vrijednosti Bića tvore svezanu kateksu. Samo svezana kateksa može osloboditi um razgradnjom nepoželjnih psihičkih elemenata koje smo odvojili strukturalnom i transakcionalnom analizom. Svezana kateksa se razlikuje od labave kateksa, jer potonja je psihička energija koju ego koristi kako bi ovladao umom i tijelom i omogućio svoju manifestaciju. Moramo dopustiti svezanoj kateksi, koja je dinamička psihička energija, da bude ono što će usmjeravati naše postojanje. Trebamo psihološki raditi kako bi svezana kateksa bila aktivirana i kako bi dominirala, vladajući slobodnom kateksom, koja je energija tijela i kojom je uvijek vladala labava kateksa, koju zovemo egom. MISTIČNA SMRT Puno smo patili zbog članova Gnostičkog pokreta. Mnogi su odano prisegnuli pred oltarom svetišta, mnogi su svečano obećali da će raditi u Velikom Radu sve do potpunog samoostvarenja, puno je onih koji su plakali, kunući se da nikada neće napustiti Gnostički pokret. No, bolno je to priznati, sve je bilo uzalud. Skoro su svi pobjegli, postali su neprijatelji, kleveću, bludniče, čine preljub i idu mračnim putem. Uistinu, te strašne kontradikcije ljudskog bića uzrokovane su kobnim temeljem i tragičnom osnovom ljudskog bića. Potonja je mnogostrukost Ja, mnogostrukost labavih kateksi koje svi nosimo u sebi. Hitno je znati da je Ja masa psihičkih energija, labavih kateksi, koje se množe u nižim životinjskim dubinama čovjeka. Svaka labava kateksa je maleno Ja koje uživa određenu samostalnost.

29

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Ta Ja, te labave katekse, međusobno se bore. Ja bih trebao čitati novine, kaže intelektualno Ja. Vozit ću bicikl, prigovara motorno Ja. Gladan sam, uzvikuje Ja probave. Hladno mi je, kaže Ja metabolizma. Nitko me neće spriječiti, uzvikuje strasno Ja, u obrani bilo koje od nabrojanih kateksi. Možemo zaključiti da je Ja legija tih kateksi. Te je labave katekse već proučio Franz Hartmann. One žive u nižim životinjskim dubinama čovjeka: jedu, spavaju, razmnožavaju se i žive na trošak naših vitalnih načela ili slobodnih kateksi – mišićne i živčane kinetičke energije. Svako Ja koje, u toj masi, tvori labavu kateksu, Ja, projicira se na raznim razinama uma i putuje, žudeći za zadovoljavanjem svojih želja. Ja, ego, labava kateksa, nikada se ne može usavršiti. Čovjek je grad s devet vrata… U tom gradu žive mnogi građani koji se ni ne poznaju. Svaki od tih građana, svako takvo malo Ja ima svoje projekte i svoj um. To su trgovci koje je Isus morao izbaciti iz Hrama bičem volje. Te trgovce treba ubiti. Sada razumijemo razlog tolikih unutarnjih proturječnosti u pojedincu. Sve dok postoje labave katekse, ne može biti mira. Ja su causa causorum svih unutarnjih proturječja. Ja koje priseže na vjernost Gnozi ustupa mjesto drugom stanju, koje ga mrzi. Zaključak: čovjek je neodgovorno biće bez stalnog centra gravitacije. Čovjek je biće koje još nije ostvareno! Čovjek još uvijek nije čovjek, on je samo intelektualna životinja. Velika je greška dušom nazivati legiju ega. Zaista i uistinu, čovjek u svojoj Biti ima psihički materijal, tvar za dušu, ali nema dušu. Pisano je u Evanđeljima: «Što ti vrijedi osvojiti svijet, ako ćeš izgubiti dušu?» Isus je rekao Nikodemu da se treba roditi iz vode i duha, kako bi se moglo uživati u atributima koji odgovaraju pravoj duši. Nemoguće je stvoriti dušu ako se ne podvrgnemo mističnoj smrti. Samo smrću Ja možemo utemeljiti stalni centar svijesti u našoj unutarnjoj Biti. Spomenuti je centar ono što se zove dušom. Samo čovjek s dušom može imati pravi kontinuitet svrhe. Samo u čovjeku s dušom nema unutarnjih kontradikcija i postoji pravi unutarnji mir. Ja se glupo razbacuje psihičkim materijalom, kateksom, u eksplozijama bijesa, pohlepe, požude, zavisti, ponosa, lijenosti, proždrljivosti, itd. Logično, dušu je nemoguće stvoriti sve dok se ne nakupi psihički materijal, kateksa. Za proizvodnju nečega, treba nam materia prima, bez nje ne možemo stvoriti ništa, jer iz ništavila je nemoguće izraditi nešto. Kada Ja počinje umirati, materia prima počinje se akumulirati. Kada se to počne događati, započinje i uspostava centra stalne svijesti. Kada Ja u potpunosti umre, središte stalne svijesti u cijelosti je utemeljeno. Kapital psihičkog materijala nakuplja se smrću ega, i to upravo zato što je onda rasipnik energije uklonjen. Tako se utemeljuje stalni centar svijesti. Takav je čudesni centar duša.

30

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Samo onaj koji u sebi ima stalni centar svijesti može biti vjeran Gnozi, samo on može imati kontinuitet svrhe. Oni koji ne posjeduju takvo središte u Gnozi su danas, protiv nje sutra, danas u jednoj školi, sutra u drugoj. Takva osoba nema pravog postojanja. Mistična je smrt naporan i težak dio Revolucije dijalektike. Labave se katekse raspadaju na temelju strogog razumijevanja. Interakcija s bližnjima, ophođenje s ljudima, jest zrcalo u kojem možemo u potpunosti vidjeti svoj odraz. U međuljudskim odnosima istupaju naše skrivene mane, one bujaju, te ih tada možemo vidjeti, ako smo pozorni. Svaku manu prvo treba intelektualno analizirati, a zatim proučiti meditacijom. Mnogi pojedinci postižu savršenu krepost u fizičkom svijetu, ali ostaju veliki bludnici i užasni grješnici u testovima koji se pred njih stavljaju u superiornim svjetovima. U fizičkom su svijetu stali na kraj svojim manama, ali se u drugim razinama uma drže labavih kateksi. Kada manu u potpunosti shvatimo, na svim razinama uma, njena se odgovarajuća labava kateksa raspada; drugim riječima, malo Ja umire. Hitno je umirati od trenutka do trenutka. Duša se rađa smrću Ja. Treba nam potpuna smrt Ja, kako bi se bogatstvo svezane katekse, Bića, moglo izraziti. RAZGRADNJA LABAVIH KATEKSI Samo detaljnim proučavanjem labave katekse, Ja, istu možemo i razgraditi. Trebali bismo pažljivo proučiti procese misli, razne funkcije želje, navike koje tvore našu osobnost, sofizme odvlačenja pozornosti, pogrešna uvjerenja ega i naše seksualne nagone. Moramo proučiti kako reagiraju na udare vanjskog svijeta i vidjeti kako se međusobno povezuju. Razumijevanjem svih procesa labavih kateksi, mnogostrukog Ja, potonji se raspada. Tada se samo Božanstvo manifestira kroz nas i u nama. NEMAR Nemar i neopreznost u neuspjeh odvode svako ljudsko biće. Biti nemaran (u izvorniku «negligent», op. prev.) znači, mogli bismo reći, nec legere, ne izabrati, predati se toku neuspjeha. Nemar pripada egu, a njegova je suprotnost intuicija, koja je atribut Bića. Ego ne može ni izabrati ni razlikovati, ali Biće može. Samo ćemo živućim utjelovljenjem dijalektičke revolucije naučiti «birati», kako u našem životu više ne bi bilo neuspjeha.

31

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor TRANSAKCIJE

Devedeset i sedam posto ljudskih misli negativno je i štetno. Ono što smo ovdje rezultat je naših mentalnih procesa. Čovjek treba sam istražiti svoj um ako se želi identificirati, procijeniti i ispravno se zamisliti. Teškoća koja sprječava duboku, introspektivnu analizu, nazvana je protuprijenosom. Tu zapreku uklanjamo strukturalnom i transakcionalnom analizom. Važno je odvojiti i razgraditi određene nepoželjne psihičke nakupine koje su u našem umu traumatski ustaljene. Transakcionalnu i strukturalnu analizu treba inteligentno kombinirati u istraživanju ega. Svaku psihičku manu treba odsjeći prije njene konačne razgradnje. OSOBITI KARAKTERISTIČNI PSIHOLOŠKI ATRIBUT Sva su ljudska bića stopostotno mehanička. Ona su nesvjesni stvorovi, koji postoje s uspavanom sviješću, ne znajući odakle dolaze niti kuda idu; ona su u stanju duboke hipnoze. Ta kolektivna hipnoza, koja se manifestira u čitavoj prirodi, potiče iz odvratnog organa zvanog Kundartiguador. Ova je rasa hipnotizirana, nesvjesna, uronjena u najdublji san. Buđenje je moguće samo razaranjem Ja, ega. Moramo s najvećom preciznošću pojasniti kako smo ponekad govorili o osobitom karakterističnom psihološkom atributu – OKPA – svake osobe. Uistinu, svaka osoba ima svoj osobiti karakteristični psihološki atribut, to je istina. Za neke će on biti požuda, za druge mržnja, za treće ponos, itd. Atribut je zbroj više osobitih karakterističnih psiholoških elemenata. Za svaki OKPA uvijek postoji određeni događaj, točna okolnost. Osoba je pohotna? U njenom će se životu uvijek manifestirati okolnosti požude, zajedno sa specifičnim problemima. Te se okolnosti uvijek ponavljaju. Ako želimo prijeći na višu razinu Bića i ukloniti iz sebe nepoželjne elemente što tvore psihološki atribut, moramo poznavati naš OKPA. U životu postoji konkretna činjenica diskontinuiteta prirode, to je očito. Svi su fenomeni diskontinuirani i to znači da evolucijom nikada nećemo postići savršenstvo. Moramo postati pravi solarni ljudi, u najpotpunijem smislu riječi. Jedna je razina dostojne i skromne žene, dok je druga razina nedostojne i neskromne žene. Postoje različite razine Bića. Jesmo li primijetili našu razinu Bića, nivo Bića na kojem se nalazimo? Jesmo li svjesni da smo pod hipnozom i u snu?

32

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Intelektualna životinja ne poistovjećuje se samo s vanjskim stvarima, nego i sama sa sobom, sa svojim požudnim mislima, svojim pijanim ispadima, svojim bijesom, svojom pohlepom, svojim egoizmom, svojom taštinom, svojim mističnim ponosom, uzvisivanjem svojih kvaliteta, itd. Jesmo li možda razmišljali o tome da se nismo poistovjetili samo sa vanjštinom, već i s onim što je taština i ponos? Na primjer: jesmo li danas pobijedili? Jesmo li porazili dan, ili je dan nadvladao nas? Jesmo li sigurni da se nismo poistovjetili s morbidnom, pohlepnom, ponosnom misli, s uvredom, brigom ili dugom, itd.? Jesmo li sigurni da smo pobijedili dan, ili se možda dogodilo suprotno? Što smo danas napravili? Jesmo li primijetili našu razinu Bića? Jesmo li se pomakli na višu razinu Bića ili smo ostali gdje jesmo? Možemo li zaista vjerovati da je moguće pomaknuti se na višu razinu Bića bez uklanjanja specifičnih psiholoških mana? Zar smo zadovoljni razinom Bića na kojoj se trenutno nalazimo? Ako ćemo čitav život provesti na jednoj razini Bića, što radimo? Na svakoj razini Bića postoji određena gorčina, određene patnje, to je jasno. Svi se žale na patnje, probleme, svoje stanje i svoje bitke. Dakle, pitam samo jedno, je li intelektualna životinja zainteresirana za pomicanje na superiornu razinu Bića? Očito, sve dok smo na trenutnoj razini Bića, uvijek će se morati ponavljati sve loše okolnosti koje već poznajemo, sva gorčina u kojoj već jesmo. Stalno iznova, identične će se teškoće pojavljivati. Želimo li promjenu? Ne želimo više probleme koji nas muče, ekonomske, političke, društvene, obiteljske, požudne i druge teškoće? Želimo li izbjeći poteškoće? Nema drugog rješenja osim pomicanja na višu razinu Bića. Svaki put kada koraknemo prema višoj razini Bića, postajemo neovisni od izvršnih sila labavih kateksi. Dakle, ako ne poznajemo svoj OKPA, jako nam je loše. Trebamo ga znati ako želimo krenuti na superiornu razinu Bića i iz sebe ukloniti nepoželjne elemente što tvore taj OKPA. Zar je bez toga moguće prijeći na superiornu razinu Bića? Intelektualna životinja želi prestanak patnje, ali ne čini ništa kako bi se promijenila; ne bori se za prelazak na višu razinu Bića. Dakle, kako se može promijeniti? Svi su fenomeni diskontinuirani, dogma evolucije je beskorisna, može nas samo zaustaviti. Poznajem mnoge pseudo-ezoteričare, iskrene ljude dobrog srca, koji su zapečaćeni u dogmi evolucije, koji očekuju da ih vrijeme usavrši. Čak ni nakon milijun godina, te se osobe nikada ne usavrše. Zašto? Zato što takvi ljudi ne čine ništa kako bi promijenili razine Bića, stalno zadržavaju isti položaj na ljestvama. Dakle, trebamo nadići evoluciju i stati na revolucionarni put, put revolucije svijesti ili dijalektike.

33

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Evolucija i involucija dva su zakona koja se istovremeno izvršavaju u svemu što postoji, tvoreći mehaničku os prirode, ali nikada nas ne vode do oslobođenja. Zakoni evolucije i involucije u cijelosti su materijalni i nemaju veze s unutarnjim samoostvarenjem Bića. Ne poričemo ih, jer oni postoje, ali ne služe psihološkoj revoluciji. Trebamo biti revolucionarni, moramo kročiti stazom revolucije svijesti. Kako bismo mogli krenuti na superiornu razinu Bića, a da nismo revolucionarni? Promotrimo različite prečke na ljestvama, one su diskontinuirane. Slične tome su i različite razine Bića. Svakoj razini Bića pripada određeni broj aktivnosti. Kada pojedinac prijeđe na višu razinu Bića, mora skočiti i napustiti sve aktivnosti koje je obavljao na nižoj razini Bića. U moje sjećanje naviru sva ta razdoblja mog života, prije dvadeset, trideset, četrdeset godina, koja sam nadišao. Zašto? Zato što sam našao više razine Bića. To je za mene bilo bitno. Moje su aktivnost tog doba bile prekinute, odsječene, jer na višim razinama Bića postoje druge aktivnosti, koje su u potpunosti drukčije. Kada prelazimo na višu razinu Bića, trebamo napustiti puno toga što nam je sada važno, što pripada razini na kojoj se sada nalazimo. Taj prijelaz na drugu razinu Bića uključuje, dakle, skok, skok koji je pobunjenički, nikada nije evolutivan, uvijek je revolucionaran, dijalektički. Postoje ljudi, zabadala, koji se osjećaju poput bogova; toj vrsti pripadaju najgori, užasni megalomanijaci. Onaj koji misli da je mudrac zato što u svoj umu ima neka pseudo-ezoterična učenja, pa smatra da je već veliki inicirani, pao je u megalomaniju, pun je sebe. Svatko od nas nije ništa više od opakog crva blata zemaljskog. Kada tako govorim, počinjem od sebe. Biti pun sebe, stvarati lažne predodžbe, maštarije o sebi, znači biti na inferiornim razinama Bića. Poistovjećeni smo sa sobom kada mislimo da ćemo imati puno novca, divan, najnoviji automobil ili ljubav zaručnice, kada mislimo da smo veliki ljudi ili mudraci. Puno je oblika poistovjećenja sa sobom. Treba početi s izbjegavanjem unutarnjeg poistovjećenja, a nakon toga treba izbjegavati isto i u odnosu na vanjštinu. Kada se netko, na primjer, ne poistovjeti s osobom koja ga vrijeđa, on joj može oprostiti, voljeti je, ona mu ne može nauditi. Ako netko povrijedi samopoštovanje drugoga, ali ta osoba ne postane poistovjećena s uvrijeđenom manom, jasno je da neće biti boli, jer se nije razvila ni povrijeđenost. Ako se pojedinac ne poistovjeti sa taštinom, moći će neopterećeno šetati ulicom, čak i ako nosi pokrpane hlače. Zašto? Zato što nije poistovjećen sa taštinom. Ako se prvo poistovjetimo sami sa sobom i nakon toga s glupostima vanjskog svijeta, ne možemo oprostiti. Sjetimo se Gospodinove molitve: «Oprosti nam duge naše kao što i mi otpustismo dužnicima svojim…» Ali ja kažem i da nije dovoljno jednostavno oprostiti, već

34

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

moramo i poništiti dugove. Netko bi mogao oprostiti neprijatelju, ali mu nikada ne bi otpustio dugove. Moramo biti iskreni, moramo otpustiti… Evanđelje Gospodnje isto tako prenosi: «Blaženi su krotki, jer oni će baštiniti svijet…» To je fraza koju nitko ne razumije. Blaženi su, rekli bismo, oni koji ne zamjeraju. Ako netko zamjera, kako može biti krotak? Ogorčena osoba živi u proračunavanju: «Ja, koji sam mu napravio toliko i toliko usluga… Štitio sam ga, za njega učinio tolika milosrdna djela, a pogledaj kako mi je vratio, unatoč tome što sam mu puno pomogao, on mi ne želi pomoći!» To je «računanje» ogorčenog. Kako bi netko mogao biti krotak ako je pun zamjerki? Onaj koji je ispunjen ogorčenjima stalno živi u prebrojavanju, zato ni nije krotak. Kako bi takav mogao biti blažen? Što smatramo blaženim? Što smatramo srećom? Jesmo li sigurni da smo sretni? Tko je sretan? Poznavao sam ljude koji govore: «Sretan sam! Zadovoljan sam svojim životom! Veseo sam!» Ali istovremeno sam čuo da isti ljudi govore: «Taj i taj me gnjavi! Ne sviđa mi se ta osoba! Ne znam zašto ne mogu dobiti ono što sam oduvijek želio!» Dakle, nisu sretni, zapravo su licemjeri, to je sve. Vrlo je teško biti sretan, za to je prvo potrebno biti krotak. Riječ «ljepota» znači unutarnja sreća, ne u tisuću godina, nego sada, upravo tu, u trenutku u kojem živimo. Ako uistinu postanemo krotki izbjegavanjem poistovjećenja, bit ćemo sretni. Ali ne treba samo izbjegavati poistovjećenje s našim mislima požude, mržnje, osvete, bijesa, ogorčenja, već iz sebe moramo i ukloniti crvene demone Seta, te psihičke nakupine koje personificiraju naše mane psihološke vrste. Na primjer, moramo razumjeti što je proces ogorčenja, moramo ga analizirati. Kada stignemo do zaključka da je ogorčenje uzrokovano time što u sebi imamo samopoštovanje, borimo se kako bismo uklonili Ja te mane. Ali moramo ga shvatiti kako bismo ga uklonili, ne možemo ga ukloniti ako ga prije toga nismo shvatili. Kako bismo mogli ukloniti, treba nam Devi Kundalini Shakti, jer samo ona može razgraditi bilo koju psihološku manu, uključujući i Ja samopoštovanja. Jesmo li sigurni da nikome ništa ne zamjeramo? Tko je od nas siguran da nije ogorčen i da ne broji kome je što učinio? Tko? Ako se želimo osamostaliti od lunarnog automatizma, moramo iz sebe iskorijeniti Ja ogorčenja i samopoštovanja. Kada to shvatimo, napredujemo na putu koji vodi do konačnog Oslobođenja.

35

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Samo vatrom Ovna, Jaganjca, utjelovljene Kiše, unutarnjeg Krista, možemo uistinu spaliti te neljudske elemente koje nosimo u svojoj unutrašnjosti. Kada oslobodimo svijest, probudit ćemo se. Svijest se ne može probuditi sve dok je zapečaćena u psihičkim nakupinama koje zajednički tvore sebe, Ja, labavu kateksu. Moramo proživjeti mističnu smrt, ovdje i sada. Moramo umrijeti od trenutka od trenutka; samo smrću dolazi novo. Ako sjeme ne umre, biljka se ne rađa. Moramo naučiti živjeti, osloboditi se od našeg lunarnog naslijeđa. METODOLOGIJA RADA Prije spoznaje i uklanjanja našeg OKPA, moramo intenzivno raditi u odnosu na sve mane, jer OKPA ima vrlo duboke korijene, koji leže u prošlim postojanjima. Kako bismo ga spoznali, treba neumorno raditi i to pomoću metodologije rada, barem pet godina. Moramo imati reda u radu i preciznost u uklanjanju mana. Na primjer, tijekom dana su nam se manifestirale mane požude, ponos se pojavio popodne, a bijes navečer. Nesumnjivo, vidimo niz činjenica i manifestacija. Zato se pitamo: kako i na kojoj bismo od tih mana trebali raditi? Zaista, odgovor je uistinu jednostavan. Navečer, ili u vrijeme meditacije, s opuštenim tijelom, prelazimo na retrospektivnu vježbu glede činjenica i manifestacija ega tijekom dana. Kada ih rekonstruiramo, sredimo i numeriramo, krećemo na rad shvaćanja. Prvo ćemo raditi na egoističnom događaju kojem ćemo posvetiti dvadeset minuta, nakon toga ćemo drugome dati deset minuta, a petnaest minuta slijedećoj manifestaciji. Sve ovisi o težini i intenzitetu egoističnih događaja. Kada poredamo činjenice i manifestacije labavih kateksi, možemo raditi na njima noću ili tijekom vremena meditacije, mirno i metodično. U svakom radu na ovoj ili onoj mani, događaju i manifestaciji nalazimo slijedeće faktore: Otkriće, Osuda i Pogubljenje. Tri ranije spomenuta elementa primjenjujemo na svaku psihološku manu, slijedećim redoslijedom: Otkriće, kada je vidimo na djelu u manifestaciji. Osuda ili razumijevanje, kada spoznamo njene korijene. Pogubljenje, uz pomoć Božanske Majke Kundalini, pomoću mudrog korištenja seksualnih super-dinamika. SOFIZMI OMETANJA Sofizmi su lažni stavovi koji nas navode na grešku i koje ego stvara u četrdeset i devet slojeva podsvijesti. Podsvijest je grobnica prošlosti na kojoj gori glupi plamen misli i u kojem se rađaju sofizmi ometanja. Potonji vode intelektualnu životinju u fascinaciju, a time i u san svijesti. U grobu je trulež i kosti mrtvaca, ali grobni je kamen vrlo lijep i na njemu kobno gori plamen intelekta. Ako želimo razgraditi Ja, moramo otvoriti podsvjesnu grobnicu i iskopati sve kosti i trulež prošlosti. Grobnica je jako lijepa izvana, ali u unutrašnjosti je prljava i odvratna. Moramo postati grobari.

36

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Uvrijediti drugu osobu, povrijediti njegove unutarnje osjećaje, poniziti ga, nešto je što je lako učiniti kada se čini sa namjerom da ga se ispravi, za njegovo dobro. Tako razmišljaju bijesni ljudi: oni koji, vjerujući da ne mrze, mrze ne znajući da mrze. Mnogi su ljudi koji se u životu bore za bogatstvo. Rade, štede i teže izvrsnosti na svim područjima, ali tajni je pokretač svih njihovih aktivnosti tajna zavist, koju zanemaruju, koja ne izlazi na površinu, koja ostaje skrivena u grobnici podsvijesti. U životu je teško naći nekoga tko ne zavidi drugome zbog lijepe kuće, novog automobila, tko nije ljubomoran na inteligenciju vođe, nečije dobro odijelo, dobri društveni položaj, veliko bogatstvo, itd. Skoro su uvijek najbolji napori građana ukorijenjeni u tajnoj zavisti. Mnogi su oni koji imaju dobar apetit i preziru proždrljivost, ali uvijek jedu više nego što je potrebno. Mnogi su oni koji pretjerano prate svog bračnog partnera, ali istovremeno preziru ljubomoru. Brojni su učenici određenih pseudo-ezoteričnih i pseudo-okultističkih škola koji preziru svjetovno i koji uopće ne rade, jer sve smatraju taštinom, ali ljubomorno se drže svojih vrlina i loše reagiraju kada ih drugi optuže za lijenost. Puno je onih koji mrze laskanje i hvalu, ali lako ponižavaju svojom skromnošću, vrijeđajući jadnog pjesnika koji je za njih sastavio stih kako bi zaradio za kruh. Mnogi su suci koji znaju kako ispuniti svoju dužnost, ali puno je i pripadnika te profesije koji su vrlinom dužnosti ubili druge. Brojne su glave pale na giljotini, u vrijeme Francuske revolucije. Svi krvnici ispunjavaju svoju dužnost, već je milijun nevinih žrtava istih. Niti jedan se krvnik ne osjeća krivim, svi oni ispunjavaju svoju dužnost. Zatvori su puni nevinih ljudi, ali suci ne osjećaju grizodušje, jer ispunjavaju svoju dužnost. Puni bijesa, očevi ili majke bičuju i mlate svoju malu djecu, ali ne osjećaju kajanje jer, navodno, ispunjavaju svoju dužnost i prihvatili bi sve osim priznanja vlastite okrutnosti. Samo ćemo mirnim i tihim umom, uronjenim u duboku meditaciju, moći iz groba podsvijesti izvući sve tajne truleži koje nosimo u sebi. Nije nimalo ugodno vidjeti mračni grob sa svim kostima i truleži prošlosti. Svaka skrivena mana užasno smrdi u svom grobu, ali, kada je vidimo, možemo je s lakoćom spaliti i pretvoriti u pepeo. Vatra razumijevanja u prašinu pretvara trulež prošlosti. Kada analiziraju podsvijest, mnogi studenti psihologije griješe u tome što se dijele između onoga što analizira i analiziranog, intelekta i podsvijesti, subjekta i objekta, promatrača i promatranog.

37

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Takve su vrste podjela sofizmi ometanja koje nam ego postavlja. Te vrste podjela stvaraju antagonizme i sukobe između intelekta i podsvijesti, i tamo gdje ima borbi i sukobe, ne može biti mira i tišine uma. Samo ćemo u mentalnoj smirenosti i tišini, iz unutrašnjosti mračnog groba podsvijesti izvući svu trulež prošlosti. Nemojmo reći da naše «Ja» ima zavist, mržnju, ljubomoru, bijes, požudu, itd., jer bolje je ne dijeliti se. Treba reći: ja imam zavist, mržnju, ljubomoru, bijes, požudu, itd. Kada proučavamo svete knjige Indije, entuzijastično razmišljamo o Vrhovnom Brahatmanu i o jedinstvu Atmana s Brahatmanom. No, uistinu, sve dok postoji psihološko Ja, sa svojim sofizmima ometanja, nećemo moći postići blaženstvo našeg ujedinjenja s Univerzalnim Duhom Života. Kada «Ja» umre, Univerzalni Duh Života u nama je poput plamena u svjetiljki. ZABLUDA EGA Zabluda ega je navika zavaravanja bez granica, a potonje se procesuira u nizu ega. Svaki pojedinac može pogriješiti time što si puca u glavu, kao što to čini svaka imbecilna suicidalna osoba, ali slavno «Ja» psihologije nikada neće moći počiniti samoubojstvo. Pripadnici svih pseudo-ezoteričnih škola imaju veličanstvene ideje, pa čak i uzvišene namjere, ali sve to ostaje na polju subjektivnog i bijednog razmišljanja, sve to pripada egu. Ja je uvijek perverzno, ponekad se ukrašavajući divnim vrlinama, pa čak i nosi ogrtač svetosti. Kada Ja želi prestati postojati, to ne čini na altruistički, čisti način, već želi nastaviti postojati u drugom obliku, želi nagrade i sreću. Tijekom ovih mehaniziranih životnih razdoblja, postoji serijska proizvodnja, tako se proizvode automobili, zrakoplovi, strojevi ove ili one marke, itd., sve je postalo serija, pa je takav i Ja. Trebali bismo poznavati nizove Ja. Ja se procesuira u velikom broju serija misli, osjećaja, želja, mržnji, navika, itd. Neka oni koji dijele Ja nastave razdvajati svoj ego u «superiorni i inferiorni», neka se drže svojih teorija i svog uvjerljivog višeg i nadbožanskog Ja, koje upravlja bijednim nižim Ja. Dobro znamo da je podjela između superiornog Ja i inferiornog Ja stopostotno lažna. Superiorno i inferiorno dva su dijela iste stvari. Više Ja i niže Ja dva su dijela Sotone, ega. Može li možda jedan dio Ja pretvoriti drugi dio Ja u prašinu? Može li jedan dio Sebe dekretom prognati drugi segment sebe samoga? Najviše što možemo učiniti je pronicljivo skrivati ono što nam odgovara, skrivati naše perverzije i smiješiti se poput svetaca. To je zabluda ega, navika zavaravanja. Jedan dio ega

38

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

može sakriti drugi. Je li to nešto neobično? Ne može li mačka sakriti pandže? To je zabluda ega. Svi u sebi nosimo farizeja, svi smo jako lijepi izvana, ali izrazito pokvareni iznutra. Poznavali smo zastrašujuće farizeje. Znamo jednog koji je nosio neokaljani ogrtač Učitelja, ali njegova je kosa bila duga i britvica nikada nije dotakla njegovu časnu bradu. Taj je čovjek užasavao čitav svijet svojom svetošću, bio je stopostotni vegetarijanac, nije pio ništa što bi moglo imati alkohola, ljudi su mu se klanjali. Nećemo spominjati ime tog «čokoladnog sveca», samo ćemo reći da je napustio svoju ženu i djecu, navodno se opravdavajući potrebom koračanja putem svetosti. Propovijedao je divne stvari i užasno kritizirao preljub i bludničenje, ali je u tajnosti imao brojne priležnice i svojim ženskim sljedbenicama predlagao protuprirodno seksualno sjedinjenje, koje se ostvaruje uporabom drugih otvora tijela. Da, bio je svetac, «čokoladni svetac»! Takvi su farizeji… «Jao vama, licemjerni pismoznanci i farizeji, jer čašu i tanjur čistite izvana, ali iznutra ste puni lopovštine i nepravde.» Ne jedete meso, ne pijete alkohol, ne pušite… Uistinu, pred drugima ste pravedni, ali zapravo je vaša unutrašnjost puna licemjerja i zla. Svojom zabludom ega, farizej skriva zločine od očiju drugih, ali i od sebe samoga. Znamo farizeje koji izvršavaju goleme postove i zastrašujuće pokore, uvjereni su u svoju pravednost i mudrost, ali njihove žrtve neizrecivo pate. Gotovo su uvijek njihove žene i djeca nevine žrtve njihovih zlodjela, ali oni ipak nastavljaju sa svojim uzvišenim vježbama, uvjereni u vlastitu pravednost i svetost. Takozvano superiorno Ja kaže: «Nadvladat ću bijes, pohlepu, požudu, itd.», ali na to takozvano inferiorno Ja odgovara gromovitim smijehom Aristofana, te se demoni strasti, užasnuti skrivaju u tajnim pećinama raznih područja uma. Tako funkcionira zabluda ega. Svaki je intelektualni trud uložen u razgradnju Ja beskoristan, jer svaka aktivnost uma pripada egu. Bilo koji dio Sebe može imati dobre namjere, pa što? Staza što vodi do pakla popločana je dobrim namjerama. Ta igra ili zabluda jednog dijela Sebe, koji želi ovladati drugim dijelom Sebe, a koji nikako ne želi biti pod nečijom vlašću, vrlo je zanimljiva. Dirljive su pokore onih svetaca koji nanose patnju svojim ženama i djeci. Smiješna su sva ta ponižavanja «čokoladnih svetaca». Divljenja je vrijedno obrazovanje tih sveznalica. Pa što? Ja ne može razoriti Ja, te se nastavlja milijunima godina, u našim potomcima. Trebamo razbiti zamah svih tih beskorisnih napora i zabluda. Kada Ja želi razgraditi Ja, trud je beskoristan. Samo ćemo istinskim, dubinskim razumijevanjem onoga što su beskorisne bitke uma, samo ćemo razumijevanjem unutarnjih i vanjskih postupaka i reakcija, tajnih odgovora, skrivenih motiva, prikrivenih nagona, itd., moći osvojiti nametljivu smirenost i tišinu uma.

39

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Na površini čistih voda oceana Univerzalnog Uma, možemo u ekstazi razmatrati sve vragolije mnogostrukog Ja. Kada se Ja više ne može skrivati, osuđeno je na neuspjeh. Ja se voli skrivati, ali kada mu oduzmemo tu mogućnost, prokletnik je izgubljen. Samo u smirenosti uma vidimo Ja baš kao što ono jest, a ne kakvo nam se naizgled čini. Vidjeti Ja i shvatiti ga postaje cjelovito jedinstvo. Ja je propalo nakon što ga shvatimo, jer neizbježno postaje prašina. Mir oceana uma nije rezultat, on je prirodno stanje. Nabujali valovi misli samo su nesreća, izazvana čudovištem Ja. Glupi um, tvrdoglavi um, um koji kaže: «S vremenom ću postići smirenost, jednog ću dana u tome uspjeti,» osuđen je na neuspjeh, jer smirenost uma ne pripada vremenu. Sve je to dio ega. Ja je samo po sebi potomak vremena. Oni koji žele sastaviti mir uma, sklopiti ga kao što bi netko mogao izgraditi stroj, inteligentnim povezivanjem njegovih dijelova, zapravo su neuspjesi, jer mir uma ne tvori više komponenti koje možemo sastavljati ili rastavljati, organizirati ili razbacati, spojiti ili odvojiti. TRUD Kako bismo iskusili Istinu, ne treba nam nikakav trud. Ljudi su naviknuti na ulaganje napora u sve i pogrešno pretpostavljaju da je nemoguće iskusiti Istinu bez ikakvog truda. Trud nam je možda potreban za zarađivanje kruha svagdašnjega ili za sudjelovanje u nogometnoj utakmici, ili za prenošenje vrlo teškog tereta, ali apsurdno je vjerovati da je isti potreban za proživljavanje onoga što je Istina. Razumijevanje zamjenjuje trud kada pojedinac pokušava shvatiti istinu duboko skrivenu u tajnoj unutrašnjosti svakog problema. Ne treba nam trud kako bismo shvatili svaku i sve mane koje su skrivene na različitim razinama naših umova. Ne treba nam trud kako bismo shvatili da je zavist jedna od najmoćnijih pokretača socijalnog stroja. Zašto toliki ljudi žele napredovati? Zašto mnogi žele imati divne kuće i vrlo elegantne kuće? Cijeli svijet zavidi onome što pripada drugima, zavist je žalost uzrokovana tuđim boljitkom. Elegantnim ženama zavide one manje elegantne, i to jača borbu i bol. Oni koji nemaju, žele imati, pa će se, ako je potrebno, odreći jela kako bi kupili odjeću i ukrase svih vrsta, samo kako po tome ne bi bili manji od druge osobe. Svakog viteza velikog cilja smrtno mrze zavidni. Zavist, nemoćne, pokorene, zlobne osobe, prerušava se u sudsku togu ili u ogrtač svetosti i majstorstva, ili u sofizme aplauza, ili u ljepotu skromnosti.

40

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Ako u cijelosti shvatimo da smo zavidni, logično je da ta osobina prestaje postojati i da se na njenom mjestu pojavljuje zvijezda koja se raduje i sjaji zbog tuđeg blagostanja. Postoje oni koji žele prestati biti pohlepni, ali žude za time, pa je u tome jedan oblik pohlepe. Postoje muškarci koji se napinju kako bi ostvarili vrlinu kreposti, ali, kada na ulici vide ženu, dobacuju joj neke divne komentare, a ako je ona njihova prijateljica, najmanje što mogu učiniti je obasipati je pažnjom, govoriti joj krasne riječi, diviti joj se, slaviti njene prekrasne kvalitete, itd. Tajna namjera tog i takvog koketiranja leži u tajnom pokretaču podsvijesti, mračnoj i uronjenoj požudi. Kada shvatimo, bez ikakvog truda, sve trikove požude, potonja je poništena i na njenom mjestu cvjeta neokaljani cvijet kreposti. Nije trud ono čime možemo razviti te vrline. Ja jača kada se trudi osvojiti vrline. Ja voli odličja, medalje, titule, časti, vrline, divne kvalitete, itd. Grčke nam tradicije prenose kako je Aristofan, filozof, želeći pokazati svoju mudrost i skromnost, obukao stari ogrtač pun zakrpa i rupa, uzeo filozofski štap i hodao ulicama Atene. Kada je Sokrat vidio kako mu u tom stilu ulazi u kuću, uzviknuo je: «O Aristofane, tvoja se taština vidi kroz rupe na tvojoj odjeći!» Pedantni, tašti, ponosni, vjerujući da su skromni, nose ogrtač Aristofana. Skromnost je vrlo egzotičan cvijet, pun je ponosa svatko tko se njome hvali. U praktičnom životu ulažemo beskorisne napore, svaki put kada nas muči novi problem. Okrećemo se trudu kako bismo ga riješili, borimo se i patimo, ali time postižemo samo gluposti i sve veće životne komplikacije. Razočarani, oni koji više ne žele misliti, koji nisu mogli riješiti ključni problem, rješenje prolazi u tišini i smirenosti uma, kada izgube svaku nadu. Nema istine koju je moguće shvatiti trudom. Istina dolazi poput lopova u noći, kada je najmanje očekujemo. Izvanosjetilne percepcije tijekom meditacije, prosvjetljenje, rješenje problema, sve je to moguće samo kada nema nikakvog svjesnog ili podsvjesnog truda, kada um ne pokušava biti više od onoga što jest. Ponos se isto tako prerušava u uzvišenost, um žudi biti više nego što zaista jest. Um, miran poput jezera, može proživjeti Istinu, ali kada um želi biti nešto više, napet je, bori se i tako onemogućuje iskustvo Istine. Ne smijemo poistovjećivati Istinu i mišljenja. Mnogi misle da je Istina ovo ili ono, ili da je Istina ova ili ona knjiga, ovo ili ono vjerovanje, itd. Onaj koji želi iskusiti Istinu, ne bi smio poistovjećivati vjerovanja, ideje, mišljenja i teorije s onim što je Istina.

41

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Istinu bismo trebali iskusiti na izravan, praktičan i stvaran način; to je moguće samo u smirenosti i tišini uma, i postiže se samo meditacijom. Ključno je iskusiti Istinu. To je nemoguće postići naporima. Istina nije rezultat, ona nije proizvod truda. Istina nam dolazi putem dubokog shvaćanja. Treba nam trud kako bismo radili u Velikom Radu, trud za preobrazbu naših kreativnih energija, trud za život, borbu i hodanje stazom cjelovite revolucije, ali on je suvišan u shvaćanju Istine. PSIHOLOŠKO ROPSTVO Nema sumnje da smo na rubu trećeg svjetskog rata, zbog čega smo napisali Revoluciju dijalektike. Vremena su se promijenila i započinjemo novo doba u uzvišenoj grmljavini misli. Sada je potrebna nova, revolucionarna etika, temeljena na revolucionarnoj psihologiji. Bez dubinske etike, najbolje društvene i ekonomske formule postaju prašina. Pojedincu je promjena nemoguća, ako se ne bavi razgradnjom Ja. Psihološko ropstvo uništava interakciju. Psihološka ovisnost o nekome je ropstvo. Ako naše razmišljanje, osjećanje i djelovanje ovisi o razmišljanju, osjećanju i djelovanju onih s kojima komuniciramo, mi smo porobljeni. Stalno dobivamo pisma od mnogih ljudi, koji žude za uklanjanjem Ja, ali žale se na ženu, djecu, brata, obitelj, muža, šefa, itd. Ti ljudi traže uvjete kako bi razgradili Ja, žele pogodnosti kako bi pobili ego, traže divno ponašanje od onih s kojima dolaze u kontakt. Najsmješnije od svega je to što ti jadni ljudi traže različite izlaze, žele pobjeći, napustiti dom, radno mjesto, itd., kako bi se, navodno, dubinski ostvarili. Jadni ljudi, njihove su voljene muke, naravno, njihovi nadređeni… Ti ljudi još uvijek ne znaju biti slobodni, njihovo ponašanje ovisi o ponašanju drugih. Ako želimo slijediti put kreposti, i težimo tome da naša žena prva bude kreposna, već smo propali. Ako želimo prestati biti pijancima, ali nas je sram kada nas ponude pićem, i to zbog onoga što će drugi reći, ili zato što bi se naši prijatelji mogli naljutiti, nikada nećemo prestati biti pijanci. Ako želimo prestati biti ljuti, iritirani, razdražljivi, bijesni, ali prije toga hoćemo da oni s kojima komuniciramo budu divni i mirni i da ne čine ništa što bi nas moglo živcirati, tada smo uistinu neuspjesi, jer nismo sveci i u bilo kojem trenutku drugi će stati na kraj našim dobrim namjerama. Ako želimo razgraditi ja, moramo biti slobodni. Onaj koji ovisi o ponašanju drugih neće moći razgraditi Ja. Naše bi ponašanje trebalo biti naše, a ne ovisno o drugoj osobi. Naše misli, osjećaji i postupci trebaju se odvijati neovisno, od unutrašnjosti prema vanjštini.

42

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Najgore nam teškoće nude najbolje prilike. U prošlosti su postojali mnogi mudraci okruženi svim vrstama luksuza i bez ikakvih teškoća. Takvi su ljudi, želeći uništiti Ja, morali za sebe. stvoriti teške situacije U tim događajima imamo velike prilike za proučavanje naših unutarnjih i vanjskih nagona, naših misli, osjećaja, postupaka, reakcija, volje, itd. Interakcija je veliko zrcalo u kojem se možemo vidjeti onakvima kakvi jesmo, a ne kakvima nam se čini da jesmo. Ona je čudesna, ako smo ispravno pozorni možemo u svakom trenutku otkriti naše najskrivenije mane; one bujaju, iskaču kada ih najmanje očekujemo. Poznavali smo mnoge koji kažu: «Više nemam bijesa,» ali dovoljna je malena provokacija kako bi počeli grmjeti i sijevati poput munje. Drugi će reći: «Nisam više ljubomoran,» ali jedan osmjeh njihovog bračnog druga, upućen bilo kojem dobrom susjedu, dovoljan je kako bi njihova lica pozelenila od ljubomore. Ljudi protestiraju zbog teškoća koje im nude međuljudski odnosi. Ne žele shvatiti da im te teškoće nude potrebne prilike za razgradnju Ja. Interakcija je izvrsna škola, njen je udžbenik sastavljen od mnogih poglavlja, jer ta je knjiga Ja. Moramo biti zaista slobodni kako bismo razgradili Ja. Nije slobodan onaj koji ovisi o ponašanju drugih. Samo onaj koji se u cijelosti oslobodi zna što je ljubav. Rob ne zna što je prava ljubav. Sve dok smo robovi razmišljanja, osjećanja i postupanja drugih, nikada nećemo poznavati ljubav. Ljubav se rađa u nama, kada stanemo na kraj psihološkom ropstvu. Moramo jako dobro shvatiti, u svim područjima uma, taj čitavi komplicirani mehanizam psihološkog ropstva. Puno je oblika psihološkog ropstva. Treba proučiti sve te oblike ako zaista želimo razgraditi Ja. Psihološko ropstvo ne postoji samo iznutra, nego i izvana. Postoji i unutarnje, tajno, skriveno ropstvo, čije postojanje ni ne naslućujemo. Rob vjeruje da voli, ali zapravo se samo boji. Rob ne zna što je prava ljubav. Žena, koja se boji svog muža, vjeruje da ga obožava, iako, uistinu, ona samo strahuje. Muž koji se boji svoje žene vjeruje da je voli, kada je se zapravo boji. Možda se boji da će ga ona ostaviti zbog drugoga, ili da će biti zlovoljna, ili da će mu uskratiti seksualnu komponentu bračnog života, itd. Radnik koji se boji svog nadređenoga vjeruje da ga voli, da ga poštuje, da skrbi za njegove interese, itd. Nema psihološkog roba koji zna što je ljubav, jer psihološko je ropstvo nepodudarno s ljubavlju. Dvije su vrste ponašanja: prvo je ono koje dolazi izvana prema unutrašnjosti, a drugo proizlazi iz suprotnog smjera. Prvo je rezultat psihološkog ropstva i izaziva ga reakcija: pogode nas i mi uzvraćamo udarac, vrijeđaju nas i mi odgovaramo uvredama. Druga je vrsta ponašanja najbolja, to je djelovanje onoga koji više nije rob, onoga koji više nema veze s

43

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

razmišljanjem, osjećanjem ili činjenjem drugih. Ta je vrsta ponašanja neovisna, ispravna i pravedna. Ako nas pogode, odgovaramo blagoslovima. Ako nas vrijeđaju, šutimo. Ako nas žele opiti, nećemo piti ni ako nam se prijatelji naljute, itd. Sada će naši prijatelji shvatiti zašto nam psihološka sloboda donosi ono što zovemo ljubavlju. KALKIJSKA OSOBNOST Svaki put moramo postajati sve svjesniji rada koji izvršavamo. Neophodno je poznavati razliku između Gnostičkog pokreta i svih drugih postojećih pseudo-ezoteričnih i pseudookultističkih organizacija. Prije svega, moramo znati kako se postaviti, kako se usredotočiti, ako želimo shvatiti rad koji bismo trebali izvesti. Ako općenito promotrimo različite škole, koje danas postoje na svijetu, sve pseudo-ezoterične i pseudo-okultističke naravi, lako otkrivamo njihovo podrijetlo. Jednom se u Rimu zbio zanimljiv slučaj. Jedna je opatica stalno padala u hipnotički trans. Imala je ispovjednika i uz njegovu je pomoć morala pojasniti causu tih fatalnih stanja. Prije svega, ispovjednik je uspio saznati da je časna imala ljubavnika i da je, iako je bila zatvorena u samostanu, posjedovala njegovu fotografiju. Ispovjednik ju je nagovorio da je pokaže, te je shvatio da, čim opatica pogleda istu, pada u trans. Zato je odlučio uputiti je psihologu, te su je podvrgnuli psihičkim eksperimentima. Tada su otkrili da nije fotografija tog čovjeka ono što izaziva trans opatice, nego neko vrlo sjajno kamenje koje je ukrašavalo okvir. Istrage su nastavljene i ubrzo je bilo zaključeno, kao logičan rezultat, da sve vrste blještavih predmeta mogu izazvati hipnotički trans. Iz toga je proizašla čitava škola. Otkriveno je da je putem hipnoze moguće na neki način izmijeniti psihološka stanja pacijenata, te je počela primjena hipnoze kao lijeka. Tako se rodila famozna medicinska hipnoza. Tada su se u svijetu pojavili mnogi sljedbenici hipnologije, katalepsije, spiritizma, itd. Nije se suvišno, s određenim naglaskom, sjetiti Richarda Charcotta, Luisa Uribea, Cesara Lombrosa, Camilea Flamariona, i njima sličnih. U toj školi hipnoze, posebno se isticao Englez čijeg se imena u ovom trenutku ne sjećam, te slavni Charcott. Što se prethodnog tiče, imao je sva svojstva Hanasmussina. Što se tiče potonjeg, govorim o Charcottu, postalo je očito da je «mamin sinčić». Njegovi su eksperimenti bili vrijedni ali, baš zato što je bio «dijete», razmaženi potomak obitelji, sve što je činio bilo je čudesno. Dakle, kako u ovim odlomcima na općenite načine opisujem eksperimente magnetizma, hipnologije, katalepsije, spiritualizma i pedeset tisuća istovrsnih smjerova, treba naglasiti da to činim s jednim ciljem: želim da vidite otkuda dolaze različite pseudo-ezoterične i pseudookultističke škole ovog mračnog doba Kali Yuge. U ovim vremenima mladih dama Fox de Mirville, koje su služile kao instrumenti za materijalizaciju slavne Katie King, fantoma koji je postojao tri uzastopne godine, materijalizirajući se pred očima raznih znanstvenika iz svih dijelova svijeta, u ovim vremenima Eusapie Paladino iz Napulja, zbog kojeg se čitava Europa tresla od psihičkih eksperimenata, pojavila se teozofija orijentalne vrste. Naravno, znate to, svatko tko je posjetio

44

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

te organizacije to zna, u ranije spomenutoj školi uvijek postoji mješavina spiritizma s teorijama hinduističke prirode. Teozofija se nikada nije oslobodila spiritualističkih fenomena. Kada nam je poznato podrijetlo različitih organizacija koje danas postoje, nikako nas ne može iznenaditi što je teozofija pomiješana s nekom vrstom spiritizma. Normalno je što su se teozofi užasnuli zbog Tantre, jer nisu pripadnici škole ezoteričnog tipa; cijelo vrijeme djeluju u pseudo-okultističkoj organizaciji, ništa više. Nesumnjivo, mnoge su se grane ili organizacije, nazovimo ih pseudo-rozenkrojcerskim, pseudo-jogističkim, i sl., morale odvojiti od te škole hipnoze, i to se uistinu dogodilo, kao što je prirodno. Ti su ogranci toliko brojni da bi nam trebala pomoć rječnika kako bismo saznali sva njihova imena. No, prijeđimo na srž ovog problema. Što je temelj takvih škola? Dogma evolucije. Otkuda je došla ta bedasta dogma? Iz uma gospodina Darwina. Nevjerojatno je što je gospodin Darwin «stavio u džep» mnoge istaknute ličnosti, mnoge ezoterične, pseudo-ezoterične istražitelje i mnoge iskrene tragače. No, to se tako dogodilo, ne možemo poreći. Lažan je koncept o reinkarnaciji, čiji su autori pseudo-ezoterične organizacije Zapada. Gospod Krišna nikada nije rekao da se sva ljudska bića reinkarniraju. Rekao je da samo Budhe, bogovi, solarni junaci, posjeduju pravo reinkarnacije. Mi ostali smo podvrgnuti Zakonu vječnog i općeg povratka, to je jasno. Na Orijentu nikada nije rečeno da sva ljudska bića posjeduju superiorna tijela postojanja Bića. No, pseudo-ezoterične i pseudo-okultističke škole lako su navele čovječanstvo da vjeruje u suprotno, da čitav svijet već posjeduje takva superiorna vozila. Tako im nije nezgodno govoriti o temama kao što je «septenarij čovjeka», i to s takvom sigurnošću da se čini kako sva ljudska bića zaista posjeduju čitav niz tijela. Pa, rezultat te morbidnosti koja se širi Zapadom, upravo iz tih škola subjektivnog, nestalnog, nejasnog i neodređenog tipa, jest kalkijska osobnost, odnosno osobnost koja karakterizira ovo doba Kali Yuge. Kalkijske osobnosti nemaju poštovanja ni štovanja. Ta vrsta osobnosti, ukorijenjena u pseudoezoteričnim i pseudo-okultističkim školama nije izgubila samo osjećaj autentične predanosti i pravo religioznosti, nego i poštovanje prema drevnim patrijarsima. Tako je čovječanstvo, nakon što su ga vodile istinski mudre religije, utonulo u degeneraciju, povučeno svojom smiješnom pedantnošću, čime je stvorena kalkijska osobnost. Dobro je znati kako suočiti kalkijsku osobnost s autentičnom ezoteričnom osobnosti. U čemu je razlika? Kalkijska je osobnost puna pedantnosti, zatvorena u dogmi evolucije, krivo informirana o unutarnjem ustrojstvu čovjeka, zanemaruje tantričke misterije, strahuje od razvoja vatrene zmije u kralježničkom stupu. Osim toga, natrpana je teorijama i to joj daje osjećaj samodovoljnosti. Nesumnjivo, kalkijska je osobnost žrtva zavaravanja sebe. Vjeruje da je postigla sve, kada zapravo nije učinila ništa te je, što je još gore, izgubila osjećaj štovanja, zaboravila je pravu i

45

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

autentičnu religioznost, kao i skromnost pred Logosom Stvarateljem. To je kalkijska osobnost. Ne smijemo koračati putem kalkijske osobnosti, ne smijemo prihvatiti lažne dogme, kao što je evolucija, savršenstvo čovjeka, potpuna osoba sa svim tijelima postojanja, strahovanje od vatrene zmije naših čarobnih moći i živućeg iskustva, itd. Radije slijedimo stazu autentične mudrosti, put Tantri, razgradnje ega i prepoznavanja vlastite bijede i nesposobnosti. Radije ćemo priznati da smo ništa, da smo samo bijedni crvi u blatu. Bavimo se, da, radom u sebi, na sebi. Želimo razgradnju «sebe», «Ja». Koristimo inteligentnu moć kreativne energije. Radimo u kovačnici Kiklopa, što toliko užasava pseudo-ezoteričare i pseudo-okultiste. Mi smo, dakle, na drukčijem, stopostotno revolucionarnom putu koji, unatoč tome, ima zastrašujuću starost, izgubljenu u nepodnošljivoj noći svih vremena. Zaista, karakteristike kalkijske osobnosti su konstanta. Prije svega, ističe se samodovoljnost, užasni ponos i zastrašujuća taština utemeljena na teorijama. Na primjer, u školama psihoanalize, parapsihologije i sličnima, vidimo strašan ponos i samodovoljnost, elemente koji obuzimaju te ljude s istinskom kalkijskom osobnošću. Ne ističu se samo u određenim grupama, već se i pojavljuju na televiziji, u tisku, na radiju, te su čitav svijet otrovali vibracijama koje, u ezoterizmu, zovemo venenoiooskirianskim. U potpunosti su sami sebi dovoljni, s gnušanjem razmišljaju o ljudima Srednjeg vijeka, misle da su dostigli nadljudsku civilizaciju, misle da su postigli non plus ultra mudrosti. Toliki je njihov ponos da planiraju osvojiti Beskonačno, vanjski svemir, smiju se onome što smatraju praznovjerjem srednjovjekovnih mudraca. Takvi su nositelji kalkijske osobnosti. Kako je moguće tim kalkijskim osobnostima pomoći da shvate svoju zabludu? Ne bi bilo dovoljno reći im, jer oni će to još brže poreći, zar ne? S obzirom da te kalkijske osobnosti vladaju razumom, s obzirom da je to njihovo oružje, njihov bojni konj, moramo im pokazati što je proces razmišljanja. Moramo tim samodovoljnim i ponosnim ljudima istaknuti da je Emanuel Kant, veliki filozof Königsberga, veliki njemački mislilac, napisao knjigu zvanu Kritika čistog razuma, kao i Kritiku praktičnog razuma. Ako proučimo Emanuela Kanta, vidjet ćemo kako nas otkriva, ne samo u svojim prosilogizmima, episilogizmima i silogizmima, nego i u načinu na koji analizira koncepte sadržaja u Kritici čistog razuma. Jasno je da po percepcijama vanjskih osjetila obavještavamo um, a potonji onda razrađuje svoje koncepte, sadržajno utemeljene, precizno, na zastarjelim osjetilnim vezama. Zato ga uvjetuju samo podaci koje mu prosljeđuju osjetila. Dakle, što subjektivni razum može znati o intuicijama, o idejama a priori, i o onome što izbjegava koncepte sadržaja temeljene samo na percepcijama vanjskog svijeta? Ništa! Nije li to istina?

46

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Postoji još jedna vrsta razuma koju kalkijska osobnost u cijelosti zanemaruje. Želim naglašeno govoriti o objektivnom razumu. Očito, isti svoj temelj ima u podacima svijesti, on funkcionira pomoću tih informacija. U autentičnom ezoterizmu svijest zovemo Zoostat. Objektivni se razum razvio prije grčko-rimskog razdoblja. Izvorni Arijci prve podkorijenske rase velike Arijske rase koja je bujala na prostorima središnje Azije, imali su tu sposobnost razvijenu. Ljudi druge podrase, prije razdoblja solarnih Rishija, isto su tako posjedovali tu moć. Egipćani drevnih faraonskih dinastija, Babilonci, mudraci Afganistana, Turkestana i Iraka isto su tako koristili tu sposobnost koja je, praktički, završila s drevnim Grcima. Oni su se počeli igrati riječima i utemeljivati subjektivni razum, utemeljen na osjetilnim percepcijama, utapajući objektivni razum, uklanjajući ga sa lica Zemlje. Od tada čovječanstvo posjeduje samo subjektivni razum, osjetilne percepcije, podatke koje mu pružaju osjetila. Koncepti sadržaja temeljeni na osjetilnim vezama i tome slično, kao i subjektivni razum, ne mogu znati ništa o onome što nadilazi već spomenute faktore. Senzualni subjektivni razum nikako ne može ni naslutiti ono što je stvarno, božansko, ono što spada u tajne života i smrti, itd. U potpunosti je neinformiran o svemu što nadilazi njegovu sferu, pet nedostatnih osjetila. Nesumnjivo, postoje moći srca, kvalitete koje su u mnogočemu moćnije od intelekta i njegovog čistog razumskog procesa, o kojima senzualni objektivni razum ne zna ništa. U svetoj zemlji Veda, nalazimo stari tekst u kojem je zapisano slijedeće: «Onaj koji meditira na srčani centar postići će kontrolu nad Vayu tattwom – eteričnim načelom zraka – te će osvojiti i siddhe, moći svetaca.» U ovim mi trenucima pada na pamet slučaj Josipa od Cuppertina. Kažu da se sedamdeset puta podigao u zrak, i to u razdoblju oko 1650. godine, te je zbog tog magičnog fenomena bio kanoniziran. Nesumnjivo je da je njegov srčani centar bio razvijen. Uslijed ispitivanja, kardinal mu je postavio slijedeće pitanje: «No, zašto vičeš u trenutku kada tvoja molitva potakne podizanje u zrak?» Josip mu je odgovorio: «Barut, zapaljen u puščanoj cijevi, glasno eksplodira, a isto je tako i sa srcem koje izgara od Božje ljubavi.» Dakle, Josip od Cuppertina na praktični je način objasnio što je potrebno za Jinn stanje. Srce je ono što treba razviti kako bismo postigli Jinn stanja. Kristina, izvanredna svetica, stalno je lebdjela. Kada je umrla, barem su tako mislili, odlučili su je pokopati. Međutim, odjednom se uzdigla iz lijesa, lebdeći sve do zvonika crkve. Mogli bismo nastaviti s prepričavanjem bezbrojnih slučajeva… Sigurno je da moramo spomenuti Franju Asiškog. Dobri brat koji se za njega brinuo donio mu je hranu, a Asiški je tada već levitirao, lebdeći u atmosferi. Drugom prilikom, dobri mu brat nije mogao dati jelo jer ga nije mogao dosegnuti, on je već bio previsoko, ponekad se toliko udaljavao da je nestajao u obližnjem šumarku.

47

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Jadni Mesmer, za života su ga jako ismijavali i još uvijek mu se rugaju. Kritizirali su ga prije, a to čine i sada. Mnogi su tekstovi, čija je tematika bila hipnotizam, bili oružje usmjereno protiv Mesmera. Hipnotičari ga mrze jer se izjasnio protiv lažne svijesti. Otkrio je da postoje dvije svijesti: lažna i istinita. Razotkrio je onu lažnu pred svečanom osudom javnog mnijenja, te je jasno da su ga zbog toga gotovo proždrli od bijesa, to je gruba stvarnost činjenica. No, kako se ne bismo previše udaljavali od teme, želim reći da je unutarnji razvoj moguće postići samo ako odlučimo baciti lažnu svijest u smeće i obratimo pozornost na pravu svijest, istinsku svijest. Što bi bila lažna svijest? Ono što su u nama uzgajali od trenutka našeg rođenja, ono što smo primili po primjerima, načelima svih naših rođaka, ono što su za nas izradili u osnovnoj, srednjoj školi, itd., ono što je nastalo uz društvene predrasude koje postoje i postojat će. Moramo sve to baciti u smeće i pozvati pravu svijest da stupi na površinu, kako bi počela djelovati. To znači da trebamo postati dijete kako bismo radili, trebamo postati novorođenčad, djeca, u trenutku rada, trganja teorija i stavljanja prave mudrosti u djelovanje. Tako sam dakle, s tom svrhom, napisao ovo poglavlje, kako bismo se usredotočili, kako bismo prepoznali situaciju u kojoj se nalazimo u ovom svijetu, kako bismo razumjeli da ne koračamo putem svih «malih škola», sekti i redova što tvore kalkijsku osobnost, kako bismo znali da smo drukčiji od toga, to je sve. TVRDOGLAVOST Tvrdoglavost je ovdje upornost u isticanju greške, i zato nikada neću prestati naglašavati da je uzrok svih grešaka ego, Sebe, i nije me briga ako se intelektualna životinja uzruja zato što govorim protiv ega. Bez obzira na sve, nastavit ću s tvrdoglavošću. Prošla su dva velika rata, a svijet je na pragu trećeg svjetskog sukoba. Svijet je u krizi, obiluje bijedom, bolešću i neznanjem. Dva svjetska rata nisu nam ostavila ništa dobro. Prvi nam je ostavio strašnu bolest, koja je ubila milijune ljudi u 1918. godini. Drugi nam je rat ostavio mentalnu napast, goru od pošasti izazvane prvim svjetskim ratom. Govorimo o odvratnoj «egzistencijalnoj filozofiji», koja je u potpunosti otrovala nove generacije i protiv koje se izjašnjava Revolucija dijalektike. Svi smo mi stvorili ovaj društveni kaos u kojem živimo i svi bismo zajednički trebali raditi na njegovoj razgradnji i poboljšanju svijeta, pomoću učenja koja iznosim u ovom djelu. Nažalost, ljudi razmišljaju o svojem egoističnom Ja i govore: «Ja sam prvi, ja sam drugi i ja sam treći.» Već smo rekli, ali i ponovit ćemo: ego sabotira poretke koje utemeljuje revolucionarna psihologija. Ako istinski i vrlo iskreno želimo dijalektičku revoluciju, potrebna nam je korjenita pojedinačna preobrazba.

48

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Mnogi su oni koji prihvaćaju potrebu za korjenitom, potpunom i konačnom unutarnjom promjenom, ali istovremeno, nažalost, traže da ih se stimulira i na poseban način potiče. Ljudi vole čuti da im dobro ide, vole da ih se tapša po ramenu, da im se govore ohrabrujuće riječi, itd. Mnogi su oni koji zahtijevaju predivan stih koji će im poslužiti kao poticaj, neko vjerovanje, neku ideologiju ili utopiju koja će ih potaknuti na promjenu. Postoje oni koji traže dobar posao da bi se promijenili. Postoje oni koji traže lijepo udvaranja ili čudesni brak, kako bi imali poticaja za promjenu. Nitko se ne želi promijeniti tek tako, svi žele da ih se lijepo potiče na djelovanje. Ljudi uživaju u stimulansima. Jadni, ne žele shvatiti da su takvi čini prazni i površni, te da je njihova beskorisnost sasvim logična. Stimulansi nikada u životu, nikada u povijesti stoljeća, nisu izazvali korjenitu, potpunu i konačnu promjenu u bilo kojem pojedincu. U svakoj osobi postoji energetski centar kojega je nemoguće uništiti smrću fizičkog tijela i koji se nastavlja, na nesreću svijeta, u našim potomcima. Taj je centar Ja, Sebe, ego. Moramo s maksimalnom, neodgodivom brzinom izazvati korjenitu promjenu u tom energetskom centru, zvanom Ja. Tapšanje po ramenu, divne riječi, laskanje i stimulansi, plemeniti poticaji i tome slično, nikada neće izazvati nikakvu korjenitu promjenu u tom energetskom centru, zvanom Ja, koji je u nama. Ako iskreno i svim srcem želimo korjenitu promjenu u tom centru zvanom Ja, moramo prepoznati naše žalosno stanje bijede i unutarnjeg siromaštva, zaboraviti sebe kako bismo altruistički radili za čovječanstvo. To znači odricanje, potpuno zaboravljanje na sebe i potpuno napuštanje sebe. U nama ne može biti korjenite promjene ako razmišljamo samo kako ćemo si napuniti džepove s još novca. Ja, sebe, želi rasti, poboljšavati se, evoluirati, kontaktirati svjetske moćnike, imati utjecaja, položaj, bogatstvo, itd. Površne su promjene u našoj osobi beskorisne, ne mijenjaju ništa i ne preobražavaju nikoga ni ništa. Potrebna nam je duboka promjena u svakome od nas. Nju je moguće izvršiti samo u centru koji nosimo u sebi, unutar Ja. Moramo razbiti egoistični centar, poput glinene posude. Hitno je izbaciti Ja kako bi došlo do duboke, korjenite potpune i konačne promjene u svakome od nas. U našem sadašnjem stanju, možemo samo zagorčati svoje i tuđe živote. Ja se želi ispuniti častima, vrlinama, novcem, itd. Ja želi užitke, slavu, prestiž, i tome slično, te, u svojoj ludoj žudnji za jačanjem i širenjem, stvara egoistično društvo u kojem vladaju samo sporovi, okrutnosti, nezasitna pohlepa, neograničena i bezgranična ambicija, ratovi, itd.

49

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Na našu nesreću, mi smo članovi društva koje je proizvod ega. Takvo je društvo beskorisno, štetno i razorno. Samo se korjenitim uklanjanjem ega možemo promijeniti, te izmijeniti čitav svijet. Ako uistinu želimo korjenito uklanjanje ega, hitno je umiriti pamćenje, kako bi um bio miran, pri čemu se trebamo mirno promatrati, kako bismo se i spoznali. Trebamo se promatrati, kao što onaj koji stoji na pljusku trpi i razmatra kapi koje se razbijaju o njega. Nitko u životu ne može razgraditi Ja potragom za zamjenama, ostavljajući alkohol i zamjenjujući ga cigaretom, napuštajući jednu ženu i uzimajući drugu, povlačeći se od jedne mane ka drugoj ili prelazeći iz jedne škole u drugu. Ako uistinu želimo korjenitu promjenu u sebi, trebali bismo na stranu staviti sve ono što nam se čini pozitivnim, sve te stare navike i sve te pogrešne običaje. Um je središnji stožer ega. Trebamo promjenu u središnjem stožeru, kako bi bilo revolucije u svakome od nas. Samo apsolutnim odricanjem i shvaćanjem onoga što nažalost jesmo, bez stimulansa ili poticaja bilo koje vrste, možemo istinski postići uklanjanje Ja. STANJA EGA Stanja ega možemo podijeliti na slijedeći način: STEREOPSIHIČKA: Sva poistovjećujuća stanja, u unutrašnjosti povezana s vanjskim percepcijama pet osjetila, koja su vezana za svijet dojmova. NEOPSIHIČKA: Sva stanja obrade podataka; drugim riječima, ona koja ispravno ili pogrešno tumače sve višestruke situacije u kojima intelektualna životinja živi. Naša loša tajnica, osobnost, radi u tim stanjima. ARHEOPSIHIČKA: Sva potisnuta stanja, sjećanja ega, koja se nalaze na četrdeset i devet razina podsvijesti. To su uspomene na prošlost, ispunjene fotografskim i fonografskim sadržajima. PLAVO VRIJEME ILI TERAPIJA ODMORA Na tajanstvenom pragu hrama u Delfima, na živućem je kamenu upisana grčka izreka, koja glasi: «Nosce te ipsum,» što znači: «Čovječe, spoznaj sebe i poznavat ćeš Svemir i bogove.» Očito je da u posljednjem trenutku, proučavanje sebe, mirno razmišljanje, završava u smirenosti i tišini uma. Kada se um smiri i utiša, i to ne samo površni, intelektualni nivo, nego i svaki od četrdeset i devet podsvjesnih odjeljaka, dolazi novo, Bit, svijest se oslobađa i nastaje buđenje duše, ekstaza, Samadhi.

50

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Svakodnevna nas meditacija korjenito preobražava. Ljudi koji ne rade na razaranju Ja žive poput leptira, odlazeći od škole do škole, te ne pronalaze svoj stalni centar gravitacije. Takvi umiru kao neuspjesi, bez postizanja unutarnjeg samo-ostvarenja Bića. Buđenje svijesti moguće je samo oslobođenjem i emancipacijom od mentalnog dualizma, od bitke proturječnosti, od intelektualnih valova. Bilo kakva podsvjesna, infrasvjesna ili nesvjesna borba postaje zapreka na putu oslobođenja biti. Svaka proturječna bitka, bez obzira na svoju beznačajnost ili nesvjesnost, označava nepoznate mračne točke u atomskim bezdanima čovjeka. Kako bi se postigla apsolutna smirenost i tišina uma, neophodno je promatrati i poznavati te neljudske aspekte sebe. Samo je u odsutnosti Ja moguće iskusiti i proživjeti cjelovitu i dijalektičku revoluciju. Plavo vrijeme ili terapija odmora ima osnovna pravila bez kojih bi oslobođenje od zamornih okova uma bilo nemoguće. Riječ je o ovim smjernicama: 1. OPUŠTANJE: Neophodno je naučiti opustiti tijelo prije meditacije; niti jedan mišić ne bi smio biti napet. Hitno je svojevoljno izazvati i stupnjevati pospanost. Očito je da mudra kombinacija pospanosti i meditacije rezultira onime što zovemo Prosvjetljenjem. 2. RETROSPEKCIJA: Što tražimo u retrospekciji? Zbog svog mehaničkog života, intelektualna životinja zaboravlja na sebe i pada u fascinaciju. Hoda naokolo uspavane svijesti, ne sjećajući se što je učinila u trenutku ustajanja iz kreveta, ne poznavajući svoje prve misli tog dana, svoje postupke i mjesta na kojima je bila. Retrospekcija ima svrhu priskrbljivanja svjesnosti o ponašanju ili postupcima prošlosti. Kada izvršavamo retrospekciju, nećemo mentalno prigovarati; vratit ćemo sjećanja o prošlim postupcima, od trenutka početka retrospekcije do željenog trenutka naših života. Trebali bismo proučiti svako sjećanje bez poistovjećivanja s njim. 3. SMIRENO RAZMATRANJE: Prvo moramo biti potpuno svjesni raspoloženja u kojem se nalazimo, prije nego što se bilo kakva misao pojavi. Mirno promatrajte um, usmjerite punu pažnju prema bilo kojem mentalnom obliku koji se pojavi na ekranu intelekta. Potrebno je postati stražar svog uma za vrijeme svake potresne aktivnosti, treba na trenutak stati i promotriti ga. 4. PSIHOANALIZA: Istražite, ispitajte, otkrijte korijen i podrijetlo svake misli, uspomene, vezanosti, osjećaja, sentimenta, ogorčenja, itd. u trenutku njihove pojave u umu. Za vrijeme psihoanalize treba promatrati, procijeniti i ispitati podrijetlo, uzrok, razlog ili temeljni motiv svake misli, sjećanja, slike i asocijacije, svakog elementa koji izranja iz dubine podsvijesti. 5. MANTRALIZACIJA ILI KOAN: Ciljevi ovog stupnja su: a) miješanje čarobnih sila mantri ili koana u našem unutarnjem svemiru, b) buđenje svijesti, c) unutarnje nakupljanje visokonaponskih krističkih atoma.

51

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

U ovom psihološkom radu, intelekt bi trebao preuzeti prijemljivo, cjelovito, jedinstveno, ispunjeno, mirno i duboko stanje. Do postignuća jedinstvenog receptivnog stanja dolazi pomoću koana ili fraza koje razoružavaju um. 6. SUPERLATIVNA ANALIZA: Sastoji se od introspektivnog poznavanja sebe. Za vrijeme duboke meditacije, neophodno je uvlačenje u unutrašnjost. U ovom stanju radimo na procesima razumijevanja «Ja» ili mane koju želimo razgraditi. Gnostički će se učenik usredotočiti na psihološku nakupinu i održati je na ekranu uma. Prije svega, neophodna je iskrenost prema samome sebi. Superlativna se analiza sastoji od dvije faze, koje su: a) Samo-istraga. Dubinski istražiti u našoj svijesti i u 49 razina podsvijesti, trenutak prve pojave mane u našim životima, njen posljednji trenutak manifestacije i razdoblja u kojima ima više snage za svoju manifestaciju. b) Samo-otkrivanje. Istražiti hranu ega. Razlomiti i podijeliti manu u razne dijelove, proučiti svaki od njih kako bi došlo do poznavanja vrste psihičkih atributa od kojih je ego potekao, kao i vrste psihičkih atributa koji su potekli od njega. 7. OSUDA SEBE: Posjesti proučavanu manu na optuženičko mjesto. Pred sud iznijeti štete koje uzrokuje svijesti, kao i blagodati koje bi uništenje optuženog ega donijelo u naš život. 8. MOLITVA: Potrebno je žarko se pomoliti Božanskoj Majki Kundalini, našoj unutarnjoj i individualnoj Majci. Treba iskreno razgovarati s njom, introvertirajući sve mane koje imamo tako da ih Ona, koja je jedina sposobna za razgradnju ega, uništi sve do korijena. Ugodno je i zanimljivo posjećivati meditacijske dvorane – gnostička svetišta, svaki put kada je to moguće. Neophodno je uvijek prakticirati meditaciju zatvorenih očiju, tako izbjegavajući osjetilne percepcije. TRUPLA EGA U atomskim bezdanima, treba razgraditi trupla ega snagom seksualne električne sile. Nikada ne smijemo čekati da ih vrijeme razgradi. Dragocjeni dijamant kojim je Solomon izbrusio drago kamenje jest Kamen Mudraca. Nakon razgradnje trupala ega, trebali bismo usmjeriti sve napore kako «ne bismo ponovno stvarali fizička tijela, jer su ranjiva i izložena starenju i smrti.» Nesumnjivo, Karma stvara tijela. Zbog nedostatka psihološkog rada, moderni ljudi nemaju dubinu i vole površnost. Vjeruju da su sposobni ismijavati sve civilizacije.

52

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

U sadašnjosti je ljudski um degeneriran, i to zbog koncepata. Svaki je koncept rezultat onoga što su drugi rekli, onoga što smo proučavali. Koncept o sebi temelji se na iskustvu vlastite forme razmišljanja. Gurdjieffovo je znanje nepotpuno. Krishnamurti nije imao koncepte o sebi, jer nikada nije čitao ništa, ni od koga. Neravnoteža i razaranje kozmičkog sklada nastaje kada u unutrašnjosti nema autoriteta nad sobom. Kako posjedovati autoritet nad sobom ako sobom ne gospodarimo? Vlastito je djelovanje moguće samo ako u sebi imamo Biće. Kamen Mudraca, koncept o sebi, vlastito djelovanje i autoritet nad sobom, sve je to moguće kada razgradimo trupla ega u psihološkim, atomskim bezdanima. PSIHOGENEZA Naša je civilizacija, naizgled tako sjajna zbog osvajanja Svemira i prodiranja tvari, trula zbog gube dekadentne etike homoseksualnosti, lezbijstva i ovisnosti o drogama. Ova je civilizacija ušla u fazu involucije, kako bi se involuirala poput drugih sličnih sebi. To nam pokazuje i povijesno svjedočanstvo ponosnog i carskog Rima, u kojem su se znaci involucije manifestirali kada je veličina skromne i moralne nacije pretrpjela korjenite promjene, koje su je gurnule u poroke, nakon što je bila osvajačka sila čitavog svijeta. Na čemu se temelje moje izjave? Na jasnim i konačnim činjenicama! Velika kultura, kao što je ona engleska, sada izvozi samo psihološku gubu koja mentalno zagađuje generacije ovih vremena. Engleski sastav, zvan Sex Pistols, koji je sposoban učiniti sve suprotno utemeljenim vrijednostima, ali na negativan način, kako bi se prikazao istaknutim, tvorac je punk rocka i proizvođač pjesama opsjednutih ružnim riječima, tematikom koju koriste za izravan napad. Njihova meta nisu samo institucije, nego i sama javnost, koja sluša uspavale svijesti. Zastava Sex Pistolsa je prljavština, subjektivna poruka koju isporučuju ovom jadnom čovječanstvu, pokvarenom do srži. Sex Pistols agresivna su skupina, napadaju sve što ističe punk rock religija. Pjesme pune ljubavi, pune cinizma, protiv represije i agresije, koje stvaraju četiri mladića iz engleske radničke klase, okrenuta protiv elitizma. Apsurdno je što te intelektualne životinje stvaraju religiju, a zaboravljaju da taj pojam potječe od grčke riječi religare, što znači jedinstvo s Božanskim. No, kakvu tu božansku narav imaju ti degenerirani ljudi, da ih mladi štuju u svojoj hipnozi, kao da se radi o nečemu velikom? Ta glazbena struja, koju predstavljaju upravo Sex Pistolsi, stvara najpakleniju atmosferu u sadašnjem postojanju: to potvrđuju stotine mladih ljudi koji, uronjeni u najdublje duhovno i psihološko neznanje, sudjeluju u tim audicijama, koje se održavaju u klubu Stotica, u Londonu.

53

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Punk val napreduje usprkos protivljenju, a subjektivna se moda već pojavljuje u bezbrojnim međunarodnim časopisima. Odjeća razrezana u trakice, odbačeni komadići bilo kojeg materijala koji se koriste kao ukrasi, kratka kosa obojena mnogim bojama, majice, obične i s kratkim rukavima, oslikane legendama protiv svega. To je jasna demonstracija simptoma psihološke gube, koja je obuzela čovječanstvo i učinila ga toliko gnjilim. U mnogim takvim «susretima», fizička je agresivnost, bijes, stvar navike. Golemom se lakoćom izgovaraju uvrede, pa se čak bacaju i boce, upravo s pozornice Sex Pistolsa. To često vodi do fizičkih obračuna, što na kraju čak završava u zatvorima i bolnicama. Sa svim tim uvredljivim riječima i razbacivanjem predmetima, pojavljuje se više stotina engleskih mladih ljudi, koji viču da vole Sex Pistolse, jer su oni naj, kao što se već dogodilo u poznatom (Paradise) klubu, u Ulici Brewer. Zanimljivo je što taj sastav, Sex Pistolse, vodi Johny Rotten, vođa koji nikada prije nije zapjevao, zajedno sa Sidom Viciousom, Paulom Cookom i Steveom Jonesom. Ne poštuju nikoga u Engleskoj i bilo bi im vrlo teško doći u našu zemlju. Smatram da bi život bilo nemoguće objasniti bez periodičnih evolucija i involucija, poput ovog punk vala, a koje su zamjetne u biljkama, životinjama, ljudskim bićima, u zvijezdama i sazviježđima. Povijesni ciklusi isto tako imaju evoluciju nakon koje slijedi involucija, koja se kobno prikazuje, trošeći kamenje, pretvarajući sunca u prašinu, pretvarajući nekoga tko je nekoć bio dječak u starca, preobražavajući stablo u ugljen i potapajući kontinente u oceanske dubine, ili izazivajući izranjanje istih. Naši postulati, prikazani u ovoj knjizi, za cilj imaju postavljanje temelja nove civilizacije, koja neće biti zaražena gubom i koja će se naslanjati na Psihogenezu. Drugim riječima, svoj će korijen imati u stvaranju čovjeka prije svega, nakon čega će uslijediti postanak nadčovjeka, pomoću mentalnih i seksualnih super-dinamika koje smo naglašavali u ovom djelu. Svi oni koji žele postupiti tako, mogu pristupiti našim gnostičkim institucijama, koje su posvećene širenju mojih učenja. Takvi moraju imati želju za poboljšanjem i izvršenjem Psihogeneze u sebi, ovdje i sada. Čovjek koji u sebi nije izvršio Psihogenezu, koristi samo beskonačno maleni dio svojih kapaciteta i potencijala, zbog čega pozivam naše čitatelje da primjenjuju psihološka učenja koja prenosim u ovim poglavljima. Tako će naučiti kako mogu maksimalno iskoristiti mogućnosti svoje psihe. U svakom ljudskom biću postoje beskonačne mogućnosti za znanje koje je isto tako bezgranično. Svi mi posjedujemo zametak velikih psiholoških sposobnosti, koje će izroniti u trenutku početka unutarnje, osobne Psihogeneze, kojeg ne treba odgađati ni časka. Ljudsko bi se biće trebalo pripremiti kako bi saznalo sve što se tiče njegovog postojanja, jer to je činjenica prirodna kao i slobodna volja. Zašto smo ovdje? Otkuda smo došli? Kamo idemo? Sve bi to ovdje trebalo biti spoznato i ostati slobodno od dogmi i teorija.

54

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Pomoću psiholoških disciplina koje sam naznačivao, moći ćemo se psihološki poboljšati, drugim riječima, moći ćemo u sebi izvršiti Psihogenezu, čime ćemo stupiti u dodir s različitim dimenzijama prirode. Radeći na našoj Psihogenezi, zapažat ćemo svoj individualni napredak, te ćemo imati pristup snažnim ezoteričnim učenjima koja su, tijekom bezbrojnih stoljeća, bila tamo, dostupna svakom ljudskom biću koje iskreno žudi za pronalaskom odgovora na više praznina i pitanja i koje, bez da to shvati, odgovara na besmrtni prijedlog Velikog Učitelja. Traži i naći ćeš… Sažimajući, reći ćemo da se Psihogeneza temelji na frazi zapisanoj na drevnom hramu u Delfima: «Upozoravam te, tko god da bio, o ti koji želiš iskušavati tajne prirode, ako u sebi ne pronađeš to što tražiš, nećeš to naći ni izvana. Ako zanemaruješ divote svog vlastitog doma, kako ćeš pronaći druga bogatstva? U tebi je skriveno blago svih blaga. O čovječe, spoznaj sebi i poznavat ćeš Svemir i bogove!» TRANSFORMACIJA DOJMOVA Govorit ćemo o transformaciji života, što je moguće samo ako pojedinac odluči učiniti nešto za sebe. Preobrazba znači promjenu jedne stvari u drugu. Logična je podložnost svega promjenama. Postoje dobro poznate transformacije tvari. Nitko ne bi mogao poreći da se, na primjer, šećer pretvara u alkohol, te da se potonji preobražava u ocat, pod utjecajem fermentacije. To je transformacija molekularne tvari. Onaj koji poznaje kemijski život elemenata zna da, na primjer, radij polako postaje olovo. Srednjovjekovni su alkemičari govorili o preobrazbi olova u zlato. No, nisu uvijek govorili o običnom metalnoj, fizičkoj tvari. Obično su takvom formulacijom htjeli naglasiti transformaciju olova osobnosti u zlato duha. Zato je zgodno da razmislimo o svemu tome. U evanđeljima, ideja o čovjeku kao sjemenu koje posjeduje sposobnost rasta, isto je što i zamisao o ponovnom rođenju osobe koja se nanovo rađa. Očito je da biljka neće proklijati ako zrno ne nestane. Smrt i rođenje postoje u svakoj preobrazbi. U Gnozi, čovjeka zamišljamo kao tvornicu od tri kata, koji obično upijaju tri vrste hrane. Obična prehrana odgovara najnižem katu tvornice, to je tvar želuca. Zrak, koji je, dakako, povezan s drugim katom, odgovara plućima. Konačno, dojmovi su ti koji su nesumnjivo povezani s trećim katom, mozgom.

55

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Hrana koju konzumiramo trpi niz preobrazbi, što je neosporno. Proces života je, sam po sebi, preobrazba. Svaki stvor u svemiru živi pomoću preobrazbe jedne tvari u drugu. Na primjer, biljka preobražava vodu, zrak i zemaljske soli u novu vitalnu biljnu tvar, u elemente koji su nam korisni, poput orašastih plodova, voća, krumpira, limuna, itd. Dakle, sve je preobrazba. Djelovanjem solarne svjetlosti, mijenjaju se fermentacije prirode. Nesumnjivo, osjetljivi životni pokrivač, koji obično prekriva čitavo zemaljsko tlo, vodi svaku univerzalnu silu prema samoj unutrašnjosti planetarnog svijeta. Ali svaka biljka, svaki insekt, svaki stvor i sama intelektualna životinja, pogrešno nazvana čovjekom, upija, apsorbira određene kozmičke energije. Tada ih preobražava i nesvjesno prenosi u niže slojeve planetarnog organizma. Takve su preobražene energije u unutrašnjosti povezane s čitavom raspodjelom planetarnog organizma na kojem živimo. Nesumnjivo svaki stvor, prema svojoj vrsti, preobražava određene energije, koje zatim prenosi u zemaljske dubine, radi raspodjele svijeta. Dakle, svaki stvor što postoji ispunjava iste funkcije. Kada pojedemo hranu nužnu za naše postojanje, potonja se preobražava, jasno je, iz jedne faze u drugu, pretvarajući se u sve one elemente koji su toliko ključni za naš život. Tko u nama ispunjava te procese preobrazbe tvari? Očito je riječ o instinktivnom centru. Njegova je mudrost zaista zadivljujuća. Probava je, sama po sebi, vrsta preobrazbe. Drugim riječima, hrana u želucu pripada najnižem dijelu te trokatne tvornice ljudskog organizma, i ona proživljava preobrazbe… Ako bi nešto ušlo u nas, a bez prolaska kroz želudac, organizam ne bi mogao upiti vitaminska načela ni proteine, što bi jednostavno izazvalo probavne smetnje. Kada razmišljamo o toj temi, shvaćamo nužnost preobrazbe. Jasno je da se fizičke hrana preobražava, ali još je nešto što nas tjera na razmišljanje. Naime, postoji li u nama obrazovana preobrazba dojmova? Za svrhu same prirode, nema nikakve potrebe da intelektualna životinja, pogrešno nazvana čovjekom, zaista preobražava dojmove. Ali čovjek to može samostalno činiti ako, naravno, posjeduje dubinsko znanje. Dakle, mora shvatiti razlog za tu potrebu. Čudesno je preobražavati dojmove. Većina ljudi, kao što vidimo na polju praktičnog života, vjeruje da će im ovaj fizički svijet dati ono što žele i traže. Uistinu, to je golema greška. Život, sam po sebi, ulazi u nas, u naše organizme, u obliku običnih dojmova. Prvo bi nam trebalo biti jasno da je ezoterični rad duboko povezan sa svijetom dojmova. Trebamo li iste i preobražavati? Odgovor je potvrdan! Nemoguće je preobraziti život ako ne preobražavamo dojmove što dolaze do naših umova. Oni koji čitaju ove retke trebali bi razmisliti o ovim izjavama. Govorimo o nečemu što je vrlo revolucionarno, jer čitavi planet vjeruje da je fizički svijet ono stvarno. No, ako se malo udubimo u temu, vidjet ćemo da u svakom trenutku, svakoj sekundi, zaista primamo samo dojmove. Ako vidimo osobu koju volimo ili ne volimo, prvo što dobijemo su dojmovi odgovarajuće naravi, zar ne? To ne možemo poreći. Život je niz dojmova i nije, kao što naučene neznalice vjeruju, fizička stvar isključivo materijalističke vrste. Stvarnost života su dojmovi istog!

56

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Jasno je da naše ideje nije jednostavno shvatiti, razumjeti. Moguće je da su čitatelji sigurni kako život postoji kao takav, a ne kao skup dojmova. Očito je da to misle zato što ovaj fizički svijet na njih toliko utječe. Za nas je, na primjer, zaista istinita osoba koja sjedi na stolici, tamo, u ovakvom ili onakvom obojenom odjelu, koja nas pozdravlja, smije nam se, itd. Ali ako duboko meditiramo o svemu tome, dolazimo do zaključka da su dojmovi ono stvarno. Potonji dolaze do našeg uma, naravno, posredstvom osjetila. Kada ne bismo imali osjetila, kada, na primjer, ne bismo imali oči kojima možemo vidjeti, uši kojima možemo čuti, usta kojima možemo okusiti hranu koju organizam probavlja, bi li za nas postojalo ono što zovemo fizičkim svijetom? Naravno da ne bi, sasvim sigurno ne bi. Život do nas dolazi u obliku dojmova i upravo u tome postoji mogućnost rada na sebi. Prije svega drugog, što možemo učiniti? Moramo shvatiti rad koji trebamo izvršiti. Kako ćemo postići psihološku preobrazbu sebe? To možemo učiniti tako što ćemo raditi na dojmovima koje primamo u svakoj sekundi, u svakom trenutku. Prvi rad nazivamo prvim svjesnim šokom. To je povezano s onim dojmovima koji su sve što znamo o fizičkom svijetu. Kakva je veličina pravih stvari, pravih osoba? Moramo svakodnevno vršiti unutarnju preobrazbu. Ako želimo preobražavati naš psihološki aspekt, trebali bismo raditi na dojmovima koji ulaze u nas. Zašto rad preobrazbe dojmova zovemo prvim svjesnim šokom? Zato što je «šok» nešto što ne bismo mogli osjetiti na običan, mehanički način. To je nemoguće automatski postići, potreban je samosvjesni trud. Jasno je da, kada počnemo shvaćani ovaj rad, prestajemo biti mehanički ljudi koji služe svrsi prirode. Ako sada razmislite o značaju svega u što vas ovdje upućujemo, vlastitim naporima, započinjući s promatranjem sebe, vidjet ćete da je, na praktičnoj strani ezoteričnog rada, sve duboko povezano s preobrazbom dojmova i onoga što prirodno proizlazi iz istih. Na primjer, cijeli je rad na negativnim emocijama, ljutim stanjima, poistovjećenju, samoljublju, na nizu Ja laganja, samo-opravdanja, isprika, na nesvjesnim stanjima u kojima se nalazimo, povezan s preobrazbom dojmova i sve što iz njih proizlazi. Zgodno je, na određeni način, usporediti rad na sebi s disekcijom, u smislu onoga što je preobrazba. Nemojte zaboraviti da je na mjestu ulaska dojmova potrebno utemeljiti element promjene. Pomoću razumijevanja rada, možete prihvatiti život kao rad i tada ćete uistinu ući u stalno stanje promatranja sebe, zastrašujuća realnost preobražavanja dojmova prirodno će vas obuzeti. Dojmovi bi vas, normalno ili, bolje rečeno, natprirodno, doveli do boljeg života u odnosu na vas same i ne bi više djelovali na vas kao što su to činili u početku vaše preobrazbe. No, sve dok nastavite razmišljati na isti način, primajući život na isti način, jasno je da u vama neće biti promjene. Preobraziti dojmove života znači preobraziti sebe samoga. Taj nam, iz temelja novi način razmišljanja, pomaže u izvršavanju takve promjene. Ova je cijela rasprava isključivo utemeljena na korjenitoj metodi preobrazbe sebe. Ako se ne promijenimo, zaista ništa ne postižemo Naravno, shvaćate da život stalno traži naše reakcije. Sve naše reakcije tvore naš osobni život. Promijeniti vlastiti život znači promijeniti reakcije. Vanjsko nas postojanje dodiruje u obliku običnih dojmova, koji u nama neprestano izazivaju reakcije, rekli bismo, u obliku stereotipa.

57

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Ako su reakcije koje tvore naš osobni život negativne vrste, i naš će cjeloviti život biti negativan. Život se sastoji od uzastopnih nizova odgovori na dojmove što ulaze u um. života tako da ne izazivaju tu vrstu potrebno je promatrati se od trenutka proučiti vlastite dojmove.

negativnih reakcija koje se odvijaju kao neprestani Dakle, naš se zadatak sastoji u preobrazbi dojmova negativnog odgovora. No, kako bismo to postigli, do trenutka, od sekunde do sekunde. Zato je hitno

Ne smijemo dopustiti da dojmovi do nas dolaze na subjektivan i mehanički način. Ako počnemo s ranije opisanom kontrolom, to možemo izjednačiti s početkom života, početkom svjesnijeg postojanja. Svaki si pojedinac može priuštiti zaustavljanje mehaničkog primitka dojmova. Tako se isti i preobražava, mijenja dojmove, te počinje svjesno živjeti. Prvi svjesni šok sastoji se u preobražavanju dojmova koji dolaze do nas. Ako uspijemo promijeniti dojam koji dolazi do našeg uma, i to u trenutku ulaza, postići ćemo čudesne rezultate, koji će poboljšati naše postojanje. Još uvijek možemo raditi na rezultatima dojmova. Jasno je da će nestati bez mehaničkog učinka, jer mehaničnost je obično katastrofalna u unutrašnjosti naših psiha. Gnostički ezoterični rad treba dovesti do točke u kojoj dojmovi ulaze, jer osobnost ih raspoređuje na krive točke, kako bi izazvala stare reakcije. Pojednostavit ću. Kao primjer, uzmimo slijedeću situaciju: ako u jezero bacimo kamen, u vodenoj površini nastaju dojmovi i odgovor na iste manifestira se u obliku valova, koji izviru iz središta udara. Sada zamislite i um poput jezera. Odjednom se pojavljuje slika osobe, poput kamena u gornjem primjeru, te udara u um. Tada on reagira u obliku dojmova. Dojmovi su ono što izaziva slika koja ulazi u um, a reakcije su odgovori na iste. Ako u zid bacimo loptu, površina će primiti dojam, na koji će uslijediti reakcija u vidu odbijanja lopte i njenog povratka bacaču. Dobro, ne mora se nužno izravno vratiti osobi koja ju je bacila, ali ona se u svakom slučaju odbija, i to je reakcija. Svijet tvore dojmovi, na primjer: slika do nas dolazi putem osjetila. Ne možemo reći da je do nas stigao stol kao takav, ili da je isti ušao u naš mozak, jer to bi bilo apsurdno. Radi se o prikazu stola, on ulazi i um na njega smjesta reagira, odgovarajući: «To je drveni ili metalni stol, itd.!» Postoje dojmovi koji nisu tako ugodni, kao što su riječi osoba koja vrijeđa, zar ne? Možemo li preobraziti riječi onoga koji vrijeđa? Riječi jesu ono što jesu, pa što možemo učiniti? Preobrazite dojmove koje takve riječi izazivaju u nama, to je moguće. Gnostička nam učenja ukazuju kako u sebi možemo kristalizirati Drugu Silu, Krista, po načelu koje glasi: «Treba rado primati neugodne postupke naših bližnjih.»

58

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

U gornjoj je izreci ključ preobrazbe dojmove koje u nama izazivaju riječi onoga koji nam upućuje uvrede. Rado primajmo postupke naših bližnjih. Ovo će nas načelo prirodno dovesti do kristalizacije Druge Sile, Krista, u našoj unutrašnjosti: omogućit će Njegov silazak i formiranje u nama. Ako od fizičkog svijeta poznajemo samo dojmove, onda on zaista nije tako vanjski kao što ljudi vjeruju. Ispravno je Immanuel Kant zaključio: «Vanjsko je unutarnje». Ako je unutarnje ono bitno, trebali bismo to i promijeniti. Dojmovi su unutarnji, pa i predmeti i stvari, sve što vidimo, postoji u našoj unutrašnjosti, u obliku dojmova. Ako ne preobrazimo dojmove, ništa se u nama neće promijeniti. Požuda, pohlepa, ponos, mržnja, itd., postoje u obliku dojmove u našoj psihi, koja neprestano vibrira. Mehanički su rezultat svih tih dojmova svi neljudski elementi koje nosimo u sebi i koje obično zovemo «Ja». Oni, u cjelini, tvore Sebe, Mene. Primjerice, pretpostavimo da je pojedinac zapazio privlačnu ženu i da ne preobrazi te dojmove. Kao rezultat, ti će isti dojmovi, požudne vrste, u njemu izazvati želju za njom. Takva je želja rezultat primljenog dojma i kristalizira se, oblikuje u našoj psihi, pretvarajući se u još jednu nakupinu, drugim riječima, u neljudski element, novu vrstu požudnog Ja, koje se dodaje zbroju neljudskih elemenata. Ta cijela hrpa zajednički tvori ego. Bijes, pohlepa, požuda, zavist, ponos, lijenost i proždrljivost postoje u nama. Zašto bijes? Zato što je do nas došlo puno dojmova, stupili su u našu unutrašnjost, a mi ih nikada nismo preobrazili. Mehanički rezultat takvih dojmova bijesa oblikuje Ja koja postoje i vibriraju u našoj psihi, i koja u nama stalno izazivaju osjećaj ljutnje. Zašto pohlepa? Nesumnjivo, mnogo je toga u nama probudilo tu manu: novac, dragulji, materijalne stvari svih vrsta, itd. Te stvari, ti objekti, do nas su došli u obliku dojmova. Počinili smo grešku ne preobrazivši te dojmove u druge elemente, u osjećaj privlačnosti prema ljepoti, u sreću, itd. Takvi su nepromijenjeni dojmovi prirodno postali Ja pohlepe, koje sada nosimo u svojoj unutrašnjosti. Zašto požuda? Već sam rekao da su različiti oblici požude do nas došli u obliku dojmova, drugim riječima, u unutrašnjosti našeg uma pojavile su se slike erotske vrste, čiji je rezultat bila požuda. S obzirom da nismo preobrazili te požudne valove, taj nezdravi erotizam, prirodni rezultat nismo morali čekati: u našoj su se psihi rodila nova, morbidna Ja. Dakle, danas moramo raditi na dojmovima koje imamo u unutrašnjosti, kao i na njihovim mehaničkim rezultatima. U sebi nosimo dojmove bijesa, pohlepe, proždrljivosti, ponosa, lijenosti i požude. Uz to, u sebi nosimo i mehaničke rezultate takvih utisaka, hrpu svadljivih i otrovnih Ja, koja sada trebamo shvatiti i eliminirati. Takav rad našeg života sastoji se u našem razvijanju preobrazbe dojmova, te u razumijevanju procesa uklanjanja mehaničkih rezultata utisaka koje ranije nismo preobražavali. Vanjski svijet kao takav ne postoji. Ono što je stvarno su dojmovi, a oni su unutarnji, kao i reakcije na iste.

59

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Nitko ne bi mogao reći da vidi drvo kao takvo. Može vidjeti sliku drveta, ali ne i stablo. Ono što je u prikazu sadržano, kao što je rekao Emanuel Kant, nitko ne vidi. Vidimo samo prikaz stvari, drugim riječima, dojam stabla, stvari, pojavljuje se u nama i takvi su dojmovi unutarnji, pripadaju umu. Ako ne izvršavamo naše unutarnje promjene, na rezultat nećemo morati čekati: doći će do rađanja novih Ja, koja porobljuju našu Bit, našu svijest, ona, štoviše, pojačavaju san u kojem živimo. Kada istinski shvatimo sve što postoji u nama u odnosu na fizički svijet, da je riječ samo o dojmovima, razumjet ćemo i potrebu preobrazbe tih dojmova, čime će doći do promjene sebe. Ništa ne boli više od trača ili riječi svadljivca. Ako smo sposobni preobraziti dojmove koje takve riječi izazivaju u nama, iste će ostati bez ikakve vrijednosti. Drugim riječima, bit će poput čeka bez pokrića. Uistinu, riječi osobe koja vrijeđa imaju samo vrijednost koju im pridaje uvrijeđeni pojedinac. Zato će, ponavljam, ako im uvrijeđeni ne pridaje nikakvu pažnju, ostati poput čeka bez pokrića. Kada to shvatimo, preobražavamo dojmove takvih riječi u nešto drukčije. Oni, primjerice, postaju ljubav, suosjećanje prema osobi koja vrijeđa što, naravno, označava i preobrazbu. Dakle, moramo neprestano mijenjati dojmove, ne samo sadašnje, nego i prošle i buduće. U nama su mnogi dojmovi koje greškom nismo ranije preobrazili, kao i mnogi mehanički rezultati istih dojmova, koji su takozvano Ja, a koje sada treba razgraditi, pobiti, kako bi svijest ostala slobodna i budna. Neophodno je razmisliti o ovome što govorim. Stvari, osobe, nisu ništa više od dojmova u nama, u našim umovima. Ako preobrazimo te dojmove, korjenito preobražavamo i naše živote. Na primjer, kada je u nama ponos, potonji za svoju osnovu ima neznanje. Zbog toga se osoba, primjerice, osjeća ponosno zbog svog društvenog položaja, svog novca. No, ako taj isti pojedinac misli da je njegov društveni položaj najobičnija mentalna tvar, da je riječ o nizu dojmova koji su ušli u njegov um, dojmova o njegovom društvenom položaju, kada misli da je takav status ništa više od umne tvari i kada analizira pitanje svoje vrijednosti, shvaća da njegova pozicija postoji u umu, u obliku utisaka. Ti dojmovi, koje stvara novac i društvena pozicija, nisu ništa više od vanjskih utisaka uma. Jednostavnim shvaćanjem njihove prave naravi, dolazi do preobrazbe istih. Tada ponos, sam po sebi, opada, ruši se, a skromnost se u nama prirodno rađa. Nastavljajući s proučavanjem procesa preobrazbe dojmova, prijeći ću na drugi primjer. Recimo da do uma dođe prikaz pohotne žene, da se takav utisak pojavi u umu. Takav je prikaz dojam, to je očito. Mogli bismo razumijevanjem isti i preobraziti. U tom bi trenutku bilo dovoljno da pomislimo kako će ta žena jednog dana umrijeti, te da će njeno tijelo postati prah u grobu. Ako maštom vidimo njeno tijelo u procesu zagrobne razgradnje, to će biti i više nego što je potrebno za preobražaj tog požudnog dojma u krepost. Ako tako ne postupimo, taj će se utisak pridružiti drugim manama požude. Prigodno je pomoću razumijevanja preobraziti dojmove koji se pojavljuju u umu. Jako je logično da vanjski svijet nije onoliko vanjski koliko obično vjerujemo. Sve što nam dolazi iz svijeta unutarnje je prirode, jer radi se samo u unutarnjim utiscima.

60

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Nitko u svoj um ne bi mogao odložiti stablo, stolicu, palaču ili stijenu. Sve do nas dolazi u obliku dojmova, to je sve. Utisci tvore svijet koji zovemo vanjski, a koji uopće nije takav. Neodgodivo je razumijevanjem preobraziti dojmove. Ako nas netko pozdravlja, hvali, kako bismo mogli preobraziti taštinu koju je ovaj ili onaj laskavac izazvao u nama? Očito je da laskanje nije ništa više od dojmova koji dolaze do nas i tako u nama bude osjećaj taštine, ali isti postaje nemoguć ako utiske preobrazimo. Kako možemo preobraziti riječi laskavca? Pomoću razumijevanja. Kada shvatimo da nismo ništa više od beznačajnih stvorova u kutku Svemira, smjesta sam preobražavamo te dojmove hvale, laskanja, u nešto drukčije. Oni postaju ono što stvarno i jesu: prašina, kozmička prašina, jer tada shvaćamo vlastiti položaj. Znamo da našu galaksiju čine milijuni svjetova. Što je Zemlja? Ona je trun prašine u beskonačnosti. Ako kažemo da smo neki organski mikroorganizam te čestice, što onda? Ako to shvatimo kada nas hvale, izvršili bismo preobrazbu dojmova povezanu s tim pohvalama, laskanjem, uzvisivanjem, čime bismo spriječili reakciju u obliku ponosa. Što više o tome razmišljamo, to ćemo lakše shvaćati nužnost potpune preobrazbe dojmova. Sve što vidimo kao vanjsko jest unutarnje. Ako ne radimo na unutarnjem, idemo stazom greški, jer nećemo prilagoditi svoje navike. Ako želimo biti drukčiji, moramo se cjelovito primijeniti, a to trebamo započeti sa preobrazbom dojmova. Mijenjanjem životinjskih i zvjerskih utisaka u elemente štovanja, seksualne preobrazbe, u nama će se roditi promjena. Nesumnjivo, taj aspekt dojmova trebamo jasno i precizno analizirati. Osobnost koju smo primili ili dobili prima dojmova, ali ih ne preobražava, jer je ona praktički mrtva. Kada bi dojmovi padali izravno na Bit, očito je da bi bili preobraženi, jer ona bi ih smjesta odložila u odgovarajuće centre ljudskog stroja. Osobnost je termin koji se odnosi na sve što primimo. Jasno je da mijenja dojmove iz svih strana života na ograničen i praktički stereotipan način, u skladu sa svojom kvalitetom i vezanosti. U tom smislu, u gnostičkom ezoteričnom radu, osobnost katkad uspoređujemo s groznom tajnicom, koja radi pred uredom, zaokupljena svim idejama, konceptima, zamislima, mišljenjima i predrasudama. Ima puno rječnika, enciklopedija svih vrsta, leksikona, itd., te ne komunicira s centrima. Drugim riječima, ona nije u dodiru s mentalnim, emocionalnim i fizičkim centrima – odnosno intelektualnim, motornim, emotivnim, instinktivnim i seksualnim – u skladu sa svojim neobičnim idejama. Zbog toga, ona gotovo uvijek komunicira s krivim centrima. To znači da dojmove koji stižu šalje u pogrešna središta, odnosno na mjesta koja im ne odgovaraju, što, prirodno, izaziva neispravne rezultate. Razradit ću to na primjeru, kako biste me bolje razumjeli. Pretpostavimo da se neka žena odnosi prema određenom gospodinu s puno pažnje i poštovanja. Jasno je da osobnost šalje dojmove koji ulaze u um u krive centre. Naravno, prenosi ih u seksualni centar, zbog čega će taj gospodin biti čvrsto uvjeren da se dama zaljubila u njega. Logično je, neće mu dugo trebati da joj počne upućivati insinuacije seksualne vrste. Nesumnjivo je i da će dama, ako nikada nije osjećala ništa takvo prema gospodinu, dakle iz razumljivih razloga, moći osjećati samo iznenađenje. Nesumnjivo, ljudski život ovisi o unutarnjoj tajnici, koja preobrazbu traži u

61

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

leksikonima, nimalo ne shvaćajući što koji događaj znači, nakon čega prenosi informacije, bez ikakvih briga, osjećajući samo da ispunjava svoju dužnost. To je naša unutarnja situacija. U ovoj je alegoriji važno shvatiti da ljudska osobnost, koju primamo i koju moramo razviti, počinje upravljati našim životima. Nesumnjivo je beskorisno zamišljati da se to događa samo određenim i specifičnim osobama, jer to je nešto što se događa svima, bez obzira o kome je riječ. U promatranju otkrivamo da postoji bezbroj karakterističnih reakcija koje izazivaju dojmovi. Nažalost, ti mehanički izljevi upravljaju našim postojanjem. Jasno je da svaku živu osobu kontrolira sam život, te nije važno smatra li se ona liberalnom ili konzervativnom, revolucionarnom ili boljševičkom, dobrom ili zlom u tom smislu riječi. Očito je da te reakcije pred udarima vanjskog svijeta čine naš život. U tom smislu možemo istaknuti da je čovječanstvo u potpunosti automatizirano. Svaki je čovjek, tijekom svog života, za sebe razvio golemu količinu reakcija, koje tvore praktično iskustvo njegovog postojanja. Jasno je da svaki postupak izaziva svoje reakcije, koje se pojavljuju kao odgovor na djela određene vrste, a takva reagiranja zovemo iskustvima. Važno je, primjerice, bolje upoznati naše postupke i reakcije, moći opustiti um. To je «mentalno opuštanje» veličanstveno. Treba leći na krevet ili se smjestiti u ugodnom naslonjaču, strpljivo opustiti sve mišiće i onda isprazniti um, očistiti ga od svih vrsta misli, želja, emocija, sjećanja. Kada je um tih, kada šuti, možemo se bolje poznavati. Upravo u takvim trenucima smirenosti i mentalne tišine možemo izravno spoznatu grubu stvarnost svih postupaka praktičnog života. Kada je um u stanju apsolutnog odmora, vidimo mnoštvo elemenata i podelemenata, postupaka i reakcija, želja, strasti, itd., kao nešto nama strano, ali ipak nešto što čeka pravi trenutak za upražnjavanje svoje kontrole nad nama, nad našom osobnosti. Zato su tišina i mir uma vrijedni truda. Očito, opuštanje uma je blagodat u najpotpunijem smislu riječi, jer vodi nas do individualnog znanja o sebi. Tako je, drugim riječima, vanjski život, sve što vidimo i živimo, za svakog čovjeka, reakcija na dojmove što dolaze iz fizičkog svijeta. Velika je greška misliti da je ono što zovemo životom nešto određeno, čvrsto i isto za svaku osobu. Uistinu, nema čovjeka čiji su dojmovi jednaki kao i svi oni koji, u odnosu na život, postoje u ljudskoj vrsti, jer oni su beskonačni. Život, uistinu, obuhvaća naše dojmove istog i jasno je da možemo, ako odlučimo, preobraziti takve dojmove. No, kao što smo rekli, tu je ideju teško razumjeti ili shvatiti, jer je hipnoza osjetila vrlo snažna. Iako se čini nevjerojatnim, sva su ljudska bića u stanju «kolektivne hipnoze». Takvu hipnozu izaziva ostatak odvratnog Kundartiguador organa, koji je u nama ostao nakon uklanjanja potonjeg. Riječ je o masi različitih psihičkih nakupina ili neljudskih elemenata, koja je tada ostala u našoj unutrašnjosti, a koja tvori Sebe, Ja. Ti elementi i podelementi

62

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

uvjetuju svijest i zadržavaju je u stanju hipnoze. Dakle, zato postoji hipnoza kolektivne vrste. Cijeli je svijet hipnotiziran! Um je očaran svijetom pet osjetila i ne uspijeva shvatiti kako bi mogao postati nezavisan od njih; čvrsto je uvjeren u svoju božanskost. Naš unutarnji život, pravi život misli i osjećaja, ostaje smeten zbog našeg običnog razumijevanja i intelektualnih koncepcija. Ipak, istovremeno znamo da je mjesto na kojem stvarno živimo zapravo naš svijet misli i osjećaja, to je nešto što nitko ne može poreći. Život se sastoji od naših dojmova, a potonje je moguće izmijeniti. Moguće je to naučiti činiti. No, nije moguće ništa preobraziti ako ostajemo vezani za svijet pet osjetila. Kao što sam rekao u mojoj Raspravi o revolucionarnoj psihologiji, iskustvo nas podučava da je naša krivnja ako gnostički ezoterični rad nema utjecaja. S osjetilnog gledišta krivnju snosi ova ili ona osoba vanjskog svijeta, koju vidimo i čujemo pomoću očiju i ušiju. S druge strane, taj će pojedinac reći da smo mi krivi, ali zapravo su krivi dojmovi koje imamo o ljudima. Puno puta mislimo da je netko perverzan, ali je ta ista osoba zapravo skromno janje. Vrlo je korisno naučiti preobražavati dojmove koje primamo u životu. «Treba rado primati neugodne postupke naših bližnjih.» MENTALNI ŽELUDAC Kao što smo proučavali u prošlom poglavlju, postoje tri vrste hrane: imamo onu povezanu s disanjem, hranu u užem smislu i dojmove. Rezultat probavljanja hrane je upijanje vitalnih načela u krv. Rezultat disanja je upijanje kisika, toliko vrijednog u ljudskom postojanju. Preobrazba ili probavljanje dojmova izaziva apsorpciju sile koja je istančanija od prethodne dvije. Pet osjetila odgovaraju dojmovima. Dvije su vrste dojmova: ugodni i neugodni. Ljudsko biće mora znati kako živjeti, ali za to mora naučiti probavljati i preobražavati dojmove, što je ključno za shvaćanje. Moramo preobražavati dojmove ako istinski želimo znati kako živjeti. Svi dojmovi što dolaze do uma sadrže Vodik 48. Nažalost, ljudsko biće živi po automatizmu. Čovjek može preobraziti Vodik 48 u 24, čime jača čakre. Zatim, Vodik 24 može promijeniti u 12, čime podupire um. Konačno, preobrazbom Vodika 12 u 6, moguće je osnažiti volju. Zapravo je potrebno preobraziti um, prijeći na novu mentalnu razinu. Inače će dojmovi i dalje, kao i prije, stizati na kriva mjesta. Ljudi vjeruju da mogu vidjeti probleme s različitih gledišta i da suvereno vladaju, ali ne shvaćaju da je ljudski um ograničen zamislima i predrasudama.

63

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

U ovim je modernim vremenima potrebno promijeniti mentalni stroj, moramo biti drukčiji. Stvaranje superiornog umnog aparata, koji je pogodan za preobrazbu i probavljanje dojmova, postaje hitno i nužno. Kao što probavni stroj ima želudac kojim upija hranu, baš kao što dišni organi uključuju pluća koja upijaju kisik, mehanički čovjek treba stvoriti i mentalni želudac. Nemojte ga poistovjećivati s fizičkim. Prije probavljanja dojmova, trebamo ih preobraziti. Gnostička nam učenja dopuštaju i pomažu stvaranje spomenutog želuca, čime intelektualna životinja postaje nešto drukčije. Nužnost preobrazbe ne može nastati ako ne shvaćamo takvu potrebu, a ta se spoznaja razvija pomoću gnostičkih učenja. Kada pojedinac počne drukčije i pozitivnije razmišljati o ljudima, to je znak promjene. Moramo prestati ono što smo bili, kako bismo bili ono što nismo. Moramo se izgubiti samima sebi. Rezultat svega toga je nastanak nekoga tko nismo mi. Na putu preobrazbe dojmova, moramo biti iskreni sa sobom i ne uvjeravati se u nešto. U početku, u nama će se javljati opravdavanje, ali to moramo proučiti, jer radi se o plodu samopoštovanja. Moramo otkriti uzroke i motive našeg ponašanja pred dojmovima. Kada utiske preobrazimo, sve postaje novo. Samo Učitelji Okultnog Bratstva mogu smjesta preobražavati dojmove, dok ih ljudski strojevi ne mijenjaju. Svjesni čovjek može prilagoditi situacije izazvane prošlim, sadašnjim i budućim dojmovima. Ako ljudi ne mogu mijenjati okolnosti, bit će igračke situacija i drugih osoba. Život ima cilj, što pripada superiornom svijetu. Gnostička učenja ukazuju na način proživljavanja višeg svijeta, pokazuju kako živjeti u solarnom i besmrtnom čovječanstvu. Ako ne bismo prihvatili viši svijet, očito je da preobrazba ne bi imala cilja. Um, kakav je sada, nije dobar nizašto. Treba ga organizirati, preurediti, urediti ga, itd. Drugim riječima, trebamo ga staviti na višu intelektualnu razinu. Kako bismo preobražavali dojmove, trebamo rekonstruirati scenu kako se i dogodila, te otkriti što nas je najviše povrijedilo. Ako nema preobrazbe dojmova, neće biti prehrane. Ako nema hranjivih tvari, gladovat će tijela postojanja bića. Ja je pod vlasti Vodika 48, koji ga i prehranjuje. Svakog se dana, u svakom satu, stalno rađaju nova «Ja». Primjerice: smetaju nam komarci, kiša, itd., uvijek postoji dodavanje i oduzimanje ega. Dobre bi dojmove isto tako trebalo preobraziti. Ako su, tijekom dana, pojedinca pogodila tri raspoloženja, svako bi od njih trebalo proučiti te večeri, koristeći uređeni postupak. Svako je

64

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Ja povezano s drugima, i ona su međusobno svezana. Ega se ujedinjuju kako bi stvorila istu scenu. Moramo biti analitički i rasuđivati kako bismo preobrazili dojmove, kako bi se, kao rezultat, pojavile nove sposobnosti. Kada se osobe ne mijenjaju, ostaju u sramotnom i smiješnom stanju. Gdje nema probavljanja, vlada involucija. Moramo mijenjati dojmove istog dana… Nemojte dopustiti da Sunce zađe na vašem bijesu! Moramo vidjeti stvari u pravom svjetlu, moramo stvoriti mentalni aparat, mentalni želudac, koji je koristan ako ne želimo biti ničijim žrtvama. SUSTAV ZA PREOBRAZBU SVAKODNEVNIH DOJMOVA 1. Apsolutna opuštenost. 2. Postignite stanje meditacije. 3. Proživite scenu baš onako kako se i dogodila. 4. U sebi potražite Ja koje je izazvalo problem. 5. Mirno promatrajući, posjednite ego za klupu optuženika i krenite na osudu. 6. Zamolite vašu Božansku Majku Kundalini za razgradnju Ja-problema.

65

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor DRUGO POGLAVLJE IMIDŽ, VRIJEDNOSTI I IDENTITET

U mentalnoj dinamici treba znati nešto o načinu i uzroku djelovanja uma. U mentalnoj je dinamici hitno spoznati nešto o metodama i razlozima raznih mentalnih funkcija. Ako zaista želimo poznavati potencijal ljudskog uma, potreban nam je realističan sustav. Moramo poboljšati kvalitetu vrijednosti, identiteta i vlastitog imidža. Mislim da je promjena vrijednosti slike o sebi i identiteta nešto temeljno. Intelektualna je životinja, pogrešno nazvana čovjekom, naučila poricati svoj autentični identitet, vrijednosti i imidž. Prihvatiti negativnu kulturu, subjektivno usađenu u našem umu, u našoj unutrašnjosti, krećući putem manjeg otpora, apsurdan je potez. Treba nam objektivna kultura. Nesumnjivo je apsurdno tek tako prihvatiti subjektivnu kulturu ovog dekadentnog doba, držeći se linije najmanjeg otpora. Moramo proživjeti potpunu revoluciju po pitanju imidža, vrijednosti i identiteta. Vanjska je slika čovjeka, zajedno sa različitim okolnostima što ga okružuju, točan rezultat njegovog unutarnjeg prikaza i psiholoških procesa. Imidž samoga sebe nešto je drukčiji, to je KM, Kozmički Čovjek, Kozmos-Čovjek, naš božanski prototip, naše Pravo Biće. Treba korijenito promijeniti imidž, vrijednosti i identitet. To je Cjelovita Revolucija. Treba nam identitet Bića, vrijednosti Bića i imidž Bića. Ako u umu otkrijemo uskladištenu inteligenciju, istu možemo i osloboditi. Rezerve inteligencije su različiti dijelovi Bića, koji nas usmjeravaju u radu na razgradnji ega i u oslobođenju uma. Uskladištena inteligencija, sadržana u umu, vodi nas u radu oslobođenja uma. Vrijednosti Bića tvore inteligenciju. Rezerve inteligencije su razni dijelovi Bića koji nas vode i usmjeravaju u psihološkom radu povezanom s razaranjem ega i oslobođenjem uma. Uvijek moramo razlikovati um i Biće. Kada netko prihvati da je um zapečaćen u egu, pokazuje znake sazrijevanja. U radu razgradnje ega treba kombinirati strukturalnu i transakcionalnu analizu. Samo vrijednosti inteligencije mogu osloboditi um, razgradnjom nepoželjnih psihičkih elemenata.

66

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor SAMOKRITIČNOST

Trebali bismo biti iskreni prema sebi i analizirati Ja izvanrednim skalpelom samokritičnosti. Apsurdno je kritizirati greške drugih, jer najvažnije je otkriti naše greške i razgraditi ih na temelju analize i dubokog razumijevanja Kolektivno je djelovanje moguće samo kada je svaki pojedinac sposoban za individualno postupanje s punom i apsolutnom sviješću o onome što čini. Nestrpljivi će ljudi gledati sustave dijalektičke revolucije kao nešto podugačko. No, nema drugog puta. Oni koji žele brze i trenutne promjene, u psihološkom i društvenom redu, stvaraju krute norme, mentalne diktature, ne obraćaju se drugima spoznajom o načinu razmišljanja, već naređuju što treba pomišljati. Svaka nagla promjena vara svoju svrhu i čovjek ponovno postaje žrtva onoga protiv čega se borio. U nama su uzroci neuspjeha bilo koje organizacije. OSOBNI IMIDŽ Problem poistovjećivanja, zamišljanja i ispravnog procjenjivanja sebe, ne bi trebalo miješati s čudesnom doktrinom o izbjegavanju poistovjećivanja. Umjesto što u umu zadržavamo senilnu i degeneriranu kulturu, trebamo se iznova obrazovati. Moramo imati točan koncept o samima sebi. Svaka osoba o sebi ima lažan koncept. Neodgodivo je ponovno sresti svoj identitet, spoznati sebe, ponovno se obrazovati i ispravno ocijeniti. Um, zapečaćen u egu, zanemaruje autentične vrijednosti Bića. Kako bi um mogao prepoznati nešto što nikada nije znao? Mentalna je sloboda moguća samo oslobođenjem uma. Lažni koncepti zapečaćuju um. Vanjsko je običan odraz unutarnjeg. Iz osobne slike čovjeka izranja njegov imidž. Vanjsko je zrcalo, u kojem se ogleda unutarnje. Svaka je osoba rezultat svojih mentalnih procesa. Ljudske su misli 99% negativne i štetne. OBOŽAVANJE SEBE U interakciji unutar društva leži otkriće sebe, razotkrivanje sebe. Uistinu, kada je um u stanju pažnje prilikom interakcije, skrivene mane izranjaju, iskaču, te ih vidimo onakvima kakve one jesu. Sva su ljudska bića, duboko u sebi, narcisoidna, zaljubljena u sebe same. Promotrite pjevača na kazališnoj pozornici: ludo je zaljubljen u sebe, obožava se, uzdiže samoga sebe u idola.

67

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Kada ga preplavi pljesak, on postiže vrhunac obožavanja sebe, jer upravo je to ono što želi, ono čemu teži, za čime neutaživo žeđa. Uistinu, taština je živuća manifestacija samopoštovanja. Ja se ukrašava kako bi ga drugi obožavali. Kada ego počne upravljati osobnošću djeteta, nestaje spontane ljepote, tada dolazi do precjenjivanja voljenog Ja, a dijete sanja o vladanju svijetom i želi biti najmoćnijom osobom na svijetu. OSUDA SEBE Glas savjesti vodi čovjeka koji dopušta da se u njemu spontano izrazi ono što nazivamo rasuđivanjem o sebi ili unutarnjom osudom, te će takav koračati ravnim putem. Svaki čovjek koji je podvrgnut osudi sebe postaje, zapravo, sam po sebi, dobar građanin, dobar muž, dobar misionar, dobar roditelj, itd. Kako bismo poznavali naše unutarnje proturječnosti, potrebno je da otkrijemo sami sebe. Onaj koji se otkrije može uspješno raditi na rastapanju mnogostrukog Ja. Unutarnje se kontradikcije temelje na mnogostrukosti Ja. Naši su životi bolno gorki zbog golemih oprečnosti koje nosimo u sebi. Mi smo radnici, a želimo biti upravitelji, vojnici koji žele biti generali. Razmišljamo o kupnji vlastite kuće, a kada je kupimo, istu i prodajemo, jer nas umara i htjeli bismo neku drugu. Ni sa čim nismo zadovoljni. Tražimo sreću u idejama, ali i one uredno marširaju i prolaze. Sreću vidimo u interakciji, s prijateljima, koji su danas kraj nas, a sutra protiv nas. Dakle, vidimo da je sve iluzorno. Ništa nas u životu ne može usrećiti. Uz toliko kontradikcija, mi smo bijednici. Potrebno je stati na kraj mnogostrukom Ja, samo ćemo tako raskrstiti s tajnim podrijetlom svih naših kontradikcija, sve naše gorčine. Oni koji su već razgradili Ja, zapravo posjeduju SCS. Na svijetu je mnogo škola i sustava, kao i ljudi koji žive poput leptira, leteći od škole do škole, uvijek puni unutarnjih proturječja, uvijek nezadovoljni,. Iako uvijek traže stazu, istu ne pronalaze, čak i kada im je u vidokrugu. Mnogostruko im Ja ne dopušta da vide put istine i života. Ja je najgori neprijatelj prosvjetljenja. Učitelja su pitali: «Gdje je put?» «Kakva veličanstvena planina,» odgovorio je, spominjući planinu na kojoj je živio u osami. «Nisam vas pitao o planini, nego o putu.» «Sve dok ne budeš mogao nadići planinu, nećeš naći stazu.,» odgovorio je Učitelj.

68

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Ja isto tako može činiti dobra djela i primiti mnoge zasluge, što poboljšava njegov psihološki karakter. Međutim, ono nikada neće moći postići prosvjetljenje. Trebali bismo tražiti prosvjetljenje, jer sve ćemo drugo dobiti. Nemoguće je postići takav cilj bez stalnog centra svijesti. Nemoguće je imati stalni centar svijesti bez razgradnje mnogostrukog Ja. OSOBNA ZAMISAO Intelektualne informacije i tuđe ideje nisu iskustvo. Obrazovanje nije eksperimentiranje. Isključivo trodimenzionalna proba, test ili demonstracija nije cjelovita pojava. Mišljenja, koncepti, teorije i hipoteze ne znače potvrdu, eksperimentiranje, punu svijest o ovome ili onome fenomenu. Mora postojati sposobnost koja nadilazi um, ona koje je neovisna od intelekta, koja nam može dati izravno iskustvo i znanje o bilo kojoj pojavi. Samo oslobođenjem od uma možemo zaista iskusiti ono što je stvarno, ono što, u uspavanom stanju, postoji u zaleđu svakog fenomena. Svijet nije ništa više od iluzornog mentalnog oblika, koji će se neizbježno razgraditi na kraju Velikog Kozmičkog Dana. Ja, sebe, vaše tijelo, moji prijatelji, stvari, moja obitelj, itd., su sami po sebi ono što Hindusi zovu «maya», iluzija, isprazni mentalni oblici koji će prije ili kasnije postati svemirskom prašinom. Moje ljubavi, najvoljenija bića koja me okružuju i tome slično, jednostavni su oblici kozmičkog uma, te kao takvi nemaju pravog postojanja. Intelektualni dualizam, poput užitka i boli, hvala i uvreda, pobjede i poraza, bogatstva i bijede, tvori bolni mehanizam uma. Sve dok smo robovi uma, vlastite zamisli i istinska sreća u nama ne mogu postojati. Nitko ne može razviti vlastitu zamisao i pravu sreću sve dok je sužanj uma. Ono što je Stvarno nije predmet tekstualnih pretpostavki ili tuđih ideja, radi se o izravnom iskustvu. Svatko tko se oslobodi intelekta, može proživjeti i osjetiti element koji nas korjenito preobražava. Kada se oslobodimo od uma, potonji postaje savitljivo, elastično, korisno vozilo, pomoću kojega se možemo izraziti. Viša nas logika poziva da oslobađanje od uma zapravo shvatimo kao drugi izraz za buđenje svijesti, za prekidanje automatizma.

69

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

No, prijeđimo na stvar: tko se ili što mora maknuti od tuđih zamornih ideja? Očito je da na to pitanje odgovaramo tako što ćemo istaknuti da je svijest, ono što je dio duše u nama, ono što se može i treba osloboditi. Tuđe ideje pseudo-literature služe samo zagorčavanju našeg postojanja. Autentična je sreća moguća samo kada se oslobodimo intelekta. No, trebali bismo prepoznati veliku teškoću koja leži na putu tom željenom oslobođenju svijesti. Želim spomenuti golemu bitku proturječnosti. Nažalost, Bit ili svijest živi zarobljena u pretjerano intelektualnom dualizmu suprotnosti: da i ne, dobro i zlo, visoko i kratko, moje i tvoje, ugoda i neugoda, užitak i bol, itd. Jasno, čudesno je dubinski shvatiti da, kada oluja posuđenih ideja u mentalnom oceanu prestane, kada borba suprotnosti prestane, Bit bježi, uranjajući u Ono što je Stvarno i isijavajući svojom zamisli, sjemenom idejom, svim svojim sjajem.

70

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor TREĆE POGLALVJE MO – CHAO

Kineska riječ «Mo» označava tišinu ili smirenost, dok izraz «Chao» predstavlja razmišljanje ili promatranje. Zato Mo-Chao možemo prevesti kao mirno razmišljanje, ili mirno promatranje. Postizanje apsolutne mentalne tišine, na svim razinama podsvijesti, težak je, naporan i bolan zadatak, koji zahtijeva puno truda. Nije dovoljno postići smirenost i tišinu na običnoj površnoj, intelektualnoj razini, ili u nekoliko podsvjesnih odjela. Naime, i tada Bit ostaje zarobljena u uronjenom, infrasvjesnom i nesvjesnom dualizmu. Čisti je um nešto previše površno, prazno i intelektualno. Ako zaista želimo postići apsolutnu smirenost i tišinu uma, potrebno nam je mirno razmišljanje. No, jasno je shvatiti da, u čistom gnosticizmu, termini «smirenost» i «razmišljanje» imaju puno dublja značenja, zbog čega ih treba shvatiti u okviru njihovih posebnih konotacija. Osjećaj smirenog nadilazi ono što obično smatramo mirnoćom ili opuštenošću, on podrazumijeva superlativno stanje koje nadjačava razumijevanje, želje, kontradikcije i riječi, on predstavlja situaciju koja je udaljena od svjetovne buke. Slično tome, značenje razmišljanja je više od onoga što obično razumijevamo kao mozganje o problemu ili ideji. Ovdje se ne radi o mentalnoj aktivnosti ili kontemplativnom promišljanju, već o nekoj vrsti jasne i refleksivne, objektivne svijesti, uvijek prosvjetljenje u svom osobnom iskustvu. Prema tome, «smirenost» u ovom kontekstu znači mir bez razmišljanja, a «razmišljanje» označava intenzivnu i jasnu svijest. Mirno je razmišljanje jasna svijest u smirenosti bez razmišljanja. Kada vlada savršen mir, dolazi do pravog, dubokog prosvjetljenja. RASPRŠENI I CJELOVITI UM U mentalnoj je dinamici hitno znati kako i zašto um funkcionira. Samo ćemo rješavanjem ta dva pitanja um pretvoriti u koristan instrument. Intelektualna je sloboda moguća samo na osnovi razumijevanja, shvaćanja i spoznaje o različitim metodama djelovanja uma. Samo ćemo se poznavanjem raznih mehanizama uma osloboditi od istog i pretvoriti ga u koristan alat. Neodgodivo je poznavati sebe, ako zaista u cijelosti želimo upravljati svojim umom.

71

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Hipokrat, veliki liječnik, bio je jedan od klasičnih gospodara uma. Ljudski je um uvjetovan. Volja neokovana lancima moguća je samo razgradnjom ega. Um bi trebao postati čovjeku poslušan mehanizam. Zrelost počinje kada prihvatimo činjenicu uvjetovanosti ljudskog uma. Moguće je postići oslobođenje uma ako otkrijemo njegovu inteligenciju. Umjesto raspršenog uma, treba nam cjeloviti intelekt. REVOLUCIJA MEDITACIJE Tehnika meditacije dopušta nam da postignemo visine prosvjetljenja, kao i dijalektičku revoluciju. Trebali bismo razlikovati mirni um i um koji je silom utišan. U potonjem slučaju, ne možemo govoriti o pravoj tišini. Tada je intelekt nasilno začepljen, dok, na dubljim razinama razuma, divlja prava oluja. Kada nasilno stišamo um, on zapravo nije tih te, duboko unutra, prigovara, urla i očajava. Potrebno je stati na kraj prilagodbama načela razmišljanja tijekom meditacije. Kada načelo razmišljanja ostane pod našom kontrolom, prosvjetljenje se u nama spontano rađa. Mentalna nam kontrola dopušta da razorimo okove koje je stvorio um. Kako bismo postigli smirenost i tišinu uma, potrebno je znati kako živjeti od trenutka do trenutka, znati kako iskoristiti svaki trenutak, izbjegavati proživljavanje istog u dozama. Uzmite sve iz svakog trenutka, jer svaki je moment dijete Gnoze, svaki je apsolutan, živ i značajan. Trenutačnost je posebna karakteristika gnostika. Mi volimo filozofiju trenutačnosti. Učitelj Ummom rekao je svojim učenicima: «Ako hodate, hodajte. Ako sjedite, sjedite, ali nemojte se premišljati.» Prvo je proučavanje tehnike meditacije predvorje onog božanskog mira, koji nadilazi sva znanja. Najuzvišeniji oblik razmišljanja je odsutnost istog. Kada postignemo smirenost i tišinu uma, Ja, sa svim svojim strastima, željama, apetitima, strahovima, vezanostima, itd., postaje odsutno. Samo se u odsutnosti Ja, u odsutnosti uma, Buddhata može probuditi i ujediniti s Unutarnjim Bićem, vodeći nas u blaženstvo. Lažno je reći, kao što to tvrdi škola crne magije Sububa, da će Monad ili velika stvarnost prodrijeti u onoga koji ne posjeduje viša tijela postojanja Bića.

72

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Bića koja ulaze u mračne fanatike Sububa su tamni stvorovi, koji se u svojim domaćinima iskazuju pokretima, postupcima, zvjerskim i apsurdnim riječima. Takve su ljude opsjeli mračni. Smirenost i tišina uma ima jedan cilj: oslobađanje Biti od uma, kako bi se mogla stopiti s Monadom ili Unutarnjim Bićem, pri čemu može iskusiti ono što zovemo Istinom. Tijekom ekstaze i u odsustvu Ja, Bit može slobodno živjeti u svijetu Vatrene Maglice, proživljavajući Istinu. Kada je um u pasivnom i prijemljivom stanju, apsolutno miran i tih, Bit ili Buddhata oslobađa se od njega i dolazi do ekstaze. Bit je uvijek zatvorena u spremniku borbe suprotnosti. No, kada te bitke završe i tišina je apsolutna, Bit se oslobađa i boca se razbija u komadiće. Kada prakticiramo meditaciju, naš um napada mnogo uspomena, želja, strasti, briga, itd. Trebali bismo izbjeći sukob između pažnje i apstrakcije. Kada se borimo protiv tih agresora uma, nastaje sukob između smetnje i pažnje. Ja je projekcija spomenutih mentalnih napadača. Tamo gdje je sukob, nema smirenosti i tišine uma. Faktor koji projicira treba poništiti promatranjem sebe i razumijevanjem. Pregledajte svaku sliku, svaku uspomenu, svaku misao koja vam padne na um. Zapamtite da svaka misao ima dva pola: pozitivni i negativni. Dolazak i odlazak dva su aspekta iste stvari. Blagovaonica i kupaonica, visoko i nisko, ugodno i neugodno, itd., sve su to uvijek dva pola iste stvari. Promotrite dvije krajnosti svakog mentalnog oblika koji vam dolazi u um. Sjetite se da do sinteze dolazimo samo proučavanjem tih polariteta. Sintezom možemo ukloniti svaki mentalni oblik. Primjer: napada nas uspomena na zaručnicu. Je li lijepa? Pomislimo da je ljepota suprotnost ružnoći i da će, ako je u mladosti divna, u starosti biti ružna. Sinteza: nema potrebe misliti o njoj, ona je iluzija, cvijet što neizbježno vene. U Indiji ovo promatranje sebe i proučavanje naše psihe ispravno nazivaju «Pratyahara». Misli bi, poput ptica, trebale proći prostorom našeg uma, u uzastopnom nizu, ali bez ostavljanja ikakvog traga. Na kraju se iscrpljuje beskrajni red misli koje projicira Ja, a tada um ostaje miran i tih. Veliki je samo-ostvareni Učitelj rekao: «Samo kada je ono što projicira ili, drugim riječima, Ja, u potpunosti odsutno, pada tišina koja nije umni proizvod. Ona je neiscrpna, ona nije od vremena, ona je neizmjerna, i samo tada dolazi ONO što jest.» Cijelu tehniku svodimo na dva načela:

73

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

(1) Duboko razmišljanje (2) Golema smirenost Ova tehnika meditacije, svojom odsutnošću razmišljanja, u djelovanje stavlja samu jezgru uma, koja izaziva ekstazu. Zapamtite da je središnji dio uma ono što se zove Buddhata, Bit, svijest. Kada se Buddhata probudi, ostajemo prosvijetljeni. Moramo probuditi Buddhatu, svijest. Gnostički učenici mogu prakticirati meditaciju sjedeći u zapadnjačkom ili orijentalnom stilu. Preporučljivo je vježbati zatvorenih očiju, kako bismo izbjegli ometanja vanjskog svijeta. Isto je tako prikladno pažljivo opustiti tijelo, izbjegavajući napetost bilo kojeg mišića. Buddhata, Bit, jest psihički materijal, unutarnje budističko načelo, duhovni materijal ili prvotna tvar kojom ćemo oblikovati dušu. Buddhata je najbolje što imamo u sebi, a budi se dubokom unutarnjom meditacijom. Buddhata je uistinu jedini element u jadnoj intelektualnoj životinji koji može dovesti do iskustva onoga što zovemo Istinom. Jedino što intelektualna životinja može učiniti, s obzirom da ne može utjeloviti Biće zbog nedostatka superiornih tijela postojanja, jest prakticiranje meditacije, čime Buddhata budi samu sebe i spoznaje Istinu. MEHANIČKO POVEZIVANJE Isan je poslao zrcalo učitelju Koysenu. Koysen ga je pokazao svojim redovnicima, govoreći: «Je li ovo zrcalo Isanovo ili moje? Ako kažete da je Isanovo, zašto je u mojim rukama? Ako kažete da je moje, zašto sam ga primio iz Isanovih ruku? Govorite, govorite, inače ću ga razbiti.» Redovnici nisu mogli nadići te dvije suprotnosti, pa je učitelj razbio zrcalo. Ekstaza je nemoguća sve dok je Bit zatočena u suprotnostima. U vremenima Babilona, na svijet je došla Bodhisattva velikog avatara, Najsvetijeg Ashiate Shiemasha. Bodhisattva nije bila posrnula te je, kao i svaka druga Bodhisattva, posjedovala normalno razvijena viša tijela postojanja Bića. Kada je postao punoljetan, otputovao je do Vezinijanske planine i nastanio se u pećini.

74

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Tradicija nam prenosi da je izdržao tri golema posta. Svaki je trajao četrdeset dana i pratila ga je namjerna i svojevoljna patnja. Prvi je post posvetio molitvi i meditaciji. Drugi je iskoristio za pregledavanje svog čitavog života i svih svojih prošlih života. Treći je bio konačan, jer tada je odlučio stati na kraj mehaničkom povezivanju uma. Nije jeo, a svakih pola sata popio je vode, trgajući dlake sa svojih prsiju. Dvije su vrste mehaničkog povezivanja, koje su temelj suprotnosti: a) mehaničko povezivanje po idejama, riječima, frazama, itd., b) mehaničko povezivanje po slikama, oblicima, stvarima, osobama, itd. Jedna se ideja nastavlja na drugu, riječ se povezuje sa drugom, fraza sa trećom, te uslijedi bitka suprotnosti. Jedna se osoba asocira sa drugom, sjećanje na nekoga dolazi u njen um, slika se povezuje sa nekom drugom, oblik sa drugim oblikom, te se rađa sukob antiteza. Bodhisattva Avatara Ashiate Shiemasha pretrpjela je neizrecivo, te je, posteći četrdeset dana, strašno se mučeći, utonula u duboku unutarnju meditaciju, postižući odvajanje mentalnih mehanika, pri čemu je um ostao svečano miran i u nametljivoj tišini. Rezultat je bila ekstaza, povezana s inkarnacijom njegovog pravog Bića. Ashiata Shiemash izvršio je veliki rad u Aziji, posvuda osnivajući samostane i postavljajući vladare probuđene svijesti. Ta je Bodhisattva uspjela utjeloviti svoje Pravo Biće tijekom meditacije, i to zato što je već posjedovala superiorna tijela postojanja Bića. Oni koji nemaju superiorna tijela postojanja Bića ne mogu u sebi imati utjelovljeno Božansko ili Biće, ono ne može djelovati u njima. Ali, oni mogu osloboditi Bit, kako bi se ista spojila sa Bićem i bila dio njegove ekstaze. U stanju ekstaze, moguće je proučiti velike tajne života i smrti. Moramo proučavati ritual života i smrti sve dok Posvećeni (Unutarnje Božansko, Biće) ne dođe. Samo je u odsutnosti Ja moguće iskusiti blaženstvo Bića. Samo je u odsutnosti ega moguća ekstaza. Kada postignemo razgradnju mentalnih mehanika, dolazi do stanja koje stanovnici Orijenta zovu kidanjem vreće, erupcije praznine. Tada čujemo povik veselja, jer Bit (Buddhata) je pobjegla iz bitke suprotnosti i sudjeluje u sporazumijevanju svetaca.

75

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor OVLADAVANJE UMOM

Jasno je da moramo postajati sve neovisniji od uma. Um je zaista ćelija, zatvor u kojem smo svi zatočeni. Trebamo pobjeći iz tog zatvora ako želimo znati što je sloboda, sloboda koja ne pripada vremenu, koja nije od uma. Prije svega, trebali bismo um shvaćati kao nešto što nije od Bića. Nažalost, podosta poistovjećen s umom, netko će reći: «Ja mislim,» i osjećati da je on taj um. Postoje škole koje se posvećuju utvrđivanju uma. Održavaju dopisne tečajeve, podučavaju kako razviti mentalne moći, itd. No, sve je to apsurdno. Nije preporučljivo ojačavati rešetke zatvora u kojem se nalazimo, iste treba uništiti, kako bismo spoznali pravu slobodu. Ona, kao što sam već rekao, ne pripada vremenu. Sve dok smo u zatvoru intelekta, nećemo moći doživjeti pravu slobodu. Um je, sam po sebi, vrlo bolan zatvor: nitko s njim nije zadovoljan. Do današnjeg dana, nepoznat je netko tko je osjećao sreću zbog uma, jer on unesrećuje sve stvorove. Najsretniji trenuci našeg života uvijek su postojali u odsutnosti intelekta. Da, bio je to samo trenutak, ali isti nećemo moći zaboraviti čitavog života. U tom smo momentu spoznali što je sreća, ali potonja je trajala samo sekundu. Um ne poznaje sreću, on je zatvor! Ako želimo postati neovisni od uma, moramo naučiti kako ovladati njime, a ne pokušavati upravljati tuđim intelektima. Umjesto toga, treba u ruke uzeti vlastiti. Neophodno je naučiti promatrati um kao nešto čime bismo trebali gospodariti, kao nešto što, mogli bismo reći, trebamo ukrotiti. Sjetimo se božanskog Učitelja Isusa, koji je ušao u Jeruzalem sjedeći na magarcu, uslijed Cvjetnice. Taj je magarac um kojeg treba pokoriti. Moramo jahati magarca, ne smijemo dopustiti da on zajaše nas. Nažalost, ljudi su žrtve uma, jer ne znaju kako jahati magarca. Um je strašno nespretno magare koje treba pokoriti, ako ga želimo koristiti. Tijekom meditacije, trebali bismo razgovarati s umom. Ako se u njemu pojavi sumnja, trebamo je analizirati. Kada je ispravno proučimo, kada je rastavimo na sastavnice, ona u umu ne ostavlja nikakvog traga, jednostavno nestaje. No, kada se ona održava, a mi se neprestano želimo protiv nje boriti, dolazi do sukoba. Svaka je sumnja prepreka u meditaciji. No, nećemo odbacivanjem takvih nesigurnosti riješiti problem, jer trebamo ih rastaviti kako bismo vidjeli što skrivaju, što je stvarno. Svaka sumnja koja se održava u umu, postaje zapreka meditaciji. Zato trebamo analizirati, rastrgati, u prah pretvoriti sumnju. To ne činimo borbom protiv nje, već je trebamo rastvoriti skalpelom samokritičnosti, trebamo izvesti strogu, nemilosrdnu analizu. Samo ćemo tako otkriti što je važno u toj sumnji, što je u njoj bilo stvarno, a što iluzorno. Dakle, sumnje ponekad služe pojašnjavanju koncepata. Kada sumnju eliminiramo putem stroge analize, kada je rastavimo, otkrivamo jednu istinitost. Iz takve činjenice dolazi nešto dublje, još znanja, još mudrosti.

76

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Mudrost se razvija na temelju izravnog iskustva, našeg osobnog eksperimentiranja, na osnovi duboke meditacije. Ponavljam, postoje prilike kada moramo razgovarati s umom. Naime, puno puta, kada želimo da se on smiri, da se stiša, on ostaje tvrdoglav, zadržava se u svom beskorisnom brbljanju, u sukobu suprotnosti. Zato je potrebno ispitati um, reći mu: «Dobro, ume, što želiš? No, odgovori mi!» Ako je meditacija duboka, u nama se može pojaviti prikaza. U toj je pojavi, tom obliku, toj slici, željeni odgovor. Tada bismo trebali razgovarati s umom i natjerati ga da shvati stvarno stanje stvari, dok ga ne nagnamo da razumije kako je njegov odgovor pogrešan, kako su njegove brige beskorisne i zašto su beskorisne. Na kraju, um ostaje miran, u tišini. No, ako primijetimo da se prosvjetljenje još nije pojavilo, da se u nama zadržalo kaotično stanje, neskladna zbrka sa svojom borbom i neprestanim brbljanjem, moramo ponovno pozvati um na red, ispitujući ga: «Što hoćeš? Što tražiš? Zašto me ne ostaviš na miru?» Potrebno je govoriti jasno i razgovarati s umom, kao da je isti neki čudan pojedinac. Uistinu, on je stranac, jer ne pripada Biću. Moramo se prema njemu odnositi kao prema čudnom subjektu, moramo ga opominjati i kažnjavati. Učenici naprednog Zena naviknuti su na prakticiranje Juda, ali njihov psihološki Judo još nisu shvatili turisti koji posjećuju Japan. Kada, primjerice, zapazimo kako redovnici vježbaju Judo, međusobno se boreći, može nam se učiniti da je to obična fizička vježba. No, tada ne bismo bili u pravu. Kada prakticiraju Judo, jedva su svjesni svojih fizičkih tijela, jer njihov je sukob najviše usmjeren na ovladavanje umom. Judo u koji su uključeni, usmjeren je protiv umova svakoga od njih. Zato, psihološki Judo ima cilj, pokoravanje uma, znanstveni, tehnički tretman istog, s ciljem ovladavanja njime. Nažalost, Zapadnjaci vide ljušturu Juda. Naravno, kao i uvijek, površni i blesavi, preuzeli su Judo kao sustav samoobrane i zaboravili su načela Zena i Ch'ana, što je zaista žaljenja vrijedno. Slično se dogodilo Tarotu. Poznato je da je sva drevna mudrost u Tarotu, da u njemu leže svi kozmički zakoni i načela Prirode. Na primjer, pojedinac koji govori protiv seksualne magije se zapravo izjašnjava protiv devete arkane Tarota, zbog čega na sebe baca strašnu Karmu. Onaj koji govori u korist evolutivne dogme krši desetu arkanu Tarota, i tako dalje, u nizu. Tarot je «štap za mjerenje» svih. Istaknuo sam to i u mojoj knjizi, Tajna zlatnog cvata, koju zaključujem izjavljujući da autori mogu pisati što god žele. No, ne smiju zaboraviti mjerni štap koji je Tarot, Zlatna Knjiga, ako ne žele prekršiti kozmičke zakone i pasti pod utjecaj zakona Katancije, superiorne karme. Nakon ove kratke digresije, želim reći da je Tarot, nešto toliko sveto i puno tolikog znanja, postao poker u hrpi raznih kartaških igara koje postoje za zabavu ljudi. Zaboravljaju se njegovi zakoni, njegova načela. Sveti bazeni drevnih hramova, svetišta misterija, danas su plivački bazeni. Umijeće borbe s bikovima, duboka znanost, bikovska znanost atlantiđanskih drevnih tajni Neptuna, izgubilo je svoja načela, te danas postoji kao vulgarni bikovski cirkus. Zato nije čudno što je degenerirao Zen Ch'an Judo, koji ima svoj cilj, pokoravanje uma u svako svom pokretu i mirovanju, što je na Zapadu izgubio svoja načela i postao ništa više od nečeg svjetovnog, što se danas koristi samo za osobnu obranu.

77

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Promotrimo psihološki aspekt Juda. Sada ne želim reći da ću vas podučiti fizičkom Judu, jer ja ga ne prakticiram. Želim vam govoriti o psihološkom Judu. Treba pokoriti um, um mora slušati zapovjedi, moramo ga čvrsto koriti kako bi nas slušao. Kako je moguće da se, dok prakticiramo meditaciju, u trenucima smirenosti i tišine, um nameće, ne želi primiriti? Moramo znati zašto ne želi biti miran, moramo ga ispitati, ukoriti, bičevati ga, natjerati ga da nas sluša, kao da je tvrdoglavi, trapavi magarac, kojim moramo ovladati. Ovo nije podučavao Krishnamurti, kao ni Zen, ni Ch'an. Ovo što vam objašnjavam pripada Drugom Dragulju Žutog Zmaja, drugom biseru Mudrosti. U Prvi Dragulj možemo ubrojiti i Zen, ali ta disciplina nije objasnila Drugi Dragulj, unatoč tome što sadrži uvode u psihološki Judo. Drugi Dragulj podrazumijeva disciplinu uma, ovladavanje, zapovijedanje njime, opominjanje. Um je nepodnošljivi magarac kojeg treba ukrotiti! Zato, ako zaista želimo postići smirenost i tišinu uma, tijekom meditacije trebamo računati na nekoliko faktora. Moramo proučiti nered, jer samo tako možemo utemeljiti red. Moramo znati što u nama obraća pažnju, a što ostaje pasivno. Svaki put kada uđemo u meditativno stanje, naš je um podijeljen u dva dijela: dio koji obraća pažnju, pozorni dio, i pasivni dio. Nećemo se koncentrirati na pozorni dio, koji nam je potreban kako bismo se na nešto usredotočili, već ćemo se usmjeriti upravo na ono što ostaje pasivno u nama. Kada uđemo u meditaciju, naš je um uvijek podijeljen u dva dijela: dio koji obraća pažnju i pasivni segment. Nećemo se baviti onime što obraća pažnju, jer trebamo promatrati upravo ono što je pasivno. Kada dubinski shvatimo što je u nama lišeno pozornosti i proučimo procedure kojima neaktivno postane pozorno, postići ćemo smirenost i tišinu uma. No, u meditaciji moramo biti mudri, moramo se prosuđivati, znati što je u nama pasivno. Moramo postati svjesni onoga što u nama ne obraća pažnju. Kada kažem da bismo trebali ovladati umom, želim reći da je ono što mora gospodariti umom Bit, svijest. Buđenjem svijesti imamo više moći nad umom, zbog čega postajemo svjesni onoga što je u nama nesvjesno. Hitno je i neodgodivo ovladati umom, razgovarati s njim, ukoriti ga, prebiti ga bičem volje i natjerati ga na poslušnost. To pripada Drugom Dragulju Žutog Zmaja. Moje je Pravo Biće, Samael Aun Weor, bilo reinkarnirano u Kini, te sam tada nosio ime Chou Li. Bio sam iniciran u Red Žutog Zmaja. Imam naredbe da Sedam Dragulja Žutog Zmaja isporučim svakome tko probudi svijest proživljavanjem Revolucije dijalektike i postizanjem cjelovite revolucije… Prije svega drugog, ne bismo se smjeli poistovjećivati s umom ako zaista želimo najviše iskoristiti Drugi Dragulj. Ne smijemo se osjećati kao um. Naime, ako ja kažem: «Ja rezoniram! Ja razmišljam!», jasno je da izgovaram apsurdnost i da nisam usklađen sa doktrinom Žutog Zmaja, jer Biće ne mora razmišljati, Ono ne mora rezonirati. Um je taj koji misli. Biće je Biće, a razlog za postojanje Bića je samo Biće. Ono je ono što jest, što je uvijek bilo i što će uvijek biti. Biće je život što kuca u svakom atomu, baš kao što kuca u svakom

78

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Suncu. Ono što misli nije Biće, ono što rezonira nije Biće. U sebi nemamo utjelovljeno čitavo Biće, ali posjedujemo Njegov djelić, koji se zove Bit ili Buddhata, komadić duše koji je u nama, duhovni, psihički materijal. Potrebno je da se ta živuća Bit nametne umu. Ono što analizira su Ja, jer ona su najobičniji oblici uma, mentalni oblici koje moramo razgraditi i pretvoriti u svemirsku prašinu. U ovim trenucima analizirajmo nešto zaista posebno. Moglo bi se dogoditi da netko razgradi Ja, ukloni ih. Moglo bi se dogoditi i da netko, nakon što razgradi Ja, proizvede mentalno tijelo. Koliko god ono bilo savršeno, ipak još uvijek razmišlja, a najuzvišeniji oblik razmišljanja je odsutnost istog. Sve dok rezoniramo, nismo u najuzvišenijem obliku te aktivnosti. Biće ne treba misliti. Ono je što je uvijek bilo i što će uvijek biti. Dakle, sažimajući, možemo reći da trebamo podjarmiti um i ispitati ga. Ne smijemo slamati tuđe umove, jer to je crna magija. Takva su djelovanja vradžbine najgore vrste, a ono što je stvarno potrebno je savladavanje vlastitog uma, gospodarenje njime. Ponavljam, u meditaciji postoje dva dijela, onaj koji obraća pažnju i onaj koji je pasivan. Moramo postati svjesni sadržaja potonjeg. Kada to napravimo, posvjedočit ćemo bogatom sadržaju pasivnog. Zapazit ćemo sumnju – puno je sumnji što ulaze u ljudski um. Odakle dolaze? Primjerice, vidimo ateizam, materijalizam, misticizam. Ako ih razderemo, vidjet ćemo da postoje mnogi oblici ateizma, mnogi oblici materijalizma. Postoje ljudi koji govore da su materijalistički ateisti, ali boje se čarolija i čarobnjaštva. Poštuju prirodu, ali na svoj način. Kada im se govori o duhovnim ili religijskim temama, proglašavaju se materijalističkim ateistima. Njihov ateizam nije ništa više od nerazvijenog obličja. Postoji još jedna vrsta materijalizma i ateizma. Radi se o nevjernom, skeptičnom, marksističko-lenjinističkom tipu. Iza svega toga, leži nešto što materijalistički ateist želi. Jednostavno želi nestati, ne postojati, pobiti sam sebe u cijelosti, ne želi znati ništa o svom božanskom Monadu, mrzi ga. Očito, s obzirom da tako postupa, razgradit će se po svojoj želji. To je njegov izbor, prestat će postojati. Spustit će se u paklene svjetove, prema središtu gravitacije planeta. To je njegov izbor: samouništenje. Nestat će, ali na kraju će nastaviti, jer Bit će se osloboditi, vratit će se novim evolucijama i proći nove involucije. Vraćat će se stalno iznova, u različite cikluse manifestacija, kako bi pao u isti skepticizam i materijalizam. Na kraju, doći će do konačnog rezultata. O čemu se radi? Na dan kada se sva vrata konačno zatvore, kada se iscrpe tri tisuće ciklusa, Monad će upiti Bit i prethodni će ući u univerzalnu duhovnu grud Života, ali bez majstorstva. Što takva Bit zaista želi? Što traži u svom ateizmu? Što su njene težnje? Želi odbaciti Majstorstvo. Iza svega toga leži ono što želi, što dobiva, ne cijeni ono što je primila i konačno završava kao božanska iskra, bez majstorstva. Oblici skepticizma su različiti. Postoje ljudi koji se nazivaju katolicima, apostolskim i rimskim, no u svojim su djelima grubo materijalistički i ateistički nastrojeni. No, svake nedjelje prisustvuju misi, primaju svetu pričest i ispovijedaju grijehe. To je još jedan oblik skepticizma. Ako analiziramo sve oblike koji pripadaju skepticizmu i materijalizmu, otkrit ćemo da ne postoji jedinstveni skepticizam, da nema jednog materijalizma. Istina je da postoje milijuni

79

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

oblika skepticizma i materijalizma, i to zato što su mentalni, predmeti uma. To jest, skepticizam i materijalizam pripadaju umu, a ne Biću. Kada se netko uzvisi nad umom, postao je svjestan Istine koja ne pripada vremenu. Očito, takva osoba ne može biti ni materijalist, ni ateist. Onaj koji je u nekom trenutku slušao Glagol, nadilazi vrijeme, nadilazi um. Ateizam pripada umu, koji je poput lepeze. Svi su oblici materijalizma i ateizma toliko brojni i toliko raznoliki da sliče velikoj lepezi. Ono što je stvarno, nadilazi um. Ateisti i materijalisti su neznalice, nikada nisu slušali Glagol. Nikada nisu poznavali Božansku Riječ, nikada nisu ušli u tok zvuka.. U umu se rađaju ateizam i materijalizam. To su oblici uma, iluzorni oblici koji nemaju stvarnosti. Ono što je stvarno ne pripada umu, ono zaista stvarno ga nadilazi. Važno je osamostaliti se u odnosu na um, kako bismo znali što je stvarno. Ne govorim o intelektualnom znanju, nego o pravoj, iskustvenoj spoznaji. Kada obraćamo pozornost na ono što je pasivno, možemo zapaziti različite oblike skepticizma, nevjere, sumnje, itd. Kada ih ugledamo, moramo ih rastrgati na komadiće, podvrgnuti ih rastavljanju kako bismo vidjeli što zaista žele. Kada sumnju u potpunosti rastrgamo na sastavne dijelove, ona nestaje, ne ostavljajući ništa u um, čak ni najbeznačajniji trag. Kada promotrimo ono što je u nama pasivno, isto tako vidimo i borbu proturječnosti u umu. U tom trenutku moramo razbiti te antiteze, kako bismo vidjeli što je istina. Treba analizirati sjećanja, emocije, želje i brige koje zanemarujemo, za koje ne znamo ni podrijetlo ni razlog dolaska. Kada mudro vidimo da um treba pozvati na «pažnju», riječ je o kritičnom momentu prilikom kojeg se praktikant umorio od uma koji nikako ne želi slušati. Tada nema drugog izbora, treba ga kazniti, prisilno s njim razgovarati, obračunati se s njim lice u lice, kao da je čudan i nedobrodošao gost. Treba ga bičevati bičem volje, kažnjavati ga grubim riječima, sve dok ne posluša. Treba puno puta razgovarati s umom, kako bi isti shvatio. Ako ne razumije, treba ga strogo pozvati na red. Neophodno je ne poistovjećivati se s umom. Treba ga bičevati, podvrgnuti, ovladati njime, jer bit će nasilan i moramo biti spremni ponovno primijeniti bič. Tako ćemo nadići um i doći pred Istinu, koja zasigurno ne pripada vremenu. Kada uspijemo doseći ono što ne pripada vremenu, možemo iskusiti element koji korjenito preobražava. Postoji određeni preobražavajući element koji ne pripada vremenu, koji je moguće iskusiti samo kada, ponavljam, izađemo iz uma. Upravo tada proživljavamo taj transformirajući faktor. Treba se intenzivno boriti, sve do postizanja unutarnjeg samoostvarenja Bića. Moramo stalno iznova postajati neovisno od uma i ući u struju zvuka, svijet glazbe, u svijet kojim odzvanja riječ Elohima, gdje uistinu vlada Istina.

80

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Dok smo zapečaćeni u umu, što možemo spoznati od istinitog? Ono što drugi kažu. No, što zaista znamo? Nije bitno ono što drugi kažu, nego ono što sami proživimo. Naš je problem u tome što trebamo znati kako nadići um. Kako bismo uspjeli u tome, treba nam znanost, mudrost koja nas može emancipirati, što pronalazimo u Gnozi. Kada mislimo da je um tih, kada vjerujemo da je smiren, a nikakvo nam božansko iskustvo ne dolazi, znači da intelekt nije ni tih ni smiren. Duboko u sebi, nastavlja se boriti. U dubinama nastavlja govoriti. Tada se, meditacijom, moramo suočiti s njim, razgovarati s njim, ukoriti ga i pitati što želi. Recite mu: «Ume, zašto ne šutiš? Zašto me ne ostaviš na miru?» Um će dati određeni odgovor, na što ćemo mu mi ponuditi drugo objašnjenje. Ako se ne želi uvjeriti, morat ćemo ga pokoriti kaznom i bičem volje. Ovladavanje umom nadilazi borbu suprotnosti. Tako, na primjer, ako nas napadne misao mržnje, zlo sjećanje, moramo je pokušati razumjeti, vidjeti njenu suprotnost, ljubav. Ako postoji ljubav, zašto ima i mržnje? Zbog čega? Na primjer, izranja sjećanje na požudni čin. Tada treba u um dovesti sveti kalež i sveto koplje, te sebi reći: «Zašto bih morao kaljati sveto svojim morbidnim mislima?» Ako se pojavi sjećanje na visoku osobu, trebali bismo je vidjeti niskom. To bi bilo ispravno, jer ključ je sinteza. Dobro je znati kako uvijek naći sintezu, jer od teze treba preći na antitezu, ali istinu nećemo pronaći ni u prethodnoj ni u potonjoj. U tezi i antitezi vlada rasprava i to je što se zaista želi: afirmacija, negacija, rasprava i rješenje. Afirmacija loše misli, negacija iste prema razumijevanju suprotnosti. Rasprava: treba raspraviti ono što je stvarno iz jednog i drugog sve dok ne postignemo mudrost i ne ostavimo um u stanju mira i tišine. Tako trebamo prakticirati. Sve je to dio svjesnih vježbi, promatranja onoga što je pasivno. Ali, ako jednostavno zamijetimo sjećanje na visoku osobu i pred nju stavimo nekog niskog pojedinca, te tu zaključimo problem, nećemo točno postupiti. Točno bi bilo reći da visoko i nisko (pa što?), nisu ništa više od dva aspekta iste stvari, i nije važno što je visoko ili nisko, već kakva je istina iza svega toga. Visoko i nisko dva su iluzorna fenomena uma. Tako postižemo sintezu i rješenje. Pasivno je ono što tvori podsvijest, neskladno, skup uspomena što izranjaju u umu, sjećanja prošlosti koja stalno iznova napadaju, olupine neke uspomene, itd. Elemente koji tvore podsvijest ne bi trebalo ni prihvaćati ni odbijati. Jednostavno treba postati svjestan onoga što je pasivno i kako to može spontano i prirodno početi obraćati pažnju. Ono što je pasivno postaje aktivno. Treba svakodnevni život pretvoriti u stalnu meditaciju. Meditacija nije samo postupak stišavanja uma kod kuće ili u svetištu, već može obuhvaćati i nit svakodnevnog života, čime življenje postaje stalna meditacija. Um je, sam po sebi, ego. Ali hitno je razgraditi ego kako bi ostala mentalna tvar, iz koje je moguće izraditi mentalno tijelo. Njega je moguće stvoriti, ali i tada ćemo posjedovati um. Važno je osloboditi se uma, postati neovisan o njemu. Trebamo se emancipirati u odnosu na

81

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

njega, kako bismo naučili djelovati u svijetu čistog duha, bez intelekta. Morali bismo naučiti živjeti u toj struji zvuka, koja nadilazi um i nije vrijeme. U umu postoji neznanje. Prava mudrost ne pripada umu. Ona nadilazi um. Um nema pojma i zbog toga posrće, pada u tolike teške greške. Kako li su blesavi oni koji obavljaju mentalističku propagandu, koji obećavaju mentalne moći, oni koje druge uče kako vladati tuđim umovima, itd. Um nije nikoga usrećio. Prava je sreća višestruko veća od uma. Nemoguće je poznavati sreću sve dok se ne oslobodimo od uma. Snovi pripadaju nesvjesnom. Kada probudimo svijest, napuštamo snove. Snovi nisu ništa više od projekcija uma. Sjećam se određenog slučaja, koji se zbio kada sam živio u višim svjetovima. U jednom trenutku nemara, zapazio sam kako san izlazi iz mog uma. Skoro sam počeo sanjati i počeo sam djelovati u njemu, što je počelo izmicati mojoj kontroli. No, s obzirom da sam postao svjestan tog procesa, brzo sam napustio taj okamenjeni oblik koji je proizašao iz mog uma. Što bi bilo da sam zaspao? Ostao bih tamo, divno zapetljan u tom mentalnom obliku. Kada se probudimo, svjesni smo da, u trenutku nepažnje, san može pobjeći i možemo ostati zatvoreni u njemu čitave noći, sve do zore. U nama je važno probuditi svijest i prestati sanjati, prestati razmišljati. To razmišljanje, koje je kozmička tvar, jest um. Čak i sam astral nije ništa više od kristalizacija mentalne tvari, baš kao što je i fizički svijet kondenzirani um. Dakle, um je tvar i vrlo je grub, bilo da je u fizičkom stanju ili astralno-manasičkom, kao bi to rekli hinduisti. U svakom slučaju, on je grub i materijalan, kako na astralnoj ravni, tako i u fizičkom svijetu. Um je fizička ili metafizička tvar, ali je ipak tvar. Dakle, ne može nas usrećiti. Kako bismo poznavali autentičnu sreću, pravu Mudrost, trebali bismo napustiti um i živjeti u svijetu Bića, to je ono najbitnije. Ne poričemo stvarateljsku moć uma. Jasno je da je sve što postoji nataloženi um. Ali, što od toga možemo dobiti? Je li nas um možda usrećio? Pomoću njega u životu možemo izvršiti mnoga čudesa, možemo za sebe stvoriti puno toga. Veliki su izumi nataloženi um, ali takve nas tvorevine nisu usrećile. Ono što nam treba je neovisnost, napuštanje tamnice tvari, jer um je tvar. Moramo napustiti tvar, živjeti u ulozi duhova, kao bića, kao sretna stvorenja koja nadilaze tvar. Potonja nikoga ne usrećuje, uvijek je gruba, iako preuzima prekrasne oblike. Uvijek je bolna, ako je sreća ono što tražimo. Ako tražimo autentičnu sreću, nećemo je naći u tvari, nego u duhu. Moramo se osloboditi od uma. Prava nam sreća dolazi kada napustimo tamnicu uma. Ne poričemo da intelekt može biti stvoritelj mnogo toga, izuma, čudesa i divnih stvari, ali daje li nam to sreću? Tko je od nas sretan? Ako je netko od vas sretan, dignite ruku, jer htio bi upoznati takvu osobu. Um nas nije obdario srećom, moramo ga napustiti, naći veselje drugdje, a očito je da ćemo ga naći u svijetu duha. No, moramo znati kako izbjeći um, kako se osloboditi od uma, što je i cilj naših vježbi i učenja koja sam opisao u gnostičkim knjigama i u ovoj Raspravi o revoluciji dijalektike.

82

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

U nama, primjerice, postoji 3% svijesti i 97% podsvijesti, to je istina. Dakle, ono što imamo od svijesti treba usmjeriti na nesvijest ili podsvijest, kako bi je ukorila i natjerala je da postane svjesna. No, svjesni dio mora kazniti podsvjesni dio, kako bi sama podsvijest postala svjesnijom. To je vrlo važna vježba koju možemo prakticirati u zoru, kako bi nesvjesni dijelovi, malo po malo, postajali sve svjesniji.

83

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor PROBACIONIZAM

Probacionizam je znanost koja proučava mentalne biti koje drže dušu zatočenom. Probacionizam je znanost ezoteričnih ispita. Probacionizam je ona unutarnja mudrost koja nam dopušta da proučimo zatvore uma. Probacionizam je čista znanost, koja nam dopušta da dubinski spoznamo greške individualnih umova. Ljudski bi se um trebao osloboditi od straha i žudnji. On bi se trebao osloboditi od želja za povećavanjem bogatstva, od povezanosti, mržnji, egoizama, nasilja, itd. Ljudski bi se um trebao osloboditi od mentalnih procesa koji ga dijele u bitki proturječnosti. Um, podijeljen depresivnim procesima mogućnosti, ne može služiti kao instrument Unutarnjeg Bića. Moramo naučiti zamijeniti proces rezoniranja ljepotom shvaćanja. Proces konceptualnog izbora dijeli um i izaziva pogrešna djela i beskorisni napor. Želja i žudnja prepreke su za um. Te zapreke čovjeka vode u sve vrste grešaka, a rezultat istih je karma. Strah nad umom održava želja za sigurnošću. Potonja porobljuje volju, pretvarajući je u zatvorenika konačnih psiholoških barijera, u kojima leže sve ljudske bijede. Strah izaziva sve vrste kompleksa inferiornosti. Strah od smrti potiče ljude da se naoružavaju, te da se međusobno ubijaju. Čovjek koji je opasan revolverom obična je kukavica, strašljiv pojedinac. Hrabra osoba ne nosi oružje, jer ne boji se nikoga. Strah od života, strah od smrti, strah od gladi, strah od bijede, strah od hladnoće i golotinje, izazivaju sve vrste kompleksa inferiornosti. Strah ljude vodi u nasilje, mržnju, izrabljivanje, itd. Um ljudi živi od jednog do drugog zatvora, a svaka je takva ustanova škola, religija, krivi koncept, predrasuda, želja, mišljenje, itd. Ljudski bi um trebao naučiti ozbiljno protjecati, na cjelovit način, bez bolnog procesa rezoniranja, koji ga dijele u borbi proturječnosti. Um bi trebao postati poput djeteta, kako bi mogao služiti kao instrument Unutarnjeg Bića. Uvijek bismo trebali živjeti u sadašnjosti, jer život je samo vječni trenutak. Trebali bismo se osloboditi svih vrsta predrasuda i želja. Trebali bismo djelovati samo prema poticajima Unutarnjeg Bića. Pohlepa, bijes, požuda, svoj brlog imaju u umu. Pohlepa, bijes, požuda, vode duše u Avitchi.

84

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Čovjek nije um. Um je jednostavno jedno od četiri tijela grijeha. Kada se osoba poistovjeti s umom, odlazi u Bezdan. Um je samo magarac na kojim bismo trebali sjediti, kako bismo ujahali u nebeski Jeruzalem za vrijeme Cvjetnice. Kada nas um opsjedne beskorisnim obličjima, ovako mu naredimo: «Ume, ukloni te slike, ne prihvaćam ih. Ti si moj rob, a ja sam tvoj gospodar!» Kada nas um napadne s obličjima mržnje, straha, bijesa, žudnji, pohlepe, požude, itd.., ovako ćemo mu se obraditi: «Ume, makni to od mene, ne prihvaćam to što si mi donio. Ja sam tvoj gospodar, ja sam tvoj vladar i slušat ćeš me jer si moj rob, sve do kraja vremena!» Dakle, trebaju nam ljudi theleme, ljudi volje, koji ne dopuštaju da ih um porobi.

85

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor ČETVRTO POGLAVLJE INTELEKT

Moramo postati svjesni onoga što učimo pomoću spontane meditacije, inače uništavamo intelekt. Treba prakticirati nepodijeljenu, cjelovitu meditaciju, u trenutku kada osjetimo potrebu. Ona ne bi smjela biti mehanička. Moramo postići matematičku ravnotežu između Bića i Znanja: 20 + 20 = 40; 40 – 20 = 20. Intelektualac vidi samo kroz svoje teorije. Postoje dvije vrste intelekta. Najpoznatiji je senzualni intelekt, dok je onaj koji daje Biće svjesni. Postoje stupnjevi u objektivnom razumu Bića, a mjere se prema broju trozubaca na Luciferovim rogovima. Kada otvorimo unutarnji um, ne trebamo verbalizirati teorije, hipoteze i pretpostavke. Subjektivna je znanost ona čiji su eksponenti zatočeni u senzualnom umu, kao i ona čiji predstavnici žive u pretpostavkama. (Vidi XII. poglavlje knjige Velika pobuna, istog autora.) Čista je znanost isključivo u dohvatu onih koji imaju unutarnji um i onih koji se razvijaju među trokutima, osmerokutima i kvadratima… INTELIGENCIJA Ne bismo smjeli poistovjećivati inteligenciju i um. U svakom je umu sadržan određeni zbroj inteligentnih vrijednosti. Ne trebamo te vrijednosti tražiti izvan sebe, jer potonje su u nama. Inteligentne su vrijednosti svakog ljudskog bića nepromjenjive i neiscrpne. Rezerva inteligencije je konstantna. Kada se pojavi pozitivna vrijednost, inteligencija je zapravo radosno prima. Potrebna nam je nova, revolucionarna pedagogija, čiji je jedini cilj da postanemo svjesni onoga što već znamo. Identifikacija, vrijednosti i imidž. Identificirati sebe, zamisliti sebe i vrednovati sebe na ispravan način, neodgodivo je kada želimo izvršiti inventuru sebe samih.

86

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor PROSVIJETLJENA INTELEKTUALNOST

Svatko tko uspije razgraditi trupla ega postiže prosvijetljenu intelektualnost. To je intelekt postavljen u službu duha. Isus Krist posjedovao je prosvijetljenu intelektualnost, svoj je intelekt stavio u službu duha. Velika se greška materijalista sastoji upravo u tome što vjeruju da velika Stvarnost treba fizički fenomen. No, njihova je «stvarnost» ipak proizvod materijalističkog intelekta, a ne prosvijetljene intelektualnosti. No, i fizičko i duhovno su energija te je, zbog toga, duh stvaran kao i tvar. Tvar je sveta baš kao i duh. Sve dok materijalistički intelekt ne postane prosvijetljen po revoluciji dijalektike, neće moći shvatiti da materijalno i duhovno djeluju na usklađen i dijalektički način. VRIJEME Vrijeme je život, a životom upravlja onaj koji ne ovisi o vremenu. Tok postojanja manifestira se u prekratkom razdoblju, zbog čega ga ne smijemo tratiti glupostima. Trebali bismo inteligentno i maksimalno iskoristiti ključno vrijeme, kako bismo produžili njegovo kratko trajanje. Nemojmo ga umanjivati trapavim i zlobnim postupcima ega.

87

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor PETO POGLAVLJE RAZUMIJEVANJE

U svijetu razumijevanja, sve je apstraktno i naizgled neskladno. Taj se nesklad manifestira kada poduzmemo prve korake u svijetu razumijevanja. Um i psihološki svemir postoje u stanju velikog kaosa, zbog čega nema povezanosti ideja, osjećaja, itd. Na četrdeset razina podsvijesti, postoji čitavo mnoštvo spisa s moćnim informacijama, ali oni su, nažalost, u stanju nereda i anarhije. Kada radimo u svijetu razumijevanja, slike i riječi pojavljuju se u obliku koana. U prvim radovima na razumijevanju mana, pomoć pospanosti postaje potrebna. U toj opsežnoj djelatnosti dostižemo zbrkane razine, gdje slike nisu smislene i gdje boje još ne posjeduju jasnoću, odnosno, ne sadržavaju puno sjaja. Jedna je od ključnih prepreka u razumijevanju mane nemogućnost usredotočenja na psihološki element koji proučavamo, jer um tendira ometanju. U svijetu razumijevanja, kada pokušamo raditi na Ja, sve postaje mračno, više ne možemo vidjeti apsolutno ništa, te svijest, u određenim trenucima, gubi svoju lucidnost, brzo padajući u fascinaciju. Struja misli i osjećaja prepreka je na putu razumijevanja mane. Kada želimo shvatiti Ja, padamo u mračnu prazninu, u neku vrstu amnezije, u kojoj ne znamo što radimo, tko smo i gdje se nalazimo. Sila Erosa i kreativna energija najsavršeniji su pomagači u razumijevanju. Kreativna energija, preobražena ili sublimirana tijekom seksualne magije, bez izbacivanja sjemene biti, otvara četrdeset i devet razina podsvijesti, tjerajući sva skrivena Ja na izlazak. Te se psihičke nakupine pojavljuju u obliku drame, komedije, filma, te putem simbola i parabola. Pisano je da rješenje razumijevanja pronalazimo u trima psihološkim ključevima: mašti, nadahnuću i intuiciji. IMAGINACIJA Za mudraca, zamisliti znači vidjeti. Imaginacija je prozirnost duše. Kako bismo postigli imaginaciju, moramo naučiti koncentrirati um na jedan predmet. Svatko tko nauči usredotočivati um na jedan objekt čini čuda i divote. Gnostici koji žele postići imaginativno znanje moraju naučiti koncentraciju i savladati meditaciju. Gnostik bi trebao izazvati snenost tijekom meditacije.

88

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Meditacija bi morala biti ispravna. Um bi trebao biti precizan. Potrebna nam je logična misao i točan koncept, kako bi se unutarnja osjetila mogla razvijati s apsolutnim savršenstvom. Gnostiku treba puno strpljenja, jer svako ga nestrpljenje vodi u propast. Na putu revolucije dijalektike, potrebno je strpljenje, volja i apsolutno svjesna vjera. Jednog se dana, u snu, tijekom meditacije, može pojaviti udaljena slika, scena, lice, broj, simbol, itd. To je znak da učenik već napreduje. Gnostik se postupno, malo po malo podiže prema imaginativnom znanju. Gnostik pomalo podiže veo Izide. Svatko tko probudi svijest postigao je imaginativno znanje i kreće se u svijetu simboličnih slika. Simboli, koje je vidio kada je sanja, kada je pokušao razumjeti ego tijekom meditacije, sada vidi bez sanjanja. Dok ih je ranije vidio s uspavanom sviješću, sada se kreće među njima budne svijesti, čak i kada mu je tijelo u dubokom snu. NADAHNUĆE Postizanjem imaginativnog znanja, gnostik vidi simbole, ali ih ne razumije… On shvaća da je sva priroda i ego živuće pismo koje ne poznaje. Tada mora podići nadahnuto znanje, kako bi tumačio svete simbole prirode i apstraktni jezik ega. Nadahnuto znanje nam daje moć tumačenja simbola prirode i zbrkanog jezika ega. Tumačenje simbola vrlo je delikatno. To treba činiti hladno, bez praznovjerja, zloće, nepovjerenja, ponosa, taštine, fanatizma, predrasuda, pretpostavki, mržnje, zavisti, pohlepe, ljubomore, itd., jer svi ti faktori pripadaju egu. Kada se Ja umiješa, prevodeći i tumačeći simbole, ono mijenja značenje svetih zapisa i uputa o našem unutarnjem psihološkom stanju, koje nam, u simboličnom obliku, Biće želi dati. Tumačenje bi trebalo biti izrazito analitičko, jako znanstveno i temeljito mistično. Treba naučiti tumačiti u odsutnosti labavih kateksi, ega, sebe. Treba naučiti tumačiti simbole prirode i čvrste katekse, Bića, u apsolutnoj odsutnosti Ja. No, trebamo namnožiti samokritičnost, jer kada Ja gnostika vjeruje da zna puno, počinje se osjećati nepogrešivim i mudrim, čak pretpostavljajući da vidi i tumači u odsutnosti Ja. Moramo znati tumačiti na temelju Zakonu filozofskih analogija, na temelju Zakona podudarnosti i numeričke Kabale. Preporučamo Mističnu Kabalu, čija je autorica Dion Fortune, kao i moju knjigu, naslovljenu «Tarot i Kabala», proučite ih. Svatko tko ima ogorčenja, ljubomore, zavisti, ponos, itd., neće postići podizanje na razinu nadahnutog znanja.

89

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Kada se podignemo do nadahnutog znanja, razumijemo i shvaćamo da slučajna akumulacija objekata ne postoji. Uistinu, svi su psihološki fenomeni prirode i svi objekti iznutra organski međusobno povezani. Neki u unutrašnjosti ovise o drugima, te se međusobno uvjetuju. Uistinu, niti jedan psihološki fenomen prirode ne možemo u cijelosti shvatiti, ako ga razmatramo u izolaciji. Sve je u neprestanom pokretu, sve se mijenja i ništa ne stoji na mjestu. U svakom predmetu postoji unutarnja borba. Objekt je istovremeno pozitivan i negativan. Kvantiteta prelazi u kvalitetu. Nadahnuto nam znanje dopušta da spoznamo međupovezanost između onoga što je bilo, što jest i što će biti. Tvar nije ništa više od kondenzirane energije. Beskrajne prilagodbe energije apsolutno su nepoznate pripadnicima povijesnog i dijalektičkog materijalizma. Energija je jednaka masi pomnoženoj s brzinom svjetla na kvadrat. Mi, gnostici, povlačimo se iz proturječnog sukoba koji se vodi između metafizike i dijalektičkog materijalizma. To su dva pola neznanja, dvije antiteze pogreške. Mi idemo drugim putem, mi smo gnostici, mi život razmatramo kao cjelinu. Predmet je točka u prostoru, koja služi kao nositelj određenih zbrojeva vrijednosti. Nadahnuto znanje dopušta nam da proučimo unutarnju vezu svih oblika, svih psiholoških vrijednosti i naravi. Dijalektički materijalizam ne poznaje vrijednosti, proučava samo predmet. Metafizika ne zna ni vrijednosti ni objekt. Mi, gnostici, povlačimo se iz te dvije proturječnosti neznanja i proučavamo čovjeka i prirodu u cijelosti, tražeći cjelovitu revoluciju. Gnostik koji traži nadahnuto znanje, trebao bi se duboko usredotočiti na glazbu. Mozartova Čarobna frula, koja nas podsjeća na egipatske inicijacije; devet Beethovenovih simfonija i djela mnogih drugih klasičnih skladatelja, među kojima je u Wagnerov Parsifal, podići će nas do nadahnutog znanja. Duboko koncentriran na glazbu, gnostik bi trebao uroniti u istu, poput pčele u med, proizvod svog rada. Kada gnostik dosegne taj stupanj, trebao bi se pripremiti za intuitivno znanje INTUICIJA Svijet intuicije je svijet matematike. Gnostik, koji se želi podići u svijet intuicije, trebao bi biti matematičar, ili barem poznavati osnove aritmetike. Matematičke formule daju intuitivno znanje. Formule Keplera i Newtona mogu služiti kao vježba za razvoj intuitivnog znanja.

90

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Ako gnostik prakticira uporno, s vrhunskim strpljenjem, njegovo će ga vlastito Biće, svezana kateksa, podučiti i uputiti u Veliki Rad. Tada će takav pojedinac učiti od Učitelja, podići će se do intuitivnog znanja. Imaginacija, nadahnuće i intuicija, to su tri obvezna koraka revolucije dijalektike. Onaj koji slijedi ta tri stupnja izravnog znanja, postići će Suprasvijest. U svijetu intuicije, pronalazimo samo sveznanje. Svijet intuicije je područje Bića, kraljevstvo Unutarnjeg. U taj svijet ne može ući Ja, ego, labava kateksa. Svijet intuicije je područje univerzalnog duha Života. LJUDSKI PROBLEMI Oštrouman i odbojan luciferski intelekt stvara probleme, ali ih nije sposoban riješiti. Mnoge su teorije koje neće riješiti ništa, ali će sve zakomplicirati. Kao i obično, ključni se problemi svijeta nastavljaju i planet se izrazito približio trećem svjetskom ratu. Intelektualna se životinja, lažno nazvana čovjekom, osjeća ponosnom zbog svog subjektivnog i bijednog razuma, koji ništa ne razrješava, ali sve može učiniti složenim. U praksi se pokazalo da je najmanje vjerojatno da će golema bitka uma riješiti probleme. Ono što u današnje vrijeme puno pridonosi svjetskoj krizi upravo su «sveznalice», koje žele riješiti sve, a ne rješavaju ništa. «Sveznalice» štete plodovima zemlje svojim apsurdnim hibridima, zaražavaju djecu svojim cjepivima protiv tuberkuloze, cerebralne paralize, tifusa, itd. «Sveznalice» znaju sve, a ne znaju ništa. Izazivaju zlo svime što stvore i hvale se svojim znanjem. Um stvara probleme koje ne može riješiti, to je neukusna igra. Danas, kao i jučer, jadni ljudski dvonožac nije ništa više od mehaničke igračke, pokretane od strane sila koje zanemaruje. Svaki kozmički događaj, svaka zvjezdana katastrofa, izaziva valove određene vrste koji, kada ih osjeti nesretna životinja zvana čovjekom, izazivaju svjetske ratove. Milijuni ljudskih strojeva koji se nesvjesno bacaju na glupi zadatak razaranja tolikih drugih milijuna ljudskih strojeva. Komedija i tragedija uvijek idu ruku pod ruku, a u ovom su slučaju smiješne zastave i slogani, kao i sve vrste fraza koje su izmislili svi ti nesvjesni strojevi. Kažu da u rat idu kako bi obranili demokraciju, slobodu, državu, itd. Veliki mislioci, intelektualne prostitutke, u svijetu poznati kao novinari, zanemaruju da su ti ratovi rezultati djelovanja određenih kozmičkih valova i da se vojske na bojištu kreću poput automatskih lutaka, pod dinamičnim nagonom tih nepoznatih sila.

91

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Nikakav ključni problem nisu riješili umovi tih jadnih intelektualnih životinja. Intelekt je sposobnost koja nam dopušta da shvatimo kako je sve neshvatljivo. Veliki su intelektualci u potpunosti pobacili, što nam dostatno pokazuje katastrofalno stanje u kojem se nalazimo… Gospodo intelektualci, eto vam vašeg svijeta, kaotičnog i bijednog svijeta koji ste stvorili svojim teorijama! Činjenice govore: pobacili ste vi, ponosni intelektualci! Bitka uma je ego u svojoj unutarnjoj prirodi. Treba nam nova sposobnost, koja nije egocentrična. Potrebno je da bitka prođe i da um ostane tih, miran. To je moguće samo dubinskim shvaćanjem čitavog mehanizma subjektivnog i bijednog uma. U smirenosti uma, u nama se rađa nova sposobnost. Ime iste je intuicija. Samo intuicija može riješiti probleme. Očito je da, ako želimo razviti novu moć, moramo prvo dubinski shvatiti taj komplicirani asocijativni mehanizam subjektivnog uma. Osnovni centar mehanike rezoniranja je psihološko Ja. Spomenuto je središte egoistično i zbog toga nikada ne može riješiti probleme. Intuicija nema veze s tim osnovnim centrom rezoniranja, jer ona je utemeljena u Kristu. Svaki je problem stvorio um, i zato postoji sve dok ga um održava. Svaki je problem mentalni oblik, kojega um održava. Svaki mentalni oblik prolazi trostruki proces: on se pojavljuje, postoji i raspada. Svaki problem nastaje, traje i konačno nestaje. On se rađa zato što ga um stvara, a postoji sve dok ga um ne zaboravi, kada nestaje ili se raspada. Kada um stane, u nama se rađa blaženstvo, a kasnije i prosvjetljenje. Prije nego što dođemo do potonjeg, prvo treba proći blaženstvo. Postoje tri faze preobrazbe: odsutnost razmišljanja, blaženstvo i prosvjetljenje. Intuicija je prosvjetljenje. Svaka prosvijetljena osoba rješava i najteži problem. Uistinu, problemi prestaju postojati kada ih zaboravimo. Ne bismo ih trebali pokušati riješiti, trebali bismo ih razgraditi. Raspadaju se kada ih zaboravimo. Problem je ultra-osjetljivi mentalni oblik s dva pola: jedan je pozitivan, a drugi negativan. Ne boj se, zaboravi problem, tako će isti i nestati. Znate li igrati šah? Partija šaha nije loša ideja za zaboravljanje problema, kao ni šalica kave ili dobra šalica čaja. Nakon toga posjetite bazen i plivajte, ili se popnite na planinu i malo nasmijte. Smijeh ostavlja dobar osjećaj i njime zaboravljate problem. U tim trenucima dolazi predosjećaj, i problem je riješen. Možda vam se rješenje ne sviđa, ali poteškoća je uistinu razriješena ili, bolje rečeno, razgrađena. Mudrac je rekao: «Pobrinite se za problem prije nego što nastane, u tome je rješenje. Jer, ne zaboravimo da se problem rađa i postoji u umu. Kiši, a vi ste ostavili kišobran kod kuće. To samo po sebi nije problem, baš kao što to nisu vaši dugovi, vaša nezaposlenost i hitna

92

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

potreba za otplaćivanjem dugova. Te su činjenice relativno istinite u relativnom svijetu, ali problemi su nešto što vi, dakle, morate ubiti prije nego što se rodi ili riješiti kasnije. Pri tome imajte na umu da div kojeg moramo nadvladati raste proporcionalno prolasku vremena.» Strah je naš najgori neprijatelj. Demon straha ne voli da rješavamo probleme. Bojite li se da će vas izbaciti na ulicu jer nemate novca za plaćanje stanarine? A ako vas izbace? Pa što? Znate li možda kakva će vam se nova vrata otvoriti? Intuicija to zna, i zato ne osjeća strah. Ona razgrađuje probleme. Bojite li se gubitka posla? No, ako ga izgubite, što će se dogoditi? Znate li možda kakav vas novi posao tek čeka? Intuicija to zna, pa se zato ni ne boji. Kada bitka uma prestane, intuicija se rađa i strah prestaje. Intuicija rješava probleme, ma koliko teški oni bili.

93

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor ŠESTO POGLAVLJE OKLADA S VRAGOM

Napoleon bi pokleknuo pred vragom. Jedno je biti na bojištu, suočen s drugim muškarcima, a drugo je boriti se protiv sebe. Sotona je zlatni neprijatelj i vrlo je koristan. Vrag je stepenište za silazak, kao i za uspon. Dvanaest Heraklovih pothvata izvršava se s vragom. Pakt s vragom je sama oklada, a pobjeda je sposobnost izrade zlata. Električna sila je križ u pokretu, ili svastika; ona je stalni pokret. Transcendentni elektricitet, koji se okreće poput vrtloga, poslužio mi je za formiranje Gnostičkog pokreta. Križ u svjetovnima i bogohulnima nije svastika, jer pokret završava krajem kemijske kopulacije. S druge strane, u gnostičkom križu pokret ne prestaje, jer elektricitet se nastavlja preobražavati. Norma u seksualnom radu trebala bi biti jedan sat. U Indiji se stupanj kulture mjeri dužinom vremena koje se provodi u kemijskoj kopulaciji. Onaj koji izdrži tri sata zaslužuje poštovanje i naziva ga se gospodarom. Svastika u pokretu stvara transcendentalni seksualni elektricitet. Hitler je poznavao ove teme i zato je uzeo svastiku kao simbol svoje stranke. «Čovjek sa zelenim rukavicama» bio je član klana Dag Dugpi. Hitler je dopustio da ga taj čovjek zaslijepi i nauči ga kako sve kristalizirati u negativnom smislu. Kada je Von Litz kapitulirao, redovnici Dag Dugpi, u Lhasi, izađoše na ulice i slaviše propast Berlina. Drugi svjetski rat bio je dvoboj između učenja Gurdjieffa i načela Dag Dugpi. Taj se sukob prenio iz Tibeta i bio je prava borba između bijelih i crnih tibetanskih čarobnjaka. SEKSUALNE SUPER-DINAMIKE Bilo bi nam beskorisno posjedovati sva obrazovanja ovog svijeta, ako nismo umrli u sebi. Razaranje psihičkih nakupina moguće je samo u kovačnici Kiklopa, u punom kemijskom spoju. Muškarca i ženu, u seksualnom jedinstvu, okružuju zastrašujuće kozmičke sile. Muškarca i ženu, spolno spojene, omataju moćne sile koje su stvorile Svemir. Muškarac je pozitivan, a žena negativan pol. Neutralna ih sila pomiruje. Ako tri sile usmjerimo prema psihičkoj nakupini, potonja postaje svemirska prašina.

94

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Muškarac bi, u punom kemijskom spoju trebao pomoći svojoj ženi, uzimajući njenu psihičku nakupinu kao da je njegova. Žena bi isto tako svojom trebala smatrati psihološku manu svog muža. Tako će, pozitivna, negativna i neutralna sila, ispravno ujedinjene, biti usmjerene protiv određene nakupine. To je ključ seksualnih super-dinamika, koje služe razgradnji psihičkih mana. Muškarac i žena, seksualno ujedinjeni, trebali bi se pomoliti, tražeći od Devi Kundalini da razgradi tu i tu psihičku manu, koja je prethodno dubinski shvaćena. Ako muškarac želi razgraditi psihičku nakupinu, bilo da se radi o mržnji, požudi, ljubomori, itd., obratit će se Božanskoj Majci Kundalini, preklinjući je da uništi takvu manu, a njegova će mu žena pomoći istom molbom, kao da je ego o kojem se radi njezin. Muškarac će tako postupiti i sa psihičkom nakupinom svoje žene, uzimajući je kao svoju. Ukupnost sila muškarca i žene, tijekom metafizičkog spoja, trebale bi biti usmjerene prema psihičkim nakupinama muškarca, ili prema onima što pripadaju ženi. Tako ćemo stati na kraj egu. To je ključ seksualnih super-dinamika: spajanje lingam-yoni, bez izbacivanja sjemene tvari, usmjeravajući tri sile protiv svake psihičke nakupine. Nemojmo zaboraviti da su muškarac i žena, ujedinjeni za vrijeme kemijskog spoja, zaista svemoćni i božanski androgen. MERKUR Onaj koji posjeduje Merkur mudraca, postići će konačno Oslobođenje. Ne bi bilo moguće izraditi kamen mudraca ako se prije toga ne poznajemo. Priprema Merkura obično je teška. On je rezultat preobrazbe exoheharija ili grubog Merkura. Potonji je sveta sperma. Mnogi su minerali koji postaju Merkur, ali ne mogu se svi preobraziti u potonji. Priprema Merkura slična je probavljanju hrane. Suhi Merkur, protuprijenos, ego, treba ukloniti ako zaista želimo čisti, pročišćeni Merkur Velikog Rada. Dvadeset je matematička sredina dvaju kvantiteta. Ako ne uklonimo suhi Merkur, ne može postojati «matematička sredina». Moramo psihološki proći faze zemlje, vode, zraka i vatre. Eliminacijom i psihološkim razumijevanjem suhog Merkura, postiže se istančanje sakramenta Rima.

95

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Unutarnja se vatrena ruža, oplođena sumporom, vatrom, pobjedonosno uspinje kralježnicom, dajući nam razumijevanje svjetla kako bismo shvatili mehanizme ega. Merkur nas preobražava u vitezove Života i Smrti. Postoji Univerzalni Merkur. Stvoritelji Svemira morali su raditi s kovačnicom Kiklopa, seksom, na početku Mahamvantare. To ne shvaćaju sljedbenici Hegelove prirodne dijalektike. U Kaosu, mineralu u grubom stanju, Vojska Riječi, parovi, radi na razgradnji suhog Merkura. Na drevnom Mjesecu Zemlje, trebalo je ukloniti puno suhog Merkura. U dijalektičkoj revoluciji, u cjelovitoj revoluciji, treba u malom omjeru napraviti ono što je Logos učinio na globalnom planu. Ljudska bića koja izvršavaju Veliki Rad iznutra su vrlo različita od humanoida, iako se izvana ne vide korjenite razlike, jer prethodni su iz sebe uklonili suhi Merkur. Čisti, pročišćeni višak Merkura tvori višu oktavu u različitim tijelima postojanja. Za takav je učinak potreban rad u laboratoriju Trećeg Logosa. Kako bismo objektivno razumjeli dijalektičku revoluciju, potreban nam je Donum Dei ili, drugim riječima, Božji dar. Nema sutrašnjice za osobnost preminulog. Osobnost je oblik suhog Merkura, u kojem trošimo puno energije, koju bismo trebali koristiti za jačanje, koja bi nas trebala nositi u prijenosu svijesti. Snažna individualnost u potpunosti zamjenjuje osobnost, koja je groteskni oblik suhog Merkura. Energiju, koju inače trošimo u osobnosti, trebali bismo upotrijebiti za uklanjanje svega što ne pripada biću, što vrijedi i za negativne običaje, koji su isto tako oblici suhog Merkura. Razgradnjom suhog Merkura, pomoću seksualnih super-dinamika i poštovanja prema sebi, postat ćemo, logičnim slijedom, naviknuti na impersonalno življenje.

96

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor SEDMO POGLAVLJE TEMELJNO OBRAZOVANJE

Nikada se neću umoriti od naglašavanja naravi akademskih i obrazovnih sustava današnjih dana, koji služe samo oskvrnuću autentičnih vrijednosti Bića. Činjenice su pokazale da imam pravo. Svake školske godine, otprilike 500 zapadnonjemačke djece počini samoubojstvo, što je utvrđeno na osnovi statistika prošlih godina. Procjenjuje se da će si 14.000 adolescenata pokušati oduzeti živote, a velik će broj istih, točnije, jedan od tri učenika mlađih od 16 godina, imati teške simptome napetosti. Nju uzrokuje ono što stanovnici Njemačke zovu schulangst, dakle akutna školska tjeskoba. Pritisci i napetosti škole, s kojima se neka djeca ne mogu suočiti, odgovorni su za jednu od najtežih situacija u kojoj se mladež nalazi. Čini se da je schulangst još jedan društveni fenomen, rezultat izrazito natjecateljski nastrojenog školskog sustava, i to ne samo u Njemačkoj, već u svim zemljama svijeta, pomiješanog s visokom stopom nezaposlenosti i hijerarhijskim društvom koje se klanja blesavim akademskim diplomama kao statusnim simbolima i ulaznicama za dobro plaćena radna mjesta. Za školarce koji proživljavaju tu vrstu tjeskobe, pritisak je nesnošljiv. Prema studiji koju je proveo Karl Stritt Matter, profesor pedagogije, svaki treći dječak mlađi od 16 godina trpi kronične želučane probleme, noću mokri u krevet ili osjeća snažne glavobolje. Svaki je peti učenik podvrgnut psihijatrijskim terapijama, a otkriveno je i da čak i djeca mlađa od devet godina imaju čireve zbog napetosti u školi. U svemu su ovome zanimljive statistike o samoubojstvima školaraca, posebno obeshrabrujuće zbog starosti žrtvi: od 517 njemačkih učenika mlađih od 18 godina, koji su počinili samoubojstvo 1976., 103 je imalo između 10 i 15 godina. Stopa samoubojstva u populaciji mladih ljudi, ispod 18 godina starosti, je otprilike 3.3 u 100.000 stanovnika Zapadne Njemačke, pedeset posto viša od one u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je samoubojstvo adolescenata isto tako zabrinjavajući problem. Sve dok ne radimo s temeljnim obrazovanjem, utemeljenom na slijedećim čvrstim načelima: slobodna inicijativa, odsutnost oponašanja, kreativne slobode, svjesne pažnje, vrijednosti, ljubavi, ispravnog razmišljanja, istinskog slušanja, mudrosti, velikodušnosti, razumijevanja, povezanosti, jednostavnosti, mira, istinoljubivosti, inteligencije, pravilnog izbora poziva, itd., što je objašnjeno u mojoj knjizi Temeljno obrazovanje, neće samo djeca i adolescenti biti žrtve akutne tjeskobe, već i odrasli, što će dovesti dio čudovišnog porasta stope suicida. NOVINARSTVO Sve su novine krcate idejama koje uistinu falsificiraju um. Na ovoj stazi psihološkog oslobođenja, nije dobro tako se odnositi prema umu.

97

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Čini mi se da je, za postojanje pravog mentalnog zdravlja, potrebna svjesna vjera. Tisak ispunjava um skepticizmom, koji mijenja mentalnu ravnotežu, jer je čini bolesnom. Novinari su po prirodi stopostotno skeptični. Mentalno je zdravlje nemoguće sve dok nema svjesne vjere. Skepticizam novinara je zarazan i razara um. Djecu bi, umjesto što čitaju gluposti, trebalo odvesti na selo i vratiti ih bajkama starine. Tako će njihovi umovi ostati otvoreni i slobodni od predrasuda ovih propalih i degeneriranih vremena. U ovom zakržljalom i mehaničkom dobu, potrebno je vratiti mogućnost čuđenja. Nažalost, moderni su ljudi izgubili tu moć. TELEVIZIJA U životu je važno ne ispunjavati um stranim idejama koje vidimo na televiziji, jer s vremenom one postaju prikaze. Slike, kakvima ih vidimo na televiziji, um reproducira, što ih preobražava u prikaze koje zauzimaju psihološku stvarnost. Potrebno je održavati um čistim, kako bi Biće moglo službovati u našem psihološkom svemiru, slobodno od spona ega. Oni koji traže cjelovitu revoluciju mogu gledati korisne filmove, koji se odnose na prirodu, kako bi mogli ostvariti objektivne dobrobiti za superlativnu svijest Bića. ULTRAMODERNA GLAZBA Moderna glazba nema sklada niti autentične melodije, a nedostaje joj i točan ritam. Modernu glazbu smatram neskladnom, neugodnog zvuka koji je štetan za svih pet cilindara ljudskog stroja. Glazba «ultramoderne» vrste oštećuje živčani sustav i mijenja sve organe ljudske fiziologije. Moderna glazba nije usklađena s melodijama beskonačnog. Ako netko razgradi ego, takav će pojedinac vibrirati kozmičkom glazbom i onom iz svijeta sfera. Romantična je glazba povezana s vremenskim stvarima, te je iluzorna! Klasična nas glazba vodi do susreta sa neopisivim, što ne pripada vremenu, već vječnosti! SOLIOONENSIUS Veliki je ruski znanstvenik, Georges Lakhovky, nakon što je u potpunosti proučio Sunčeve pjege, došao do zaključka da su one i ratovi blisko povezani.

98

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

U ovom dobu raketa na daljinsko upravljanje, izvršena su detaljna proučavanja kozmičkih zraka i njihovog utjecaja na živuće stanice i organizme općenito. Složeni je mehanizam raketa na daljinsko upravljanje moguće kontrolirati pomoću radioaktivnih valova. Više nije moguće poricati radioaktivnost planeta u beskonačnom prostoru, kao ni njihov elektromagnetski utjecaj na živuće organizme. Postoji kozmički zakon, zvan Solioonensius, koji se na našem planetu Zemlji manifestirao četrdeset puta od potonuća Atlantide. Takav kozmički zakon proizlazi iz elektromagnetskih napetosti svjetova. Solarni sustav Orsa u susjedstvu je sustava zvanog Baleooto. U svemiru postoji i slavni komet Solni, koji se katkad opasno približava sjajnom Baleootu. Takvo je sjajno sunce već puno puta bilo prisiljeno razviti snažni magnetski pritisak, a s ciljem čvrstog održavanja svoje uobičajene kozmičke putanje. Ta napetost, što je prirodno i logično, izaziva identičan pritisak u svim susjednim zvijezdama, među kojima je i naše sunce, zvano Ors. Kada se naše sunce Ors postavi u stanje elektromagnetske napetosti, kako bi izbjeglo izmjenu svog kozmičkog puta, isti pritisak stvara i na svim planetima koji sačinjavaju njegov sunčev sustav, što uključuje i naš planet, Zemlju. To je kozmički Solioonensius, veliki zakon što u vrlo velikim intervalima djeluje na Zemlju. Obično taj veliki zakon izazove intenzivnu religioznost i duboku žudnju za unutarnjim samoostvarenjem, ali je rezultat već poslovično katastrofalan, kada čovječanstvo za njegovo nastupanje nije psihološki spremno. Godine 1917., gore spomenuti kozmički zakon intenzivno se manifestirao ali, s obzirom da je ruski proletarijat bio ispunjen dubokim zamjerkama i gorčinom, isti se abnormalno i negativno kombinirao s psihom svakog pojedinca. Boljševička revolucija bila je rezultat takvog lošeg usklađivanja. Već je bilo prošlo puno psiholoških priprema Rusije za tu krvavu revoluciju. Boljševički je nasrtaj uistinu bio rezultat izrazito loše kombinacije Solioonensiusa s psihološkom ekscentričnošću svakog pojedinca. Žudnja za slobodom jedna je od karakteristika djelovanja te zakonitosti. No, u Rusiji je, u to vrijeme Revolucije, živjela nekolicina koja je bila sposobna inteligentno iskoristiti prednost Solioonensiusa, razvijajući objektivni razum, individualnu svijest o sebi i revoluciju dijalektike, koja će se isto tako pojaviti u to vrijeme. Mnoge su godine prošle, i još uvijek ne znamo kada će se Solioonensius vratiti. No, znamo da se moramo psihološki pripremiti, kako bismo njegov utjecaj inteligentno primili i postigli, uz pomoć istog, cjelovitu revoluciju koju, u ovoj raspravi, objektivno predlažem. Samo je logično pomisliti da će, ako nas Solioonensius zatekne bez psihološke pripreme, rezultat biti katastrofalan.

99

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Dobro je u pamćenju zapisati, i nikada ne zaboraviti, da su Boljševička revolucija i Sedmodnevni rat zaista bile društvene katastrofe. Trebali bismo težiti tome da na Zemlji izvršimo dijalektičku revoluciju, te je zato potrebno psihološki se pripremiti, što je bolje moguće. Bilo bi žalosno kada bi nas slijedeći Solioonensius zatekao bez ikakve vrste psihološke pripreme. U prošlosti su manifestacije Solioonensiusa bile katastrofalne, jer čovječanstvo nije bilo spremno. Sjetimo se drevnog Egipta, kada su se između jedne i druge dinastije odvijali strašni događaji. U sunčanoj zemlji Kema, Solioonensius se manifestirao dvaput. Pod utjecajem njegove prve pojave, narod je, u krvavoj revoluciji, izabrao vladare putem krvi i smrti. Kandidati koji su u «svetoj vazi» imali najveći broj očiju legitimno ustanovljene vladajuće klase, bili bi izabrani za nove vladare. Jasno je da su scene takve pobune bile užasne. U drugoj se manifestaciji ovog kozmičkog zakona egipatski narod, bijesan, podigao protiv svojih vladara i ubio ih, prodirući kroz njihove bokove svetim metalnim kabelom. Tom se prilikom u obzir nije uzimao ni spol, ni dob, a spomenuta je žica izgledala poput sablasne ogrlice, koju su kasnije zvijeri vukle i bacile u Nil. Solioonensius izaziva žudnje za slobodom, revolucijom svijesti. No, kada ljudsko biće nije spremno, na pamet mu pada samo ubijanje vladara, drugih ljudi, zbacivanje kraljeva s prijestolja, izazivanje ratova, itd. Trebali bismo se psihološki pripremiti za Solioonensius. Moramo postati svjesni sebe i na licu Zemlje izvršiti revoluciju dijalektike. RELIGIJSKA NAČELA Sve su religije dragocjeno kamenje obješeno o zlatnu nit Božanskog. Religije čuvaju vječne vrijednosti, te zbog toga nema lažnih vjera. Sve su religije potrebne, sve ispunjavaju svoj zadatak u životu. Apsurdno je govoriti da je susjedova religija beskorisna i da je samo naša autentična. Ako ne valja tuđa religija, ni moja nije dobra, jer vrijednosti su iste. Glupo je reći da su religije domicilnih američkih plemena idolopoklonstvo, jer time i oni mogu reći da je naša religija isto. Ako im se smijemo, oni mogu uzvratiti istom mjerom. Ako kažemo da oni štuju ili su štovali idole, isto će reći za nas. Ne možemo diskreditirati tuđu religiju bez blaćenja vlastite, jer načela su uvijek ista. Sve religije sadrže ista načela. Svaka se religija u svijetu rađa, raste, razvija, množi u mnoge sekte i umire. Tako je uvijek bilo i uvijek će biti. Religijska načela nikada ne umiru. Oblici mogu nestati, ali načela ili, drugim riječima, vječne vrijednosti, nikada ne blijede. Nastavljaju postojati, odijevaju ih novi oblici.

100

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Religija je prirođena životu, baš kao što je vlaga vodi. Postoje duboko religiozni ljudi koji ne pripadaju niti jednom religijskom obliku. Ljudi bez religije su konzervativni i drže se tradicija. Samo religiozni postižu dijalektičku revoluciju. Nema razloga opravdavati religijske ratove, poput onih na tlu Irske. Apsurdno je druge nazivati nevjernicima, hereticima ili poganima, i to samo zato što ne pripadaju našoj religiji. Vrač, koji u srcu afričkih džungli prakticira svoja znanja pred plemenom ljudoždera, te aristokratski kršćanski biskup koji službuje u metropolitanskim katedralama Londona, Pariza ili Rima, počivaju na istim načelima, samo se religijski oblici razlikuju. Isus, božanski rabin galilejski, podučavao je sve ljude stazi Istine i dijalektičke revolucije. Istina se utjelovila u Isusu i utjelovit će se u svakom čovjeku koji postigne cjelovitu revoluciju. Ako proučimo religije, ako izvršimo komparativno proučavanje vjera, u svima ćemo otkriti štovanje Krista. Razlikuju se samo imena koja Mu se dodjeljuju. Božanski rabin Galileje ima iste atribute kao i Zeus, Apolon, Krišna, Quetzalcoatl, Lao-Tse, Fu-Ji (kineski Krist), Buddha, itd. Osjećamo divljenje kada komparativno proučavamo religije. Sve su se te svete religijske ličnosti, koje utjelovljuju Krista, rodile 24. prosinca, u ponoć. Sve su te svete osobe eoni bezgrešnog začeća. Svi oni su se rodili djelom i milošću Duha Svetoga, sve njih su porodile djevice, koje su bezgrešne prije, za vrijeme i poslije porođaja. Jadna i nepoznata hebrejska žena Marija, majka obožavanog Spasitelja Isusa, Krista, primila je iste atribute i kozmičke moći božice Izide, Juno, Demetre, Ceres, Veste, Maie, Adonin, Insoberthe, Ree, Cybele, Tonantzin, itd. Sva ta ženska božanstva uvijek predstavljaju Božansku Majku, Vječno Kozmičko Žensko. Krist je uvijek sin Božanske Majke, koju štuju sve svete religije, Mariju oplođuje Duh Sveti. Tradicije nam prepričavaju da je Treći Logos, u obliku golubice, oplodio Marijinu bezgrešnu utrobu. Golubica je uvijek falični simbol. Sjetimo se Peristhere, nimfe Venerinog dvora, koju je ljubav preobrazila u golubicu. Za Kineze, Krist je Fu-Ji, kineski Krist koji se čudesno rađa djelom i milošću Duha Svetoga. Kada je djevica zvana Hoa-Se hodala obalom rijeke, svoju je nogu stavila u otisak prsta Velikog Čovjeka. Odmah je bila emotivno pogođena, te se vidjela okruženom čudesnim sjajem, a njena je utroba bila oplođena. Nakon dvanaest godina, četvrtog dana desetine Mjeseca, u ponoć, rodio se Fu-Ji, tako nazvan u spomen na rijeku na čijoj je obali začet.

101

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

U drevnom je Meksiku Krist Quetzalcoatl, koji je bio Mesija i prosvjetitelj Tolteca. Jednog je dana, kada je Chimalman bila u društvu svoje dvije sestre, pred nju stigao glasnik iz nebesa. Sestre su, vidjevši ga, umrle od straha. Kada je čula da će začeti dječaka, ona (Chimalman, op, prev.) je smjesta začela Quetzalcoatla, meksičkog Krista, bez uobičajenog udjela pripadnika muškog spola. Za Japance, Krist je Amida, koji posreduje pred vrhovnom božicom Ten-Sic-Dai-Tain, moleći za sve grešnike. Amida, japanski Krist Shinto religije, je onaj koji ima moć otvaranja vrata Gokurata, Raja. Germanske Ede spominju Christosa, boga njihove teogonije, sličnog Isusu, koji se rodio 24. prosinca u ponoć, baš kao i Odin, Wotan i Belenos. Kada proučimo evanđelje Krišne, hinduističkog Krista, zadivljuje nas ponovno otkriće Isusovih učenja. No, Krišna se rodio više stoljeća prije Isusa. Devaki, hinduistička djevica, začela je Krišnu djelom i milošću Duha Svetoga. Dijetebožanstvo Krišna bio je prenesen u staju Nansena, a bogovi i anđeli pristigli su kako bi ga štovali. Život, pasija i smrt Krišne slični su onome što je proživio Isus. Vrijedi proučiti sve religije. Komparativno proučavanje religija dovodi nas do shvaćanja da sve religije čuvaju vječne vrijednosti, da nijedna nije lažna, da su sve istinite. Sve religije govore o duši, o raju, paklu, itd. Načela su uvijek ista. Za Rimljane je pakao bio Avern, za Grke Tartar, a za hinduiste Avitchi, itd. Raj je, među Rimljanima i Grcima, bio Olimp. Svaka religija ima svoj raj. Kada je rimska religija zaključila svoje postojanje, kada je propala, svećenici su postali proricatelji, žongleri, itd. No, vječna načela nisu umrla, odjenuo ih je novi religijski oblik, kršćanstvo. Poganski su svećenici, zvani augur, druid, flamen, hijerofant, dionizije i posvećenik u kršćanstvo uvedeni pod svetim titulama velečasnog, prelata, pape, pomazanog, opata, teologa, itd. Sibilke, vestalke, druidice, papise, đakonice, menade, pitije, itd., u kršćanstvu nazvane novakinjama, opaticama, kanonicama, višim prelaticama, časnim majkama, sestrama, časnim sestrama. Bogovi, polubogovi, božice, silfe, kiklopi, glasnici bogova drevnih religija, pokršteni su titulama anđela, arhanđela, serafina, moći, vrlina, tronova, itd. Kako su bogove štovali u minulim vremenima, tako ih se štuje i sada, samo što su imena drukčija. Religijski se oblici mijenjaju prema povijesnim vremenima i rasama. Svaki narod treba svoj određeni religijski oblik.

102

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Ljudima je religija potrebna. Narod je bez nje, zapravo, u potpunosti barbarski, okrutan i nemilosrdan. ČETVRTI ODJELJAK RAZUMA Fanatični komunisti smrtno mrze sve što ima božanski predznak. Fanatični materijalisti vjeruju da, svojim trodimenzionalnim razmišljanjem, mogu riješiti sve probleme svemira, a najgore je što se čak ni ne poznaju. Božanska tvar materijalističke gospode ne može podnijeti dubinsku analizu. Do sada, fanatici marksističke dijalektike nisu uspjeli zaista dokazati postojanje tvari. Tijekom čitavog prošlog i dijela dvadesetog stoljeća, fanatični su materijalisti gubili vrijeme, prepirući se zbog već zamorne teme «tvari i energije». Puno je toga rečeno o energiji i tvari, no potonji pojmovi i dalje ostaju, unatoč svih nagađanja, zaista nepoznati X-Y. Pa što? Smiješno je što su zadrti sljedbenici slavne «materijalističke dijalektike» uvijek pokušali jednim pojmom definirati drugi. Uistinu je smiješno nepoznato objašnjavati nepoznatim. Jadnu djecu, otetu iz Tibeta, u Pekingu uče ovakvim frazama: «Tvar je ono u čemu se vrše promjene, zvane pokreti. Pokreti su, pak, one promjene koje se vrše u tvari. To je identitet nepoznatog, X=Y, Y=X.» Zaključak: radi se o opakom krugu, neznanju, apsurdnosti. Tko je u nekom trenutku u svojoj ruci držao dio tvari, bez ikakvog oblika? Tko je poznavao tvar slobodnu od obličja? Tko je ikada poznavao energiju slobodnu od koncepta pokreta? Tvar samu po sebi, energiju samu po sebi, tko je poznavao nešto od toga? Nitko nije vidio «tvar», nitko nije vidio «energiju». Ljudsko biće percipira samo fenomene, stvari, oblike, slike, itd., ali nikada nije vidio sastav istih. Materijalistička gospoda u cijelosti zanemaruju sve što je određena supstanca, te je dogmatično zovu «materijom», kada su zapravo vidjeli samo drvo, bakar, zlato, stijenu, itd. Uistinu, takozvana «tvar» je koncept koji je apstraktan poput ljepote, velikodušnosti, hrabrosti, Nema fanatika dijalektičkog materijalizma koji je vidio sastav stvari same po sebi, stvar samu po sebi. Ne poričemo da koriste ono što dogmatski nazivaju «tvar». Magarac isto tako koristi travu za hranu, ne poznavajući istu, ali to nije znanost, to nije mudrost, to je bezvrijedno. Žele li fanatici dijalektičkog pretvoriti sva ljudska bića u magarce? Prema onome što vidimo, to je zaista tako. Što drugo možemo očekivati od onih koji ne žele poznavati stvari onakvima kakve one jesu?

103

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor UMJETNOST

Kako se ljudsko biće sunovratilo niz put involucije i degeneracije, kako je postalo sve više i više materijalističko, tako su i njegova osjetila propala i degenerirala. Pada nam na pamet babilonska škola posvećena proučavanju svega povezanog s osjetilom okusa. Imali su geslo, koje je glasilo: «Tražite istinu u nijansama aroma, između trenutka djelovanja ledene hladnoće i trenutka nastupanja tople razgradnje.» Ovu je školu proganjao i uništio užasni poglavica. Iza sebe je imao neke vrlo nepoštene poslovne poteze, zbog čega su ga ubrzo neizravno optužili učenici te škole. Osjetilo mirisa, izvanredno razvijeno, dopuštalo je učenicima spomenute škole da otkriju mnogo toga što nije bilo dobro za vladajuće. U Babilonu je postojala još jedna vrlo važna škola, ona čiji su članovi bili slikari. Njen je moto bio: «Otkrijte i rasvijetlite istinu, isključivo pomoću tonaliteta što postoje između bijelog i crnog.» U to su vrijeme, članovi te škole mogli obično koristiti, bez teškoća, skoro tisuću i petsto nijansi sive boje. Od babilonskog razdoblja do današnjih dana, ljudska su osjetila zastrašujuće propadala, zbog materijalizma kojeg Marx opravdava na sebi svojstven način, jeftinim sofizmom svoje dijalektike. Ja postoji i nakon smrti, te se nastavlja u našim potomcima. Ja je složeno zbog materijalističkih iskustava i postaje robusno na štetu ljudskih sposobnosti. Kako je Ja jačalo tijekom stoljeća, tako su i ljudske sposobnosti sve više degenerirale. Sveti su plesovi bili autentične, informativne knjige, pokreti kojima su se namjerno prenosila određena transcendentalna kozmička učenja. Plešući derviši ne zanemaruju međusobno usklađenih sedam iskušenja živućih organizama. Drevni su plesači poznavali sedam nezavisnih dijelova tijela i dobro su znali što je sedam crta pokreta. Sveti su plesači jako dobro znali da svaka linija pokreta posjeduje sedam točki dinamične koncentracije. Plesači Babilona, Grčke i Egipta nisu zanemarivali da se sve to kristalizira u rotirajućem atomu i na golemom planetu koji pleše oko svog središta kozmičke gravitacije. Kada bismo mogli izmisliti stroj koji bi, sa savršenom točnošću, oponašao sve pokrete sedam planeta našeg sustava oko Sunca, s velikim bismo divljenjem otkrili tajnu plešućih derviša. Uistinu, oni savršeno oponašaju sve pokrete planeta oko Sunca. Sveti plesovi razdoblja Egipta, Babilona, Grčke, itd., idu i dalje. Oni su prenosili goleme kozmičke, antropogenetičke, psihobiološke, matematičke istine…

104

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Kada su se u Babilonu pojavili prvi simptomi ateizma, skepticizma i materijalizma, propadanje pet osjetila ubrzalo se na zastrašujući način. Savršeno je dokazano da postajemo ono što razmišljamo. Ako razmišljamo kao materijalisti, degeneriramo i fosiliziramo sami sebe. Marx je počinitelj neoprostivog zločina, oteo je duhovne vrijednosti čovječanstva. Marksizam je pokrenuo religijske progone. Marksizam je gurnuo čovječanstvo u potpunu degeneraciju. Materijalističke marksističke ideje proširile su se posvuda, školama i domom, hramom i uredom, itd. Umjetnici novog naraštaja postali su pravi predstavnici materijalističke dijalektike. Svaki je dah duhovnosti nestao iz ultramoderne umjetnosti. Moderni umjetnici više ne znaju ništa o Zakonu Sedmice, ne poznaju više kozmičke drame, ne znaju ništa o svetim plesovima drevnih tajni. Mračni su ukrali kazalište i pozornicu, bijedno su ih oskvrnuli, u potpunosti ih prostituirali. Sabat, dan kazališta, dan misterija, bio je vrlo popularan u drevnim hramovima. Tada su bile prikazivane čudesne kozmičke drame. Drama je služila prenošenju vrijednih učenja iniciranima. Pomoću drame, različiti oblici iskustva Bića i manifestacija Bića bili su prenašani iniciranima. Od svih je drama najstarija ona čiji je glavni akter Kozmički Krist. Inicirani jako dobro znaju da bi svatko od nas trebao postati Krist ranije spomenute drame, ako zaista težimo kraljevstvu nadčovjeka. Kozmičke se drame temelje na Zakonu Sedmice. Određene inteligentne devijacije takvog zakona uvijek se koriste za prenošenje transcendentalnih učenja kandidatima. U glazbi je dobro poznato da određene note mogu izazvati sreću u misaonom centru, druge tugu u emotivnom centru, dok, konačno, treće mogu stvoriti religioznost u motornom centru. Zaista, stari hijerofanti nikada nisu zanemarivali da je cjelovito znanje moguće dobiti samo uz pomoć triju mozgova, jedan nikada ne može pružiti potpune podatke. Sveti ples i kozmička drama, mudro kombinirani s glazbom, poslužili su kao sredstvo komuniciranja sa zainteresiranima, za prenošenje izrazito drevnih učenja kozmogeničnog, psihobiološkog, metafizičkog tipa… Prigodno je ovdje spomenuti skulpture, jer potonje su u prošlim vremenima bile grandiozne. Alegorična bića, uklesana u tvrdu stijenu, otkrivaju da stari Učitelji nikada nisu zanemarivali Zakon Sedmice.

105

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Sjetimo se egipatske sfinge, u Gizi. Govori nam o četiri elementa prirode i četiri osnovna stanja nadčovjeka. Nakon Drugog svjetskog rata, rodila se egzistencijalistička filozofija i umjetnost. Kada smo na pozornici vidjeli egzistencijalističke glumce, zaključili smo da se radi o manijakalnim i perverznim osobama. Ako se marksizam nastavi širiti, ljudsko će biće u potpunosti izgubiti svojih pet osjetila, koja se nalaze u procesu propadanja. Promatranjem i iskustvom je već dokazano da odsutnost duhovnih vrijednosti izaziva degeneraciju. Današnje slike, glazba, kiparstvo, drama, itd., nisu ništa više od proizvoda degeneracije. Inicirani drugih razdoblja, svete plesačice, pravi umjetnici velikih vremena, više ne dolaze na pozornicu. Sada se tamo pojavljuju samo bolesni automati, degenerirani pjevači, pobunjenici bez razloga, itd. Ultramoderna kazališta su antiteza svetih teatara velikih misterija Egipta, Grčke, Indije, itd. Umjetnost ovih vremena je mračna, ona je antiteza Svjetla i moderni su umjetnici mračni. Nadrealističko i marksističko slikarstvo, ultramoderne skulpture, afro-kubanska glazba i moderne plesačice, sve je to rezultat ljudskog propadanja. Mladići i djevojke novih generacija putem tri mozga primaju informacije koje su sasvim dovoljne za preobražaj u klošare, lopove, ubojice, bandite, homoseksualce, prostitutke, itd. Nitko ne može učiniti ništa kako bi se stalo na kraj toj lošoj umjetnosti, te sve uredno juri prema konačnoj katastrofi, i to zbog nedostatka revolucije dijalektike. MATERIJALISTIČKA ZNANOST Određenom se prilikom materijalistički ateist, neprijatelj živućeg vječnog Boga, prepirao sa religioznim čovjekom. Tema prepirke bilo je slijedeće pitanje: «Što je prvo, kokoš ili jaje?» Jedan je tvrdio da je jaje, te da nema drugog objašnjenja. Ali, tko je to jaje izlegao? Pa, kokoš. Zato je drugi smatrao da je prva kokoš. A otkuda je došla kokoš? Naravno, izlegla se iz jaja. To je priča koja nikada ne prestaje. Konačno, malo nestrpljiv, religiozni čovjek reče: «Možeš li napraviti jaje onako kako je to učinio Bog?» Materijalist je odgovorio: «Da, mogu!» Na to je religiozni pojedinac uzviknuo: «Onda to i učini!» Materijalist je stvorio jaje identično kokošjem, sa žumanjkom, bjelanjkom i ljuskom. Vidjevši to, religiozni je čovjek rekao: «S obzirom da si napravio takvo divno jaje, iz njega će se sigurno izleći pile. Stavimo ga u inkubator, kako bi se i to moglo dogoditi.» «Dobro,» odgovorio je materijalist. Stavili su jaje u inkubator, ali se pile nikada nije izleglo… Mudrac, gospodin Alfonso Herrera, autor Plasmogenije, uspio je stvoriti stanicu, ali bila je mrva i nikada nije bila živa.

106

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Vrše se presađivanja, grana jedne biljke usađuje se u drugu, kako bi se, navodno, poboljšali plodovi. Sveznalice tako žele ispravljati Prirodu. To što čine je apsurdnost. Takve biljke ne nose istu prirodnu, živuću silu Megalokozme. Probavljanje takvih, oskvrnutih plodova, oštećuje ljudsko tijelo na energetskoj razini. No, znanstvenici su zadovoljni svojim eksperimentima. Ne shvaćaju da svako stablo hvata energiju, preobražava je i prenosi plodovima. Mijenjanjem stabla, nastaje promjena i u energijama Megalokozme, zbog čega ni sam plod nije isti. To je proizvod oskvrnuća i šteti organizmima. No, materijalistički znanstvenici vjeruju da znaju, kada zaista i uistinu nemaju pojma. Ne samo da zanemaruju već, što je još gore, zanemaruju da zanemaruju. Vrše umjetne oplodnje, izvlače slavni spermatozoid, oživljavajuće stanice organizma. Samo zbog toga, znanstvenici već vjeruju da stvaraju život. Nije im jasno da samo koriste ono što je priroda već izradila. Stavimo na laboratorijski stol kemijske elemente potrebne za izradu spermatozoida i jajašca. Recimo znanstvenicima da iste iskoriste za proizvodnju tih stanica. Bi li uspjeli u tome? Kažem da bi. Ali, bi li njihovih ruku djelo bilo živo? Bi li iz toga moglo nastati živo dijete? Nikada, nikada, jer ne znaju kako stvoriti život. Dakle, kakvim to dokazima negiraju postojanje superiorne ili kreativne inteligencije? Na čemu se temelje njihovi stavovi, ako nisu sposobni stvoriti sjeme stabla, sjeme koje može klijati? Na osnovu čega ti materijalisti poriču kreativne inteligencije? Zašto se postavljaju protiv Vječnog? Je li neki materijalistički znanstvenik uspio stvoriti život? Kada? Igrati se s onim što je Priroda već izradila lagan je zadatak, ali drukčije je pitanje stvaranja života. Nema znanstvenika koji to može postići… Stvaraju li život kada amebu podijele u dva dijela, razdvoje njene dijelove na laboratorijskom stolu, ujedinjujući ih sa drugim komadićem mikroorganizma i poviknu: «Heureka! Heureka! Heureka!»? Ali ne mogu stvoriti ni amebu. Gdje je znanost te materijalističke gospode? Kada su dokazali da mogu zamijeniti Božansko? Stvarnost pokazuje da ne samo da zanemaruju, već, što je još gore, zanemaruju da zanemaruju. Činjenice su ono bitno, a oni svojim djelima nisu dokazali svoje teze. Kažu da čovjek potječe od majmuna. Izlaze s teorijama o bezrepom cinocefalusu, o majmunu bez repa i prašumskom čovjeku, o djeci Neoptizoida, itd. Ali, što bi bila karika koja nedostaje? Kojeg su to dana pronašli majmuna koji može govoriti, takvu životinju obdarenu govorom? Takvo što se još nije pojavilo. Ta su materijalistička gospoda smiješna, predstavljaju nam pretpostavke, a ne činjenice. Izmjerimo volumen mozga najrazvijenijih majmuna i usporedimo ga sa moždanim tkivom nazadnog čovjeka kojeg, primjerice, možemo pronaći u australskim plemenima. Očito je da majmun ne bi postigao govornu sposobnost.

107

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Onda, zar materijalisti ne poriču teorije samog Darwina i njegovih sljedbenika? Potječe li čovjek od majmuna? Na kojem temelju grade tu teoriju? Kako to dokazuju? Do kada ćemo čekati navodnu kariku koja nedostaje? Želimo vidjeti vrstu majmuna čiji pripadnici govore poput ljudi. Ona se nije pojavila, pa se, dakle, radi o pretpostavljanju bedastoće, koja nema stvarnosti. Zašto govore o onome što ne znaju? Zašto tolike jeftine utopije? Jednostavno: zato što im svijest spava, jer ih nikada nije zanimalo izvođenje psihološke revolucije u sebi i zato što im nedostaje korištenje seksualnih super-dinamika. Gruba je stvarnost činjenica da su oni hipnotizirani. Svatko tko ne prakticira učenja Revolucije dijalektike, past će u greške sa kojima se suočavaju materijalistički znanstvenici. Oni stalno iznose mnoge teorije. Kao primjer spominjemo teoriju prirodne selekcije: jednostavni se beskralježnjak razvija i iz njega proizlaze druge živuće vrste, prema procesu opstanka najjačeg, sve do samog čovjeka. Mogu li dokazati ovu teoriju? Očito ne mogu! Ne poričemo da u svim vrstama postoje određeni selektivni procesi. Primjerice, postoje ptice koje migriraju u određeno doba godine. Zadivljujuće je promatrati ih kako se okupljaju, kako se čudno ponašaju. Nakon toga kreću na prekooceanski let i na putu velik broj ugiba, samo najjači preživljavaju bitku. Oni koji uspiju, prenose svoje karakteristike potomcima. Tako djeluje selektivni zakon. Postoje životinjske vrste koje se neprestano sukobljavaju s morskim čudovištima te, na osnovi tolike borbe, postaju snažne i prenose svoje karakteristike na potomke. Ima i onih zvijeri koje zbog tolikih sukoba stalno jačaju, dajući te psihološke osobine svojem potomstvu. Prirodni odabir nikada nije stvorio novu vrstu na pozornici postojanja. Ipak, puno je onih koji su selekciju obdarili osobinama Stvoritelja. Puno se govori o protoplazmi. Rečeno je da je iz te protoplazme, koja je u slanom moru bila uronjena mnoge milijune godina, istupio univerzalni život. Protistički materijalisti navode svoje neupućene sljedbenike da slijede njihova uvjerenja, da psihološki razvoj, intelektualne životinje, pogrešno nazvane čovjekom, potječe iz molekularnog razvoja protoplazme, te da takav razvitak napreduje paralelno s procesima iste. Protisti žele da svijest, ili kako god je već zvali, bude rezultat evolucije protoplazme tijekom stoljeća. Tako vjeruju ti ljudi, oni koji vjeruju da su obdareni znanjem. Pada mi na pamet Haeckelov atomski Moneron. Radi se o atomu, uronjenom tamo, u vodenom bezdanu, iz kojega je izronio život. Tako razmišljaju Haeckel i njegovi sljedbenici. Nešto složeno, a što nije moralo proći različite kozmičke univerzalne procese, nije se organiziralo. Istina je da znanstvenici ne znaju ništa o Životu i Smrti, niti otkuda dolazimo ili kamo idemo, a i puno manje im je poznat cilj postojanja. Zašto? Jednostavno zato što im svijest spava, zato

108

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

što nisu izvršili unutarnju dijalektičku revoluciju, jer su na razini masivne, kolektivne hipnoze uzrokovane nedostatkom cjelovite revolucije, koju pojašnjavamo u ovom djelu. Materijalistička znanost maršira putem greške, ne zna ništa o podrijetlu čovjeka, a još manje o njegovoj unutarnjoj psihologiji. Ne poričemo da je zakon prirodne selekcije postojao, ali nije stvorio ništa novoga. Ne poričemo da vrste variraju tijekom vremena, ali ti faktori stupaju na snagu nakon fizičke kristalizacije izvornih prototipa. Prvotni se prototipovi svake žive vrste prethodno razvijaju u psihološkom prostoru, na višim dimenzijama Prirode, u višim dimenzijama koje materijalistički znanstvenici poriču, jer ih ne percipiraju. Ne vide ih zato što su psihološki hipnotizirani. Kada bi se trgnuli iz stanja hipnoze i onda govorili, njihovi bi koncepti bili drukčiji. No, spavaju zbog nedostatke mentalne i seksualne dinamike. Ako netko želi poznavati podrijetlo ljudskog bića, mora u obzir uzeti ontogeniju. Ona je ponavljanje filogenije. Što je ontogenija u antropologiji? To je proces razvoja fetusa u majčinskoj utrobi. Ako promotrimo procese razvijanja majke, možemo posvjedočiti da je ontogenija ponavljanje filogenije, koja je, zauzvrat, stanje evolucije i preobrazbe koje je ljudska vrsta proživjela tijekom stoljeća. Ontogenija ponavlja ta stanja u majčinskoj utrobi. Ontogenska analiza bi nas dovela do logičnog zaključka kako ljudska vrsta i druge životinjske vrste slične u svojem podrijetlu i dolaze iz psihološkog svemira. No, problem prirodnog odabira, različitih varijanti ili faktora koji izazivaju varijacije u ljudskoj rasi, djeluju tek nakon što se vrsta, koja god bila, fizički kristalizirala. Prije toga, evoluirajući psihološki procesi postoje u živućoj grudi Prirode, a oni su nepoznati Haeckelu i njegovim sljedbenicima, jer, zapravo, ne znaju ništa o podrijetlu ljudskog bića. Kako je moguće da materijalistički znanstvenici tvrde kako, u raznim vrstama živih vrsta, postoje određene varijacije, bilo slučajne ili spontane? Nije li to kontradikcija? Ne kažu li oni da je ovaj svemir rezultat sile, tvari i nužnosti? Kako to da onda sami sebi skaču u usta i govore nam o spontanim varijantama u svemiru sile i nužnosti? Je li to moguće? Svemir sile, tvari i nužnosti ne priznaje spontane ili slučajne varijacije. Takva odstupanja u vrstama postoje zbog nečega što sami znanstvenici ne poznaju. Materijalistička znanost ne samo da ignorira, već, što je još gore, zanemaruje da zanemaruje. Psihoanalitička gnostička antropologija zadire duboko u prošlost. Ova ljudska rasa, što u današnje vrijeme nastanjuje lice Zemlje, nije ništa više od naraštaja intelektualnih životinja, pogrešno nazvanih ljudima. Možete se uvrijediti ako tako hoćete, ali prije ove rase umnih zvijeri postojali su lemurijski, hiperborejski i polarni ljudi. Intelektualne životinje potječu s Atlantide, one su se tamo rodile. Pravi su ljudi Lemurije, u svojim posljednjim danima,

109

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

napustili svjetski okoliš. Prepustili su svoje organizme superiornim elementima životinjskog carstva. Rasi intelektualnih životinja prethodili su žitelji Lemurije, te ljudi hiperborejskog kontinenta i sjevernog pola, koji je u to vrijeme bio dio ekvatora. Na čemu psihoanalitička gnostička antropologija temelji ove tvrdnje? Zašto to govori? Temelji se ne samo na svim tradicijama iz knjiga drevnog doba zemalja Inka, Maja, Grka, Indije, Perzije, Tibeta, itd.,. nego i na izravnim istragama onih koji su psihološkom revolucijom uspjeli probuditi svijest. Ovim Radom isporučujemo sve sustave potrebne za buđenje svijesti. Kada se probudite, moći ćete sami istražiti i provjeriti za sebe sve što naglašeno tvrdim. Ali treba se probuditi kako bi se moglo dotaknuti, vidjeti, čuti, osjetiti, a ne biti žrtvom teorija Haeckela, Darwina, Huxleya i njegovih sljedbenika. Postojala su tri ljudska naraštaja, ali kako to možete znati kada vam svijest spava? Oni koji se uspiju probuditi, moći će to istražiti u akašijskim arhivima prirode. Kakva je bila prva rasa? Kako je živjela? U tim vremenima, otprilike prije 300 milijuna godina, prema našim istragama, postojali su protoplazmički ljudi, i sama je Zemlja bila protoplazma. To nije protoplazma Haeckela i slano mora i tisuću drugih nepotvrđenih gluposti, ne. Ova je protoplazmička rasa drukčija. Ljudska je rasa plutala u atmosferi. Još nije pala na vlažno tlo. Kako se razmnožavala i što je bilo njeno podrijetlo? Ova je rasa evoluirala i involuirala u višim dimenzijama prirode i Svemira. Napokon se kristalizirala na Zemlji, koja je isto tako bila protoplazmička, poslije mnogih evoluirajućih procesa. Izronila je iz svog izvornog zametka, lociranog u Kaosu, u Magnus Limbusu, u svjetskom Yliasteru. Kada se ta rasa kristalizirala, oformila je površinu, nukleus, koji je mogao preuzimati divovska obilježja, a mogao se i smanjiti na matematičku točku. Na čemu temeljim te svoje izjave? Na probuđenoj svijesti! Jesam li tome posvjedočio? Jesam! A ako prihvatite doktrinu reinkarnacije, još bolje. Očito je da sam bio reinkarniran u toj rasi. S obzirom da sam budan, ne mogu zaboraviti evoluirajuće i devoluirajuće procese iste. Zato o tome svjedočim pred vama, znajući da spavate. Ali moram odložiti sve te podatke koji su vam potrebni za buđenje. Kako se ta rasa množila? Kako su se razmnožavali? To nisu činili, kako tvrdi Učitelj Blavatsky, na aseksualan način, bez udjela seksa. Takva je tvrdnja pogrešna, jer sila MahaChohana, kreativna energija Trećeg Logosa, snažno protječe u svemu što je bilo i što će biti. To se razmnožavanje odvijalo putem stanične diobe, u drukčijem seksualnom obliku. Organizmi su se dijelili kao što to čine živuće stanice. Studenti biologije dobro znaju kako se organska stanica dijeli: citoplazma se odvaja zajedno s djelićem nukleusa, to se ne zanemaruje. Od tih je dana, taj proces ostao u krvi i u našim se stanicama odvija više milijuna puta. Nije li to istina? Tko se osuđuje to opovrgavati? Ja iznosim činjenice! Vjerujete li možda da stanični proces nema korijena, podrijetlo? Ako tako mislite, radi se o apsurdnosti, jer nema uzroka bez

110

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

posljedice, kao ni posljedice bez uzroka. Dakle, to smo naslijedili. Od koga? Od ljudi prve rase. Odvojeni su organizmi mogli nastaviti razvijati zahvaljujući tome što su hvatali, upijali protoplazmu iz atmosfere koja ih je okruživala. Kasnije su se pojavili Hiperborejci, o kojima piše Friedrich Nietzsche. Ti su ljudi živjeli u onim potkovama što okružuju Arktik, zemlju Sjevera. Jesmo li tome posvjedočili? Da ili ne? Vi niste, jer spavate. Ja jesam, jer sam budan. Poričem li to? Ne! Ako mislite da sam lud, onda to i mislite, ali moram svjedočiti bez obzira na sve, uvijek moram govoriti istinu. Postojali su i Hiperborejci, koji više nisu bili tako želatinasti kao protoplazmički ljudi. Govoreći tako, ne spominjem staničnu dušu Haeckela, u slanom moru, niti slavni atomski moneron, to jest apsurdne ideje Haeckela i njegovih sljedbenika. Sada želim naglašeno spomenuti Hiperborejce koji su proizašli iz protoplazmičke rase. Oni su bili duhovnija rasa, koja se razmnožavala pupanjem. Jeste li vidjeli koralje na liticama olujnog oceana? Iz jednog koralja izlazi drugi, a iz tog treći, četvrti. Postoje biljke koje se nastavljaju množiti pomoću svojih izdanaka, a isto se dogodilo s Hiperborejcima. Određeni su izdanci, koji su se pojavili u Ocu-Majci, djelovali na seksualnoj sili, sve dok se isti nisu odvojili i iz njih se razvilo novo dijete. To je bila metoda razmnožavanja Hiperborejaca. Na kraju, ta je rasa potonula na dno olujnog Pacifika, tijekom milijuna godina evolucija i involucija ove oplođene Prirode. S dna mora kasnije je izronio golemi kontinent, Lemurija, koji je prekrivao čitavo područje Tihog oceana. Tamo se, po prvi put, ljudska rasa oslonila na tvrdu zemaljsku koru. Pojavio se lemurijski kontinent, i to ne spontano, kako je vjerovao Epikur i njegovi sljedbenici, ne prirodnom selekcijom, teorijom koja je podignuta na razinu stvarajućeg božanstva, čudesnom retorikom koja svoj korijen ima u apsurdnom, zar ne? Kako je onda nastao? Na koji način? Kako su se pripadnici prethodne rase kristalizirali, njihova ljudska tijela preuzimala su čvrsto obličje. Tako su se pojavili lemurijski hermafroditi. Tako ih i simboliziraju divovske skulpture Thia, Hidalga, Meksika. Koračali su tlom Zemlje. U početku su se razmnožavali pomoću jajne stanice koja se odvajala od organizma i razvijala, stvarajući novo stvorenje. To je epoha u kojoj falus i uterus još nisu postojali, u kojem su se lingam-yoni razvijali. To je bila epoha u kojoj jajnici još nisu postojali. Vrijeme je prolazilo na lemurijskom tlu i pojavilo se oplođivanje začetkom. Takav je sustav u tom razdoblju izazvao divljenje. Jajnici su primali oplodnu stanicu ili, drugim riječima, spermatozoid, tako da je jaje, kada se odvojilo od jajnika hermafrodita, već bilo oplođeno. Kada bi nastalo, jaje se probijalo nakon određenog vremena sazrijevanja, i iz njega bi izašlo novo dijete. Zato su pripadnici Nahua rekli: «Djeca trećeg sunca preobrazila su se u ptice,» što je mudra tvrdnja drevne Nahua kulture. No, kada se približio kraj Lemurije, u trećoj ili četvrtoj podrasi nadalje, ljudska su se bića podijelila na suprotne spolove. Tada je suradnja postala nužna za stvaranje. Takav sustav

111

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

potječe iz Lemurije. Jasno, potrebno je jaje jajnika, oplođeno stanicom. Samo tako, u jedinstvu oplodne stanice i jajašca, može nastati izvorna stanica, s 48 kromosoma, koju nesumnjivo nosimo u svojoj unutrašnjosti i u kojoj je predstavljeno 48 zakona našeg nastanka.

112

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor OSMO POGLAVLJE BIVŠA OSOBNOST I KVANTNA TEORIJA

Iskrenje atoma uzrokuju nakupine energije, kojoj se dodjeljuje pridjev «kvantna». U dijamantu, kvantne sile se kreću upola sporije, progresivno smanjujući svoju brzinu u zraku, vodi i zemlji. Atom je poput vibrometra što proizvodi valove sa zasebnim brzinama, ovisno o vrsti istih. Emotivna vezanost preminulih tako smanjuje brzinu kvantne energije, da bivša osobnost umrle osobe postaje vidljiva golom oku živog čovjeka. Tako se osobnosti pokojnih osoba čine opipljivima. SLUČAJ GARCIA PENA Određenog sam dana prolazio meksičkom ulicom Cinco de Mayo, u društvu starog prijatelja. Pozdravio sam ga podizanjem ruke i nastavio svojim putem. Nekoliko dana kasnije, susreo sam rođaka tog mog prijatelja koji mi je, na moje iznenađenje, rekao da je gospodin Garcia Pena, kojeg sam pozdravio, umro prije dva mjeseca. Nesumnjivo, njegova je bivša osobnost, povezana za ovaj svijetu u kojem živimo, postala opipljiva i ponavljala iste postupke, na koje je mehanički bila naviknuta. Nesumnjivo je da postoji uska povezanost energetske i atomske osobnosti i kvantnih energija, koje posjeduju svoju vlastitu vibracijsku frekvenciju. Preminuli, zbog svoje emotivne vezanosti za ovaj trodimenzionalni svijet, obično nesvjesno smanjuju kvantnu vibraciju svojih osobnosti, tako postajući opipljivi i vidljivi. Kada su kvanti brzi, ne zapažamo ih. Kada su prespori, situacija je ista. Obično kvantna energija putuje brzinom svjetlosti i u krugu. Tajna vremena skrivena je u atomu. Koncept vremena je negativan. Nitko ne bi mogao prikazati brzinu vremena, nemoguće ju je zatvoriti u laboratorij. Mi, između jednog i drugog događaja, postavljamo vremenski koncept, a dokaz toga je velik broj raznih kalendara. Stav koji imamo u određenom trenutku smanjuje brzinu kvantne sile. Na spiritualističkim se sastancima događaju isti kvantni fenomeni. Procesi Svemira odvijaju se u vječnoj sadašnjosti. Izlazak i zalazak Sunca protječe u vječnom trenutku. Trebali bismo razviti vlastiti način razmišljanja. S energetskog gledišta, svatko je od nas matematička točka koja pristaje služiti kao vozilo određenim vrijednostima, bile one pozitivne ili negativne.

113

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Imidž, vrijednosti i identitet onoga koji je pobio ego pozitivni su faktori. Smrt bi trebalo smatrati matematičkim oduzimanjem PONOVNO UTJELOVLJENJE Ponovno utjelovljenje je novo načelo koje objašnjava neprestanu inkorporaciju vrijednosti u matematičke točke. Energija je neuništiva. Ne vjerujem da je kvantne sile moguće razoriti, ali možemo ih preobraziti. Svaki čovjek koji voli psihološku revoluciju trebao bi razmisliti o svemu što sačinjavaju kvantni fenomeni, kako bi iz toga izvukao vlastiti koncept i očito samorazmatranje Bića. Proučavanje kvantne sile može izvršiti onaj koji osobno proživljava mentalne dinamike te je time, pomoću toga, emancipirao um. SUPER DISCIPLINA Super disciplina i usavršenje fizičkog tijela postiže se pomoću naturopatske medicine. Kada postoji super disciplina, očito je da ćemo iz arheoloških dokumenata moći izvući izravnu mudrost. Posjedovanjem super discipline, shvatit ćemo i prihvatiti da život moramo uzimati kao vježbalište, po vlastitoj volji. Velike pobjede čekaju onoga koji se podvrgne super disciplini. Oni koji tako žive morat će biti jaki kako bi podnijeli «samoću staze». OČITO RAZMATRANJE SEBE Kako bismo shvatili očito razmatranje sebe, moramo proučiti Ivanovu poslanicu, koja je namijenjena radnicima Velikog Rada, dijalektičke revolucije. Potrebno je da Veliki Rad i psihološki rad podupire vjera, jer ona se manifestira u djelima. Onaj koji zna upravljati jezikom, vladat će tijelom i nadvladati druge, te će se, time, uspinjati u Velikom Radu i u psihološkom radu. Kada napredujemo u prakticiranju ovih psiholoških učenja, trebali bismo izbjeći jednu drugu psihološku grešku: hvalisanje sebe. Isto tako ne bismo smjeli postati umišljeni, kako bismo pobijedili u Velikom Radu i u očitom razmatranju sebe.

114

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor DEVETO POGLAVLJE

Svaki alkemičar, kabalist i psiholog treba imati vjere. Ona nije empirijska, moramo je stvoriti. Izrađujemo je proučavanjem sebe i eksperimentiranjem na sebi. TAJNA Dharmapale su strašni gospodari Snage, koji su se žestoko usprotivili materijalističkim odvratnostima kineskih komunista. Ja ću osobno biti u Tibetu, jer se na tom svetom mjestu počinju odvijati velike promjene. Pomagat ću Tibetancima da stanu na kraj ostacima gadosti koje su Kinezi ostavili. Shangri-La je u četvrtoj dimenziji, to je grad u Jinn stanju. Tamo živi Časni Učitelj Kout Humi. Tibet je vrlo sličan Egiptu, a redovnici ne zanemaruju radove mumifikacije. U prošlosti su tibetanski redovnici odnosili svoje mumije do vulkanskih kratera, gdje se nalaze samostani. Nije me strah reći da sam tibetanski lama. Možda se pitate kako mogu biti tu i tamo. To je ostvarivo upotrebom dara sveprisutnosti. Da, sada sam u dolini Adi-tattve, a istovremeno i tu, u Meksiku. U ovoj se dolini vrše svete procesije. Prije je samostan bio u trećoj dimenziji. Sada je uronjen u četvrtoj vertikali. U svojoj unutrašnjosti, zgrada sadrži velike dvorane, gdje se izvršavaju objektivni radovi. Kao lama, imam malu radnu sobu. Dharmapale se sastaju na samostanskom dvorištu. Red tvori 201 član. Više osoblje sastoji se od 72 brahmana. Ovaj red upravlja sudbinama čovječanstva. Tibet su uvijek napadali Englezi i Kinezi, ali uvijek su morali otići, zbog užasne moći Dharmapala. AVATAR Avatari ne smiju zanemarivati društvena pitanja, zbog čega se i Quetzalcoatl manifestirao u dva aspekta: socijalnom i psihološkom. Što se mene tiče, brinem se za ta dva aspekta: ljudske probleme, koje treba riješiti revolucija svijesti provedena na dijalektički način, te probleme kapitala i rada, koje razrješava LSKS (POSCLA na španjolskom jeziku). Iskustvo: «Predali su mu koplje koje je predstavljalo probleme, rekli su mu da uđe u posvećeno svetište, gdje je susreo patrijarha, sv. Augustina. Patrijarh je s police uzeo debelu knjigu, te rekao: ˝Pokazat ću ti mantru koja raspiruje vatru.˝ Otvorio je knjigu… Upalio baklju… Izgovorio je mantru ˝M˝ i vatra je ojačala. Kada je izašao, naučio je koristiti mantru kojom se vatra raspiruje.»

115

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

Sveti Augustin, Patrijarh, vratio se pred oltar Hrama, obučen u svećeničku odoru, kao i Učitelj Samael… U njegovu su ruku stavili tavu, kao da mu žele reći: «Držiš tavu za dršku!» Oformili su veliki lanac… «Pratit ćemo te u tvorbi sve te velike borbe.» Tako ga Bijelo Bratstvo prati… Nažalost, «mala gnostička braća» nisu proučila, nisu proživjela moja učenja, koja sam toliko godina davao kako bi im pružio psihološko oslobođenje. Oni su sami poželjeli sabotirati Veliki Rad Bijelog Bratstva. Isporučivanjem ključeva revolucionarne psihologije i LSKS-a (POSCLA), ne želimo se penjati na više položaje ili živjeti od državnog budžeta. Želimo samo služiti čovječanstvu, služiti predavanjem psiholoških normi, koje sam osobno iskusio, kako bi intelektualna životinja postigla cjelovitu revoluciju… Zadatak avatara nije samo religijski problem, već obuhvaća političke i psihološke sfere naroda. POJEDINAC I DRUŠTVO Društvo je produžetak pojedinca. Ako je pojedinac pohlepan, okrutan, nemilosrdan, egoističan, itd., takvo će biti i društvo. Potrebno je biti iskren prema sebi, svatko je od nas degenerirao, zato i samo društvo mora neizbježno propasti. To ne može riješiti užasno čudovište materijalizma, već pojedinac, na osnovi svoje cjelovite revolucije. Došao je trenutak razmišljanja o vlastitoj sudbini. Nasilje ne rješava ništa. Ono vodi do neuspjeha. Potreban nam je mir, smirenost, razmišljanje, razumijevanje. Problemi svijeta su problemi pojedinca. Krvave revolucije ne rješavaju ništa. Samo ćemo inteligencijom razriješiti problem zapečaćene svijesti. Samo inteligencijom možemo intelektualnu životinju pretvoriti u čovjeka, a zatim i u nadčovjeka. Samo revolucijom dijalektike možemo nadvladati užasno čudovište materijalizma. Ljudsko je društvo produžetak pojedinca. Ako zaista želimo korjenitu promjenu, ako želimo bolji svijet, moramo se promijeniti na pojedinačnoj bazi, promijeniti se u sebi, izmijeniti naše individualnosti, odvratne faktore koji izazivaju bol i patnju diljem svijeta. Sjetimo se da je masa zbroj pojedinaca. Ako se mijenjaju pojedinci, i sama masa neizbježno će postati drukčija. Hitno je stati na kraj egoizmu i kultivirati Krist-centrizam. Samo ćemo tako stvoriti bolji svijet. Neophodno je ukloniti pohlepu i okrutnost koju svatko od nas nosi u sebi. Samo će se tako, promjenom svakog pojedinca, promijeniti i samo društvo, jer potonje je samo produžetak pojedinca. Vladaju bol, glad, zbunjenost, ali ništa od toga ne mogu ukloniti apsurdne procedure nasilja. Oni koji žele preobraziti svijet revolucijama krvi i alkohola, ili državnim udarima i

116

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

strijeljanjem, u potpunosti griješe, jer nasilje začinje još nasilja, a mržnja potiče još mržnje. Za rješavanje problema čovječanstva, potreban nam je mir. Tamu ne razgrađuju udarci i ateizam, već unošenje svjetla. Greške se nećemo riješiti ako se borimo protiv nje, licem u lice, nego otkrivanjem istine bez potrebe napada pogreške. Koliko istina napreduje, toliko će greška morati odstupiti. Nije potreban otpor onome što je negativno, već se treba bezuvjetno posvetiti prakticiranju pozitivnog i podučavati njegove prednosti na praktičan način. Napadanjem greške, izazivamo bijes onih koji griješe. Treba proširiti svjetlo revolucije dijalektike, kako bi raspršili tamu. Hitno je analizirati temeljna načela marksističke dijalektike i svijetu pokazati golemu stvarnost: ista ne podnose dubinsku analizu, te se radi o jednostavnom, jeftinom sofizmu. Stvorimo svjetlo ako želimo prevladati tamu. Nemojmo prolijevati krv. Stigao je trenutak posvećivanja razumijevanju. Trebamo proučiti naša Ja, ako zaista volimo naše bližnje. Neophodno je shvatiti da bolji svijet, svijet bez gladi i straha, možemo stvoriti samo ako stanemo na kraj faktorima egoizma i okrutnosti koje svatko od nas nosi u sebi. Društvo je pojedinac. Svijet je pojedinac. Ako se pojedinac iz temelja promijeni, svijet će se neizbježno promijeniti. Svijest je ozbiljno ugrožena, a čovječanstvu možemo služiti samo ako se, kao pojedinci, korjenito preobrazimo. ZA SVIJEST Uspavala svijesti… Koliko bi drukčija bila da se probudiš… Poznavala bi Sedam Staza Sreće, svjetlo tvoje ljubavi posvuda bi sjalo, ptice bi se radovale u tajni tvojih šuma, svjetlo duha bi sjalo, sretno, a elementali bi za te u zborovima pjevali. PROSVJETLJENJE Redom prakticirajte učenja dijalektičke revolucije. Započnite vašu cjelovitu revoluciju od ovog trenutka. Posvetite vrijeme samima sebi, jer u ovom stanju, u kojem sada jeste, s tim golemim Ja u unutrašnjosti, niste ništa više od neuspjeha. Želim da se odlučite za korjenitu smrt, na svim razinama uma. Mnogi se žale da ne mogu putovati astralnim svijetom kada to požele. Kada probudimo svijest, astralno putovanje više nije problem. Uspavani nisu nizašto!

117

Revolucija dijalektike

Samael Aun Weor

U ovom djelu, Revoluciji dijalektike, predao sam znanost potrebnu za postizanje buđenja svijesti. Nemojte pogriješiti i čitati ovu knjigu kao što čitate novine. Duboko je proučite, proživite je, prakticirajte je. Onima koji se žale jer nisu postigli prosvjetljenje, savjetujem strpljenje i smirenost. Prosvjetljenje nam dolazi kada razgradimo mnogostruko Ja, kada istinski umremo na svih 49 razina podsvijesti. Oni koji stalno žude za okultnim moćima, oni koji koriste seks-jogu kao izgovor za zavođenje žena, u potpunosti se varaju i koračaju u suprotnom smjeru od ciljeva i disciplina Univerzalnog Gnosticizma. Radite s tri faktora revolucije svijesti, na uređen, savršen način. Nemojte padati u grijeh preljuba i bludnje. Prestanite biti poput leptira. Oni koji tako žive, odlazeći od cvijeta do cvijeta, od škole do škole, zapravo su sigurni kandidati za Bezdan i Drugu Smrt. Napustite osobna opravdanja i razmišljanja. Postanite vlastiti neprijatelji ako zaista želite korjenito umrijeti, jer samo ćete tako postići prosvjetljenje. Krenite od radikalne nule. Ostavite se mističnog ponosa, megalomanije, ne smatrajte se uzvišenima. Svi ste vi samo intelektualne životinje, osuđene na bol življenja. Hitno je i neodgodivo da napravite inventuru sebe samih, kako biste znali što zaista jeste. Budite skromni kako biste postigli prosvjetljenje, a još skromniji kada ga postignete.

Samael Aun Weor

118