Rudolf Steiner o Uskrsu

Rudolf Steiner

ZAGREB 2008.

Sadrzaj

ZASTO SLAVIMO USKRS? (Renata Bakota)

7

POBJEDA DUHA

13

DOZIVLJAJ SVETOG PAVLA PRED DAMASKOM

25

VEZA PO KRVI I VEZA PO KRISTU

43

PROPOVIJED 'NA...60RI

57

/

Zasto slavimo Uskrs?

Tradicija proslave proljetnih praznika seze daleko u proslost. Nekoc, dok su ljudi jos zivjeli u dubokoj povezanosti s prirodom i prirodnim ciklusima proljece im je izgledalo kao novo radanje, kao pocetak novoga zivota. Poslije zimske tame, hladnoce i neplodnosti osjecali su kako svjetlo i toplina unose novi zivot u prirodu. S promjenama u prirodi mijenjao se i dusevni ugodaj ljudi. Poslije zimskog mrtvila, povlacenj a u domove, tjeskobe zbog dugih dana s malo svjetlosti i zbog suhe vegetacije odumrle za jeseni, impuls proljetnog budenja na njih je djelovao kao dar bozanskog svijeta koji im ulijeva nove snage te izvjesnost da ce sve biti bolje i ljepse nego prije. Ovaj novi pocetak obiljezavali su svetkovinama koje slave radost novoga zivota i kojima se odaje zahvalnost visim bicima zato sto su im omogucila da u sebi osjete budenje optimizma i vjere u buducnost. U znak zahvalnosti svojim su bogovima prinosili razlicite zrtve. Uskrsni obicaji, uterneljeni na hebrejskoj fradiciji na koju se nastavilo krscanstvo, takoder nose u sebi elemente starih poganskih proljetnih svetkovina. Uskrs je, pored Bozica, najstariji krscanski praznik, a za mnoge i najveci jer slavi ono neprolazno u covjeku - njegov duh. Radanje bozanskog bica u ljudskom tijelu koje obiljezavamo na Bozic mnogima je sarno priprema za ono sto ce uslijediti, a to je pobjeda duha i vjecni zivot u duhovnom svijetu. Stoga se Uskrsom obiljezava prestanak fizickog zivota Isusa Krista, sina Bozjeg, odnosno pogubljenje pravog ]aganjca Bozjeg, poslije cega je uslijedilo nj,egovo uskrsnuce i zivot vjecni u regiji Oca. Kristovim impulsom, impulsom boga 7

koji je u ljudskom tijelu ovladao materijalnim svjetom, -covjek je dobio vjecni dio svojega biea, svoje ] a, U kojem se osjeea povezanim s duhovnim svijetom. Uskrs koji je proizasao iz zidovskog blagdana Pashe zapravo je poveznica izmedu Starog i Novog zavjeta, a Isusovo uskrsnuee potvrduje njegove rijeci: "Nisam dosao da ukinem Zakon nego da ga provedem." Zidovski praznik Pesah slavi se u spomen na izlazak Izraelskog naroda iz egipatskog suzanjstva. Prije nego sto je ] ahve udario faraona i Egipat posljednjom nedaeom, pomorom prvorodenaca, pozvao je Mojsija i Arona. Rekao im je da ee ovaj n1jesec, nisan, izraelskom narodu od sada biti pocetak godine, te neka desetog dana svatko pribavi jednogodisnje musko janje iIi kozle bez mane, neka ga cuva do cetrnaestog dana, a potom neka ga zakolje u suton. Krvlju neka poskrope oba dovratnika i nadvratnik kuce u kojoj ee blagovati, a meso neka 'pojedu s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. Nista sto tada jedu ne smije biti skuhano na vodi, vee sve mora biti na vatri peceno, a poslije toga, sedam dana, moraju jesti beskvasni kruh. Mojsije je prenijeo ove ]ahvine rijeci svirtl starjesinama Izraelaca te im rekao: " ... Kad ]ahve bude. prolazio da pobije Egipeane zapazit ee krv na nadvratniku i na oba dovratnika pa ce mimoici ta vrata i nece dopustiti da Zatornik ude u vase kuce da hara. Ovu uredbu drzite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju. I kad dodete u zemlju koju ee yam ]ahve dati, kako je obecao, vrsite ovaj obred. Kad vas vasa djeca zapitaju: Sto yam taj obred oznacuje? odgovorite im: Ovo je pshalna zrtva u cast ]ahvi koji je prolazio mimo kuce Izraelaca kad je usmrcivao Egipeane, a nase kuce postedivao." (Izlazak, 12, 23 - 27) Time je Izraelski narod sklopio savez sa svojim Bogom te je slavio Pashu u spomen na dan kad je kao Bozji narod oslobtlden iz egipatskog suzanjstva. 8

ral~

sto zrt grij' je i stig da jed heb cine i

tV]

no j da ~ pro ust, Ilija ziv

Mes

je z

njel

Isu~

"Dc

pal

je t ga ' Say Od trs( ,uk

oku pos

Uobicajena pashalna zrtva bilo je janje koje je mo­ ralo biti bez mane i kojem se, kako su nalagali obicaji stocarske civilizacije, nisu smjele lomiti kosti. Isusova zrtva na krizu, zrtva jaganjca Bozjeg koji otkupljuje grijehe svijeta, analogna je zrtvi pashalnog janjeta: Isus je izdahnuo na krizu prije nego sto su mu Rimljani stigli polomiti ruke i noge, sto su inace cinili raspetima da im skrate muke. Time se ispunilo prorocanstvo: "Ni jedna kost neee biti polomljena." Obredna pashalna vecera, Seder Pesah (seder na hebrejskom znaci red) ima vrlo bogat obred u cetrnaest cinova. Medu ostalim blaguje se beskvasni kruh, maces, i tvrdo kuhana jaja - jaje je simbol zivota, a tvrdokuha­ no jaje je simbol ropstva~ jedan od obicaja za Seder je da se piju cetiri case vina. Posebna se casa ostavlja za proroka Iliju, a tijekom veceri se otvaraju vrata i svi ustaju da zazele dobrodoslicu proroku. Vjeruje se da Ilija nije umro, nego da je na vatrenoj kociji uzasao ziv na Nebo te da ee se vratiti kao vjesnik Maslah tj. Mesija. Maslah na hebrejs'kom znaci pomazanik, a istog je znacenja grcka rijec Christos. Pashalna vecera bila je posljednji obrok Isusa i njegovih ucenika. j eo se beskvasni kruh i pilo vino'. Isus je, medutim, ovom kruhu i vinu dao novo znacenje. "Dok su blagovali, uze Isus kruh, zahvali i razlomi ga, pa ga davase ucenicima govoreei: 'Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje.' Zatim uzme kalez te zahvali i dade im ga veleei: 'Pijte iz njega svi jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oprostenje grijeha. Od sada, kazem Yam, sigurno neeu vise piti od ovog' trsova roda do onog dana kad eu ga piti s varna novog ~ kraljevstvu Dca svojega.'" (Matej, 26, 26 29) Prva krseanska zajednica, koja se u jeruzalemu okupila oko Isusovih ucenika, jos nije slavila Uskrs kao posebni blagdan, a blagdan Boziea takoder se pojavio )

9

stotinjak godina polije Krista. Prvi su krseani nastavili slaviti zidovske svetkovine unoseei u njih novi, krseanski sadrzaj i time im davali novi smisao. Agapa, zajednicka gozba u prvih krseana (prema grckon1 agape sto znaci Ijubav, odnosno najvisi oblik Ijubavi u kojoj su dva biea povezana duhovnom vezom, svojim ]a) bila je ponavljanje obreda pashalne vecere -na kojoj sit podjela kruha i vina zadobili novo znacenje krseanske pricesti. Iz ovog ee se obicaja poslije razviti obred euharistije za kojeg se uzima beskvasni kruh u obliku hostije. Tek kad su krseani pod utjecajem misionarske djelatnosti svetoga PavIa poceli izlaziti iz zidovskih zajednica postupno je poceo nastajati novi blagdan Uskrsa s novim sadrzajem. On je u romanskih, ali i nekih germanskih naroda zadrzao stari naziv. Osobito je zanimljiva etimoligija rijeci kojom se na razlicitim jezicima oznacava ovaj veliki blagdan. Grcka rijec naaxa, nema nista zajednickoga s rijeci na8o~ sto znaci patnja, kao sto tvrde neki autori, vee je ona aramejski oblik hebrejskog izraza pesah sto znaci prijelaz. \ Romanski su jezici preuzeli hebrejsko-grcki izraz. Tako je Uskrs na latinskom Pascha, na talijanskom Pasqua, spanjolskom Pascua, francuskom paque. Slicno je u nekih keltskih i teutonskih naroda, primjerice, u Skota Pask, u Holandana Paschen odnosno Paasen, u Danaca Paaske, u Svedana Pask, a neke njemacke pokrajine Donje Rajne ovaj praznik zovu Paisken, umjesto Ostern. Pretpostavlja se da engleski naziv Easter i njemacki Ostern potjecu od imena anglo-saksonske poganske bozice zore ciji se blagdan slavio u proljeee koje je zora godine. U Engleskoj se svetkovao u proljetnom mjesecu Easteru ekvivalentu travnja. Engleski redovnik Bede je u 8. stoljeeu napisao da je ime bozice zore 10

/

bi! da up ja(

Os' Eo: zn: to i b

ru: oV i S

I

ME pn

iZ\i

krj

na tal ob iz pr zn lZ

og Us

Re

bilo Eoster te otuda naziv praznika Easter, ali izgleda da je on ovo ime izveo iz naziva mjeseca. Takoder je upitno podrijetlo imena Ostern u njemackom jeziku. Jacob Grimm ga spominje kao ime germanske bozice Ostarae, ali je moguce da je Grimm preuzeo Bedeovu Eostre i ustanovio paralelno germansko bozanstvo. U vecini slavenskih jezika ime ovog blagdana ima znacenj e velike noci Hi velikog dana. U slovenskom je to Velika noc, u poljskom Wielkanoc, ceskom Velikonoce - Hi Velikden' i Velykden u ukrajinskom, bugarskom i bjeloruskom. Za razliku od ostalih slavenskih jezika ruski je imenom IIacxa preuzeo grcku rijec. Znacenje uskrsnuca, medutim, vidljivo je iz imena ovog velikog blagdana sarno u hrvatskom jeziku Uskrs i srpskom Vaskrs. Yjeruje se da je to zasluga Cirila i Metoda koji su za svoje misije pokrstavanja Slavena, prevodeci latinske knjige na slavenski jezik, rijec Uskrs izveli od rijeci uskrsnuti koja potjece od staroslavenskog krisniti sto je znacilo rasti, razvijati see Od rijeci Uskrs nastali su izrazi krstiti i krstenje, ali se za njih moze takoder reci da su izvedenice Kristova imena tako da objedinjuju Kristovo bice i cin uskrsnuca. Kao sto je zidovska Pasha spomen na izbavljenje iz egipatskog suzanjstva, krscanski je Uskrs takoder praznik oslobodenja koje, medutin1, ima mnogo dublje znacenje. U krscana on simbolizira duhovno oslobodenje iz ropstva materijalnog svijeta. I dok je zidovska Pasha ogranicena sarno na jedan, izabrani narod, krscanski Uskrs obuhvaca sve narode i sve Ijude svijeta.

Renata Bakota

11

Pobjeda Duha

Izmedu boziene i uskrsne misli postoji znacajna suprotnost cije ee nas razumijevanje, kao i shvaeanje zive veze izrnedu ova dva blagdana, odvesti u dozivlj aj kojim cerna na odredeni nacin obuhvatiti cijelu zagonetku ljudskog postojanja. Bozlena misao upueuje na rodenje. Rodenjem covje­ kayo vjecno biee ulazi u svijet iz kojeg proizlazi njegova materijalna tjelesna struktura. Stoga nas boziena misao povezuje s nadosjetilnim. Zajedno s ostalim sto je s njom povezano, boziena misao ukazuje na jedan pol naseg postojanja na kojem smo, kao fizicko-materijalna biea, povezani s duhovnim i nadosjetilnim. Iz navedenog je ocito da znanost utemeljena samo na promatranju materijalnog postojanja nikada neee moei objasniti rodenje ljudskog bica u njegovom punom znacenju. Misao na kojoj pociva blagdan Uskrsa nalazi se na drugom polu ljudskog iskustva. Uskrsna je misao tijekom razvoja zapadne civilizacije poprimila oblik kaji je utjecao na jacanje materijalistickih shvaeanja kakva prevladavaju na Zapadu. Nju eemo moei shva­ titi - isprva sasvim apstraktno - ako shvatimo da se besmrtno vjecno covjekovo biee, odnosno njegova duhovna i nadosjetilna jezgra, koja se u pravom smislu ne moze roditi, spustilo iz duhovnih svjetova i zaodjenulo Ijudskim fizickim tijelom. Djelovanje duha u fizickom tijelu, od samog pocetka fizickog postojanja, fizicko tijelo zapravo vodi prema smrti. Zato misao 0 rodenju podrazumijeva misao 0 smrti. Vise sam puta govorio da covjekovu organizaciju glave mozemo razumjeti sarno u svjetlu spoznaje da se u glavi neprestano odvija proces umiranja kojem se, 13

· medutim, suprotstavljaju zivotne snage ostatka orga­ nizma. Smrt zapravo nastupa u trenutku kad snage smrti, koje su neprestano prisutne u glavi te omogucavaju covjeku da misli, ovladaju njegovom prolaznom, smrt­ nom prirodom. Prema ton1U je misao 0 smrti zapravo sarno drug a strana misli 0 rodenju t~ ne moze biti najvaznije obiljezje \ uskrsne misli. Stoga kad se Pavlovo krscanstvo pocelo pojavljivati iz pojmova, jos utemeljenih na uskrsnoj mudrosti, njegove mocne rijeci: "Ako Krist ne uskrsne uzaludna je vasa vjera.", nisu upucivale Ijude da misle na smrt Isusa Krista vee na njegovo uskrsnuce. Uskrsnuce, trijumfalna pobjeda nad smrcu, nadvladavanje smrti, cinilo je bit uskrsne misli ranoga krscanstva koje je jos bilo odjek uskrsne mudrosti. S druge strane, postoje slike na kojima je Isus Krist prikazan kao dobri pastir koji, dok covjek spava tijekom svojeg smrtnog postojanja, bdije nad njim za njegovu vjecnu dobrobit. U ranom....se krscanstvu Ijude uvijek upucivalo na rijeci evandelja: "Qnaj koga trazite nije vise ovdje." U sirem smislu mogli bismo reci: Potrazite ga u duhovnim svijetovima, a ne u fizicko-n1aterijalnom svijetu. ]er, ako ga trazite u fizicko-materijalnom svijetu moze yam se sarno reci: "Qnaj koga trazite nije vise ovdje." Sveobuhvatna mudrost, kojom su Ijudi jos u prvim stoljecima krscanstva nastojali shvatiti misterij na Gol­ goti i sve sto je s njime povezano, postupno je blijedila pod utjecajem materijalizma sa Zapada. U onim prvim stoljecima materijalizam se polako pripremao, ali tad a nije bio ni blizu svoje pune snage. Tek su se, mnogo kasnije, prve, jos slabe i tesko zamjetljive skolonosti preobrazile u materijalizam koji je sve vise zahvacao zapadnu civilizaciju. Izvorni uskrsni pojam religije poceo se povezivati s pojmom drzave koji se razvijao na Zapadu. U 4. stoljecu poslije Krista, krscanstvo \

14

je krs

l

ali rna: Ko! na: pac vrl< poj bile obI usu

krsl stol koje neg istil usa epa *

Ri

V

S'

i~

v i u

h R s' n p n K k p

u

z,

je postalo drzavnom religijom, drugim rijecima, u krscanstvo se uvuklo nesto sto uopce nije religija. ]ulijan Apostata*, koji uopce nije bio krscanin, ali je unatoc tomu bio duboko religiozan covjek, nije mogao prihvatiti ono sto je krscanstvo postalo pod Konstantinovom vlascu. Iz navedenog vidimo kako je na spoj krscanstva s propadajucom rimskom kulturom poceo djelovati utjecaj zapadnog materijalizma, isprva vrla blago, ali ipak uocljivo. Pod ovakvim se utjecajem pojavila slik~ Isusa Krista, koje u pocetku uopce nije bila, koja nije pripadala krscanstvu u njegovu izvornom obliku - slika raspetog Isusa Krista, Mucenika ciji je usud bio da na putu u smrt pretrpi neopisivu muku. Ovim je doslo do prijeloma u cijelom shvacanju krscanskog svijeta jer slika koja se otada zadrzala stoljecima, slika Kristove agonije na krizu, je slika Krista kojeg se vise nije mogl~shvatiti u njegovoj duhovnoj, nego sarno u njegovoj tjelesnoj prirodi. I sto su se vise isticali znakovi patnje na Ijudskorn tijelu, sto se vise usavrsavala vjestina kojorn su urnjetnici u razlicitirn epaharna uspijevali oslikati patnje, tim je vise jacalo * Rimski car Flavius Claudius ]ulianus (332 - 363), necak Konstantina Velikog, vladao je od 361. godine. Stric ga je u djetinjstvu podvrgnuo strogom krscanskom odgoju sto je u kasnijim godinama kod njega izazvalo revolt prema krscanstvu koje je osudivalo sve ono sto je volio. Bio je, naime, strastveni poklonik helenisticke umjetnosti i kulture. BuduCi da je bio iznimno religiozan pronasao je izlaz u panteistickom misticizmu, a kao sljedbenik fHozofa ]ambli­ ha, u ondasnjoj neoplatonistickoj misli. Uvjeren da propadanje Rimskog carstva treba pripisati afirmaciji krscanstva, odrekao ga se, obratio na helenizam i obnovio kult antickih bogova. Otuda njegov nadimak Apostata sto znaci odmetnik. Smisao njegove borbe protiv krscanstva nije bio u njegovom zatiranju, nego u tomu da ne bude sluzbenom drzavnom religijom, kakvom ga je proglasio Konstantin. Od krscanske je crkve zahtijevao vracanje bogatstva, koja je oduzela iz poganskih hramova, vracanje oduzete zemlje prijasnjim vlasnicima te je ogranicio utjecaj krscanskih biskupa u drzavnim sluzbama. Godine 362. donio je uredbu kojom je zajamcio slobodu i jednakost svih religija. 15

sjeme materijalizma posijano u krscanske osjecaje. Raspelo je izraz prijelaza na krscanski materijaIizam. Ovo ni u kojem smislu nije poricanje dubine i znacaja kojim su umjetnici oslikavali Iskupiteljeve muke. Unatoc tomu, cinjenica je da je usredotocenost na sliku Iskupitelja, koji pati i umire na krizu, znacila udaljavanje od pravog duhovnog shvacanja krscanstva. Potom se u predodzbu Krista-mucenika usuljala predodzba Krista-suca svijeta kojeg se trebalo smatrati sarno jos jednim izrazom Jahvea iIi Jehove - lika tako velicanstveno prikazanog, kao djelitelja bozje pravde, u Sikstinskoj kapeli u Rimu. Stanje svij.esti zbog kojeg je pobjednicki duh, Pobjednik nad smrcu, nestao sa slike groba iz kojeg je Iskupitelj uskrsnuo, je isto stanje svijesti koje je 869. godine na Osmom ekumenskom koncilu u Konstantinopolu proglasilo heretickim vjerovanje u duh te odlucilo da se covjeka treba smatrati sastavljenim sarno od tijela/i duse koja, medutim, ima neka duhovna svojstva. Kao sto vidimo raspelo je protjeralo duhovnu stvarnost. Prikazi fizickog izrazavaju napacenu dusu bez pobjednickog duha koji cuva i krijepi ljudski rod, a dekretom Ekumenskog koncila duh je izbrisan iz covjekova bica. Blagdan Velikog petka i Uskrs, blagdan uskrsnuca, najcesce su bili spojeni. Stovise, u danima kad ljudi jos nisu bili toliko neosjetljivi, toliko liseni razumijevanja, Veliki je petak postao blagdanom u kojem je uskrsna misao potpuno preobrazena u smjeru egoizma. Previjanje u bolovima, senzualno uranjanje duse u bol, osjecaj ekstaze' u bolu - sve se ovo stoljecima povezivalo s mislju Velikog petka koja je zapravo sarno trebala stvoriti podlogu za uskrsnu misao. No, ljudi su postajali sve manje sposobni shvatiti uskrsnu misao u njezinom pravom obliku. Gno isto covjecanstvo koje je u svoju vjeru prihvatilo nacelo da se covjek sastoji sarno od 16

tij sli fh ka

u, fiJ m

is1

~

~ --.,

Vil Ii ist pc

pc

ja~ ,;

.

,)-

njl pr po po rij uz

lje

ci, ra: za]

Ljt

rna su no Ob int pr( ev(

tijela i duse, zbog svojeg je emotivnog zivota zahtijevalo sliku umiruceg Iskupitelja kao protusliku svoje vlastite fizicke patnje, kako bi ona, barem izvanjski, posluzila kao podloga za jasnu svijest 0 tomu da zivuci duh mora uVijek odnijeti pobjedu nad svime sto moze zadesiti fizicko tijelo. Isprva je Ijudima bila potrebna slika mucenicke smrti da bi, pomocu kontrasta, dozivjeli istinsku uskrsnu misao. Primorani smo neprestano duboko osjecati kako su vide.nje i dozivljaj duha na ovaj nacin postupno nestaja­ li iz zapadnjacke kulture te cemo sigurno s cudenjem, istodobno osjecajuci tragicnost svega toga, gledati na pokusaje umjetnika da prikazu Mucenika na krizu. Moji dragi prijatelji, neodredene misli i osjecaji 0 potrebama naseg vremena nisu dovoljni. Mi moramo jasno uociti pro1Jadanje koje je, s obzirom na shvaca­ nje duhovnog, zahvatilo zapadnjacku kulturu. Moramo priznati da covjecanstvo danas mora nadici cak i najveca postignuca na razlicitim podrucjima. Uskrsna je misao potrebna cijeloj nasoj zapadnjackoj kulturi, drugim rijecima, potrebno je da se nasa kultura duhovno uzdigne. Sveti misterij rodenja, bozicni misterij, nekad objav­ ljen u takvoj slavi, postupno se, tijekom zapadnjacke civilizacije, izrodio u pretjeranu 'osjecajnost koja se raspojasala u himnarria i pjesmama 0 djetetu Isusu, a zapravo je bila sarno krajnja tocka rastuceg materijalizma. Ljudi su se prepustali pretjeranim osjecajima prema n1alon1 djetetu, a banalne himne 0 djetetu Isusu postupno su postajale modom, zasjenjujuci osjecaje 0 velicanstve­ nom bozicnom misteriju dolaska nadzemaljskog Duha. Obiljezje krscanstva koje se sve vise razvija prema intelektualizmu jest da neki od njegovih danasnjih predstavnika idu cak toliko daleko da govore kako se evandelja ne prvom mjestu bave Ocem, a ne Sinom. GRADSKA KNJliNICA I CITAONICA P 0 7" f = h A

17

Doista, zadrzala se misao 0 uskrsnueu, ali je ona uvijek povezana s mislju 0 smrti. Znakovito je da je, razvojem suvremene eivilizaeije, misao Velikog petka sve vise zauzimala vodeee mjesto, dok se misao 0 uskrs­ nueu,prava uskrsna misao, sve vise povlacila. U doba u kojen1 je covjekova duznost da u duhu dozivi uskrsnuee vlastitoga biea, uskrsnoj se misli mora pridavati osobita pozornost. Moramo nauciti razumijevati uskrsnu misao u svoj njezinoj dubini, sarno sto to podrazumijeva da se slika Mucenika s jedne strane i slika Suea svijeta s druge strane mogu smatrati znakom ulaska zapadnjacke eivilizaeije u materijalizam. Da bi se dokucila Sunceva misao 0 Kristu kao nadosjetilnom nadzemaljskom bieu koje je unatoc tomu usio u struju zemaljskog razvoja, trebaju se primijeniti sve snaga ljudskoga misIjenja. Kao sto moramo shvatiti da je boziena misao posta­ la necim sto je najveei od misterija uvuklo u podrucje plitke, pretjerane osjeeajriosti, moramo takoder shvatiti koliko je nuzno da uskrsnom misli isticemo kako je, u ono vrijeme, u Ijudski razvoj uslo nesto sto se nikada neee moei objasniti zemaljskim teorijama, ali je prihvatljivo duhovnoj spoznaji, duhovnom uvidu. Duhovno razumijevanje nalazi u misli uskrsnuea prvi veliki izvor snage, znajuei da duhovno i vjecno, cak i u covjeku, ostaje netaknuto fizickim i tjelesnim. U rijecima svetog PavIa: "Ako Krist ne uskrsne uzaludna je vasa vjera.", prepoznaje se potvrda prave prirode Kristova biea do koje, u moderno doba, treba doei na drukciji, svjesniji nacin. To uskrsna misao mora danas u nama pobuditi. Uskrs mora postati unutarnjom svetkovinom kojom u sebi slavimo pobjedu duha nad tijelom. Buduei da ne mozemo podejenjivati povijest, ne smijemo zanemariti lik Isusa ispunjenog bolom, Mucenika na krizu, ali iznad kriza moramo vidjeti Pobjednika netaknutog rodenjem 18

ka to se

Kr

tk

Ijl

de Gc li~

se: ni', os

du

pr

do ka pn

pc

up nij U

do: ko ne ud,

SU(

po: izn ne] tra tra: koj

kao ni smreu. Sarno On moze uzdignuti nasu vidovi­ tost prema vjecnim pasnjacima zivota u duhu. Sarno se na ovaj nacin mozemo ponovno pribliziti pravom Kristovom bieu. U liku bespomocnog djeteta i nekoga tko je na prvom mjestu povezan s patnjom i smrcu, Ijudi Zapada spustili su Krista na svoju razinu. testo sam naglasavao da su rijeci: "Smrt je zIo." dosle s Buddhinih usana. Davno prije misterija na Golgoti, kao i poslije njega, pojavijivalo se raspeIo, Uk Raspetoga. Prikazao sam takoder kako su tada, u sestom stoljeeu, Ijudi shvacali smrt i osjecali da ana nije zlo, vee nesto sto zapravo ne postoji. No, ovaj osjeeaj, koji je bio odjek uskrsne mudrosti cak mnogo dubije od budizma, postupno je zasjenio drugi koji je prionuo uza sliku Patnika ispunjenog bolom. , Moramo shvatiti, ne sarno mislima, jer je njihov domet ogranicen, nego sa svom puninom svojih osjecaja, kakva je tijekom stoljeea bila sudbina covjekove predodzbe misterija na Golgoti. Moramo ponovno steei pravo razumijevanje misterija na Golgoti. I neka bude upameeno da, cak ni u danima starih Hebreja, jahve nije shvaeen kao sudac u bilo kakvom pravnom smislu. U Knjizi 0 jobu, najdramaticnijem opisu religioznog dozivljaja u hebrejskoj starini, job je prikazan kao covjek koji pati, ali ideja 0 izvrsenju pravde izvana ustvari ne postoji. job je covjek koji pati, koji se pokorava udarcima sto mu namecu vanjske okoinosti kao njegovu sudbinu. Pravni pojam odmazde, kazne, postao je tek postupno dio sVjetskog poretka. Michelangelova slika iznad oitara Sikstinske kapele predstavija jednu stranu neke vrste ozivijavanja jehovinog nacela. Nama je, medutim, potreban Krist kojeg mozemo traziti u nasem najunutarnjijen1 bieu jer kad ga istinski trazimo on se odjednom pojavi. Nama je potreban Krist koji ulazi u nasu volju grijuei je, poticuci je, jacajuci 19

je za djela koja'se od nas zahtijevaju u svrhu razvoja covjecanstva. Nama ne treba Krist koji pati, vee Krist koji lebdi iznad kriza gledajuci dolje na Onoga koji vise nije ziv, koji je skoncao na krizu. Nama je potrebna snazna svijest 0 vjecnosti duha, a nju necemo postici ako se predajemo sarno slici raspela. A kad shvatimo da je raspelo postupno postalo predodzbom za covjeka patnje i boli, uvidjet cemo kakvu je snagu zadobio ovaj smjer ljudskih osjecaja. Pogled ljudi odvracen je od duhovnog prema zemaljskom i fizickom. Ovo se gledis­ te, uistinu cesto, velicanstveno slikovito prikazivalo, ali u onima koji su poput, primjerice, Goethea osjecali da nasa civilizacija treba ponovno dosegnuti duh, ono je na odredeni nacin pobudivalo odbojnost. Goethe je opsezno tumacio da lik raspetog Iskupitelja ne izrazava ono sto on osjeca kao bit krscanstva, to jest uzdizanje covjeka duhu. Ugodaj Velikog petka kao i ugodaj Uskrsa trebaju biti preobrazeni. Pomocu ugodaja Velikog petka treba­ Ii bismo, misaonim poniranj em u lik umiruceg Isusa, shvatiti da je rijec sarno 0 drugoj strani rodenja. Ne prepoznati da je umiranje takoder ukljuceno u cinjenicu rodenja, znacilo bi izgubiti uvid u cjelovitu stvarnost. Covjek koji je sposoban osjetiti da je ugodaj smrti povezan s Velikim petkom sarno drugi pol ulaska djeteta u svijet rodenjem, ispravno se pripremio za ugodaj Uskrsa koji zapravo moze biti sarno u spoznaji: U bilo kojem ljudskom ovoju da sam roden, moje pravo bice je istodobno nerodeno i besmrtno. - Covjek se u vlastitom vjecnom bicu mora sjediniti s Kristom koji je dosao na svijet i ne moze umrijeti, koji gledajuci dolje na Mucenika na krizu ne vidi vjecno sebstvo, nego sebe inkarniranog u drugom. Moramo biti svjesni sto se stvarno dogodilo kao posljedica cinjenice da je, od kraja prvog stoljeca krscan­ 20

st' dl de tn

cit

pr to: za vo cij

izl ka Ko co' je ne, zb' on po

zn:

val pal

Bill krc Izj, sat

od~

sm: pro mis ne1

stva, zapadna civilizacija postupno izgubila predodzbu duha. Misao 0 Uskrsu svijeta postati ce stvarnost kad dovoljno velik broj ljudi shvati da u modernoj civilizaciji treba ponovno zazivjeti duh. To ce se vanjski izraziti u cinjenici. da se covjek nece zadovoljiti sarno istrazivanjem prirodnih zakona ili njima srodnih povijesnih zakoni­ tosti, nego ce ceznuti za razumijevanjem vlastite volje, za spoznajom vlastite unutarnje slobode i prave prirode volje koja ce ga nositi kroz i s onu strane dveri smrti, ciju pravu bit, medutim, mora vidjeti duhovno. Kako covjek moze zadobiti snagu za shvacanje izlijevanja Duha, za shvacanje misli blagdana Duhova, kad je ona dogmon1 Osmog ekumenskog koncila u Konstantinopolu proglasena ispraznom frazom? Kako covjek moze zadobiti snagu za shvacanje ove misli ako j~ nesposoban prihvatiti istinitu uskrsnu misao - ako je nesposoban prihvatiti uskrsnuce Duha? Covjeka ne smije zbuniti slika umiruceg, patnjorn izmucenog Iskupitelja; on n10ra nauciti da je bol nerazdvojan dio materijalnog postojanja. Ovakvo je znanje bilo temeljno nacelo drevne mudrosti koja jos izvire iz instinktivnih dubina covje­ kova spoznajnog zivota. Mi iznova moramo zadobiti ovo znanje, ali sada pomocu postupaka svjesnog spozna­ vanja. Temeljno je nacelo drevne mudrosti da bol i patnja potjecu iz covjekove povezanosti s materijom. Bilo bi naivno povjerovati da Krist, zato sto je prosao kroza smrt kao bozansko-duhovno bice, nije trpio bol. Izjaviti da je bol povezan s misterijem na Golgoti bio sarno privid bola, znacilo bi izgovoriti nesto sto ne odgovara stvarnosti. Ovaj se bol mora u najdubljern' smislu shvatiti kao stvarnost, a ne sarno kao njezina protuslika. Ako, sagledavsi cjelinu razvoja covjecanstva, misaono poniremo u misterij na Golgoti, n10ramo in1ati neke koristi od onoga sto se nalazi pred nama. 21

Kad se pristupnicima u stara posvecenja pokazivala slika covjeka koji je dostigao najvisi stupanj slob ode - nakon sto su prosli kroz pripremne stupnjeve za kojih su obavili sve vjezbe i stekli odredeno znanje koje im se prikazalo u dramaticnim imaginacijama - odvedeni su pred lik Chrestosa*, covjeka u purpurnoj halji s trnovom krunom na glavi, koji pati u fizickom tijelu. Smisao ovog prizora bio je potaknuti u dust snagu koja covjeka uistinu cini covjekom. Kapljice krvi, koje bi pripravnik za posvecenje ugledao na vitalnim tockama Chrestosova lika, trebale su u njemu potaknuti nadilazenje ljudskih slabosti i uzdizanje pobjednickog duha iz njegova najunutarnjijeg bica. Smisao prizora bola bio je u navjestenju uskrsnuca duhovne prirode. Lik se postavljao pred pristupnika da bi mu se saopcilo najdublje znacenje onoga sto se moze izraziti jednostavnim rijecima: Za svoju srecu mozes zahvaliti mnogim stvarima u zivotu, ali ako si stekao znanje i uvid u duhovne veze postojanja, za to moras zahvaliti svojoj izdrzljivosti, svojem bolu. Svoje znanje dugujes cinjenici sto nisi dopustio da tobom ovlada patnja i bol, nego si bio dovoljno jak da se ,uzdignes iznad njih. - I tako je lik Chrestosa

kc

je nc

so KJ

a bt

sa o kc

Dc

dr a kc

se

0\

ev

os

sv *

22

Rijec Chrestos moze se pronaci kod nekih autora, primjerice, Eshila i Herodota jos u 5. stoljecu prije Krista. Na grckom Chrest6s znaci cestit, posten, plemenit, pravican, zasluzan takoder koris­ tan i valjan. U starim je misterijima ova rijec oznacavala ucenika podvrgnutog kusnji, novaka koji se pripremao za posvecenje u misterije. Nakon sto je ispunio odredene uvjete, odradio odredene vjezbe, prosao razdoblje kusnje te napokon postao posvecenik primio je pomazanje i postao Christ6s, sto znaci pomazan. U istom se smislu u latinskom i grckom koristila rijec Messias preuzeta iz hebrejskog maslah: koji je primio pomast (od Boga). Obred pomazanja posvecenim uljem, kojim se u starom vijeku vladara uvodilo u vlast, bio je privilegija kraljeva. - U starim se misterijima naziv Chrestos takoder koristio kao titula koju bi dobivali oni koji su dosegnuli najviSi stupanj posvecenja i Steiner ju ovdje koristi u navedenom smislu.

OC

MI

su

ra bt sa na

u bI;

pc pc

koji pati, u starim misterijima, na prekretnici, zami­ jenjen likom pobjednickog Krista koji odozgo gleda na Chrestosa koji pati, kao na nesto sto je nadisao. A sada ponovno mora biti moguee da dusa pred sobom i u sebi, a osobito u volji, ima pobjednickog Krista. To u ovo sadasnje vrijeme mora biti nas ideal, a iznad svega u odnosu na ono sto zelimo uciniti za budueu dobrobit covjecanstva. Nikada neeemo moei dokuciti istinsku uskrsnu mi­ sao ne budemo Ii mogli shvatiti da kad god govorimo o Kristu moran10 gledati s onu stranu zemaljskog - u kozmicko. Moderno je misljenje kozmos pretvorilo u lese Danas gledamo zVijezde i izracunavan10 njihovo gibanje, drugim rijecima, radimo proracune 0 lesevima svemira, a "1i.e opazamo da je u zvijezdama zivot te da volja kozmickog Duha upravlja njihovim kretanjem. Krist se spustio medu ljude da bi njihovu dusu povezao s ovim kozmickim Duhom. Sarno onaj istinski navjeseuje evandelje 0 Kristu tko potvrduje da Sunce fizickim osjetilima objavljuje vanjski izraz Duha naseg svemira - njegova uskrslog Duha. Moramo si zivo predociti povezanost ovog Duha svemira sa Suncem te kako se vrijeme blagdana Uskrsa odreduje s obzirom na odnos Sunca i Mjeseca u proljeee. Moramo uspostaviti vezu s kozmickom stvarnoscu sukladno kojoj je blagdan Uskrsa uveden u zemaljski razvoj. Moramo doprijeti do shvaeanja da je uvijek bud an zastitnicki Duh kozmosa, velikim kozmickim satom na kojem su Sunce i Mjesec kazaljke, u odnosu na zemaljsko postojanje, izricito pokazao ono vrijeme u razvoju svijeta i covjecanstva u koje se treba slaviti blagdan uskrsnuea. Kao sto za poslove vezane uz fizicko postojanje ucimo razumijeti polozaj kazaljki sata, tako, pomoeu duhovnog uvida, moramo nauciti opazati 23

/

poIozaj Sunca i Mjeseca kao dviju kazaljki kozmickog kronometra. Fizicko i zemaIjsko moraju biti povezani s nadfizickim i nadzemaIj skim. Uskrsna se misao moze tumaciti sarno u svjetlu nadzemaIjske stvarnosti te se stoga misterij na Golgoti, kao misterij uskrsnuca, mora razlikovati od obicnih ljudskih dogadaja. Ljudski se posiovi na Zemiji odvijaju u sasvim razlicitim pravcima. Zemlja je primila kozmicke sile, a tiJekom njezina razvoja, ljudska snaga volje prodria je u metabolicke procese covjekova bica. No, otkad se dogodio misterij na Golgoti, u zemaIjske je dogadaje ustrujio novi prodor volje. Tako se na Zemlji odigrao kozmicki dogadaj za koji je Zemlja sarno pozornica. Njime se Zernlja ponovno sjedinila s kozmosom. To je ono sto moramo razumjeti jer se sarno tako uskrsna misao moze shvatiti u cijeloj njezinoj velicini. Stoga pred nama ne treba stajati sarno slika raspela, makako je umjetnost velicanstveno i uzviseno prikazivala. U nama se mora probuditi misao: "Onaj koga trazite vise nije ovdje." "Onoga koji je ovdje" moramo traziti pretvarajuci uskrsno vrijeme u Duh cija je jedina prava slika, slika uskrsnuca. Tada cemo biti sposobni, na ispravan nacin, od ugodaja patnjeVelikog petka, prijeci na duhovni ugodaj Uskrsnog dana. U ovom uskrsnom ugodaju takoder cemo moci pronaci snagu kojorn mora biti prozeta nasa volja, ako silama propadanja suprotstavirno sile koje covjecanstvo vode u visine. Nama su potrebne snage kojima se moze postici ovo uzdizanje. A u trenutku u kojem doista shvatimo uskrsnu rnisao uskrsnuca, ona ce, donoseci toplinu i prosvjetljenje, u nama raspIamsati snage potrebne za buduci razvoj covjecanstva.

Jo

od

bI, da da ko sa

pu jet

St< po sn: pn

ble

bi ob

pre

ko~

tih znc zn,

ko~

i u

zne

B02

zen

CO\

24

Dozivljaj svetog Pavia

pred Damaskom

JOs od doba ranoga krscanstva Bozic se razlikovao ad Uskrsa po tomu sto je Bozic bio nepromjenjiv blagdan, sto je bio utvrden u vremenskoj tocki nekoliko dana poslije zimskog solsticija, 21. prosinca, dok se dan blagdana Uskrsa odredivao na temelju posebne konstelacije zvijezda koje Zemlju i covjeka povezuju sa svjetovima iznad Zemlje. Sutra ce biti prvi proljetni puni Mjesec koji ce obasjati zrake proljetnoga sunca jer se od 21. ozujka Sunce nalazi u znaku proljeca. St~ga kad zemaljski Ijudi slave· nedjelju dan koji postoji da bi ih podsjetio na njihovu povezanost sa snagama Sunca - kad dode prva nedjelja poslije punog proljetnog Mjeseca, tada je vrijeme za proslavu uskrsnog blagdana. Prema tomu, Uskrs je pomicni blagdan. Da bi se odredilo vrijeme Uskrsa svake se go dine mora obratiti pozornost na nebeske konstelacije. Nacela poput ovih postavljena su u doba kad su predaje mudrosti jos strujile covjecanstvom, predaje koje su potjecale od negdasnjih instinktivnih vidovi­ tih sposobnosti te su covjeku prenosile znanje koje znatno nadilazi ono, koje mu moze ponuditi danasnja znanost. Predaje su bile sredstva za izrazavanje covje­ kove povezanosti sa svjetovima visim od zemaljskih i uvijek su ukazivale ne nesto sto je imalo presudno znacenje za razvoj covjecanstva. Nepomicna vremenska tocka odredena za blagdan BOlica pokazuje kako je ovaj blagdan tijesno povezan sa zemaljskim jer je njegova svrha podsjetiti nas na rodenje covjeka u kojeg je poslije usia Kristovo bice. Uskrsni 25

blagdan, s druge strane, trebao bi nas podsjetiti na dogadaj koji nije vazan sarno za tijek zemaljskog razvoja, nego za cijeli svjetski poredak u koji je smjesten covjek. Zato vrijeme Uskrsa ne smije biti odredeno uobicajenim zemaljskim uvjetima; ono se moze utvrditi sarno ako covjek svoje misli usmjeri prema svjetovima koji nadi­ laze zemlju. No, zamisao 0 pomicnom vremenu uskrsnog blagdana ipak ima dublje znacenje. Ona pokazuje kako se covjek, pomocu Kristovog impulsa, pomocu znanja o onome sto nadilazi zemlju, treba potpuno osloboditi sila zamaljskog razvoja. A na ovu istinu ukazuje nacin odredivanj a datun1a uskrsnog blagdana. On sadrzi poziv' upucen covjeku da se uzdigne u svjetove iznad zemlje; on sadrzi obecanje covjeku da ce se tijekom svjetske \ povijesti, pomocu djelovanja Kristovog impulsa, moci osloboditi zemaljskih uvjeta. Da bismo razumijeli sve sto proizlazi iz nacina odredivanja datuma uskrsnog blagdana, pomoci ce nam ako svoje misli usmjerimo prema davnim tajnama s pocetaka krscanstva, prema nekim od davnih miste­ rija koji su tijekom odredenog razdoblja zemaljskog razvoja p'ostajali sve vise ovijene velom i skriveni materijalistickom svjetonazoru koji se poceo uzdi­ zati na pocetku pete poatlantske epohe, a sada mora biti nadjacan i nadomjesten. Da bi se sve navedeno shvatilo u pravom svjetlu, morat cemo, prije svega, razmotriti ulogu koju je u razvoju Kristova impulsa, unutar cijele povijesti covjecanstva, odigrao lik svetog Pavla*. Morali bismo se doista neprestano podsjecati na to kako je velik dogadaj u razvoju krscanstva bio pojavljivanje lika svetog PavIa. Pavle se bezbroj puta mogao vanjskim promatranjem upoznati s dogadajima u Palestini, povezanim s Isusovon1 osobom. No, sve sto je 0 tomu na ovaj nacin doznao u fizickom svijetu, bilo mu je neuvjerljivo. Pavle je ostao protivnik krscanstva 26

i r

fiz po

sa

na

u:

os

ov

zi' co

*

i nakon sto su ovi dogadaji u Palestini bili dovrseni u

fizickom smislu. Apostolom krscanstva postao je tek poslije dogadaja pred Damaskom gdje je dozivio iskustvo saffiogKristovog bica, na vanzemaljski, nadosjetilan nacin. Pavle je bio covjek kojeg se nije moglo uvjeriti u znacenje Kristovog impulsa pomocu dokaza fizickih osjetila, nego sarno pomocu nadosjetilnog iskustva. A ova se nadosjetilno iskustvo duboko urezalo u njegov zivot - tako duboku da je od tog trenutka postao drugi covjek. Stovise, postao je posvecenik. Pavle je bio dobro pripren11jen za ovakvo iskus­ tVQ. Posve je bio upoznat s tajnama zidovske religije; bila mu je blisko njihovo znanje i shvacanje svijeta. * Palvao, zidovski Saul, rodio se, otprilike izmedu 5. i 10. go dine poslije Krista, u maloazijskom gradu Tarzu. Roditelji su mu bili Zidovi od kojih je naslijedio status rimskog gradanina. Odgajan je u strogo tradicionalnom farizejskom duhu, a u Tarzu je primio opcu helenisticku naobrazbu. Poslanice pokazuju da je dobro vladao grckim jezikom te pravnim, vojnickim i sportskim rjecnikom. Kao farizej, izuCio je satoraski iIi mozda kozarski zanat sto mu je pomoglo pri misionarenju da ne bude na teret siromasnim krscanskim zajednicama te da moze pomagati siromahe. U dvadesetoj je godini otiSao u ]eruzalem izuciti Zidovski Zakon kod glasovitog ucitelja Gamaliela I, gdje je u "prevelikoj privrzenosti svojim ocinskim predajama, napredovao u zidovstvu i nadmasio sve vrsnjake". Kao gorljivi farizej bio jeneprijatelj krscanstva, smatrajuCi ga novom herezom, i najvatreniji progonitelj mlade Crkve. Oko trideset seste godine, pred vratima Damaska je dozivio iznenadno obracenje koje pripisuje objavi Isusa Krista u slavi. Od progonitelja postaje stovatelj krscanstva te ga pocinje propovijedati, najprije u Damasku, a potom, nakon sto je u ]eruzalemu upoznao Petra, diljem Male Azije, Grcke te u Makedoniji i Palestini. U ]eruzalemu su ga uhvatili Zidovi, koji su ga dugo vrebali, a rimska vlast ga je kao rimskog gradanina spasila od smrti. No, ipak je od 58. do 60. go dine bio u zatvoru u Cezareji, a potom je, poslije ulaganja zalbe carskom sudu, otpravljen u Rim gdje je jos dvije godine, u blagom zatvoru, sasvim slobodno i bez zapreka, propovijedao 0 kraljevstvu Bozjem te izlagao Kristov nauk. Nakon sto je osloboden, nastavio je misionarska putovanja po Istoku, a mozda i u Spanjolskoj. No, za Neronova progonstva ponovno je uhicen i bacen u drugo rimsko suzanjstvo, stroze i teze od prvog. Pogubljen je macem vjeroj atno 67. godine.

27

Stoga je bio dobro osposobljen za prosudivaje biti dogadaja koji ga je zadesio pred Damaskom, za zauzimanje ispravnog stajalista 0 njemu te za njegovo razumijevanje. Pavlova pisma, kakva poznajemo, samo su slabi ~odraz njegova bogatog unutarnjeg iskustva. Unatoc tomu, kad on govori 0 dogadaju pred Damaskom, mozemo razaznati da je zahvaljujuci njemu stekao znanjeo kozmickim zbivnjima sto leze iza vela osjetilnog svijeta. Iz samog nacina na koji govori jasno je da je potpuno sposoban shvatiti razliku izmedu osjetilnog i nadosjetilnog svijeta. Usporedimo Ii, makar san10 izvana, Pavlov zivot sa zemaljskim iskustvom Isusa Krista, otkrit cemo neobicnu i zapanjujucu cinjenicu koja nam postaje razumljiva sarno ako pomocu duhovne znanosti, s posebnog stajalista, imamo pregled nad cijelim razvojem covjecanstva. Cesto sam yam ukazivao na veliku razliku glede razvijenosti ljudske duse u razlicitim epohama. Pokazao sam yam kako se covjek, tijekom evolucije, mijenjao u indijskoj, perzijskoj, egipatsko-kaldejskoj, grcko-Iatin­ skoj epohi sve do naseg vren1ena. Pogledamo Ii u davnu proslost, nalazimo da je covjek bio sposoban za organ­ ski fizicki razvoj sve do poodmakle dobL Dusa i tijelo usporedno su se razvijali sve do poodmakle zivotne dobL Ovu podudarnost danas mozemo prepoznati sarno na tri stupnja obiljezena: promjenom zubi, pubertetom i pocetkom dvadesetih godina. Osim u odnosu na vanjski izgled, Ijudi su izgubili dozivljaj takvih prijelaznih stadija u kasnijem zivotu. U vrlo starim indijskim vremenima, medutim, covjek je dozivljavao podudarnost izmedu razvoja duse i razvoja tijela sve do pedesetih godina zivota, u perzijskim i egipatskim vremenima sve do cetrdesetih godina, a u grcko-latinskin1 vremenirna sve do trideset pete godine. Mi, u obicnoj svijesti, dozivljavamo podudarnost sarno do dvadeset sedrne 28

go je ka gc ze zi' fi2 je:

sn ra ra sv ko od

ka dj kr

od U

ne

dr

se ra zi' u

ra

pc pc

ra

u.

Kr *

godine, a poslije toga se ana ne moze lako uociti otkako je Kristov impuls usao u razvoj covjecanstva u vrijeme kad su Ijudi - osobito oni grckog i latinskog roda dozivljavali podudarnost najkasnije u tridesetim godinama. Isus Krist je, medutim, svoje dane fizickog zemaljskog zivota zivo samo toliko dugo koliko traje zivotno razdoblje koje protjece u podudarnosti razvoja fizicke organizacije i organizacije duse i duha. Potom je, u odnosu na zemaljski zivot, prosao kroz dveri smrti. Sto znaci ovaj prolazak kroz dveri smrti moze se razumjeti sarno sa stajalista duhovne znanosti; moze se razumjeti sarno ako smo sposobni gledati u nadosjetilne svjetove. ]er, prolazak kroz dveri smrti nije dogadaj koji se moze shvatiti bilo kakvin1 n1isljenjem koje se odrlosi na osjetilni svijet. Pavle je kao fizicki covjek bio otprilike iste dobi kao sam Isus Krist*. Vrijeme koje je Isus Krist proven djelujuci na zemlji Pavle je proven kao protivnik krscanstva, a drugi dio njegova zivota bio je potpuno odreden onim sto je primio nadosjetilnim dozivljajem. U drugom dijelu svojega zivota nadosjetilno je dozivio nesto sto Ijudi onoga vremena nisu vise mogli primiti u drugom zivotnom razdoblju osjetilnim dozivljajem, jer se podudarnost izmedu dusevno-duhovnog i fizickog razvoja nije dozivljavala iznad trideset pete go dine zivota. A dogadaj na Golgoti pojavio se pred Pavlom u takvom obliku da je izravnim prosvjetljenjem stekao razumijevanje koje su ljudi nekad, zbog iskonske mudrosti, posjedovali na instinktivan nacin, a koje danas mogu ponovno zadobiti pomocu duhovne znanosti. Ovo je razumijevanje doslo Pavlu da bi on mogao biti taj koji ce u ljudima pobuditi shvacanje 0 svemu sto se djelovanjem Kristovog impulsa dogodilo covjecanstvu. _f

* Misli se na zivotnu dob

u kojoj je Pavle dozivio prosvjetljnje.

29

Otprilike isto vremensko razdoblje koje je Isus Krist hodao zemljom, Pavle je nastavio zivjeti na zemlji - sto je bilo do oko sezdeset sedme ili sezdeset osn1e godine. Ovo je vrijeme proven unoseci krscanski nauk u zemalj­ ski razvoj. Izmedu zivota Isusa Krista i Pavlovog zivota postoji eudesna podudarnost. Zivot Isusa Krista bio je potpuno ispunjen prisutnoscu i bicem Krista. Pavle je posvecenjem tako snazno naknadno dozivio Kristov dogadaj da je mogao postati onim koji ce eovjeeanstvu donijeti istinu i ideju krscanstva, a to je ueinio u gotovo istom vremenskom razdoblju u kojem je Isus Krist zivio na zemlji. Mnogo se toga moze naueiti proueavanjem povezanosti izmedu zivota koji je Isusu Krist prozivio zbog zemaljskog razvoja eovjeeanstva i Pavlovog ueenja koje se odnosi na Kristovo bice. Ispravno uoeavanje ove povezanosti moglo bi nam biti osobito vazno; sarno sto n1oramo uzeti u obzir da je povezanost izravna posljedica Pavlovog nedosjetilnog dozivljaja. Kad suvremena teologija ide toliko daleko da doga­ daj pred Damaskom tumaei kao neku vrstu iluzije, kao vrstu halucinacije, to je sarno dokaz da je danas eak i teologija podlegnula materijalizmu. Cak ni teologija vise ne posjeduje nikakvo znanje 0 prirodi nadosjetilnog svijeta te nije u stanju prepoznati da eovjek, prije nego sto moze uistinu shvatiti krscanstvo, ima potrebu za razumijevanjem nadosjetilnog svijeta. Dobro je sto danas mozemo sasvim iskreno priznati kako nam je tesko proniknuti ideje iznesene u evande­ ljima i Pavlovim poslanicama, sasvim razlicite od onih na koje smo naviknuli. Takvim smo se idejama uglav­ nom potpuno prestali baviti. Cinjenica je, medutim, da su i Ijudi koji su sasvim napustili obieaje i nacin razmisljanja danasnjeg doba, daleko od toga da, citajuci Pavlove rijeei, mogu oblikovati ispravne predodzbe. Mnogi danasnji teolozi, istodobno tvrdeci da su pravi 30

kr: ko us ni] na ze: kr, ko is1 sp ne

Ul

CO"

NE: st( Po se

ob na ra ra: do Sa trE

do ze: je~

se su pr da Dr

tr~

krscani, materijalisticki tumace dogadaj pred Damas­ kom pa cak pokusavaju zanijekati i osporiti istinu 0 uskrsnucu Isusa Krista. Oni sami svjedoce da nemaju nikakvu namjeru primijeniti znanje 0 nadosjetiInom na bit krscanstva iii na dogadaj pojave Isusa Krista u zemaljskom razvoju. Upravo je cinjenica da na vrhuncu krscanske tradicije stoji Pavlov lik - jedan od onih koji su razumijevanje krscanstva stekli nadosjetiInim iskustvom - izazov covjeku da ovlada nadosjetiInom spoznajom. To je poput proglasa da se krscansvo uopce ne moze shvatiti ako se ne pribjegne spoznaji c~ji je izvor u nadosjetilnom. Neizmjerno je vazno da u Pavlu vidimo covjeka posvecenog u nadosjetilna kozmicka dogadanja. Neizmjerno je vazno da se u ovom svjetlu shvati sve sto je on, uz tako velike napore, donio covjecanstvu. Pokusajmo si, jezikom naseg doba, predociti nesto sto se Pavlu kao posveceniku ciniIo osobito znacajnim. Pavle je smatrao nadasve vaznim da se ljudima objasni kako im je Kristovim impulsom dan sasvim novi nacin na koji se trebaju odnositi prema kozmickom razvoju. Osjecao je da je bitno objaviti kako je isteklo razdoblje razvoja svijeta koje je u sebi nosilo poganske dozivljaje prijasnjih vremena; ono je za covjeka zavrsilo. Sada su pred ljudskom dusom bili novi dozivljaji. No, trebalo ih je opaziti. Govoreci na ovaj nacin, Pavle je ukazivao na mocni dogadaj koji se duboko urezao u razvoj covjeka na zemlji; a hocemo Ii razumjeti povijest, kakva ona uistinu jest, moramo mu se neprestano vracati. Osvrnemo li se na predkrscanska vremena, a osobito na ona koja su u stanovitoj mjeri imala karakteristicna obiljezja predkrscanskog zivota, moci cemo osjetiti da je u onim danima covjek izgledao sasvim drukcije nego danas. Unatoc tomu sto se nije posve promijenio u jednom trenutku, dogadaj na Golgoti uzrokovao je potpuno 31

../

odvajanje jedne faze razvoja covjecanstva od druge. On se zbio na kraju faze razvoja covjecanstva tijekom koje su Ijudi istodobno opazali osjetilni i duhovni svijet. Suvremenom covjeku moze izgledati nevjerojatno cinje­ nica da su u predkrseanskim vremenirna Ijudi istodobno s osjetilnim opazajima vidjeli duhovnu stvarnost. Oni nisu vidjeli sarno drveee ili sarno biljke vee su istodobno s drveeem, istodobno s biljkama vidjeli nesto duhovno. No, kako se priblizavao dogadaj na Golgoti, civilizacija, koja je u sebi nosila snage vidovitosti, priblizavala se kraju. Sada je u razvoj covjecanstva rnoralo uei nesto sasvim novo. Covjek ne moze imati svijest koja dopusta da u njemu ozivi impuls slobode sve dok posvuda oko sebe u fizickim stvarima vidi duhovno. Radanje impulsa slobode nuzno prati gubitak vidovitosti; gledajuei van, u vanjski svijet, covjek se mora osjeeati napustenim od bozansko-duhovnog. Impuls slobode neminovno podrazumijeva: Da bi covjek ponovno zadobio videnje duhovnog morat ee ga untarnjirn naporima izvuei iz dubine vlastite duse. To je Pavle htio objaviti Ijudima. Rekao im je kako u davnim vremenirna, dok su Ijudi bili samo Adamov rod, nisu trebali, radi gledanja bozansko-duhovnog,

izvlaciti djelatne dozivljaje iz dubina vlastitog biea. Bozansko i duhovno dolazilo im je, u jednostavnom obliku, sa svime sto je zivjelo u zraku i na zemiji. No, covjecanstvo je moralo postupno izgubiti ovo zivo opcenje s bozansko-duhovnirn u svim pojavarna osjetilnog svijeta. Trebalo je doei vrijenle u kojem ee se covjek, energicnim jacanjem vlastitog unutarnjeg zivota, nuzno morati uzdici bozansko-duhovnom. On je moran nauciti razumijeti rijeci: "Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta." Nije mu se smjelo dopustiti da nastavi primati bozansko-duhovnu stvarnost koja 32

m' pr ml

ra Sk sv to sh na ist

za vr za dr u

izl iz da ra:

CO'

un

os~

da pn de

Iji! no

* "

mu je prilazila iz svih osjetilnih pojava. On je moran pronaei put u bozansko-duhovno kraljevstvo koje se maze dokuciti jedino unutarnjom borbom i unutarnjim razvojem. Danas ljudi tumace PavIa na taka povrsan nacin! Skloni su njegove rijeci uvijek iznova prevoditi na jezik svojeg materijalistickog doba. Njihova su tumacenja taliko plitka da je onaj tko sadrzaj Pavlove poruke shvaea na sljedeei nacin izvrgnut opasnosti da bude nazvan sanjarom. Unatoc tomu ova je stajaliste posve istinito: Pavle je shvatio velicinu krize u koju je zapao svijet zato sto blijedi i nestaje staro. videnje koje je u isto vrij~l1e bilo osjetilno i duhovno. Svatio je takoder da za covjeka u novom kraljevstvu sVjetla* mora osvanuti drukcije videnje duhovnog, koje nije istodobno prisutno u videnju osjetilima, a za koje se covjek mora sam izboriti vlastitim unutarnjim poticajem. Pavle je znao, iz vlastitog nadosjetilnog iskustva tijekom posveeenja, da se uskrsnueem Isus Krist povezao sa zemaljskim razvojem. No, znao je takoder da ee ga unatoc tomu cavjek moei pronaei sarno onda aka probudi vlastite unutarnje vidovite snage, a ne bilo kakvim gledanjem osjetilima. Pavle je znao da se svatko tko pomisli da maze dokuciti Krista pukim videnjem osjetilima predaje zabludama te je sigurno Krista pobrkao s nekim demonom. Ova je Pavle neprestano naglasavao onim slusate­ Ijima koji su mogli'shvatiti da se pomoeu starog duhov­ nag gledanja ne mogu pribliziti Kristu, vee da ga na * "Ovo cinite jer znate vrijeme (u kojem zivimo). Vee je naime cas da se probudite od sna, jer je sada nase spasenje blize nego kad smo prigrlili vjeru. Noe je poodmakla. Dan je blizu. Svucimo dakle sa sebe djela tame, a obucimo se u oruzje svjetla!" - Pavle, Poslanica Rimljnima, 13, 11 - 12.

33

taj nacin jedino mogu pobrkati s nekim elementarnim bicem. Stoga je upregnuo sve svoje snage da bi Ijude oducio od obicaja da gledaju duhove zraka i zemlje*. U prethodnim vremenima Ijudima su bili bliski elementarni duhovi, sto je bilo neizbjezno, jer su tad a jos posjedovali instinktivne sposobnosti kojima su ih mogli vidjeti. No, sada covjek ne moze ove sposobnosti posjedovati na ispravan nacin. S druge je strane Pavle neumorno poticao Ijude da u sebi razviju snagu pomocu koje bi mogli nauciti razumjeti sto se dogodilo, nairne, da je u zemaljski razvoj usao sasvim novi impuls, sasvim novo bice. "Krist ce yam opet doci", govorio je, "sarno ako se uspijete osloboditi svojeg posve fizickog videnja zetnlje. Krist ce yam ponovno dici jer on je ondje. Zbog ~.jelovanja dogadaja na Golgoti on je ondje. No, vi ga sami morate pronaci; on mora ponovno doci zbog VAS." To je Pavle navijestio na jeziku koji je u ono doba sasvim drukcije duhovno zvucio od njegova pukog odjeka koji nam je ostao u prijevodu. Tada je to sasvim . drukcije zvucilo. Pavle je neprestano nastojao probu­ diti u covjeku uvjerenje da mora razviti novu vrstu videnja kako bi mogao razumjeti Krista, jer videnje dostatno za osjetilni svijet nije vise dovoljno. Danas je Ijudski rod sarno toliko odmaknuo da moze govoriti * "Tako i mi: kad smo bili malodobni robovali smo prirodnim silama svijeta. Ali kad dode punina vremena, posla Bog svoga Sina, rodena od zene, rodena pod Zakonom, da otkupi podloznike Zakona, da primimo posinjenje. A da ste zbilja sinovi, dokaz je sto Bog u vasa srca posla Duha svoga Sina koji vice: Abba - Gee!. Stoga nisi viSe rob, nego sin. A ako si sin i bastinik si po Bogu. Nekoc, kad niste poznavali Boga, robovali ste bogovima koji po naravi nisu bogovi. A sada, kad ste odabrali Boga - jos bolje: kad je on vas odabrao - kako se obracate nemocnim i bijednim prirodnim silama kojima hocete da opet i ponovo budete robovi? Brizno slavite odredene dane, mjesece, vremena i godine. Bojim se za vas da se nisam mozda uzalud muCio za vas." - Pavle, Poslanica Galicanima, 4, 3 - 11. 34

o

os

zn

je

do su u

Da vr Da re( br, me jet be

ka( On

pri

sat sty

do ra2 bi

bie

sty

kae

po' net

za~

. iskl s 01 -j

o suprotnosti izmedu vanjske znanosti izvedene iz osjetila i sudbine. Suvremena je teologija vanjskoj znanosti spremna priznati da je komplicirana, da je realna i objektivna, da ju se mora uciti, ali to ne dopusta kad je rijec a sudbini. Opetovano se istice da se sudbina mora pozivati na ono sto je sasvim djetinjasto u covjeku, na ono sto u covjeku ne treba upoznati. Takva su stajalista uma koji odbija dogadaj pred Damaskom kao nestvaran, koji ga radije smatra nekom vrstom Pavlove halucinacije. No, ako je dogadaj pred Damaskom bila san10 halucinacija ili, mogao bih takoder reci, ako je dogadaj pred Damaskom bio ono sto bi velik broj danasnjih teologa zelio da jest, tada mi takoder moram~ imati hrabrosti i reci: Klonite se krscanstva jer je sa sobom donijelo vjeru koja je protuslovna i besmislena! Ovo bi bio nuzan ishod ucenja suvremene teologije kad bi je ljudi shvacali prvo, ozbiljno i druga, s hrabrascu. Oni ustvari ne cini ni jedno. Dok se pretvaraju da cvrsto pristaju uz krscanstvo, ogranicili su se na prihvacanje samo vanjske, osjetilne znanosti istodobno poricuci stvarni untitarnji impuls dogadaja pred Damaskom. Upravo na ovakvim primjerima najjasnije dolazi do izrazaja dusevno-duhovna bolest naseg doba jer oni razotkrivaju dubokounutarnji nedostatak istine. Istina bi nalagala priznanje: Hi je dogadaj pred Damaskom bio stvarnost - dogadaj koji treba smjestiti u carstvo stvarnosti - i tada krscanstvo ima smisla ili je bilo onaka kao sto tvrdi moderna teologija - koja se uvijek hoce povezivati s modernom znanoscu - a tad a krscanstvo nema smisla. Vazno je da se Ijudi suoce s ovakvim zakljuccima jer nesumnjivo zivimo u doba ozbiljnih iskusenja. Zbog toga sto covjek u nutrini postaje neiskren S obzirom na upravo one sadrzaje koji su mu najsvetiji - jer ih vise ne mora zvati krscanstvom - covjecanstvo 35

je obuzela teznja prema neistini; cesto nesvjesna, ali zato ne manje razarajuca. To je pravi razlog postojanja ovakve teznje. Zbog toga ova teznja prema neistini tako cvrsto protkiva dogadaje koji ce - ako se ljudi na vrijeme ne priberu te se ne okrenu duhovnoj spoznaji - neizbjezno dovesti do dekadencije cijelog europskog kulturnog zivota. Ako smo, medutim, usmjereni prema duhovnoj spoznaji, danas ni u kojem slucaju nije dovoljno da se zadovoljimo bilo kakvim povrsnim shvacanjem zivota. Od presudne je vaznosti da stvari shvacamo u svom njihovom dubokom znacenju te da budemo spremni razmotriti nuznost velikih promjena upravo u nase vrijeme. Staino se iznova moramo pitati: Sto blagdan poput Uskrsa znaci vecini covjecanstva? Vrlo mnogo ljudi mogio bi reci da se, doksu u krugu svojih prijatelja koji se jos zele okupljati radi prosiave, svo njihovo razmisIjanje o Uskrsu nalazi u okvirima starog, uvrijezenog misljenja. Oni koriste stare rijeci, izgovarajuci ih manje ili vise automatski, izgovaraju ista odricanja prema istim obrascima na koje su odavno bili naviknuli. No, imamo li mi ikakva prava izgovarati ovakva odricanja kad na svakom koraku mozemo uociti izrazitu nesklonost prema sudjelovanju u velikoj promjeni koja je u nase sadasnje vrijme toliko nuzna? Imamo li opravdanje sluziti se Paviovim rijecima: "Ne ja nego Krist u meni.", kad smo tako malo skloni ispitati sto je to u moderno doba donijelo toliko veliku nesrecu covjecanstvu? Ne bi li pristajalo uz blagdan Uskrsa da pocnemo dobivati jasne predodzbe 0 sudbini koja je zadesila covjecanstvo te 0 tomu sto nas jedino moze izbaviti katastrofe? - To je, nairne, nadosjetilna spoznaja. - Ako se blagdan Uskrsa - cije cijelo znacenje pociva na nadosjetilnoj spoznaji jer se osjetilnom spoznajom nikako ne moze 36

01 Ii

ne Nl

s\

ci or

u br Pc

pc

pr oc i kc iII su

01 m;

bl: sn Bi u ~ se Tc

SVI

sal ko

pr,

st\ da

pn

objasniti uskrsnuee Isusa Krista - shvati ozbiljno, nije Ii najvainije da Ijudi promisle kako da ponovno unesu nadosjetilna obiljeija u svoje spoznajne sposobnosti? Ne bi Ii se danas u Ijudskom umu trebala roditi misao: Sve laii i obmane suvremene kulture zahvaljujemo cinjenici da mi sami vise nismo dovoljno ozbiljni glede onog sto smatramo svetim blagdanima u godini? Slavimo Uskrs kao svecanost uskrsnuea dok smo u nasem .materijalistickom shvaeanju odavno prestali brinuti 0 tomu da Ii uistinu razumijemo uskrsnuee. PostaviIi smo se u neprijateljski odnos prema istini te pokusaVamo pronaei sve moguce genijalne nacine za prihvacanje kozmicke poruge - jer bi, naravno, bila, odnosno jest, poruga proslava svecanosti uskrsnuea i istodobno slijepo vjerovanje modernoj znanosti koja ocigledno za takvo us.krsnuce nikada neee moei imati Fazumijevanja. MaterijaIizam i slavljenje Uskrsa su dvije stvari koje nikako ne pripadaju zajedno. One nikako ne mogu postojati jedna pored druge. A materijalizam suvremene teologije takoder je nespojiv s blagdanom Uskrsa. Sada je, u nase vrijeme, jedan vodeei srednjoeuropski teolog napisao knjigu pod naslovom Bit krscanstva kojoj se pridaje iznimna vainost. Ipak, U ovom djelu takoder nailazimo na dokaze za ielju da se cinjenica uskrsnuca Isusa Krista ne shvati ozbiljno. To je pravo obiljeije naseg vremena! \ Ljudi moraju nauciti osjetiti ove stvari duboko u svojim srcima. Nikad neeemo pronaci izlaz iz nasih sadasnjih teskoea ako ne razvijemo razumijevanje koje suvremeni materijaIisticki nastrojeni Ijudi gaje prema istini - sve dok ne naucimo vidjeti istinite stvari poput ovih jer su one od najvece vainosti za danasnji iivot. Tijekom pete poatlantske epohe djeluju nove skolnosti prema znanstvenoj spoznaji prilagodenoj snazi Ijudskog 37

razuma i prosudivanja, a sada 'je vrijeme da se ona unaprijedi i razvije u spoznaju nadosjetilnog svijeta. ]er, dogadaj na Golgoti nesumnjivo je dogadaj koji pripada nadosjetilnom svijetu. A dogadaj pred Damas­ kom, kako ga je dozivio Pavle, jest dogadaj koji se moze razumjeti sarno na temelju predodzbi 0 nadosjetilnom. 0 razumijevanju navedenog dogadaja ovisi moze Ii netko uistinu osjetiti nesto od Kristovog impulsa ili ne moze. Suvren1eni je covjek suocen s ozbiljnom kusnjom kad se pita: Kakav je moj odnos prema nadosjetilnoj spoznaji u vrijeme nazvano "Uskrsom"? ]er, Uskrs bi, vec samim nacinom odredivanja njegova datuma, trebao podsjetiti covjeka da uzdigne pogled od zemljaskog prema onom sto nadilazi zemlju. Moderan covjek nema vise uvid u one sto nadilazi zemlju, nego uglavnom u one sto mu pruzaju matematika, mehanika i, sada, spektralna analiza. Na temelju spomenutih znanosti on pokusava izgraditi svoju spoznaju svega sto je iznad zemlje. Vise ne osjeca da je sam sjedinjen s onim svjetovima te da se iz njih spustio Krist kad je usao u osobu Isusa. Dopustite mi da vas zamolim za vasu punu i ozbilj­ nu pozornost kako bih izrazio ove misli koje su toliko primjerene nasim sadasnjim problemima. Cesto sam isticao da fina, duhovna priroda, poput one Hermana Grimma*, mora, ima potrebu razmisljati 0 Kant-LapIa­ ceovoj teoriji. Navedena je teorija, u nase vrijeme, ~stinu pretrpjela izvjesne preinake, ali je unatoc tomu u sve­ mu bitnom ostala opceprihvacena teorija 0 svemiru. Govori da je Suncev sustav proizisao iz pramaglice te da su pod utjecajem mocnih promjena kojima je ona bila podvrgnuta i njezinim zgusnj(ivanjem nastale *

38

Herman Grimm, profesor povijesti umjetnosti na berlinskom SveuciliStu, najistaknutiji medu suradnicima u Goethe-Schillerovu arhivu za Steinerova boravka u Weimaru. U njemusu njegovi suvremenici gledali neku vrstu Goetheova duhovnog potomka.

bi

rc

c( kl

sa

jo

ra i

1

n(

se zr sa

Su

se

D,

sv za

ev

pc

ra

CO

un ud

st, Za 0:

sla da o

1

us. i n

s 1 01

biljke, zivotinje, a takoder eovjek. Ako nastavimo razmisljati sukladno ovoj teoriji, doci ce vrijeme kad ce sve na Zemlji pronaci smrt te kad ideje i proizvodi kulture nece vise slati svoj glas van u svemir, kad ce sarna Zemlja poput komada lave upasti u Sunce, a u jos kasnijim vremenima Sunce ce sagorjeti sarno sebe i rasprsiti se u Svemu, a sve sto je eovjek do sada ueinio i napravio nece biti sarno pokopano nego i ponisteno. Ovakvo stajaliste glede uredenja svijeta moralo se neizbjezno pojaviti u vremenu u kojem eovjek ono sto se nalazi iznad zemaljskog zeli shvatiti jedino pomocu znanja matematike i mehanike. U svijetu u kojem on sarno izraeunava ili spektroskopom ispituje svojstva Sunca, nikada necemo moci pronaci carstvo iz kojeg se spustio Krist da bi se sjedinio sa zivotom na Zemlji. Danas postoje Ijudi koji se, zato sto ne mogu razbistriti svoje misli, radije uopce ne zamaraju misljenjem te se zadovoljavaju ponavljanjem rijeei koje su naueili iz evandelja i Pavlovih poslanica. ]ednostavno automatski ponavljaju ono sto su naueili, nikad ne zastajuci da bi razmislili odgovara li to gledistima 0 razvoju Zemlje i cQvjeka za koje su euli negdje drugdje. No, to je duboka unutarnja neistina neseg doba: Ljudi se uvlaee u neki udoban tamni kutak umjesto da u mislima povezuju stvari koje, prema svojoj biti, pripadaju zaj~dno. Zamagljuju si oei da ne bi morali odjednom razmisljati o stvarima koje pripadaju zajedno. Zamagljuju si oci slaveci blagdane poput Uskrsa, a istodobno su vrlo daleko od oblikovanja bilo kakve istinite predodzbe o uskrsnucu 0 kojem govore. ]er, istinita predodzba 0 uskrsnucu moze se oblikovati sarno pomocu duhovne i nadosjetilne spoznaje. ]edini moguci naein da eovjek u danasnje vrijeme s Uskrsom poveze ispravan osjecaj jest da svoje misli o tomu usmjeri prema svjetskoj katastrofi vlastitog 39

doba. ]er, nad nama je uistinu svjetska katastrofa. Ne mislim sarno na ratnu katastrofu posljednjih godina vee na svjetsku katastrofu koja se sastoji u cinjenici da su Ijudi izgubili sve pojmove 0 povezanosti zemaljskog s onim sto nadilazi zemiju. Dosio je vrijeme kad Ijudi moraju shvatiti, punom i jasnom svijescu, da nadosjetilna spoznaja mora ustati iz groba materijalistickih shva­ canja. A zajedno s nadosjetilnom spoznajom uskrsnut cemo spoznaju 0 Isusu Kristu. Covjek zapravo nema nikakav drukciji simbol koji bi odgovarao blagdanu Uskrsa osim sto je navukao na sebe udes da bude raspet na kriz viastitog materijalizma. No, on nesto mora sam uciniti prije nego sto iz groba Ijudskog materijalizma ustane sve sto moze doci iz nadosjetilne spoznaje. Prava teznja nadosjetilnoj spoznaji je sam uskrsni cin. To je nesto sto daje covjeku pravo da jos jednom prosiavi Uskrs. Pogledajete gore pun Mjesec! Osjetite kako je on u svojoj pojavnosti povezan s covjekom te kako je odsjaj Sunca povezan s Mjesecom te promislite o danasnjoj potrebi da se istrazi prava samospoznaja koja se covjeku moze obznaniti kao odraz nadosjetilnog. Ako covjek zna da je on odraz nadosjetilnog, ako shvaca da je oblikovan i sastavijen od nadosjetilnog, tad a ce takoder pronaci put do nadosjetilnog. Materijalisticko shvacanje svijeta je, na kraju krajeva, izraz drsko.sti i oholosti. To je Ijudska oholost izrazena na cudan nacin! Covjek ne zeli biti odraz bozansko-duhovnog, on sarno zeli biti najvisom zivotinjom. On i jest najvisi. No, pitanje je unutar koje vrste bica je najvisi? Oholost navodi covjeka da ne priznaje nista iznad sebe. Kad bi prirodoznanstveno shvacanje svijeta bilo iskreno prema sebi, njegova bi misija bila da neprestano iznova covjeku utiskuje sljedecu cinjenicu: Ti si najvisi od svih bica o kojima mozes stvoriti pojam. - Krajnje posljedice stajalista koje za sebe tvrdi da je strogo znanstveno 40

S1

k n

u U s] o g

t< d

i s'

p

n s.

n

k n p k

o

tl

s

n

z

n

k t

*

su takve da od njih covjek problijedi kad shvati na kakvoj se vrsti moralnih temelja osnivaju - sasvim nesvjesno, medutim, on to moze prihvatiti. Istina je, medutim, da mi danas zivimo u vremenu u kojem se Isusa Krista raspinje na vrlo poseban nacin. Usmreuje ga se na podrucju spoznaje. Sve dok Ijudi ne shvate kako sadasnji nacin spoznavanja, koji potpuno ovisi 0 osJetilima i sarno 0 osjetilima, nije nista doli grob za spoznaju iz kojeg ee ona uskrsnuti - sve dok to ne shvate, neee se moei u mislima i osjeeajima vinuti . dozivljajima koji su dio istinskog obiljezja Uskrsa. Ovu bi misao danas morali nostiti u svojim srcima i svojim razmisljanjima. Jos se pridrzavamo tradicije svetkovanja Uskrsa koji bi se trebao slaviti prve nedjelje poslije proljetnog punog Mjeseca. Mi koji zivimo u danasnjoj civilizaciji imamo tradiciju, ali nemamo pravo slaviti ovaj blagdan. Kako mozemo ponovno steei ovo pravo? Moramo rnisliti na Isusa Krista koji lezi u grobu, Isusa Krista koji je u vrijeme Uskrsa jaci od kamena navaljeno~ na njegov grob. Moramo prihvatiti ovu misao te je povezati s mislima 0 kojima sam yam govorio. ]er, covjekova dusa mora sasvim vanjsku mehanicku spoznaju osjeeati kao nadgrobni kamen koji je na nju navaljen te se mora napregnuti da bi svladala pritisak ovakve spoznaje. Moramo pronaei moguenost da svoju vjeru ne ocitujemo rijecima: "Ne ja nego potpuno razvijena zivotinja u meni.", nego da imamo pravo reei: "Ne ja nego Krist u meni." To se odnosi na ucenog engleskog znanstvenika* koji je izjavio da ee radije vjerovati kako je svojim vlastitim snagama malo-pomalo probio put od stupnja * Thomas Henry Huxley (1825 -

1895) engleski zoolog, jedan od najistaknutijih pristalica i tumaca Darwinovih teza.

41

majmuna do svojih sadasnjih visina kao covjek, nego da se spustio, iz nekad bozanskih visina, kao sto izgIeda da je ucinio njegov protivnik koji njegove prirodoznanstvene ideje nije smatrao vjerodostojnima. Ovakvi primjeri sIuze sarno za to da bi pokazali kako se zurno n10ra pronaci put od ispovijedanja uvjerenja: "Ne ja nego potpuno razvijena zivotinja u n1eni.", ispovijedanju uvjerenja: "Ne ja nego Krist u meni." Mi moramo teziti razurnijevanju ovih Pavlovih rijeci. Sve dok ih ne shvatirno, nece biti rnoguce da se iz dubina nasih srdaca i dusa uzdigne istinska uskrsna poruka i ude u nasu svijest.

1 Jt pi

P] 01 d; pi u~

i, pl Je

ra

nE pl

o

CE

til

pi

p:

is m

Ot

Ij n Pi

P il

SE

42

· I· veza pO veza po k rVI

TZ

'

Kr'~i9tu,

]ucer sam govorio 0 ulozi koju je odigrao Pavlena pocetku krseanstva. Uskrs je prava zgoda za takvo promisljanje. Pomislimo Ii na brojne Ijude koji su darias obuzeti materijalizmom, koji nemaju stvarnog oprav­ danja za slavljenje uskrsnog blagdana, ocito je da se ovo pitanje itekako odnosi na okolnosti naseg vremena. Pravi uskrsni impuls trebao bi prodrijeti u suvremenu Europu i, naravno, u cijeli civilizirani svijet, da bi se suprotstavio propadanju koje napredu~ krupnim koracima. Potrebno je shvatiti koliko su l.judi daleko od bilo kakvog stvarnog razumijevanja Kristovog impulsa te kako je tijesno ovaj nedostatak razumijevanja povezan s vanjskim znakovima propadanja koji,' u danasnje vrijeme, dolaze do izrazaja. Qni danas jasno dolaze do izrazaja u tvrdnjama koje cesto iznose vrlo dobronamjerni Ijudi. Jucer ste u Basler Nachrichten-u mogli procitati uocljiv, ali istodobno tragican clanak koji je sadrzavao pismo iz sjeverozapadne Njemacke. Pisac spomenutog pisma, s kojim se izgleda autor clanka donekle slaze, istaknuo je da se u danasnje vrijeme posvuda priprema­ rno za unistavanje starog, a da nista novo ne stavljamo na njegovo mjesto te da posvuda Ijudi, gotovo pohlepno, podlijezu iluzijama. Sam autor clanka kaze: "Ono sto slijedi je sirenje boljsevizma Europom. To se moze ocekivati jer je to smjer prirodnog razvoja. Tek kad Ijudi osjete sto je ustvari boljsevizam, moei ee se pojaviti nesto dobro." No, dodao je dva tri retka koji zasluzuju pozornost, iako ce ih povrsan citatelj previdjeti kao sto previda mnogo drugih stvari. Autor clanka dodaje: "Nisu iluzije ono cemu danasnji Ijudi spremno podlijezu i cega se treba bojati, nego je to nesto drugo ... Ne smijemo 43

slusati sto nam govorepojedini sanjari, vee moramo otkriti njihove glavne namjere." Doista je tesko izaei na kraj s dobronamjernim ljudima! Oni shvaeaju da civilizacija odlazi nizbrdo, a neprestano upozoravaju, najpesimisticnije upozoravaju, da ne treba slusati one koji pokusavaju unaprijediti ovo jadno stanje. No, oni su zapravo sarno predstavnici velike mase ljudi koji se zadovoljavaju time da se neka akutna kriza poprati razmjerno mirno. Slijepi su pred cinjenicom da ovo mirno meduvrijeme nema doista nikakve vaznosti te da put mora neizbjezno voditi nizbrdo sve dok dovoljno velik broj ljudskih biea ne shvati da neee biti napretka ako val duhovne obnove ne zapljusne ovu nesretnu Europu. Nemoguee je postiei bilo kakav napredak ponavljajuei stare uvjete, a to je najmanje moguee postiei kompromisima koji su uvijek opasni jer je ono novo, sto pokusava doei do izrazaja, vee sarno kompromitirano. Ljudi mogu, cak u svojim osjeeajima, unaprijediti ispravno stajaliste razmisljajuei 0 prodornosti s kojom je osobnost poput PavIa, na velikoj povijesnoj prekretnici, uvela nesto posve novo u svjetski razvoj - nesto sto je nastavilo tinjati, ali je u sadasnje vrijeme prekriveno slojem pepela. Ova je prekretnica odijelila starn od novog doba iako se prijelaz nije opazio jer se dogodio sasvim postupno. Kad su ljudi, u davno proslim vremenima, pogle­ dali van u prirodu, mogli su u svemu opazati bozansko­ -duhovno. Opazanje bozansko-duhovnog prelazilo je u shvaeanja drustvenog poretka, nacina zivota koji je trebao prevladavati u masama iz kojih su pojedinci izlazili kao vladari, kao sveeenicki vode. Ne trebamo pon1isliti da se tada drustvenim zivotom upravljalo pomoeu misterija, ali se drustveni zivot postivao i njime se upravljalo sukladno necemu sto je postavljeno iznad 44

c( iz 0]

n: s~

vi Sf

b:

je b: v]

m pl iz

Zl

n

-(

B

jE

o k

n

covjeka, bez njegova sudjelovanja, kao dar koji proizlazi iz jedinstva prirode i duha. Covjek koji je na nekom mjestu, zbog postojecih okolnosti i uvjeta, postao vodom bio je kao takav priz­ nat i prihvacen jer bi Ijudi rekli: "Kroz njega progovara sarno bozanstvo." Bas kao sto se bozansko i duhovno vidjelo u kamenju, u planinama, u vodi, u drvecu tako se vidjelo i u pojedinom covjeku. U minulim vremenima bilQ. je prirodno stovati vladara poput Boga, drugim ri­ jecima, kao nekog u kome se ocituje Bozja narav. Kad bi danasnji Ijudi bili malo ponizniji i ne bi nametali vlastita uvjerenja 0 ovim davnim obicajima, mogli bi ih mnogo bolje razumjeti. Danas, naravno, ne postoji pojam poput: covjek je Bog. U pradavnim vremenima, medutim, iza toga je stajala stvarnost. Kao sto ljudi nisu vidjeli sarno potok koji tece, nego su u njemu vidjeli gibanje bozansko-duhovnog, isto su tako utjecaj bozanskog u drustvenom zivotu opazali kao neposrednu stvarnost. No, kako je protjecalo vrijeme, videnje izravne prisutnosti bozansko-duhovnog postajalo je sve nejasnije. Kakvu je predodzbu covjek imao 0 vlastitom bicu dok je posjedovao ovu staru vidovitost? Znao je da su korijeni njegova bica u bozansko-duhovnom svijetu. Znao je da je bozansko-duhovno prisutno na fizick9j zemlji posvuda gdje ima predmeta osjeta, gdje god se nalaze ljudska bica. Znao je da je roderi iz bozansko­ -duhovnog. "ja sam roden iz Boga, svi smo rodeni iz Boga." - bila je samorazumljiva istina covjeka onih dana jer je on vidio njezinu stvarnost. Ona je bila posljedica osjetilnog videnja. Tomu covjek vise nije mogao neposredno svjedociti kad je spoznaja bozansko-duhovnog trebala biti dana covjecanstvu u novom obliku, pomocu impulsa proizislog iz golgotskog misterija. U davnim vremenima covjek je mogao reci: "Sve sto vidim u svijetu objavljuje mi da 45

stvari i bica dolaze od bogova, da njihovo postojanje nije zatvoreno unutar granica zemaljskog zivota." Covjek je bio svjestan vjecne prirode vlastitog bica jer je znao da on potjece od bogova. avo prihvacanje duhovnog postojanja prije rodenja nalazi se u samim korijenima starih poganskih vjerovanja. Osnovna obiljezja koja ucenjaci danas pripisuju mnogobostvu nisu nista vise od nagadanj a. Bit mnogobostva, prije nego sto je palo u dekadenciju, bila je u tomu sto su ljudi znali: "Prije rodenja bili smo duhovno-dusevna bica; stoga nase postojanje nije ograniceno na zemaljski zivot. Uvjereni smo u vjecni zivot jer dolazimo od Boga i Bog ce nas ponovno uzeti k sebi." - To je bila spoznaja proizisla iz pradavne iskonske mudrosti. Moze se takoder reci da je ova spoznaja dolazila razlicitim ljudima u obliku koji je za njih bio najprikladniji jer je bila povezana s urodenim videnjem bozansko-duhovnog u stvarima osjetilnog svijeta. U pradavna vremena videnje bozansko-duhovnog ovisilo je 0 krvi, a poseban oblik u kojem je iskonska mudrost dolazila covjeku ovisio je 0 njegovom krvnom srodstvu, 0 njegovoj pripadnosti rasi i narodu. Iznimka je bio jedino zidovski narod. Iako je osobit oblik iskonske mudrosti Zidova bio povezan s njihoyom krvlju, oni su se smatrali "izabranim narodom" u smislu da njihova rodovska vjera sadrzi istinsku spoznaju Boga cijeloga covjecanstva. Dok su poganski narodi oko njih stovali svoja rodovska bozanstva, zidovski je narod vjerovao d,a je njihov Bog, Bog cijele Zemlje. To je bilo prijelazno stanje. Kad se pojavio Pavle sa svojim tumacenjem krscanstva, potpuno se raskinulo s nacelom prema kojem je ljudska spoznaja bila odredena krvlju, nacelom koje je, bez iznimke, prevladavalo u prijasnjim vremenima. jer, Pavle je bio prvi koji je objavio 46

d, ni iz UI pI je pc kr cl st pI s~

S 0

dI vi pI bi vi je je ja

01

u u bi u pJ

A:

st z, d1 r2

da se Ijudska spoznaja ne moze ograniciti ni krvlju, ni rodovskom pripadnoseu, ni bilo kojim cimbenikom iz predkrseanskih vremena, vee da sam covjek, svojim unutarnjim poticajem, mora uspostaviti vlastiti odnos prema spoznaji; da mora postojati zajednica onih koje je on nazivao krseanima, zajednica s kojom se covjek povezuje u duhu i dusi, u koju nije postavljen prema krvi, nego zato sto je sam izabrao da bude njezinim clanom. Pavle je bio potpuno svjestan potrebe za uspo­ stavljanjem ovakve duhovne zajednice na zemlji jer se priblizavalo vrijeme u kojem je, u odnosu na vanjsku spoznaju, covjek bio osuden potonuti u materijalizam. S obzirom na to bilo je nuzno da covjekova svijest o njegovoj duhovno-dusevnoj prirodi mora poteei iz drukcijeg izvora od onog iz kojeg je proizislo puko videnje fizickog Ijudskog biea koje zivi na zemlji. U prijasnjim je vremenima sarno trebalo gledati ocin1a jer bi se duhovno-dusevno odn1ah objavilo u covjeku. Tomu viSe nije bilo tako. Duhovno-dusevnu spoznaju trebalo je potraziti na drukciji nacin. Drugim rijecima, covjek je bio primoran shvatiti pitanje smrti, bio je primoran jasno spoznati da se ljudsko biee, koje ovdje na zemlji opaza pomoeu osjetila, moze raspasti i nestati, ali da u njemu postoji neprekidna dusevna djelatnost koja se u fizickom obliku ne moze odmah uociti; da je covjek biee koje pripada duhovnom svijetu. Veza medu Ijudima u zajednici krseana nije trebala ovisiti 0 krvi, i to s pravom, jer se ove ovisnosti uvijek mogu osloboditi. Ako covjek treba priznati da je besmrtan zbog neceg sto je odredeno krvlju, besmrtnost mu nije osigurana zato sto krv ozivljava i odrzava ono sto zavrsava smreu - premda je u starin1 vremenima ona bila prozeta duhovno-dusevnim. Ako se ne zeli izgubiti moguenost razumijevanja pitanja smrti na nematerijalisticki nacin, 47

duhovno-dusevno se mora objaviti u svojoj biti i cistoci. Sarno zato sto je sam dozivio nadosjetilnu stvarnost pred Darnaskonl, u Pavlu je rnogla djelovati snaga da Ijudirna govori 0 duhovno-dusevnom bicu koje nije povezano s fizickom tvari. U proslim je vrernenima spoznaja nadosjetilnog duhovno-dusevnog ovisila 0 krvi; duhovno-dusevnu objavu u materijalnorn svijetu Ijudirna je donosila sarna krv. Kad vise nije bilo tako Ijude je bilo nuzno uputiti na nesto sto ne ovisi 0 krvi. No, pritorn je postojala velika opasnost da ce u doba novog svitanja covjek i daije biti skion trazenju duhovno-dusevne spoznaje u urodenim sposobnostima vlastitog bica. Prije je to bilo rnoguce jer je sarna krv donosila nadosjetilnu spoznaju. Dogadaj na Golgoti je Ijude dobre volje oslobodio ove ovisnosti, ali glavni snljer razvoja bio je takav da su, za neko vrijeme, Ijudi zadrzali duboko ukorijenjepe obicaje povezane s krviju. Pored toga sto su bili nositelji nove, posvecene krvi ipak su htjeli shvatiti bozansko-duhovno pornocu obiljezja urodenih njihovoj ljudskoj krvi. Opasnost koja je proiziazila iz navedenog sastojala se u sljedecern i vazno ju je rasvijetliti: Covjek svoju krv dobiva naslijedem, rodenjem, te u svojoj dvadeset petoj, tridesetoj, trideset petoj godini ima u sebi naslijedenu krv. Time sto ga svjetski poredak uvodi u postojanje, on prima svoju krv. Ako sarna krv jamci povezivanje s duhovno-dusevnim, covjek se rnoze u nju pouzdati. No, iako je krv rnalo-pornalo gubila svoju snagu donositelja bozansko-duhovnog, ljudi su i dalje trazili nacin da se s bozansko-duhovnim povezu iz sebe, pornocu same cinjenice sto su ljudska bica. To je sve rnanje bilo moguce jer krv vise nije donosila u materijalno postojanje sVjedocanstyo 0 nadosjetilnom pa sam organizam nije vise mogao uspostaviti odnos s nadosjetilnom stvarnoscu. Ljudi su dosli do tocke 48

is Sf

je

st

it

rc i

st st

kl i 1

s

i ljl bi

01

U'

Ijl

je

pl

pl i .(

ii

01 i

is

n,

istrazivanja nadosjetilnog poniranjem u sebe, oslanjajuci se pritom sarno na ono sto su dobili rodenjem. Krscanstvo je, medutim, pozivalo ljude da se ne oslanjaju na ono sto su rodenjem unijeli u zemaljsko postojanje; pozivalo ih je da se podvrgnu promjeni, da dopuste dusi da se razvije kako bi se ponovno rodili u Kristu; da naporom i vjezbom, samim zemaljskim zivotom, zadobiju ono sto nisu dobili pukom cinjenicom rodenja. Sve navedeno nije se moglo odjednom shvatiti te se stoga dogodilo da je stara mudrost, koja se prenosila krvlju, nastavila odjekivati do u 15. stoljece - a cak se i tada zadrzao obicaj da se bozansko-duhovno povezuje s precima, s nasljedem - sve dok se u 19. stoljecu i ovaj tracak bozansko-duhovnog nije izgubio te su ljudi mogli vidjeti sarno materijalno. Buduci da su bili skloni spoznavanju bozansko-duhovnog pomocu organizma koji se jos nije preobrazio, sasvim su izgubili uvid pa ih je u 19. stoljecu zadesila velika katastrofa: Ijudi su napustili Boga; postali su nekrscani zato sto je na povrsinu izaslo stanje koje je, neko vrijeme, bilo prekriveno velom tradicije. Krscanska je tradicija jos bila ziva do pojave protestantizma. Qno sto su apostoli, ucenici .apostola icrkveni oci pronosili, pomocu ucitelja koji su zadrzali iivu predaju, bilo je povezano s objavom na Golgoti. No, okrepljujuca snaga ove predaje postojano je blijedila i ljudi vise nisu mogli iz sebe dokuciti bilo kakvo istinsko razumijevanje dogadaja na Golgoti. Tada je nastupilo 15, 16, 17, 18. i 19. stoljece kad se izgubila veza cak i s tradicijom te se, na kraju, dogadaju na Golgoti pridavala stanovita vaznost sarno na temelju dokumenata. Protestantizam je uvazavao dokumente, spise; tradicija je bila napustena. No, u 19. je stoljecu dosao kraj cak i izvornom razumijevanju dokumenata pa zapravo vjera, koju ispovijeda golema vecina onih 49

koji sebe nazivaju krseanima, danas vise nije krsean­ stvo. Stoga se u 19. stoljeeu pojavila neizmjerna potreba da se iznova otkrije dogadaj na Golgoti, a s ovom se potrebom posljednji put razbuktio protukrseanski impuls koji je, naravno, vee bio prisutan ispod povrsine, ali je za neko vrijeme bio zastrt tradicijom i Biblijom. Ovaj je impuls isplivao na povrsinu tijekom 19. stoljeea te je svoju punu snagu dostigao u 20. stoljeeu kad veeini ljudi ni tradicij a ni Biblij a vise nisu bili vazni, a oni istodobno jos nisu u sebi upalili svjetlo potrebno da bi se ponovno razumio dogadaj na Golgoti. Sarno se ovim razlozima moze pripisati pojava krajnje nekrseanskih impulsa koji su zahvatili covjecanstvo u 19. stoljeeu i nastavili djelovati u 20. stoljeeu. U 19. stoljeeu su se pojavila dva impulsa koji su od svih ostalih bili najvise nekrseanski. Prvi je naciona­ lizam koji je zauzeo vodeee mjesto i sve jace utjecao na ljudske misli i osjeeaje. U njemu vidimo sjenu starog krvnog nacela. Krseanski je impuls, u odnosu na opeu humanost, bio potpuno zasjenjen nacelom nacionalizma jer nije bio pronaden novi put da se usvoji bitan element opee humanosti. Prvi i najistaknutiji protukrseanski impuls pojavio se u obliku nacionalizma. U nacionalnom osvjestavanju jos jednom je zazivjelo starn lucifericko nacelo* krvi. U nacionalizmu 19. stoljeea vidimo revolt protiv krseanstva koji je dosegnuo vrhunac u izjavi Woodrowa Wilsona 0 samoodredenju naroda - dok bi jedna jedina stvarnost koja pristaje sadasnjem vremenu trebala biti prevladavanje nacionalizma, njegovo ukidanje, a Ijude bi trebao pokretati impuls opee humanosti. *

50

Luciferieko je naeelo, prerna Steineru, jedno od dva jednostrana naeela, sukladno kojem je eovjek uglavnorn obuzet duhovnirn zivotorn razvijajuCi razum, spoznaju i sHeno istodobno zanemarujuCi zivot u materijalnorn svijetu - nasuprot arimaniekorn naeelu prerna kojem zivi sarno uvazavajuCi einjenice osjetilnog, rnaterijalnog svijeta.

n i2 b

0,

ir

Sl u

je z<

m k<

kl je u

ci ill

za li~

ra Pr

pc

Ol

pr iIT

an je su 19 ko on

ku lju

~

Druga je pojava da Ijudi znanje 0 svijetu ne nastoje stjecati iz probudenih snaga duse, nego sarno iz materijalnog odraza ovih snaga. Dusevno gledanje blijedi, a u svojem fizickom bicu covjek je bio sarno odraz bozansko-duhovnog. Ovo moze uroditi sarno intelektualizmom, ali ne moze uroditi duhovnom spoznajom. Tajna, 0 kojoj sam cesto govorio, sastoji se u tomu da covjek moze prepoznati i upoznati duhovno jedino uzdizanjem duhu - mozak je instrument sarno za intelektualno razum"ijevanje. Intelektualizam i materijalisticko misljenje su posve isto jer misljenje kojim se sluze znanost, teologija, podrucje suvremene krscanske svijesti, sarno je proizvod Ijudskog mozga te je stoga materijalisticko. To se s jedne strane ocituje u formalizmu vjere, a s druge u boljsevizmu. Boljsevizam zahvaljuje svoju destruktivnu snagu cinjenici sto je iskljucivo proizvod mozga, materijalnog mozga. Cesto sam opisivao kako je materijalni mozak zapravo predstavnik procesa propadanja, a materija­ listicko se misljenje razvija sarno tijekorn procesa razaranja, procesa umiranja koji se dogadaju u mozgu. Primijeni Ii se ovakav nacin misljenja na drustveni poredak, kao u lenjinizmu i trockizmu, u takvirn idejama o drustvenom poretku neizbjezno se pokrece destruktivan proces koji je sam temelj destrukcije, odnosno arimanicki impuls. - To je druga strana slike. Ova dva impulsa, nacionalizam, lucifericki oblik antikrscanstva i arimanicki oblik antikrscanstva koji je kulminirao u dogmama Lenjina i Trockog, neopazice su se uvukla u ono sto je trebalo biti krscanski impuls 19. i 20. stoljeca. Nacionalizam i lenjinizam su lopate kojima je, u nase doba, iskopan grob za krscanstvo. A ondje gdje ova nacela, n1akar u blagom obliku, postanu kult, ondjese priprema grob za krscanstvo. Ostroumni Ijudi mogu u ovom naslutiti ugodaj koji je u pravom 51

smislu ugodaj Uskrsne subote: Krscanstvo lezi u grobu, a ljudi na njega postavljaju nadgrobni kamen. Zapravo su na grob krscanstva polozena dva kamena: kamen nacionalizma i kamen vidljivih oblika boljsevizma. Covjecanstvo bi sada, kad odvali kamen iIi kamenje s groba, trebalo uvesti epohu Uskrsne nedjeIje. Krscanstvo nece ustati iz groba sve dok Ijudi ne nadidu nacionalisticke strasti i Iazne oblike socijalizma; sve dok ne nauce kako da izvan sebe pronadu snage koje ih mogu voditi razumijevanju misterij a na Golgoti. Kad s dusevnim ugodajem, koji prevladava u sadasnje vrijeme, Ijudi ispovijedaju vjeru u Krista, andeo im moze sarno dati isti odgovor koji su dobili u danima misterija na Golgoti: "Onaj koga trazite nije ovdje." U ono vrijeme On vise nije bio ovdje jer su Ijudi prvo morali pronaci put pomocu tradicije, potom pomocu dokumenata i spisa, a tek poslije toga doci do vlastite spoznaje misterija na Golgoti. Danas, medutim, treba hitno postici takvu spoznaju jer nam ni tradicija ni spisi ne govore ono sto bi trebali znati; to nam moze otkriti sarno izravna spoznaja. Moramo pripremiti doba u kojem ce andeo moci odgovoriti: "Onaj koga trazite je doista ovdje.", ali ono nece doci prije nego sto odbacimo protukrscanske impulse naseg vremena. Mora se ostvariti zajednica kakvu je htio osnovati Pavle, zajednica ispunjena svijescu da je s one strane smrti covjeku osigurana besmrtnost. In Christo morimur. - U Kristu prolazimo kroza smrt. - Sve dok ne shvatimo da se ono sto je Pavle htio utemeljiti moze razumjeti sarno pomocu duhovne spoznaje, nece biti moguc nikakav napredak u drustvenom zivotu; bit ce moguce jedino propadanje. Ono sto moramo shvatiti u odnosu na danasnje krscanstvo je da cQvjek mora sam sebe odgojiti za 52

Sl

n d n f(

c( S1

nt i S\

0'

sa Ijl p( oc cc 511 is1

st' M: su Vjl pr ve ne po je(

mE

ne ko po ek po

stjecanje duhovne spoznaje, dok je u davnim vrenie­ nima ovu sposobnost dobivao s krvlju. U svjetlu ovih misli pred nama ozivijavaju teskoee danasnjeg vremena, a iznad svega potreba za radom na oduhovljenju nase civilizacije. Mora Ii se sasvim razoriti most koji vodi u duhovni svijet - u koji ee covjek u svakom slucaju uei nakon prolaska kroz dveri smrti i u kojem ce privremeno boraviti izmedu smrti i novog rodenja? Istina je da su ga ostetili nacionalizam i Iazni socijalizam jer se oni nalaze u korijenima svih osnovnih i najveeih kriza naseg doba. Ljudi koji ovo ne mogu shvatiti te zele nastaviti zivjeti sarno sa svijeseu koja je posljedica materijalnih procesa u ljudskom bieu - takvi Ijudi predaju sve svoje snage podrzavanju dekadencije. Dosio je vrijeme kad se u odnosu na ova pitanja moraju donijeti odluke, a to covjek moze uciniti san10 svojom siobodnom voljom. Slobodna volja, medutim, moguea je samo na temeljima istinske spoznaje duha. U vrijeme golgotskog misterija u Rimskom je car­ stvu postojaia velika snosljivost prema svim vjerama. Malo-pomalo, posIije dugotrajnog kolebanja, Ijudi su cak razvili stanovitu snosljivost prema zidovskoj vjeri. U danima kad je impuls misterija na Golgoti pronalazio put u razvoj covjecanstva, u Rimu je postojala velika snosljivost. Prema samim krseanima, medutim, nesnosljivost je postajala sve zesea te je napokon postala tako velika kao sto je danas nesnosljivost jednog naroda prema ostalim. Danasnje stajaliste 0 medusobno razlicitim narodima ima svoj prauzor u nesnosljivosti Rimljana prema izvornoj spoznaji duha koja je sa svih strana nailazila na protivljenje. Danas postoje neprimjetni savezi izmedu isusovaca i ponekih ekstremnih elemenata.· Ekstremni komunisti i isusovci se potpuno slazu glede nepriznavanja duhovne spoznaje, 53

sto takoder podsjeca na nesnosljivost rimske drzave pren1a krscanstvu, a tada kao i sada, temeljni je impuls jednak: Ljudi u nesvjesnom dijelu svojega bica mrze duh - da, doista mrze duh. Nesvjesna mrznja prema duhu suprotstavlja nam se iz nacionalizma jednako kao iz laznog socijalizma. Razmislite, sto mrznja prema duhu znaci danas, sto nacionalizam znaci danas? U davnim je vremenima nacionalizam jmao svoju opravdanu svrhu jer je spoznaja duha bila povezana s krvlju. Biti pod utjecajem nacionalistickih strasti, kao sto su to ljudi danas, sasvim je besmisleno jer krvna veza vise nije nikakav doista vazan cimbenik. Cinjenica krvnog srodstva, kakva dolazi do izrazaja u nacionalizmu, je cista fikcij a, il uzij a. Zbog toga ljudi koji su se priklonili takvim idejama uistinu nemaju pravo slaviti blagdan Uskrsa. Njihovo slavljenje Uskrsa bila bi laZe Istina je u tome sto andeo opet moze reci, - odnosno sto moze prvi put reci: "Onaj koga trazite je doista ovdje!" No, u jedno moramo biti sigurni: On ce nas udostojiti svojom prisutnoscu sarno ondje gdje ce djelovati nacelo sveobuhvatne ljudskosti! Danas je isto kao sto je bilo kad su Rimljani bili krajnje nesnosljivi prema krscanima. - Sto su tada cinili ostali, svi osim krscana? Ostali su jos obozavali rimskog vladara poput Boga i prinosili mu zrtve. Krscani to nisu mogli ciniti. ]edini kralj kojeg su oni priznavali bio je predstavnik cijeloga covjecanstva - Isus Krist. To je jedna od polazisnih tocaka shvacanja koje se nastavilo sve do u danasnje vrijeme. Mozemo sarno razmisljati 0 njegovim posljedicama. Znaci li ista pojedincima, primjerice u Engleskoj, sintagn1a: "U ime njegova velicanstva kralja.", koja se pojavljuje u svakoj admisnistrativnoj odluci? Kad bi prevladavala istina, kao sto to zahtijeva duh, takva se fraza uopce ne bi kori­ stila. A kako su, pitam vas, interesi pravih Francuza 54

1

1 ( (

1

1

2

1 r

C

1<

s o

1= S

tl

n n

s b u *

danas unaprijedeni Clemenceauovim* nacionalizmom ispunjenim neistinama? Krscani bi danas trebali priznati takve stvari, ali bi takvo priznanje odmah postalo metom nesnosljivosti. avo su podrucja u kojima su neistine uzele maha duboko u ljudskim dusama. A takve neistine cine kamen nacionalizma i kamen laznog socijalizma jedinstvenim kamenom navaljenim na grob koji pokrivaju. Grob ce ostati pokriven dok ljudi ne steknu istinsku spoznaju duha, a pomoeu takve spoznaje, razumijevanje krseanstva koje sve obuhvaea. Do tada ne moze biti pravog uskrsnog blagdana. Do tada crninu zalovanja ne moze dostojno zamijeniti crvenilo Uskrsa jer bi ova zamjena bila ljudska laze Covjek mora tragati za duhom. - To i sarno to moze dati smisao sadasnjem postojanju. Ovaj ee teret ponijeti oni koji shvaeaju da bi razvoj covjecanstva trebao donijeti ispunjenje rijeci: "Moje kraljevstvo nije od ovog svijeta." Ako buduenost treba sadrzavati nadu, ono cemu se mora teziti ne moze biti "od ovog svijeta". No, to je u suprotnosti s covjekovom ljubavi prema lagodnom zivotu. Mnogo je udobnije postaviti stare obicaje za ideale i grijati se na zaru samocestitanja; to je mnogo ugodnije nego reei: "Moramo si natovariti na led a veliku odgovornost za buduenost.", a to ce se moei uciniti sarno onda kad teznja prema duhovnoj spoznaji postane pokretacka snaga covjecanstva. Stoga je danas Uskrs, umjesto blagdana radosti, blagdan upozorenja. A oni koji se zele iskreno obratiti covjecanstvu nece upotrijebiti uskrsne rijeci: "Krist je uskrsnuo.", nego: "Krist ee uskrsnuti i mora uskrsnuti!" * Georges-Benjamin Clemenceau, francuski drzavnik, lijecnik, za Fran­ cusko-pruskog rata (1870 - 1871) energicno se zalagao za nastavak borbe. U doba Prvog svjetskog rata bio je predsjednik vlade i ministar rata. Pokazao je -velike organizatorske sposobnosti, upornost, ali i diktatorske sklonosti. Bio je dosljedan neprijatelj Njemacke, pristasa revansa te kasnije protivnik Wilsonove koncepcije mira.

55

Propovijed na Gori

Vee smo govorili 0 tomu kako je danas covjecanstvo ~uoceno s teskim zivotnim uvjetima. Ovo eemo bolje razumjeti ako nase doba razmotrimo unutar cjeIine razvoja covjecanstva i tako do demo do nasih dana, uzimajuei u obzir mnogo toga sto nam je do sada bilo poznato iIi nepoznato. Poznato yam je da je jedna od najvaznijih izjava u vrijeme priblizavanja Kristovog dogadaja bila: "Promijeni­ te vase dusevne sklonosti jer se blizi kraljevstvo nebesko." Ove rijeci imaju najdublje znacenje. One ukazuju na to da se u ono doba dogadalo nesto najznacajnije u cijelom razvoju covjekove duse. Kad su bile izgovorene proslo je vise od tri tisuee godina od pocetka Kali-yuge, mracnog doba. KaIi-yugi je prethodilo doba u kojem covjek nije ovisio sarno 0 svojim vanjskim osjetilima i razumu nego je manje-vise zadrzao sjeeanje na staru snovitu svijest kojom se mogao osjetiti povezanim s duhovnim svijetom. Z'eljeIi bismo osIikati ovo prvobitno doba. Covjek, u podrucju fizickog, nije mogao vidjeti sarno' mineralno, biljno i zivotinjsko carstvo, kao ni samoga sebe, vee je takoder, u stanju izmedu budnosti i sna, opazao bozanski svijet. Sebe je vidio kao pripadnika najnizeg carstva u hijerarhiji, a iznad sebe je opazao andele, arkandele i tako dalje. 0 tomu je imao vlastito iskustvo te mu je stoga bilo besmisleno nijekati postojanje . duhvnog svijeta kao sto bi danas bilo besmisleno nijekati postojanje mineralnog, biljnog i zivotinjskog carstva. Nije sarno posjedovao znanje 0 onomu sto je prema njemu strujilo iz duhovnih podrucja vee je imao sposobnost da se potpuno prozme ovim silama. Tada bi dosao 57

u stanje ekstaze. Potisnuo bi ja-osjeeaj, a u njega je uvirao duhovni svijet sa svojim oblicima. Na taj nacin nije samo imao znanje nego takoder iskustvo duhovnog svijeta, a ako je, primjerice, bio bolestan, mogao se, pomoeu ovog stanja ekstaze, izlijeciti i osvjeziti. Istocnjacka mudrost ukazuje na razdoblja kao sto su Krita-yuga, Treta-yuga, Dvapara-yuga u kojima je covjek jos bio izravno povezan s duhovnim svijetom. U kasnijim razdobljima, medutim, vise nije bilo izravnog videnja, vee ga je zamijenilo sjeeanje, kao u starih ljudi kad se sjeeaju svoje mladosti. Potom su se zatvorila vrata duhovnog sviJeta. Covjek vise nije mogao s njime opeiti u normalnom. stanju svijesti, vee je doslo vrijeme u kojem se mogao ponovno obraeati duhovnom svijetu samo poslije dugih i strogih priprema za sudjelovanje u misterijima. Ipak je, tijekom Kali-yuge, iz duhovnih podrucja povremeno ponesto prodrlo u fizicki svijet, ali to u pravilu nije potjecalo od dobrih snaga, vee je bilo demonske prirode. Sve cudne bolesti opisane u evandeljima, pri cemu su Ijudi izgledali kao opsjednuti, mogu se pripisati demonskim silama. U njima prepoznajemo djelovanje zlih duhova. Ova Mala Kali-yuga zapocela je 3000 godina prije Krista, a obiljezena je cinjenicom da se duhovni svijet postupno sasvim zatvorio za covjekovu normaInu svijest te je stoga sve znanje morao crpiti iz osjetilnog svijeta. Da se ovaj proces nesmetano nastavio, covjek bi sasvim izgubio svu mogueu vezu s duhovnim svijetom. Sve do razdoblja Kali-yuge covjek se sjeeao nekih stvari koje su se zadrzale u tradiciji, ali je s vremenom cak i ova veza postupno izblijedila. Cak mu ni ucitelji, cuvari tradicije, vise nisu mogli govoriti 0 duhovnim svjetovima jer on vise nije imao sposobnosti za njihovo shvaeanje. Njegovo se znanje postupno ogranicavalo na fizicki svijet. 58

t s s b

b c S S

jt 1

V

d

n

s

n K

p

s r

s

u

v

a r

s

p

s

Da se ovaj proces nastavio, covjek, rna koliko se trudio, vise nikada ne bi bio sposoban uspostaviti vezu s duhovnim svijetom. No, pojavilo se nesto iz drugog smjera: - na fizickorn planu utjelovilo se bozansko bice koje nazivarno Kristorn. Ranije je covjek bio sposoban uzdignuti se duhovnim bicirna. Sada su se, rnedutirn, ona spustala u njegovo carstvo, pojavljivala su se u njegovoj blizini prije nego sto ih je on mogao prepoznati svojom ]a-svijescu. Ovaj sb trenutak navijestili proroci davnih vremena. Receno je da ce covjek moci iznutra pronaci vezu s Bogom i to pomocu vlastitog ]a. No, kad je doslo obecano vrijeme, eovjeku se silom morala skrenuti pozornost da je ovaj trenutak zapravo stigao. Onaj tko je to najmocnije ueinio bio je Ivan Krstitelj. Objavio je da su se vremena promijenila, da je "blizu kraljevstvo nebesko". Poslije je na to, na sliean nacin, ukazao Isus Krist, ali je to najznacajnije unaprijed obiljezio Ivan _. brojnim krstenjima na ]ordanu i svojim ueenjem. Ipak, sarno na ovaj nacin, ne bi moglo doci do prornjene. Bilo je potrebno da velik broj Ijudi mnogo snaznije dozivi duhovni svijet kako bi se u njima moglo roditi uvjerenje da ce se objaviti bozansko bice. To se postizalo uranjanjem u vodu. Kad se netko gotovo utapa, u tom slucaju slabi, a cak se i djelomicno prekida veza izmedu njegova eterskog i fizickog tijela. Tada on moze dozivjeti znak novoga impulsa u svjetskom razvoju. Otuda dolazi mocna opomena: "Promijenite strukturu svoje duse jer je blizu kraljevstvo nebesko. Primit cete takav dusevni ustroj kojirn cete se povezati sa silazecim Kristom. Ispunilo se vrijeme." Sam Isus Krist je u Propovijedi na Gori, kako su je nazivali, najprodornijim mislima izrazio ispunjenje ' vremena. To ni na koji nacin nije bila propovijed za mase. U evandelju pise: "Kad je Krist ugledao rnnostvo 59

ljudi povukao se od njih te se objavio svojim ucenicima." Njima je otkrio da je covjek u starim vremenima mogao postati nadahnut Bogom za stanja ekstaze dok je bio blazen u svojem ]a i imao izravno iskustvo duhovnog svijeta ~z kojeg je mogao crpsti duhovne i ozdravljujuce snage. "No, sada", gov6rio je Isus Krist svojim ucenicima, "Bogom moze postati naduhnut onaj tko je u svojoj nutrini prozet Bozjim i Kristovim impulsom i tko se moze kao 'la' povezati s ovim impulsom." U proslosti ~e u duhovna podrucja mogao uzdici sarno onaj tko je bio ispunjen njihovim bozanskim strujanjima. San10 se njega, kao posjednika duha, moglo zvati blazenim. Takvi su Ijudi bili vidovnjaci u starom smislu i bili su vrlo rijetki. Vecina je ljudi postala prosjacima u du­ hUe Sada, medutim, oni koji traze kraljevstvo nebesko mogu ga pronaci u vlastitom ]a. Ono sto se dogada u svjetskom razvoju u tako vaznoj epohi uvijek utjece na cijelo covjecanstvo. Ako to zahvati barem jedan clan covjekova bica svi ce ostali clanovi odgovoriti. Svi clanovi covjekova bica* - fizicko i etersko tijelo, dusa osjeta, dusa razuma i dusa svijesti, la, a cak i visi dusevni ¢lanovi - blizinom kraljevstva nebeskog primaju novi zivot. Ova su ucenja potpuno sukladna ucenjima iskonske mudrosti.

c f

S

r r r

i l

E i

r ~

i r

t

r t

E

r (

(

* Prema Steineru covjek se sastoji ad: 1. fizickog tijela - bezivotna tvar kao u minerala, 2. eterskog tijela - prozetost tvari zivotom kao u biljaka, 3. astralnag tijela - dusevnost koja omogueava kretanje

kao u zivotinja. U astralnom se tijelu nalaze: 4. dusa osjeta - najnizi

dusevni dio koji prima utiskeiz osjetilnog svijeta, 5. dusa razuma

- viSi dusevni dio pod utjecajem razuma, koji maze obradivati

utiske iz osjetilnog i nadosjetilnog svijeta, 6. dusa svijesti - najviSi

dusevni dio koji prima utiske iz dusevno-duhovnog nadosjetilnog

svijeta. Tri viSa clana koja je covjek vee poceo razvijati, a koja ee

se potpuno razviti u budienosti: 7. duh sam iIi manas - duhom

preradeno astralno tijelo, 8. zivotni duh ili buddhi - duhom

preradeno etersko tijelo, 9. duhovni covjek iIi atma - duhom

preradeno fizicko tijelo.

60

*

U ranlJlnl vrenlenima, da bi neka osoba usIa u duhovni svijet, etersko se tijelo moralo lagano odvojiti od fizickog tijela koje se time oblikovalo na poseban nacin. Stoga je Isus Krist glede fizickog tijela rekao: "Blazeni prosjaci siromaci u duhu jer ako na ispravan nacin razvi\u tijela kojima je ovladalo ]a naci ce kraljevstvo nebesko."*l o eterskom tijelu je rekao: "Prije su ljudi mogli biti izlijeceni od bolesti tijela i duse uzdizuci se u ekstazi u duhovni svijet. Sada onl koji pate, a ispunjeni su Bozjim duhom, mogu biti izlijeceni i utjeseni nalazenjem izvora utjehe u samima sebi."*2 o astralnom je tijelu rekao: "U prijasnjim vreme­ nima oni cije su astralno tijelo zaposjele divlje i zesto­ ke strasti mogli su ih obuzdati sarno ako su u njih, iz bozanskih duhovnih bica, ustrujili uravnotezenost, mir i prociscenje." Danas ljudi da bi procistili astralno tijelo na zemlji moraju naci snagu unutar vlastitog la, prebivajuci u Kristu. Tako se novi utjecaj u astralnom tijelu mora prikazati rijecima: "Blazeni i nadahnuti Bogom u svojim astralnim tijelima su oni koji u sebi njeguju sm'irenost i uravnotezenost; sva utjeha i svako dobro bit ce njihova nagrada."*3 Cetvrto se blazenstvo odnosi na dusu osjeta. ]a onoga tko se procisti u dusi osjeta i tezi za visim * Rijec je

Steinerovom tumacenju blazenstava. U Bibliji stoji: "lBlago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko! 2Blago onima koji tuguju, jer ce se utjesiti! 3Blago krotkima, jer ce bastiniti zemlju! 4Blago zednima i gladnima pravednosti, jer ce se nasitit! SBlago milostivima, jer ce postiCi milosrde! 6Blago onima cista srca, jer ce Boga gledati! 7Blago mirotvorcima, jer ce se zvati sinovi Bozji! 8Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko! 9Blago varna kad vas budu grdili i progonili i kad yam zbog mene budu lazno pripisivali svaku vrstu opacine! Radujte se i kliCite od veselja, jer vas ceka velika nagrada na nebesima! Ta, tako su progonili i proroke koji su zivjeli prije vas." - Matej, 5, 3 - 11. 0

61

razvojem prozet ce se Kristom. U svojem sreu zedat ce za pravednoscu, ispunit ce se poboznoscu, a njegovo ]a ce biti ispunjeno u samom sebi.*4 Sljedeci clan je dusa razuma. ]a se budi sarno u dusi razuma; u dusi osjeta ono je jos u dubokom snu. Buduci da nase ]a spava u dusi osjeta, ne mozemo u drugom covjeku pronaci ]a koje ga uistinu cini ljudskim bicem. Prije nego sto neka osoba u sebi razvije la, mora dopustiti dusi osjeta da uraste u vise svjetove kako bi u njima mogla nesto opazati, ­ ali tek kad se razvije u dusi razuma moze opazati osobu pored sebe. Sarno se dusa raZUll1a moze ispuniti onim sto od covjeka struji covjeku. U petom ce blazenstvu struktura receniee morati poprimiti poseban oblik. Subjekt i predikat moraju biti slicni jer se ona odnosi na ono sto ]a razvija u samome sebi. Peto blazenstvo kaze: "Onaj tko razvije suosjecanje i milosrde naci ce suosjecanje u drugima."*5 Sljedeca receniea 0 blazenstvima odnosi se na dusu svijesti. Kroz dusu svijesti ]a ulazi u postojanje kao cisto ]a te postaje sposobno u sebe primiti Boga. Ako se covjek moze uzvisiti do takvog stupnja, on u sebi moze opazati ovu kap bozanskog - svoje ja. Svojom prociscenom dusom svijesti moze vidjeti Boga. Stoga se sesta receniea blazenstava mora odnositi na Boga. Vanjski fizicki izraz ]a i duse svijesti je krv, a ona se, kao izraz prociscenog jastva, najjasnije izrazava u sreu. Zato je Krist rekao: "Blazeni cisti u sreu jer ce vidjeti Boga."*6 Iz navedenog vidimo da je u najdubljem smislu sree izraz za ] a, za bozansko u covjeku. A sada prijedimo na ono sto je vise od duse svijesti, a to su manas, buddhi i atma ili duh sam, zivotni duh i duhovni covjek. Danasnji covjek moze dobro razviti tri dusevna clana, ali sve do daleke buducnosti nece biti sposoban razviti vise clanove: duh sam, zivotni dub i duhovnog covjeka. Oni sami, kao takvi, zasada ne mogu 62

z p u j<

d r; p

h p

d h SE

0

N

d; U

B<

pl nl

K m N

dl

u

vi

dl

rc