S.v. Phyllis Jedini Planet Izbora_Kindle

Shlemmer V. Phyllis JEDINI PLANET IZBORA

SADRŽAJ Zahvale ................................................................................................................... 4 Predgovor hrvatskom izdanju ili je li ET nazvao Hrvatsku ............. 8

Predgovor ........................................................................................................... 10 I - UNIVERZUM I NJEGOVA BIĆA .............................................................. 19

1 Uvod............................................................................................................... 20

2 Vijeće devetorice ...................................................................................... 24

3 Bog i stvaranje ........................................................................................... 44

4. Univerzalne civilizacije......................................................................... 65

5 Posjete .......................................................................................................... 97 6 Drugi ........................................................................................................... 130

II - PLANET ZEMLJA .................................................................................... 148 7 Život na Zemlji........................................................................................ 149 8 Ubrzavanje Zemljine evolucije ........................................................ 166

9. Raskrižja .................................................................................................. 186

III - NOVI POGLED NA DREVNU POVIJEST ZEMLJE....................... 198 10 Zasađivanje čovječanstva i Aksu kultura ................................. 199 11 Alteanska pustolovina : Atlantida ............................................... 226

12 Stari Egipat............................................................................................ 245

IV - VITALNE KARIKE U LANCU ............................................................. 259 13 Grananje Huvida, hebrejski korijeni i Polumjesec ............... 279

14 Zavjet ....................................................................................................... 302

15 Nazarenac .............................................................................................. 316

V - DRUGA STRANA MEDALJE ................................................................ 337 16 Rat i mir u devedesetima ................................................................ 338

17 Sprečavanje katastrofe .................................................................... 360

VI - ZEMALJSKI POSLOVI........................................................................... 384

18 Stvaranje promjene ........................................................................... 385 19 Pustolovine u svijesti ........................................................................ 423

20 Poslovi duše .......................................................................................... 449

21 Sljedeće tisućljeće .............................................................................. 481

KAKO JE NASTAO OVAJ IZVJEŠTAJ ....................................................... 499 PROCES ............................................................................................................. 505

TOMOVA MOLITVA...................................................................................... 527

BILJEŠKE UREDNICE ENGLESKOG IZDANJA .................................... 528

I: POVIJEST .................................................................................................. 528

II: ZNANOST I EKOLOGIJA .................................................................... 531

III: DUHOVNO ............................................................................................. 534

Zahvale Bilo je potrebno dvadeset godina predanog rada mnogih ljudi da bi se ostvarila ova knjiga. Veliko mi je zadovoljstvo što im ovom prigodom mogu zahvaliti. Neki su knjigu financirali i podržali me, kako emocionalno i intelektualno, tako i duhovno. Vječno sam im zahvalna.

Posebno se zahvaljujem svojim voljenim kćerima, Phyllis S. Manley i Marilou (Ludi) Long, čija mi je podrška, ljubav i velikodušnost duha i tijela omogućila da napravim ovo djelo. Moja prekrasna i nježna unuko, Kimberly Ross, ovo je knjiga za tebe i buduće generacije. Neka moji roditelji i djedovi i bake koji su mi s ljubavlju pomagali budu ja. Posebnu zahvalu posvećujem Sir Johnu Whitrnoreu za njegov duhovni vidik i stalno pitanje „Što ako? “ kao i njegovoj predanoj supruzi Diani i njihovom sinu Jasonu; dr Andriji Puhariću, s kojim sam uživala raditi i imala privilegiju i sreću što mi je to toliko godina bilo omogućeno; kao i našoj prvotnoj skupini iz Ossnimga, N. Y. Također zahvaljujem i Lark von Hugo koja je na sebe preuzela ogromnu zadaću transkribiranja vrpci nastalih tijekom osamnaest godina. Njezina je posvećenost bila katalizator koji nas je sve pokretao. Lark, zauvijek smo ti zahvalni.

Alicku Bartholomewu iz izdavačke kuće Gateway Books, našem izdavaču, i Paldenu Jenkinsu, za početak prikupljanja onoga što je preneseno.

U Austriji, Mikiju i IngeborgWalleczek, njihovim kćerima Saschi i Tini, koJe su mi često pružale odmor od mojeg grozničavog života i obasipale me ljubavlju i ljepotom. U naše austrijske prijatelje koji su zaboravili sebe i cijelim putem pomagali Devetorici spadaju:WulfKruetschnigg, Franzi Lippert i Jane Tilden, te Barbara Lippitt, moja „posvojena kći“, kojoj zahvaljujem za njezinu nježnu podršku i veseli duh. Iz Kanade dolazi Barbara Bronfman, koja je uvijek tu da bi dala ljubav i ohrabrenje, i koja mi je pružila sigurnu luku i trajno prijateljstvo. U Norveškoj imamo Jan Ame Odegarden, s novim izgledima.

U skupinu iz Velike Britanije, zbog njihove odanosti, spadaju Philip i Rachel Goldman, Susan Kaye, Peter i Teresa Marmot, Fruntz Mitchener, GARRY Rogers, Alex Sautelle, Clive i Alyson Sindair te Ian i Vicki Watson. Posebna zahvala Cynthiji Franklin zato što je prije tako mnogo godina indeksirala vrpce, kao i mojoj prijateljici Angeli Millbum-Scott. Jedno vrlo posebno „hvala“ Davidu Hemeryju i njegovoj supruzi V. za njihovu posvećenost u stvaranju ove knJige.

U Njemačkoj, Lori Ritter, koja mi je posvetila godinu svog života, punu radosti i humora i njezinom prijatelju Volkeru Heimu.

U Izraelu, Avi i Ruti Yasur i svima koJi su imali hrabrosti biti sa mnom na „Tečaju čuda“; mojim partnerima u „Shaar Yaminu“ kao i Rivki Frank, Nivi Shapira, Sylviji Sheinbaum i mnogim mojim prijateljima, klijentima i studentima.

Zahvala Harriet Abramson i Avi N. Tal, koje poznam od početka vremena i koje su uvijek tu kad su mi potrebne.

U prijatelje u Sjedinjenim Državama spadaju Henry Belk koji je sve ovo i pokrenuo. Zahvaljujem Judith Skutch Witson i njezinom suprugu Billu, koji su nam osigurali Čuda. Pokojnom Brendanu O'Reganu, znanstveniku koji nije nikad odbacio moju stvarnost, Jo i Bobu Peaseu za mnoge godine prijateljstva i odanosti, mojoj prijateljici Bette Davis koja vjeruje u mene. Ileen Maisel koja vidi izravno u središte stvari i koja je moj prijatelj i moj rezonator kao i moja povjerenica. Ivoru i Ronnie Witson, koji su s ljubavlju poklonili svoju stručnost i osigurali nam neophodni software za transkribiranje. Desiree i Jimu Hurtaku (The Keys of Enoch) za njihovu posvećenost Svemiru i njihovu pomoć u prolaženju kroz teška vremena. Pokojnom Geneu Rodenberryju, tvorcu Zvjezdanih staza za njegovu hrabrost, znatiželju i želju za komuniciranjem s Devetoncom, te za njegov poluautobiografski filmski scenarij koji je načinio za nas, nazvavši ga „Devetorica“.

Neizmjerno sam zahvalna Mary Bennett, našoj urednici- ona je „dar“ Devetence- za njezinu predanost u oblikovanju ove knjige. Svima koji su sjedili s Devetoricom i vjerovali ili nisu VJerovali.

Konačno, mojem suprugu, Israelu Carmelu, koji je proživljavao moje dvojbe, moju bol i često me nepogrešivo vraćao na pravi put, koji ni u jednom trenutku nije posumnjao u postojanje Toma i Devetorice.

Ako je istina da „Po njihovim ćete ih djelima poznati“, onda su ovo istinski bića svjetla i vidari Planeta. Svima vam zahvaljujem. Phyllis V. Schlenimer.

Predgovor hrvatskom izdanju ili je li ET nazvao Hrvatsku U listopadu 1993. prvi sam puta stigla na veliki frankfurtski Sajam knjiga. Otprilike godinu dana ranije zaplivala sam izdavačkim vodama. Nesigurna i prestrašena veličinom prostora, poslovnošću i brojnošću onoga čemu sam pripadala od najranijeg djetinjstva- knjiga- osjećala sam se kao izgladnjela Alica u zemlji čokolade. Lutajući čudesnim ukoričenim labirintima života naišla sam na štand knjiga iz astrologije, što je tada bilo središnje područje mojih izdavačkih aktivnosti. O nekima od njih poželjela sam detaljnije obavijesti i obratila sam se jedinom čovjeku koji se upravo tada tu nalazio.

Spremno je prihvatio razgovor, pomogao koliko je mogao rekavši da je njegov kolega i izdavač knjiga koje me zanimaju trenutačno odsutan. Pitao me je odakle sam, kakve knjige objavljujem i ja sam odjednom ispričala priču o otoku na kojem živim, malom otoku Korčuli na prekrasnoj hrvatskoj obali Jadrana. A on, taj neobično miran čovjek, okupan blagošću i toplinom govorio je uskoro o gomilama kamenja rasutih po raznim mjestima planeta Zemlje, pitajući ima li nečeg sličnog i na mojem otoku. Naravno, sjetila sam se Koča iznad Žrnova, istog sam časa znala da su one „to“ mjesto. A onda je rekao: „Ima jedna knjiga koju biste trebali pročitati. Izuzetno je važna za naš planet. Ne znam je li kod vas pravi trenutak za tiskanje nečeg sličnog, ali ukoliko želite, poslat ću vam je. “

Željela sam i - knjiga je stigla. A uskoro i njezino drugo izdanje, ovo ovdje ispred vas. Već listajući je, znala sam da je moram objaviti. Bio je to imperativ, jedan od najljepših u mom životu. Vrlo smo se lako dogovorili o uvjetima za hrvatsko tržište, jer čovjek s kojim sam se tako slučajno srela i razgovarala, onaj koji mi je poslao knjigu, bio je Alick Bartholomew, izdavač iz Gateway Booksa.

Ali put do hrvatskih knjižara bio je itekako spor. Čak ne mogu reći težak, već upravo spor. Stalni nedostatak novca, visoki troškovi i neka čudna nesnalažljivost neprekidno su me pratili. Uz to, članak o dupinima pripremljen za jedan hrvatski list u kojem je tiskano više mojih tekstova, iz nekih je neobjašnjivih razloga ostao neobjavljen. Na neuređenom prijevodu skupljala se prašina. Čistila sam je s osjećajem krivnje. A onda, jednog proljetnog dana, napokon sam - sjela i za kuhinjskim stolom iznajmljenog zagrebačkog stana uhvatila se posla.

Danima se papiri nisu micali osim u vrijeme ručka. Ali čak i tada su ostajali na jednoj od stolica. I kad se već sve približilo svom konačnom izgledu, odjurila sam na dogovor o prijelomu i vanjskom izgledu knjige: formatu, veličini slova, opsegu, omotu. Bilo je to pogađate li- 22. travnja 1996. : na Dan planeta Zemlje. Tome, jesi li me ti pogurao? Ako i nisi, hvala ti. I tebi, Zemljo. Oboje mi se jako sviđate.

Zdenka Andnjić

Predgovor Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom (SETI) sada je ozbiljan posao. Godine 1992. NASA je uložila mnogo truda, novca i nove tehnologije pretražujući zvijezde ili, zapravo, njihove planete, radio signalima koji bi mogli naznačiti prisutnost inteligentnih oblika života. U jednoj nedavnoj emisiji na britanskoj televiziji pod imenom „ET, nazovi Zemlju“, nekoliko je istaknutih profesora izrazilo vrlo malo sumnje u postojanje takvog života i željeli su da Zemlja nastavi i dalje tragati za njihovim signalima.

Oni se, međutim, ni izbliza nisu mogli složiti oko toga je li mudro da mi Zemljani otkrivamo Svemiru svoju prisutnost. Kao što je jedan od profesora istaknuo, svi znamo što smo mi, ljudska bića, učinili društvima koja smo proglasili primitivnijima od našeg kad smo ih otkrili, pa što bi, onda, napredniji oblici života mogli učiniti nama? Taj strah temelji se na proturječnoj pretpostavci da bi ta „napredna“ bića bila agresivna, nepromišljena, nesuosjećajna i primitivna poput ljudskih!

Bilo kako bilo, sada je prekasno, jer već desetljećima odašiljemo radio poruke, od kojih su prve već prošle susjedne sunčeve sustave. Bizarna narav moćnijih signala koji dolaze nakon onih prvih točkica i crtica, od sapunskih opera do evangelističkih propovjednika, mogla je, međutim, prouzročiti da se izvanzemaljci upitaju postoji li uopće inteligentan život na Zemlji! Kad su Mahatmu Gandhija zapitali što misli o zapadnoj civilizaciji, on je rekao „to bi bila dobra ideja“. Takav bi mogao biti i pogled na Zemlju izdaleka!

Prijetnja koJu za nas predstavljaju putnici iz drugih svjetova, a koju su stvorile prve knjige znanstvene fantastike, čuveni prijenos Orsona Wellesa i mnogi filmovi, danas je pojačana čudnim pričama o osakaćivanju stoke i otmicama koje čine NLO-i. U posljednje vrijeme, međutim, možda pod utjecajem Zvjezdanih staza Genea Roddenberryja, događaju se neki filmski pokušaji u kojima se izvanzemaljski život predstavlja kao neopasan, što je svoj vrhunac postiglo u dražesnom filmu Stevena Spielberga ET. U većini znanstvenofantastičnih priča bića, dobra ili loša, svojim su izgledom humanoidna, ali imaju sposobnost trenutačnog prelaženja kroz vrijeme i prostor.

Cinici bi oba ta svojstva odbacili kao konvencionalna sredstva kojima se pripovjedač služi prilikom dovođenja izvanzemaljaca na Zemlju. Glumce je zasigurno najlakše pretvoriti u humanoidne pojave, a svi znamo da bi u stvarnosti ET-ijima trebalo jako puno vremena da ovdje doputuju konvencionalnim fizičkim svemirskim letjelicama, ali, možemo li biti toliko uvjereni da ove priče ipak nisu postojeća činjenica?

Prije mnogo godina, fizičar John Wheeler iznio je pretpostavku o mnogo međusobno spojenih Svemira, a drugi su pioniri prekoračili njegove granice spekulacije do svojih granica vjerodostojnosti. Drugi svemiri naznačuju druge dimenzije temeljene na zakonima koji se nalaze onkraj razumijevanja naših znanstvenika i onkraj mogućnosti da ih naša tehnologija otkrije.

Sve što djeluje u tom području činilo bi nam se magično, a oni koji se čvrsto drže ograničenja postojeće znanosti to bi, naravno, odbacili kao nešto što se nije dogodilo ili kao iluziju. Nisu li se do prije samo jednog stoljeća električna rasvjeta, radio, televizija, letenje, a pogotovo svemirski letovi nalazili u području magičnog za sve, osim za posebno odvažne? Jesmo li toliko arogantni i zemljocentrični da mislimo da je naša znanost sada, samo stoljeće nakon toga, jedina znanost Svemira?

Dok je Wheeler teoretizirao o drugim sferama, Uri Geller krčio je putove drugim sredstvima. Njega su, što je bilo predvidivo, odbacili branitelji znanstvene vjere poput mađioničara Jamesa Randija, tragača za izvanzemaljskom inteligencijom Carla Sagana i maestra znanstvene fantastike Isaaca Azimova. Ipak, neki priznati znanstvenici uvažili su njegov rad, a sam se Geller počeo bogatiti određujući nalazišta nafte i minerala za multinacionalna trgovačka poduzeća koja su bila manje osjetljiva na znanstvenu ispravnost njegovih moći. U vjeri, naravno, otkrivamo mnoštvo događaja koji se opiru našem znanstvenom razmišljanju, a oni su posve simetrični s tipovima događaja u koje se uključuju fizičari poput Gellera. Samo u našoj Bibliji postoje mnogi primjeri vidovitosti, izuzetne osjetljivosti na zvukove, spiritizma, telekineze, izlječenja i radiestezije. Duboko je nelogično da naše biblijske priče prihvaćamo na puko povjerenje, a da, ipak, negiramo mogućnost da se te stvari događaju i da se događaju i danas.

Prolazak vremena postupa s povijesnim ljudima i događajima na isti način na koji to televizija čini sada, otežavajući nam zauzimanje uravnotežene perspektive prema dalekim vremenima i otkrivanje njihovih modernih paralela. Religiju je, naravno, makar kršćansku religiju, prestigla znanost kao čuvar istine za nas male smrtnike. Od visokih svećenika znanosti tražimo znanje i razumijevanje, talar je ustuknuo pred bijelim ogrtačem, kalež pred epruvetom.

Prednost znanosti je u tome što nije obavezna odrediti što je dobro, a što zlo, premda vjerujem da bi nam svima bilo bolje kad bi tome bilo tako. Na prvi pogled, čak i na temelju morala, znanost može dobro objasniti svoj uspon jer je dosje koji je religija ostavila za sobom vrijedan žaljenja. I u biblijskim vremenima i danas, postoji obilje primjera čistog zla provedenog u ime Boga i religije. S vremena na vrijeme i fizičari se prokazuju kao varalice ili se njihove moći koriste u zle svrhe. Što je tu novo, iznenađujuće ili različito? Gdjegod postoji dobro, tu je i zlo da mu se opire ili da ga iskrivi. Nije li znanost također stvorila svoja čudovišta? Ni znanost i religija nisu, naravno, prirođena zle, ali ono što neki ljudi čine baveći se njima, upravo je strašno.

Kršćansko gledište na supostojanje dobra i zla možda nije predaleko od pravoga, ali ljudi često nalaze utjehu u jednostranom tumačenju koncepta koji se tiče izvanzemaljaca. Dok neki obožavaju i žure prigrliti sve oblike kozmičkog iskustva koje bi im pomoglo da pobjegnu iz našeg materijalnog postojanja, drugi sva djela izvanzemaljaca ili dodire s njima doživljavaju kao vražju rabotu.

To, međutim, možda i nije prava podjela. Nije li razumno spekulirati o tome da u drugim dimenzijama mogu postojati tehnološki napredna bića, bića koja nisu zla, ali nas smatraju laboratorij om nižih životnih oblika u kojem oni mogu eksperimentirati? Imamo vrlo malo obzira prema onome što radimo životinjama na Zemlji u interesu znanstvenog napretka. Ne bi li i oni mogli činiti isto, i otuda otmice i sakaćenje stoke?

Takvi događaji mogu nas lako navesti da vjerujemo da su svi izvanzemaljski oblici života zli. Oni bi to zasigurno i mogli biti, osim ako mi ne postanemo sposobnima prepoznati kakvo mnoštvo različitih tipova izvanzemaljaca postoji, i koliko se njih u sVIm vremenima nalazi oko nas. Ova ideja izravno se suprotstavlja znanstvenoj predodžbi o fizičkom razvoju ET-ja na rijetkim evolutivnim paralelama nekolicine udaljenih planeta, ali ona odlično pristaje uz religiozna uvjerenja. Da, bića bijelog svjetla, mračnih sila između njih i ona siva, mogla bi sada biti ovdje, premda većinom u drugoj dimenziji koju mi ne možemo otkriti. Samo je naša slijepa logika ona koja postavlja pitanje „Zašto ne dođu i spuste se na travnjak pred Bijelom kućom? Zašto ne dođu i srede nered u kojem se nalazimo? “ Možda o svakom od nas pojedinačno ovisi da ih sami za sebe otkrijemo i učinimo našim VJernim saveznicima. Nije li to ono što je naznačeno u nekim religijama?

U našoj prevelikoj želji da prigrlimo čuda znanosti i steknemo nove tehnološke užitke, uzdigli smo znanstvenike do nezasluženih visina nepogrešivosti i nismo razmislili o tome traže li oni izvanzemaljski život na pravom mjestu.

Taj život nalazi se sada među nama, a tu se nalazio sve od onog kratkog trenutka, u univerzalnom vremenu, kad je započelo ono što nazivamo zabilježenom poviješću. Ako „anđeli“ i druga kozmička bića postoje u nekoj drugoj dimenziji, siguran sam da se oni magično pojavljuju i nestaju, a nije li to upravo ono što i čine? Ne bi li oni mogli doći u „Božjoj kočiji“ koja bi osporila naše zakone gravitacije i zdravog razuma, upravo na način na koji, navodno, dolaze NLO-i?

Da čitamo između redaka religijske i znanstvene literature i da se manje obraćamo znanosti za razumijevanje izvanzemaljske inteligencije, možda bismo bili uspješniji. Sugeriram da niz radio teleskopa NASA-e ne može VIdjeti stablo od šume. Oni je traže tamo negdje, a ona je upravo ovdje! Ona je čak voljna razgovarati s nama, ako smo voljni slušati. Da zapitamo ET-je o njihovom postojanju i svrsi, oni bi nam, možda, i rekli, a također bi otkrili i zašto svoje postojanje javno ne obznanjuju. Problem je u tome što nas religija poziva da razgovaramo s Bogom i njegovim četama, ali ako se usudimo tvrditi da su nam oni odgovorili, smatraju nas ludima. Već gotovo dvadeset godina, razgovaram sa skupinom bića, neljudskih i nevidljivih, koji su, s velikom ljubavlju i strpljenjem, meni i nekolicini kolega ispričali mnogo toga o ustroju inteligentnih životnih oblika u Svemiru, kako se Zemlja uklapa u tu shemu, koja je naša svrha i svrha našeg planeta, kako je naša zloupotreba religije i znanosti iskrivila naše razumijevanje do točke sljepila i što u svezi s time možemo učiniti.

Moji partneri u ovoj pustolovini uključili su u nJu nekoliko znanstvenika, teologa i, neko vrijeme, Genea Roddenberryja, autora Zvjezdanih staza, koji je zatražio, i dobio, vrlo detaljan opis bića iz cijelog Svemira. Gene je umro, ali većina drugih još uvijek je s nama.

Jedini planet izbora predstavlja odabrane dijelove razgovora s našim prijateljima iz Svemira. Nadam se da će makar nekim ljudima, pomoći u razjašnjavanju velikog ponora koji međusobno dijeli religije, religije od znanosti i znanstvenike od medija. Tužno je što se moramo natjecati s određenim moćnim zemaljskim vlastima koji su u svojoj ludosti ili mudrosti, ovisno o vašoj točki gledišta, izabrali da nas štite (oštroumnom upotrebom dezinformacija i izrugivanja) od njihovog potpunijeg znanja o izvanzemaljskom životu. Pitamo se znaju li oni doista s kojom razinom kozmičke hijerarhije imaju posla i kome je od koga potrebna zaštita.

Ova knjiga, zajedno s drugim knjigama, s krugovima u žitu, novim žanrom znanstvenofantastičnih filmova, nekolicinom svjetskih kriza, obavještajcima, kontroliranim curenjem materijala i onim koje nije bilo baš toliko kontrolirano, dio je neophodnog buđenja Zemlje. To buđenje zahtijeva da se zaputimo onkraJ sadašnjih ustroja, kako znanosti tako i religije. Izazov za znanost sastoji se od toga da Je bit religije istinita, a izazov za religiju Je u tome što postOJI samo jedna istina. Sve što bilo koja religija posjeduje perspektiva je te istine, a ona je do sada već prilično iskrivljena. Osim nas samih, ne postoji drugi autoritet za Istinsko razumijevanJe. Trebamo biti hrabri, ali i vrlo izbirljivi.

Ne očekujem da će moja osobita logika izražena na ovih nekoliko stranica biti dovoljna da u potpunosti proširi um sumnjičavog čitatelja. Neki će se od nas, ne bez čvrstih razloga, usprotiviti svakoj poruci koja bi trebala potjecati iz kozmičkog izvora, posebno ako je objavljuje ili prenosi pogrešivo ljudsko biće. Od onoga što ne razumijemo ili ne možemo vjerovati možemo se braniti pretpostavkom, Ili čak, optužbom o prevari. Prevara se, međutim, događa jedino ondje gdje postoji naslućeni ili stvarni novčani dobitak ili moć koja se može zadobiti. To se, jamačno, ne može primijeniti na Phyllis.

Uloga posrednika u uzajamnom djelovanJu zemaljskih i svemirskih svijesti ispunjena je poteškoćama, samoćom i stresom i često je i fizički i emocionalno bolna. Phyllis je iskusila i to, ali i više od toga. Ona je obična američka gospoda, stručnjakinja za prehranu, majka i baka, s izvanrednim darom za učitelja, iscjelitelja i medija, koja o sebi i o tome kako je sve počelo govori svojim vlastitim riječima u „Izvještaju“. Da biste više saznali o procesu prenošenja poruka, preporučam da prije no što počnete čitati sam tekst, pročitate Drugi dio Izvještaja. Još uvijek će biti onih koji će odbacivati prenošenje poruka ili prema tome osjećati snažnu odbojnost. Osobno se duboko suživljavam s njima, ali ne ovisimo li o poznavanju izvora poruke da bismo mogli prepoznati ili prihvatiti mudrost koja je u njoj sadržana? Poprima li dobar citat svoju moć tek onda kad ga pripišemo Abrahamu Lincolnu, Williamu Jamesu ili Shakespeareu?

Ako nam je potrebno ime ili slava kazivatelja da bismo cijenili navod, ne osakaćujemo li time svoju vlastitu moć odabiranja? Jedini planet izbora naznačuje koliko može biti važan naš individualni izbor u nadolazećim godinama, za nas same i za Svemir. Sada, dok ovu knjigu niste pročitali, ne morate, niti možete, o tome odlučiti, ako se ponuđena mudrost prosuđuje prema njezinoj vlastitoj vrijednosti, niti ste sada sposobni odrediti stoje li informacije iznijete u ovoj knjizi kao razumna hipoteza. Nakon toga napravite SVOJ Izbor. Čitajte dalje. John Whitmore

I - UNIVERZUM I NJEGOVA BIĆA

1 Uvod „Mi smo tu. Ja sam Tom. Dolazimo u miru i ljubavi. Pozdravi, blagoslovi, radost“.

Ovako započinju mnoge od poruka Vijeća devetorice. Njih prenosi Tom, njihov glasnogovornik. Ovo izdanje jedinog planeta izbora nastalo je iz potrebe da se pripremi originalni tekst za prijevod na druge jezike. Također je, nakon uspjeha prethodnog izdanja, postalo jasno da postoji potreba za dodatnim materijalom koji potječe od Devetorice. Stoga je izvorni tekst proširen postojećim materijalom iz arhiva, a dodane su i nove poruke (primljene u svibnju 1994. godine). Za postizanje tog cilja, uredničke je intervencije bilo potrebno svesti na najmanju moguću mjeru, tekstovi Devetorice govorit će sami za sebe, jer kao što je Tom rekao u Jednoj poruci iz 1991. godine: „Energija ovih pozitivnih spoznaja omogućuje da se životi promijene. Od životne je važnosti da ova kozmologija bude dostupna čovječanstvu. Dati im mogućnost da saznaju istinu, jer će ona, kad bude izložena, iznijeti na vidjelo onu unutarnju šifru koja će ih učiniti svjesnima“ Moja je urednička odluka bila, dakle, da materijalom rukujem vrlo nježno. Prilično je moguće da ne shvaćamo sva značenja svih Tomovih rečenica- ali, također je moguće da će, unutarnjim rastom, ono što je danas nejasno, sutra bljesnuti jasnoćom. Ovo je vrsta knjige koja daleko seže i pomaže nam u rastu. Ova se knjiga uvelike razlikuje i od knjige Prelude To The Landing On Planet

Earth i od svojeg prvog izdanja. U njoj nema pripovjedačkog stila iz prijašnje knjige, niti komentara iz potonje. Ona od čitatelja zahtijeva da jednostavno „bude“. Ona je odraz munjevito mijenjajućih vremena, naše sve veće sposobnosti da u svoje živote ugradimo neobične ideje i da prema njima djelujemo. Vrlo često Tom izrekne rečenicu, a zatim je ponovi, izmijenivši tek jednu ili dvije riječi. On proširuje naše umove i postupno se u naš um, u laganim, spiralnim etapama, uvodi jedan veliki koncept. To je drugi način za pokretanje sposobnosti našeg šifriranja, omogućujući nam, pritom, da upijemo informaciju koju ćemo izvući kad to bude potrebno.

I ja bih preporučila čitateljima da prvo pročitaju „Izvještaj“, Dio 1 i 2 prije no što se posvete knjizi, budući da će im ta informacija uvelike pomoći prilikom razumijevanja navedenih procesa. S moje strane, dok sam radila na ovim porukama, osjećala sam da postaju veliki kristal, koji sa svih svojih površina odražava svjetlo. I bila sam, i još uvijek jesam, obodrena opipljivom energijom koja izbija iz tih rečenica. Mora se reći da bi moja zadaća bila mnogo teža bez znanja Palden Jenkins, koji je prikupio poruke za prvo izdanje. I Tom je zahtijevao da se zahvali Paldenu:

„Kao glasnogovornik Devetorice, prenosim od Vijeća devetorice, našu veliku zahvalnost i radost zbog zadaće koju ste obavili“.

Moje zahvale također idu i Lab Nine Ltd-u za dozvolu korištenja izvadaka iz knjige Prelude to the Landing on Planet Earth koja sadrži izvatke iz knjige Ivana T. Sandersona Uninvited visitors.

Tomove rečenice nastojala sam ostaviti u što izvornijem obliku, a da ipak budu što razumljivije. Sve se riječi nalaze na mjestima na kojima se trebaju nalaziti, čak i kad bi se to, prema našim modernim standardima, moglo doimati „Čudnim“. Mnoge rečenice imaju nekoliko značenja, a svako će pojedino otkriti svoje vlastite istine. Ovim se tekstovima bavim već mnogo mjeseci, i u svakom sam odjeljku pronašla po nekoliko slojeva značenja. On se često služi riječju „Da“ na kraju svojih rečenica. Katkad njome želi potvrditi ono što je upravo rekao. Često njome slušatelju želi reći da je govornik spreman za sljedeće pitanje. Katkad se čini da govornik nije u stanju izgovoriti pojedinu riječ, te to pokušava nekoliko puta učiniti, ali sam čitatelja poštedjela rečenica kao što su: „To je vje. . . vjeroj. . . vjer. . vjerojatno!“ Posljednje je izgovoreno s notom trijumfa. On voli pitati zašto riječi imaju isti zvuk, ali različito značenje, a takva skretanja često puta prekine Vijeće tražeći od njega da govori o onome što je na redu. On uživa u igrama riječi, a čitatelj treba paziti na dvostruka značenja jer će njihov sadržaj, premda zabavan, obično imati ozbiljne implikacije za tekst. On je ushićen što može biti s nama i, premda je čudno reći tako nešto za netjelesna biće, mogu samo reći da sam kroz sve moje razgovore s Tomom otkrila da je on uistinu prijemčiv i postao mi je izuzetno drag. Vijeće devetorice samo prenosi poruke kroz Phyllis Schlenimer, i to u vrijeme kad, vrijedno je ponoviti, prenošenje poruka postaje sve popularnije. Kao što Tom objašnjava: „Kad se otvorite prema komunikaciji s bićima iz drugih dimenzija, vrlo je važno znati svrhu i motiv.“

Jer postoje oni koji istupaju objavljujući jednu stvar, koja je, zapravo, sasvim drugačija, a može se dogoditi i da isklizne informacija koja je možda istinita, ali može biti i metoda za manipuliranje i kol)trolu.

Mi dolazimo samo kroz Naše Biće (Phyllis). Ja sam jedini glasnogovornik Devetorice i ne govorim ni kroz koga drugoga“. Tekst iz kojeg potječe ovaj navod može se naći u „Izvještaju“.

Tom je također rekao da nije neophodno i dalje se kretati „U vjetru čežnje“' Ostavit ću vas, dakle, s ovim porukama. One su mi pružile veliku radost za koju ću im dovijeka biti zahvalna. Ako, čitajući ovu knjigu primite onoliko blagoslova koliko sam ih ja primila, onda ćete biti istinski obogaćeni. Ostavljam vas s ovim navodom: „Usađujemo u vas našu energiju. Budimo vas, kao što i vi budite nas. Želimo da znate da vas volimo. Želimo da znate tko ste i želimo da od nas ili vas samih ne činite bogove. Zahvaljujemo vam“.

2 Vijeće devetorice Osim odgovora danih u sljedećem poglavlju, jedan izuzetno zapanjujući aspekt ovih poruka je Tomova sposobnost preciznog i potpunog prisjećanja sadržaja prethodnih razgovora On često kaže „Pogledaj u svoje bilješke od prije dvije godine“, a priznao je i da oni mogu učiniti za nekoliko sekundi ono za što bi nama bili potrebni mjeseci rada. Čini se da je shvaćanje porijekla Devetorice ograničeno unutarnjim razvojem pojedinca (bilo da je to ispitivač ili čitatelj) . Jer, kao što je Tom rekao: ako postoji jedna osoba koja bi postavila pitanje koje ne može usvojiti i istinski shvatiti, mi ne dajemo odgovor dok ne dođe vrijeme u kojem će ta osoba to moći shvatiti“. Zbog toga ovo poglavlje započinje s nekoliko različitih ljudi koji postavljaju istovrsna pitanja. Tom je jednom odgovorio: „Mi smo zapravo eoni“ aludirajući na gnostičke filozofe, a sam se taj razgovor pojavljuje kasnije u knjizi. Eon je izraz koji se obično koristi za opisivanje razdoblja, vječnosti . On, međutim, označava i najviši oblik nebeske sile, duhovne cjeline koju stvara božanska prisutnost. Prvi razgovor, koji se odvijao 1975. godine, bio je razgovor s Geneom Roddenberryjem (tvorcem Zvjezdanih staza). Gene je imao nekoliko vrlo dugih razgovora s Tomom, a većinu njih možete pronaći kasnije u ovom odjeljku. GENE: S kim pričam? Imate li ime?

TOM: Ja sam Tom. Ja sam glasnogovornik Vijeća devetorice. Ja sam uistinu Tehuti.

Da. Ja sam također Hamarkos, ja sam i Herenkar, znaju me kao Thomasa, a poznat sam i kao Atum. GENE: jesi li ti jedan od Devetorice ili si ti zasebno biće? TOM: Ja sjedim u Vijeću devetorice, da. ja sam jedan koji u mudrosti s sobom govori. Ali, Vijeće je reklo da, u komunikacijama, povremeno ne zvučim mudro! Da. Ovo je odgovor koji je Tom o istoj temi dao 1977. godine jednom drugom ispitivaču: GOST: Volio bih zapitati što je to što me pozdravlja?

TOM: Ja sam glasnogovornik. Poznat sam kao Tom za Vijeće devetorice. Ja sam od Devetorice. GOST: Koga predstavljate? Viši autoritet iznad vas koji vam zapovijeda i usmjerava vaše putove? TOM: To je teško objasniti, jer u svijetu ne postoji slična situacija. Ali, mi bismo vam željeli reći- da, mi smo povezani s onima koji su viši, ali u cijelosti smo svi zajedno jedno, kao što je i cijeli Svemir jedno. GOST: Imate li neku svrhu u našem svijetu, neku važnu poruku? TOM: Želimo da znate, prvo da mi nismo fizička bića. Vaš svijet je očitovanje stvaranja i Stvoritelj se očituje u vašem svijetu- u obliku čovječanstva. Vi pitate, imamo li mi neku poruku za vas? GOST: Da, to pitam.

TOM: Kažemo vam: Stvoreni ste prema slici svog Tvorca. Ovaj je svijet stvaranjem izgubio svoj identitet. Ono što se neophodno mora shvatiti je širenje i stvaranje djelovanja i djela što vas dovodi do potpunosti u onome što jeste. Nije dovoljno moliti, nije dovoljno okupljati skupine ljudi za meditaciju. Ono što je važno je djelovati. GOST: Puno ti hvala, Tom. ANDREW: Posebno me zanima „Hamarkos“. Biste li nam mogli reći ... TOM: Ja sam dan, i ja sam večer, i ja sam podne. ANDREW: Kako su, prema tebi, Egipćani izgradili Sfingu i dali joj ime?

TOM: Otkrio si tajnu, pravo znanje o njoj bit će preneseno neki drugi put. Ali, prvi put kad sam bio na planetu Zemlji ili kad sam se poistovjetio s vašim planetom Zemljom bilo je prije 34.000 godina. Ja sam ravnoteža. I kad kažem „ja“- to i mislim, jer ja sam izaslanik Devetorice. To nije ja, to je skupina. A načelo Devetorice je beskrajna inteligencija, i ono što želimo donijeti ovom planetu je taj tip inteligencije. Mi smo devet načela Svemira, a opet smo zajedno jedno. Mi smo zasebni i jedno istovremeno. Svaki od nas predstavlja dio energije, znanja, mudrosti, ljubavi, dobrote, tehnologije, a to traje sve dok svaki dio spirale ne bude sastavljen od svega što je važno za prenošenje potpunog razumijevanja na svaki atom, dok on ne postane jedno s nama. U stvarnosti postoje umnožavanja i to brojna, ali u načelu nas je devet.

Mi smo ono što se (u hebrejskoj tradiciji) određuje kao Elohim. Želimo da znate da mi nismo Bog. Mi smo kolektivni i postajemo jedno. Želimo da znate da smo mi vi baš kao što ste i vi mi. Vi ste nas stvorili, i iz tog stvaranja vi ste bili stvoreni. Nemojte podcjenjivati sebe i svoje sposobnosti. Znajte da su svi ljudi čisti, da ste savršeni i da je kod vas sve moguće. Znajte, također, da mi ne možemo postojati bez vas i svih duša, a ne može ni planet Zemlja ni Svemir. Kad to shvatite, shvatit ćete svoj vlastiti život. Povremeno, u vašem svijetu, ljudi stvaraju zbrku, jer gustoća zbrke je gustoća tame. Ali, uvijek držite svjetlo istine vašeg vlastitog bića, onoga što jeste, u svojim srcima. Mi smo uvijek s vama. Dajemo vam ljubav, donosimo mir. ANDREW: Samo bih vam rekao kako vas zamišljam: pretpostavljam da ste čista bića svjetla, u smislu u kojem mi to uopće ne shvaćamo, jer vi postojite u brzini koja je onkraj svjetlosne ... TOM: To se nalazi izvan vaše moći razumijevanja. ANDREW: Da, ali u biti vi jeste takve naravi, a ne nešto materijalno ... TOM: To je istina. ANDREW: ... nešto onkraj (otona, onkraj tahionsa (najmanji poznati djeljivi kvant ili potpodjela svjetla). I drugo što bih mogao reći o vama je da vi više pripadate naravi onoga što mi nazivamo „duša“ nego bilo čemu drugome što možemo zamisliti… TOM: Mi smo duša.

ANDREW: Vi ste duša. Onda, u tvom odnosu prema Devetorici, na primjer- jesu li Devetorica istovrsni tebi? TOM: Mi smo jedno te isto. ANDREW: Shvaćam. Možeš li, onda, objasniti duboku tajnu: zašto postoji devet temeljnih očitovanja „Boga“, mislim da trebamo upotrijebiti tu riječ u nedostatku bolje? TOM: Pokušat ću to objasniti na način na koji možete razumjeti. Devet je cjelovito. Sve je devet. U vašem svijetu rekli ste toliko puta sedam, a sve je, zapravo, istinski devet. Postoji devet čakri, koje su devet načela i devet elemenata onoga što nazivate Bogom. Postoji devet pojasa oko ovog planeta Zemlje. Postoji devet eteričkih tijela, a svrha rasta vaših eteričkih tijela ili prolaženja kroz vaše preobrazbe i prijelaze je steći devet eteričkih tijela. Devet je potpuni broj, on je cjelina. Kad pređete devet, on se poništava, postaje jedan, a devet je cjelovito. To se ne mijenja. Ali, zapamtite sljedeće: mi nismo Bog. Svi vi i svi mi činimo Boga. Onda je započela rasprava o jeziku:

ANDREW: Imate li neku metodu stvaranja vašeg jezika tako da možemo čuti njegovu kakvoću. TOM: Kad govorimo o tome kakav je naš jezik, on dolazi iz najdublje unutrašnjosti. On dosiže različite stupnjeve, ali to je tonalan jezik. U vašim jezicima na Zemlji, vi govorite u kutiju, a onda to izbacujete.

JOHN: Da. Naš jezik stvara se u glasnicama. TOM: Mi govorimo u ovoj kutiji, a onda ispustimo zrak i izbacimo ga, shvaćate li to? ANDREW: Da. TOM: A naš jezik, on je unutra. On vibrira od tijela, shvaćate li? ANDREW: On, dakle, uopće ne izlazi onako kako to čini naš jezik. TOM: Ne, on tako ne izlazi. ANDREW: Stvara li on zvukove koje drugi mogu čuti? TOM: On stvara zvuk koji možete čuti, ali on je unutra. ANDREW: Drugim riječima, on se stvara u mojoj glavi, a ne u mojim ušima? Je li to razlog zbog kojega kažeš da je tonalni opseg tvog jezika 98,6 megaherca? TOM: To je točno. ANDREW: Drugim riječima, to je ono što bismo mi nazvali radio valovima? TOM: To je također točno. U sljedećem prenošenju poruka, jedan je ispitivač naveo imena raznih biblijskih likova od Postanka (PoglavlJa 4 i S), Adamovih potomaka, pitajući je li bilo koji od njih član Devetorice.

TOM: Koliko ja znam, mi nismo nijedan od tih. Postoje naznake o nama na vašem planetu. Postoje mnogi koji pokušavaju shvatiti tko smo mi. U vašoj zemaljskosti, vama je teško prihvatiti da to ne shvaćate! Povremeno, pokušaj razumijevanja oboji istinu Svemira. Postoje samo ključevi za otključavanje pojedinih dijelova, jer ljudski um ne može u potpunosti shvaćati. Postoje mnoga tumačenja, ali i mnogi sukobi oko pitanja tko smo mi. Da. U budućem vremenu, pokušat ćemo se objasniti na drugoj razini svijesti, ali najprije planet Zemlja mora dostići to stanje evolutivne svijesti na kojem nas može shvatiti, da. Vijeće je reklo, nemoj nas pokušavati staviti u kutiju, u tom obliku ne postojimo, da. JOHN: Je li ispravno reći da postoji nekoliko dimenzija između nas i vas? TOM: To bi bilo ublažavanje. Postoji ih mnogo. Unutra, u vašem umu, vizualizirajte vašu Zemlju. Onda s vaše Zemlje vizualizirajte postojanje valova koji se spiralno kreću prema van. A jedan val stvara drugi, i kako kruži, tako se i širi. A stvara ih sve više. A to je u početku teško, i ako ima zvuk, onda je to glasan zvuk. A, kako se širi prema van, tako postaje profinjeniji, sve širi i sve ono što ih, unutar fizičkog planeta Zemlje, pomjera uklonjeno je jer to postaje čisti zvuk i čisti val. A, ako te valove želite sebi predstaviti, predstavite ih u crnoj ili smeđoj boji, jer dok se šire oni se, također, pročišćuju, dok uistinu ne postanu boja bezbojnog, što je zapravo zlatno svjetlo. Mi smo nedaleko od roga. Mi smo- kako vam to možemo objasniti?

Kao što vi možete primati zvuk dok on ne postane najčišći, i kao što možete primati boju dok ne postane najčišća i ako možete primiti sve njihove vibracije dok im se razine ne podignu, do vrhunca koji je čista priroda tu se mi nalazimo. JOHN: Shvaćam. To je prekrasna slika. Hvala ti. TOM: T o je kao da uzmeš sve što je duhovno u Svemiru, i sve što je intelektualno u Svemiru i sve fizičko koje je pročišćeno i smiješaš ih zajedno da bi stvorio jednu čistoću. To je poput kristala. ANDREW: Ono što bismo željeli saznati je nešto o vašoj prirodnoj povijesti. Željeli bismo znati kako izgledate, kako se razmnožavate, što poduzimate za vašu ishranu, koja je vaša uloga u Svemiru, kakav je vaš interes na Zemlji, i tako dalje? Mislim da bi nam uvelike pomoglo ako bi nam pružio neku malo širu predodžbu o tome tko ste vi? TOM: Mi nemamo fizičko tijelo. Premda, preko sebe možemo prebaciti ogrtač fizičkog tijela kad je to neophodno. Teško nam je točno vam objasniti kako se pojavljujemo. Pojavljujemo se u mnogim oblicima, kad je to potrebno. A u vašem misaonom procesu možemo se pojaviti kao ljudi, možemo se pojaviti kao energetska lopta, možemo se pojaviti kao vrlo sjajno svjetlo. Razvili smo se onkraj stanja u kojem bi nam trebalo fizičko tijelo, kakvo je potrebno mnogim dušama. Uvijek smo tu, ali uvijek nas ne vidite. Kad kažem mi, ne mislim na sebe, već mislim na sve nas. Mi često promatramo. Postoji posebno vrijeme u vašim životima kad mi ne promatramo, a to je kad ste obuzeti svojim željama. To ne razumijemo, i to nije naš posao.

ANDREW: Shvaćam. Pretpostavljajući, dakle, da imate određenu fizičku energiju iz koje možete crpiti, vi se možete oblikovati u nešto što bi se očitovalo u našem svijetu. je li to točna predodžba? TOM: To bi bilo nešto slično tome, ali vi ne biste shvatili našu tehnologiju. U našim mislima smo ono što u tom trenutku mislimo da jesmo. Shvaćate li to? Mi postojimo u zoni hladnoga. Zbog toga nemamo nikakvih problema prilikom očitovanja na bilo koji način na koji poželimo. Što se tiče našeg razmnožavanja, ono nam nije potrebno. Morate zapamtiti da su oni među nama koji žive u ovoj zoni prešli veliki put u evoluciji. Nije se neophodno razmnožavati kao u vašem slučaju. Mi smo duša. ANDREW: U kojem dijelu Svemira radite ili, čime upravljate ... TOM: Mi smo Svemir. ANDREW: U tom Svemiru postoje, dakle, svjetovi materije, antimaterije, (otona, zraka, energija, čestica i još koječega. U kojem dijelu ovog područja vi postojite ili je to izvan granica našeg razumijevanja? TOM: To se nalazi izvan granica vašeg razumijevanja. Mi dolazimo iz zone koja je hladna. To je savršenstvo. ANDREW: Znate, mi na Zemlji upravo počinjemo razumijevati, vrlo nejasno, zonu hladnoga ili supravodljivosti, i znamo da u toj zoni nema otpora, nema trenja, drugim riječima, prema našoj jednostavnoj predodžbi, to je područje stalnog kretanja. Nije li to u suštini istina?

TOM: To je istina i to je savršenstvo. Mi smo u središtu. A mi ne želimo da to zvuči kao da smo mi savršeni ili kao da smo egoistični , ali na svakoj našoj strani postoji pozitivno i postoji negativno. A kad to kažem, mislim da postoji pozitivno koje nije uravnoteženo i da postoji negativno koje nije uravnoteženo. Mi smo u središtu, mi smo uravnoteženi. Mi pokušavamo te druge sile dovesti u ravnotežu. Nikad se nismo nalazili izvan ravnoteže. Postoje druge stvari u Svemiru koje nisu u ravnoteži. Mi postojimo na uporišnoj točki Svemira. Tu je ravnoteža. Unutar svakog od vas postoji sve pozitivno i sve negativno Svemira. Shvaćate li? ANDREW: Ne, ne shvaćam. Jer, jednom si ·nam rekao da vi niste ni na dobroj ni na lošoj strani, da ste vi uporište između njih. TOM: Da. Ali, shvaćate li da ste vi ta ravnoteža? JOHN: Mi imamo sve dobro i sve loše ... ? TOM: Zbog toga ste vi ravnoteža. I zbog čega smo mi ravnoteža. Shvaćate materiju i antimateriju? ANDREW: U našem svijetu nikad nije postojala nikakva fuzija materije i antimaterije - ti nam govoriš o nečem potpuno stranom. Materija i antimaterija postoje neovisno jedna o drugoj. Ako se spoje, događa se divovska eksplozija ... TOM: Što je Armagedon? ANDREW: Ne znam. Tek riječ u Bibliji. TOM: Nije li to divovska eksplozija? ANDREW: To nije materija i antimaterija, zar ne?

TOM: Pokušavam napraviti analogiju. Kako vam možemo objasniti? ANDREW: Ne znam, jako je teško jer koncept Zemlje ne pristaje onome što ti pokušavaš objasniti. TOM: Počet ćemo od početka. U svakom od vas, kao i u svakom od nas, postoji cjelovitost. Cjelovitost je savršen sklad i ravnoteža između onoga što nazivate dobro i zlo“. To je ono što nas drži na uporišnoj točki. Zbog toga smo mi uporište, jer smo u ravnoteži. Kad smo zajedno mi smo jedno i mi smo uporište. Pretpostavite da živimo u svijetu materije- to nije istina, ali zamislite. Sada se Vijeće devetorice nalazi u središtu. A na našoj desnoj strani bio bi svijet materije, a na našoj lijevoj strani, svijet antimaterije, shvaćate to? Kad bi se ta dva svijeta spojila, imali bismo eksploziju. ANDREW: Ali, razlog zbog kojeg slabije shvaćam je taj što si rekao da smo sastavljeni od obje strane polariteta, pa kako onda može postojati druga strana, kad smo već sastavljeni? TOM: Nisi shvatio što smo rekli. ANDREW: Ako je nešto sastavljeno, onda nema dvije strane, shvaćaš? Ako postoji crno i bijelo, onda mogu postojati dvije strane, ali crno i bijelo nije kombinacija, sivo je kombinacija. Teško mi je ... TOM: Ti objašnjavaš u svom svijetu, mi objašnjavamo u na~em. Recimo, u biti ... ? ANDREW: U biti, u redu. To olakšava stvari, ako je to bit, a ne stvarna materija, štogod to moglo biti ...

TOM: To je bit. ANDREW: U redu.

TOM: Unutar svega postoji ravnoteža. Ono što uzrokuje veliki razdor je situacija slična spajanju materije i antimaterije. One se ne mogu miješati, one se ne mogu skladno miješati, one se ne mogu stopiti, one postanu jedna spram drugoj destruktivne. Ovdje, Andrew po drugi put razgovara s Tomom, ovog puta o dvojnosti: a Tom mu nekoliko puta pokušava razjasniti sliku:

ANDREW: Imamo određenih poteškoća u shvaćanju onoga što je negativno, a što je pozitivno, glede onoga što se naziva dobrim i zlim na ljudskoj razini. TOM: Vama je, u vašem fizičkom svijetu, teško istinski shvatiti važnost obje te stvari. Pokušat ću ti to objasniti tako da uzmogneš razumjeti. To bi bilo slično velikoj vagi. Mi smo na vrhu te divovske vage. Vizualiziraj Svemir s vrhom koji smo mi. S jedne strane Svemira, vizualiziraj sve što je negativno, a s druge strane, sve pozitivno. l kad to vidiš, znaš da se tu radi o situaciji potpune neravnoteže. Teško nam je to objasniti rako da bi vi mogli shvatiti. Unutar svake od tih strana nalazi se mnogo ... objasnit ću to u zemaljskim terminima: Dok svaka od galaksija i sunčevih sustava unutar galaksija ... prvo moram pojasniti: Svemir, s Devetoricom u središtu, ima četiri strane, stranu suprotnu onoj u kojoj vi postaji te i druge dvije, a sve su u ravnoteži. Shvaćaš li? ANDREW: Da, pratim te.

TOM: To se nalazi u savršenoj ravnoteži. Na ovu ćemo stranu sada smjestiti sunčeve sustave unutar vaše galaksije i ostale galaksije. Kad bi svaku od tih galaksija zamislio kao kamen, kad bi ti kamenovi imali savršenu težinu i omjer naspram ostale tri strane, onda bi to također bilo u ravnoteži. Ali, ako bi jedan od tih kamenova bio od poroznog materijala, a ako ga takvog staviš u ulje i on upije ulje, i od njega oteža, onda bi on poremetio ravnotežu te bi ravnotežu i vagu doveo u nepravilan položaj, te bi tako poremetio i drugu stranu Svemira. Vaš planet to postiže. Negativno je teško ulje. Zapamti: druge strane su u ravnoteži, ali ova neravnoteža može sve prevrnuti. T o nije ispravno. U stvarnosti ne postoji dobro i ne postoji zlo. Samo kad se jedno od njih pokvari, onda zarazi ostale, bilo dobro ili zlo. Zbog neznanja naroda na planetu Zemlji, i zbog roga što ih njihovi vjerski vode uče neznanju, vaše negativne sile, koje zapravo ne izgledaju onako kako ih vi vidite, očituju se ovako kako se očituju da bi ugradile strah. Ali, ono što je istinski negativno - pozorno slušaj - ono što stvara nered, osim želja i pohlepe, je potpuno negiranje i krivo tumačenje postojanja konačne stvarnosti. Vama se dogodila prenapučenost zbog hvatanja duhova u stupicu, zbog reinkarnacije. Zato se zemaljski ljudi, duše i duhovi koji okružuju vašu Zemlju trebaju osloboditi pohlepe i želje, jer je to stupica. Vaši vjerski vođe ovo ne shvaćaju i ne podučavaju ljude o tome. Zapamti da se u tebi nalazi sjeme čistoće i ljepote, i da se, ako ne održavaš ravnotežu, može pojaviti ružnoća ili neki ružni dio. Ali, zapamti zaboravljanje.

U sebi ne zadržavamo nikakvu netrpeljivost, a ni vi ne biste trebali to činiti. Premda postojite na fizičkom planetu i na najgušćem od svih planeta u Svemiru, zapamti da se sve duše mogu spasiti. Jedina stvar koju ne možemo zaboraviti je pogrda Boga ... ANDREW: Da shvaćam. Mislim da je bilo događaja u kojima smo bili krivi zbog tog stava. TOM: To je istina, ali, zapamti da treba zaboraviti ako postoji istinsko priznanje. Mi vam to možemo reći, izraziti ono što osjećaš je jedna stvar, ali važno je djelovati. Postoje mnogi glumci na pozornici svijeta koji igraju ulogu različitu od onoga što osjećaju. Tek kad počnu osjećati da su oni ta uloga, a ne više oni, tO je, onda, velika razlika. Oni mogu reći da vole Boga, i mogu reći da razumiju, ali ako se oni ne ponašaju na takav način , onda je to još ozbiljniji problem, jer to ne čine u neznanju. To je isto kao kad daš drugome jer vjeruješ da ga to obavezuje da ti vrati, a ono što si dao nije zlatno već crno i gnjilo. Također, želimo da znate da nemamo potrebu za obožavanjem. Mi od vas trebamo ljubav. Znaš li tko je Bog? ANDREW: Znam tko je Bog u apstraktnom smislu. TOM: Znaš li istinski tko je Bog? ANDREW: Ne, istinski ne znam. TOM: Jesi li spreman saznati tko je Bog?

ANDREW: Mislim da jesam, da. Ne znam što to znači u smislu posljedica, ali jesam, spreman sam. TOM: Ljubav je Bog. A ljubav je ona koja stvara energiju koja hrani Boga- i stvara Boga. U vašem svijetu postoje vjerske skupine koje kažu da je Bog unutra. A to je istina zbog toga što se u svakom pojedincu nalazi dio božanskog. Ali, ono što smo ti rekli nije isto. ANDREW: Trebalo mi je dugo vremena da se pomirim s time, s predodžbom da su Devetorica zajedno Bog, a da smo svi mi zajedno Bog ... TOM: Zapamti da kao Bog mi svi nosimo težak teret, ali nosimo i radost. ANDREW: Nalazeći se, dakle, u središtu, možeš li mi dati još naznaka o tome kako mi stojimo između negativnog i pozitivnog? TOM: Zapamti ovo: položaj koji ste odabrali u vašem fizičkom svijetu jest ograničen. Ali, zapamti tko si. Nemoj nikad iz vida izgubiti tko si. I zapamti da su u Bogu sve stvari moguće i da će se ostvariti. Problem je u granicama fizičkog uma i razumijevanja. A, također, zapamti da se kao Bog, da bi održali ravnotežu u vašem fizičkom svijetu, morate povremeno odvojiti. Nježno se morate odvojiti. Jer, rad koji svjesni ljudi na Zemlji moraju obaviti ne uključuje jednog ili dvoje pojedinaca ili nekolicinu pojedinaca. Rad koji vi, ljudi, morate obaviti obuhvaća Svemir. I zapamti: Bog nikad ne griješi. U vašem fizičkom svijetu, vi ste, kao Bog, na kušnji.

Nije stvar u tome da se može iskušati Boga, već se na kušnji nalaze vaša fizička ograničenja prema vama samima kao Bogu. I premda mi znamo da ovo vama može zvučati kao proturječnost, biti Bog i imati problema s fizičkim svijetom, vi morate početi shvaćati ove probleme fizičkog svijeta. Postoje neki od nas koji nikad nisu imali taj problem, i teško je takvima, koji o tome ništa ne znaju, to shvatiti. Bog je sveznajući i svevideći, ali postoje dijelovi Boga, kao što postoje dijelovi svakog atoma. Cjelina zajedno čini jedno, ali svi dijelovi ne doživljavaju isto. Shvaćaš li to? ANDREW: U redu. Počinjemo dobivati pitanja o Devetorici. Ne samo da ljudi stalno pitaju tko su oni?, već također i „jesu li oni dobri ili zli?“ Prilično je problematično odgovoriti na to pitanje. TOM: Svjesni ste toga da su poteškoće iskrsnule zbog religija koje su to skrivile narodima na Zemlji. Možemo li vam, dakle, reći da, kad ljudi pitaju „jesu li oni dobri ili su zli?“, vi znate tko ste vi i znate tko smo mi, pa onda možete sretno, bez ikakve sumnje, reći da su Devetorica dobri i da žele pomoći. A, ako postoje oni koji kažu „Ali, mi smo vidjeli zla bića“, onda bismo vas zamolili da ih zamolite da pogledaju u sebe. Da vide da ono što vi nazivate zlim ne znači da morate biti zli da biste to uočili, već je to način pomoći onima koji vjeruju u zlo, da pogledaju u sebe, da sebi pomognu. Jesmo li govorili u zagonetkama? Godine 199 1. drugi je gost Toma zapitao sljedeće pitanje. GOST: Kakav je odnos Devetorice prema Bogu i Vragu?

TOM: Ne možete koristiti tu terminologiju o Bogu i suprotnome u istoj rečenici, jer ne postOji ništa jednako onome ŠtO vi nazivate Bogom. Jer, ono što vi nazivate Bogom je sveznajuće, potpuna tvorevina, sve ŠtO jest. Ono što nazivate imenom koje ste upotrijebili, o tome mi govorimo kao o suprotnosti. To ne možete izjednačiti. Pitate nas kakav je naš odnos? Sada vam kažemo: Mi nismo Bog. Mi nemamo nikakve veze sa suprotnim. Mi smo Vijeće devetorice koje se nalazi u službi Tvorca. Tvorac nije destruktivan. Suprotnost je destruktivna. A prije te poruke, sedamdesetih godina, Andrew je vodio ovakav razgovor:

ANDREW: .Što kažete onim ljudima koji su skloni razmišljati u terminima apsolutnog dobra i zla, i koji se služe likovima poput Ahrimana i Sotone i tako dalje ... ? TOM: Zamolite ih da pogledaju u sebe, i da shvate da unutar svakog fizičkog bića postoje svi elementi dobroga i svi elementi onoga što oni nazivaju zlim. Nama se ne sviđa ta riječ „zlo“.

ANDREW: Ni meni. Ona nosi krivu konotaciju. Ali, znate, mnogi su ljudi vrlo pobožni. TOM: Oni nisu istinski pobožni, jer ne shvaćaju istinu. Oni su, zapravo, fanatici, oni sumnJaJu. ANDREW: Da, i njih je najteže zamoliti da pogledaju u sebe; neki od naših najpobožnijih prijatelja postali su veliki protivnici temeljnih učenja Devetorice.

TOM: Nježno otiđite od takvih, a istina će konačno doći. Važno je da ne počnete, ako bismo mogli reći, gaziti po njima, već recite „Vi imate vaša uvjerenja, a ja imam svoje“. ANDREW: Da, mislim da smo svi naučili tu lekciju. TOM: Morate biti jako nježni, ali čvrsti, shvaćate? Držite se čistoće unutar sebe, i znajte tko ste, i nemojte svoju čistoću zagađivati drugim utjecajima koji će vas pokušati oslabiti. ANDREW: Imamo mnogo fizičkih i ljudskih slabosti. TOM: Ne toliko mnogo koliko biste željeli vjerovati. ANDREW: Ali, je li sumr1ja jedna od upadljivih stvari? TOM: Da, jest. Ona je upadljiva kao i strah. ANDREW: Što se mene tiče, zapravo i ne poznam strah- on mi je gotovo posvema stran. TOM: Ali, sumnjaš. ANDREW: Sumnjam. TOM: A ro je isto. ANDREW: Sumnjičav sam. Ali, učim. Mi pregledavamo naše razgovore s tobom, i priličto smo zaluđeni koliko smo narasli, a nekako i zbunjeni kad čujemo neke stvari koje smo prije rekli! Mislim, dakle, da smo, do neke mjere, postigli određeni napredak u rastu.

TOM: Zapamti da smo i mi narasli s vama, jer kad vi rastete, rastemo i mi. ANDREW: To me iznenađuje. Potencijal za rast još uvijek postoji na razini Devetorice? TOM: Da. Zbog roga što se vi nalazite u fizičkom, a mi s vama izravno komuniciramo, mi rastemo i počinjemo shvaćati fizičko, a to je važno. Mi nismo napravljeni od fizičkog, a ipak, paradoks se sastoji u tome da smo mi ispred svega što je fizičko. Shvaćaš li, stoga, kako mi rastemo s vama? ANDREW: H mm, to je teško, znači li to da ste vi ispred u vremenu? Ne shvaćam tu ideju u potpunosti. TOM: Ono što se nama dogodilo je da mi učimo kroz vas, jer smo vam privrženi i sada proživljavamo vaše osjećaje i počinjemo shvaćati. Vijeće je reklo da trebam koristiti riječ „onkraj“, a ne riječ „ispred“. ANDREW: Nisam znao da ste imali tečaj osvježenja zemaljskog iskustva. TOM: Nije to samo Zemlja, to je fizičko, shvaćaš li? ANDREW: Znam samo ono što je zemaljsko fizičko, ne poznam fizičko u Svemiru. TOM: Zemlja je najgušća od svega fizičkog. Ima li, dakle, boljeg mjesta za učenje?

JOHN: jedna stvar o sumnji: Osjećam da je slijepa vjera također opasna stvar i da se mora pronaći osjetljiva crta između te dvije stvari. TOM: Nikad od vas nismo tražili slijepu vjeru. Je li postojalo vrijeme u vašem cjelokupnom postojanju na Zemlji kad ste iznenada naišli na nešto što vas je paraliziralo od straha? ANDREW: Mislim da sam se kao dijete bojao zmija, ali sam to nadišao. TOM: Ali si to osjetio. Sjećaš li se tog trenutka? ANDREW: O, da. Sjećam se trenutka kad se iznenada ispred mene stvorila čegrtuša, a ja sam se smrznuo od straha, ne znajući što učiniti. TOM: To je nešto što mi sada počinjemo shvaćati, ali to je, također, isto kao i sumnJa. ANDREW: Shvaćam, to je vrlo poučno. TOM: Ali, mi od vas ne tražimo da nas slijedite u slijepoj vjeri. U svako vrijeme morate tražiti objašnjenje. Nikad ne smijete samo jednostavno prihvaćati.

3 Bog i stvaranje U ovom poglavlju nije potreban uvod, postoje mnogi ljudi koji nisu povezani ni s kakvim konceptom Boga. Čitanje ovog poglavlja mogao bi biti proces prosvjetljenja koji nas navodi da revidiramo naše vlastite ideje o stvaranju, katkad neupitne od trenutka kad smo ih stekli. . .

TOM: Na početku je bilo neophodno imati uspostavljeni oblik religije. Greška je bila u onim religijama koje su započele kontrolirati druge, i praviti se važnima, a ne razumljivima. Čovječanstvo se sada buni protiv toga, i u ovo vrijeme postoje oni koji pokušavaju stvoriti jednu novu religiju. To je stari pokušaj da se preuzme novo i oblikuje u njegovoj vlastitoj dimenziji. To sve potječe od sumnje i straha. Zapamtite da je ovo jedini planet potpune i cjelovite slobodne volje. JOHN: Voljeli bismo da nam se u budućnosti postavi pitanje „Što je Bog? “ Sada i sami imamo o tome nekakvu predodžbu, ali voljeli bismo onima koji pitaju predočiti dosljedan i razumljiv odgovor. TOM: Što je Bog za vas? JOHN: Pa, mnogo je načina na koje bih mogao odgovoriti. Mogao bih reći da je Bog Konačno, ili Ljubav, ili. . . TOM: To je sjedinjena, beskrajna inteligencija, potpomognuta čistom ljubavlju. A raste od čiste ljubavi. To je apsolutna vjera i apsolutna ljubav. To je Bog.

Ako sumnjate da mi postojimo, mi to shvaćamo. Ali, zapamtite da u svakom od vas postoji Bog, i u svakom od nas postoji Bog, jer Bog je ljubav, a ljubav je u svima nama. A ako povremeno posumnjate u naše postojanje, onda zapamtite što sam vam rekao: s Bogom su sve stvari moguće i Bog je ljubav. A svoju ljubav održavajte čistom, jer kroz nju će ovaj planet i ovaj Svemir evoluirati, i svi ćemo postati jedno s Bogom. Vi ste njegovi svjedoci, svjedoci Bića koje je Svemir. A zapamtite ovo: vi ste također Svemir, jer vi ste jedno s Bogom. Kad shvatite da u svakome od vas postoji potpuna moć da sve promijenite i kad to prihvatite, onda postajete istinski božanska bića. Također, kad shvatite da je ono što nazivate „religijama“ zapravo poteklo od onih iz fizičkih civilizacija, onda morate, također, početi shvaćati više o Vrhovnome koji je Nepoznat. Ne stvarajte bogove od fizičkih bića, ne pridajte vlast fizičkim bićima - osim ukoliko se ne smatrate njima jednakima. Shvatite da se vaš planet Zemlja nalazi na rubu ponora - ako se zagađenje ne smanji, ono može vaš planet Zemlju zaraziti do tog stupnja da fizička bića više na njemu neće moći postojati. Ono ga neće uništiti, ali fizička bića neće moći živjeti. Najvažnije: budite radosni i znajte da u svojoj jezgri, svojem središtu, svojoj ruci, držite sposobnost stvaranja preobrazbe. Vi niste ovdje slučajno, vi ste ovdje jer ste to tražili i izabrali. Znajte da zbog vas i mi postojimo, i zbog toga vas volimo. Da. Možemo li vam objasniti jednog Boga?

ANDREW: Da, to bismo neobično voljeli saznati. TOM : Zamislite kišobran i svaka od njegovih žica, kojih ima dvanaest, stremi prema vrhu. Upravo je vrh jedan bog, a zapravo se sastoj i od dvanaest. ANDREW: Postoji li na vrhu mala točka - geometrijski? TOM: Da. Energija se hrani i postaje jedno. Svih dvanaest stremi prema jednome koje postaje Jedan. Ali, Jedan ne može postojati bez dvanaest. On je ravnoteža i sklad i on je ono što Svemir drži u stanju sklada. Upravo je ovo sustav u kojem ne postoji jedan koji ima veću kontrolu od drugog već su zajedno u skladu. Shvaćate li? ANDREW: Da. Osim jednoga: ima li jedan koji je stvoren od dvanaest zaista svoju vlastitu individualnost? Može li on, da tako kažem, odgovoriti nekome od dvanaestorice, ili je on zbroj? TOM: On je zbroj, ali može govoriti. Shvaćate? Ne shvaćate. ANDREW: Da, ja shvaćam. Mislim da shvaćam. To je vrlo složena, sofisticirana predodžba. TOM: Na početku je postojao jedan koji je shvaćao da se treba sastojati od dvanaestorice. Svih je Dvanaest zapravo Jedan, shvaćate li? ANDREW: Da, shvaćam da su oni na početku postali dijelovi njega. TOM: Da.

Premda je broj dvanaest vitalan za gore navedeni razgovor, tijekom komunikacija u svibnju 1994. godine, Tom me je zamolio da do kraja razjasnim da se ovo korištenje broja dvanaest ne odnosi na Vijeće, niti taj broj treba čovječanstvo koristiti kao „kultni“ broj te, konačno, da budem svjesna „da bi moglo doći do nekih 'izlaza' (prenošenja poruka, informiranja) iz civilizacija koje ne shvaćaju i koje govore da su one Dvanaestorica“. GOST: Pitam se biste li mogli dati svoj komentar o teoriji Velikog praska - čini se da je ta teorija ojačana nedavnim satelitskim istraživanjima (1992. ).

TOM: Altea je to rekao na ovaj način: Znate za Stvoritelja? Znate da je ono što je Stvoritelj stvorio bila energija. Znate da je ta energija bila u osami, u praznini; i onda je u toj osami ono što je stvaralo, inteligencija, imalo samo sebe - koje je bilo cijelo znanje, cijelo čudo, cijelo stvaralaštvo koje je sve okruživalo. Ali, potpuna je istina da se u umu može stvoriti misao o širenju uma samim sobom. Ono što je stvaralo došlo je do zaključka da će širenje cijelog znanja, stvorene inteligencije, daljnjeg širenja pružiti više radosti, više biti. . . Mi ne znamo kako to objasniti. To je istovremeno poznato i nepoznato. Tijekom određenog razdoblja - ako se u svojoj glavi igrate sa svojim umom - dosežete točku u vašem umu na kojoj znate svaku igru, nije li tako? Stoga stvarate igru u kojoj svi vaši dijelovi imaju izbor učiniti ono što je taj dio želio, ali da su povezani, oni bi, onda, stvorili igru u kojoj ne biste znali ishod. Ne bi li to bilo veselije?

Onda dolazi pretpostavka o tome, kako stvaramo takvu igru? Ne mi, shvaćate, Tvorac je to mislio. To smo mi i svi. To ste vi i svi. Koji je, dakle, najbolji način da se stvori igra? Možete je staviti u kuglu i naokolo je prevrtati, ali onda ćete prepoznati svaki dio unutar kugle, nećete li? Nije li, stoga, bolje osloboditi one energije iz najudaljenijih područja? To se dogodilo. Bilo je to oslobađanje energije Stvoritelja koji je stvarao. Inteligencija koja je rekla: „Znam sve što radim, dakle, ne znam sve što radim i znam sve što radim“. Da čovječanstvu kažete da je to igra, ono ne bi shvatilo. JOHN: Možda se to može objasniti, jer je to prekrasna zamisao, da je Veliki prasak najveća igra u gradu. TOM: Svemiru. Je li grad Svemir? Da. Vijeće je reklo da je grad Svemir, da. GOST: Ti, dakle, potvrđuješ da je astronomska teorija o Velikom prasku kao o početku fizičkog Svemira ispravan put koji znanstvenici trebaju slijediti? TOM: Upravo tako. GOST: Postoji jedno pitanje koje je s tim povezano, a tiče se izjave koju si nekoliko puta naveo. To je: „Vi ste nas stvorili, a iz te tvorevine stvoreni ste vi? “ Možeš li to malo pojasniti? TOM: Razumijete li stvaranje? GOST: Ne znam razumijem li ga u potpunosti, ali vjerujem da mi je, u osnovi, Jasno. TOM: Bez vas, mi ne postojimo. Bez nas, vi ne postojite.

GOST: Ono što nas, ljudska bića, zanima je da steknemo osjećaj da je Stvoritelj stvorio nas, u uzročno-posljedičnom slijedu. TOM: To bi bilo ovako: nismo li vam objasnili da smo i mi dio stvorenog? GOST: Zasigurno jeste. TOM: Bez svih čestica i ćelija, Stvoritelj nije, dakle, potpun. Kad su se, dakle, sve ćelije i čestice ujedinile, bilo je to stvaranje beskrajno inteligentnog Tvorca. Primjer: postoji šuma. U toj šumi ima mnogo stabala, a nema ljudi, a ni životinja. Ta stabla počinju padati, i nema n ikoga tko bi potvrdio da se na tom mjestu stablo. Jer, bez promatranja, ništa se nije dogodilo, nije li tako? Bez ušiju koje čule, nije postojao zvuk, nije li tako? Stoga, bez sastojaka neophodnih za nje, ono se nije moglo dogoditi. To je razmjena. Onda je onome što je bilo stvoreno iz njegove vlastite tvorevine - a to je sve što je stvoreno - dosadno. To je jednostavno, nije li? Što je, onda, učinio onaj kojemu je dosadno? Eksplodirao je i poslao sve čestice i sve drugo na sve najudaljenije krajeve - nema krajeva u Svemiru. Zato sve što se tu nalazi zna sve ono što svi znaju. Ono ne zna samo to da zna ono što svi znaju. Ovo kažemo čovječanstvu: svako ljudsko biće u svom najdubljem znanju da je dio Stvoritelja, onoga kojeg na planetu Zemlji nazivaju „Bogom“. Oni znaju da su potekli od Stvoritelja. Stoga, ako potječete od Stvoritelja, niste li vi dio njega? Ako majka porodi dijete, možete li reći da dijete ne sadrži dio te majke.

Čak i ako je majci izvršena implantacija, ona to dijete još uvijek opskrbljuje krvlju, nije li tako? Zbog čega, onda, čovječanstvo nije dovoljno inteligentno da to shvati? Ono što je stvaralo nije uklonilo inteligenciju. Je li čovječanstvu draže da ostane u neznanju, pa da, stoga, i nema nikakvu odgovornost? GOST: Često se tako ponašamo, ali duboko u sebi mislim da to nije tako. TOM: Mi znamo da nije. Da. Shvaćate li da se ispod nas nalaze oni koje vi, ljudska bića, nazivate „bogovima“? JOHN: Da. Kako ja to shvaćam, premda oni, zapravo nisu bogovi, na Zemlji ih često tako nazivaju, je li tako? ANDREW: Mislim da je najbolji primjer za to Jehova, kojeg mnogi na Zemlji nazivaju „Bogom“. . . TOM: To je istina, on nije Bog, a u nekom smislu i jest, shvaćate li razliku? I mi smo bogovi. ANDREW: Onda su to manji bogovi, to želiš reći? TOM: Da. JOHN: Vjerojatno bi nam pomoglo kad bismo saznali definiciju riječi „Bog“ u tom. smislu. Vi kažete da postoje manji bogovi, a ja pokušavam spoznati što znači riječ „Bog“. U tom smislu. TOM: Moramo objasniti. Mi smo, kao cjelina, „Bog“. Jedno, shvaćate li? „Bogovi“, to je nešto drugo, shvaćate li?

JOHN: Postoji jedan Bog nad svim drugim bogovima. Drugi bogovi su predstavnici jednog Boga? TOM: Da. Mi nismo predstavnici, već bogovi. Postoje bogovi svjetla i bogovi tame. Znate li zašto se njih naziva bogovima? ANDREW: Pretpostavljam zbog toga jer imaju izvanredne moći koje nalikuju moćima Boga. TOM: Od kojeg potječemo. Da. JOHN: Ono što bih volio znati je gdje se točno nalazi crta razdvajanja, jer, u određenom smislu. . . TOM: Mi smo, zapravo „Eoni“ (duhovne cjeline oblikovane iz božanske prisutnosti). Mi njih ne nazivamo bogovima, vi ih nazivate bogovima. Vi to shvaćate tako da je u vašem fizičkom svijetu bog svatko tko je bolji od vas? ANDREW: (Smijući se) Da, to je općenito tako. Imamo sportske bogove, ljubavne bogove i još svakovrsne bogove. MIKI: Bi li nam mogao objasniti Boga stvoritelja? TOM: Kad govorite o Bogu, mislite li na jednog koji stvara sve? MIKI: Da. TOM: Postoje oni koji se nazivaju „Bogom“, a koji su dodatak Bogu, a oni, također, stvaraju. Ali, postoji Jedan, najviši, koji je sastavljen od najčišćeg svjetla, koji je sastavljen od svega, koji stvara sve. Svaka duša u cijelom Svemiru potječe izravno od istinskog Stvoritelja, pa je, dakle, svaka duša natopljena tom energijom.

Postoji skupina bića koja proizvode izvanjske točke tog izvora, ali kad se ona spoje kao jedna čista energija zajedništva, onda ta energija postaje ono što vi nazivate „Bogom“ koji stvara sve. Svako od tih bića posjeduje individualno znanje ili načelo, ali ne i znanje ili načelo cjeline. Samo je jedan koji je cjelina. Kad one energije koje vi na vašem planetu Zemlji nazivate negativnima pokušaju uništavati, kad pokušaju ovladati drugima, to se događa zbog toga što se natječu s Bogom, s jednim Stvoriteljem. Jer, u svojim ćelijama, oni znaju za božanstvo u sebi, njihov se identitet učvrsti i, onda, oni pokušaju biti Bog. To je tužno, da. MIKI: Hvala ti. Prema mojem shvaćanju, Bog, onda, predstavlja i negativnu stranu. TOM: Nije tako. Bog je stvorio sve, a ono što je postalo negativno počelo se natjecati s Bogom: on ne predstavlja njih. Pokušat ću to objasniti. Vijeće je reklo da moram pokušati. Postoje vrtlari koji se nalaze na ovom planetu Zemlji. Oni su ti koji su zasadili ovaj planet. Vi ste vrtlari, objasnit ćemo vam to na sljedeći način: kao što vam je poznato iz dosadašnje prakse sađenja, svako sjeme posadite s podjednakom ljubavlju, podjednakom brigom, svime što je neophodno da bi ono izraslo uspravno i snažno, čisto, ali postoje neki koji su slabi, i neki koji su jaki. Postoje oni koje posadite, a koji postanu toliko jaki da mogu ugušiti druge, nije li tako?

Onda ih morate ukloniti, plijeviti, premjestiti. Ali, Stvoritelj ne plijevi, ne upliće se u slobodnu volju, kao što vi činite s vašim biljkama. Onda se oni koji pokušaju ugušiti i nadmašiti druge hrane energijama onoga što vi nazivate negativnim, baš kao što se mi hranimo ljubavlju, i onda oni počinju gušiti sve. Oni se počinju natjecati s onim koji ih je zasadio, onim koji ih je stvorio. Je li vam sad nešto jasnije? MIKI: Da. U početku je, dakle, ono što je sada negativno poteklo od Stvoritelja - ali, da li ih je Bog napustio? TOM: Kad kažeš „Da li ih je Bog napustio“, mi to ne razumijemo. Misliš li, da li ih je ostavio na cjedilu? Misliš li, da li ih je odbacio? MIKI: Da. TOM: Nitko se ne može natjecati s Bogom, jer oni nemaju istinu u sebi, jer Bog je zbir čistoće, što znači jedino dobro za cijeli Svemir. Oni sami sebe odstranjuju pokrećući natjecanje i imajući želju da postanu sve što postoji. To nije moguće, jer da biste to postigli, morate se vratiti Bogu. Zbog toga to i jest žalosno: oni nemaju strpljenja za shvaćanje. Oni pokušavaju poremetiti rad Svemira. Ako imate nekoga koga ste voljeli, hranili, njegovali i na koga ste prenijeli veliku ljubav, i jedino što ste od toga željeli bilo je da raste u ljepoti, uspravnosti, prilagodljivosti i ljubavi, da daje kao što je i njemu bilo dano, ali ono izabere nešto drugo, onda dolazi vrijeme kad vi shvatite da ono mora samo za sebe otkriti da ne smije uništavati druge - i ono u Svemiru nije, dakle, odbačeno, ali nije ni hranjeno ni njegovano, jer je pokušalo uništiti onoga tko ga voli.

Ono što mi pokušavamo reći je da Bog nije odbacio, ali on ne pomaže, jer negativno odbija pomoć. Je li to jasno? DAVID: Možeš li mi reći kako se vi, kao Devetorica, odnosite prema onome što bismo mi nazvali Duhom Svetim? TOM: Duh Sveti je ono što nama vlada. Postoji Sin, Otac i Sveti Duh, nije li tako? Smijemo li se usuditi reći vam, vi ste sinovi, a kroz nas emanira jedno Duha Svetoga? A, još postoji i Otac. JOHN: Volio bih sada upitati za biblijsku rečenicu: „U početku bijaše Riječ“. Možeš li nam to objasniti tako da počnemo shvaćati što to zaista znači? TOM: „ U početku bijaše Riječ“ - to je prijevodna greška. Ali, to shvatite tako da je Stvoritelj istupio i rekao: „Ono što jest, ono što sam ja, bit Će“. Prvo, prije očitovanja bilo koje metode ili stvaranja, postojala je komunikacija Bića. JOHN: Da, mislim da shvaćam: ono što bismo nazvali „namjeravanošću“ je jasno i misao prethodi akciji. TOM: Baš tako, da. Ono je ojačano dodavanjem komunikacije. MIKI: Razmišljao sam o rečenici „Bog je stvorio čovjeka prema vlastitoj slici“. Možeš li o tome nešto reći? TOM: To je točno. Što znači da ste vi sve ono što je On; sve što On zna, znate i vi; sve što je dobro sadržano je u vama; sve što je čisto sadržano je u vama. I znajte ovo: Bog zna da je, da bi se očitovao duh Boga i duša unutar vas, neophodno da ta duša bude u fizičkom obliku da bi mogla funkcionirati na fizičkom nositelju (planetu).

Fizičkom obliku koji se razvio do stupnja na kojem postoje dvije ruke i dvije noge, čulo vida, osjećaja, dodira ili sluha. A vi imate i čulo znanja. MIKI: Hvala ti. Možeš li nam nešto reći o važnosti svijesti? TOM: Svijest je podizanje čovječanstva u sferu dodira s onim što je ono stvorilo. Vi znate da ste vi stvorili Boga i da je Bog stvorio vas. Znate li to? MIKI: Ne. TOM: Znate li da Bog ne bi mogao postojati bez vašeg stvaranja, i da vi ne biste mogli postojati da vas on nije stvorio? MIKI: Da, sad shvaćam. TOM: Da. To je važnost svijesti. Sljedeći razgovor uvod je u temu Civilizacija, o čemu će se potanko govoriti u sljedećem poglavlju. TOM: Mi shvaćamo Zemljinu plohu, njezinu uhvaćenost u stupicu, njezinu gustoću i njezinu varavost, da. IRENE: Bilo bi zabavno da si ovdje. TOM: Doći će vrijeme kad ćemo svi biti u zajedništvu, u vrijeme podizanja i preobrazbe gustoće planeta Zemlje, na pravom mjestu njezinog postojanja kao raju slave, da. JOHN: Gdje će se to dogoditi? TOM: Na planetu Zemlji. JOHN: Tu negdje? (Smijeh) Ne pitam kad.

IRENE: U tvom dvorištu! (Smijeh) TOM: Govorite o pravom mjestu: u to će vrijeme planet Zemlja biti pravo mjesto, jer neće biti potrebno posjedovati one elemente mehaničkog. JOHN: Misliš da komunikacija mehanički neće biti potrebna? TOM: Ne s tim fizičkim industrijskim mehanizmom. Moći ćete zabaciti kosu i krenuti. IRENE: Odlično! Spremni smo! A sada bih se željela vratiti stvaranju i pitanju o Dvadeset i četiri civilizacije. Tko je stvorio Dvadeset i četiri civilizacije? Ili su one, zapravo, stvaranje? Ili su one, zapravo, elementi i čestice koje ste vi ujedinili, ali one su, zapravo, već postojale, a vi ste ih uredili? TOM: To je veliko pitanje. To je bilo ovako: postojao je jedan Tvorac, jedna energija, jedno čisto svjetlo, jedno Biće čistog svjetla koje je sadržavalo sve sastavnice svega što postoji. To je izuzetno složeno, ali pojednostavljeno, u to je Biće ušlo znanje i mudrost da započne razdvajati sastavnice od kojih se sastoji, ne da bi ih uklonilo, već da bi sagradilo ustroj. Jer, u svojoj osamljenosti, ono je imalo samo sebe za svoje društvo. To nije bilo krivo, ali bilo je vrednije stvoriti situaciju u kojoj će se omogućiti postojanje zasebnog elementa - stvoriti situaciju u kojoj će se moći dati ustroj ćelijama koje će nastaniti različita postojanja u okolišu, one dijelove neophodne za postignuće njihovog izbora.

Jer, stvarajući ono što je stvoreno ni iz čega, otkrilo se da će doći do neophodnosti širenja tog stvaranja. Što bi, dakle, bila svrha stvaranja ničega ni iz čega? Bilo je važno stvoriti nešto. Tako su stvorene Dvadeset i četiri civilizacije, kao vodiči, elementi usmjeravanja, elementi svrhe, a i da bi se znalo da će postojati neka područja civilizacije (kao područje Altee) koja će u cijelom Svemiru vladati i upravljati tim elementom svog postojanja, baš kao što Ašan upravlja bojom, zvukom i umjetnostima. Bio je to način na koji je Stvoritelj proširio, osigurao i začeo elemente nužne za širenje, jer jednom kad je to stvoreno, onda će se širenje nastaviti sve dalje i dalje. Stoga su mu bili potrebni različiti elementi koji će širenje učiniti svrhovitim. Da se širenje nastavilo jedino stvaranjem Svemira, bez svrhe, onda oni ne bi služili nikakvoj svrsi. Jesmo li vas sad potpuno zbunili? IRENE: To ne samo da nije zbunjujuće, to je nešto najbolje što sam ikad čula! Ovo je razgovor skupine od troje ljudi vođen 1975. godine:

TOM: Sada je važno da zajedno molimo, jer sada počinje slijed događaja čiji će ishod, ako sve bude išlo u redu, biti spašavanje planeta Zemlje, te razumijevanje i buđenje duša na planetu Zemlji. Budući da je nas dvanaest zajedno – zapamtite da smo vam o tome mnogo puta govorili i objašnjavali brojem dvanaest, a danas postoji nas Devet i vas tri, sve je moguće.

Da bi se omogućilo spašavanje planeta, a on će biti spašen, cijeli Svemir bit će podignut na onu razinu na kojoj će sve duše zadobiti onu narav za kojom tragaju od početka vremena. A zapamtite da kad duše u Svemiru imaju u svojim srcima smirenost, radost i mir, i kad odašilju svoju ljubav, to dosiže čak i do onih duša koje su negativne i mračne, i njima donosi život i ljubav. A možete li zamisliti da će, kad obavite ono za što ste došli na ovaj planet, cijeli Svemir sijati svjetlošću koja će biti zasljepljujuća, jer će to biti svjetlo čiste ljubavi. I sve će postati jedno, a to je ono za čim svi težimo. ANDREW: Pokušavam odrediti tvoje postojanje, a onda i naše postojanje, a zatim, i odnos između njih. Mogu li to ubrzati jednim pitanjem, na primjer: smatraju li se Devetorica krajnjim izvorom znanja, mudrosti, moći i ostalog u Svemiru? TOM: Pitaš za vaš odnos prema nama; nije li tako? To je ono što biste vi nazvali beskrajnom inteligencijom. To nije pitanje broja dvadeset i četiri. To je pitanje broja dvanaest. (Nas devet i tri ljudska bića u trokutu). ANDREW: U redu. I, ako je to izvor, ili „nepokrenuti pokretač“, ako je to ispravno određenje, onda sve vaše misli i djela moraju nekako stupiti na snagu kroz druge narode, ili skupine bića. . . TOM: Univerzalne civilizacije. ANDREW: O, da. Jeste li vi ti koji pokreću inteligenciju, misao, ali djela uvijek provode drugi? TOM: Civilizacije.

ANDREW: I onda, dao si naznaku o tome da su u određenom trenutku postojale dvadeset i četiri velike civilizacije kroz koje ste djelovali? TOM: Ti kažeš velike, a njih je, zapravo, mnogo. Ali, postoje dvadeset i četiri predvodnika civilizacija. ANDREW: Shvaćam. Jesu li oni, sami po sebi, dio tih mnogih civilizacija, ili tek predvodnici velike skupine civilizacija? TOM: Oni su predvodnici civilizacija. ANDREW: A, oni su ono što Biblija naziva „Vijeće Dvadeset i četvorice“, „Stariji“ i slično? TOM: To bi bio Kongres. JOHN: Jedno pitanje o tome: svi oni rade na istoj strani, pozitivnoj strani, ili kao dvadeset i četvorica? TOM: Pozitivno i negativno mora se pomiješati da bi oni bili cjelina. To je upravo onako kako smo vam objasnili: biti pozitivan bez smisla nije toliko dobro. To su uravnotežene civilizacije. Je li vam to jasno? ANDREW: Mislim da sada jest. TOM: Kad govorite o pozitivnom, zapamtite : govorite o tome kao o uravnoteženo pozitivnom. ANDREW: Možeš li nam dati primjer jedne od civilizacija Dvadeset i četvorice? Recimo - Huva. Kako se ona uklapa u Dvadeset i četiri civilizacije?

TOM: Kad govorite o Dvadeset i četvorici, govorite o predvodnicima civilizacija. Postoji jedan kojeg poznajete kao „Jehovu“. ANDREW: Jehova? Onda se, pod njim, znači, nalazi njegova civilizacija? Jehova je, dakle, jedan od Dvadeset i četvorice. TOM: Da. Poznat je kao Huva. Ali, on bi pod sobom imao mnoge, kao piramida. ANDREW: Shvaćam, postojale bi mnoge civilizacije. U redu, time je taj dio razjašnjen. Razmotri sada naše postojanje kao običnih ljudskih bića. Odakle dolaze obični ljudi, i zašto dolaze ovdje, i kamo idu? To je za nas jedna od najvećih tajni. TOM: Sva bića, sve vrste dolaze od nas. Postoji pitanje koje postavljaju sva bića i sve vrste, a to je ono koje ste i vi postavili: „Tko sam ja, odakle dolazim? “ i „Kamo idem? “. Nije li tako? ANDREW: To je to pitanje, da. TOM: Sva bića i sve vrste čestice su nas. Nema načina da vi to shvatite. Kako vam to možemo objasniti? ANDREW: Shvaćam da su dio vas, ali one prolaze kroz mnoge krugove postojanja prije no što dođu na Zemlju, nije li tako? TOM: Zapamtite da planet Zemlja nije tako razvijen. Tražimo analogiju koju bismo vam pružili. . .

ANDREW: Možeš li, onda, na primjer, reći da oni koji dolaze na Zemlju svi dolaze iz druge postojeće civilizacije ili s drugog planeta ili nečeg sličnog? Ili stanja postojanja? To jest, postoji li neki redovit slijed ili mjesto kroz koje oni prolaze prije no što dođu na planet Zemlju? TOM: Ne na nekom posebnom planetu. Ovisno o potrebama te duše. Nekim je dušama potrebno više od nekih drugih. Postoje razine inteligencije, postoje razine svijesti. Nijedna nije jednaka. Zapamtite sljedeće: nije istina da je sve jednako. Postoji duša. Duša je naša čestica. Ako imate divovsku električnu iskru, i spojite dvije stvari koje će uzrokovati divovsko električno svjetlo, postojat će i iskre koje će izbiti iz njega. Te će iskre biti dio nas - ali, svaka od tih iskri će ili umrijeti ili nastaviti rasti. Neke mogu stvoriti vatru, a neke mogu rasti sporo, ali ovisit će o ambiciji pojedine iskre. ANDREW: Da. Sada kad ta iskra kruži Zemljom, i dosegne svoj puni rast, ide li ona kroz druge civilizacije. . . ? TOM: Mora ići. ANDREW: Ne vraća se izravno vama? TOM: Nastavit će ići milijune godina. Ali, ne može nastaviti ako ostane na planetu Zemlji. Ako se prisjećate, u prethodnom razgovoru objasnili smo vam da je planet Zemlja jedini planet unutar Svemira koji posjeduje razne vrste životinja i biljaka. On je najljepši od svih planeta, jer je najraznolikiji. To, na neki način, privlači duše, i one žele na njemu ostati. U drugim civilizacijama, duše osjećaju i imaj u sve značajke koje i vi imate, ali na planetu Zemlji je to više fizičko.

JOHN: Imam jedno veliko pitanje: kakva je svrha duše? U postojanju u svim njezinim civilizacijama i tome slično? TOM: Ako duša postane ono što vi nazivate savršenstvom, onda ona. . . kad bismo vam mogli to objasniti, mislili biste da smo ljudožderi! ANDREW: Mi želimo čuti istinu, i mislim da nas dovoljno poznaješ da znaš da ne bismo donijeli takav krivi zaključak. Ono što zapravo pitamo je: kad bismo ljudskim bićima morali reći kakva je svrha života, koji bi bio najjezgrovitiji odgovor? TOM: Možete reći ono što je ljudskim bićima mnogo puta rečeno, ali nije im u potpunosti pojašnjeno: da je svrha njihovog postojanja i svrha njihovog života povratak odakle su došli. ANDREW: Da. A, kako to mogu postići, dok su ovdje na ovoj Zemlji sa svim njezinim problemima? Što je najbolje što mogu učiniti da bi se vratili izvoru? TOM: Da se prema svemu odnose onako kako žele da se sve prema njima odnosi. Da hodaju u dostojanstvu i da nikome ne dozvole da im oduzme dostojanstvo, i da gaje ljubav prema svim ljudima i prema svima onima koji ih dotiču - jer time se, zauzvrat, nama šalje ljubav. Mi ne tražimo da nas oni u potpunosti razumiju. ANDREW: Da. Ali, onda, u biti, Bog se, takoreći, hrani na toj vrsti nektara. TOM: Da. ANDREW: Mislim da bi se ljudima svidjela ta zamisao.

TOM: Mi imamo stvaranje, i mi smo ih stvorili, ali zapravo su oni stvorili nas. ANDREW: Taj dio na kojem se, recimo, hranite, je li on potpuno nematerijalan, ta narav ljubavi - nešto što nema materijalnog ili fizičkog postojanja? Budući da ni u kom slučaju niste materijalni, morate li se hraniti na nečem nematerijalnom. . . ? TOM: To je energija. To nije nešto što možete držati u ruci. To je iskra koja je sjaj koji emanira i raste i postaje sjajno sunce, a onda se vraća nama. ANDREW: Da. Smatram to prekrasnim i zadovoljavajućim, zar ne, john? JOHN: Da, zamišljam to kao uvis okrenutu spiralu. Onda se opet otisne, ovog puta na višoj razini, nije li tako? TOM: Da. Ona je ujedinjena. ANDREW: Kako se, dakle, u taj plan uklapaju druga stvorenja na Zemlji? Govorim i o pticama, ribama, stoci. . . TOM: Oni imaju za nas više ljubavi od ljudskih bića. Oni nas bolje razumiju. ANDREW: A kad oni žive ovako kako sad žive, vraćaju li se također izravno kao iskre, a da ne moraju proći kroz ljudsko obličje?

TOM: Oni nisu ljudsko obličje. Oni su zasađeni i dovedeni na planet Zemlju da dušama na planetu Zemlji daju - kako bismo mogli reći? - da potaknu ljudska bića da se u svojim umovima zapitaju: što je stvorilo sve ovo? Kako je ovo postalo? To je za vježbanje njihovog uma. Shvaćate li to? ANDREW: Mislim da shvaćam, na primjer, danas smo promatrali dva sokola, oni su bili nevjerojatni i prekrasni, parili su se, budući da je sada vrijeme parenja, i čudili smo se njihovom opsegu. Oni žive u takvoj slobodi i, očigledno, u ljubavi i dostojanstvu. . . TOM: To je najčišća ljubav. ANDREW: J, pitali smo se, na primjer, hoće li i njihove duše zaiskriti? Ako postignu savršenstvo, hoće li se i oni vratiti izravno vama? TOM: Oni nas hrane. ANDREW: A pčele, na primjer, one sakupljaju med i u skladu su jedna s drugom i sa svojim okolišem, hrane li vas i one? TOM: Zapamtite ovo, vaš planet je jedini koji ima ovakvu narav postojanja.

4. Univerzalne civilizacije Sredinom devedesetih godina, isprva se činilo da se ideja o tome da „Nismo sami“ počinje nešto bolje prihvaćati. Premda je, međutim, sve više ljudi spremno to priznati, ipak se, kad se suoče s usjecima u žitu, nepravilnim svjetlom na nebu ili prikazom bliskog susreta s izvanzemaljcima, u njihovim očima pojavljuje ukočen pogled. To bismo mogli nazvati fenomenom „padanja roleta“. Kao da je pojmovni ovitak te osobe protegnut do maksimuma i sigurnosni su mehanizmi naredili „Stoj“. Vlada i obrambene organizacije i dalj e javno ignoriraju tu temu, dok se množe glasine u svezi sa službenim dodirima s ET-jem, a razni navodni bivši vladini službenici objavljuju knjige, implicirajući da se nalaze pod pritiskom da od toga odustanu. U ovom se poglavlju istražuju neke od civilizacija koje je Tom spomenuo i dobro je zapamtiti da on tu riječ nije uvijek koristio doslovno. Poznato je da on na civilizacije aludira s obzirom na svijesti. Molimo vas da ovo čitate otvorenog i prilagodljivog uma. Tom također ističe da svaka planetarna civilizacija ima, u svom središtu ili oko sebe, duhovnu razinu ili brojne duhovne razine. Također, i da postoji razlika između Eona i onih sa Duhovnih razina. . . TOM: Vijeće devetorice zatražilo je da vam ja, glasnogovornik, Tom, objasnim ustroj i odnose u Svemiru.

Mi smo Devetorica koji postojimo neovisno i postojimo u cjelini Svemira, na mjestu koje biste mogli odrediti kao zonu hladnoga.

Nismo fizički, kao što ste vi, Altea ili Huva fizički (a to, opet, nije na isti način kao vi, ali i to je fizički). Ako je potrebno, možemo se očitovati, ali mi smo čista energija. Mi zajedno nadgledamo, a ja, Tom, prenosim sve što mi želimo da se od strane Vijeća devetorice, od kojih sam ja jedan, prenese planetu Zemlji. S nama su povezane Dvadeset i četiri civilizacije, u drugom dimenzionalnom području. Svaka je od njih totalna kolektivna svijest koja vrši nadzor, a iz tih civilizacija utjelovljuju se fizička bića na vašem planetu Zemlji, a one, katkad, kad je to potrebno, interveniraju. Svaka se od ovih fizičkih civilizacija, njih Dvadeset i četiri, nalazi u svojoj vlastitoj dimenziji, i one su potpune i cjelovite jedinice jedne kolektivne svijesti koje u toj kolektivnoj svijesti pristaju boraviti. One su se razvile do takvog oblika djelovanja koji im omogućuje da nadgledaju, prenose vrlo važne informacije i pomažu drugim fizičkim civilizacijama u njihovom evolutivnom procesu. Primjer bi bila civilizacija Altee; budući da se mi nalazimo u drugom području postojanja, u komunikaciji s vama mi ovisimo o Altei. Ona čuva tijelo našeg Bića (misli se na Phillys) dok se vi nalazite u komunikaciji s nama, a ona nam osigurava tehnologiju za komuniciranje. Altea je, također, bila predvodnica onoga što vi znate kao fizičku civilizaciju koja se na planeti Zemlji očitovala kao Atlantida.

Postoje i druge civilizacije - a među vama se nalaze inkarnirane duše iz onih civilizacija koje su došle pomoći planetu Zemlji. Jedna od tih civilizacija, Huva, bila je civilizacija. koja je prvotno zasadila planet Zemlju, kao što su učinile i neke druge, ali Huva je tri puta iznova zasadila planet Zemlju. Huva je civilizacija iz koje potječu Židovi: odatle njihova važnost. Huva je civilizacija koja je rodila Nazarećanina. GENE: Shvaćam da Devetorica nisu fizička bića, ali jesam li pravilno shvatio da Huva, Altea i druge civilizacije jesu fizička bića? TOM: One su fizičke civilizacije, ali ne u istoj dimenziji kao i planet Zemlja. I one imaju praktična ograničenja, ali ne do te mjere do koje ona postoje na Zemlji. ANDREW: Bi li mogao to malo podrobnije prikazati i naznačiti u kojoj dimenziji postoji, na primjer, Huva? TOM: Što podrazumijevaš pod dimenzijama? ANDREW: Mislim četvrta, peta, šesta. . . mi, na primjer, u našem fizičkom svijetu živimo u četiri dimenzije (visina, širina, dubina, vrijeme). TOM: Mi razumijemo različite, kako biste ih vi nazvali, dimenzije. Ali, one, zapravo, nisu dimenzije. ANDREW: Pa, kad sam ranije o tome dobio objašnjenje, za dimenzije se reklo da se sastoje od različitih brzinskih ovitaka. TOM: Da, brzina.

ANDREW: Upravo tako. A u vezi s brzinom svjetlosti, kakva je brzina Huve? TOM: Savjetujem se. . . Altea nam daje svoje brojeve. Altea je rekla da ona nije baš dimenzija, već bi ona bila pedeset i šest puta brža od brzine svjetlosti, kakvu vi na Zemlji poznate. GENE: Hvala ti. Što je s ostalim dijelom naše galaksije i Svemira? Dolaze li odatle neki od ovih koji posjećuju Zemlju? TOM: Postoje oni u vašoj galaksiji koji se ne nalaze unutar onoga što vi nazivate dimenzijom vaše Zemlje, ali oni koji dolaze pomoći planetu Zemlji dolaze iz galaksija koje se ne nalaze unutar vaše galaksije. Altea je, na primjer, ono za što biste vi mogli reći da je udaljeno pedeset milijuna svjetlosnih godina. JOHN: Ali, iz naše perspektive na Zemlji, mogu li ove druge civilizacije, poput Altee ili Huve, u nekom smislu postojati u ili oko nas, a mi ih ne možemo uočiti. . . ? TOM: One se nalaze u različitoj frekvenciji stvarnosti. Zbog brzina. JOHN: Ali, je li moguće uopće o njima govoriti kao o nečemu što postoji blizu ili daleko od nas, u našim terminima? TOM: Ako pitate u terminima fizičkog planeta Zemlje, a pitate o duljini ili prostoru vremena, to bi bila velika udaljenost. One nisu iz ove galaksije. JOHN: I mi ih ne bismo mogli vidjeti, čak i ako bismo se nalazili tamo gdje se one nalaze, u našem sadašnjem stanju, zar ne?

TOM: U dimenziji u kojoj se vi nalazite, vi ih ne biste mogli vidjeti očima - kad biste bili u stanju prenijeti se u to područje. Ali, one vas mogu dosegnuti u vašem području. JOHN: Ali, one sebe doživljavaju kao fizička bića, čak i ako ih mi ne bismo tako doživjeli. TOM: U dimenziji u kojoj one postoje, one imaju sličan osjećaj fizičkog bića koji vi imate u ovom području u kojem vi postojite. Ali one nisu fizička bića u onom smislu koji je vama poznat na planetu Zemlji. JOHN: A je li ispravno reći da između, recimo, vas i nas postoji nekoliko dimenzija? TOM: To bi bilo premalo. Ima ih mnogo. GENE: Postoje li neke civilizacije ili rase unutar naše galaksije koje nas trenutno posjećuju? TOM: Da. Postoje civilizacije različitih dimenzija, različite inteligencije, različite evolucije, koje rade s Dvadeset i četiri civilizacije. Postoje one unutar vaše galaksije koje služe onima koji pokušavaju spasiti planet Zemlju. Ali, one nisu one temeljne (Dvadeset i četiri civilizacije). GENE: Ako bi Alteanci, Huvidi i drugi posjetili Zemlju, da li bi se nalazili u istom fizičkom tijelu u kakvom borave u svojoj vlastitoj dimenziji?

TOM: Kad se oni s Altee očituju na Zemlji, oni slično izgledaju kao i oni koji postoje na planetu Zemlji. Oni imaju viši omjer vibriranja, ali oni ga mogu pode· siti na onaj omjer vibriranja koji je ispravan za planet Zemlju. Postoje i drugi poput onih iz civilizacije Ašan, koji ne izgledaju poput ljudi s planeta Zemlje. Ako civilizacije pristanu na Zemlju, oni koji će se na početku pojaviti, biti sličnog izgleda kao i oni s planeta Zemlje, ili će se očitovati u maniri zemaljskih ljudi - kao što je učinio Huva. Oni iz drugih civilizacija koji će doći nakon njih doći će u obliku koji imaju. Želimo vas uvjeriti da će oni koji postoje na planetu Zemlji otkriti da će oni posjetitelji koji nemaju ono što vi nazivate ljepotom imati u sebi esenciju ljepote. Postojat će mnoga obličja. Vrlo mnogo obličja, da. Godinama nakon toga, sljedeći je razgovor iznio na vidjelo drugo gledište na fizička svojstva bića iz univerzalnih civilizacija:

JOHN: Postoje li civilizacije poput Altee i drugih iz Dvadeset i četiri civilizacije na fizičkom planetu koji je fizički prema našem shvaćanju – znamo da oni imaju. oblik u njihovoj vlastitoj vremensko-prostornoj ovojnici, ali imaju li fizički planet koji mi možemo smjestiti u našem vremenu i prostoru? TOM: Misliš, ima li on gustoću? JOHN: Ima li istu gustoću kao i mi? TOM: Vi ne možete imati istu gustoću kao i planet Zemlja. JOHN: Ispravno. Njih, dakle, u tom smislu ne bismo mogli prepoznati s planeta Zemlje?

TOM: Nemate dovoljno veliki teleskop. One se ne nalaze nigdje blizu planeta Zemlje. JOHN: Ali, čak i kad bi se nalazili, mi ih našim fizičkim sredstvima ne bismo mogli vidjeti - mogli bismo ih otkriti sredstvima koja vjerojatno nisu razvijena na Zemlji, je li to ispravno? TOM: Nije ispravno. Kad bi postojala naprava s kojom biste mogli vidjeti do najudaljenijih krajeva Svemira, onda biste, također, mogli vidjeti i različite razine gustoće. Unutar svojih civilizacija, Dvadeset i četiri civilizacije posjeduju dosegnute savršenstvo, jedinstvo istovjetnosti, potpunu poslušnost prema Stvoritelju, i stoga one shvaćaju svoj fizički svijet i nisu obmanute svojim fizičkim svojstvom. Znate da je ovo mjesto na kojem se nalazite načinjeno od bilijuna i trilijuna molekula, nije li tako? Vi to ne vidite, i stoga mislite da to, kao takvo, ne postoji, zar ne? Kad biste bili u stanju vidjeti civilizaciju Altee, vidjeli biste da je ona fizička u svom kretanju. JOHN: Ona, dakle, ima oblik, ali takvu vrstu oblika koju mi ne možemo shvatiti, jer u našim životima nemamo iskustvo takvog oblika? TOM: Ona je fizička. Ona se razvila do točke u kojoj se fizičko i duhovno nalaze u ravnoteži i skladu, a to je ono što vi morate dosegnuti, da biste mogli ući među Dvadeset i četiri civilizacije.

JOHN: jednom ste, čini mi se, rekli da kad Dvadeset i četiri civilizacije dođu u dodir s našim sunčevim sustavom, onda se one mogu služiti drugim fizičkim planetima kao putem kojim se spuštaju prema nama, pa, onda, u našem sunčevom sustavu postoje fizički planeti koje koriste pojedinačne civilizacije. . . ? TOM: Ne Dvadeset i četiri civilizacije. Podcivilizacije. Dvadeset i četiri civilizacije nemaju potrebu za time. GENE: Postoji jedno pitanje koje ne mogu ne postaviti: zašto ne pružite snažne i određene znakove svog postojanja ili blizine, osim ovakvih pristupa čovječanstvu neizravnim načinima kao što su ove poruke, ili slično? Očigledno za to imate svoje razloge, ali ovo mi je pitanje jako važno. TOM: Vrlo je važno da shvatite da vlade vašeg svijeta na Zemlji odbijaju povjerovati u naše postojanje, pa, stoga, tu činjenicu ni ne prenose ljudima. Kad bi civilizacije na bilo koji način pokušale masovno pristati na Zemlju, što će se za određeno vrijeme stvarno i dogoditi, ljudi na planetu Zemlji našli bi se u panici, jer oni ne shvaćaju, nemaju znanje o tome da mi ne predstavljamo nikakvu opasnost za njih. Zapamtite ovo: postoje, također, određene civilizacije, ne iz Dvadeset i četiri civilizacije ili njihovih pomoćnih civilizacija, koje imaju veliku želju za kontroliranjem Zemlje, za držanjem duša u ropstvu. A te civilizacije su povremeno pristajale na planet Zemlju i stvarale neprilike, koje su nametale Zemljanima. Važno je da među onima koji postoje na planetu Zemlji ne bude nikakve panike: da im se znanje o tome da oni iz Dvadeset i četiri civilizacije ne znače nikakvu opasnost za njih donese na blag način.

To je vrlo važno, jer ako bi došlo do panike, ljudska bića bi onda mogla pokušati okončati život, a i živote svojih obitelji i susjeda, što ničemu ne bi poslužilo. Vlade vašeg svijeta odbile su prihvatiti da postoje drugi, koji posjeduju višu inteligenciju, i, zapravo, duhovniju inteligenciju od onih koji postoje na planetu Zemlji. Jer, uistinu, da ne postoje nikakve druge civilizacije koje bi pomogle planetu Zemlji, to bi dovelo do uništenja. Mi ne dolazimo da bismo kontrolirali, mi ne dolazimo da bismo držali u ropstvu, mi ćemo doći s ljubavlju, strpljenjem i razumijevanjem - ali, budući da se, trenutačno, negira naše postojanje, kako mogu oni na planetu Zemlji prihvatiti činjenicu da civilizacije Altee, Huve, Ašana i ostalih Dvadeset i četiri, misle dobro? GENE: Imam još jedno pitanje za koje mislim da ga i drugi ljudi sebi postavljaju: na prethodnim zapisima naših razgovora čuo sam te kako objašnjavaš da vi stalno znate misli svakog od nas ili onih koji komuniciraju s vama. je li to ispravna pretpostavka? TOM: Ako vam želimo pomoći, da. Ali, mi želimo da vi shvatite da mi ne upadamo u umove, da mi ne kontroliramo volju, ne uplićemo se u slobodu: mi se ne uplićemo. To ne bi služilo svrsi. Altea, Huva, Ašan i Aragon zatražili su da vam prenesem da oni možda u sebi imaju te sposobnosti, ali za planet Zemlju ne bi bilo od koristi ako bi ih oni upotrijebili - niti bi to koristilo njima. To bi bila invazija na dušu.

GENE: Izuzetno su me dojmili ovi razgovori, izrazi i atmosfera ljubavi i mira koja okružuje sve ovdje prisutne, ali malo teže shvaćam zašto, ako se vi cijelo vrijeme nalazite u mislima ljudskih bića, a vaši su predstavnici posjetili Zemlju, i ako posjedujete veliko znanje o ljudskim stvarima. . . Nije mi jasno otkud teškoće u komuniciranju s nama te u shvaćanju našeg temeljnog kolokvijalnog engleskog jezika? Možeš li mi to pojasniti? TOM: Objasnit ćemo to. Civilizacije su zaista posjetile Zemlju, ali shvaćate li da, kad komunicirate svojim mislima, nije neophodno to činiti riječima? Teško je odavde odakle smo mi davati objašnjenja u vašim riječima. Mi imamo pojmove koji se ne mogu objasniti na vašem jeziku, jer vi nemate riječi kojima bi se oni mogli objasniti. Kad biste vi mogli čitati naše misli. . . kad bismo mogli komunicirati s vašim mislima suštinom čiste telepatije, onda bismo vam mogli prenijeti ono što cijelo vrijeme pokušavamo. Također, unutar uma prijenosnika, kao i unutar vašeg uma, postoji samo određeni, ograničeni rječnik kojim se možemo služiti. GENE: Hvala ti. Spomenuo si da bi se u određenom trenutku moglo dogoditi veliko pristajanje civilizacija. Mislim da sljedeća pitanja obuhvaćaju tko i gdje, kako i zašto: prvo pitanje koje bi većina ljudi postavila je „kako“? Drugim riječima, koja će se metoda prijevoza upotrijebiti u tom pristajanju; govorimo li o fizičkim napravama? TOM: Da. One će biti onakve naravi kakvu biste vi nazvali fizičkom napravom. Ako budete imali želju prići i dodirnuti tu napravu, kao što činite s automobilom, moći ćete to učiniti. GENE: Možeš li mi reći nešto o relativnoj veličini, obliku i tome sličnom? Hoće li te naprave sadržavati veliki broj ljudi, ili. . .

TOM: Postojat će naprave različite veličine i izgleda. Neke će izgledati poput staklenog topa, ali to neće, uistinu, biti top, to će samo tako izgledati. Postojat će i one koje će ostati u vašoj atmosferi, a koje su vrlo velike, koje će onda odaslati manje. . . vi, na vašim oceanima, imate nosače koji odašilju brodove koji lete, nije li tako? GENE: Da, tako je. TOM: To će biti nešto slično, ali umjesto da budu na vašim oceanima, oni će se nalaziti na vašem nebu. GENE: Kažeš da će iz tih nosača izaći manje naprave i doći dolje na Zemlju? TOM: Da. Postojat će i oni koji će imati izgled onoga što vi nazivate tanjurima. Bit će i onih koji će biti zašiljeni, kao slovo „V“. GENE: Hoće li te naprave proći kroz vremensku dimenziju, ili neku drugu dimenziju da bi stigle ovdje, na Zemlju? TOM: Inteligencije koje postoje u civilizacijama imaju sposobnost doći u vašu dimenziju - one imaju tu tehnologiju, da. GENE: Vrlo obično zemaljsko pitanje bilo bi kako se te naprave pokreću? Kojom metodom? TOM: To nalikuje obrnutom kretanju čigre u vrtnji. GENE: Hoće li te naprave ostati na Zemlji nakon takvog pristajanja, i hoće li ljudskim bićima biti dozvoljeno da ih pregledaju?

TOM: Oni će imati dozvolu da posjete unutrašnjost. Naprave će ostati neko vrijeme. Ne puno - ne godinama, na primjer. GENE: Zbog tolikih priča o letećim tanjurima, ljude će zanimati hoće li im biti dopušteno voziti se u tim napravama? TOM: Bit će neophodno da prije vožnje u napravi imaju tu napravu oko sebe. GENE: Znači li to da će atmosfera unutar vaših vozila biti različita, ili da će stres kretanja biti opasan? TOM: Stres kretanja. Bit će moguće kretati se unutar vaše zemaljske atmosfere, ali da bi se ljudska bića iz nje izvelo, bit će potrebno drugo vozilo unutar vozila. Ali, to bi se moglo učiniti. GENE: Pristajanje će, zasigurno, doživjeti različite procjene ljudi i vlasti, u što je gotovo sigurno uključeno i to da će neki vaše pristajanje doživjeti kao prijetnju. Imate li metodu za obranu od napada? TOM: Želimo da znate da govorimo o civilizacijama, a ne o nama, Vijeću devetorice. Nama nije potrebno očitovati se u fizičkom. Postojat će metoda kojom ćemo ljude spriječiti u eventualnom pokušaju uništavanja onih koji dolaze iz civilizacija. To će se učiniti s ljubavlju i nježnošću. Oni koji dolaze iz civilizacija i koji su u našoj službi neće pokušati uništiti niti na bilo koji način ozlijediti, bilo koje fizičko biće na Zemlji. Mi ćemo imati način kojim ćemo ih spriječiti da oni unište nas. Ali, ne bismo željeli doći prije no što pružimo neko znanje, jer inače bi ljudi počeli vjerovati da težimo kontroli nad njima.

Mi nemamo ni želje niti potrebe za kontroliranjem, mi dolazimo samo pomoći. Da se Alteanac pojavi na ulazu svog vozila, i kroči na planet Zemlju i da postoji skupina koja pokuša uništiti tog Alteanca, njemu je dovoljno ispružiti ruku prema gore, i to ne previše, da bi ih smirio, a i da bi ih prenio u stanje u kojem neće imate želju za ozljeđivanjem i u kojem bi odložili svoja oružja. Huvidi bi djelovali na drugačiji način: ako bi se našli u istoj situaciji, i ako bi izašli i podigli ruke, ona ljudska bića s oružjem ostala bi, neko vrijeme, potpuno nepokretna. Postoje, dakle, različite metode. Ali, nijednom od ovih metoda ne bi se ozlijedila ljudsko biće. Shvaćate li? GENE: Da, shvaćam, i, zacijelo, shvaćam zašto ne biste željeli pristajati pokazujući silu, jer bi to stvorilo veliki strah. TOM: Da. GENE: Možeš li opisati one iz civilizacija koji imaju unekoliko ljudski oblik - nešto o njihovoj veličini, boji, značajkama i tome slično? TOM: Alteani su vaše visine. Boja njihovih očiju je jedna nijansa plavog, poput nijanse vašeg vedrog neba. Imaju svijetlopropusni izgled;·bojom su vrlo blijedi. Oni su uspravni. Kad mi kažemo svjetlopropusni, to znači da je njihova vibracija svjetlopropusna. Shvaćate li? GENE: Ne, bojim se da to baš i ne shvaćam.

TOM: Ljudi na planetu Zemlji različitih su veličina, zar ne? Oni s Altee jedne su veličine. Oni imaju sjaj koji im daje izgled svjetlopropusnih. To je njihova vibracija. Oko sebe imaju srebrni sjaj. Vi imate automobile koji imaju svjetlopropusan izgled. . . oni kažu da se služim krivim izrazom: to je izgled prelijevanja u duginim bojama. ANDREW: Imaju li kosu? TOM: Ne. GENE: Osim ćelavosti i prelijevanja u duginim bojama, je li razmještaj njihovih crta sličan našima? TOM: Oni izgledaju slično onima koji postoje na fizičkom planetu Zemlji. Shvaćate li da fizičko ljudsko sjeme na planetu Zemlji potječe s Altee? GENE: Znam da postoje neki od nas ovdje na Zemlji koji su Alteanske krvi. . . TOM: Da. GENE:. . . ili genetskih značajki. . . TOM: Da. GENE:. . . pomiješano s našim temeljnim zemaljskim značajkama. . . ? TOM: Da. H uvidi su manji. Oni su mali i tamne kože, nisu blijedi poput Alteana. Oni imaju kosu, ravnu kosu. Ona je također tamna, da.

GENE: A postoje li i druge značajke, opet nos, usta, oči, ruke i tome slično, koje su zemaljske? TOM: Da. Oni s Ašana ih nemaju. JOHN: Mogu li samo reći: imaju li bilo koji od njih glasnice? Proizvode li zvukove? TOM: Alteani ne proizvode. H uvidi imaju glasovnu sposobnost, ali ona nije slična vašoj na planetu Zemlji. ANDREW: Koliko dugo, recimo, živi prosječan Huvid? TOM: Ako to smjestimo u vaše zemaljsko vrijeme, to bi bilo u vrijednosti 500. 000 do 1.500. 000 vaših godina. GENE: Želiš reći da oni žive najmanje pola milijuna godina? TOM: To bi bilo u odnosu na vaše vrijeme. Njihovo vrijeme nije isto: vaše vrijeme ide vrlo sporo, zbog vaše gustoće. GENE: Shvaćam. Govorio si o Huvidima koji imaju glasnice - hoće li oni govoriti zemaljskim jezicima tako da mi možemo s njima razgovarati? TOM: Oni imaju sposobnost prenošenja, Huvidi imaju metodu govora koja će biti prenijeta; dok će je Alteani imati u kompjutorskoj kutiji, tako da će ono što oni misle izaći u obliku zvuka. GENE: Govoreći o onima koji su humanoidni, hoće li oni biti muškarci i žene, na onaj način na koji mi ovdje razlikujemo spolove?

TOM: Alteani se sastoje od dva polariteta pomiješana u jedno. Oni nemaju ono što biste vi nazvali muškarcem i ženom. H uvidi se sastoje od tri polariteta. GENE: Da, upoznat sam s mogućnošću postojanja tri spola, ako je to ono što želiš reći, i vjerujem da opisuješ Alteane kao jednospolnu rasu, je li to ispravno? TOM: Da. To je ispravno, da. Na ovom je mjestu zanimljivo spomenuti jedan događaj koji se zbio prije nekoliko godina dok je Phyllis čekala svog klijenta koji je u tri sata trebao održati predavanje u njezinoj školi u Orlandu. U deset do tri, ona je kod svoje sekretarice provjerila točno vrijeme sastanka, a sekretarica joj je rekla da je njezin klijent žena imenom Mary - zapravo, „redovna“ predavačica koja je uvijek dolazila na vrijeme. U predvorju je sjedio stranac, čovjek tamne kose, visok oko metar i šezdeset centimetara. Na sebi je imao tamno odijelo i izgledao je poput Talijana ili Židova, osim što je, prema Phyllisinim riječima, imao oči u obliku badema. Stranac joj je rekao „Želim vas vidjeti u tri sata“.

Phyllis mu je objasnila da u to vrijeme ima dogovor s klijentom, na što je on odgovorio: „Ona neće doći“. Phyllis se vratila u svoj ured da bi sačekala Mary, koja se ni u tri i deset još nije bila pojavila. Phyllis se pitala kako je stranac znao da je njezin klijent žena. Vratila se u predvorje i to ga zapitala, a zapitala ga je i kako zna da se ona neće pojaviti. On joj je rekao da se Maryin automobil pokvario na Parkwayu. Zaintrigirana, Phyllis ga je pozvala u svoj ured i zapitala što želi.

„Želim da mi dozvolite da ja održim predavanje“, odgovorio je. Phyllis je dotaknula njegovu ruku i u istom je trenutku znala da on nije sa Zemlje. To mu je i rekla. On je rekao, „To je točno. Ipak, dozvolite mi da održim predavanje“. Phyllis je rekla, „To nije ono zbog čega ste došli, zar ne? Zašto ste došli? “ On je rekao „Od 1953. godine tražite od nas znakove“. Phyllis je pomislila da ga ne bi bilo loše iskušati i rekla je: „Ako jeste onaj za koga se predstavljate, onda mi pokažite jednog od vaših ljudi“. Jedva da je to izgovorila kad se pred njezinim očima materijaliziralo jedno biće. Bio je visok oko metar i devedeset centimetara, dobro građen, plavokos i plavook, a na sebi je imao srebrnoplavo skakačko odijelo. Nije govorio već je telepatski prenio da je njegovo ime Altima, da on i drugi dolaze pomoći ovom planetu i da će ga ona, u budućnosti, moći pozvati u svakoj izvanrednoj situaciji. Ostao je u uredu manje od pet minuta, a nakon toga se dematerijalizirao. Tamnokosi čovjek je izašao i Phyllis je s prozora gledala kako ulazi u bijeli Kadilak s registarskom tablicom Miamija i odlazi. Jednog petka poslijepodne, otprilike dva mjeseca nakon toga, baš kad je Phyllis htjela otići kući, on se iznenada opet pojavio, provirio kroz vrata i rekao: „Bog, Phyllis, sve u redu? Samo provjeravam“. Premda se ova priča može činiti apsurdnom, Phyllis se tog događaja živo sjeća i kune se da je bilo upravo tako. . . GENE: Kako bismo mi mogli ljudima, i našim znanstvenicima, objasniti kako ljudi iz različitih dimenzija imaju tako sličan humanoidni oblik?

TOM: Čovjek je one iz drugih civilizacija pretvorio u svoje bogove. . . Kad oni kažu da je čovjek stvoren prema slici Boga to se odnosilo na civilizaciju koja tako izgleda. Planet Zemlja zaista ima neovisnu sposobnost razvijanja ljudskih bića na sebi. Alteani, kao što smo prije objasnili, izgledaju slično vama. Oni također imaju sposobnost očitovanja na različite načine, ali oni bi. . . Pitat ću Alteu u kojem bi se obliku oni željeli pojaviti. . . Altea kaže da bi se oni voljeli pojaviti u svom uobičajenom obliku, a to je onaj koji biste vi nazvali humanoidnim. Huvidi također tako izgledaju. Ašani ne, Zenili ne. GENE: jesu li se Alteani i Huvanci, i drugi, razvili i evoluirali na isti način kao i mi? Jesu li oni bili posađeni kao sjeme, i jesu li oni, na neki način, na svojim planetima prirodno evoluirali? S konfiguracijom i atmosferom i svime ostalim? TOM: Ne s obzirom na atmosferu i konfiguraciju. Ali, oni jesu prošli kroz proces evolucije. Ali oni vjerojatno imaju sretniji način, način u kojem nisu bili zarobljeni- premda, kao što vam je poznato, postojali su neki iz civilizacije Altee koji su bili na Atlantidi Zapamtite da je Zemlja planet ravnoteže, planet na kojem se uči uravnoteženje eterskog i fizičkog. To je ono što je zarobila mnoge duše. Kad govorite o evoluciji planeta Zemlje, zapamtite ovo, da sve duše koje postoje u Svemiru imaju, prije ili kasnije, potrebu da se očituju na fizičkom planetu Zemlji, da bi naučile lekcije. Oni, dakle, koji žive na Altei također su makar jedan od svojih života proživjeli na planetu Zemlji.

To postaje vrlo složeno kad vam pokušamo objasniti, kad vi nemate riječi kojim bismo vam objasnili pojmove Svemira. Ispričavam se, oni kažu da ne objašnjavam dobro. . . Duše sa željom ili potrebom da nauče što je to ravnoteža zaista dolaze živjeti na planet Zemlju, da bi shvatile kako profiniti fizičko u odnosu na duhovno. Mnogi Alteanci - velika većina - živjela je na planetu Zemlji: zbog toga imaju veliku želju pomoći planetu Zemlji. Postoje Dvadeset i četiri civilizacije koje nam izravno služe. Zapravo ih ima Dvanaest po dvije. Dvadeset i četiri civilizacije su također fizičke. U ovom sadašnjem vremenu, civilizacije međusobno surađuju da bi se dovele u ravnotežu i da sve druge riješe te poteškoće. Zbog toga što se Dvadeset i četiri civilizacije nalaze u fizičkom obliku - one također imaju neke poteškoće povezane s fizičkim svojstvima - ne do razmjera Zemlje, ali ipak do stupnja do kojeg ih one imaju. Da su dosegle savršenstvo, one bi se bile spojile s nama. Od Dvadeset i četiri civilizacije, sve se nisu očitovale na fizičkoj Zemlji. Postoje one koje su zasadite planet Zemlju, ali postoje i one koje nisu - poput onih koje su bile na Zemlji, ali nisu bile uključene u rad drugih civilizacija. Svaka od tih civilizacija - posebno one uključene u rad na planetu Zemlji i one koje nisu uključene, ali su poslale predstavnika - treba se dovesti u ravnotežu. GOST: Što je Ramtha? Zašto Ramtha govori tako određeno o rujnu 1988? TOM: Zašto je bilo rečeno da će kraj doći 1914. godine i opet pedesetih godina? Različite civilizacije imaju različite omjere razumijevanja. Dozvolite mi da objasnim:

Članovi Vijeća devetorice nisu, i nikad nisu bili, fizičkog oblika. Postoje Dvadeset i četiri civilizacije koje jesu fizičkog oblika, a zatim postoji ono što bismo mogli nazvati civilizacijamapomoćnicama koje su više fizičke od Dvadeset i četiri civilizacije. Primjer: Altea je jedna od civilizacija iz Dvadeset i četiri civilizacije. Ta civilizacija ima jednu misao, jedno biće. Drugim riječima, to je kolektivna svijest vrlo visokog kova i sastoji se od milijuna duša koje pomažu, stvaraju i opstaju jedna s drugom. Na svojim mjestima postojanja i u svojem znanju one znaju sve. One pod sobom imaju druge civilizacije koje biste vi nazvali radnicima ili pomagačima. . . ne želimo se služiti izrazom „podcivilizacija“, već su to oni koji pročišćavaju. Ako, dakle, ljudska bića na planetu Zemlji komuniciraju s pomagačkom ili manjom civilizacijom koja ne shvaća rad svega, onda je moguće da ljudska bića dobiju pogrešna tumačenja. Primjer: u jednoj korporaciji postoji upravitelj odbora, odbor direktora i odjeli unutar cijele korporacije. Odjel kupnje ne shvaća rad odjela prodaje, a odjel za upravljanje zna više od oba ta odjela. Ako, dakle, netko komunicira s jednim odjelom unutar njihovog područja razumijevanja, oni mogu govoriti o tome, ali izvan svog područja, oni ne razumiju. Oni mogu imati stanovišta koja vrijede samo unutar njihovog referentnog okvira. To znači ovo: vjerojatno postoji komunicirajuće biće u jednoj civilizaciji koje vidi da planet Zemlja, ako nastavi ići sadašnjim putem, može prouzrokovati uništenje. Ono što to biće ne vidi je sposobnost čovječanstva da to izmijeni. Planet Zemlja jedinstven je u Svemiru, jer na ovom planetu Zemlji postoji slobodna volja.

GOST: Obično se ezoterički shvaća da četiri eteričke podrazine kozmičke razine mogu biti najviši mogući duhovni utjecaji što se tiče čovječanstva. Volio bih znati je Li to istina. TOM: Tu ste informaciju primili od jedne od onih civilizacija, shvaćate li? GOST: Mislio sam da je to opće ezoteričko shvaćanje, i da to dolazi od prenositeljice poruka Alice Bailey za koju sam mislio da je. . . TOM: Shvaćate da to nije došlo od nas, to je došlo od jedne od onih civilizacija. Shvaćate da su Dvadeset i četiri civilizacije najviše od svih bića u fizičkom, da su one blizu nama? Ali, vi također shvaćate da ta informacija potječe iz fizičke civilizacije? JOHN: Da, bi li mogao reći iz koje od civilizacija je ona došla? TOM: Pitat ću za dozvolu. . . To je civilizacija saveznica Mireksa, imenom Mora Triomne. Nije neophodno objašnjavati sve Dvadeset i četiri civilizacije. Najbolje je govoriti o Huvi, Ašanu, Altei i Aragonu. ANDREW: Možemo li ovog puta jasno ustvrditi da je civilizacija Huva ona koja je u Bibliji određivala. . . ? TOM: Huva je Jehova. Da. ANDREW: A što se tiče Altee, možemo li. . . ? TOM: Ona dolazi iz vremena Atlantide i prije nje. ANDREW: Dobro. A Ašan, možeš li nam dati neke povijesne naznake o Ašanovoj ulozi u prošlosti?

TOM: Ašan je bio začetak velikih skladatelja, renesanse, veličine umjetnosti na planetu Zemlji. To je započelo u jednom malom dijelu vremena u vrijeme Egipta, obradom zlata u toj zemlji i ljepotom njegovog arhitektonskog okoliša. Ašan je jednostavno civilizacija velike kreativnosti. On je planetu Zemlji donio veliku glazbu, veliku umjetnost i veliku književnost. Da. Zapamtite: postojat će oni koji će imati velike teškoće u prihvaćanju ovoga što vam iznosimo. Neće biti nikakvih poteškoća s predsjednicima vlada ili sigurnosnih odjela vlada, jer će se oni u javnosti pretvarati da ovo ne postoji, dok će potiho slati ljude u izviđanje. Jer oni znaju da im je potrebna komunikacija. ANDREW: Što bi naznačio kao glavni razlog vašeg dolaska i pomaganja čovječanstvu, i koji je prvenstveni problem zbog kojeg je čovjeku potrebna pomoć? TOM: Vijeće mi je reklo da to objasnim na dvostruki način: da, ako se nastavi sadašnjim putem, oko ili nakon vaše 2000 godine, planet Zemlja više neće moći postojati kao što sada postoji. Civilizacije ga, dakle, pokušavaju pročistiti i vratiti ga u ravnotežu koristeći se svojom tehnologijom, ne samo zbog spašavanja onih koji postoje na Zemlji već i zbog toga što se Zemlja nalazi pod vodstvom civilizacija koje su je u početku naselile, pa su one, stoga, dijelom za nju i odgovorne. Postoji, zatim, i zarobljenost i pročišćenje duša. Ovog je puta dolazak nužan jer čovjek, u svojoj vladavini nad životinjama, cvijećem i biljkama, sada pokušava kontrolirati cijelo čovječanstvo, a mi to ne možemo dopustiti.

U sljedećem razgovoru, Tom je objavio prisutnost drugih bića:

TOM: S nama se danas nalaze pojedinci koji promatraju ono što se događa. Oni se nalaze u našoj službi ili za nas vrše proučavanja. Mi ih pripremamo na odlazak i na obavljanje službe koja je nužna da bi ovaj planet podigao razinu svojih vibracija, da bi evoluirao, da bi tako mogao pomoći ovom Svemiru. ANDREW: Pa, mi pozdravljamo njihovu prisutnost, i nadamo se da ćemo im u njihovom obrazovanju biti od koristi. . . TOM: Oni su bića koja dolaze iz drugačijih civilizacija nego što je vaša. JOHN: Možeš li nam pojasniti što pod time podrazumijevaš? TOM: Kad govorimo o civilizacijama, govorimo o razinama svijesti. Da bi se podigla razina ovog planeta Zemlje, čime se, također, podiže i razina Svemira, postoje mnoga različita bića i civilizacije koji moraju naučiti raditi u miru i skladu. Kao što vi na vašem planetu imate mnogo milijuna biljaka i mnogo milijuna vrsta životinja, tako ih i u Svemiru ima mnogo. Oni koji nas danas promatraju, promatraju tehniku, a istovremeno im mi pokušavamo pokazati način na koji trebaju proizvoditi ljubav, mir i sklad. Oni promatraju vibraciju ljubavi. JOHN: Da li bi možda, mogao objasniti što se događa kad ti ljudi dođu?

TOM: Ta bića iz Svemira, iz drugih različitih sustava, postaju znatiželjna. Naša prvenstvena briga je Zemlja, jer je važno podignuti njezinu razinu, budući da ona koči neke od evolucija u Svemiru. Ali, kao što vam je i u vašem svijetu poznato, ljubopitljiva bića mogu povremeno stvarati probleme. Povremeno im je bolje reći tek nešto malo, a to je ono što mi radimo, premda smo imali konferenciju mnogih velikih skupina i civilizacija. Time se briše strah. Naša je stvar da pomognemo i u podizanju onih iz drugih različitih civilizacija, drugih razina. JOHN: je li netko od tih ljubopitljivih sada s tobom? TOM: Ne, to su njihovi vođe. ANDREW: Da li bismo im mogli zajedno s vama pomoći i pokazati kako se odvija evolucija ili buđenje ljubavi? TOM: Oni vas promatraju jer, kad vam mi donosimo mir i ljubav, mi zavežemo za vas vrpcu koju spojimo s nama. To je vibracija koja je poput električne vrpce. To je jedini način na koji vam to mogu opisati. Vrlo su majušni oni atomi koji vas povezuju s nama. To nisu molekule, to su atomi. Rečeno mi je da vam to pojasnim. ANDREW: To je jako zanimljivo, to nismo znali. JOHN: Zanima me može li to na nekim razinama postojati kao osjećaj. TOM: Stolica na kojoj sjedite je opipljiva. Ovo nije opipljiv proizvod, to je vibracija. Tako mi zamišljamo da izgleda osjećaj. JOHN: Mi se uvijek osjećamo dobro prilikom naših razgovora s tobom i čini mi se da je to naše iskustvo. . .

TOM: To je vaš osjećaj. Nije nam to lako objasniti, to ne postoji u vašem svijetu. Ali, ono što to proizvodi za vas je ljubav i mir. Te dvije riječi „ljubav“ i „mir“ znače isto u našem svijetu i u vašem, ali vibracija (ili osjećaj) se drugačije doživljava. To vam daje mir, s mirom onda možete voljeti, a ljubav je neophodna za evoluciju svih bića na ovom planetu. također je neophodna za podizanje razine svijesti i kolektivne svijesti ovog Svemira. Kad ste vedri i mirni u sebi, i kad znat{ u kojem smjeru morate ići i čvrsti ste u svojim uvjerenjima, to pomaže onim bićima koja promatraju. Ta druga bića promatraju vibraciju vaše posvećenosti Ona zaista proizvodi vibraciju, i u njihovom promatranju te vibracije, oni mogu reći, u slučaju onih s kojima rade, jesu li oni vjerodostojni ili apsolutni u svojim uvjerenjima i u svojoj posvećenosti, ili je to tek želja ili ego. IAN: Koliki je, ugrubo rečeno, dio našeg društva otvoren prema mogućnosti po stajanja inteligentnih bića iz Svemira? TOM: Taj se broj kreće između - u vašem razvijenom svijetu - 68 do 71%. JOHN: Sada kad se upravo odvijaju promjene (1991. ), postoji li vjerojatnost bilo kakvog izravnog kontakta s civilizacijama? TOM: Kad se okonča preobrazba, neće biti razloga da ne dođe do kontakta, zar ne? JOHN: To je istina. TOM: Dio te preobrazbe bit će međusobno dočekivanje. JOHN: Hm, to bi bilo lijepo.

TOM: Bilo kako bilo, budite u potpunosti svjesni da postoje i drugi osim nas. ANDREW: je li moguće da nam ukratko kažeš otkud dolaze Alteani, s obzirom na udaljenost, veličinu njihovog planeta, atmosferu, s kojim se posebnim problemima suočavaju kad ulaze u našu atmosferu; tek da bismo saznali ono najosnovnije o njihovim značajkama? TOM: Kao što vam je poznato, mi dolazimo iz zone hladnoga. Područje Altee je na rubu područja hladnoga. Oni nemaju sunca kao što vi imate sunce. . . Govorimo o dimenziji. . . ANDREW: Da, je li to veliki ili mali planet? Čuo sam, na primjer, da je Huva 16.000 puta veća od Zemlje. Koliko je velik njihov planet u odnosu na Zemlju? TOM: Pedeset i dva puta veći od Zemlje. Da. ANDREW: Razlog zbog kojeg postavljam ova pitanja je sljedeći: razmišljali smo o tome kako bi se Huvidi i Alteani prilagodili Zemljinoj atmosferi ako bi ovdje pristali i čini mi se da bi bića iz obje civilizacije morala proći kroz značajne preobrazbe da bi mogla ući u našu atmosferu. Kao dokaz toga, Phyllis nam je rekla da ima osjećaj da bi određeni ljudi, jednog od ovih dana, mogli biti fizički prevezeni, na jednu od tih dviju planeta da bi se s njima komuniciralo. TOM: Ne bi ih se prevezlo na planetu, već na vozilo. ANDREW: Aha, na vozilu bismo, dakle, bili okruženi našom vlastitom atmosferom?

TOM: Da. ANDREW: Shvaćam, i ne bismo morali proći kroz velike preobrazbe da bismo ušli u njihovu zonu? TOM: Ne. JOHN: Ne znamo živi li u tim civilizacijama samo deset duša ili bi ih moglo biti mnogo milijuna. Možeš li nam dati neku opću predodžbu o tome? TOM: Unutar Altee, kao što je ustvrđeno u vašoj Bibliji, ima ih 144.000. Na Huvi ih ima oko pet milijuna. JOHN: A te civilizacije, jesu li one ono što bismo mi nazvali vječnima? Mislim, traju li beskrajno u terminima našeg zemaljskog vremena? TOM: Da, prema zemaljskom vremenu živite milijune godina, onda biste osjećali da ste vječni, nije li tako? JOHN: (Smijeh) Da. TOM: Onda bismo rekli da su one vječne. JOHN: (Smijeh) Da, u redu, to shvaćam. TOM: Altea je, to ćemo vam reći, vječna. Jedan Huvid može živjeti približno milijun vaših godina. Civilizacija Huva je ona koja je rodila naciju Židova. Oni su zbog toga došli na planet Zemlju u vrijeme Sumerana (odakle potječe Abraham) i u vrijeme za koje se u vašim knjigama kaže da su se „sinovi bogova spojili s kćerima Zemlje“, a došli su još jednom.

Budući da su oni bili ona civilizacija koja je održavala energiju i čvrsto odlučila opstati, oni su izabrani da odigraju središnju povijesnu ulogu na planetu Zemlji - njihovi nasljednici predstavljaju mikrokozmos na Zemlji. Ašan komunicira kroz umjetničko. Znate li da oni s Ašana nisu uvijek sposobni biti disciplinirani? Reći ćemo vam samo da u usporedbi s milijunima Huvida, na Zemlji postoji samo šačica Ašana. Oni su se probili i došli na Zemlju vlastitim sredstvima. Oni su kreativni - ako pogledate kinesku kulturu, vidjet ćete učinke njihovog utjecaja. Ašan je stvoritelj glazbe, on je stvoritelj ljepote na Zemlji, to je civilizacija koja stvara muze. Skandinavci potječu od Ašana, kao i Perzijanci. JOHN: Prema mojim spoznajama, oni su bili veliki umjetnici u obradi stakla. TOM: Da. Oni su bili boemi. Ašan je vitkog tijela, lak kao vjetar i ima zvuk kristala, shvaćate li? JOHN: Da, to je vrlo plastično. TOM: Oni su ono što biste vi nazvali nadrealistima Svemira. Za Zemlju su posebno zainteresirani Huva, Ašan i Altea. JOHN: Da. Huva radi s fizičkim? TOM: Da. JOHN: A astralno, kreativno, osjećajno je ašansko?

TOM: Da. A Altea radi s mentalnim. Upravo je ta mješavina triju prvobitnih, Altee, Huve i Ašana, ona koja spaja i povezuje planet Zemlju sa Svemirom. Svi oni koji su povezani s Aragonom Jose Arigo, brazilski liječnik, na primjer) povezani su s liječenjem. To se razlikuje od Ankore, Ankore radi pod Aragonom. Oni zajedno rade na usavršavanju zdravlja čovječanstva. Oni rade zajedno, baš kao što Spektra radi za Huvu. Zenil predstavlja načelo slično kompjutoru, ali ne baš sasvim poput kompjutora. . . mi ne znamo kako bismo to izrazili. . . Zenil radi pomoću međusobnog djelovanja, međusobne razmjene. Zimed i Zenthorp su civilizacije radnici Zenila. Oni stvaraju poseban ustroj razumijevanja i sposobnosti u rađanju energije Zenila. Zenil je svijetao, radostan i uredan. Kad kažemo „uredan“, mislimo na stvaranje reda u energiji boja. Zenil je alkemičar civilizaciJa. Ovo poglavlje završava razgovorom između Irene i Toma glede civilizacija na ovom planetu :

IRENE: Želim te upitati o Kinezima i budističkim Tibetancima. Otkad traje ovaj nesretan odnos? Što se o tome treba znati i što je to što u povijesti čovječanstva o tome nije poznato? TOM: Na početku, Kina je bila jedno sjeme, a Tibetanci su bili izravni potomci iz druge civilizacije, koja je bila duša Kineza. Znate za važnost rađanja materijalnog zajedno s duhovnim? Kinezi predstavljaju materijalno. . . IRENE: Simbolično. TOM: Da, a Tibetanci predstavljaju duhovno.

IRENE: Ali, negdje u povijesti Kine i Tibeta, oni su angažirali tibetanske Lame da podučavaju kineske careve njihovim duhovnim učenjima - ali, čak i prije toga postojala je neka neravnoteža koja se i dan danas očituje. . . ? TOM: Znate da se tibetanski svećenici nalaze u izravnom odnosu s onim što se u narodu Izraela naziva „sinovima bogova koji se spajaju s kćerima čovjeka“. IAN: Na kojoj su se, dakle, točki čovjekove evolucije pojavili Tibetanci i počeli u njoj sudjelovati? TOM: Oni su bili učitelji. Kao što su Jonjani izašli iz mora da bi podučavali one iz Ura - oni su bili učitelji koji su podučavali Kineze, shvaćate li? Sada Kina želi uništiti Tibet, jer vjeruje da je uništavanje ono što najbolje znaju. IRENE: Kinezi, dakle, nesvjesno osjećaju da su oni trebali imati onu božansku osobinu koju su imali Tibetanci. TOM: To je točno, ali nisu imali tu sposobnost. IRENE: Znajući, dakle, da im nedostaje sposobnost, oni su pokušali ukloniti Tibetance s vidjela? U mnogo mirnijim vremenima oni su ih učinili svojim učiteljima, misleći da će, nauče li bolje od svojih učitelja, zauzeti mjesto božanstva. TOM: Upravo tako. Kao što su u stara vremena Beduini jeli dupine, misleći da će primiti njihovo znanje. IRENE: Dobro, a kad su Kinezi uvidjeli da se taj prijenos nije dogodio, latili su se nasilja.

TOM: I ropstva, jer, ako mogu zarobiti ovo znanje duše, onda ga mogu i posjedovati , kontrolirati, shvaćate li? To je slično kao i sa Židovima, koji su imali vrijedno mjesto u matrici, koje će im drugi oduzeti. IAN: Iz koje, dakle, civilizacije potječu Tibetanci? TOM: Iz jedne od Dvadeset i četiri civilizacije. IAN: A iz koje od Dvadeset i četiri civilizacije? TOM: Zatražit ću dozvolu da vam mogu reći ime. . . Oni su narod koji predstavlja načelo poniznosti u Svemiru. Oni potječu iz civilizacije koja, u potpunom zajedništvu, predstavlja načela unutarnjeg znanja - ne za širenje sebe, već za služenje. . . Sada, u ova vremena, oni su jedini narodi, osim Huvida, koji, kao kolektiv, imaju prirođena znanje o svojoj svrsi u svojim šiframa. To je razlog zbog kojeg su oni čvrsto povezani, i zašto sada, u ovo vrijeme, kad se pojavljuju Dvadeset i četiri civilizacije, oni sebe izražavaju u svojoj ljudskosti. Jer, oni shvaćaju da mogu okončati istrebljenje ugroženih ljudskih skupina. JOHN: Možeš li nam reći ime te civilizacije? TOM :. . . IRENE: Shvaćam tvoju bojazan. Znam da je Budistima i Lamama bilo potrebno mnogo, mnogo godina proučavanja i preobražavanja da bi bili sposobni pribaviti svoje znanje, ali mislim da je to važno.

TOM: Naveli ste Vijeće devetorice na svađu! IRENE: Znam da bi Vijeće moglo misliti da je to ljudima prečac u prakticiranju vjere i duhovnosti. TOM: To je točno. Odlučili smo da vam ovog puta ne kažemo. Ispričavamo se.

5 Posjete Mnogi se ljudi služe riječju „tuđinac“ (alien) da bi opisali posjetitelja iz Svemira. Druga riječ je izvanzemaljac, koja se upotrebljava u prilično prijateljskom smislu. Zbog ovakvog oblika knjige, oblika pitanja i odgovora, izostavljena je riječ koju koristi ispitivač, premda Tom dovodi u pitanje čak i našu upotrebu „tuđinca“. Ako bismo željeli gajiti otvorenost između svih bića u Svemiru, možda bismo, također, trebali pripaziti na naš rječnik?

U razgovorima koje su, prije mnogo godina, vodili Andrew i Tom, Andrew je zapitao Toma o NLO-ima i o tome jesu li oni stvorena očitovanja. Tom je odgovorio: „Mnoge od letećih stvari koje vi nazivate NLO-ima dolaze s našeg mjesta, ali one dolaze i s drugih mjesta, i one zaista dolaze u fizičkom obliku. Ali, mnoge od njih nisu fizičke. One su poput vašeg filmskog platna“. Ovo poglavlje započinje razgovorom između Toma i dva gosta, 1991. godine.

TOM: Elarthin je jedna od Dvadeset i četiri civilizacije odgovorna za ujedinjavanje energija Dvadeset i četiri civilizacije s energijama vašeg planeta da bi on evoluirao do uzvišenosti; a to se postiže donoseći čovječanstvu informacije u obliku komunikacija koje se registriraju na Zemlji.

Drugi su na planet Zemlju došli iz različitih civilizacija u Svemiru - oni s Huve tri su puta došli i bili zasađivani. Drugi su došli iz drugih civilizacija.

A, osim toga, postoje neki iz civilizacija koje nisu evoluirale do iste razine kao i oni s kolektivnom sviješću. Ljudski rod nije se razvio od životinja napravljenih od zemljane materije. Postojala je jedna skupina koja se pojavila sama od sebe - svi ostali bili su naseljeni i spojeni da bi stvorili vrste.

GOST: Imamo li neke posebne veze s onima iz konstelacije Lira, koji su se preselili na Plejade?

TOM: Oni koji su zasađeni na ovom planetu Zemlji zasađeni su i u drugim sustavima u vašoj galaksiji. Plejade se nalaze u vašoj Zemljanoj galaksiji. Znajte da neki od njih postoje u onom području koje ima veliki negativitet. Znate li to? JOHN: Želite li reći da su bića na Plejadama također naši rođaci? Da su oni zasađeni kao i mi? TOM: Je točno. Da. GOSTl2: Surađuje li bilo koja od vlada s planeta Zemlje s nekom skupinom iz drugog izvora, s Retikuluma, koji se nalazi trideset i sedam svjetlosnih godina daleko od Zemlje? TOM: To se također nalazi unutar ove galaksije. Postoje vladine agencije na ovom planetu Zemlji koje znaju za postojanje drugih vrsta unutar vaše galaksije. Mnogo ih je. Elarthin ne potječe iz vaše galaksije, niti mi. Za one iz ove galaksije moglo bi se reći da rade unutar korporacije. Ako imate megakorporaciju koja unutar sebe ima mnogo odjela, onda će unutar tih odjela postojati jedinice koje proizvode, prodaju ili pružaju usluge, a da nužno ne znaju tko je njihov vlasnik.

Da odete u pojedinu jedinicu, našli biste upravitelja te jedinice. Ali, ta osoba ne bi bila glavni upravitelj cijele korporacije. To je poredak ove galaksije. Nemojte se ograničavati ili se vezivati samo za sunčeve sustave vaše vlastite galaksije. GOST: Mogu li zapitati je li sadašnji fenomen koji nazivamo „krugovi u žitu