Risk Management i Osiguranje

Klobučar Drago

RISK MANAGEMENT I OSIGURANJE

Zagreb, 2007. 1

POGLAVLJA

1. RIZIK U DRUŠTVU 2. OSIGURANJE I RIZIK 3. RISK MANAGEMENT 4. PRAVNA NAČELA KOJA REGULIRAJU RIZIK I OSIGURANJE 5. ANALIZA UGOVORA O OSIGURANJU 6. KOMERCIJALNA OSIGURANJA IMOVINSKIH RIZIKA 7. ALL RISKS OSIGURANJA 8. KOMERCIJALNA OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI 9. OSIGURANJE OD RIZIKA PROVALE, RAZBOJSTVA I OSTALIH KRIMINALNIH RADNJI 10. NAKNADA ŠTETE 11. REOSIGURANJE U FUNKCIJI UGOVARANJA OSIGURANJA 12. POSLOVNE OPERACIJE OSIGURATELJA

2

SADRŽAJ Predgovor autora 1 POGLAVLJE

RIZIK U DRUŠTVU 1.1. Značenje rizika 1.2. Vjerojatnost nastanka štete, opasnost, hazard 1.3. Razlike između čistog i spekulativnog rizika 1.4. Osnovne kategorije rizika 1.5. Vrste čistog rizika 1.6. Emerging rizici 1.6. Društveno značenje rizika 1.7. Glavni oblici upravljanja rizikom Ključni osigurateljni termini 2 POGLAVLJE

OSIGURANJE I RIZIK 2.1. 2.2. 2.3. 2.4. 2.5. 2.6. 2.7. 2.8. 2.9.

Definicija osiguranja Osnovne karakteristike osiguranja Uvjeti za ispunjenje kriterija osigurljivog interesa Negativna selekcija rizika Usporedba osiguranja i igara na sreču Usporedba osiguranja i špekulacije Društvena korist od osiguranja Osiguranje kao trošak za društvo Najčešći primjeri prevara u osiguranju Dodatak: Statistika i Zakon velikih brojeva Ključni osigurateljni termini

3 POGLAVLJE

RISK MANAGEMENT 3.1. 3.2. 3.3. 3.4. 3.5 3.6.

Risk management Risk management proces Identificiranje potencijalne štete Evaluacija potencijalne štete Izbor odgovarajuće tehnika za rješenje problema izloženosti riziku Implementacija i administriranje risk management programa Zaključak Ključni osigurateljni termini

3

4 POGLAVLJE

PRAVNA NAČELA KOJA REGULIRAJU RIZIK I OSIGURANJE 4.1. Osnovna pravna načela koja reguliraju ugovor o osiguranju o Načelo naknade štete Stvarna ili sadašnja vrijednost Nova vrijednost Tržna vrijednost Sporazumno utvrđena vrijednost o Načelo osigurljivog interesa Svrha osigurljivog interesa U imovinskim osiguranjima U osiguranjima života o Načelo subrogacija o Načelo posebno dobre vjere 4.2. Osnovni zahtjevi koji su potrebni za formiranje ispravnog ugovora o osiguranju 4.3. Osnovne karakteristike ugovora o osiguranju Ključni osigurateljni termini 5 POGLAVLJE

ANALIZA UGOVORA O OSIGURANJU 5.1. Onovni elementi ugovora o osiguranju Polica- Deklaracija Definicije Osigurateljna klauzula( insuring agreement) Specifikacija osiguranih opasnosti Isključenja iz osiguranja Uvjeti za osiguranje 5.2. Definicija pojma osiguranik 5.3. Značenje klauzula i dodataka na polici osiguranja 5.4. Odbitne franšize 5.5. Podosiguranje 5.6. Ostale odredbe o osiguranju na polici osiguranja Ključni osigurateljni termini 6 POGLAVLJE

KOMERCIJALNA OSIGURANJA IMOVINSKIH RIZIKA 6.1. Podjela osiguranja na skupine i vrste 6.2. Risk management u kontekstu ugovaranja osiguranja (underwriting) Risk management imovinskih osiguranja 4

6.3. 6.4. 6.5. 6.6. 6.7. 6.8.

Osiguranje od nezgode Zdravstveno osiguranje Osiguranje cestovnih vozila – Kasko “Laesing” i osiguranje “GAP”osiguranje Osiguranje transporta – Marine 6.8.1. Osnovna obilježja transportnih osiguranja 6.8.2. Značajke ugovora o transportnom osiguranju 6.8.3. Vrste ugovora o transportnom osiguranju 6.8.4. Trajanje ugovora o transportnom osiguranju 6.8.5. Isprave iz ugovora o transportnom osiguranju 6.8.6. Transportni rizici 6.8.7. Svota osiguranja i vrijednost osiguranih predmeta 6.8.8. Kategorizacija šteta 6.8.9. Postupak u slučaju nastanka štete 6.9. Osiguranje od rizika požara 6.9.1. Opseg pokrića 6.9.2. Ugovaranje osiguranja 6.9.3. Preventiva i upravljanje rizikom požara 6.9.4. Risk management u osiguranju zaliha od rizika požara 6.10 Osiguranje od rizika potresa 6.9.5. Karakteristike potresa kao rizika 6.9.6. Općenito o uvjetima za osiguranje 6.9.7. Pokrivene opasnosti odnosno štete 6.9.8. Definicija jednog štetnog događaja i isključenja iz osiguranja 6.9.9. Ograničenje pokrića 6.9.10. Posebne odredbe za osiguranje prekida rada / gubitka prihoda kao posljedica potresa 6.9.11. Faktori koji utjeću na utvrđivanje premijske stope 6.10. Osiguranje od rizik loma strojeva 6.10.1. Suvremeni tehnički razvoj i potreba za osiguranjem 6.10.2. Osiguranje i pokriće koje se dobiva policom loma strojeva 6.10.3. Risk management i rizik loma strojeva 6.10.4. Ugovaranje osiguranja 6.13. Osiguranje kućanstva 6.14. Paketi osiguranja 6.15. OSIGURANJE FINANCIJSKIH GUBITAKA ZBOG PREKIDA POSLOVANJA-ŠOMAŽNO OSIGURANJE 6.15.1. Ugovaranje osiguranja šomaža 6.15.2. Svota osiguranja, bruto dobit i garancijski period 6.15.3. Analiza troškova kao predmeta osiguranja 6.15.4. Utvrđivanje svote osiguranja 6.15.5. Utvrđivanje maksimalnog garancijskog perioda 6.15.6. Podosiguranje 6.15.6. Procedura s štetama 5

6.15.7. Risk management u osiguranju prekida poslovanja Zaključak 7 POGLAVLJE

ALL RISKS OSIGURANJA 7.1. All risks osiguranja imovine, ARPI (All risks property insurance) 7.1.1. Nastanak all risks osiguranja imovine 7.1.2. Osiguranje multinacionalnih tvrtki 7.1.3. Osnovne karakteristike all risks uvjeta za osiguranje 7.1.4. Aktiviranje pokrića 7.1.5. Teret dokazivanja štete 7.1.6. Isključenja iz osiguranja 7.1.7. Struktura all risks police osiguranja Dodatak- Primjer ARPI police Zaključak 7.2. All risks osiguranje elektronike (Comprehensive electronic insurance) 7.2.1. Područje primjene CEI 7.2.2. Sadržaj pokrića 7.2.3. Analiza izloženosti riziku nastanka štete 7.2.4. Isključenja iz osiguranja Ugovaranje osiguranja elektronike 7.2.5. Pokriće materijalne štete(EEI) 7.2.6. Mjesto osiguranja, i naknada štete 7.2.7. Pokriće za podatke (DIC) 7.2.8. Pokriće za software(SIC) 7.2.9. Pokriće za povećane troškove rada( ICOW) 7.2.10. Pokriće za prekid poslovanja i gubitak dobiti (EEI/BI/LOP) 7.2.11. Terminologija karakteristična za osiguranje kompjutera 7.3. Risk management osiguranja građevinstva i montaže, CAR, EAR 7.3.1. Opseg pokrića standardnih uvjeta za osiguranje građevinstva i montaže 7.3.2. Usporedba standardnih i CAR , EAR uvjeta za osiguranje, “Extended maintenance” period klauzula 7.3.3. “Cross liability” klauzula 7.3.4. Financiranje projekta izgradnje kao nova vrijednost u osiguranju (finite risk solution, securitisation,contigent capital solution) Dodatak: Munih Re Contractor all risks uvjeti za osiguranje Klauzule u osiguranju CAR-a Dodatak Upitnici za osiguranje Zaključak

6

8 POGLAVLJE

KOMERCIJALNA OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI 8.1. OSNOVE OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI 8.2.1. Specifičnosti bitnih elemenata osiguranja od odgovornosti 8.2.2. Odgovornost kao pojam 8.2.3. Predmet osiguranja 8.2.4. Osigurane opasnosti 8.2.5. Svota osiguranja 8.2.6. Treća osoba u osiguranju 8.2.7. Obveze i prava strana iz ugovora o osiguranju od odgovornosti 8.2.8. Prava i obveze treće osobe u osiguranju Zaključak Značenje pojedinih izraza 8.2. JAVNA ODGOVORNOST I ŠTETE 8.2.1. Pravno uporište za naknadu štete s osnova javne(opće) odgovornosti ▪Nepažnja ▪Smetnja ▪Smetanje osobe ▪Objektivna (Striktna) odgovornost 8.2.2. Strukturiranje pokrića u polici osiguranja od odgovornosti 8.2.3. Strane u ugovoru o osiguranju (Recital clause) 8.2.4. Osigurateljna klauzula (Operative clause) 8.2.5. Čisto imovinska šteta (Economic loss) 8.2.6. Limit obveze (Proviso clause) 8.2.7. Isključenja iz osiguranja( Policy exception) 8.3.8. Dodatci polici (Policy endorsment) Zaključak 8.3. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI IZ UPOTREBE NEISPRAVNIH PROIZVODA 8.3.1. Odgovornost za proizvode i zakonska regulative 8.3.2. Što je to odgovornost za proizvode s nedostatkom 8.3.3. Vrste nedostatka na proizvodu 8.3.3.1.1. Neispravnost u dizajnu 8.3.3.1.2. Neispravnost u proizvodnji 8.3.3.1.3. Neispravnost u marketingu 8.3.4. Kada se proizvod može smatrati neispravnim 8.3.5. Striktna odgovornost 8.3.6. Osiguranje od odgovornosti 8.3.7. Isključenja iz osiguranja Dodatak: Direktiva EU o odgovornosti za proizvode s nedostatkom 8.3.8. Proizvodi koji se smatraju proizvodom s nedostatkom 7

8.3.9. Komponente proizvoda 8.3.10. Zgrade i informacije kao proizvodi 8.3.11. Poljoprivredni proizvodi 8.3.12. Proizvodi iz okoliša 8.3.13. Ljudski organi kao proizvodi 8.3.14. Usluge kao proizvodi 8.3.15. Štete pokrivene osiguranjem 8.3.16. Tko može biti odgovoran? 8.3.17. Što oštećeni mora dokazati? 8.3.18. Koristi od objektivne (striktne) odgovornosti Zaključak 8.4. UPRAVLJANJE (RISK MANAGEMENT) RIZIKOM ODGOVORNOSTI ZA NEISPRAVNE PROIZVODE 8.4.1. Product risk management 8.4.2. Risk management sistem 8.4.3. Greške u dizajnu 8.4.4. Greške u proizvodnji 8.4.5. Greške u marketingu(informaciji) ▪Marketinška informacija ▪Tehnička informacija 8.4.6. Transfer rizika odgovornosti za neispravni proizvod ▪Osiguranje ▪Metoda transfera rizika ugovorom ▪Zadržavanje rizika 8.4.7. Povlaćenje neispravnih proizvoda s tržišta (Product recoll) 8.4.8. Osiguranje povlaćenja proizvoda s tržišta (Product recoll insurance) Zaključak 8.5. KLAUZULE U OSIGURANJU OD ODGOVORNOSTI 8.5.1. Losses occurring klauzula 8.5.2. Claims made klauzula Primjeri primjene iz prakse 8.5.3. Ostale klauzule u osiguranju/reosiguranju od odgovornosti 8.6. ODGOVORNOST POSLODAVATELJA (Employer liability) 8.6.1. Odgovornost poslodavatelja 8.6.2. Workers compensation sistem 8.6.3. Sistemi zaštite poslodavatelja u svijetu 8.6.4. Razlike u sistemima naknada zaposlenicima 8.6.5. Metode kalkulacije štete i pravo na izbor naknade po jednom od dva sistema naknade Zaključak 8.7. OSIGURANJE OD PROFESIONALNIH ODGOVORNOSTI 8.7.1. Razlike između uvjeta za osiguranje od profesionalne odgovornosti i opće ili javne odgovornosti 8

8.7.2. 8.7.3. 8.7.4. 8.7.5.

Vrste profesionalnih odgovornosti Obveznost osiguranja Odgovornost bolnice Profesionalna odgovornost liječnika • Odgovornost primarijusa • Odgovornost liječnika plastičara • Odgovornost anesteziologa • Odgovornost psihijatra 8.7.6. Odgovornost javnih bilježnika

8.8. D & O –ODGOVORNOST DIREKTORA I ČLANOVA UPRAVE 8.8.1 Uvjeti za osiguranje 8.9. OSIGURANJE PRAVNE ZAŠTITE 8.9.1. Sadržaj pravne zaštite 8.9.2. Opseg pokrića 8.9.3. Vrste pravne zaštite

8.10. METODOLOGIJA U PROCJENI I LIKVIDACIJI ŠTETA OD ODGOVORNOSTI (LOSS MANAGEMENT) 8.11.1. Osnovni modeli organizacije 8.11.2. Problemi u obradi šteta od odgovornosti 8.11.3. Praktična pravila za likvidaciju šteta od odgovornosti 8.11.4. Utvrđivanje pričuve šteta Dodatak: Organizacijski modeli Zaključak 9 POGLAVLJE

OSIGURANJE OD RIZIKA PROVALE, RAZBOJSTVA I OSTALIH KRIMINALNIH RADNJI 9.1. 9.2. 9.3. 9.4. 9.5. 9.6.

Provalna krađa, razbojstvo, obična krađa Različiti oblici osiguranja od rizika krađe u svijetu Pokriće za štete od nečasnih radnji radnika osiguranika Kompjutorski kriminal i osiguranje Osiguranje od otmica i ucjena (K&R Kidnap and ransom) Surety bonds i razlika u odnosu na osiguranje

10 POGLAVLJE 9

NAKNADA ŠTETE 10.1. Temeljni principi utvrđivanja naknade iz osiguranja - Naknada imovinskih šteta - Uzrok štete - Izvid, procjena i likvidacija 10.2. Primjeri utvrđivanja odštete i naknade ovisno od načina ugovorenog osiguranja / Svotno osiguranje,Ugovorena vrijednost,valutna klauzula, prvi rizik. Primjeri obračuna štete u požaru i lomu strojeva

11 POGLAVLJE

REOSIGURANJE U FUNKCIJI UGOVARANJA OSIGURANJA 11.1.

OSNOVE REOSIGURANJA 11.1.1. Razlozi za reosiguranje 11.1.2. Zaštita kapitala osiguratelja 11.1.3. Financijski aspekt reosiguranja 11.1.4. Podjela poslova reosiguranja 11.1.5. Oblici reosiguranja 11.1.5.1. Ugovorno – Treaty 11.1.5.2. Facultativno 11.1.6. Načini reosiguranja 11.1.6.1. Proporcionalni 11.1.6.2. Neproporcionalni 11.1.7. Međuodnosi kupaca i prodavaoca reosiguranja Zaključak

11.1.

PML, EML, MPL, FML Funkcija i značenje PML-a u procesu ugovaranja osiguranja 11.1.1. Definicija PML-a 11.1.2. Najčešće pogreške u utvrđivanju PML-a

11.2.

PREDNOSTI I NEDOSTACI POJEDINIH FORMI REOSIGURANJA 11.2.1. Proporcionalni ugovori o reosiguranju 11.2.1.1. Prednosti i nedostaci kvotno reosiguranje 11.2.1.2. Prednosti i nedostatci Svotno excedentno reosiguranje – Surplus treaty 11.2.1.3. Kombinirani kvotni i svotno excedentni ugovor 11.3.1. Neproporcionalni ugovori o reosiguranju 11.3.2. Vrste neproporcionalnih ugovora o reosiguranju 11.3.2.1. Prednosti i nedostatci reosiguranje viška rizika 11.3.2.2. Reosiguranje viška kvote šteta-Stop loss 11.3.2.3. Reosiguranje viška katastrofalnih šteta 10

11.3.3. Metode plasiranja rizika u reosiguranje Zaključak 11.4.

11.5.

11.6.

ZNAČAJ SAMOPRIDRŽAJA U KREIRANJU OPTIMALNOG REOSIGURATELJNOG PROGRAMA 11.4.1. Definicija samopridržaja 11.4.2. Optimalni program reosiguranja i samopridržaj 11.4.3. Bitni faktori koji utječu na odluku o visini samopridržaja 11.4.4. Pragmatičan pristup u određivanju samopridržaja 11.4.5. Ostali faktori koji determiniraju samopridržaj 11.4.5.1. Premijske stope i utvrđivanje njezine visine 11.4.5.2. Cijena reosiguranja 11.4.5.3. Politika investiranja slobodnih sredstava i reosiguranje 11.4.6. Utjecaj vrste reosiguranja na visinu samopridržaja Zaključak REOSIGURANJE IMOVINSKIH RIZIKA 11.5.1. Svrha reosiguranja imovinskih rizika 11.5.2. Management rizika preuzetih u osiguranje 11.5.3. Priprema programa reosiguranja imovine 11.5.4. Individualni rizici i reosiguranje 11.5.5. Fakultativno reosiguranje viška šteta 11.5.6. Kvotno reosiguranje imovine 11.5.7. Surplus ugovor o reosiguranju imovine 11.5.8. Pokriće i limit ugovora 11.5.9. Ugovaranje reosiguranja od katastrofalnih šteta Zaključak RISK MANAGEMENT U REOSIGURANJU (IZBOR OPTIMALNOG REOSIGURATELJNOG PROGRAMA) 11.6.1. Razvoj strategije u kupovanju reosiguranja 11.6.2. Utvrđivanje premije koja se plaća reosiguratelju 11.6.3. Pogled na reosiguranje s pozicije osiguratelja 11.6.4. Koji tip organizacije primjeniti za reosiguranje 11.6.5. Definiranje programa reosiguranja 11.6.6. Vodič za ugovaranje poslova reosiguranja Zaključak Dodatak: Riječnik najčeščih termina i izraza u reosiguranju

12 POGLAVLJE

POSLOVNE OPERACIJE OSIGURATELJA 12.1. Najvažnije poslovne operacije osiguratelja 12.2. Uvrđivanje premijske stope 12.2.1. Osnovni kriteriji za utvrđivanje premijskih stopa 12.2.2. Glavne metode za utvrđivanje prem. stopa 12.3. Proces ugovaranja osiguranja 11

12.4. 12.5. 12.6. 12.7.

12.6. 12.7.

12.3.1. Osnovni principi za ugovaranje osiguranja 12.3.2. Koraci u ugovaranju osiguranja 12.3.3. Ostali bitni faktori za ugovaranje osiguranja Značenje proizvodnje u osiguranju Vrste marketinških sistema Poslovi utvrđivanja šteta Utvrđivanje prićuvi u osiguranju imovine i odgovornosti 12.6.1. Pričuve (rezerva) prijenosne premije 12.6.2. Utjecaj pričuvi prijenosne premije na dobit ili gubitak osiguratelja 12.6.3. Pričuve (rezerve) šteta Reosiguranje Začenje investiranje za osiguratelje Ključni osigurateljni termini

Popis priloga Stvarno kazalo Literatura

12

Predgovor Tržište osiguranja u Hrvatskoj je u izrazitom razvoju i s trendom pridruživanja EU neophodno je imati u osiguranju osobe koje znaju taj posao i koji razumiju procese upravljanja rizicima, odnosno proces risk managementa te menagemanta u osiguranju i reosiguranju. S druge strane, tržište osiguranja imovine i uglavnom neživotnih osiguranja o kojima ova knjiga i govori dramatično se promijenilo. Općenito, više nema tarifnog tržišta, već se radi o netarifnom tržištu osiguranja pogotovo kod osiguranja imovine zbog izrazite konkurencije. Ugovaranje osiguranja u takvim uvjetima postaje ozbiljan problem s obzirom na potencijalni damping u osiguranju, a što je još gore potcjenjivanje potencijalnog rizika. Istina je isto tako da, velike tvrtke žele pregovarati o osiguranju i standardne forme polica osiguranja više ne zadovoljavaju ni osiguranike, a ni osiguratelje. Osiguranike više ne zadovoljavaju niti postojeće klauzule i uvjeti za osiguranje i s te strane je još značajnije za obje strane i osiguranike i osiguratelje razumijeti zakonske efekte različitih uvjeta za osiguranje i iskljućenja u policama osiguranja. Naznake idu k tome da istinski korisnici osiguranja žele uvid u svoju izloženost različitim rizicima. Ako će to natjerati ugovorne strane na risk management proces, na suštinsku analizu i reviziju polica osiguranja to će biti korak naprijed za osiguranje imovine i unaprijeđenje struke osiguranja u cijelosti. Razumijevanje rizika i poznavanje njegovih perfomanci ključno je za donošenje bilo kakve odluke o osiguranju, o preuzimanje rizika u osiguranje i reosiguranje. Poslovi osiguranja pogotovo ugovaranja osiguranja vrlo su usko povezani i s poslovima reosiguranja odnosno s problemima kapaciteta nošenja rizika za osiguratelje, sigurnog poslovanja osiguratelja te zaštite kapitala. Reosiguranje je u postojećim uvjetima za obavljanje poslova osiguranja nastavak procesa osiguranja i zaštite osiguratelja, te postaje sastavni dio posla ugovaranja osiguranja bilo automatizmom ili posebnim ugovaranjem. Ugovaranje osiguranja bez da je zaokružen proces risk managementa i plasmana rizika u reosiguranju vodi u potencijalne gubitke s nesagledivim posljedicama. Samo potpuno razumijevanja rizika i poznavanja struke može garantirati uspješno ugovaranje poslova osiguranja. Ova knjiga prvenstveno promovira prodaju osiguranja putem risk managementa i unaprijeđuje postojeće modele prodaje osiguranja, jasno dajući značaj poznavanju i uvažavanju struke u tim poslovima. Imajući u vidu da je ova knjiga prvenstveno namjenjena onima koji se bave poslovima ugovaranja neživotnih osiguranja, agentima, brokerima, zastupnicima te korisnicima usluga osiguranja koji odlučuju o tome da li nešto osigurati ili ne, prvenstvena mi je namjera bila proširenje spoznaja o različitim aspektima rizika koji se osiguravaju. Vodila me činjenica da razjasnim sve nedoumice s kojima sam osobno susretao u dnevnom obavljanju poslova ugovaranja osiguranja i traženja reosiguranja. Ova je knjiga rezultat mojih iskustava u procesu ugovaranja osiguranja i razumijevanja rizika koje sam preuzimao u osiguranje, svih dvojbi o nečemu što se može desiti, neizvijesnosti u tržišnoj utakmici, jedan pokušaj istraživanja rizika na moj način i način kolega s kojima sam radio. Zbog toga je i osnovni cilj ovog rada da pomogne ljudima koji rade u osiguranju da se snalaze u poslovima ugovaranja osiguranja, reosiguranja i općenito donošenja odluke o osiguranju. S te točke gledišta ova bi knjiga trebala biti korisna za one koji rade u osiguranju i dobar vodić i uvod u svijet rizika za korisnike usluge osiguranja. Moje dugogodišnje iskustvo u prodaji osiguranja bilo kod malih ili velikih osiguranika govori mi da se poslovi osiguranja najbolje ugovaraju kad se 13

korisnika usluge osiguranja uvjeri u izloženost nastanku štete i dovede u situaciju da sam odlučuje o osiguranju, na bazi spoznaja o riziku i svim negativnim posljedicama njegova ostvarenja. Do toga možemo doći isključivo risk managementom, odnosno sistematskim istraživanjem rizika i on je pojam koji se proteže kroz gotovo svako svako poglavlje, uz svaku vrstu osiguranja i reosiguranja. Ono što me posebno motiviralo je istraživanje rizika, odnosno ispitivanje što je sve pojedinim rizikom obuhvaćeno u osiguranju, a što nije. Rizici odgovornosti, građevinstva, montaže, prekida rada, all risks pokrića u svakom su slučaju za mene bili poseban izazov u dnevnom poslovanju. Reosiguranje je samo nastavak započete priče o osiguranju, bez čijeg efekta velika večina poslova osiguranja ne bi mogla biti završena. Namjera mi je svakako bila i ukazati na činjenicu da se prodaja osiguranja ne svodi samo na pregovaranje o premiji osiguranja. Prodaja osiguranja je puno, puno više od toga i toplo se nadam da će čitaoci to shvatiti. Na kraju, želio bi se zahvaliti svim ljudima koji su mi svojim znanjem i savjetima iz prakse osiguranja pomogli u izradi ove knjige; Doc.dr. Marijanu Ćurkoviću autoritetu na području prava i čovjeku koji me motivirao u nastojanjima da ova knjiga uopće ugleda svjetlo dana, dr. Mili Bijeliću dugogodišnjem dir. sektora za osiguranje imovine i reosiguranja u Generalnoj direkciji u Croatia osiguranja. d.d., Robertu Studeu dir. Croatia Lloyda d.d., te naročito dipl. ing. Šafar Željku iz Croatia osiguranja d.d. Filijala Rijeka na svemu što sam naučio u našem višegodišnjem zajedničkom radu, na pomoći u razmatranju problema procjene i likvidacije šteta, ukazivanja na značaj preventive te dozvole da se koristim njegovim radovima iz područja procjene i likvidacije imovinskih šteta. Zahvaljujem i dr. Nikši Ujeviću na pomoći i pripremi materijala o osiguranju transportnih rizika, kao i prerano premilulom dragom prijatelju i kolegi Zoranu Matasu specijalistu za reosiguranje imovinskih rizika u Croatia Lloydu d.d. Veliku zahvalnost dugujem i kolegama underwriterima s Londonskog tržišta osiguranja i reosiguranja koji su imali ključnu ulogu u mojoj poslovnoj karijeri; J. Winsent Kelly treaty underwriter u QBE Europe, David A.C.Lilley wording menadžer iz Eagle Star-a, Stewart Moxham proportional property underwriter iz Wurtt-a, David Wansbrough managing director iz Ceres-a, Graham Crane underwriting menadžer, Richard Drumond Murray managing director AON London, Ian Bethiun AON, Draženko Gruber AON, John Forder i Roger J Westu iz Heath Lambert Grup iz Londona koji su mi nesebično dali ogromnu količinu literature iz područja osiguranja i reosiguranja te svim drugima s kojima sam imao poslovne kontakte. Toplo se zahvaljujem i kolegici Sabini Risek na mnogobrojnim prijevodima koje je učinila tijekom našeg zajedničkog rada i koji su našli svoje mjesto u ovom radu te Martini Tokić na pomoći u svladavanju informatičkih problema kojih doista nije bilo malo. Na moju konačnu predodređenost k risk managmentu u funkciji prodaje osiguranja i preventive veliku zahvalnost dugujem i kolegama g. Gerhard Ebbneru dir. Risk Consulta te g. Heimo Gruberu, kolegama iz Austrije, specijalizirane kuće za ocjenu i procjenu različitih imovinskih rizika, kolegi Werner Deshamsu property underwriteru iz Munich Re-a, te nebrojenim drugim s kojima sam radio proteklih 26 godina u osiguranju i reosiguranju. Konačno, ne mogu zaboraviti ni ulogu moje obitelji koja je posljednje dvije godine živjela s ovom knjigom, na strpljenju za sve godine odvojenog života, mojih poslovnih putovanja, izgubljenih vikenda u radu te nesebične podrške i ohrabrenja. Autor Klobučar Drago 14

KRATICE

OECD – Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj HUO - Hrvatski ured za osiguranje EML - Najveća procjenjena šteta PML - Najveća vjerojatna šteta FML – Najveća predvidiva šteta MPL – Najveća moguča šteta EEI - Osiguranje elektroničke opreme ICOW- Osiguranje povečanih troškova rada uz EEI SIC - Osiguranje software-a DIC – Osiguranje podataka na kompjuteru CEI - Sveobuhvatno osiguranje elektronike CAR - All risks osiguranje građevinstva EAR - All risks osiguranje montaže ARPI - All risks osiguranje imovine EEI/BI/LOP- Osiguranje gubitka prihoda kod elektronike PD/BI – Osiguranje materijalne štete i prekida rada UGL – Vodič za ugovaranje osiguranja BSE – Bovine spongioformna encefalopatia - kravlje ludilo GAP - Razlika FLEXA- Požar, grom, eksplozija , pad zračne letjelice TÜV – Njemačko državno tijelo za tehničke inspekcije DÜV – Njemačko državno tijelo za kontrolu kotlova D&O – Uvjeti za osiguranje od odgovornosti direktora i članova uprava EU – Europska unija WTO – Svjetska trgovinska organizacija EFTA- Europsko udruženje slobodne trgovine PRM – Product risk management-Upravljanje rizikom od proizvoda W.C.S. - Workers compensation system-Sistem radničkih naknada W.C.I. – Workers compensation insurance-Osiguranje radničkih nakanada IBNR – Included but not reported – štete koje su se dogodile a nisu prijavljene IBNER - Included but not enough reported-štete koje su se dogodile a nisu dovoljno prijavljene RSI - Repetitive strain injuries USA - United states of America- SAD-Sjedinjene države Amerike UK – United kingdom-Velika Britanija AIA – Američko udruženje osiguratelja ABI – Britansko udruženje osiguratelja

15

1 Poglavlje

RIZIK U DRUŠTVU

Značenje rizika, vjerojatnost nastanka štete, opasnost i hazard Osnovne kategorije rizika Čisti i spekulativni rizici ¸ Osnovni i posebni rizici Imovinski rizici Emerging rizici Rizik kao teret za društva Glavni oblici upravljanja rizikom

Ključni osigurateljni termini

16

“ Kada preuzimamo rizik na sebe mi se u stvari kladimo na jedan iznos koji će rezultirati iz odluke koju smo donjeli, a da u stvari nismo sigurni kakav će to iznos biti”1 Iz ove predivne definicije rizika Peter L.Bernsteina možemo razumijeti svu suštinu rizika i njegovo značenje za pojedinca ili društvo. Možemo uštedjeti ili dobiti ukoliko se ništa ne dogodi, a možemo isto tako jako puno toga izgubiti, a da ne znamo koliko će to biti ovisno od toga kakav smo to rizik preuzeli. Rizik kao opasnost nastanka događaja koji može imati neželjene posljedice uvijek je bio prisutan u društvu. Ti događaji su dakle bili i jesu budući, neizvjesni, neovisni od volje ljudi, i uvijek su izazivali zabrinutost društva i pojedinca. U prošlosti su to bile samo razne prirodne opasnosti, okruženje samo za sebe, da bi s razvojem društva i tehnologije opasnosti postale sofisticiranije, pritajenije i nepredvidljivije kako za pojedinca tako iza društvo u cjelini. Tragični događaji danas mogu uzrokovati veliku financijsku nesigurnost i izrazite duševne boli za pojedinca i one koji ostaju iza njega. Sama spoznaja o riziku ljude je tjerala na poduzimanje odgovarajućih mjera radi smanjenja ili ublažavanja posljedica ostvarenja rizika i to su ujedno i prvi početci upravljanja rizicima ili risk managementa. Pri tome moramo imati na umu da risk management i management u osiguranju nisu isti pojmovi. 1.1. ZNAČENJE RIZIKA Ne postoji jedinstvena definicija rizika. Ekonomisti, znanstvenici, teoretičari rizika, statističari i aktuari svaki za sebe imaju svoj vlastiti koncept rizika. Tradicionalno je bio definiran u uvjetima neizvijesnosti. Baziran na tom konceptu rizik je definiran kao “neizvjesnost nastanka štete”2. Na primjer, rizik da nastradate u automobilskoj nesreći je prisutan jer je prisutna i neizvjesnost. I rizik da padnete na ispitu je prisutan jer je prisutna i neizvjesnost po pitanju znanja koje ste dobili. Iako je rizik definiran kao neizvjesnost zaposleni u industriji osiguranja vrlo često termin rizika poistovjećuju s terminom imovina ili život kako bi se identificirao rizik koji se osigurava. Tako, u industriji osiguranja uobičajeno je čuti izraze kao”ovaj je vožač slab rizik” ili “ ova je zgrada neprihvatljiv rizik”. Konačno, kako je rizik definiran kao neizvjesnost neki autori rade razliku između objektivnog i subjektivnog rizika. Objektivan rizik Objektivan rizik je definiran kao relativno odstupanje od očekivane štete.Na primjer, ako osiguratelj imovine ima osiguranih 10.000 kuća kroz dulji vremenski period, prosječno 1% ili 100 kuća izgori svake godine. Ipak vrlo rijetko se desi da točno 100 kuća izgovri svake godine.Nekad to može biti 90 dok u nekim godinama to može biti 110. Na taj način imamo varijaciju 10 kuća od očekivanih 100 ili varijaciju od 10 %. Ovo relativno odstupanje od očekivanog broja šteta je poznato kao objektivan rizik.Objektivan rizik se smanjuje kako se povećava broj osiguranih rizika, odnosno on varira obrnuto 1

Bernstain Petar L. , Against the gods , Remarkable story of risk. New York : John Wiley & son, Inc., 1996. p. 11 2 Op.cit., p.16

17

proporcionalno sa drugim korijenom slučajeva koji se promatraju. U našem prijašnjem primjeru, 10.000 kuća je bilo osigurano, i objektivan je rizik bio 10/100 ili 10%. Sada pretpostavimo da je bilo osigurano 1 milion kuća. Očekivani broj kuća koje će izgorjeti je sada 10.000, ali odstupanje od od stvarne štete je samo 100. Objektivan je rizik sada 100/10.000 ili 1%.Tako se drugi korijen broja kuća povećava sa 100 u prvom primjeru na 1000 u drugom primjeru (deset puta), i objektivan se rizik smanjuje na jednu desetinu prijašnje veličine. Objektivan rizik može biti statistički mjerljiv s mjerama disperzije, kao što je standardno odstupanje ili koeficijent varijacije. S obzirom da objektivan rizik može biti mjerljiv, posebno je koristan koncept za osiguratelja ili korporacijskog risk menadžera. Kako broj jedinica izloženosti riziku raste osiguratelj može predvidjeti buduće štete točnije jer se može pozvati na zakon velikih brojeva. Po zakonu velih brojeva proizlazi da što se broj jedinica izloženih riziku povećava, to će točnija biti procjena mogućeg broje šteta. Na primjer, ako se broj promatranih kuća povećava, veći je stupanj točnosti u predviđanju postotka kuća koje će izgorjeti. Subjektivan rizik Subjektivan je rizik definiran kao neizvijesnost bazirana na osobnoj percepciji rizika od strane pojedinca. Na primjer, kupac koji je popio previše pića u baru može se pokušati odvesti kući s autom. Vožač je u svakom slučaju nesiguran da li će doći kući sigurno bez da bude zaustavljen od strane policije zbog vožnje u pijanom stanju. Utjecaj subjektivnog rizika varira ovisno od pojedinca do pojedinca. Dvije osobe u istoj situaciji mogu imati različitu percepciju rizika, usljed čega je i njihovo ponašanje može biti različito. Visoko subjektivna percepcija rizika često rezultira u konzervativnom i opreznom ponašanju, odnosno niska subjektivan percepcija rizika pojedinca može rezultirati manje konzervativnim i manje opreznim ponašanjem. 1.2.VJEROJATNOST NASTANKA ŠTETE Vjerojatnost nastanka štete je vrlo usko povezana s konceptom rizika i definirana je kao mogućnost da će se štetni događaj dogoditi. Kao i rizik ima subjektivni i objektivni aspekt. Objektivna vjerojatnost nastanka štete Objektivna vjerojatnost odnosi se na relativno dugotrajnu učestalost jednog događaja baziranog na pretpostavci neograničenog broja promatranja nejednakih uvjeta. Objektivna vjerojatnost može biti određena na dva načina. Prvo ona može biti određena odbijanjem zaključaka. Ova je vjerojatnos nazvana “prijašnja vjerojatnost”. Na primjer vjerojatnost da ćemo na kovanici novca dobiti glavu, ne pismo je ½ jer postoje samo dvije strane kovanice, a samo je jedna strana glava. Isto tako vrteći kocku vjerojatnost da će se ona okrenuti na šest je 1/6 jer postoji šest strana kocke, a samo jedna strana ima šest točki. Subjektivna vjerojatnost

18

Subjektivna vjerojatnost je individualna osobna procjena vjerojatnosti nastanka štetnog događaja. Subjektivna vjerojatnost ne mora koincidirati sa objektivnom vjerojatnošću. Na primjer, ljudi koji kupuju tiket lutrije i igraju na datume svog rođenja mogu vjerovati da je to njihov sretan dan i precjeniti malu šansu za dobitkom. Različiti faktori mogu utjecati na subjektivnu vjerojatnost, uključujući godine rođenja, spol, inteligencija, obrazovanje pa čak i upotreba alkohola. Isto tako osobna procjena štete može se razlikovati od objektivne vjerojatnosti jer može postojati razlike u percepciji vjerojatnosti. Na primjer, ako pretpostavimo da su na slot aparatu u kasinu potrebna tri limuna kao dobitna kombinacija, osoba koja igra na tom aparatu može pretpostaviti da je vjerojatnost dobitka prilično visoka.. Međutim, ako je na svakom kolutu 10 simbola, a na svakom od njih je samo jedan limun objektivna vjerojatnost dobivanja “jack pota“ je vrlo mala. Pretpostavljajući da se svaki kolut vrti za sebe neovisno od druga dva, vjerojatnost da će se sva tri koluta vrtjeti simultano i pokazati tri limuna je produkt njihovih individualnih vjerojatnosti odnosno ona je ( 1/10 x 1/10 x1/10 = 1/1000). Ova spoznaja je prednost za vlasnike casina koji znaju da večina igrača na sreću nema statističko znanje i da zbog toga precjenjuju objektivnu vjerojatnost dobivanja. Vjerojatnost nastanka štete razlikuje se od rizika Vjerojatnost nastanka štete treba razlikovati od objektivnog rizika. Vjerojatnost nastanka štete je vjerojatnost da će se neki događaj dogoditi. Objektivan rizik je relativno odstupanje stvarne štete od očekivane štete. Na primjer, pretpostavimo da osiguratelj imovine ima osiguranih 10.000 kuća u Zagrebu i 10.000 osiguranih kuća u Splitu i da je vjerojatnost nastanka štete 1%. Na taj bi način u svakom gradu godišnje izgorjelo 100 kuća. Međutim, ako godišnje odstupanje u štetama ima raspon od 75 do 125 u Splitu, a samo od 90 do 110 u Zagrebu objektivni je rizik veći u Splitu iako je vjerojatnost nastanka štete ista u oba grada. Opasnost Opasnost je definirana kao uzrok štete. Ako kuća izgori zbog vatre, uzrok štete je vatra. Ako je naš auto oštećen u sudaru sa drugim autom sudar je opasnost ili uzrok štete. Neke zajedničke opasnosti koje uzrokuju imovinske štete ili gubitke uključuju požar, udar groma, oluju, tuču, potres, krađu i razbojstvo. Hazard Hazard je stanje, uvjet ili ponašanje koje stvara ili povećava vjerojatnost nastanka štete.Postoje tri vrste hazarda: • • •

Fizički hazard Moralni hazard Morale hazard

19

Fizički hazard je fizičko stanje koje povećava vjerojatnost nastanka štete. Primjer fizičkog hazarda je zaleđena cesta koja povećava vjerojatnost nastanka automobilske nezgode, neispravne električne instalacije koje povećavaju nastanak požara i neispravna brava na vratima koja povećava rizik provale. Moralni hazard je nečasna radnja ili postupanje pojedinca koja povećava učestalost i ozbiljnost štete.Primjere moralnog hazarda nalazimo u namjernom izazivanju nezgoda kako bi se došlo do naknade iz osiguranja, prevarama u osiguranju, neopravdanim zahtjevima za naknadu štete itd. Moralni hazard je prisutan u svim vrstama osiguranja i veoma ga je teško kontrolirati. Nemoralni pojedinci rukovode se krilaticom da “osiguratelji imaju dovoljno novaca” što nije u redu jer osiguratelji ubiru premiju od drugih osiguranika, a zbog takvih pojedinaca prisutan je rast premije osiguranja za sve osiguranike. Osiguratelji se protiv takvog ponašanja bore na način da pažljivije ugovaraju osiguranje, odbitnim franšizama, isključenjima i klauzulama na polici osiguranja. Morale hazard se odnosi na nepažljive osiguranike i one koji su indiferentni u odnosu na štete koje im se dešavaju bez obzira koliko učestale i velike one bile. 1.3. Razlike između čistog i špekulativnog rizika Čist se rizik definira kao situacija u kojoj postoje samo dvije mogućnosti i to da se šteta dogodi ili da se ne dogodi. Primjeri čistog rizika su štete na imovini od požara, oluje, poplave, potresa, nezgode na radnom mjestu, izrazito visoki troškovi lječenja, smrt itd. Špekulativni rizik je definiran kao situacija u kojoj je moguće ostvarenje profita ili gubitka. Ako recimo kupujete 100 dionica na burzi možete profitirati ukoliko vrijednost dionica poraste ili gubite ukoliko vrijednost dionica padne. Drugi primjeri spekulativnog rizika su recimo klađenje, investiranje u nekretnine ili ulazak u određeni posao koji može rezultirati ili dobitkom ili gubitkom.Vrlo je važno razlikovati čisti od spekulativnog rizika zbog tri razloga. Prvo, osiguratelji osiguravaju samo čisti rizik jer se spekulativni rizici promatraju kao neosigurljivi. Drugo, Zakon velikih brojeva može se puno lakše primjeniti na čisti rizik nego na spekulativni kako bi predvidjeli buduće štetne događaje.Jedini izuzetak su igre na sreću (igraonice) gdje operateri casina mogu primjeniti Zakon velikih brojeva na najefikasniji mogući način.Konačno, i društvo za sebe može imati koristi od spekulativnog rizika makar se dogodila šteta, ali može biti i oštećeno ukoliko se ostvari prisutnost neosiguranog čistog rizika i nastane šteta. 1.4. Osnovne kategorije rizika Rizik može biti kategoriziran u nekoliko različitih kategorija: • • •

Čisti i špekulativni rizici Osnovni i posebni rizici Emerging risks – katastrofalni rizici

Osnovni i posebni rizici

20

Osnovni rizici ili fundamentalni rizici su oni rizici koji su izrazito opasni za ekonomiju pojedinog društva, za veliki broj ljudi ili grupa ljudi u smislu da su ugroženi njihovi životi ili zdravlje. Primjer za to su različite prirodne opasnosti kao polave, požari, tornada, potresi koji izazivaju posebno velike financijske štete kao i gubitak života. Fundamentalni rizici jednako pogađaju pojedince i gospodarske subjekte. Posebni ili pojedinačni rizici su oni koji utječu samo na jednog pojedinca, a ne na cijelu zajednicu. Razlikovanje ovih vrsta rizika je potrebno iz razloga jer je u upravljanje osnovnim rizicima ukljućena i država sa svojim programima za izvanredne situacije. Socijalno osiguranje i državni poticaji ili pomoć za elementarne nepogode i izvanredne situacije najčešći su instrumenti osiguranja od osnovnih rizika jer osiguranjem najveći dio fundamentalnih rizika nije pokriven. Na primjer, rizik nezaposlenosti općenito nije osigurljiv, ali može biti osiguran državnim sredstvima, kompenzacijskim programom za nezaposlene ovisno od ekonomske snage pojedine države. Rizik poplave, kao fundamentalni rizik naprotiv može se osigurati od strane osiguratelja i državnim kompenzacijskim sredstvima. 1.5. Vrste čistog rizika Glavni tipovi čistog rizika koji mogu stvoriti veliku financijsku nesigurnost ukljućuju osobne rizike, imovinske rizike u širem smislu i rizike odgovornosti. Osobni čisti rizici Osobni rizici su oni koji imaju direktan utjecaj na pojedinca; oni uključuju rizike potpunog gubitka prihoda i imovine, a postoji nekoliko vrste osobnih rizika: • • • • • •

Rizik prijevremene smrti Rizik nedovoljnosti prihoda u mirovini Rizik bolesti Rizik nezaposlenosti Imovinski osobni rizici Rizik odgovornosti

Rizik prijevremene smrti se prema Reidi3definira kao prijevremena smrt glave porodice s neispunjenim financijskim obvezama. Ove financijske obveze ukljućuju neotplaćene kreditne obveze, troškove pomoći preostalim članovima familije te troškove školovanja djece. Ako preostali članovi familije nemaju druge izvore prihoda ili imaju nedovoljno sredstava da zamijene prihode preminulog člana oni ostaju u financijski nesigurnoj situaciji. Prijevremena smrt može izazvati financijske probleme jedino ako je preminuli član imao druge osobe na uzdržavanju ili ako je za sobom ostavio neispunjene financijske obveze. Postoje četri vrste troška koji rezultiraju iz prijevremene smrti glave porodice. Prvo život glave porodice i njegova vrijednost su izgubljeni zauvijek. Vrijednost ljudskog života je definirana kao sadašnja vrijednost budućih primanja 3

G.E.REIDA, Principles of risk Management and insurance, sixt edition Addison Wesley Longman inc.Masachuseths, 1999 p.16.

21

preminulog koja bi ostala preostalim članovima familije da on nije preminuo. Ova šteta može biti značajna; i prema nekim mjerilima stvarna ili sadašnja vrijednost ljudskog života mjeri se u prihodima koji bi oni u pretpostavljenom životnom vijeku ostvarili Američki standardi u principu prelaze svotu od $ 500.000 iako je i to upitna maksimalna veličina. Drugo, dodatni troškovi vide se kroz troškove pogreba pokojnika neosiguranih medicinskih usluga, troškovi imovinskih raspravnih troškova te poreza. Treće, zbog nedovoljnih prihoda neke će porodice promijeniti standarde u svom životu. Konačno u sagledavanju rizika prerane smrti svaki bi pojedinac trebao ukalkulirati i određene neekonomske troškove kao emocionalnu povrijeđenost, patnju i gubitak, troškove savjetodavca i životnog vođu djece. Rizik nedovoljnosti prihoda u mirovini je glavni rizik povezan s ljudima starije dobi. Velika večina ljudi u Hrvatskoj odlazi u mirovinu prije 65 godine starosti. Ako nemaju dovoljno financijskih sredstava na koje se mogu osloniti, ili nemaju drugih financijskih prihoda kao socijalno osiguranje, privatnu penziju (II i III mirovinski stup) za cijelo vrijeme mirovine oni će biti financijski nesigurni. Rizik lošeg zdravlja je drugi važan osobni rizik. Ovaj rizik u sebi uključuje plaćanje izrazito velikih medicinskih računa i gubitak zarađenih prihoda. Pretpostavka je da će ovaj rizik u Hrvatskoj tek sada dobiti na važnosti. Reforma našeg zdravstvenog sustava sve će više aktualizirati ovaj problem, jer svaka reforma traži sve više izdvajanja za zdravstvene potrebe iz vlastitih izvora sredstava pogotovo složenijih operativnih zahvata nedostupnih lijekova na našem tržištu, smještaj u adekvatnim medicinskim ustanovama itd. Na primjer, danas su troškovi otvorene operacije na srcu u Americi veći od $ 75.000, transplatacija srca prelazi cijenu od $200.000, i troškovi saniranja posljedica teških tjelesnih povreda iz saobračajne nezgode zahtjevaju vrlo često nekoliko većih operativnih zahvata, moguće plastićne operacije koji s potrebnim vremenom rehabilitacije prelaze $ 250.000. Da se i Hrvatska postepeno približava praksi financiranja zdravstvenog sustava kao na zapadu postajemo svijesni iz dana u dan , a s ulaskom u EU vjerojatno ćemo prihvatiti i njezine modele financiranja medicinskih usluga. Biti bolestan postat će luksus koji će se vrlo skupo plaćati unatoć zdravstvenog osiguranja kojeg će manje više svi imati. Posebno se istiće rizik nemogućnosti pojedinih osoba da plate visoke cijene medicinskih usluga, kao uzrok osobnog bankrota. Vrlo mnogo radnika često razmišlja o financijskim posljedicama dugotrajne nesposobnosti za rad. Vjerojatnost da postanemo nesposobni za rad prije 65 godine života puno je veća nego što se uobičajeno misli posebno u mlađih osoba. Gubitak prihoda za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u trajanju većem od 90 dana prije dobi od 65 godina je 54% 4. Iako osobe koje su na bolovanju imaju primanja za vrijeme trajanja bolovanja ona su puno manja i ukoliko nema adekvatnog sistema osiguranja posljedice su vrlo ozbiljne. Rizik nezaposlenosti je treća velika prijetnja za financijsku sigurnost svakog pojedinca. Do nezaposlenosti dolazi zbog ciklusa poslovanja, tehničkih i strukturalnih promjena u ekonomiji, privatizaciji, sezonskim faktorima i nesređenosti tržišta rada. 4

Edvard E.Graves, ed.McGill,s Life Insurance (Bryn Mawr,PA;The American College, 1994), Table 72,p.141.

22

Nezaposlenost je kao rizik izrazito prisutan u Hrvatskoj, što zbog strukturalnih i sistemskih promjena u ekonomiji, a što zbog privatizacije na “hrvatski način”. Stopa nezaposlenosti početkom 2006 god iznosila je 16,7% ili 312.000 nezaposlenih. Gledajući razloge nezaposlenosti financijska se nesigurnost manifestira na tri načina. Prvo, zaposlenici gube svoje prihode. Iako oni možda imaju rezerve za takve situacije oni će biti financijski nesigurni. Drugo, zbog ekonomskih razloga oni će biti u mogućnosti raditi samo povremeno i ako takvo stanje potraje dulje, svi izvori sredstava s vremenom će se iscrpjeti. Imovinski rizici Svi koji posjeduju neku imovinu bilo pokretnu ili nepokretnu izloženi su riziku da njihova imovina bude oštećena ili uništena iz mnogih uzroka. Nekretnine i osobna imovina mogu biti oštećeni ili uništeni zbog vatre, oluje, udara groma, poplave i mnogih drugih uzroka. Postoje dvije glavne vrste šteta na imovini povezane s uništenjem i nestankom imovine; direktna šteta i indirektna ili posljedična šteta. Direktna šteta je definirana kao financijski gubitak koji rezultira iz fizičkog oštećenja, uništenja ili nestanka imovine. Na primjer ako posjedujete kuću ili malu tvornicu za priozvodnju namještaja koja je oštećena vatrom to se smatra direktnom štetom. Indirektna šteta ili posljedična šteta je financijska šteta ili gubitak koja rezultira indirektno iz nastanka direktne štete na imovini i vrlo često zna biti veća od direktne štete pogotovo u gospodarstvu.Na taj način mali pogon za proizvodnju namještaja osim fizičke štete na imovini imao bi i gubitak prihoda za cijelo vrijeme obnove pogona i dovođenja u prvobitno stanje (prekid poslovanja). Drugi primjeri posljedične štete su gubitak rente, gubitak upotrebe nekretnine, i gubitak tržišta za proizvođače ili trgovce. Extra troškovi su druga vrsta indirektne ili posljedične štete. Na primjer ako ste vlasnik štamparije novina, banke ili mljekare, ako se desi šteta vi morate i dalje raditi bez obzira na troškove jer ste u situaciji da izgubite svoje kupce zbog konkurencije. Vi morate organizirate djelatnost na alternativnim lokacijama dok se ne izvrši obnova na uništenoj imovini, a što će izazvati dodatne troškove. Rizk odgovornosti Rizici odgovornosti su druga važna vrsta čistih rizika s skojim se suočavaju osobe i tvrtke. Prema našem zakonodavstvu, posebno ZOO-u i osobe i tvrtke se mogu smatrati odgovornim ukoliko učine nešto trećim osobama, što može rezultirati njihovom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem njihove imovine. Sudskom presudom možete se naći u obvezi po kojoj vi morate trećoj osobi isplatiti naknadu za nanesenu štetu na imovini ili osobama Hrvatska sve više postaje pravna država gdje se ljudi spore zbog raznoraznih povreda njihovih prava bilo prilikom obavljanja poslovne djelatnosti ili privatnom životu i široko je rasprostranjeno mišljenje da jedino sudskom tužbom mogu ostvariti svoja prava na odgovarajući način. Kao rezultat takvog mišljenja u Hrvatskoj je trenutačno 1.800.000 nerješenih sudskih sporova raznih vrsta.Vozač motornog vozila smatra se zakonski odgovornim za nepažljivu vožnju; oni koji upravljaju manjim brodicama i čamcima isto 23

se tako s iste osnove smatraju se odgovornim i mogu biti tuženi zbog izazivanja povreda ljudi na brodici, sudarima s drugom brodico, plivačima i skijašima na vodi. U privatnom životu možemo biti tuženi zbog odgovornosti u svojstvu privatne osobe odnosno za štete prema trećim osobama iz osnove posjedovanja nekretnina, stanova, držanja kućnih ljubimaca razne vrste, zbog odgovornosti članova uže obitelji (djece) te raznih drugih situacija u svakodnevnom životu. Proizvođači raznih proizvoda isto su tako odgovorni i mogu biti tuženi zbog prodaje i distribucije proizvoda s nedostatkom koji izazivaju štete na stvarima trećih osoba ili izazivaju povrede tijela ili zdravlja osoba koje ih koriste, kupaca. Razne vrste profesionalnih djelatnosti izloženi su tužbama i enormnim odštetnim zahtjevima zbog posljedica svoje djelatnosti odnosno profesionalnih propusta (lječnici, stomatolozi, veterinari, odvjetnici, arhitekti, računovođe, projektanti, razni savjetnici, posrednici u osiguranju i druge profesije). Rizici odgovornosti su od velike važnosti iz nekoliko razloga. Prvo, ovdje nema gornjeg limita što se tiče iznosa štete. Svatko može biti suđen za bilo koji iznos. Na primjer, ako vaš automobil ima vrijednost €10.000 maksimalna šteta na vozilu može biti u tom iznosu, ali ako ste uzročnik štete čije su posljedice višestruke tjelesne povrde učesnika i vaša svota pokrića nije dovoljna, možete biti tuženi za iznose iznad limita pokrića od strane osoba koje su pretrpjele povredu. Drugo, pravo na naknadu štete trećoj osobi može biti ostvareno na vašim tekućim prihodima ili drugoj stvarnoj imovini prisilnim putem, temeljem presude suda. Konačno ne smiju biti zanemareni ni troškovi obrane od neopravdanih ili prekomjernih odštetnih zahtjeva koji mogu biti veći ponekad i od same naknade kao u slučajevima D&O osiguranja. Više o samom riziku odgovornosti i njegovoj specifičnosti možete vidjeti u VII Poglavlju. 1.6. Emerging rizici – samo glasina ili nešto čega moramo biti svijesni da bi se moglo ostvariti Rizici kojima smo okruženi podložni su stalnim promjenama, najviše zbog utjecaja nas samih, novih tehnologija, razvoja pravnog sustava, klimatskih promjena itd. Prema studijama od strane OECD5-a nastanak ovih rizika uvjetovan je zbog; o Povečane mobilnosti i kompleksnosti o Povećanog stupnja koncentracije svih resursa o Promjenjivosti i nesigurnosti o Prebacivanja odgovornosti o Značaja percepcije rizika Zaključci i preporuke ovog tijela za sve one koji upravljaju rizicima su; o Promijeniti i prilagoditi novi pristup u risk managementu o Razviti sinergiju između javnog i privatnog sektora 5

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj- U 2003 OECD je objavio studiju nazvanu”Emerging risks u 21 stoljeću. U predgovora generalnog tajnika dala se isčitati glavna tema:” veliki raspon kastastrofa u posljednjih nekoliko godina kao što su teroristički napad od 11 rujna ukazali su upraviteljima OECD-a da shvate da se nešto događa!....“.

24

o Informirati i uključiti dioničare i javnost u ovu problematiku o Ojačati međunarodnu suradnju o Bolje iskoristiti tehnološke mogućnosti i ohrabriti istraživanja Za emerging rizike je karakteristično da oni postoje i imaju potencijal nastanka velikih šteta, ali s tradicionalnim metodama oni se ne mogu predvidjeti niti procjeniti. Može se samo zaključiti da bi mogli biti katastrofalni. To su novi rizici koji su u procesu nastanka i zato su slabo razumljivi, ali očekuje se da će njihov značaj porasti. Za razliku od ostalih rizika oni nemaju proteklu štetovnu statistiku ili povijest koja može biti korištena za procjenu vjerojatnosti i nastanka očekivanih šteta. Problem je u tome što su emerging rizici već u knjigama (portfelju) osiguratelja unatoč tome što osiguratelji razumiju njihov potencijal u cijelosti. Zahvaljujući svojoj prirodi oni su prije svega katastrofalni rizici ili akumulacioni rizici. Kroz povijest ljudski je rod bio pogođen mnogim katastrofama kao udari meteora, srednjevjekovna kuga, ratovi, ali niti jedna od tih opasnosti nije bila osigurljiva. Za industriju osiguranja „majka“ emerging rizika je bila azbestoza koja i danas vuće svoje posljedice, iako je kao opasnost isključena u gotovo svakoj polici osiguranja od odgovornosti. Osiguratelji se sada pitaju koja će od osiguranih opasnosti imati sličan utjecaj na fondove osiguratelja i reosiguratelja. Različite opasnosti prisutne u okolini i društvu, a predmet su osiguranju i koje imaju sve karakteristike rizika azbestoze mogle bi biti opasnosti od; o Otrovnih materijala o Elektromagnetska radijacija o Povreda propisa za pohranu podataka o Povreda trgovačkih i ekonomskih sankcija o Stres na radnom mjestu Ove opasnosti već imaju sve karakteristike emerging rizika i predmet su naučnih istraživanja u pogledu njihova utjecaja na ljude i okolinu. Osnovne karakteristike emerging rizika su; opasnost koja mora biti nekome poznata, ali ne nužno i industriji osiguranja. Mora postojati dovoljno objekata izloženih nastupu štetnog događaja, a u konačnici to može biti i njih nekoliko, dovoljno velikih gdje se šteta ne može izbjeći kada rizik konačno postane razumljiv i raspoznat u industriji osiguranja, kako bi s njim upravljali na uobičajeni način. Uz gore spomenute, danas se kao emerging rizici raspoznaju slijedeće opasnosti; o Genetički modificirana hrana o Nanotehnologija o Brza hrana o Alkohol (odgovornost prodavatelja – zdravstveni rizik) o Terorizam o Profesionalni propusti liječnika o Transplantanti (korištenje životinjskih organa kao ljudskih) o Pasivno pušenje o Globalno zatopljenje(odgovornost za klimatske promjene) o Vulkanizmi o Krađe identiteta o Utjecaj medija ( agresivne video igre/filmovi) o ---------? 25

Postavlja se pitanje kako se nositi s nepoznatim rizicima odnosno što industrija osiguranja može učiniti kako bi raspoznala potencijal rizika koji spavaju u masi nepoznatih rizika. Rizik prvo istražuju znastvenici, a tek nakon toga se uključuje industrija osiguranja. Zajednički se istražuju mogućnosti za rješenje problema izloženosti unaprijed. Karakteristike rizika Postoje tri ključna elementa rizika:

opasnost

objekt

interakcija

Vrlo jednostavan prikaz, ali koristan, jer pokazuje sistematski pristup analizi rizika i njegovog utjecaja. Slijedom gore navedenog koncepta svaki rizik sistem može biti reduciran na ova tri elementa. To će nam najviše pomoći u savladavanju kompleksnih problema rizika i problema izloženosti mogućim štetama. Isti koncept možemo postaviti i u analizi emerging rizika bez obzira da li se radi o riziku azbestoze, vulkanizmima ili ludih krava (BSE-u). 1.7. Društveno značenje rizika Opasnost rizika rezultira neželjenim socijalnim i ekonomskim efektom na svaku društvenu zajednicu i upravo je zbog tih efekata risk management važan mehanizam za rješavanje tih problema. Prepoznavanje rizika je od ključne važnosti, kao što je u medicini dijagnoza ključna za poduzimanje bilo kakvih mjera za liječenje bolesti, jer teret rizika se u društvu manifestira kroz iznenadno: • • •

Povećanju fondova za krizne situacije Povećava se briga i strah Društvo je uskraćeno za određene robe i usluge

Veći fondovi za krizne situacije Svaka pametna država, zajednica, tvrtka, a pogotovo pojedinac ima posebno osnovane fondove za izvanredne situacije različitih, ali predvidljivih prijetnji ili rizika.U nedostatku osiguranja, poslovne tvrtke moraju povećati fondove za krizne situacije kako bi mogle nadoknaditi neočekivane gubitke. Ako posjedujemo kuću vrijednu € 100.000 i želite akumulirati sredstva u fond za popravak i obnovu kuće za situaciju da kuća bude oštećena zbog požara, vjetra ili neke druge opasnosti, bez osiguranja, morat ćemo akumulirati određeni iznos svake godine. Unatoč tome, iznenadna šteta, može nas staviti u situaciju kada još nismo akumulirali dovoljno sredstva za takvu situaciju i da ušteđena sredstva nisu dovoljna za dovođenja kuće u prvobitno stanje. U bilo kojem događaju, što 26

je veći iznos koji moramo spremiti za takve situacije, to više moramo štedjeti na tekućim sredstvima, što opet smanjuje standard življenja. Gubitak određenih roba i usluga Zbog izloženosti riziku odgovornosti pogotovo proizvoda s nedostatkom mnogi proizvođaći zbog mogućih tužbi iz korištenja takvih proizvoda prestali su s proizvodnjom istih. Na primjer oko 250 proizvođaća prestalo je proizvoditi dječje injekcije; danas postoji samo nekoliko proizvođaća takvih injekcija. Neke tvrtke prestale su proizvoditi određene proizvode kao što su recimo proizvodi od azbesta, nogometne zaštitne kacige, silikonski gel, implantanti za prsa itd. Briga i strah To je još jedna karakteristika situacija u kojima je prisutan rizik. Mnogobrojne situacije mogu ilustrirati mentalni stres i strah uzrokovan rizikom. Roditelji mogu biti zabrinuti za sina tinejdzera ili kćer koji odlaze na skijanje usred snježne oluje, jer je rizik automobilske nesreće na zametenom i ledenom putu izrazito prisutna. Neki od putnika u zrakoplovu mogu biti izrazito nervozni i uplašeni, ako je za vrijeme leta avion zahvaćen turbulencijama. 1.8. Metode upravljanja rizikom Kao što smo već istaknuli rizik je teret ne samo za pojedinca već i za zajednicu. Ljudi su oduvijek zbog brige i straha poduzimali odgovarajuće mjere zaštite i prevencije . Postoji pet glavnih metoda upravljanja rizikom • • • • •

Izbjegavanje Kontrola šteta Pridržaj Neosigurateljni transfer rizika Osiguranje

Izbjegavanje rizika Izbjegavanje je najjednostavnija metoda upravljanja rizikom pod uvjetom da smo svijesni postojanja rizika. Na primjer, vi možete izbjeći rizik da budete pokradeni ukoliko izbjegavate kretanje u visoko rizičnim gradskim zonama gdje su krađe, provale ii razbojstva vrlo učestale pojave; možete izbjeći rizik rastave braka ukoliko se ne ženite; poslovna tvrtka može izbjeći rizik da ne bude tužena za neispravan proizvod izbjegavajući proizvodnju takvih proizvoda, ali život je takav da ne možete uvijek izbjeći riziku. Na primjer vi možete izbjeći riziku da poginete u avionskoj nesreći odbijajući let avionom, međutim da li je to praktično i potrebno? Alternativa su vožnja automobilom, vlakom, brodom koja ne mora uvijek biti prihvatljiva alternativa. Iako je rizik avionske nesreće prisutan, sigurnost gledajući statističke podatke o nesrećama je izvrsna i letenje je prihvatljiv rizk. 27

Kontrola šteta Kontrola šteta je druga važna metoda upravljanja rizikom. Čine je određene aktivnosti kojima se smanjuje kako učestalost tako i visina pojedinačnih šteta. Kontrolu šteta čine aktivnosti na prevenciji šteta i njihovoj kontroli. Preventivne aktivnosti smanjuju vjerojatnost nastanka šteta na taj način da se smanjuje njihova učestalost. Na primjer, broj automobilskih nesreća može biti smanjen ako vozači prolaze tečaj sigurne vožnje i voze defanzivno; veliki broj srčanih udara mogao bi biti smanjen kada bi svaki pojedinac kontrolirao svoju težinu, prestao pušiti i poduzimao druge mjere za svoje zdravlje. Preventivne aktivnosti su vrlo bitne i za poslovne tvrtke. Povremene inspekcije na postrojenjima mogu spriječiti razne eksplozije (parni kotlovi), nesreće na radu i profesionalne bolesti mogu biti spriječene uvođenjem sigurnih radnih uvjeta; nastanak požara isto tako može biti spriječen uvođenjem zabrane pušenja u zgradama i postrojenjima gdje su prisutni lakozapaljivi materijali. Ukratko preventivne aktivnosti su usmjerene na spriječavanje nastanka štete. Smanjenje šteta Iako će preventivne aktivnosti smanjiti učestalost šteta neke od šteta će se ipak desiti pa je aktivnost smanjenja šteta usmjerena na smanjenje same visine štete. Kako se to postiže? Na primjer, u velikom skladištu može se instalirati sprinkler sistem s čime će se nastali požar automatski ugasiti i na taj način smanjiti štetu u njenom samom začetku.; tvornica može biti izgrađena od vatrootpornih materijala kako bi se minimalizirao utjecaj požara; upotreba vatrootpornih vratiju i vatrobranih zidova spriječit će se širenje požara; javni alarmni sustav može smanjiti broj povrijeđenih i poginulih od nastalog požara ili nadolazeće prirodne nepogode. S društvene točke gledišta kontrola šteta je najpoželjnija metoda upravljanja rizikom zbog dva razloga. Prvo, jer indirektni troškovi štete mogu biti vrlo visoki, i u nekim situacijama čak prijeći troškove direktne štete. Na primjer, poslodavac ima radnika koji se ozlijedio na poslu. Osim što je odgovoran za povredu na radu, tvrtka može pretrpjeti i indirektnu štetu: može biti oštećen radni stroj, proizvodna linija mora biti ugašena određeno vrijeme kako bi se popravila šteta; pojavljuju se troškovi osposobljavanja novog radnikama, može doći i do zastoja u isporuci roba i usluga. Prevencijom nastanka štete odnosno poduzimanjem odgovarajućih zaštitnih mjera i kontrole može se spriječiti nastanak štete s čime se smanjuje kako direktna tako i indirektna šteta.Drugo, društveni troškovi šteta se smanjuju. Pretpostavimo da radnik pogine na radom mjestu. Društvo je oštećeno zauvijek za usluge i proizvode koji bi taj radnik napravio u svom životu. Obitelj radnika može se naći u financijskoj nezavidnoj situaciji što opet može pasti na teret zajednice. Ukratko društveni troškovi u cijelosti mogu se smanjiti smanjenjem nastanka takvih šteta. Pridržaj To je treća metoda upravljanja rizikom, a s ovom tehnikom pojedinac ili tvrtka mogu zadržati na svoj teret, dio ili cijeli rizik Zadržavanje rizika na svoj teret može biti aktivno ili pasivno. 28

Aktivni pridržaj rizika znači da je pojedinac ili tvrtka apsolutno svijesna kojem je riziku izložena i svojom slobodnom voljom planira zadržati cijeli ili dio rizika. Na primjer, vozač motornog vozila želi zadržati za svoj račun ili teret posljedice manjih sudara ili ogrebotina na vozilu u visini €1000 ili franšizu te visine u kasko osiguranju vozila. Poslovna tvrtka može svojom voljom zadržati rizik manjih krađa, manjih krađa u trgovinama ili rizik kvarenja lakopokvarljive robe. U svim ovim slučajevima svijesna odluka je, da se dio ili sav rizik zadrži na svoj teret. Logika pridržaja ili odbitnih franšiza je, da osiguratelji premijski bonificiraju takve osiguranike. Pasivni pridržaj rizika se pojavljuje tamo gdje rizik nije raspoznat kao prijetnja, odnosno tvrtka ili pojedinac uopće ne znaju da su izloženi riziku zbog ignorantnog ponašanja prema svojoj izloženosti riziku ili jednostavno lijenosti. Pasivni pridržaj je veoma opasan, pogotovo, ako je to rizik koji nas može financijski ugroziti. Na primjer, veliki broj radnika nije osiguran od posljedice nezgode, odnosno posljedične invalidnosti i moguće trajne nesposobnosti za rad. U svakom su slučaju posljedice trajne nesposobnosti za rad puno ozbiljnije nego prijevremena smrt. Zbog toga, ljudi koji koriste ovu tehniku za rješavanje problema rizika trajne nesposobnosti za rad, kao posljedicu nezgode ili nekih drugih uzroka koriste tehniku pridržaja na najgori i najopasniji mogući način. Tehnika pridržaja dijela ili cijelog rizika je vrlo važna tehnika za upravljanje rizikom posebno za moderni korporacijski risk management program o čemu možete više saznati u 3 poglavlju. Pridržaj rizika je odgovarajuća tehnika za veliku učestalost štetnih događaja ali šteta manjih iznosa. Ova tehnika u svakom slučaju ne smije biti upotrebljena za štete koje se rijetko pojavljuju i visokih su financijskih iznosa. Neosigurateljni transfer Neosigurateljni transferi su još jedna tehnika za upravljanje rizicima gdje se rizik transferira na nekog drugog, a da pri tom to nije osiguravajuća tvrtka. Rizik može biti transferiran na nekoliko načina: Transfer rizika ugovorom Transfer rizika ugovorom pogotovo neželjenog rizika realizira se ugovorom, kao recimo, rizik kvara televizora može se transferirati na prodavaoca posebnim ugovorom tako da nakon isteka garancije eventualni kvar pada na njegov račun. Rizik povećanja cijene izvan dogovorenog iznosa za vrijeme izgradnje objekta može se transferirati ugovorom na izvođača radova utvrđivanjem fiksne cijene u ugovoru o građenju. Konačno rizik može biti transferiran i klauzulama kao recimo “holdharmless clause” u ugovoru između proizvođača skela i prodavača kojom će ukoliko skela padne, sva odgovornost za eventualne povrede pasti na trgovca (prodavaoca skele). Osiguranje Za većinu ljudi osiguranje je najpraktičnije sredstvo za upravljanje glavnim rizicima. Osiguranje ima nekoliko karakteristika. Prvo, transfer rizika se upotrebljava od onda od kada se čisti rizik počeo osiguravati. Drugo, tehnika objedinjavanje rizika se koristi kako bi se raširile štete nekolicine na cijelu grupu osiguranika tako da je prosječna 29

šteta zamijenjena stvarnom štetom. Konačno, rizik može biti umanjen primjenom zakona velikih brojeva po kojemu osiguratelji mogu predvidjeti buduće štete s određenom točnošću.Više o osiguranju u slijedečem poglavlju.

KLJUČNI OSIGURATELJNI TERMINI Izbjegavanje Vjerojatnost štete Direktna šteta Fundamentalni rizik( temeljni rizik) Hazard Zaštititi Klauzula o zadržavanju šteta Indirektna ili posljedična šteta Rizik odgovornosti Moralni hazard Moral, Stupanj povjerenja Neosigurateljni transfer Pridržaj

Avoidance Chance of loss Direct loss Fundamental risk Hazard Hedging Hold harmless ckause Indirect or consequential loss Liability risk Moral hazard Morale hazard Noninsurance transfer Retention

30

2 Poglavlje

OSIGURANJE I RIZIK

Definicija osiguranja,osnovne karakteristike, povijesni razvoj Uvjeti za ispunjenje kriterija osigurljivog interesa Negativna selekcija rizika Usporedba osiguranja i igara na sreću Usporedba osiguranja i špekulacije Društvena korist od osiguranja Osiguranje kao trošak za društvo Najčešći primjeri prijevara u osiguranju

Statistika i Zakon velikih brojeva

Ključni osigurateljni termini

31

“Osiguranje: To je jedna moderna igra vjerojatnosti u kojoj je igraču dozvoljeno da uživa u svom uvjerenju da pobjeđuje čovjeka koji drži ključeve igre” Ambrose Bierce S obzirom na tu činjenicu treba razumjeti kako osiguranje funkcionira u praksi. Nakon što smo u prethodnom poglavlju dobili pregled glavnih rizika koji stvaraju financijsku nesigurnost bilo kod osoba ili tvrtki opći je stav da je osiguranje ipak najvažnija tehnika ili sredstvo za rješenje problema izloženosti riziku. 2.1. DEFINICIJA OSIGURANJA Nema jedinstvene definicije osiguranja. Ono može biti definirano s točke gledanja ekonomista, pravnika, povjesničara, aktuarske znanosti, teorije rizika i sociologije. Osiguranje je metoda transfera rizika s osiguranika na osiguratelja (pooling risks), koji prihvaća naknaditi štete (slučajne i nepredvidive štete) onima kod kojih su nastale i raspodijeliti ih na sve članove rizične zajednice.6 Osigurateljno pokrice ostvaruje se sklapanjem ugovora o osiguranju u kojemu osiguratelj za primljenu premiju osiguranja preuzima obvezu da će nastankom osiguranog slucaja (ostvarenja rizika) osiguraniku ili nekoj trećoj osobi, u čiju se korist osiguranje sklapa, naknaditi štetu, odnosno platiti ugovorenu svotu novca. Komisija za osigurateljnu terminologiju „Američke asocijacije za rizik i osiguranje“ dala je slijedeću definiciju osiguranja:„Osiguranje je objedinjavanje slučajnih šteta transferom takvih rizika na osiguratelje, koji su suglasni da naknade osiguranika za takve štete, provedu plaćanje za ostale troškove vezane uz štetni događaj ili na neki drugi način provedu naknadu štete, ako je to vezano uz nastali osigurani slučaj“. Prema ZOO-u7, a koji je stupio na snagu 1, siječnja 2006. ugovorom o osiguranju osiguratelj se “obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osigurninu ili korisniku osiguranja osigurninu, ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja“. 2.2. OSNOVNE KARAKTERISTIKA OSIGURANJA objedinjavanje rizika (risk pooling). Objedinjavanje rizika je suština osiguranja . a) Nastale štete pojedinim članovima rizične zajednice raspodjeljuju se na sve članove zajednice proporcionalno veličini rizika koji je pojedini član unio u rizičnu zajednicu. Na primjer, ako se 1000 vlasnika zgrada, čija je pojedinačna procjenjena vrijednost 100.000 n.j. imaju sklopljeno osiguranje o naknadi eventualne štete koja se može dogoditi bilo kome od njih, pravo na naknadu ima svaki. Ako prosječno godišnje strada jedna zgrada onda maksimalna naknada iznosi 100.000. n.j. Proporcionalni iznos premije koji bi u ovom slučaju plaćao svaki osiguranik iznosio bi 100 n.j. Ovo je najjednostavniji primjer objedinjavanja rizika. Međutim on nam više govori o principu solidarnosti temeljem kojega je 6

G.E.REIDA, Principles of risk Management and insurance, sixt edition Addison Wesley Longman inc.Masachuseths, 1999. str.21 7 ZOO, čl. 921.

32

uopće nastalo osiguranje o ćemu će više riječi biti u nastavku. Izračun premije osiguranja ili cijene osiguranja radi se puno složenije, jer on u sebi mora sadržavati puno više nepredvidivih varijabli od učestalosti štetnih događaja, kumula rizika , zarade osiguravatelja, ćime se više bave aktuari kao poseban segment i služba svake iole ozbiljnije osigurateljne kuće. b) Pokriće slučajnih šteta (payment of fortuious losses) Štete koje osiguranje pokriva moraju biti slučajne, nepredvidive, ali vjerojatne. U suprotnom nema mogućnosti njihova pokrića. Izvjesne štete ne mogu se osigurati c) Transfer rizika (risk transfer) Transfer rizika predstavlja prijenos rizika s osiguranika na osiguratelja.Transfer rizika znači, da je čisti rizik transferiran od osiguranika na osiguratelja, koji je u jačoj financijskoj poziciji da plati štetu nego osiguranik d) Naknada štete (indemnification) Svaki ugovor o siguranju je ugovor o naknadi štete pa se tako u imovinskim osiguranjima isplačuje naknada za pretrpljenu štetu na imovini, u osiguranjima života ugovorena svota osiguranja, a u osiguranjima od odgovornosti naknada za štetu koju je pretrpjela treća osoba, za koju je odgovoran osiguranik temeljem zakona ili ugovornih odnosa. 2.3. UVJETI ZA ISPUNJENJE KRITERIJA OSIGURLJIVOG INTERESA Osiguratelji kao što je poznato osiguravju samo čiste rizike, ali ni svi čisti rizici nisu osigurljivi. Da bi određeni čisti rizik mogao biti osigurljiv on mora ispunjevati određene uvjete. S točke gledišta osiguratelja postoji šest zahtjeva koje rizik mora ispunjavati da bi bio osigurljiv. o Mora postojati veliki broj jedinica izloženih riziku o Šteta mora biti iznenadna i nenamjerna o Šteta mora biti odrediva i mjerljiva o Šteta ne smije biti katastrofalna o Vjerojatnost štete mora biti kalkulabilna o Premija mora biti ekonomski opravdana Veliki broj jedinica izloženosti riziku znači da mora postojati veliki broj grubo sličnih, ali ne potpuno jednakih jedinica koje su izložene istoj opasnosti ili grupi opasnosti. Na primjer veliki broj sličnih stanova u gradu koji mogu biti grupirani zajedno kako bi se sprovelo osiguranje imovine na njima. Svrha ovog uvjeta je, da se osiguratelju omogući da na temelju zakona velikih brojeva predvidi bazu šteta. Baza šteta može biti upotpunjena tijekom vremena, pa bi i štete bile u cjelini predvidive za cijelu grupu s određenom točnošću. Troškovi šteta temeljem toga mogu biti rašireni na sve osiguranike kroz određeni razred za ugovaranje osiguranja. Iznenadne i nenamjerne štete je drugi uvjet da bi rizik bio osigurljiv što znači da šteta mora biti iznenadna i nenamjerna; idealno rizik mora biti slučajan i van osiguranikove kontrole. To znači, ako netko izazove štetu namjerno on nema pravo na naknadu štete. Ovaj je uvjet potreban iz dva razloga. Prvo, ako se plaćaju namjerno izazvane štete značajno bi se povečao moralni hazad, a porasle bi premije osiguranja, kao posljedica loših rezultata. Povećanje premije izazvalo bi slabu potražnju za osiguranjem, a time bi se smanjio i broj jedinica izloženosti temeljem kojih se predviđaju buduće štete. 33

Odredivost i mjerljivost štete je treći uvjet i znači da je štetu moguče odrediti po pitanju uzroka, vremena, mjesta i iznosa. Kod životnog osiguranja u većini slučajeva nije problem zadovoljiti ovaj uvjet. Neke je štete naprotiv vrlo teško odrediti iz kojeg su uzroka nastale, a neke je teško i vrednovati. Bolest i invalidnost su visiko subjektivni, a jedan te isti događaj može dvije osobe povrijediti potpuno drugačije. Osnovni cilj ovog uvjeta je da da omogući osiguratelju da odredi da li je šteta pokrivena osiguranjem i koliko mora biti plaćena. Na primjer Ivan ima kožni kaput koji je osiguran po polici kućanstva. Velika razlika u pokriću nastaje, ako je kaput nestao zbog provalne krađe u stanu vlasnika ili ako je on ostavljen u kemijskoj čistionici koja nema osiguranje. U prvom je slučaju pokriven osiguranjem, a u drugom će do naknade vjerojatno doći sudskim putem ili nagodbom. Šteta ne smije biti katastrofalna što znači, da velika večina jedinica izloženosti riziku ne smiju pretrpjeti štetu u isto vrijeme. Kao što je već istaknuto na početku objedinjavanje rizika je bit osiguranja. Ako većina ili sve jedinice izloženosti riziku u određenoj vrsti osiguranja pretrpe štetu tada se ruši tehnika objedinjavanja rizika i ona postaje nefunkcionalna. Premije se moraju povećati na neprihvatljivu visinu i tehnike osiguranja nije više u funciji da bi se štete nekolicine raširile na cijelu skupinu osiguranja. Osiguratelji naravno žele izbjegnuti katastrofalne štete, ali u stvarnosti to je nemoguće jer se katastrofalne štete dešavaju povremeno zbog poplava, tornada, uragana, tsunamia, potresa, velikih šumskih požara i ostalih prirodnih nepogoda. Srećom dostupna su dva pristupa katastrofalnim štetama. Prvo, reosiguranje se može upotrijebiti kroz ugovor o reosiguranju katastrofalnih šteta iznad pridržaja osiguratelja. Drugo, osiguratelji mogu izbjeći koncentraciju rizika disperzirajući pokriće na više geografskih područja. Koncentracija izloženosti štetama u geografskim područjim koje su izložene poplavama i drugim prirodnim katastrofama može rezultirati periodičnim katastrofalnim štetama. Izračun vjerojatnosti štete je još jedan zahtjev jer osiguratelj mora biti u mogućnost izračuna prosječne učestalosti i visine štete. Ovaj je uvjet potreban kako bi osiguratelj bio u mogućnosti odrediti odgovarajuću premiju koja će biti dovoljna da se plate štete, troškovi i ostvari profit za vrijeme trajanja police osiguranja. Neke je štete ipak teško osigurati jer je vjerojatnost izračuna štete teško točno izračunati. Na primjer, poplave se dešavaju neredovito i predviđanje prosječne učestalosti i visine štete je posebno teško. Na taj način bez pomoći države i pomoći njezinih fondova za prirodne nepogode rizik će biti vrlo teško pokriti osiguranjem u cijelosti. Premija osiguranja mora biti ekonomski opravdana znači da osiguranik mora biti ekonomski dovoljno jak da podnese troškove osiguranja. Da bi premija bila prihvatljiva osiguraniku vjerojatnost nastanka štet mora biti relativno mala. Mišljenje je da, ako vjerojatnost štete prelazi 40% premija osiguranja će prijeći iznos koji bi osiguranik normalno platio. Bazirano na ovim preduvijetima osobni rizici, rizici odgovornosti, imovinski rizici mogu biti osigurani, jer zadovoljavaju uvjet osigurljivog rizika. Suprotno tome, mnogi tržišni rizici, financijski rizici, pojedini rizici odgovornosti za specifične proizvode, ratni i politički rizici su uobičajeno neosigurljivi ili se osiguravaju po posebnim nestandardnim uvjetima za osiguranje. Ti su rizici neosigurljivi iz nekoliko razloga. Prvo oni su špekulativni i kao takvi nisu osigurljivi. Drugo, potencijalno svaki od njih može generirati katastrofalnu štetu; to je posebno istaknuto kod osiguranja političkih rizika i rizik rata. Ratni rizik je moguće ugovoriti uz doplatnu premiju u osiguranju transporta, dok se to kod drugih imovinskih osiguranja to ne može. 34

Izračun prave premije za takve rizike je vrlo teško, jer vjerojatnost štete ne može biti točno procjenjena. Na primjer, osiguranje koje štiti trgovca od promjene ukusa kupca, kao promjena mode ili stila općenito, nije moguće ugovoriti. Štetovna statistika nije dostupna i nema načina kalkulacije premije. Predložena premija može, ali i ne mora biti dovoljna za podmirenje troškova i štete. 2.4. Negativna selekcija rizika i osiguranje ” Selektiraj ili češ biti selektiran” Prilikom ugovaranja osiguranja i prihvata rizika u osiguranje, osiguratelji se moraju posebno pozabaviti negativnom selekcijom rizika. Negativna selekcija je tendencija traženja osiguranja za rizike s više nego prosječnom vjerojatnošću nastanka štete po standardnim uvjetima i premiji za osiguranje, a ukoliko ovakva kretanja nisu kontrolirana od strane osiguratelja dovode do večeg nivoa šteta od očekivanih. Na primjer, imovina osiguranika posebno izložena rizicima poplave ili oluje s većim brojem šteta nastalih u prošlosti koji traži osiguranje po standardnim uvjetima za osiguranje; ili negativna selekcija rizika može nastati od visoko rizične grupe vozača vozila (najčešće mladih) koji žele osiguranje za vozilo po standardnim premijama osiguranja i standardnim uvjetima za osiguranje. Ukoliko se prihvaćaju ponude za osiguranje takvih rizika i to s više nego prosječnim rizikom nastanka štete po standardnim uvjetima kaže se da osiguratelji provode “negativnu selekciju rizika”. Ako negativna selekcija rizika nije kontrolirana, kod ugovaranja osiguranja to će rezultirati većim iznosom šteta. Iako negativna selekcija rizika nikad ne može biti potpuno eliminirana, može se kontrolirati pažljivim ugovaranjem osiguranja. Ugovaranje osiguranja znači da je to proces selektiranja i klasificiranja ponuda za osiguranje. Svi koji traže osiguranje moraju se susresti s standardima za ugovaranje osiguranja. Ukoliko se ne primjenjuju standardi za ugovaranje osiguranja, osiguranje se odbija ili se mora obračunati dodatna premija. Osiguratelji često prodaju osiguranja osiguranicima koji imaju više nego prosječnu vjerojatnost nastanka štete, ali takvi osiguranici moraju plaćati veću premiju. Problemi negativne selekcije rizika rastu tamo gdje osiguranici s višom vjerojatnošću nastanka štete od prosječne dobivaju osiguranje po standardnim uvjetima i standardnoj premiji. Odredbe na polici osiguranja koriste se kako bi se regulirali problemi negativne selekcije rizika na način da se uvode ograničenja, franšize, zabrane itd. 2.5. Usporedbe osiguranja i igara na sreću (Hazardiranje) Osiguranje se, ironično, uvijek povezuje s hazardom. Postoje dvije važne razlike među njima. Prvo, igranje za novac kreira novi spekulativni rizik dok je osiguranje tehnika za upravljanje već postojećeg čistog rizika. Tako, ako se kladite za Euro 300 na konjskim trkama, stvara se novi spekulativni rizik. Ali ako platite Euro 3oo za osiguranje vaše kuće od rizika požara, transferirali ste rizik na osiguratelja putem ugovora o osiguranju, a nije kreiran novi rizik. Druga razlika između osiguranja i igre na sreću je što su igre na sreću socijalno neproduktivne jer je dobitak pobjednika gubitak za ostale igrače. Osiguranje je suprotno igrama za novac socijalno produktivno. I osiguratelj i osiguranik imaju isti interes u 35

prevenciji štete. Obje strane dobivaju ukoliko nema štete. Motiv za sklapanje ugovora o osiguranju nije nastanak štete u kojemu bi osiguranik ostvario dobit već dovođenje u prvobitno stanje rizikom pogođene predmete osiguranja. 2.6. Usporedba osiguranja i špekulacije I špekulacija i osiguranje su tehnike za upravljanje rizicima i iako su tehnike iste, zbog transfera rizika ugovorom, u obje se tehnike ne stvara novi rizik, kao u igrama na sreću. Osiguranje uključuje transfer osigurljivog čistog rizika, dok je spekulacija metoda transfera neosigurljivog rizika, kao što je recimo zaštita od pada cijena poljoprivrednih proizvoda i zaliha. Druga je razlika što osiguranje može smanjiti objektivni rizik aplicirajući zakon velikih brojeva. Kako broj jedinica izloženih riziku raste, to točnije osiguratelj može predvidjeti buduće štetne događaje. Špekulacija tipično uključuje samo transfer rizika, ne i njegovo smanjenje. Rizik negativnog kretanja cijena transferira se na špekulanta koji vjeruje da može ostvariti profit zbog poznavanja tržišta. Rizik se transferira, on se ne smanjuje a predviđanja špekulanta o gubitku nisu bazirana na zakonu velikih brojeva već kretanja na tržištu roba i drugih faktora od utjecaja.

2.7. Koristi koje društvo ima od osiguranja Glavne društvene i ekonomske koristi od osiguranja su slijedeće: • • • •

Naknada štete Manje brige i straha Izvor sredstava za financiranje Preventiva šteta

Naknada štete omogučava pojedincima i tvrtkama da dođu u prijašnju financijsku poziciju, odnosno situaciju prije nastanka štete. Osiguranje im omogućuje zadržavanje financijske sigurnosti. Naknada štete poslovnim tvrtkama omogućuje da ostanu u poslu, a zaposlenima da zadrže svoja radna mjesta. Dobavljači nastavljaju s opskrbom roba svojim kupcima. Zajednica isto tako dobiva, jer nije prekinut lanac uplata poreza iz obavljanja djelatnosti. Zaključno, osiguranje odnosno funkcija naknađivanja štete vrlo mnogo doprinosi stabilnosti obitelji i tvrtki i to je najveća ekonomska korist osiguranja. Manje briga i straha To su popratni efekti osiguranja i djeluju psihološki na korisnike jer se osjećaju sigurnije u situacijama financijske ili fizičke ugroženosti Izvor sredstava za kreditiranje Sredstva akumulirana osiguranjem za buduće štete, ne koriste se odmah za plaćanje, pa kao slobodna sredstva u određenom razdoblji mogu biti korištena za 36

kreditiranje poslovnih firmi i njihovih projekata, kupovinu opreme, izgradnju objekata itd. Na taj način osiguranje promiče gospodarski rast. Prevencija šteta Osiguravajuće tvrtke su aktivno uključene u brojne preventivne programe i upošljavaju različite kadrove od tehničara do inžinjera i različitih drugih specijalnosti čije su aktivnosti usmjerene na spriječavanje nastanka štetnih događaja. Preventivne se mjere manifestiraju kao: • • • • • •

Preventivne mjere za spriječavanje nastanka požara Mjere za spriječavanje povreda na radu Mjere za spriječavanje krađe vozila i drugih pokretnina Preventiva u distribuciji i proizvodnji neispravnih proizvoda Spriječavanje eksplozija i lomova Edukacijski programi

Ove aktivnosti smanjuju direktne i indirektne štete od čega i društvo ima koristi. 2.8. Osiguranje kao trošak za društvo Iako industrija osiguranja ima neospornu društvenu ekonomsku korist osiguranje kao trošak isto tako mora biti raspoznato.Troškovi koje proizvodi osiguranje su: • • •

Troškovi poslovanja Troškovi prevara u osiguranju Neopravdano velike štete

Troškovi poslovanja osiguratelja Osiguratelji ne koriste velike ekonomske resurse kao što su – zemlja, rad, kapital, u provođenju svoje djelatnosti. Financijski govoreći, trošak poslovanja dodaje se na premiju osiguranja u obliku režijskog dodatka iz kojeg se podmiruju svi troškovi uključujući troškove provizija, administrativne troškove, državne poreze, troškove nabave i profit. 2.9. Najčešći primjeri prevara u osiguranju Prevare u osiguranju su nepotreban trošak za osiguranje i obično utječu na povećanje premijskih stopa. Nalaze se u gotovo svim vrstama osiguranja • Automobilske nezgode mogu biti lažirane • Nepošteni tražitelj naknade može falsificirati policu i namjerno izazvati nezgodu • Lažne provale i krađe ili vandalizmi 37

•

Tjelesne povrede u automobiskim nesrećama mogu biti lažirane

Prisutnost osiguranja ohrabruje one koji žele profitirati iz namjerno izazvanih šteta. Ti troškovi, direktno kroz povečanu premiju padaju na teret zajednice. Kako bi se kontroliralo povećanje prevara u osiguranju osiguratelji pribjegavaju dodatnim istragama, ispitivanjima i koriste zakonske kaznene odredbe po pitanju prevara u osiguranju. Vrste prevara u osiguranju ■Stvaranje lažnih šteta Izmišljanje automobilskih nezgoda Falsificiranje ponude i nezgode Lažno prijavljivanje stranog predmeta u hrani i piću Ubojstvo zbog koristoljublja Lažne provale, krađe i vandalizmi Zlonamjerna paljevina i poplava Lažna krađa auta ■Preuveličavanje iznosa štete Preuveličavanje tjelesnih povreda iz automobilske nezgode Preuveličavanje vrijednosti ukradenih predmeta Preuveličavanje manjih štete na osiguranim vozilima Preuveličavanje troškova medicunskih usluga ■Neprezentiranje činjenica zbog primanja plaćanaja Traženje plaćanja štete koja se nije dogodila u aktualnoj nezgodi Traženje štete na automobilu kada se nezgoda uopće nije dogodila Traženje invaliditeta nakon manje nezgode Primati naknadu za bolovanje, a raditi istovremeno negdje drugdje ■Skrivanje činjenica radi primanja plaćanja Prijavljivanje nepostojeće invalidnosti Traženje nepotrebnih medicinskih tretmana Fakturiranje neučinjenih lječničkih ispitivanja ■Skrivanje činjenica radi dobivanja police po nižoj premiji Skrivanje zdravstvenog stanja kod traženja životnog osiguranja i naknadnog traženja štete Skrivanje osobnih podataka i brojeva socijalnog osiguranja te kasnije potraživanje naknade ■ Insaideri i unutarnje prevare Agenti i osiguratelji koji nakon obračuna i naplate premije ne izdaju police ili izdaju lažne police Agenti ili osiguratelji koji izdaju nevažeće police, certifikate, ID kartice ili listove pokrića Fasificiranje dokumenata agenta ili osiguratelja Izvor: Excerpted form Steve Jordan “ State’s New Insurance Fraud Prevention Unit of to Fast Start”Sunday World Heralde, February25,1996p.3-M

38

Umjetno uveličane štete Mnoge štete su umjetno napuhane zbog osiguranja. Šteta ne mora biti namjerno izazvana, ali šteta može biti napuhana; drugim riječima može prijeći stvarni iznos štete. Do umjetno uvećanih (napuhanih šteta) obično dolazi zbog toga što: • • •

Odvjetnici mogu tražiti visoke presude što često prelaze stvarnu ekonomsku štetu Medicinski tehničari obračunavaju veće troškove za kirurške procedure pokrivene glavnim zdravstvenimosiguranjem Osiguranici mogu povećati račun popravka vozila kako bi pokrili troškove franšize

Umjetno uvećane štete moraju biti raspoznate kao važan društveni trošak osiguranja, jer ukoliko osiguravajuće tvrtke ne posvećuju dovoljno pažnje takvim kretanjima rezultat će biti povećanje premijskih stopa kako bi se pokrile sve štete iz osiguranja. DODATAK: STATISTIČKE METODE PRAĆENJE REZULTATA U OSIGURANJU I ZAKON VELIKIH BROJEVA U nijednoj industriji nije prisutna tolika primjena vjerojatnosti i statistike, kao što je to u industriji osiguranja. Aktuari su konstantno suočeni sa zahtjevima kada utvrđuju premijske stope za pokriće rizika da, te stope budu dovoljne za pokriće šteta i troškova poslovanja, ali i dovoljno niske da budu konkurentne na tržištu osiguranja. Oni primjenjuju statističke analize u određivanju očekivanih šteta i očekivana odstupanja od očekivanih šteta. Kroz primjenu Zakona velikih brojeva osiguratelji smanjuju rizik različitih rezultata. Osiguranje može uspješno djelovati samo, ako analizira i prosuđuje bitne događaje. Pritom su potrebni stanoviti podaci i "alati" (metode). Osiguratelj podatke crpi iz statistike: svoje vlastite, statistike drugih osiguratelja i iz raznih statističkih biltena. Osim statistike, osiguranje se temelji na zakonu velikih brojeva i teoriji vjerojatnosti. Pretpostavka ispravne uporabe statistike (zakona velikih brojeva i teorije vjerojatnosti) je dovoljno velik skup osiguranika. Jedino tako se mogu dobiti pouzdane prosudbe i očekivanja. Kod većeg skupa osiguranika, stvarni događaji će manje odstupati od očekivanih. Cjenici osiguranja su napravljeni aktuarskim metodama, koristeći se, ponajprije, statistikom i teorijom vjerojatnosti.U nastavku možete vidjeti neke statističke koncepte koji su važni osigurateljima s pozicija vjerojatnosti, glavne tendencije kretanja i disperzije rizika. Statističko praćenje kretanja pojedinih veličina, a poglavito kretanja premije i šteta, od posebnog je značenja u osiguranju. Premije i štete moraju se pratiti i evidentirati statistički i knjigovodstveno. Njihov međusobni odnos prvi je pokazatelj rezultata poslovanja društva za osiguranje u određenom vremenskom razdoblju i zove se kvota šteta. Da bi se imali korektni pokazatelji za određeno razdoblje, treba se služiti odgovarajućim analognim veličinama (mjerodavnim za to razdoblje). Mjerodavna premija je ukupna tehnička premija iz određenog vremenskog razdoblja (kalendarske godine) umanjena za prijenosnu premiju aktualnog razdoblja i uvećana za prijenosnu 39

premiju iz prethodnog razdoblja. Mjerodavne štete su obveze osiguratelja prema ugovorima o osiguranju (štete) nastale u promatranom vremenskom razdoblju. Mjerodavna premija i mjerodavne štete usporedive su i analogne samo, ako se odnose na sve rizike iz iste skupine rizika. Mjerodavne štete Kvota šteta (%) = ---------------------------------------- x 100 Mjerodavna premija Uz ovaj odnos šteta i premije, statistički je nužno pratiti i sljedeće elemente: broj i svote osiguranja osiguranih objekata, broj i svote osiguranja oštećenih objekata itd. Premija treba pokrivati nastale štete, pa je kontinuirano praćenje odnosa šteta i svote osiguranja prijeko potrebno. Taj odnos zove se Stopa šteta i izravno omogućava izračune potrebnih premijskih stopa, koje se nalaze u premijskim sustavima (cjenicima). Ako je npr. tijekom jedne godine u nekom osiguranju osnovica za obračun premije iznosila 3.550.000 kn, a ukupna odšteta 55.380 kn, stopa šteta je bila: 55.380 Stopa šteta = ----------------- x 100 = 1,56 % 3.550.000 Da bi osiguratelj mogao isplatiti ove štete, za zaključena osiguranja u toj godini trebao je imati osnovicu od najmanje 3.550.000 kn uz minimalnu stopu iz premijskog sustava od 1,56%. Iz ovog primjera vidljiva je veza između odnosa šteta i svote osiguranja s jedne strane i premijskih stopa s druge strane. Stopa šteta nije jedini čimbenik koji određuje premijske stope. Puno ovisi i o veličini promatranog portfelja (broja osiguranih objekata). Nije isto raspolažemo li podacima o jednom ili dva osiguranja ili o desecima tisuća osiguranja. Kod malog broja osiguranih objekata ne postoji mogućnost donošenja nikakvog čvrstog zaključka, ali porastom broja osiguranih objekata kolebanja se smanjuju i gotovo nestaju. To potvrđuje općeprihvaćeno i matematički dokazano načelo - zakona velikih brojeva. Istaknimo još jedan način tumačenja ovog rezultata, znakovitog za osiguranje: dok su za osiguranje malog broja osiguranih objekata rezultati nesigurni, poglavito ako se uzima uzorak na užem području, dotle prostornim rasprostranjenjem i brojčanim povećanim portfeljem, kolebanja nestaju, a stopa šteta se izravnava. Ova se pojava naziva izravnanje u prostoru. Kažemo da povećanjem portfelja, stopa šteta teži (konvergira) k određenoj vrijednosti. Kretanje stope šteta se, nakon početnih kolebanja, izravnava i to se zove izravnanje u vremenu. Rezultati osiguranja, koji se financijski bilanciraju svake godine, iz godine u godinu mogu značajno kolebati, a prosjek, ma koliko točno određen, ne može dati mjeru tih kolebanja. Proizlazi da premija utvrđena samo temeljem prosjeka ne bi zadovoljila sve odštetne zahtjeve čim bi se pojavila negativna odstupanja. 40

Vjerojatnost i statistika Kako bi odredili očekivane štete, aktuari primjenjuju vjerojatnost i statističke analize u datim situacijama štete. Vjerojatnost nekog događaja je jednostavno relativna učestalost događaja u određenom vremenskom periodu. To je vjerojatnost određivanja nekog događaja bez eksperimentiranja. Na primjer, vjerojatnost da će se kovanica novca ako je bacimo u zrak okrenuti baš na određenu stranu je 50%, a ista je vjerojatnost da će se okrenuti na drugu stranu.8 Druge vjerojatnosti, kao što su vjerojatnost da ćemo umrijeti za određen broj godina ili vjerojatnost da ćemo doživjeti prometnu nezgodu mogu biti procjenjene iz prošle štetovne statistike. Praktičan način sumiranja događaja i vjerojatnosti u određenom vremenu je distribucija vjerojatnosti. To nam pokazuju liste distribucije vjerojatnosti događaja koji se mogu desiti i odgovarajuća vjerojatnost svakog događaja. Distribucija vjerojatnosti može biti zasebna što znači da se samo neki događaji mogu dogoditi ili stalna u značenju da se svaki scenario vjerojatnosti (događaj) na listi može dogoditi. Distribuciju vjerojatnosti karakteriziraju dvije važne mjere: glavna tendencija9 i disperzija rizika. Iako se glavna tendencija može mjeriti na nekoliko načina najviše se koristi prosječna (µ) ili očekivana vrijednost (EV) distribucije. Prosječna (µ) ili očekivana vrijednost (EV) se dobije množenjem svakog rezultata i događaja, i zatim sumiranja završnog rezultata.:10 Μ ili EV = ΣX¡P¡ Na primjer pretpostavimo da aktuari procjenjuju slijedeće vjerojatnosti različitih šteta za određeni rizik:11 Iznos štete Vjerojatnost štete (X¡) (P¡) (X¡P¡) _____________________________________________________________________ € O X 0,30 = €O € 360 X 0,50 = €180 € 600 X 0,20 = €120 ΣX¡P¡ = €300

Na ovaj način možemo reći da je prosječna ili očekivana šteta po datoj distribuciji € 300. Iako prosječna vrijednost štete pokazuje centralnu tendenciju, ona nam ne govori ništa o rizičnosti ili disperziji distribucije. Razmotrimo drugu distribuciju vjerojatnosti štete:

8

9 10

G.E.Rejda, op,cit. p.36 Druge mjere centralne tendencije su “Median “ koji predstavlja srednje opažanje u vjerojatnosti distribucije; i “Mod” koji je opažanje koje se najčešće dešava. Ibidem,

41

Iznos štete (X¡) €225 €350

Vjerojatnost štete (P¡) X X

.40 .60¸ ΣX¡P¡

(X¡P¡) = = =

€90 €210 €300

Ova distribucija također ima prosječnu vrijednost štete od € 300. Ipak je prva distribucija rizičnija jer raspon mogućih rezultata ide od € 0 do € 600. S drugom distribucijom raspon mogućih rezultata je samo € 125 (€ 350 - € 225) pa smo puno sigurniji s rezultatima druge distribucije šteta. Dva standardna modela mjerenja disperzije koriste se kako bi prikazali promijenljivost ili disperziju prosječne vrijednosti štete. Ove mjere su, promijenljivost (σ²) i standardno odstupanje (σ). Promijenljivost distribucije vjerojatnosti je suma razlike između mogućih rezultata i očekivanih vrijednosti na kvadrat uvećano s vjerojatnošću rezultata. σ²= ΣP¡(X¡ - EV)² Na taj način promjena je prosjek odstupanja između mogućeg rezultata i prosjeka na kvadrat. Zbog toga što je “promjena na kvadrat” potrebno je uzeti drugi korijen promjene tako da su centralna tendencija i disperzija u istoj veličini. Drugi korijen promjene je standardna devijacija. Promjena i standardno odstupanje prve distribucije su: σ²=.30(0-300)²+.50(360-300)²+.20(600-300)² =27,000+1,800+18,000 =46,800 σ =√46,800=216,33 U drugoj distribuciji, promjena i standardno odstupanje je: σ²= .40(225-300)² + .60(350 – 300)² = 2,250 + 1,500 = 3,750 σ²= √3,750 = 61,24 Tako, dok su prosjeci dviju distribucija isti, standardna odstupanja su značajnije različita. Veća standardna odstupanja u odnosu na prosjek, povezana su s većom nesigurnošću po pitanju nastanka štete i zbog toga je rizik veći. Manja standardna odstupanja u odnosu na prosjek povezana su s manje nesigurnosti po pitanju nastanka štetnog događaja i zbog toga je rizik niži, odnosno on je manje opasan. Ove dvije distribucije vjerojatnosti korištene u razmatranju centralne tendencije i disperzije su “neodređene” u tome što se mogu dobiti samo 3 ili 2 moguća rezultata. Dodatno, naznačeni su specifični nivoi šteta koji korespondiraju vjerojatnostima nastanka štete. U praksi, procjena učestalosti i visine štete je vrlo teška. Osiguratelji mogu koristiti stvarne i teoretske podatke o distribuciji šteta u procjenjivanju šteta. 42

Zakon velikih brojeva Ako gledamo da su podaci o određenoj populaciji (stanovništvu) poznati s velikom sigurnošću, večina osiguratelja ipak ne osigurava populaciju u cjelosti. Oni radije selektiraju pojedince i osiguravaju njih. Očito je veza, između parametara populacije i karakteristika pojedinca (prosjek i standardno odstupanje) vrlo važna za osiguratelje, s obzirom da stvarno iskustvo može značajnije varirati od parametara populacije. Karakteristike distribucije primjeraka pomaže nam u ilustraciji Zakona velikih brojeva, matematičke osnove osiguranja. Možemo pokazati da će prosječne štete za nasumice izabrani primjerak n jedinica izloženosti riziku slijediti normalnu distribuciju zbog Teorema Centralnog Limita. Teorem centralnog limita utvrđuje: Ako nasumice izvučemo primjerke n – tog broja promatranja iz neke populacije sa prosjekom µx i standardnom devijacijom σx , a n je dovoljno velik, distribucija prosjeka primjerka biti će približno normalna, sa prosjekom distribucije jednakoj prosjeku populacije(µx¡ = µx), i standardna greška prosjeka primjerka(σx¡) jednaka je standardnom odstupanju populacije (σ) podijeljene s drugim korijenom od n (σx¡= σx /√n. Procjena postaje prilično točna kako se broj primjeraka n povećava.Teorem centralnog limita ima dvije važne implikacije za osiguratelje. Prvo, jasno je da distribucija prosjeka primjeraka ne ovisi od distribucije populacije, ako je broj primjeraka n dovoljno velik. Drugim riječima, gledajući distribuciju populacije (bimodalnu, unimodalnu, simetričku itd ) distribucija prosjeka primjeraka približit će se normalnoj distribuciji ako se broj primjeraka povećava. Rezultat možemo vidjeti u grafičkom prilogu 1. Prilog 1. Grafički prikaz distribucije uzorka prema veličini uzorka

_____________________________________________________________________ 43

Izvor. G.E. Reida op.cit p. 38

Normalna distribucija je simetrična. Definirana je prosjekom i standardnim odstupanjem. Oko 68% distribucije leži unutar standardne deviacije (odstupanja) od prosjeka, a 95 % distribucije leži unutar dvije standardne devijacije prosjeka. Normalna krivulja ima široku statističku primjenu (testiranje hipoteze, intervali pouzdanosti itd.) i lako ju je koristiti.Drugi važan utjecaj teorema centralnog limita za osiguratelje sastoji se u tome što standardna greška distribucije prosjeka primjeraka pada kako se broj primjeraka povećava. Sjetimo se da je standardna greška definirana kao:

σx = σx /√n Drugim riječima, standardna greška prosjeka primjerka je jednaka standardnom odstupanju populacije podijeljeno s drugim korijenom veličine uzorka. Zbog toga što je standardno odstupanje populacije neovisno od veličine primjerka, standardna greška distribucije primjerka σx, može biti smanjena jednostavnim povećanjem broja primjeraka. Na primjer, osiguratelj koji selektira primjerak za osiguranje iz populacije koja ima prosjek štete od 500 EUR i standardno odstupanje od 350 EUR može smanjiti standardnu grešku distribucije primjeraka jednostavnim povećanjem broja jedinica osiguranja. Prilog 2. Grafički prikaz standardne greške distribucije uzorka prema broju uzorka

____________________________________________________ Izvor: G.E.Reida. Op.cit.p.38

44

σx

N

¸

10 100 1,000 10,000

110,67 35,00 11,07 3,50

Rezultati su grafički prikazani u Prilogu 2. Kratki primjer demonstracije primjene zakona velikih brojeva: Pretpostavimo na bazi prijašnjih šteta u određenoj tarifnoj kategoriji, da osiguratelj očekuje da će 40 vozača u primjerku od 100 vozača prijaviti materijalnu štetu za vrijeme trajanja osiguranja u jednom obračunskom periodu. Nadalje, pretpostavimo da je standardno odstupanje od ove procjene 20 vozača. Jedan drugi osiguratelj ugovara osiguranje za 10.000 vozača u gore navedenoj tarifnoj grupi. Očito je da je rizik ugovaranja osiguranja za drugog osiguratelja puno veći zbog većeg broja osiguranih vozila koji mogu prijaviti štetu. Ako je kvota šteta ista drugi osiguratelj može očekivati 4.000 šteta (.40 x 10.000). Ipak, standardno odstupanje u drugom slučaju se ne povećava proporcionalno i bolje ga je povećati s faktorom 10 na 200. Dok je drugi osiguratelj povećavao svoju izloženost štetama osiguranjem većeg broja jedinica izloženosti (rizika) povećala se i predvidljivost rezultata. Koeficijent varijacije (CV) je složeni statistički podatak koji pokazuje standardno odstupanje (devijaciju) kao postotak očekivane vrijednosti. Za prvog osiguratelja, CV je .50 ( 20/40). Za drugog osiguratelja CV je samo .05 ( 200/ 4,000). U prvom slučaju, 95% distribucije očekivanih šteta (dvije standardne devijacije) leži između 0 i 80 šteta s prosjekom od 40. Za drugog osiguratelja, 95% distribucije leži između 3,600 i 4,400 šteta s prosjekom od 4,000. Očito je, da je rizik po jednom riziku u drugom slučaju reduciran osiguranjem velikog broja jedinica.Rizik ugovaranja osiguranja za osiguratelja je jednak broju jedinica rizika koje osigurava n, pomnoženo s standardnom greškom prosjeka distribucije šteta, σx. Ako se sjetimo daje σx jednak σx /√ n možemo izvesti formulu za ugovaranje rizika kao:

σx = n x σx / √ n = √ n x σx Osiguravajuće tvrtke u strahu od loših rezultata zbog šteta koje očekuju, osiguranjem velikog broja jedinica rizika smanjuju objektivni rizik. Za osiguratelje postoji pravilo da je “sigurnost u brojevima”. Na taj način dok se rizik ugovaranja osiguranja povečava s povećanjem broja (rizika) osiguranja, rizik se u stvari ne povećava proporcionalno. Ključni osigurateljni termini Negativna selekcija Slučajne šteta Naknada Zakon velikih brojeva Ugovaranje osiguranja Transfer rizika

Adverse selection Fortuitous loss Indemnification Law of large number Underwriting Risk transfer 45

3 Poglavlje

RISK MANAGEMENT

Risk management Glavni ciljevi risk managementa Risk management proces Management u osiguranju Koraci u risk management procesu - Identificiranje potencijalne štete - Evaluacija potencijalne štete - Izbor odgovarajuće tehnika za rješenje problema izloženosti riziku - Implementacija i administriranje risk management programa Risk management matrica Ključni osigurateljni termini

46

“To je proces koji se bavi sistematskim istraživanjem izloženosti riziku gubitka, pojedine tvrtke”12 3.1. RISK MANAGEMENT Danas pojam “management” susrećemo gotovo na svakom koraku pogotovo u gospodarstvu. Međutim taj isti pojam vrlo se često poistovjećuje samo s upravama tvrtki i rukovodnim strukturama. U literaruturi u Hrvatskoj i u svijetu pod jednim imenom podrazumijevaju se različiti sadržaji pojma management. Najčešće su to organizacija, upravljanje i rukovođenje. Prema Ekonomskom leksikonu13 to je skup aktivnosti usmjerenih na postizanje određenih ciljeva, ali naporima drugih ljudi; Management se bavi savladavanjem složenosti; a vođenje svladavanjem promjena; management je najbliži našem pojmu rukovođenja.Management je trajan process usmjeren na ostvarenje ciljeva organizacije na najefikasniji mogući način.14 Ove definicije kao i mnogi drugi slučajevi, kazuju nam da da se izraz management od slučaja do slučaja upotrebljava u različitim značenjima, jednom kao upravljanje, drugi puta kao rukovođenje (što je znatno češće), a treći put kao organizacija.15 S obzirom da je management imanentan gotovo svim organizacijama naše će daljne izlaganje biti vezano uz risk management i management u osiguranju, a sam pojam managmenta vezat ćemo uz pojam upravljanja rizikom, kako u osiguravajućim tvrtkama, tako i ostalim tvrtkama. Svi gospodarski subjekti, poslodavci velikih i malih tvrtki, poljoprivrednici, državna uprava, lokalna samouprava pa i mi sami izloženi smo različitim oblicima rizika. Premda osiguranje može biti jedan od načina kako bi se posljedice ostvarenja rizika umanjile ili kompenzirale na raspolaganju nam uvijek ostaju i razne druge metode upravljanja rizicima. U tom smislu risk management je metoda za upravljanje čistim rizikom kojemu su pojedina tvrtka ili pojedinac izloženi. Nastavak vam nudi objašnjenje temelja korporativnog risk managementa što uključuje definiciju risk managementa, njegove ciljeve, korake u procesu risk managementa te različite tehnike koje mogu biti korištene u obradi izloženosti riziku.Temeljno pitanje, a ujedno i hipoteza je; kako risk management iskoristiti u procesu ugovaranja osiguranja, da li je osiguraniku potrebna analiza izloženosti, u kojem opsegu i koje su to relevantne i egzaktne metode za identifikaciju i evaluaciju izloženosti gubicima? Ovim problemima ne bave se samo tvrtke, kao osiguranici već i posrednici u osiguranju nadopunjujući proces osiguranja gdje to osiguravajuće tvrtke ne rade, kao uslugu osiguraniku. Kao dio tog procesa možemo promatrati i izviješće za ugovaranje osiguranja (underwriting reports) koje osiguratelju i osiguraniku prvenstveno služi za ocjenu njegove izloženosti potencijalnim štetama (riziku) koje može osigurati, te izračuna PML-ova odnosno najveće vjerojatne štete kojoj neka tvrtka ili osiguratelj mogu biti izloženi. Dakle, sličan process ocjene izloženosti riziku, ali s tom razlikom što se u osiguranju radi o preuzetim rizicima iz drugih djelatnosti u osiguranje, a ne riziku koji je prisutan kao 12

G.E.Reida op.cit.p. 40 ,Osiguravajuće društvo Sjeverne Amerike, Risk management: Jedno od profesionalnih razmišljanja 13 Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod i Masmedia, Zagreb 1995, p.511 14 R. Bennett , Management, Informator, Zagreb 1994 p.3 15 M.Novak, P.Sikavica, Poslovna organizacija , Informator, Zagreb, 1992. p.218

47

stanje objektivnih okolnosti, i okruženja. U tom slučaju govorimo o managementu u osiguranju ili upravljanju rizicima preuzetih u osiguranje. Risk management suprotno tome upoznaje tvrtku i daje pregled o svim mogućim štetama kojima je pojedina tvrtka izložena tijekom poslovanja i tek na temelju takvih analiza donose se odluke o tome koje rizike i u kojem opsegu osigurati ili na neki drugi način umanjiti štetno djelovanje takve izloženosti tijekom poslovanja. Osiguravajuće tvrtke koje takve usluge mogu pružiti svojim osiguranicima u svakom slučaju mogu računati na dugoročnost svojih odnosa i realniji pristup osiguranika problematici osiguranja općenito. 3.2. RISK MANAGEMENT I MANAGEMENT U OSIGURANJU Risk management ne smije biti izjednačen s managementom u osiguranju. Risk management je širi pojam i razlikuje se od menagementa u osiguranja u nekoliko aspekata. Prvo, risk management više pažnje posvećuje identifikaciji i analizi čiste izloženosti riziku gubitka i tehnikama za spriječavanje takvih gubitaka. Drugo, kao dodatak osiguranju, risk management upotrebljava druge tehnike za obradu izloženosti riziku koje uključuju izbjegavanje, kontrolu gubitka, samopridržaj, osiguranje te neosiguravateljni transfer rizika. Konačno risk mangement ima veći utjecaj na tvrtku nego management u osiguranju. Uspješan risk management program zahtijeva kooperaciju brojnih pojedinaca i odjela tvrtke za razliku od managementa u osiguranju koji traži ukljućivanje manjeg broja osoba. Rezimirajući izložene konstatacije možemo zaključiti da management u osiguranju, iako uži pojam mora koristi slične tehnike za upravljanje preuzetih rizika u osiguranje s bitnom napomenom da su tehnike upravljanja preuzetim rizicima u osiguranje (suosiguranje, reosiguranje,itd.) u svakom slučaju sofisticiranije i naprednije od onih u korištenih u upravljanju čistim rizikom kod osiguranika. Prilog 3. Koraci u risk mangement procesu Identifikacija potencijalnog gubitka

Evaluacija potencijalnog gubitka

Izbor odgovarajuće tehnika za upravljanje gubitcima 1. Izbjegavanje 2. Kontrola gubitka 3. Samopridržaj 4. Neosigurateljni transfer 5. Osiguranje

48

Implementacija programa Kao što možemo vidjeti, da bi risk menadžer imao efektivan program on se mora pridržavati gore navedenih koraka u risk management procesu. 3.3. IDENTIFIKACIJA POTENCIJALNE ŠTETE Identificirati sve potencijalne gubitke u tvrtki znači pažljivo locirati sve moguće štete koje ne moraju uvijek biti osigurljive, kao: Imovinske gubitke Gubitke prihoda Gubitke s osnova odgovornosti Smrt i onesposobljavanje ključnih ljudi Prevare, kriminalne radnje te nečasne radnje zaposlenika Gubitke zaposlenika Međunarodna izloženost gubitcima (tvornice, imovina, i osoblje u inozemstvu, odgovornost) Mnoge tvrtke posluju globalno i u tom će smislu zahtjevi prema risk managementu biti još izraženiji, pogotovo u dijelu identifikacije izloženosti riziku gubitka u međunarodnom okruženju. Risk menadžer ima nekoliko izvora informacija koji mu koriste u identifikaciji izloženosti gubitku. Kao prvo, možemo navesti fizičke inspekcije postrojenja i poslovnih operacija pojedine tvrtke. Zatim slijede opširni upitnici (questionars) s analizom rizika koji mogu dati odgovore na skrivenu izloženost rizicima koji su zajednički za sve tvrtke. Poslovne planove i mape koje opisuju proizvodnju i isporuku koji mogu otkriti uska grla koja mogu imati velike financijske gubitke. Financijska izviješća otkrivaju glavna sredstva tvrtke koja moraju biti posebno zaštićena. Konačno djelomičnai i statistička štetovna iskustva iz prethodnih razdoblja mogu biti od nemjerljive vrijednosti u identifikaciji glavne izloženosti gubitcima pojedine tvrtke. 3.4. EVALUACIJA POTENCIJALNIH GUBITAKA To je drugi važan korak u risk management procesu i služi za procjenu i mjerenje samog gubitka na tvrtku. Ovaj korak uključuju procjenu potencijalne učestalosti i same veličine gubitka koji bi mogli pogoditi tvrtku. Učestalost šteta odnosi se na vjerojatni broj šteta koje se mogu dogoditi unutar nekog zadanog vremenskog perioda, dok se procjena visine šteta odnosi, na vjerojatnu visinu štete koja se može dogoditi. Jednom kada risk menadžer procijeni učestalost i visinu šteta za svaku vrstu mogućeg gubitka različiti izvori šteta mogu biti rangirani prema njihovu utjecaju i značaju. Na primjer, izloženost gubitcima koji mogu uzrokovati bankrot tvrtke ima daleko veći značaj nego mogućnost izloženosti manjim štetama. Dodatno, stvarna učestalost i visina šteta mora biti procijenjena tako da risk menadžer može izabrati 49

najbolju tehniku ili kombinaciju tehnika kojima upravlja ukupnim štetama ili gubicima. Ako se, recimo, određene štete dešavaju u očekivanim razdobljima i visini, te mogu biti predvidljive, može se formirati poseban fond i biti tretiran kao tekuće održavanje. Ako se naprotiv utvrdi da te štete nisu predvidljive i da znatno osciliraju u visini i učestalosti razmatraju se druge tehnike za upravljanje štetama, a jedna od njih je i osiguranje. Iako risk management mora razmotriti i učestalost i visinu potencijalne štete utvrđivanje pojedinačne visine šteta je daleko važnije od učestalosti i zato risk menadžer mora utvrditi kako maksimalno moguću štetu (MPL- maximal possible loss) tako i maximalno vjerojatnu štetu (PML- maximal probable loss). Predviđanje mogućih scenarija nastanka izrazite štete kod pojedinog gospodarskog subjekta koji bi mogao ugroziti poslovanje tvrtke, iako izgleda kao igra s nečim što bi bilo, kad bi bilo itekako je ozbiljan i zahtjevan posao i svaka ozbiljna tvrtka takvu analizu traži zbog vlastitog interesa. Na primjer, ako pretpostavimo da tvornica ostane potpuno uništena poslije velike poplave, risk menadžer može procijeniti da bi troškovi popravka, troškovi uklanjanja ostataka i ostalih troškova bili u visini 20.000.000 Eura. Na ovaj način, maksimalno moguća šteta (EML, MPL) je 20 miliona Eura.Risk menadžer može isto tako procijeniti, da šteta od poplave koja bi napravila veću štetu od 15 miliona Eura nije vjerojatna, jer se takve poplave događaju jedan puta u 50 godina i on može ignorirati tu činjenicu, odnosno događaje koji se dešavaju tako rijetko. Na ovaj način, za risk menadžera je najveća vjerojatna šteta (PML) 15.000.000 Eura. Katastrofalne je štete svakako vrlo teško predvidjeti jer se ne dešavaju često, ali njima se mora dati najveći prioritet zbog njihovog utjecaja na tvrtku. Primjer16: Veliki požar u vlaku „Ledenjački zmaj“ u tunelu Kaprunskog ledenjaka – 155 poginulih skijaša. Neke od činjenica: -

vlak se penjao s 911 m na 2446m nadmorske visine 3298m dug tunel na putu do vrha glečera promjera 3,6m uspon 42,8% u tunelu su bile samo servisne stepenice 2 gondole na kružnom kabelu u sredini tunela se nalazilo proširenje tunela za mimoilaženje vlaka servisni usporedni tunel bio je dug 600 m

Što se dogodilo? U prostoru vozača vlaka na stražnjoj strani gdje vozača nije bilo, jer se vlak uspinjo (u trenutku nesreće vlakom je upravljao samo jedan vozač i to s prednje strane) došlo je do istjecanja ulja iz plastične cijevi hidraulične kočnice. U stvar,i zbog manjeg požara na neispravnom grijaču vlaka koji je otopio plastičnu cijev sa zapaljivim hidreuličnim uljem kočnica, 2,5 min. nakon polaska neispravni grijač zapalio je ulje iz hidraulične kočnice. 540m nakon ulaska u tunel vlak se automatski zaustavio zbog niskog pritiska u hidrauličnim kočnicama. Vrata su bila zatvorena a zbog efekta dimjaka požar se vrlo brzo proširio. Samo 12 osoba uspjelo je izači iz vlaka i krenuti u suprotnom smjeru od razvijanja požara. Vozač je uspio otvoriti vrata, u okolini otrovnog dima, bez svjetala za izvanredne situacije i bez prostora za izlaz u nuždi.Svemu tome pomogla je i visokozapaljiva odječa skijaša Rezultat je bio 150 mrtvih u vagonu gdje je izbio požer, dvoje u drugom vagonu i troje na izlazu iz tunela čak tri kilometra dalje od nastanka požara. Opći je zaključak nakon nastale štete da su putnici u tunelu trebali biti dodatno zaštićeni od požara. Vlak je trebao biti izgrađen od negorivih materijala, tunel je trebao imati izlaz za nuždu, ventilaciju i svjetlo odnosno komunikacijske kanale. 16

Risk Consult, Risk management seminar 2006

50

Nastaloj materijalnoj šteti trebalo je pridodati građanske parnice protiv tvrtke s osnova nepažnje ili objektivne odgovornosti. Bez obzira što je poginulo najviše stranaca pa i nekoliko Amerikanaca, Njujorški sud odbio je nadležnost u pogledu vođenja postupka. Iako su vođeni kazneni postupci protiv mnogih osoba nitko nije osuđen, ali je unatoč toga Austrija izmijenila zakone u smislu mogućnosti kaznenog gonjenja kompanija i odgovornih za slične situacije u budućnosti. Što osiguratelji mogu naučiti iz ovakvih šteta : - da je nastala šteta bila nepredvidiva, ali moguća, - da se ostvario najgori mogući scenario, - da su želježničku uspinjaču dizajnirali vrhunski austrijski inžinjer,i - Kaprun pokazuje da je razumijevanje rizika požara od običnih inžinjera veoma loše,. - kako se ne može biti siguran u aktualno znanje stručnjaka, - zakonodavstvo ima veliki utjecaj na inžinjere, a oni grade i konstruiraju na temelju takvih zakonskih odredbi, - rizik je puno veći kada se određeni projekti rade na temelju i isključivo zakonskih odredbi Osigurtelji moraju naći odgovor na slijedeća pitanja: -

Da li se mogao predvidjeti ovakav scenario požara nakon izvršenog pregleda rizika od strane risk menadžera? Kakvi bi rezultati pregleda rizika bili od strane osoba zaduženih za pitanja odgovornosti? Da li su risk menadžeri dužni upozoriti uprave tvrtki o mogućnosti nastanka ovakvih katastrofalnih posljedica? Da li svaka tvrtka treba ekspertizu o svojoj izloženosti nastanka šteta?

Primjer 217: Povlaćenje neispravnih baterija Sony s tržišta Baterije na punjenje: Da li je to mogući izvor emerging rizika koji bi trebalo pobliže istražiti? - 4,1 mio.Dell notebook-a je povučeno s tržišta u kolovozu 2006 zbog greške na Lithium – ionskoj bateriji koje proizvodi Sony - Slijedilo je povlaćenje 526.000 Lenovo notebook-a, 1,8 mio Apple i Thoshiba sa 340.000 komada. - U decembru 2005 Dell je isto tako povukao 22.000 baterija, a HP 135.000 te drugih 15.700 komada u aprilu 2006. Baterije imaju veoma široku primjenu, gotovo svugdje; kod mobilnih telefona, digitalnih kamera, strojeva za bušenje, kompjutera itd.Postoje veoma mnogo primjera gdje su te baterije jednostavno eksplodirale. Još jedna strana ovog proizvoda je da ga koriste u velikom broju kako tvrtke tako i fizičke osobe. U čemi se sastoji rizik kod baterija; -

-

Potpuno napunjene baterije moraju biti vrlo jake kako bi zadovoljile svrhu upotrebe jer se koriste za uređaje niske voltaže (12 Volti), a pune se s visokim naponom(220 V) pa uslijed toga proizvode visoku temperaturu. Postoje problemi i s NiMH, ali manji Problemi s lažnim ili repliciranim baterijama od strane neovlaštenih proizvođača Kakve su štete moguće?

Veliki broj baterija na punjenje bio je povučen iz prodaje ili su proizvodi koji su imali u sebi te baterije bili povučeni kao što je to bilo veliko povlaćenje Sony-evih baterija i to zbog slijedećih razloga; - 15.svibnja 2006. – na letu br.435 Lufthanse iz Čikaga u Minhen na laptopu se desio požar 17

Risk Consult, Risk management seminar 2006

51

-

5.veljače 2005 – na teretnom avionu United Parcel Service za vrijeme slijetanja desio se požar na compjutoru koji je imao litium bateriju Navedeni događaji doveli su do potpunog povlaćenja (product recoll) Sony –evih baterija s jedinim ciljem sprijećavanja većih šteta. Šteta za osiguratelje vezana uz troškove povlačenja proizvoda kretala se oko 200 mil. Euro. (više o product recoll osiguranju u poglavlju VIII). Ovo područje je za osiguratelje poseban izazov jer je potencijalni izvor katastrofalnih šteta.Da li se zbog izrazitog razvoja kompjutora i njihove primjene i to može smatrati emerging rizikom?

3.5. ODABIR ODGOVARAJUĆE TEHNIKE ZA UPRAVLJANJE IZLOŽENOSTI RIZIKU Glavne tehnike za upravljanje štetama su : Izbjegavanje Kontrola šteta Samopridržaj Neosigurateljni transferi Osiguranje Izbjegavanje šteta i kontrola šteta su tehnike kontrole rizika dok su ostale tri financijske tehnike jer predviđaju određena sredstva unutar ili izvan tvrtke. Izbjegavanje Izbjegavanje znači da se uočena izloženost određenoj šteti izbjegne. Na primjer tvrtka može izbjegnuti rizik poplave, ukoliko postrojenja ne gradi na poplavom ugroženom području; farmaceutska tvrtka koja proizvodi lijekove sa opasnim popratnim reakcijama na lijekove može prestati proizvodnju istih itd. Glavna prednost tehnike izbjegavanja je što se smanjuju izgledi za nastanak štete na nulu. Izbjegavanje izloženosti ima dva nedostatka. Prvo, što nije uvijek moguće izbjegnuti sve gubitke, a drugo što ne može biti praktično i isplativo izbjegavati svaku izloženost određenom riziku. Kontrola šteta To je druga metoda za upravljanje štetama u risk management procesu. Aktivnosti unutar te metode svode se na smanjivanje učestalosti i visine ukupnih šteta. Cilj aktivnosti u kontroli šteta svoda se na promjenu karaktera izloženosti riziku na onu razinu koja je prihvatliva tvrtki; tvrtka prihvaća određenu izloženost riziku, ali želi smanjiti učestalost i ukupnu visinu šteta. Mjere pomoću kojih te ciljeve određena tvrtka postiže s aspekta učestalosti su kontrola kvalitete, vozačke dozvole, striktno primjenjivanje pravila za zaštitu i poboljšanja u dizajnu proizvoda( poznato je, da je to jedan od izvora šteta s osnova odgovornosti za proizvode s nedostatkom). Mjere za smanjenje visine štete su na primjer instaliranje automatskih šprinler uređaja ili protuprovalnih alarma, organizirana služba hitne pomoći, ograničavanje iznosa gotovine u raznim spremištima i prijevozu koji mogu biti ukradeni, rehabilitacija povrijeđenih ljudi. Pridržaj (Retention - samopridržaj) 52

To je još jedna od vrlo važnih tehnika za upravljanje štetama jer s njom tvrtka regulira koji će iznos pojedinačnih šteta pasti na njezin teret iz određenog štetnog događaja. Politika pridržaja provodi se u risk management procesu onda kada su prisutna tri slijedeća uvjeta. Prvo, onda kada ne postoji niti jedna druga tehnika za upravljanje rizikom. Ponekad osiguratelji ne žele ugovarati osiguranje za određene tipove rizika ili izloženosti bez osiguranikova učešća u štetama, odnosno pokriće može biti preskupo. Drugo, kada je procjena najveće moguće štete minimalna Treća je situacija kada su štetni događaji visoko predvidljivi, kao što je to sa štetama kod rizika loma strojeva, štete na vozilima, povrede radnika na poslu, itd. Risk menadžeri mogu na osnovu prošlih iskustava procijeniti vjerojatni raspon učestalosti i visine šteta i rezervirati sredstva tvrtke za tu namjenu pod uvjetom da su to iznosi koje tvrtka može nositi samostalno. Utvrđivanje razine pridržaja

Ako se pridržaj koristi kao tehnika risk managementa, risk menadžer mora utvrditi visinu pridržaja što znači u novčanim iznosima iskazati štete koje će tvrtka samostalno nositi. Financijski snažne tvrtke mogu imati više iznose pridržaja . Postoje mnoge metode za utvrđivanje tog iznosa, međutim ovdje ćemo istaknuti samo dvije . Prvo, tvrtka može utvrditi razinu pridržaja bez da to ima utjecaja na ostvarivanje njezine dobiti i prihoda. Jedno grubo pravilo govori da maksimalni iznos visine pridržaja može biti u visini 5% od tvrtkine godišnje dobiti prije oporezivanja iz tekućeg poslovanja.Drugi je pristup da se iznos pridržaja utvrđuje kao postotak tvrtkinog radnog kapitala, nešto između 1% i 5% tog iznosa.18 Plaćanje šteta Ako se pridržaj upotrebljava kao metoda za upravljanje rizikom i štetama moraju postojati i metode za plaćanje tih istih šteta.Tvrtka može platiti štete izvan svojih tekućih neto prihoda, ako ih tretira kao troškove za tekuću godinu. Unatoč tome veliki broj šteta može prijeći neto prihode. Druga metoda plaćanja su posebne rezerve sredstava ili posebni fondovi za te namjene. Treći način su krediti iz kojih se podmiruju ti troškovi, a oni su vezani s dodatnim troškom kamata. U svrhu plaćanja šteta može biti korišten i “kaptiv osiguratelj” kao tvrtka osnovana i u vlasništvu osiguranika, kojoj je osnovni cilj osiguranje tvrtke koja ju je osnovala. Ako je kaptiv osnovan samo od jedne tvrtke vlasnika, kao recimo od strane jedne velike korporacije onda se on raspoznaje kao”čisti kaptiv”. U slučaju da je kaptiv 18

George E. Reida, op.cit. p.45.

53

osiguravatelj u vlasništvu više tvrtki ili asocijacija onda se on zove “grupni kaptiv”. Kaptiv osiguravatelji najčešće se osnivaju u zemljama s povoljnim zakonodavnim okruženjem, niskim kriterijima za kapitalizacijom s nižim poreznim stopama. Kaptiv osiguratelji imaju neke prednosti za osiguranike koji ga osnivaju, a temeljni razlozi za njihovo osnivanje su: Poteškoće u dobivanju odgovarajučeg osiguranja. Tvrtka vlasnik vjerojatno je imala poteškoća u dobivanju određene vrste osiguranja od komercijalnog osiguratelja te je osnovala vlastitog kaptiv osiguratelja koji joj je to omogućio. To je posebno interesantno velikim globalnim tvrtkama bogatim kapitalom kojima je bilo onemogućeno dobivanje određenih pokrića za rizike kojima su posebno izložene kao pokrića za odgovornost te političke rizike. Osnivanjem kaptiva smanjuju se i troškovi osiguranja zbog nižih operativnih troškova provedbe osiguranje, izbjegavanja troškova posrednika (agenata i brokera), ostvarenih prihoda na investirana sredstva premije i rezerve koje bi inače ostvario komercijalni osiguravatelj. Zbog veće stabilnosti prihoda. Kaptiv osiguravatelj pruža veću stabilnost u prihodima jer su povremene fluktuacije u osiguranju i njihov utjecaj na tvrtku smanjeni. Olakšan je pristup reosigurateljima. Kaptiv ima lakši pristup reosiguratelju jer oni posluju samo s osiguravateljima, a ne osiguranicima. Profit. Kaptiv može biti izvor profita osiguravajući druge tvrtke u grupaciji osnivača. U trenutku kad kaptiv osiguravtelj počinje osiguravati i ostale tvrtke, a koje nisu njezini osnivači on postaje komercijalni osiguratelj. Moguće poreske olakšice – Uobičajeno je, ali ipak različito od zemlje do zemje da se premije osiguranja plaćene u kaptiv tvrtku ne oporezuju. Tumaćenja su da se ovdje ne radi o bitnijem transferu rizika na osiguratelja već je plaćanje premije slično kao izdvajanje u vlastite rezerve sigurnosti (samoosiguranje). Današnja globalizacija poslovanja pojedinih tvrtki samo može potaknuti nastanak novih kaptiva. Za takve je tvrtke vrlo teško pronaći međunarodnog osiguratelja koji bi zadovoljio njihove globalne operativne potrebe pogotovo imovinskih i političkih rizika. Najteže je za risk menagere pronaći pokriće za štete od odgovornosti na međunarodnoj razini zbog zakona pojedinih zemalja i različitog načina utvrđivanja šteta. Samoosiguranje (self insurance) Tehnički gledano tu se ne radi o osiguranju, jer čisti rizik nije transferiran osiguravatelju. Kod samoosiguranja se radi o specijalnoj formi planiranih pridržaja tvrtke s kojima ona u cijelosti nosi svoju izloženost potencijalnim štetama. Bolji naziv za samoosiguranje bi bilo vlastito financiranje šteta iz fondova specijalno namijenjenih za te svrhe. Prednosti i nedostaci pridržaja Tehnika pridržaja u risk management procesu ima svojih prednosti i nedostataka. Prednosti su što tvrtka ušteđuje novac, ako su štete manje u odnosu na premiju koju bi 54

platili osiguratelju, manji su troškovi usluga procjenitelja, provizija, brokeraža i poreza. Tehnika pridržaja stimulira provedbu preventivnih mjera. Nedostaci se svode na mogućnost nastanka većih šteta od određenog pridržaja i većih troškova nego što bi bilo plaćanje premije osiguranja, te se troškovi se višestruko uvećavaju. Neosigurateljni transferi To je metoda upravljanja rizicima suprotna osiguranju kojom se čisti rizik i njegove financijske posljedice prebacuju na nekog drugog. Neosigurateljni transferi se provode ugovorima, kao recimo ugovorima o leasingu itd. Na primjer, ugovor s građevinskom tvrtkom o izgradnji objekta specificira da da je izvođač odgovoran za sve štete na objektu za vrijeme građenja ili se u ugovor između dviju tvrtki može ugraditi klauzula kojom druga tvrtka preuzima zakonsku odgovornost druge strane u pojedinim poslu (hold-harmless clause). Osiguranje Osiguranje je možemo slobodno zaključiti najraširenija tehnika u risk management procesu za upravljanje rizicima. Uobičajen je stav u tržišno i osigurateljno razvijenim sredinama da se ono najprikladnije koristi u situacijama male vjerojatnosti da šteta nastane, ali veće vjerojatnosti da ta šteta bude velika. Risk management i osiguranje. Ako risk menager koristi osiguranje da pokrije određeni rizik on mora obratiti pozornost na pet ključnih područja, a to su: Izabrati odgovarajuće pokriće Izabrati osiguravatelja Pregovarati o uvjetima za osiguranje Dati odgovarajuće informacije za dobivanje odgovarajučeg pokrića Periodično raditi reviziju osigurateljnog programa Zbog čega se to ističe? Pa upravo zbog toga što je risk management imanentan tvrtkama koje se osiguravaju i svakim će danom dobivati više na značaju. Poznavajući ovaj process omogučit će osigurateljima da prilagode svoje ponude potrebama osiguranika, i prošire svoje usluge i u dijelu risk management procesa gdje imaju najviše znanja i veliko iskustvo s štetama.Već u prvom koraku (izbor odgovarajučeg pokrića) risk menadžer pojedine tvrtke susreće se s problemom manjka novca za osiguranje svih mogućih šteta. Potreba za osiguranjem može biti podjeljena u nekoliko kategorija ovisno od značaja pojedinog osiguranja. Jedna korisna klasifikacija dijeli potrebu za osiguranjem u tri kategorije: Bitna osiguranja Poželjna osiguranja Upotrebljiva U bitna osiguranja uključuju se ona obvezna po zakonu ili ugovorom. Isto tako u ovu grupu osiguranje ubrajaju se i ona koja štite od katastrofalnih šteta. Poželjna su osiguranje ona koja se uzimaju za manje štete, ali koja ne mogu uzrokovati propast tvrtke. Upotrebljivim se smatraju ona koja se koriste za sitne štete koje bi mogle tvrtku ostaviti u 55

neugodnoj situaciji. Risk menadžer isto tako utvrđuje i odbitnu franšizu koja se utvrđuje radi eliminacije sitnih šteta i vezujućih administrativnih troškova, što opet rezultira smanjenjem premije osiguranje. U utvrđivanju odbitne franšize može biti govora o relativno malim odbitnim franšizama ili o izrazito velikima, gdje se u biti radi o pridržajima. U biti za takve odluke tvrtka mora biti izrazito financijski jaka, a ti se iznosi ugovaraju u visini maksimalne vjerojatne štete, ukoliko taj iznos štete može podnjeti sama, a osiguranje traže samo za iznose iznad toga. Drugo na što se pažnja risk menadžera mora usmjeriti je odabir osiguratelja što uključuje ispitivanje njegove financijske snage, rezultata gledano kroz prizmu ukupno ugovorene premije osiguranje i kapitala (investiranja slobodnih sredstava) dovoljnost rezervi, vrste ugovorenih poslova osiguranje u portfelju te kvalitete managementa. Istovremeno, u izboru osiguratelja risk menadžer mora razmotriti i dostupnost usluge risk menadžera osiguratelja. Sva bit risk management procesa, za osiguratelja, sastoji se ne samo u upravljanju preuzetim rizicima u osiguranje već i davanju istih usluga osiguranicima. Ta usluga uključuje kontrolu šteta, identifikaciju potencijalnih šteta te procjenu šteta. Konačno, prema Reidi19 risk menadžeri kao profesionalci u tvrtkama kojima daju svoje usluge imaju u prosjeku 13 godina iskustva na poslovima u osiguravajućim kućama, što znači da su osiguratelji jedini pravi izvor risk menadžera. Nakon što je prema tim kriterijima izabran osiguravatelj treći se korak sastoji u pregovaranju oko uvjeta za osiguranje. Na taj se način kreiraju posebne police za osiguranje koje odstupaju od standardnih zbog raznoraznih posebnih ugovaranja. Ipak treba napomenuti da se to radi samo za veće i velike tvrtke gdje se u pregovore uključuju i brokeri odnosno posrednici u osiguranju. Konačno program osiguranja se periodički procjenjuje što uključuje analize rada agenta ili brokera, potrebnog pokrića, troškova osiguranja, kvaliteta usluge kontole šteta, da li su štete plaćene na vrijeme ili nisu, te razni drugi faktori. Prednosti osiguranja Osiguraniku će nakon štete biti nadoknađena šteta, tvrtka nastavlja normalno poslovanje bez odstupanja ili fluktuacije u svojim prihodima neizvijesnost se smanjuje što tvrtki omogućuje slobodno planiranje svojih poslova osiguravatelji osim osiguranja pružaju i usluge kontrole šteta, analize izloženosti te procjene šteta Nedostaci osiguranja Plaćanje premije osiguranja je značajan trošak koji se najčešće mora platiti unaprijed Najčešće se u utvrđivanju i pregovaranju o uvjetima o osiguranju te dokazivanju nastanka štete potroši suviše vremena Koju metodu upravljanja štetama upotrijebiti? U utvrđivanju odgovarajuće tehnike ili metode za upravljanje štetama može se koristiti i matrica u kojoj su klasificirane štete prema učestalosti i intenzitetu. Matrica nam pokazuje i koju metodu upravljanja rizicima možemo koristiti

19

G.E.Reida, op.cit.p.52.

56

Prilog 4. Risk management matrica VRSTA ŠTETE

UČESTALOST ŠTETE

VISINA ŠTETE

1

NISKA

NISKA

2

VISOKA

NISKA

NAJBOLJA TEHNIKA ZA UPRAVLJANJE RIZIKOM PRIDRŽAJ

3

NISKA

VISOKA

KONTROLA ŠTETE PRIDRŽAJ OSIGURANJE

4

VISOKA

VISOKA

IZBJEGAVANJE

I

Prvu vrstu izloženosti karakterizira niska učestalost i visina šteta. Primjer mogu biti sitne krađe u uredima, sitni lomovi na kanc. strojevima kojima se može upravljati pridržajem odnosno nema potrebe za osiguranjem. Drugu vrstu izloženosti karakterizira visoka učestalost, ali s malim iznosima šteta za što se predviđa kontrola šteta i poduzimanje preventivnih mjera zaštite odnosno kontrola. Primjer mogu biti povrede na radu, oštećenja vozila, krađe u trgovinama. Treća vrsta izloženosti u prvi plan istiće osiguranje jer se rijetke ali velike štete najbolje riješavaju osiguranjem. Tu se ubrajaju, eksplozije, požari, prirodne nepogode i odgovornost.Risk menadžer može koristiti i kombinaciju pridržaja i osiguranja s ćime postiže nižu cijenu osiguranja. Četvrta izloženost odnosi se na visoke štete i visoku učestalost koje je najbolje izbjegavati. To mogu biti štete u unutrašnjem transportu, karakteristični lomovi strojeva, poplave itd. 3.6. IMPLEMENTACIJA RISK MANAGEMENT PROGRAMA To je četvrta točka risk management procesa koja uključuje utvrđivanje stavova i zaključaka u pogledu politike tvrtke prema tretiranju izloženosti štetama i ciljevima tvrtke. Ona isto tako informira uprave tvrtki vezano uz proces upravljanja rizicima, daje risk menadžerima veći autoritet, te propisuje standarde za obavljanje poslova risk menadžera. Dodatno, može biti napisan risk management priručnik koji cijeli proces opisuje u detaljima, te može biti vrlo koristan za obuku novih zaposlenika koji će dati svoj doprinos programu.Priručnikom se isto tako prisiljava menadžere da točno utvrđuju svoje i tuđe odgovornosti, ciljeve i tehnike kojima će se služiti. Cjelokupni proces upravljanja rizicima pojedine tvrtke uključuje i kooperaciju s drugim sektorima kao: • računovodstvo koje internim aktima može smanjiti nečasne radnje samih zaposlenika, • financije koje daje informacije i pokazuje kako gubitci i štete mogu obezvrijediti profite i gotovinu, 57

• marketing , proizvodnja, kadrovska služba itd. Risk management je definiran kao proces identifikacije i procjene čistog rizika odnosno čiste štete s kojima se svaka tvrtka suočava započinjući svoju djelatnost. Ovim procesom razmatraju se svi rizici, a ne samo oni koji su osigurljivi i u tom dijelu se risk management razlikuje od managementa u osiguranju. Osiguranje je samo jedna od nekoliko metoda s kojoma se upravlja rizicima. Drugo, risk management najveću pažnju posvećuje identifikaciji i evaluaciji izloženosti čistom riziku i treće risk management radi periodične procjene svih mjera i tehnika za upravljanje rizicima, a ne samo osiguranje. Konačno risk management traži kooperaciju ostalih dijelova tvrtke dok management u osiguranju to ne traži.Risk management proces se sastoji od nekoliko osnovnih koraka; identifikacija potencijalne šteta, evaluacija, izbor odgovarajuće tehnike kojom se regulira ta izloženost, implementacija cijelog programa. Od svih tehnika osiguranje ipak ostaje najsigurnija tehnika za transfer potencijalne štete na drugoga..O menagementu u osiguranju nismo puno govorili, ali je očito da su ta dva procesa povezana i čine jednu cjelinu u razmatranju problematike rizika. Management u osiguranju se bavi upravljanjem rizicima koji su preuzeti u osiguranje, znači u najvećoj mjeri istih onih rizika kojima se upravlja u pojedinoj tvrtki kao osiguraniku. Proces upravljanja rizikom od osiguranika prebacuje se na osiguravatelja koji isto tako evaluira preuzete rizike u osiguranje te odlučuje kojim će tehnikama rizik nastanka štete svesti na najmanju moguću mjeru i koje će mu omogućiti ostvativanje dobrih poslovnih rezultata.Dakle radi se o istim procesima s tom razlikom da osiguratelji mogu nadopuniti ukupnost svojih usluga koje gospodarski subjekti traže. Ukupnost znanja i iskustva koje osiguravatelji nesumnjivo imaju više od ostalih još jednom može biti korisno iskorišteno u zadovoljenju potreba sigurnosti osiguranika. Ključni osigurateljni termini Udruženje ili grupni kaptiv Association or group captiv Dostupno osiguranje Available insurance Izbjegavanje Avoidance Kaptiv osiguratelj Captive insurer Odbitna franšiza Deductible Poželjna osiguranja Desirable insurance Bitna osiguranja Essential insurance Kontrola šteta Loss control Učestalost šteta Loss frequency

58

4 Poglavlje

PRAVNA NAČELA KOJA REGULIRAJU RIZIK I OSIGURANJE Osnovna pravna načela koja reguliraju ugovor o osiguranuj Načelo naknade štete: - stvarna vrijednost, metode utvrđivanja stvarne vrijednost - tržna vrijednosti - nova vrijednost - sporazumno utvrđena vrijednost - izuzetci od principa naknade štete Načelo osigurljivog interesa u osiguranju imovine i života Načelo subrogacije ( svrha i značaj) Načelo posebno dobre vjere Osnovni zahtjevi koji su potrebni za formiranje ispravnog ugovora o osiguranju Razlike između ugovora o osiguranju i ostalih ugovora Uvjeti koje ugovor o osiguranju mora ispunjavati Osnovne karakteristike ugovora o osiguranju Ključni osigurateljni termini

66

59

“Obuka onih koji su uključeni u poslove osiguranja traži i poznavanje osnovnih pravnih načela na kojima počiva osiguranje“20 4.1. OSNOVNA PRAVNA NAČELA KOJI REGULIRAJU RIZIK I OSIGURANJE Svaki od nas posjeduje barem jednu policu osiguranja, međutim rijetko tko je i pročita, jer smatra da to tako mora biti pogotovo za police osiguranja obvezne po zakonu. Pa ako vam se slučajno i desilo da pročitate policu vjerojatno niste razumijeli dato pokriće. Ugovor o osiguranju je prvorazredan ekonomski posao, ali je isto tako i kompleksan zakonski dokumenat koji u sebi sadrži opće zakonske odredbe o sklapanju ugovora, ZOO-a, Zakona o osiguranju, te uvjeta za osiguranje. Svatko tko kupuje osiguranje na tržištu trebao bi poznavati osnovna pravna načela koji utječu i odnose se na svaki ugovor o osiguranju. To istićemo zbog toga što ćemo puno jasnije u slijedećim poglavljima razumijeti svaki pojedinačni ugovor o osiguranju, ako razumijemo osnovne pravna načela na kojima se ti ugovori temelje. Znači, raspravljamo o osnovnim pravnim načelima koji moraju biti zadovoljeni kako bi ugovor o osiguranju bio pravno valjan i posebnim zakonskim odredbama kojima se ugovor o osiguranju razlikuje od ostalih ugovora. Načelo naknade štete Načelo naknade štete je najvažnije pravno načelo u području osiguranja. Ono utvrđuje da osiguranik ne smije profitirati iz štete pokrivene osiguranjem, već šteta treba biti naknađena u približno istom financijskom iznosu koji je postojao prije nastanka štetnog događaja. U osiguranjima imovine, ugovori o osiguranju su ugovori o naknadi štete. Ako se ostvari osigurani štetni događaj, osiguranik ne može dobiti više od stvarne vrijednosti nastale štete ili stvarne vrijednosti oštećenog predmeta osiguranja. Načelo naknade štete ima dva osnovna cilja. Prvi je da spriječi osiguranika da profitira iz osiguranja. Osiguranik ne smije profitirati iz osiguranja nastankom štetnog događaja, ali mu mora biti naknađena šteta i mora biti doveden u financijsku situaciju koja je bila prije nastanka štetnog događaja. Na primjer, ako posjedujete kuću vrijednu € 100.000, a pretrpite štetu od € 15.000 vi ne možete dobiti iznos od € 100.000 na koji je kuća osigurana, jer bi bilo prekršeno načelo naknade štete. S ovim principom u vodu padaju sve kombinacije osiguranja na vrijednosti veće od stvarne vrijednosti, dvostruko ili višestruko osiguranje predmeta osiguranja iz spekulativnih razloga jer u budućoj naknadi štete osiguranik nikad ne smije dobiti naknadu veću od stvarne vrijednosti osiguranih predmeta (bez obzira da li je bio višestruko osiguran kod više od jednog osiguravajučeg društva), pa tome mora biti prilagođena i svota osiguranja. Drugi je cilj smanjiti moralni hazard. Ako bi nepošteni osiguranik mogao profitirati iz osiguranja, onda bi svi namjerno izazivali štete s jedinom namjerom profitiranja iz osiguranja. Stvarna vrijednost

20

Edwin W, Paterson, Essentials of insurance law 2nd edition New York. McGraw –Hill p.109

60

Osiguranje na stvarnu vrijednost potvrđuje princip naknade štete. U osiguranju imovine standardna metoda naknađivanja štete osiguraniku je stvarna vrijednost oštećenih ili uništenih predmeta osiguranja na dan nastanka štete. Ovisno od predmeta osiguranja i samoga spora među ugovornim stranama upotrebljavaju se tri glavne metode u utvrđivanju stvarne vrijednosti predmeta osiguranja u trenutku nastanka štete: Nabavna vrijednost – amortizacija Tržna vrijednost Sporazumno utvrđena vrijednost Nabavna vrijednost minus amortizacija je tradicionalna metoda utvrđivanja stvarne vrijednosti u osiguranju imovine. Ona u obzir uzima inflaciju i amortizaciju imovinskih vrijednosti kroz vrijeme trajanja. Zamjenski troškovi popravka oštećene imovine su troškovi novih materijala slične vrste i kvalitete. Amortizacija je odbitak za fizičku istrošenost, godine starosti i ekonomske zastarjelosti. Na primjer Ivana ima omiljenu kutnu garnituru koja je izgorjela u požaru. Ako pretpostavimo da je garnitura stara 5 godina, da je ona amortizirana 50%, a da nova dođe € 1000 tada je stvarna vrijednost € 500 i Ivana će s osnove police osiguranja dobiti € 500.Kada bi ona dobila € 1000 princip naknade štete bi bio prekršen. Tržna vrijednost je ona vrijednost koju je kupac spreman platiti za određenu stvar na slobodnom tržištu. Neki je sudovi i osiguratelji prihvaćaju kao onu vrijednost koja određuje sadašnju vrijednost za pretrpljenu štetu. Recimo, tržna vrijednost zgrade može biti niža od sadašnje vrijednosti zgrade bazirane na metodi utvrđivanja sadašnje vrijednosti po metodi (nabavna – amortizacija). To se može dogoditi zbog loše lokacije objekta, loše uređenog susjedstva ili ekonomske zastarjelosti zgrade i u takvoj situaciji osiguratelji plaćaju tržnu vrijednost. Ako se dogodi štetni događaj u situaciji da je tržna vrijednost manja od sadašnje, osiguratelji će platiti tržnu vrijednost a, ako je situacija obrnuta, pa je tržna vrijednost veća od sadašnje, osiguratelji će platiti sadašnju vrijednost poštujući gore navedeno “načelo naknade štete”. Iako se stvarna ili sadašnja vrijednost najčešće upotrebljava u imovinskim osiguranjima na stvarnu vrijednost predmeta osiguranja imaju utjecaj i drugi faktori. U osiguranju od odgovornosti iznos koji se plaća za štetu je stvarna šteta koju osiguranik mora platiti oštećenome za tjelesne povrede ili štete na stvarima.U osiguranju prekida poslovanja iznos koji se obično plaća baziran je na gubitku profita (dobit) plus fiksni troškovi za vrijeme stajanja tvrtke. Izuzetci od načela naknade štete Postoji nekoliko važnih odstupanja od načela naknade štete u stvarnom iznosu a to su: -

načelo naknade prema sporazumno utvrđenoj vrijednosti nakanda na novu vrijednost naknada po polici životnog osiguranja naknada štete po polici osiguranja nezgode 61

Sporazumno utvrđena vrijednost Obično se primjenjuje na osiguranje antikviteta, umjetnina, slika i obiteljske dragocjenosti. Zbog poteškoća u utvrđivanju stvarne vrijednosti pogotovo vrijednosti u trenutku nastanka štete i osiguranik i osiguratelj sporazumno utvrđuju vrijedenost u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju. Na primjer, ako imate posebno vrijedan antikni sat koji je pripadao vašoj prabaki i koji vrijedi € 10.000 iako je njegova upotrebna vrijednost odnosno stvarna vrijednost puno manja. Iskazana vrijednost je najčešće vrijednost koje takve umjetnine postižu na tržištu antikviteta. Vrijednost koja se osigurava i plaća mora biti utvrđena obostrano od strane osiguranika i osiguratelja ili procjenom odgovarajućeg procjenitelja takvih predmeta osiguranja. Osiguranje na novu vrijednost Ovo je još jedno izuzeće od principa naknade štete i znači da se kod utvrđivanja štete neće odbijati amortizacija. Na primjer, pretpostavimo da je krov vaše kuće star pet godina i da je njegov vijek trajanja dvadeset godina. Ako je krov oštećen u nastaloj oluji i ako su troškovi popravka iznosili € 10.000 po principu naknade štete po stvarnoj vrijednosti vi biste dobili € 7.500 jer je krov kroz pet godina amortiziran 25%. Prema osiguranju na novu vrijednost vi dobivate punu cijenu naknade u iznosu od € 10.000 (minus ugovorena odbitna franšiza ukoliko postoji). Na ovaj se način tehnički ruši princip naknade štete. Ipak se osiguranje na novu vrijednost primjenjuje na spoznaji da bi plaćanje stvarne vrijednosti rezultiralo značajnijim gubitkom za osiguranika, jer građani uglavnom ne izdvajaju sredstva za troškove amortizacije. NAČELO OSIGURLJIVOG INTERESA Načelo osigurljivog interesa utvrđuje da osiguranik mora financijski izgubiti ili na neki drugi način biti obeštećen, ako nastane osigurani slučaj ili šteta. Svrha principa osigurljivog interesa Da bi pravno bili valjani, svi ugovori o osiguranju moraju u sebi sadržavati osigurljiv interes. Ugovori o osiguranju moraju imati uporište u osigurljivom interesu iz slijedećih razloga: • • •

zbog spriječavanja igra na sreću smanjenja moralnog hazarda mjerenja same štete

Prvo, osigurljiv interes je potreban zbog spriječavanja igra na sreću jer kad tog interesa ne bi bilo ugovor o osiguranju bi bio igra na sreću i bio bi protivan interesu društva. Na primjer, vi bi mogli osigurati kuću svog najbližeg susjeda i čekati prvu štetu na njoj. Ili jednostavno možete životno osigurati nekog drugog i nadati se da će što prije umrijeti kako bi zaradili. Drugo, osigurljiv interes smanjuje moralni hazard jer kada ga ne 62

bi bilo vi bi mogli osigurati tuđu kuću i namjerno na njoj izazvati štetu kako bi profitirali iz toga. Ali ako osiguranik financijski gubi zbog nastale štete, ništa se ne zarađuje iz namjerno izazvane štete, jer sredstva dobivena iz osiguranja služe za dovođenje osiguranih stvari u prvobitno stanje. Konačno, kada postoji osigurljiv interes mjerljiva je i osiguranikova šteta. U osiguranju imovine, večina je ugovora ugovor o naknadi štete i mogućnost mjerenja naknade je osigurljiv interes osiguranika. Ako samo plaćanje štete ne prelazi iznos osigurljivog interesa zadovoljen je i princip nakande štete. Primjeri osigurljivog interesa: Postoje situacije u kojima je vrlo poželjno razlikovati osigurljiv interes u osiguranju imovine, odgovornosti ili osiguranju života Osiguranje imovine Vlasnici imovine su primjer gdje je primjer osigurljivog interesa vrlo vidljiv, jer bi vlasnik imovine pretrpio financijski gubitak ukoliko bi njegova imovina bila oštećena ili uništena. Potencijalna zakonska odgovornost iz pojedinih izvora opasnosti isto je tako prepoznatljiv osigurljiv interes. Na primjer, čistionica rublja ima osigurljiv interes u imovini svojih korisnika usluga, s obzirom da može biti zakonski odgovorna za štetu na njihovim stvarima kao posljedica nepažnje. Komercijalne banke, štedionice koje daju zajmove imaju osigurljiv interes u imovini koja je založena zbog tih kredita. Znači banke uvjetuju davanje kredita osiguranjem nekretnine. Hipoteka na imovini služi kao garancija za kredit pa ako imovina ostane uništena ili oštećena osiguranje te iste imovine je zamjena za uništenu hipoteku. Banka koja daje kredit poslovnoj tvrtki ima osigurljiv interes u zalihama robe koje služe, kao zamjensko sredstvo garancije za kredit. Konačno, ugovorna prava su izvor osigurljivog interesa. Tvrtka koja je naručila i platila robu iz inozemstva uz uvjet da ona sigurno stigne na odredište ima osigurljiv interes u robi jer bi njezinim oštećenjem došlo do gubitka profita ukoliko roba ne stigna do odredišta pa je zbog toga i osigurava ili uvjetuje njezino osiguranje. Osiguranje života Problem osigurljivog interesa kod osiguranja života nije upitan kad kupujemo životno osiguranja za samog sebe. Zakon razmatra osigurljiv interes kada mi ugovaramo životno osiguranje na ime neke treće osobe. To znači, da mi možemo ugovoriti policu životnog osiguranja za neku treću osobu na iznos koji možemo financijski podnijeti ukoliko je u skladu s odredbama osiguratelja što se tiče maximalnih svota osiguranja po jednom životnom osiguranju. Prema ZOO -u21 ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti nekog trećega, za pravovaljanost ugovora potrebna je njegova pismena suglasnost dana u polici ili u odvojenom pismenu prilikom potpisivanja police, s naznakom osiguranog iznosa. Isto tako, “ako se osiguranje odnosi na život neke druge osobe, za određivanje korisnika potrebna je i njezina pismena suglasnost”22. Kada kupujemo životno 21 22

ZOO, čl.979 St. (3) ZOO, čl. 981 st.(2)

63

osiguranje za sebe mi možemo kao korisnika istaknuti bilo koga. Kada kupujemo (ugovaramo) životno osiguranje na ime neke druge osobe, moramo imati neki osigurljiv interes. Bliska krvna veza ili brak u ovom slučaju zadovoljavaju kriterij osigurljivog interesa. Na primjer, suprug ugovara policu osiguranja na ime svoje žene i navodi sebe kao korisnika te police i obrnuto. Dalnje krvne veze, ne zadovoljavaju kriterij osigurljivog interesa pa tako daljnji rođaci ne mogu ugovarati police osiguranja života jedan za drugog osim, ako nisu u pitanju međusobni financijski odnosi. Ako su posrijedi međusobni novčani interesi osigurljiv interes može biti zadovoljen i u takvim policama životnog osiguranja. Čak i kada ne postoji krvno srodstvo ili bračne veze pojedinac može biti financijski oštećen smrću druge osobe. Na primjer, tvrtka može životno osigurati svog vanjskog prodavača, ako tvrtka procjenjuje da bi pretrpjela gubitak profita njegovom smrću. Jedan poslovni partner može životno osigurati drugog poslovnog partnera u cilju osiguranja interesa preminulog partnera.”Pravo na osigurani iznos može korisnik prenjeti na drugoga i prije osiguranog slučaja, ali mu je zato potreban pisani pristanak ugovaratelja osiguranja, u kojem mora biti navedeno ime osobe na koju se pravo prenosi, a ako se osiguranje odnosi na život neke druge osobe, potreban je isti takav pristanak i te osobe”.23 Kada mora postojati osigurljiv interes? U osiguranju imovine osigurljiv interes mora postojati u trenutku nastanka štete. Postoje dva razloga zašto je to tako. Prvo, većina ugovora o osiguranju imovine su ugovori o naknadi . Ako taj interes ne bi bio prisutan u trenutku nastanka štete ne bi bilo financijskog gubitka. Posljedično tome ukoliko bi došlo do plaćanja štete bio bi prekršen princip naknade štete. Na primjer Ivan je prodao kuću Marku, a požar na kući se desio prije nego je ugovor o osiguranju istekao. Ivan ne može više dobiti naknadu štete, jer kod njega više na postoji osigurljiv interes na kući zbog prodaje iste. Marko isto tako ne može dobiti naknadu jer nije naveden kao osiguranik u polici osiguranja. Drugo, u osiguranju imovine mi ne moramo imati osigurljiv interes u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju, ali možemo očekivati da ćemo imati osigurljiv interes u budućnosti u trenutku moguće štete. Nasuprot tome, u osiguranju života, osigurljiv interes mora postojati u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju, a ne u trenutku nastanka smrti odnosno ostvarenja osiguranog slučaja. Ugovor o osiguranju života nije ugovor o naknadi, kao imovinsko osiguranje, već je to vrijednosna polica po kojoj se dobiva utvrđena suma novca nakon ostvarenja osiguranog slučaja. S obzirom da samo korisnik ima zakonsko pravo na sredstva s police osiguranja, korisnik ne mora pokazati da se dogodila šteta osiguranikovom smrću. Na primjer, ako Ana ugovori policu na ime životnog osiguranja svog muža i kasnije se rastavi ona ima sva prava po polici nakon smrti svog bivšeg muža ukoliko je redovito plaćala premiju osiguranja. Zahtjev za zadovoljenje osigurljivog interesa postoji samo u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju.

23

ZOO, čl.986

64

NAČELO SUBROGACIJE Načelo subrogacije vrlo je usko vezan uz princip nakande štete. Subrogacija znači zamjenu prava, odnosno pravo osiguratelja da ulazi u prava osiguranika nakon isplate osigurnine, u cilju potraživanja osigurnine temeljem odgovornosti treće osobe, ali do visine isplaćene osigurnine. Na primjer, pretpostavimo da je nepažljiv i neosiguran vozač motora propustio stati na crveno svijetlo semafora i udario u Anin auto uzrokujući manju materijalnu štetu. Ako je ona imala policu kaska i autoodgovornosti njezin osiguratelj će platiti nastalu štetu, a zatim će regresom, pokušati naplatiti štetu od nepažljivog motoriste koji nije bio osiguran. Da je vozač motocikla bio osiguran Ana bi naplatila štetu po njegovoj polici autoodgovornosti. Alternativno, kada ne bi bilo načela subrogacije, Ana bi mogla tražiti naknadu štete direktno od motoriste. Subrogacija se ne primjenjuje ukoliko nije došlo do plaćanja štete. Svrha subrogacije Subrogacija ima nekoliko osnovnih ciljeva. Prvo, s njom se spriječava osiguranika da jednu štetu naplati dva puta, jednom od osiguratelja, a drugi puta od štetnika. Drugo, subrogacija se koristi kako bi se uzročnik štete smatrao odgovornim. Subrogacija svojim učinkom potraživanja naknade od treće osobe posljedično utječe i na kretanje premijskih stopa . Značaj subrogacije Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visini isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.24 Opće je pravilo da se primjenom subrogacije ovlašćuje osiguratelja samo na iznos plaćene štete. Nekim osiguranicima ne mora uvijek biti plaćena puna naknada nakon nastanka štete zbog nedovoljnosti svote osiguranja, korištenja odbitne franšize ili troškova pravne zaštite u pokušajima dobivanja naknade od nepažljive treće osobe. U inozemnoj osigurateljnoj praksi mnoge police osiguranja imaju i odredbu o tome kako se dijele prava subrogacije između osiguranika i osiguratelja. U situaciji kada te odredbe nema, sudovi imaju različita pravila u određivanju načina podjele sredstava s osnova subrogacije. Iz prakse američkih sudova prevladava jedno pravilo po kojemu oštećenom mora biti naknađena šteta u punom iznosu; a osiguratelj je ovlašten za sva potraživanja i iznose iznad toga.25 Osiguranik ne može umanjiti osigurateljevo pravo na subrogaciju.”Ako je krivnjom osiguranika onemogučen ovaj prijelaz prava na osiguratelja, u potpunosti ili djelomično, osiguratelj se oslobađa u odgovarajučoj mjeri svoje obveze prema osiguraniku”.26 Osiguratelj se može odreći svojih prava na subrogaciju ugovorom. Kako bi izišao u susret osiguranikovim specijalnim potrebama osiguratelj se može odreći prava subrogacije ugovornom odredbom, ali za štete koje se još nisu dogodile. 24

ZOO, čl. 963.st (1) James J. lorimer al., The Legal Environment of insurance, 3 rd ed., Vol.1 ( Malvern, PA,: American institute for Propertty and Liability Underwriters, 1987. p.377. 26 ZOO, Čl.963. st (2) 25

65

Subrogacija se ne primjenjuje na životna osiguranja, osiguranje nezgode i na mnoge police zdrevstvenog osiguranja. Ugovor o osiguranju života nije ugovor o naknadi štete, a subrogacija se odnosi samo na ugovore o naknadi štete. Police zdravstvenog osiguranja ne sadrže klauzulu o subrogaciji. NAČELO UGOVARANJA OSIGURANJA U POSEBNO VJERI ( PRINCIPLE OF UTMOST GOOD FAITH)

DOBROJ

Svaki ugovor o osiguranju je baziran na principu dobre vjere. On znači da među stranama koje pristupaju ugovoru o osiguranju mora postojati što veći stupanj otvorenosti i iskrenosti. Ovaj princip svoje korjene vuče iz pomorskih osiguranja. Ugovaratelji transportnih osiguranja morali su imati veliko povjerenje u utvrđivanju činjenica za osiguranje prijevoza tereta brodom. Imovina koja se osiguravala nije se mogla uvijek visualno kontrolirati i ugovor se nije uvijek mogao sklapati na lokaciji gdje se nalazi roba i brod. Zbog toga je visoki stupanj povjerenja od presudne važnosti za onoga tko pristupa ugovoru o osiguranju. Princip dobre vjere sadrži tri važna zakonska područja; prezentaciju, zatajivanje, garancija Prezentacija (predstavljanje) - Presentation Prezentacija je stanje prikazano od strane osiguranika kod sklapanja ugovora o osiguranju ili ispunjavanja ponude za osiguranje. Na primjer, ako vi tražite osiguranje života možete biti traženi da odgovorite na pitanja koji se tiču vaših godina, težine, visine, zdravstvenog stanja, posla i ostalih važnih podataka, a odgovori na ta pitanja smatraju se prezentacijom. Isto tako kod Vašeg zahtjeva za osiguranjem specifične imovine ili specifičnog rizika unutar nje možete biti traženi da odgovorite na relevantna pitanja što se isto smatra prezentacijom rizika. Zakonski značaj prezentacije kod sklapanja ugovora o osiguranju leži u tome što se ugovor može smatrati ništavnim ukoliko je prezentacija (1) materijalna (2) falsificirana (3) ili se odnosila na osiguratelja. Materijalna, znači, da je kojim slučajem osiguratelj znao činjenično stanje prije izdavanje police, polica ne bi bila izdana ili bi bila izdana pod drugim uvjetima za osiguranje. Kada se kaže da je prezentacija lažna ili falsificirana znači da stanje stvari nije istinito ili je zbunjujuće, pa upučuje na drugačije zaključke.Oslanjati se, znači da je osiguratelj djelovao na temelju krivo prezentiranih činjenica u izdavanju police uz određenu premiju osiguranja. Na primjer, imamo osobu koja traži policu životnog osiguranja. Ispunjavajući ponudu za osiguranje namjerno je krivo odgovorila na pitanja da nije imala bolest unatrag nekoliko godina, a operirala je tumor nedugo prije traženja police osiguranja života. U situaciji da ta osoba umre za vrijeme trajanja police osiguratelj može odbiti isplatu za nastali osiguranoi slučaj s naslova lažnog prikazivanja činjenica za ugovaranje osiguranja, jer da su te činjenice bile poznate u trenutku sklapanja ugovora osiguratelj bi odbio ponudu za osiguranje. Ali, ako je potencijalni osiguranik dao svoje mišljenje ili vjerovanje o stanju rizika predatom u osiguranje koje se kasnije promijenilo osiguratelj mora dokazati da je ponuđač dao krive ili lažne informacije prije nego odbije plaćanje štete. Na primjer, ako ste, pretpostavimo bili upitani za zdravstveno osiguranje o 66

visokom krvnom tlaku i vaš je odgovor bio negativan, a kasnije se ispostavi da je odgovor bio kriv, osiguratelj mora dokazati namjeru prevare prije nego odbije plaćanje šete. Nanamjerno netočno i nepotpuno prikazivanje važnih činjenica može, a I ne mora dovasti do nevaljalosti ugovor o osiguranju nevažečim. Zatajivanje (skrivanje informacija) Doktrina zatajenja podupire princip dobre vjere i pod tim se podrazumijeva namjerno propuštanje tražioca osiguranja da prezentira materijalne činjenice osiguratelju. Zatajenje je isto kao i netransparentnost (nondisclosure); odnosno ponuditelj namjerno skriva materijalne činjenice od osiguratelja. Zakonski efekat skrivanja materijalnih činjenica je isto kao i neprezentiranje i ugovor o osiguranju je ništavan prema mišljenju osiguratelja. Da bi se odbio odštetni zahtjev osiguratelji moraju dokazati dvije stvari;(1) da su te materijalne činjenice bile poznate osiguraniku u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju(2) i da je osiguranik htio prevariti osiguratelja. Jedan primjer iz američke osigurateljne prakse. “ Joseph De Bellis zatražio je policu životnog osiguranja. Pet mjeseci kasnije on je bio ubijen. Osmrtnica je glasila na ime Joseph De Luca, njegovo pravo ime. Osiguratelj je odbio plaćanje osigurane svote na temelju materijalne činjenice da je Joseph zatajio svoje pravo ime i da ima podeblji kriminalni dosie. Sud je smatrao da je namjerno zatajivanje imena povreda principa ugovaranja osiguranja u dobroj vjeri.” Garancija Doktrina garancije isto tako ima utjecaja na princip ugovaranja osiguranja u dobroj vjeri.Garancija je utvrđivanje činjenice ili obečanje osiguranika, što čini dio ugovora o osiguranju, koja mora biti istinita, ako je osiguratelj u obvezi temeljem ugovora o osiguranju. Na primjer, ako vlasnik skladišta pića u zamjenu za manju premiju osiguranja garantira da će, cijelo vrijeme osiguranja u funkciji biti atestiran protualarmni system, klauzula koja to opisuje, biti će sastavni dio ugovora o osiguranju. S obzirom da odredbe na polici osiguranja imaju najveću pravnu snagu zahtjev za naknadu štete može biti odbijen, ukoliko nema adekvatan i ispravan alarmni sistem. 4.2.

ISPUNJENJE PRETPOSTAVKI UGOVORA O OSIGURANJU

ZA

USPJEŠNO

SKLAPANJE

Svaka polica osiguranja temelji se na ugovornom pravu i da bi ugovor o osiguranju zakonski bio na snazi mora zadovoljiti četri pretpostavke: ponuda i njezim prihvat, razmatranje ponude, ugovorne strane i svrhu. Ponuda i prihvat ponude Prvi zahtjev da bi ugovor o siguranju bio obostrano obvezujući je ponuda i prihvat uvjeta ponude. Ugovor o osiguranju sklopljen je kad je ponuda o osiguranju prihvaćena.27 U većini slučajeva ponuditelj (osiguranik) radi ponudu, a osiguravajuća 27

ZOO, čl.925 st (1)

67

kuća prihvaća ili odbija ponudu. Agent, zastupnik ili neki drugi kanal prodaje tek potiće ili poziva buduće osiguranike da naprave ponudu za osiguranje. Da bi ponuda za osigurnje i njezin prihvat bili detaljnije razmotreni trebali bi napraviti pažljivu razliku između imovinskih osiguranja, osiguranja od odgovornosti i osiguranja života. Znači, potpisom ponude za osiguranje osiguranik (najčešće i ugovaratelj osiguranja) prijavljuje svoju potrebu za osiguranjem. Ponudu za osiguranje može dati i osiguratelj, ali ona nema obvezujući karakter u smislu odredbi ZOO-a, kao ponuda učinjena od strane potencijalnog osiguranika. Ponuda za osiguranje imovine i odgovornosti učinjena osiguratelju može biti data usmenim i pismenim putem s naznakom da, prema hrvatskom pravu, usmena ponuda nije obvezujuća za osiguratelje pa se te ponude rade isključivo u pismenoj formi28.Ponuditelj za osiguranje ispunjava ponudu i plaća prvi obrok premije osiguranja. Time je ponuda za osiguranje prihvaćena, a ugovor o osiguranju sklopljen. Agent u ime osiguratelja prihvaća ponudu u skladu s svojim ovlaštenjima. U osiguranju imovine i odgovornosti agenti i zastupnici mogu imati ovlaštenja za pojedine vrste osiguranja kojima se ugovor o osiguranju smatra sklopljenim odmah. To je uobičajena procedura u osobnim linijama osiguranja29 imovine i odgovornosti koje uključuju osiguranja kućanstva i osiguranja osobnih vozila. U ostalim slučajevima agenti i zastupnici nisu ovlašteni da obvezuju osiguravajuću tvrtku sklapanjem ponudama za osiguranje i ponuda mora biti poslana osiguratelju na prihvat. Pisana ponuda za osiguranje, učinjena osiguratelju za sklapanje ugovora o osiguranju veže ponuditelja (osiguranik), ako on nije odredio kraći rok, za vrijeme od osam dana od kad je ponuda prispjela osiguratelju, a ako je potreban lječnički pregled trideset dana kod životnih osiguranja.30Ako osiguratelj u tom roku ne odbije ponudu za osiguranje koja ne odstupa od njegovih uvjeta za predloženo osiguranje, smatrat će se da je prihvatio ponudu i da je ugovor sklopljen.31 Osiguratelj može tražiti i dodatne informacije o predloženom osiguranju i tada se produžava rok za prihvat ponude za osiguranje te po prispjeću traženih informacija o ponuđenom osiguranju počinje teći novi rok za prihvat ponude od osam dana.Tek nakon toga, može se izdati list pokrića ili polica za osiguranje kao potvrda o sklopljenom ugovoru o osiguranju. Za razliku od životnih osiguranja, kod osiguranja imovine i odgovornosti ugovor o osiguranju smatra se sklopljenim kada je prihvaćena ponuda za osiguranje U životnim osiguranjima ponuda za osiguranje je uvijek u pismenoj formi i mora biti potvrđena od osiguratelja da bi ponuda bila na snazi. Isto tako ugovor o osiguranju života je strogo formalne prirode znači da mora biti potpisana polica osiguranja da bi ugovor bio sklopljen.32 Na primjer, u osiguranju imovinskih rizika osiguratelj je dobio ponudu za osiguranje jednog industrijskog pogona uz odgovarajuću premiju osiguranja. S obzirom da su mu nedostajali tehnički detalji oko odvijanja procesa proizvodnje te provedenih mjera zaštite osiguratelj je zatražio dodatne informacije. Nakon dobivanje istih zaključio je da je velika izvijesnost nastanka štete i da osiguranik (ponuditelj) ne zadovoljava kriterije osigurljivog interesa te odbio ponudu za osiguranje. U osiguranju života agenti nemaju ovlaštenja za automatskim sklapanjem 28

ZOO . čl. 925 st (4) Misli se na osiguranje fizičkih osoba 30 ZOO, čl. 925. st. (4) 31 ZOO, čl. 925. st. (5) 32 ZOO, Čl. 925. st. (3) 29

68

ugovora o osiguranju, već se ispunjene ponude za osiguranje uvijek u pisanoj formi šalju na odobrenje osiguratelju. Ugovor o osiguranju života se smatra sklopljenim, strogo formalno tek nakon potpisa ugovornih strana u pismenoj formi. Međusobna činidba u ugovoru o osiguranju (consideration) To je drugi uvjet za valjanost ugovora o osiguranju. Međusobna činidba u ponudi odnosi se na informacije koje jedni drugome daju (ugovorne strane) prilikom sklapanja ugovora o osiguranju. S osiguranikove strane to je obveza ili obećanje plaćanja premije uključujući i obećanje da će poštivati uvjete za osiguranje specificirane u samoj polici. S osigurateljeve strane je to obveza da će osiguraniku naknaditi štetu ili učiniti nešto drugo (braniti osiguranika od pretjeranih odštetnih zahtjeva, poduzeti ili platiti troškove za prevenciju šteta) prema uvjetima specificiranim u uvjetima za osiguranje ili samoj polici osiguranja. Strane u ugovoru o osiguranju moraju biti pravno sposobne Ovaj uvjet pretpostavlja da ugovorne strane moraju biti zakonski sposobne za sklapanje ugovora o osiguranju, odnosno da osiguratelj mora biti registriran za obavljenje poslova osiguranja koje sklapa i da zadovoljava druge zakonske preduvjete Isto tako osiguranik, pravna ili fizička osoba moraju imati zakonske sposobnosti da mogu sklapati ugovor o osiguranju osim nekoliko izuzetaka. Neke fizičke osobe koje nemaju poslovne sposobnosti ne mogu same sklapati poslove već preko zakonskih zastupnika, a i tvrtke koje obavljaju određenu djelatnost van registrirane djelatnosti ne mogu sklapati pravno valjane ugovore za te poslove. Zakonita svrha Svaki ugovor o osiguranju mora imati svoju zakonsku svrhu, jer se ne može dozvoliti da se ugovorom o osiguranju ohrabruju ili dozvoljavaju zakonom zabranjeni poslovi ili nemoralni poslovi što je suprotno interesima zajednice. Na primjer, ne može se dozvoliti sklapanje ugovora o osiguranju imovine kojim bi se uživaocu droge pokrila zapljena droge u njegovu stanu od strane policije. Takav bi ugovor o osiguranju u svakom slučaju bio protuzakonit, jer bi ohrabrivao ilegalne aktivnosti koje nisu u interesu zajednice. 4.3. OSNOVNE KARAKTERISTIKE UGOVORA O OSIGURANJU Ugovor o osiguranju ima neke karakteristike koje ga razlikuju od ostalih ugovora. Kao što smo već mogli zapaziti ugovor o osiguranju imovine i odgovornosti je ugovor o naknadi; kod svih tih ugovora mora postojati osigurljiv interes i on mora biti sklapan na načelu dobre vjere. Od ostalih karakteristika ugovora o osiguranju možemo izdvojiti slijedeće karakteristike: • •

On je aleatorne prirode Unilateralan je 69

• • • •

Uzajamno je obvezujući To je osobni govor Adhezioni ugovor Konsenzualan, teretan, imenovan i sinalgmatičan

Aleatorni ugovor Ugovor o osiguranju je aleatoran više nego komutativan jer vrijednosti koje se u njemu razmjenjuju (korist iz ugovora) ne moraju biti jednake već ovise od nastupa neizvjesnog događaja. Ovisno od vjerojatnosti jedna strana iz ugovora o osiguranju može dobiti neproporcionalno manju vrijednost nego što je dala i obrnuto. Na primjer pretpostavimo da je Ivan platio premiju od € 500 za € 100.000 vrijednu obiteljsku kuću.Ako kuća izgori u požaru on će dobiti jedan iznos koji uveliko nadmašuje plaćenu premiju osiguranja. S druge strane on može godinama plaćati premiju osiguranja , a da nikada nema niti jednu štetu na osiguranom objektu. Komutativan ugovor je onaj u kojemu su vrijednosti koje se razmjenjuju ugovorom između dviju strana približno jednake. Na primjer kupac stana ili neke druge stvarne imovine platiti će cijenu približno jednaku stvarnoj vrijednosti imovine. Unilateralnost ugovora o osiguranju Ona znači da samo jedna strana u ugovoru, a to je osiguratelj, za primljenu premiju osiguranja, daje obećenje, odnosno obvezuje se platiti štetu ili pružiti neki drugi oblik kompenzacije osiguraniku ukoliko je nastao osigurani slučaj. Ugovor o osiguranju je određen uvjetima Ako je ugovor o osiguranju kondicionalan to znači da je osiguratelj dužan platiti štetu ovisno od toga da li se osiguranik, odnosno korisnik osiguranja pridržavao uvjeta za osiguranje. Uvjeti su odredbe u ugovoru o osiguranju koje daju ograničenja osigurateljeve obveze iz ugovora o osiguranju. Uvjeti na polici obično određuju određene obveze osiguranika ukoliko želi dobiti nakandu iz osiguranja.Ukoliko ti uvjeti nisu ispunjeni osiguratelj može odbiti isplatu naknade iz osiguranja ili nije dužan platiti nakandu iz osiguranja u cijelosti. Recimo osiguranik je propustio prijaviti štetu u zadanom roku (tri dana) koji je propisan u uvjetima za osigurnje. “Ako ne ispuni ovu svoju obvezu u određeno vrijeme, dužan je naknaditi osiguratelju štetu koji bi ovaj zbog toga imao”33. To ne znači da on gubi pravo na naknadu štete, ali osiguratelju izaziva dodatne troškove dokazivanja štete, što u svakom slučaju usporava postupak naknađivanja štete osiguraniku. U ugovoru o osiguranju može biti i klauzula da osiguranik mora ugraditi protuprovalne rešetke da bi šteta bila plativa. Ukoliko kod nastanka osiguranog slučaja taj uvijet nije bio zadovoljen osiguratelj nije obvezan isplatiti naknadu iz osiguranja Ugovor o osiguranju je osobni ugovor i ugovor povjerenja

33

ZOO, čl.941 st. (2)

70

U osiguranju imovine osiguranje je osobni ugovor između osiguranika i osiguratelja. Strogo govoreći osiguranjem imovine se ne osigurava imovina već osiguranikovo vlasništvo nad imovinom od štete. Vlasnik osigurane imovine se naknađuje ukoliko se imovina ošteti ili uništi. S obzirom da je ugovor osobne prirode osiguranik odnosno tražioc osiguranja mora ispuniti određene uvjete za ugovaranje osiguranja što se tiče njegovog karaktera, morala i kreditne sposobnosti. Zbog istog svojstva ugovora o osiguranju ne može biti prenesen na nekog drugog bez njegove suglasnosti. Na primjer, ukoliko osiguranik proda svoju imovinu novi vlasnik ne mora biti prihvatljiv osiguratelju. Ugovor o osiguranju je adhezione prirode To znači da osiguranik mora prihvatiti sve uvjete iz osiguranja bez mogućnosti pregovaranja, odnosno to je ugovor o pristupanju. Da ne bi bilo zabune ova se karakteristika odnosi na većinu ugovora o osiguranju fizičkih osoba odnosno osobnih linija osiguranja gdje osiguratelji unaprijed utvrđuju kako uvjete za osiguranje, opseg pokrića, tako i premiju osiguranja. S obzirom da Hrvatska sve više postaje netarifno tržište na području imovinskih i osiguranja od odgovornosti veliki gospodarski subjekti pregovaraju o uvjetima i premiji osiguranja i tu se taj karakter ugovora o osiguranju gubi. . Ključni osigurateljni termini Stvarna vrijednost Aleatorni ugovor Punomoć Materijalne činjenice Ponuda i prihvat ponude Osobni ugovor Princip naknade Neprezentiranje PosebnoDobra vjera Razmatranje Razumno očekivanje Osigurljiv interes Zakonska svrha

Actual cash value Aleatory contract Binder Material fact Offer and acceptance Personal contract Principle of indemnity Mispresentation Utmost good faith Consideration Principle of reasonable expectation Insurable interest Legal purpose

71

5 Poglavlje

ANALIZA UGOVORA O OSIGURANJU Onovni elementi ugovora o osiguranju - Deklaracija - Definicije - Osigurateljna klauzula (insuring agreement) - Specifikacija osiguranih opasnosti - Isključenja iz osiguranja - Uvjeti za osiguranje Koncept all risks ugovora o osiguranju Definicija pojma osiguranik Značenje klauzula i dodataka na polici osiguranja Odbitne franšize u osiguranju imovine i odgovornosti Podosiguranje Ostale odredbe o osiguranju na polici osiguranja

Ključni osigurateljni termini

72

“Ugovor o osiguranju je jedno od najvažnijih ljudskih izuma modernog vremena” 34 S ekonomske točke gledišta ugovor o osiguranju je sredstvo putem kojeg se obavlja djelatnost osiguranja pa kao takvo, zavrijeđuje poseban osvrt, jer osiguranje nije samo ugovaranje premije osiguranja. Ugovor o osiguranju je obvezno pravni ugovor što znači da su stranke sudionice tog ugovora preuzele i određene obveze i prava. Obveze koje je na sebe preuzeo osiguratelj nisu male, i one se ostvarenjem osiguranog štetnog događaja itekako reflektiraju na njegovo poslovanje kroz isplatu budućih šteta. Ne zanemarimo ni osiguranika, jer i on može pretrpjeti štetu loše sklopljenim ugovorom o osiguranju. Zato se i kreiranju ugovora o osiguranju mora posvetiti maksimalna pažnja i poštivati osnovne principe prihvata rizika u osiguranje obrađenih u prethodnim poglavljima. Ugovori o osiguranju imaju različite oblike i forme međutim svi oni imaju određene dijelove koji se pojavljuju u doslovno svakom ugovoru o osiguranju i to su osnovni ili bitni elemnti ugovora o osiguranju . 5.1. OSNOVNI ELEMENTI UGOVORA O OSIGURANJU Ugovor o osiguranju, kao izraz volje dviju strana da uđu u obvezno pravni odnos čine, ne samo polica osiguranja kao potvrda o sklopljenom ugovoru, već i svi ostali dokumenti koji su služili u svrhu sklapanja ugovora počev od ponude za osiguranje, upitnika za osiguranje, tehničkih izviješća, financijskih izviješća, raznih procjena i ostale dokumentacije. Svi ti dokumenti su dokaz iskazane volje strana iz ugovora za sklapanje ugovora u njegovim detaljima. U slučaju spora oni su od neprocjenjive važnosti. Ugovor o osiguranju je kompleksan dokumenat i njegovu strukturu možemo segmentirati na slijedeći način: o Deklaracija o Definicije o Osigurateljna klauzula o Isključenja iz osiguranja o Uvjeti o Različite druge odredbe o Odbitne franšize Ne piše bez razloga na svakoj polici osiguranja da potpisom police osiguranik potvrđuje i primitak uvjeta za osiguranje. Navedeno istićemo zbog toga što upravo međunarodna praksa ugovaranja osiguranja koristi ovu specifikaciju bitnih elemenata ugovora o osiguranju u njihovom kreiranju. U ugovorima o osiguranju imovine i ostalim neživotnim osiguranjima svi gore navedeni elementi ne mogu biti sadržani u polici osiguranja. U nekim jednostavnim vrstama osiguranja svi gore navedeni elementi mogu biti sadržani u jednoj polici osiguranaja pa čak i uvjeti za osiguranje. Prema ZOO-u35 u ugovoru odnosno polici osiguranja moraju biti navedeni; 34 35

Edwin W. Patterson, Essentials of Insurance Low, 2nd edition, Loondon p.38 ZOO, čl.926,st.(1)

73

ugovorne strane osigurana osoba odnosno osigurana stvar ili predmet osiguranja rizik obuhvaćen osiguranjem trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, ili osiguranje traje neograničeno iznos osiguranja (svota osiguranja) ili je osiguranje neograničeno premija ili doprinos nadnevak izdavanja police potpisi ugovornih strana Ovo su formalni zahtjevi koji moraju biti ispunjeni da bi polica ili potvrda o sklopljenom ugovoru o osiguranju bila pravno valjana. Polica osiguranja može privremeno biti zamijenjena listom pokrića (cover note) u koji se unose svi bitni elementi iz ugovora o osiguranju. Osiguratelj je dužan upozoriti ugovaratelja osiguranja da su opći ili posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora i predate mu njihov tekst, ako ti uvjeti nisu otisnuti na polici.36 Deklaracija – (Declaration) Deklaracija ili izjava je informacija o imovini ili poslu koji se osigurava. Informacija koja se dobiva deklaracijom se koristi za ugovaranje, tarifiranje (rating) i za identifikaciju imovine ili posla koji se osigurava. Ona u biti predstavlja policu osiguranja imovine. U osiguranju imovine stranica deklaracije sadrži informacije o osiguratelju i osiguraniku, mjesto osiguranja, trajanje osiguranja, svota osiguranja i iznos premije osiguranja, iznos odbitne franšize ukoliko postoji i ostale važne informacije. Definicije (Definitions) Ugovor o osiguranju obično sadrži i definicije koje mogu biti sadržane u različitim člancima uvjeta za osiguranje odnosno sadrže informaciju i opis pojedinog rizika, opasnosti kako ne bi došlo do krivog tumačenja odredbi ugovora o osiguranju. Osigurateljna klauzula (Insuring agreement) Osigurateljna klauzula ili sporazum o osiguranju je srce ugovora o osiguranju i on sumira glavnu obvezu ili obećanje osiguratelja. Osiguratelj po samoj definiciji osiguranja u sporazumu o osiguranju obećaje da će platiti štete od osiguranih opasnosti, pružiti odgovarajuće usluge ili braniti osiguranika od pretjeranih odštetnih zahtjeva. U ovoj se klauzuli opisuje ono što će osiguratelj platiti i pod kojim uvjetima. Postoje dvije osnovne osigurateljne klauzule u osiguranju imovine i odgovornosti; (1) Za pokrića imenovanih rizika ili opasnosti (2) Za all risks pokrića 36

ZOO, čl. 926, st. (3)

74

Po prvoj samo su imenovane opasnosti pokrivene osiguranjem i ako one nisu spomenute nisu pokrivene osiguranjem. Na primjer u standardnoj požarnoj polici osiguranja moraju biti spomenute sve opasnosti koje su sadržane u požarnom paketu osiguranja kao požar, udar groma, manifestacija, demonstracija, oluja itd. Opasnosti koje se posebno ugovaraju, kao izljev vode iz vodovodnih i kanalizacionih cijevi, poplava, odroni, lavine itd., ako nisu spomenute u tekstu police ne smatraju se osiguranim. Po all risks polici osiguranja često nazvanim i otvorenim pokrićem (open coverage) sve su štete pokrivene osim onih koje su navedene u isključenjima iz osiguranja. Ako opasnost ili šteta od te opasnosti nije isključena u isključenjima ona je pokrivena osiguranjem. Općenito all risks pokrića su prihvatljivija od pokrića imenovanih rizika s obzirom da je pokriće šire i s manje “rupa” u pokriću šteta. Ako šteta nije isključena, onda je ona pokrivena. Dodatno, teret dokazivanja štete je prebačen na osiguratelja da dokaže da šteta nije pokrivena osiguranjem. Da bi odbili plaćanje štete osiguratelji moraju dokazati da je šteta isključena iz osiguranja. Suprotno tome u osiguranjima s imenovanim rizicima pokrivenim osiguranjem teret dokazivanj štete je na osiguraniku koji mora dokazati da se šteta dogodila od imenovane opasnosti iz uvjeta za osiguranje.(Više o all risks uvjetima za osiguranje u VI Poglavlju). Isključenja Isključenja su četvrti bitni element ugovora o osiguranju. Razlikuju se tri osnovne grupe isključenja primjenjive na različite vrste osiguranja i načine ugovaranja osiguranja. Isključenje određenih opasnosti. Ugovorom o osiguranju i to u uvjetima za osiguranje isključuju se određene opasnosti odnosno samo se navode opasnosti koje su osigurane.(named perils policy). Isključenja koje se odnose na isključenja pojedinih opasnosti najviše se primjenjuju u all risks uvjetima za osiguranje Isključenja za određene štete. Određeni tipovi šteta se izrijekom isključuju u uvjetima za osiguranje kao što je to u uvjetima za osiguranje od odgovornosti gdje se kaže da javna odgovornosti ne pokriva štete kao posljedicu ugovornih odnosa, profesionalne odgovornosti i sve ostale odgovornosti koje su regulirane posebnim uvjetima za osiguranje. Isključenja za određenu imovinu. Ugovor o osiguranju može isključiti određenu imovinu kao predmet osiguranja pa tako imamo u osnovnim uvjetima za osiguranje od požara u čl.1 pod predmetom osiguranja isključenja za zemljišta, nepopločena dvorišta, brane i nasipe, nasute obale i šetališta, usjeve u klasu, plodove na stabu, rodni nerodni nasadi, kopnena motorna vozila, plovni objekti, roba u prijevozu itd. Karakteristično je da se isključenja za predmete osiguranja uglavnom primjenjuju kod osiguranja imenovanih rizika kao što su požar, provalna krađa, lom strojeva, itd.(named perils policy) međutim nisu strana ni u all risks uvjetima za osiguranje. Razlozi za uvođenje isključenja iz osiguranja Razlozi su brojni i potrebni iz slijedećih razloga: • Neosigurljiv interes • Prisutnost vanstandardne opasnosti • Pokrića koja se daju drugim osiguranjima 75

• Moralnog rizika • Pokrića koja nisu potrebna standardnom osiguraniku Isključenja su potrebna jer opasnosti koje se osiguravaju mogu biti procjenjene od strane osiguratelja kao neosigurljive. Određena opasnost može značajnije odstupati od zahtjeva koji rizik mora zadovoljiti da bi bio osigurljiv (vidi 2 Poglavlje). Može postojati opasnost nepredvidive katastrofalne štete; rizik može biti pod direktnom kontrolom osiguranika recimo, štete na osiguranim predmetima osiguranju u unutrašnjem transportu kod osiguranika (razna skladišta, velike trgovine distributivni centri). Većina ugovora o osiguranju imovine i odgovornosti isključuju štete od katastrofalnih događaja kao što je to rat, štete od radijacije i nuklearnog zračenja. Konačno, predvidiva odstupanja u vrijednosti kao amortizacija, istrošenost, rđa, korozija, zla namjera nisu osigurljivi kao takvi. o Isključenja se koriste i zbog prisutnosti vanstandardne opasnosti ili stanja rizika. Hazard je definiran kao stanje koje povećava vjerojatnost nastanka štete. Zbog prisutnosti hazarda rizik može biti isključen iz osiguranja. Pretpostavimo da osiguranik želi osigurati prateće objekte u svojoj tvornici za koje je već na prvi pogled vidljivo da nisu održavani, da su u derutnom stanju i kao takvi dodatno izloženi riziku nastanka štete. Za očekivati je da će takva imovina osiguranika biti isključena iz osiguranja. Tehnika objedinjavanja rizika (pooling technique) pretpostavlja da su sva jedinice izloženosti riziku unutar jedne tarifne grupe, odnosno imaju premiju osiguranja koja je odraz približno iste vjerojatnosti izloženosti nastanku štete. Ako ubacujemo u ovu grupu izloženosti, rizike koji imaju veću vjerojatnost nastanka štete od grupe mi takvog osiguranika subvencioniramo kroz niže premije osiguranja. Na primjer, premija za osiguranje od automobilske odgovornosti bazirana je na pretpostavci da se automobil upotrebljava za osobnu upotrebu i rekreaciju, a ne recimo taxi poslove. Vjerojatnost nastanka štete koja će rezultirati sudskom tužbom je izglednija, ako se vozilo upotrebljava za obavljanje poslova taxi službe. Znači da davanje pokrića za taxi ne može biti premirano s istom premijom kao vozača vozila koji ga koristi samo u osobne svrhe te su zbog tih situacija prisutne različite tarifne grupe. o Isključenja su potrebna i zbog pokrića koja se daju drugim vrstama osiguranja kako bi se izbjeglo dupliranje pokrića. Recimo vozilo ili plovilo ne može se osigurati po požarnoj polici, već policom osiguranja automobilskog i pomorskog kaska. Ukoliko, ipak dođe do situacije da je rizik pokriven po dvije police to je nepotrebno dupliranje osiguranja iz kojeg osiguranik ne može izvući nikakve koristi. Neka imovina može biti iskljućena iz osiguranja zbog moralnog hazarda ili poteškoća u određivanju štete kao što je to u osiguranju kućanstva gdje se upravo iz tih razloga limitiraju novčani iznosi koji se osiguravaju.Ukoliko se to ne bi radilo moguća je pojava prijevara u osiguranju . o Konačno iskljućenja se odnose na pokrića koja ne spadaju u standard tipičnog osiguranika. Na primjer osiguranje opreme ili objekata koja se pojavljuju samo kod nekih osiguranika. Uvjeti za osiguranje To je još jedan važan dio ugovora o osiguranju, možda najvažniji jer sadrži gotovo sve bitne elemente ugovora o osiguranju ovisno od toga u kojoj se formi radi ugovaranje 76

osiguranja (all risks ili imenovani rizici). U Hrvatskoj je večina polica odnosno ugovora o osiguranju rađena u formi imenovanih rizika (named perils policy) pa bi se u hrvatskim uvjetima provedbe osiguranja tome trebala pridati najveća pažnja. Kada se ugovori o osiguranju rade u formi imenovanih rizika tada su i svi gore navedeni elementi ugovora sadržani u vjetima za osiguranje i polici osiguranja (počev od izjave o tome što se osigurava, definicija, isključenja, i raznih drugih odredbi). U all risks formi ugovora o osiguranju opći i posebni uvjeti za osiguranje čine jednu cjelinu. 5.2. DEFINIRANJE OSIGURANIKA U UGOVORU O OSIGURANJU Svaki ugovor o osiguranju sadrži odredbu o tome tko je osiguranik odnosno čija se imovina ili interes osiguravaju. Najčešće je osiguranik i ugovaratelj osiguranja, ali to ne mora biti tako. Ugovaratelj osiguranja ima obvezu plaćanja premije, a sva prava s osnova police osiguranja ima osiguranik (vlasnik osigurane imovine) ili osigurana osoba u osiguranju od odgovornosti. Postoji nekoliko mogućnosti što se tiče osoba koje mogu biti navedene kao osiguranici po polici osiguranja. Polica može sadržavati samo jednu osobu kao osiguranika, kao što je to u večini polica osiguranja života i imovine.Međutim ima polica koje mogu sadržavati formalnu odredbu po kojoj se osiguranikom može smatrati više osoba koje mogu imati interes u odgovarajučoj polici osiguranja. Polica osiguranja može sadržavati odredbu o pokriću dodatnog osiguranika iako on nije eksplicite naveden u polici osiguranja kao što je to u osiguranju kućanstva gdje je pokrivena i odgovornost osiguranikovih članova obitelji ili osoba dodjeljenih mu na skrb i brigu. Police osiguranja građevinstava i montaže, CAR, EAR police osiguranja vrlo često imaju u naslovu više osiguranika najčešće banaka i raznih drugih kreditora koji imaju interes u toj polici osiguranja. 5.3. ZNAČENJE DODATAKA I KLAUZULA NA POLICI OSIGURANJA Ugovori o osiguranju vrlo često sadrže dodatke i klauzule na polici osiguranja s odredbama koje se promjenljivo upotrebljavaju u istom značenju. U osiguranju imovine i odgovornosti klauzule i dodatci na polici osiguranja su pisane odredbe koje nešto dodaju, brišu iz pokrića ili modificiraju originalne uvjete za osiguranje. Tako na primjer, odredbama i klauzulama mogu se iskljućiti iz osiguranja određene opasnosti ili predmeti osiguranja uobičajeno sadržani u uvjetima za osiguranje. Može se proširiti pokriće na opasnosti koje uobičajeno nisu uključene u originalne uvjete za osiguranje. Ukoliko su neke odredbe i klauzule ispisane na polici osiguranja suprotne kogentnim odredbama zakona o obveznim odnosima ili odredbama ugovornog prava one se smatraju ništavnima i polica se tumači kao da tih odredbi nema. 5.4. ODBITNE FRANŠIZE Franšize su još jedna zajednička karakteristika polica za osiguranje, i ona je odredba po kojoj se određeni iznos oduzima od ukupne štete koja bi inače bila plativa. Tipično ih nalazimo u osiguranju imovine, transporta i odgovornosti i u osiguranju automobilskog kaska. Odbitne franšize nema u policama osiguranja života jer bi se tumačila kao iznos smanjenja osiguranja, a u osiguranju života smrt se smatra kao totalna 77

šteta. Isto tako franšize se ne upotrebljavaju u osiguranjima od odgovornosti osoba u svojstvu privatne osobe zbog malog iznosa pokrića. Značaj odbitnih franšiza Značaj odbitnih franšiza možemo sagledati u : • Eliminiranju malih šteta • U smanjenju premije • U smanjenju moralnog rizika • U smanjenju administrativnih troškova i osiguranika i osiguratelja Ugovaranje odbitne franšize prvenstveno znači eliminiranje manjih šteta, ali i sam prihvat franšize od strane osiguranika znači da on želi zaštitu od velike štete što je i osnovna svrha osiguranja. Odnosno, želi zaštitu od šteta koje ga mogu financijski destabilizirati ili ugroziti na neki drugi način. Takav osiguranik želi zaštitu u svakom smislu riječi i za njega možemo reči da razumije svrhu osiguranja. S druge strane, osiguranik će se daleko pažljivije odnositi prema imovini izloženoj manjim štetama jer će sve manje štete ići na njegov teret. Nepošteni osiguranik ne brine za štete koje mu se dešavaju ukoliko zna da su sve štete pokrivene osiguranjem, a postoje situacije u kojima sami osiguranici uzrokuju štetu kako bi profitirali iz osiguranja. Na neki se način uvođenjem franšize smanjuje i moralni rizik prisutan kod pojedinih osiguranika Pogodnosti koje se dobivaju ugovaranjem odbitne franšize su smanjenje premije osiguranja. Odbitne franšize u osiguranju imovine • • • •

Odbitne franšize u apsolutnim iznosima Odbitne franšize u postotnim iznosima Integralne franšize Vremenske franšize

Odbitne franšize u apsolutnim iznosima (straight deductible) znače da osiguranik parcipira s određenim iznosom novca u svakoj šteti odnosno da sve štete do iznosa apsolutne franšize padaju na teret osiguranika. Odbitne franšize u postotnom inosu, znače da osiguranik u svakoj nastaloj šteti partipicira ili samostalno nosi ugovoreni postotak svake nastale štete. Postotna franšiza može se ugovoriti i u određenom rasponu. Recimo, 10% od svake štete ali Min. 1000,00 Kn odnosno Max. 10.000,00 Kn. Stvar je poslovne politike osiguratelja u kojim vrstama osiguranja primjenjivati neku od odbitnih franšiza. Agregatna franšiza (aggregate deductible) nema širu primjenu na hrvatskom tržištu, a karakteristična je po tome što se sve štete tijekom godine koje se dešavaju pojedinom osiguraniku akumuliraju tijekom godine i dok ne prijeđu ugovoreni iznos osiguratelj ne plaća ništa. U trenutku kad štete prijeđu ugovoreni iznos agregatne franšize osiguratelji plaćaju štete u cijelosti ukoliko su pokrivene osiguranjem. Integralna franšiza (franchise deductible) se vrlo često upotrebljava u pomorskim osiguranjima jer prijevoznici očekuju manje štete od lošeg vremena, morskih valova i šteta kod manipulacije teretom. Može biti iskazana u apsolutnim novčanim 78

iznosima ili u postotnom iznosu. S ovom franšizom osiguratelj nema obveze dok je iznos štete ispod samog iznosa franšize, međutim ćim šteta prijeđe iznos franšize šteta se plaća u cijelosti uključujući i iznos ugovorene integralne franšize. Čestu primjenu ove franšize nalazimo i u osiguranju usjeva i plodova. Vremenske franšize se najviše koriste kod osiguranja prekida rada kako bi se izbjegle štete zbog kratkotrajnih zastoja uzrokovanih rizikom požara, loma ili nekih drugih uzroka. Trajanje vremenske franšize kreće se u rasponu od tri dana do dva mjeseca ovisno o dogovoru ugovornih strana. Vremensku franšizu nalazimo i u osiguranju životinja (karenca) kako bi se u tom periodu identificirala bolest kod životinja koja u trenutku sklapanja osiguranja nije bila vidljiva i poznata stranama iz ugovora o osiguranju. U ovom slučaju radi se o isključenju iz osiguranja događaja ili opasnosti koja je u trenutku sklapanja osiguranja bila u nastupanju. 5.6. PODOSIGURANJE Podosiguranje je ugovorna odredba koja se nalazi u ugovorima o osiguranju imovine. Klauzula o podosiguranju u ugovoru o osiguranju imovine obično bi trebao tražiti osiguranik kako bi kod osiguratelja osigurao samo određeni postotak ukupne vrijednosti rizika pod uvjetom da mu on to dozvoljava. Osigurateljna praksa u Hrvatskoj je obrnuta pa klauzulu o podosiguranju upisuje osiguratelj samoinicijativno kako bi izbjegao nesuglasice i sporove kod nastanka štetnog događaja. Do podosiguranja dolazi u situacijama kada se utvrdi da je vrijednost predmeta osiguranja u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja veća od svote osiguranja. Osigurnina odnosno naknada štete se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku nastanka osiguranog slučaja.37 5.7. OSTALE ODREDBE O OSIGURANJU U osiguranju imovine i odgovornosti u primjeni su vrlo često različite odredbe u obliku klauzula najčešće u funkciji limitiranja obveze osiguratelja. Svrha im je isto tako da spriječe profitiranje iz osiguranja i spriječavanje povrede principa naknade štete. To se dešava kada osiguranik jedan te isti rizik osigurava kod više osiguratelja ili određena šteta može biti naknađena po više polica ili ugovora o osiguranju. Ključni osigurateljni termini Klauzule i dodatci na polici osig. Endorsment and riders Odbitna franšiza Deductible Vremenska franšiza Elimination(waiting) period Isključenja Exclusions Polica imenovanih rizika Named perils policy Klauzula o suosiguranju Coinsurance clause Franšiza u određenom iznosu Straight deductible Agregatna franšiza Aggregate deductible Integralna franšiza Franchise deductible Osigurateljna klauzula Insuring agreement 37

ZOO. čl. 960. st. (1)

79

6 Poglavlje KOMERCIJALNA38 NEŽIVOTNA OSIGURANJA Podjela osiguranja na skupine i vrste, opseg pokrića Risk management i ugovaranje osiguranja Risk management neživotnih osiguranja Osiguranje od nezgode Zdravstveno osiguranje Osiguranje cestovnih vozila – Kasko Laesing i osiguranje (operativni i financijski leasing) GAP insurance Osiguranje transporta – Marine Osiguranje od rizika požara Osiguranje od rizika potresa Osiguranje od rizik loma strojeva Osiguranje kućanstva Paketi osiguranja Osiguranja financijskih gubitaka zbog prekida poslovanja-šomažno osiguranje Ugovaranje osiguranja šomaža Utvrđivanje svote osiguranja, bruto dobiti i garancijskog perioda Analiza troškova i dobiti kao predmeta osiguranja Utvrđivanje svote osiguranja Utvrđivanje max. garancijskog perioda Podosiguranje Postupak sa štetama Risk management u osiguranju prekida poslovanja

38

Pod komercijalnim osiguranjima podrazumijeva se osiguranje pravnih osoba odnosno gospodarskih subjekata. U inozemstvu je uobičajena podjela na osobne i komercijalne linije osiguranja. (personal and commercial line of insurance)

80

6.1. PODJELA OSIGURANJA NA SKUPINE I VRSTE Na hrvatskom tržištu osiguranja danas su dostupne gotovo sve vrste pokrića bilo od direktnih osiguratelja ili njihovih reosiguratelja. Određena nestandardna pokrića dostupna su i preko specijaliziranih brokera za osiguranje i reosiguranje. Prema pravilniku o rasporedu vrsta rizika po skupinama i vrstama osiguranja propisane su39: Skupine osiguranja Podskupine osiguranja Vrste osiguranja unutar skupina Vrste rizika unutar vrsta osiguranja Skupine osiguranje dijele se na : - Neživotna osiguranja - Životna osiguranja Podskupine osiguranja dijele se na: - osiguranja od nezgode i zdravstveno osiguranje obuhvaća vrste osiguranja navedene pod 01 i 02, - osiguranje motornih vozila obuhvaća vrste osiguranja navedene pod ; 01.02,03,07, i 10 - pomorsko i transportno osiguranje obuhvaća vrste osiguranja navedene pod: 01,04,05,07, i 12 - osiguranje zrakoplova obuhvaća vrste osiguranja navedena pod 01,05,07, i 11, - osiguranje od požara i druga osiguranja imovine obuhvaćaju vrste osiguranja navedena pod 08 i 09, - osiguranja od odgovornosti obuhvaća vrste osiguranja navedena pod; 10,11,12,13, - kreditno osiguranje i osiguranje jamčevine obuhvaća vrste osiguranja navedene pod; 14 i 15. Vrste osiguranja unutar Skupine neživotnih osiguranja dijele se na: 01. osiguranje od nezgode 02. zdravstveno osiguranje 03. osiguranje cestovnih vozila 04. osiguranje tračnih vozila 05. osiguranje zračnih letjelica 06. osiguranje plovila 07. osiguranje robe u prijevozu 08. osiguranje od požara i elementarnih šteta 09. ostala osiguranja imovine 10. osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila 11. osiguranje od odgovornosti za upotrebu zračnih letjelica 12. osiguranje od odgovornosti za upotrebu plovila 13. ostala osiguranja od odgovornosti 39

HANFA od 7.prosinca 2006.na temelju čl. 3 stavak 5. Zakona o osiguranju N.N. BR. 151/ 05.

81

14. osiguranje kredita 15. osiguranje jamstva 16. osiguranje raznih financijskih gubitaka 17. osiguranje troškova pravne zaštite 18. putno osiguranje. Vrste osiguranja unutar Skupine životnih osiguranja dijele se na : 19. životno osiguranje 20. rentno osiguranje 21. dodatna osiguranja životnog osiguranja 22. osiguranje za slučaj vjenčanja ili rođenja 23. životna osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik 24. tontine 25. osiguranje s kapitalizacijom isplate Vrste rizika unutar vrsta neživotnih osiguranjadijele se na: O1 OSIGURANJE OD NEZGODE uključuje osiguranje od nezgode na poslu i profesionalnih bolesti koje u slučaju smrti ili gubitka zdravlja uslijed nezgode pokriva: - isplatu ugovorenih novčanih naknada , naknada šteta odnosno povrata troškova u jednokratnom iznosu - obročnu isplatu ugovorenih novčanih naknada - kombinaciju iz gornjih alineja - isplate na ime povrede, oštećenja zdravlja ili smrti putnika; a obuhvaća: 01.01. Osiguranje osoba od nezgode pri i izvan redovnog zanimanja, 01.02. Osiguranje osoba od nezgode u motornim vozilima i pri posebnim djelatnostima, 01.03. Osiguranje djece i školske mladeži od nezgode i posebna osiguranja mladeži od posljedica nezgode, 01.04. Osiguranje gostiju, posjetitelja priredbi, izletnika i turista od posljedica nezgode, 01.05. Osiguranje potrošaća, pretplatnika, korisnika drugih javnih usluga i sl. od posljedica nezgode, 01.06. Ostala posebna osiguranjaod posljedice nezgode, 01.07. Obvezno osiguranje putnika u javnom prijevozu, od posljedica nezgode, 01.99. Ostala osiguranja od posljedice nezgode. 02 ZDRAVSTVENO OSIGURANJE je osiguranje koje u slučaju bolesti, ozljeda i drugih nesretnih slučajeva pokriva: - troškove liječenja, troškove opskrbe lijekovima I medicinsko tehničkim pomagalima, - isplatu dogovorenih novčanih naknada i - kombinaciju isplata iz gornjih alineja; a obuhvaća: 02.01. Obvezno osiguranje naknade troškovaza slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti 02.02. Dopunsko osiguranje razlike iznad vrijednosti zdravstvenih usluga obveznog zdravstvenog osiguranja 82

02.04. Dopunsko zdravstveno osiguranje večeg opsega prava i večeg standarda zdravstvenih usluga koje pokriva obvezno zdravstveno osiguranje, 02.06. Privatno zdravstveno osiguranje 02.99. Ostala dragovoljna zdravstvena osiguranja 03 OSIGURANJE CESTOVNIH VOZILA je osiguranje koje pokriva svaku štetu odnosno gubitak : - kopnenih cestovnih vozila na vlastiti motorni pogon osim vozila na tračnicama - kopnenih cestovnih vozila bez vlastitog pogona; a obuhvaća: 03.01. Kasko osiguranje cestovnih vozila na vlastiti pogon 03.02. Kasko osiguranje cestovnih vozila bez vlastitog pogona 03.99. Ostala kasko osiguranja 04 OSIGURANJE TRAČNIH VOZILA je osiguranje koje pokriva svaku štetu odnosno gubitak vozila na tračnicama, obuhvaća: 04.01. kasko osiguranje tračnih vozila 05 OSIGURANJE ZRAČNIH LETJELICA je osiguranje koje pokriva svaku štetu odnosno gubitak zrakoplova odnosno drugih zrakoplovnih prijevoznih sredstava, a obuhvaća: 05.01. Kasko osiguranje zračnih letjelica 05.02. Kasko osiguranje drugih zračnih plovila 06 OSIGURANJE PLOVILA je osiguranje koje pokriva svaku štetu odnosno gubitak morskih, riječnih, i jezerskih plovila, a obuhvaća: 06.01. Kasko osiguranje brodova i brodica u pomorskoj plovidbi, 06.02. Kasko osiguranje brodova I brodica u rječnoj plovidbi, 06.03. Kasko osiguranje brodova i brodova u jezerskoj plovidbi, 06.04. Osiguranje brodova u izgradnji, 06.05. Kasko osiguranje platformi, 06.99. Ostala osiguranja pomorskog riječnog i jezerskog kaska 07 OSIGURANJE ROBE U PRIJEVOZU osiguranje koje pokriva svaku štetu odnosno gubitak robe, uključujući prtljagu, neovisno o obliku prijevoza; a obuhvaća: 07.01. Osiguranje robe u pomorskom prijevozu 07.02 Osiguranje robe u avionskom prijevozu 07.03. Osiguranje robe u kopnenom prijevozu 07.04. Osiguranje robe za vrijeme skladištenja 07.99. Ostala osiguranja robe u prijevozu 83

08 OSIGURANJE OD POŽARA I ELEMENTARNIH ŠTETA je osiguranje koje pokriva štetu na stvarima (osim šteta nabrojenuh pod : 03,04, 05,06,i 07) uslijed djelovanja ; vatre, oluje, elementarnih nepogoda osim oluje, eksplozije, atomske energije, pomicanja tla; a obuhvaća: 08.01. osiguranje od požara i elementarnih nepogoda izvan industrije i obrta, 08.02. osiguranje od požara i elementarnih nepogoda u industriji i obrtu, 08.99. ostala osiguranja od požara i elementarnih nepogoda.

09 OSTALA OSIGURANJA IMOVINE su osiguranja koja pokrivaju sve štete na stvarima ( osim šteta nabrojanih :03,04,05,06, i 07) koje nastanu uslijed tuče ili smrzavanja, krađe ili razbojstva, kao i ostalih djelovanja različitih od djelovanja pod 08; a obuhvaćaju: 09.01. Osiguranje strojeva od loma 09.02. Osiguranje od provalne krađe i razbojstva 09.03. Osiguranje stakla od loma 09.04. Osiguranje kućanstva 09.05. Osiguranje građevinskih objekata u izgradnji 09.06. Osiguranje objekata u montaži 09.07. Osiguranje filmske djelatnosti 09.08. Osiguranje stvari u rudarskim jamama 09.09. Osiguranje informatičke opreme 09.10. Osiguranje zaliha u hladnjačama 09.11. Osiguranje usjeva i nasada 09.12. Osiguranje životinja 09.99. Ostala osiguranja imovine 10. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI ZA UPOTREBU MOTORNIH VOZILA Je osiguranje koje pokriva sve vrste odgovornosti za upotrebu kopnenih vozila na vlastiti pogon uključujući odgovornost prijevoznika ; a obuhvaća : 10.01. Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štetetrećim osobama 10.02. Dragovoljno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete trećim osobama, 10.03. Osiguranje odgovornosti vozara za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu,. 10.99. Ostala osiguranja od automobilske odgovornosti. 11. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI ZA UPOTREBU ZRAČNIH LETJELICA je osiguranje koje pokriva sve vrste odgovornosti za upotrebu zrakoplova odnosno drugih zrakoplovnih prijevoznih sredstava uključujući odgovornost prijevoznika; a obuhvaća:

84

11.01. Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika zračnih letjelica od odgovornosti za štete trećim osobama, 11.02. Osiguranje vlasnika odnosno korisnika zračnih letjelicaod odgovornsoti svih vrsta (uključujući odgovornosti vozara za robu primljenu na prijevoz u zračnom prijevozu) 12. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI ZA UPOTREBU PLOVILA je osiguranje koje pokriva sve vrste odgovornosti koje proizlaze iz upotrebe morskih, riječnih I jezerskih plovila uključujući odgovornost prijevoznika; a obuhvaća; 12.01. Osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika pomorskih brodova (uključujući odgovornost vozara za robu primljenu na prijevoz) 12.02. Osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika riječnih i jezerskih plovila ( uključujući odgovornost vozara za robu primljenu na prijevoz) 12.03. Obvezno osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika brodica na motorni pogon za štete trećim osobama, 12.99. Ostala osiguranja od odgovornosti brodara 13. OSTALA OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI su osiguranja koja pokrivaju sve vrste odgovornosti , osim odgovornosti nabrojenih pod: 10,11, i 12, a obuhvaćaju; 13.01. Osiguranje ugovorne odgovornosti izvođača građevinskih radova 13.02. Osiguranje ugovorne odgovornosti izvođača montažnih radova 13.03. Osiguranje od odgovornosti proizvođača filmova 13.04. Osiguranje od odgovornosti proizvođača proizvoda 13.05. Osiguranje od odgovornosti u želježničkom prometu 13.06. Osiguranje garancije proizvođača, prodavača i dobavljača 13.07. Osiguranje od opće odgovornosti 13.08. Osiguranje od odgovornosti projektnih i drugih društava za štete na objektima zbog neispravne tehničke dokumentacije 13.09. Osiguranje od odgovornosti projektnih i drugih društava 13.10. Osiguranje od odgovornosti odvjetnika 13.11. Osiguranje od odgovornosti javnih bilježnika 13.12. Osiguranje od odgovornosti revizorskih tvrtki 13.13. Osiguranje od odgovornosti špeditera 13.14. Osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika marina 13.15. Osiguranje od odgovornosti brodopopravljača 13.16. Osiguranje od odgovornosti obavljanja zaštitarskih i detektivskih djelatnosti 13.17. Osiguranje od odgovornosti obavljanja nekretninama 13.18. Osiguranje od odgovornosti iz obavljanja lječničke, stomatološke i ljekarničke djelatnosti 13.19. Osiguranje od odgovornosti stečajnih upravitelja 13.99. Ostala osiguranja od odgovornosti 14. OSIGURANJE KREDITA jeosiguranje koje pokriva: 85

-

rizik neplaćanja (odnosno kašnjenja plaćanja) uslijed nesolventnosti, ili drugih događaja (postupanja ili činjenja), izvozne kredite i druge rizike u svezi s izvozom, trgovinom i ulaganjima na stranim i domaćim tržištima, kredite s obročnim otplatama, hipotekarne i lombardne kredite, poljoprivredne kredite, te druge kredite i zajmove; a obuhvaća:

14.01. Osiguranje izvoznih potraživanja 14.02. Osiguranje drugih vrsta potraživanja 14.03. Osiguranje stambenih kredita 15. OSIGURANJE JAMSTAVA je osiguranje koje pokriva i neposredno ili posredno jamči za ispunjavanje obveza dužnika, a obuhvaća: 15.01. Osiguranje jamstva 15.02. Osiguranje garancije 16. OSIGURANJE RAZNIH FINANCIJSKIH GUBITAKA je osiguranje koje pokriva; - profesionalne rizike - nedostatne prihode (općenito) - loše vrijeme, - izgubljenu dobit, - nepredviđene troškove općenite vrste, - nepredviđene poslovne troškove, - gubitak tržišne vrijednosti, - izostanak najamnine odnosno prihoda, - posredni poslovni gubitak, osim gubitka iz gornjih alineja, - druge neposlovne gubitke, - druge financijske gubitke; a obuhvaća: 16.01. Osiguranje financijskih gubitaka radi prekida rada zbog požara i nekih drugih opasnosti 16.03. Osiguranje raznih priredbi zbog atmosferskih oborina, 16.04. Osiguranje zbog šteta zbog otkupa krivotvorenih inozemnih sredstava plaćanja, 16.05. Osiguranje opasnosti otkaza turističkih putovanja, 19.99. Ostala osiguranja financijskih gubitaka 17.OSIGURANJE PRAVNE ZAŠTITE je osiguraje koje pokriva troškove odvjetnika i druge troškove sudskog postupka; a obuhvaća; 17.01. osiguranje troškova pravne zaštite i sudskog postupka. 18. PUTNO OSIGURANJE je osiguranje koje pokriva rizike koji nastanu kao posljedica putovanja izvan stalnog mjesta boravka; a obuhvaća; 18.01. Turističko osiguranje, 18.03. Putno zdravstveno osiguranje, 18.04. Osiguranje pomoći ( asistencija) za vrijeme puta, izvan mjesta boravka ili prebivališta, 18.99. Ostala osiguranja turističkih rizika. 86

Vrste rizika unutar životnih osiguranja dijele se na: 19. ŽIVOTNO OSIGURANJA je osiguranje koje pokriva slijedeće rizike: 19.01. Osiguranje života za slučaj smrti i doživljenje (mješovito osiguranje), 19.02. Osiguranje za slučaj smrti, 19.03. Osiguranje za slučaj doživljenja, 19.04. Doživotno osiguranje za slučaj smrti, 19.05. Oosiguranja kritičnih bolesti, 19.99. Ostala osiguranja života. 20. RENTNO OSIGURANJE je osiguranje periodičnih prihoda tijekom određenog razdoblja ili doživotno: 20.01. osiguranje osobne doživotne rente, 20.02. osiguranje osobne rente s određenim trajanjem, 20.99. Ostala rentna osiguranja. 21. DODATNA OSIGURANJA UZ ŽIVOTNO OSIGURANJE pokrivaju rizike:smrti, djelomične ili potpune nesposobnosti za rad, boravka u bolnici uslijed nezgode ili pak uslijed bolesti ; a obuhvaćaju: 21.01. Dopunsko osiguranje od posljedica nezgode uz osiguranje života, 21.02. Dopunsko zdravstveno osiguranje uz osiguranje života, 21.99. Ostala dopunska osiguranja osoba uz osiguranje života. 22. OSIGURANJE ZA SLUČAJ VJENČANJA ILI ROĐENJA je osiguranje koje pokriva rizika vjenčanja ili doživljenja unaprijed određene dobi, a obuhvaća: 22.01. Osiguranje za slučaj vjenčanja ili rođenja. 23. ŽIVOTNA OSIGURANJA KOD KOJIH OSIGURANIK NA SEBE PREUZIMA INVESTICIJSKI RIZIK u svezi s promjenom vrijednosti investicijskih kupona odnosno drugih vrijednosnih papira investicijskih fondova odnosno osiguranje koje je povezano s promjenom vrijednosti jedinice imovine fonda za pokriće; a obuhvaćaju: 23.01. Osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja (mješovito osiguranje) kod kojeg osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik, 23.02. Osiguranje za slučaj smrti kod kojeg osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik, 23.04. Životno osiguranje kod kojeg osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik s garancijom isplate, 23.99. Ostala životna osiguranjakod kojih osiguranik na sebe preuzima invasticijski rizik 24. TONTINE je osiguranje kod kojeg se osiguranici dogovore da će zajednički kapitalizirati svoje doprinose i podijeliti tako kapitaliziranu imovinu između onih osiguranika koji dožive određenu starost odnosno između nasljednika umrlih osiguranika; obuhvaća: 24.01. Tontine 25. OSIGURANJE S KAPITALIZACIJOM ISPLATE temelji se na aktuarskim izračunima te predstavlja osiguranje kod kojeg osiguranik prima u zamjenu za jednokratno odnosno obročno uplaćivanje premije, isplate u određonoj visini kroz određeno razdoblje; a obuhvaća: 25.01. Osiguranje s kapitalizacijom isplate. 87

6.2. RISK MANAGEMENT U KONTEKSTU UGOVARANJA OSIGURANJA (Underwriting) Risk management je, kao što smo već istaknuli proces i to proces sistematskog istraživanja izloženosti pojedine tvrtke ili osobe nastanku štetnih događaja koji i ne moraju biti osigurljivi, odnosno rješenje problema izloženosti ne mora biti nužno osiguranje. On je istovremeno i sredstvo za ugovaranje osiguranja (underwriting) osiguratelja. Osiguratelji imaju profesionalne ugovaratelje osiguranja, a osiguranik nema. Osiguranik, a da to i ne zna, može jednostavnim mjerama spriječiti nastanak šteta za koje je mislio da su neizbježne. Upravo ova činjenica, risk management kao disciplinu koja izučava tu problematiku, izdiže na nivo dodatne usluge na tržištu osiguranja. Osiguratelji to promatraju kao dodatnu vrijednost (added value) uz poslove ugovaranja osiguranja. Da li osiguratelji tu uslugu mogu pružiti na vjerodostojan način? Oni svakako i prije svih mogu pružiti tu uslugu, jer imaju dovoljno vlastitih stručnjaka, ali oni rizike izloženosti promatraju s aspekta osiguratelja, odnosno činjenice koliko će oni platiti nastalu štetu. Neovisni risk menadžeri neće, ili ne moraju uvijek preporučiti osiguranje, kao mjeru za rješenje problema izloženosti, iako će osiguranje i dalje biti najčešći izbor. Oni jednostavno procjenjuju izloženost tvrtke potencijalnim štetama iz različitih izvora opasnosti te procjenjuju visinu potencijalnih šteta u određenom vremenskom razdoblju i predlažu rješanja na temelju pregleda rizika (risk surway). Ako tu uslugu plaća osiguranik, onda on mora dobiti razne solucije za rješenje problema potencijalnih šteta kojima je izložen odnosno, to izviješće mora biti neovisno. Za financiranje projekta risk managementa trebali bi biti zainteresirani i osiguratelji, a pogotovo reosiguratelji koji će konačno dobiti mjerodavno izvješće o svojoj izloženosti rizicima koje su preuzeli u reosiguranje. Korist od risk management procesa je u svakom slučaju višestruka. Risk management svakako uključuje raznovrsne stručnjake od inžinjera, građevinara, ekonomista, pravnika, agronoma, veterinara i drugih specijalnosti koji tu izloženost mogu izmijeriti koristeći zanstvene metode i iskustvo s već nastalim štetama. Projekcije risk menadžera su snimke procesa i popratnih pojava u proizvodnji koji za posljedicu mogu imati nastanak štete. Kada se te štete dešavaju, u kojim okolnostima, što osim imovine može biti ugoženo, da li su to ljudi, da li su moguće tužbe, što se dešava nakon prekida proizvodnje, da li otplata kredita dolazi u pitanje, da li se te štete mogu spriječiti i kojim sredstvima, koliko to iznosi financijski, sve su to pitanja na koje se dobivaju odgovori iz relevantnog pregleda i snimke rizika (risk surway- vidi prilog o pregledu i procjeni rizika) i projekcije mogućih scenarija može se donjeti odluka o mjerama za spriječavanje ili umanjenje takve izloženosti štetama. Izviješća o pregledu i procjeni rizika u prilogu samo su parametri koji se ubacuju u vodić za ugovaranje osiguranja (UGL)40 koji je u stvari program koji, kao rezultat daje potrebnu premijsku stopu za određeni rizik. Temeljem takvih rezultata imamo početne pozicije za pregovaranje o osiguranju, visini premije i moguće odstupanje od datih parametara u procesu donošenja odluke o visini premijske stope. Određene reosiguravajuće i osiguravajuće kuće čak i uvjetuju primanje rizika u svoj portfelj testiranjem rizika kroz ovakve programe koji mogu egzistirati pod različitim imenima. 40

Underwriting guide line

88

Prilog 5. Izviješće o pregledu i procjeni rizika

IZVJEŠĆE O PREGLEDU I PROCJENI RIZIKA 1 TVRTKA Tvrtka: Opis tehnologije: Lokacija: Opis vanjskih opasnosti

2 SIGURNOST TVRTKE Protuprovalni alarmni sustav (senzori, infrared, video nadzor i dr.) Ostala zaštita tvrtke (ograda, video nadzor 24 h, infrared, zaključavanje vratiju) Radno vrijeme (broj smjena) Zaštita nakon radnog vremena (ako nije 24 sata, čuvar, videonadzor ili dr.) Zaštita tvrtke (zaštitarska tvrtka, obilazak tvrtke prema planu obilaska) Posjetitelji (gdje kontrola, praćenje)

ulaze,

Rasvjeta/ osvjetljenje vanjskih pogona / tvrtke

89

Središnji pristupni sustav (postojanje master ključa, kartice kod managmenta, voditelja smjene, vatrojedinice ili sl.)

3 PROTUPOŽARNA PREVENTIVA I ORGANIZACIJA Protupožarni službenik (prezime i ime) Elaborat o zaštiti od požara Postojanje plana za preventivu od požara / vatrodojava) Postojanje plana za vatrogasce, način alarmiranja, vatrogasni putevi Sigurnosni naputak Naputak i kontrola kod preuzimanja posla (smjene) Zaštita od groma i prenapona Posebna dozvola izvanredne radove

za

Čuvanje i skladištenje opasnih tvari (gdje i kako, način dopreme do samog potrošača – stroja ili tvrtke Postojanje popisa opasne opreme (za cijelu tvrtku) Mjesto punjenja akumulatora viljuškara (izdvojeno mjesto) Skladištenje zapaljivih materijala i robe (način, mjesto, način dostave u pogon) Elektoinstalacije (kontrolirane od ovlaštene institucije, periodične kontrole, nakon popravka,kontrola video sustava, i dr.)

90

Inspekcija ostale elektroopreme Održavanje (preventivno, periodično , vlastito ili vanjsko održavanje) Posebne obveze (npr. održavanje kotlovnice i sl.)

za

Nadzor pušenja (posebna prostorija , zabrana pušenja) Rukovanje otpadom (način čuvanja ,rukovanja, skladištenja, odvoza) Dostupnost prekidača za prekid dovoda struje, plina, dostupnost hidrantima, čuvanje izvan pogona (skladištenje opasnih tvari pored samog objekta i sl.) Analiza sigurnosti (da li postoji izvješće kontrole, inspekcije i sl.) Sigurnosna organizacija (protupožarni zaštita-plan) Minimalni broj radnika u smjeni Broj registriranih nezgoda unutar zadnje 3 godine Plan za prijenos opreme i uređaja u slučaju nastanka štete (smanjenje štete i sl.) Mjesto parkinga vozila, radnih vozila i ostalih uređaja (viljuškari...)

5

INFRASTRUKTURA

Dostava agregat, oprema)

struje način

(stanica, dostave,

91

Transformacijska stanica (broj stanica, broj transformatora, način hlađenja, snaga, mjesto, zaštita od prijenosa rizika) Prirodni plin (način dostave, instalacije, pritisak) Tehnološki plin (CO2, Dušik, Helij,.pritisak, način dostave) Ulje i ostale opasne tvari (način dostave, skladištenje) Grijanje / para (temperatura pare, broj bojlera, kapacitet bojlera) Hlađenje i tehnološka voda (način, način dostave) Komprimirani zrak (distribucija, glavni izvor-pritisak, broj i tip kompresora) Sustav filtriranja (tip i mjesto) Rukovanje otpadnim vodama (količina npr. m3/h,način i dr.)

6 ŠTETE OD POŽARA U POSLJEDNJIH PET GODINA Poznate požarne štete u posljednjih 5 godina Datum

Gdje / oštećeno / uzrok

Visina štete

Dodatna mjerila

92

7 PROTUPOŽARNE INSTALACIJE Instalacije sprinklera

protupožarnih

Opskrba vodom hidranti, bar)

(način,

Ostali načini zaštite (npr .videonadzor ili senzori i ostalo) Odušnici i odvodi topline, pare

dima

i

Vatrogasna jedinica (blizina profesionalne jedinice, DVD, u km i min) Suradnja sa vatrogascima, trening radnika i sl. Vatrogasni aparati (broj, opis, atesti) Sustav detektora dima i požara Voda za gašenje požara (hidranti-broj i kapacitetpritisak, prirodni izvor:rijeka, potok)

8 PODUZETE PROTUPOŽARNE MJERE KOD IZGRADNJE OBJEKTA

Complex Broj objekata

Materijal korišten u gradnji

Katovi

Protupožarni zidovi, način odvajanja između zgrada

9 UPRAVA / MENAGEMENT Rezultati menagmenta zadnjih 5 godina

u

Fluktuacije uposlenika

93

Promjene menagmenta Međunarodni standardi Službene licence Certifikati (npr ISO 9001,...) Socijalne prilike Image tvrtke Visina sredstava preventive

za

mjere

10 EKONOMSKA SITUACIJA Razvojni potencijal Povezanost sa važnim pravnim ili ekonomskim izvorima (odluke Vlade,...) Konkurencija tržišta Kreditna sposobnost Kvaliteta osoblja/ radnika Raznovrsnost i mnoštvo proizvoda

11 MOGUĆNOST NASTANKA ŠTETE

Izvor: “Risk Consult” Sieherheits- & Risiko managementberatung G.m.b.H. Wien

94

Prilog 6.Izviješće o procjeni rizika IZVJEŠĆE O PROCJENI RIZIKA PARTNER : OCJENA:

VRSTA DJELATNOSTI:

REZULTATI OCJENE odličan 1 v.dobar 2 dobar 3 dovoljan 4 slab 5

VJEROVATNOST OPASNOSTI OD POŽARA 1.TVRTKA 2.SIGURNOST TVRTKE 3.PROTUPOŽARNA PREVENTIVA I ZAŠTITA 4.INFRASTRUKTURA 5.UZROK ŠTETA U PROŠLOSTI

OCJENA : odličan v.dobar dobar slab

NIVO ZAŠTITE OD POŽARA 6.PROTUPOŽARNE INSTALACIJE 7.PROTUPOŽARNI ZIDOVI I ODJELJCI

1 2 3 5

OCJENA: odličan dobar dovoljan slab

EKONOMSKE PRILIKE 8.EKONOMSKE PRILIKE

2 1 -1 -2

OCJENA: MOGUĆNOST ŠTETE