Rendgenska Anatomija i Patologija - Skripta

Rendgenska anatomija i patologija

Prof. Dr. Sc. Josip Mašković

1

Rendgenska anatomija gornjih ekstremiteta 2

Rameni obruč – skapula

Skapula je ravna, tanka, triangularna kost. Akromion artikulira sa klavikulom – akromioklavikularni zglob. Ligamenti sa klavikule hvataju se i za korakoidni nastavak. Glenoidna ćašica skapule artikulira sa humerusom - glenohumeralni zglob. Skapula pričvršćuje mobilni gornji ekstremitet uz toraks. Stabilizira pokrete ruke i ramena . Na skapuli se nalaze polazišta rotatora: 1. M. subskapularisa 2. M. supraspinatusa 3. M. infraspinatusa Na korakoidni nastavak hvataju se: 1. Kratka m. glava bicepsa 2. M. korakobrahijalisa 3. Na korakoidnom nastavku nalazi se i polazište M. pektoralisa minora Na skapuli se nalaze polazišta rotatora: 1. M. Subskapularisa 2. M. Supraspinatusa 3. M. Infraspinatusa Na korakoidni nastavak hvataju se: 1. Kratka m. glava bicepsa 2. M.Korakobrahijalisa 3. Na korakoidnom nastavku nalazi se i polazište M. pektoralisa minora

Rameni obruč – klavikula 3

Klavikula je poput «S» oklikovana kost. Medijalno artikulira sa manubrijumom sternuma Lateralno artikulira sa akromijonom skapule. Hvatište mišića: 1. M. deltoideusa 2. M. pektoralis majora 3. M. sternokleidomastoideusa 4. M. trapeziusa 5. M. subklaviusa Korakoklavikularni ligament spaja korakoidni nastavak skapule i klavikulu.

Rameni obruč – humerus Humerus je duga kost gornjeg ekstremiteta. Proksimalni dio čini glava humerusa koja artikulira sa glenoidnom čašicom skapule. Distalno od glave nalazi se anatomski vrat koji dijeli glavu humerusa od malog i velikog trohantera. Veliki od malog tuberkuluma odjeljeni su brazdom kroz koju prolazi tetiva duge glave bicepsa. Kirurški vrat nalazi se između proksimalnog dijela humerusa i dijafize. Dijafiza humerusa je cilindrična a prema distalno postaje plosnatom. Radijalno udubljenje započima posteriorno i na dijafizi zavija lateralno. Radijalni živac i duboke žile nadlaktice nalaze se u tom udubljenju.

Na distalnom proširenom kraju nalazi se lateralni i medijalni epikondil. Anterorna površina distalnog humerusa artikulira sa radijusom. Kapitulum je okrugla formacija koja je smještena lateralno i artikulira sa glavicom radijusa. Proksimalno od kapituluma je radijalna jama u koju ulazi glavica radijusa pri fleksiji lakta. Trohleja je oblikovana poput kolotura i artikulira sa trohlearnim udubljenjem ulne. Proksimalno od trohleje nalazi se koronoidna jama u koju ulazi koronoidni nastavak ulne pri fleksiji lakta. Na posteriornoj plohi humerusa nalazi se jama olekranona u koju ulazi olekranon ulne kada je lakat ispravljen.

4

Rameni obruč – A-P snimka 1. Glava humerusa 2. Anatomski vrat humerusa 3. Veliki tuberkulum humerusa 4. Mali tuberkulum humerusa 5. Intertuberkularna brazda 6. Kirurški vrat humerusa 7. Dijafiza humerusa 8. Klavikula 9. AC zglob 10 .Akromijon 11. Korakoidni nastavak 12. Glenoidna čašica 13. Skapula

Rameni obruć – kosti aksilarna snimka

1. Glava humerusa 2. Anatomski vrat 3. Kirurški vrat 4. Dijafiza humerusa 5. Klavikula 6. Korakoidni nastavak 7. Glenoidna ćašica 8. Akromion 9. AC zglob 10 .Skapula

Akromio-klavikularni zglob 5

• Artikulacija između klavikule i akromijuma na skapuli. • To je sinovijalni zglob okružrn fibroznom kapsulom koja je ojačana akromioklavikularnim ligamentom. • Zbog postojanja hrskavice na A-P snimci vidi se kao lucentna zona između kostiju.

• Aksilarna snimka ramenog zgloba jest snimka napravljena kroz aksilu. • Akromijon i korakoidni nastavak smješteni su anteriorno. • Distalni dio klavikule artikulira sa akromijonom u akromioklavikularnom zglobu koji se superponira iznad glenohumeralnog zgloba. • Hrskavica i ligamenti se nevide tako da zglob ima izgled radiolucentnog prostora.

Akromijon A-P snimka

• Nastavak na skapuli • Ide naprijed i gore od spine i artikulira sa klavikulom. • Na A-P snimci nalazi se iznad glave humerusa. • Lucentno podrućje ispod akromijona predstavlja za rtg zrake propusne strukture ramenog 6

zgloba

Akromijon aksilarna snimka

• U aksilarnoj projekciji bijela glatka poput hokejske palice oblikovana sjena • U ovoj projekciji superponira se iznad glave humerusa

Akromijon MR aksijalna snimka

• Aksijalna snimka radi se kroz akromijon. • Ima izgled hokejske palice. • Anteriorni dio nalazi se na vrhu a posteriorni na dnu snimke. • Signal se sastoji od moždine akromijona i korteksa kosti koji je vidljiv kao tanka crna linija. • Prikazuje se i početni dio deltoidnog mišića.

Klavikula A-P snimka

7

• Horizontalna zakrivljena kostn koja je smještena na bazi vrata. • Oblikom lići na slovo “S”. • Ide od anteriornog gornjeg dijela pluća, gdje artikulira sa manubrijem sternuma, prema ramenu, gdje artikulira sa akromijalnim nastavkom skapule. • Lateralni dio vidi se na A-P snimci ramena. • Hrskavice i ligamenti koji se hvataju za skapulu se ne vide.

Klavikula - aksijalna snimka

• Zavijeni dio distalnog dijela klavikule prikazuje se kao izduženje prema akromijonu. • Superponira se iznad korakoidnog nastavka i glenoidne čašice.

8

Klavikula MR - aksijalna snimka

• Oblikovana je poput slova “S”. • Moždina predstavlja veći dio signala. • Kortikalni dio kosti izgledom je crn. • U planu se nalazi samo distalni dio klavikule koji je smješten uz akromioklavikularni zglob i izgleda zamućen i nejasan. • Ovo je podrućje akromioklavikularne artikulacijske hrskavive i ligamenata.

Skapula A-P snimka - vanjska rotacija

• Često se naziva lopaticom. • Artikulira sa klavikulom na akromijonu i humerusom glenoidalnom čašicom. • Dobro pokretna kost. • S nje polaze brojni mišići koji osiguravaju pokrete ramena i ruke. • Vanjki mišići koji se hvataju na skapulu stabiliziraju skapulu uz toraks. • Na snimci je vidljiva jedino kost.

9

Skapula A-P snimka - unutrašnja rotacija

• Skapula je tanka, ravna, triangularna kost. • Pri unutrašnjoj rotaciji njena široka ravna strana okrenuta je prema naprijed. • Vide se akromion i korakoidni nastavak, a glenoidna čašica ima ovalan izgled.

Humerus - aksilarna snimka

1. Glava humerusa 2. Anatomski vrat 3. Kirurški vrat 4. Dijafiza humerusa • Glava humerusa je okrugla i artikulira sa

10

glenoidnom čašicom skapule. • Anatomski vrat je mjesto hvatišta fibrozne kapsule i sinovijalne presvlake. • Nalazi se između glave i tuberkuluma. • Kirurški vrat je prelaz između proksimalnog dijela humerusa i dijafize. • Na tom mjestu česte su frakture.

Humerus A-P snimka - unutrašnja rotacija

1. Veliki tuberkul 2. Mali tuberkul 3. Intertuberkularna brazda •Pri vanjskoj rotaciji mali tuberkulum je medijalno i imponira da artikulira sa glenoidnom čašicom. •Lagano se superponira nad glenoidalnom čašicom. •Veliki tuberkulum nalazi se «en face» na sredini humerusa. •Intertuberkularna brazda je medijalno od velikog tuberkuluma.

Humerus A-P snimka - vanjska rotacija

1. Glava humerusa 11

2. Anatomski vrat 3. Veliki tuberkul 4. Mali tuberkul 5. Intertuberkularna brazda 6. Kirurški vrat 7. Dijafiza humerusa • Na filmu se vidi samo proksimalna polovina humerusa. • Glava humerusa koja artikulira sa glenoidnom čašicom prekrivena je hijalinom hrskavicoma koja se na snimci ne vidi.

Angiografija a. Brahijalis

1. Glava humerusa 2. Kirurški vrat 3. Dijafiza humerusa • Tkivo oko proksimalnog dijela humerusa opskrbljeno je arterijom cirkumfleksom humeri, ogrankom aksilarne arterije. • Humerus je opskrbljen nutritivnom humeralnom arterijom, granom brahijalne arterije, koja ulazi u nutritivni kanal koji se nalazi s medijalne strane humerusa i ide prema laktu.

Angiografija a. circumflexa posterior

12

• A. cirkumfleksa posterior je ogranak III segmenta aksilarne afrterije. • Iz aksile usmjerena je posteriorno i opskrbljuje mišiće gornjeg dijela nadlaktice. • Oko kiriuškog vrata humerusa anastomozira sa prednjom cirkumfleksom. • Pri frakturi u području kirurškog vrata ove arterije mogu biti povrijeđene.

Angiografija a. Subskapularis

• A. subskapularis je ogranak III segmenta aksilarne arterije. • Opskrbljuje mišiće na unutrašnjoj i dorzalnoj strani skapule te m. latisimus dorzi na leđima.

MR aksijalna snimka ramena

13

1.Kirurški vrat 2.Mali tuberkulum 3.Intertuberkularna brazda 4.Veliki tuberkul • Tamni signal oblikovan poput prstena predstavlja korteks humerusa. • Koštana moždina ima svjetli signal. • U ovoj visini intertrohanterna brazda u kojoj leži tetiva duge glave bicepsa je plića.

Uslijed masti moždina kosti ima svjetli signala, dok kortikalis ima izgled tamnog prstena.

Ulna 14

• Ulna je medijalno položena i duža od radijusa. • Na proksimalnom dijelu ulne nalazi se olekranon. • Olekranon na prednjoj strani ima konkavnu, trohlearnu udubinu koja artikulira sa trohlejom humerusa. • Distalno od trohlearne udubine nalazi se koronoidni nastavak. • Na njegovoj lateralnoj površini nalazi se plitka udubina koja artikulira sa radijusom.

A-P snimka lakta –ulna 1. Olekranon 2. Koronoidni nastavak 3. Dijafiza ulne • Olekranon rotira posteriorno oko trohleje humerusa. • Koronoidni nastavak rotira anteriorno • «C oblik» artikulacije teško je vidjeti na A-P snimci. • Pri ekstenziji lakatnog zgloba olekranon ulazi u olekranovu jamu humerusa.

Postranična snimka lakta – ulna 1.Olekranon 2.Koronoidni nastavak 3.Dijafiza ulne • U postraničnoj projekciji lakat ima oblik slova «C». • Koronoidni nastavak je anteriorno od trohleje humerusa. • Olekranon je posterijorno od trohleje humerusa. • Trohlearna udubina ulne nalazi se okolo trohleje humerusa. • Olekranova jama je udubina na posteriornom humerusu i ne vidi se na postraničnoj snimci. • Ulna je nosač tereta kada se «lakat odmara».

15

A-P snimka ručnog zgloba – ulna 1. Glava ulne 2. Stiloidni nastavak 3. Dijafiza ulne • Glava predstavlja distalni kraj ulne koja artikulira sa radijusom u radioulnarnom zglobu. • To je sinovijalni zglob sa fibrokartilaginoznim diskom koji ih dijeli od proksimalnog reda kostiju karpusa. • Nije vidljiv na A-P snimci. • Može se prikazati uštrcavanjem kontrastnog sredstva u zglobnu pukotinu. • Stiloidni nastavak ulne nalazi se medijalno.

Postranična snimka ručnog zgloba – ulna

1. Glava ulne 2. Stiloidni nastavak • Distalni dio ulne projecira se preko distalnog dijela radijusa

16

Radijus • Radijus je lateralno od ulne. • Proksimalni dio radiusa je okrugao i ima konkavnu glavu koja artikulira sa kapitulumom humerusa. • Ispod glavice nalazi se tuberozitas bicepsa • Ispod tuberozitasa započima zavijeni greben koji ide na anteriornu stranu radijusa i završava na pronatornom tuberkulumu na lateralnoj površini radijusa. • Medijalni rub radijusa ima interosalnu granicu na kojoj se hvata interosalna membrana. • Distalni dio radiusa postaje plosnat.

A-P snimka lakta -radijus 1. Gavica radijusa 2. Vrat radijusa 3. Tuberozitas radijusa • A-P snimka prikazuje zglob između glavice radijusa i kapituluma humerusa. • Glavica radijusa cirkularno je oglikovana i nalikuje plitkoj čašici. • Ispod glave radijusa nalazi se cilindrični vrat. • Tuberozitas radijusa je prominencija distalno od vrata. • U A-P projekciji dijelom se superponira sa dijafizom ulne. • Na njoj se hvata m. biceps brahi.

17

Postranična snimka lakta – radijus 1.glavica radijusa 2.vrat radijusa 3.tuberozitas radijusa • Na postraničnoj snimci može se procijeniti prostor diska na radijalnoj glavi. • Radijalna artikulacija sa kapitulumom superponira se na ulnarnu artikulaciju sa trohlejom. • U ovoj projekciji proksimalni dio ulne i radijusa se superponiraju.

A-P snimka ručnog zgloba – radijus

1.Stiloidni nastavak radijusa 2.Ulnarno udubljenje • Distalni radius artikulira sa navikularnom i lunatnom kosti. • Na lateralnoj strani radiusa nalazi se stiloidni nastavak na kojeg se hvata m. brahioradijalis. • Na medijalnoj strani nalazi se udubljenje u koje pristaje glavica ulne tvoreći distalni radioulnarni zglob. • Intenzivnija linija koja prelazi preko distalnog radijusa predstavlja spojenu zonu rasta u odraslih.

18

Angiografija podlaktice – a. Radijalis • Radijalna arterija je grana brahijalne arterije koja započima anteriorno od vrata radijusa. • Ide uzduž lateralne strane podlaktice. • Distalno ide iznad radijusa gdje se lako palpira. • Prolazi kroz karpalni kanal iznad navikularne kosti i trapeziuma. • Na kraju oblikuje duboki palmarni luk. • U tom dijelu daje anastomoza za površni palmarni luk kojeg tvori a.ulnaris.

Angiografija podlaktice – interosalne arterije • Anteriorna i posteriorna interosalna arterija polaze iz ulnarne arterije i na podlaktici se nalaze na suprotnim stranama interosalne membrane. • Daju kolateralnu cirkulaciju u slučajevima kada su ulnarna i/ili radijalna arterija okludirane. • U ovoj projekciji nemoguće je odrediti koja je anteriorna a koja posteriorna arterija.

19

Angiografija podlaktice Površni palmarni luk

• Superficijalni palmarni luk formiran je uglavnom od ulnarne arterije. • Anastomozira sa ograncima radijalne arterije. • Daje grane za zajedničke palmarne arterije iz kojih izlaze digitalne arterije.

Duboki palmarni luk

• Oblikuje ga uglavnom radijalna arterija nakon što se dijeli za arteriju palca. • Medijalno se pridružuje ulnarna arterija. • Daje tri palmarne metakarpalne arterije.

20

P-A snimka šake – karpalne kosti

Proksimalni red: 1.Trikvetrum 2.Pisiforme 3.Lunatum 4.Navikularna (skafoideum)

Distalni red:

1

5.Hamatum 6.Kapitatum 7.Trapezoid 8.Trapezium

2

Hamatum • Najmedijalnija kost distalnog reda karpalnih kostiju. • U P-A projekciji ima trokutasti oblik. • Nad njom se superponira izboćenje - hamulus ossis hamatum. • Dva reda karpalnih kostiju povezani su ligamentima i međusobno artikuliraju. • Hamatum distalno artikulira sa IV i V metakarpalnom kosti. • Zbog superpozicije drugih kostiju tijelo hamatuma se na postraničnoj snimci teško raspoznaje.

21

• Hamulus se projecira prema naprijed.

Kapitatum • Kapitatum je najveća kost karpusa. • Artikulira sa navikularnom kosti i lunatumom iz proksimalnog reda. • Distalno artikulira sa III metakarpalnom kosti. • U postraničnoj projekciji superponira se sa karpalnim kostima. • Artikulira sa konkavnom plohom lunatuma.

Trapezoid • U distalnom redu karpalnih kostiju trapezoid se nalazi medijalno od trapeziuma. • Djelomićno se superponira nad trapeziumom. • Artikulira sa okolnim karpalnim kostima i II metakarpalnom kosti. • Na postraničnoj snimci teško je raspoznati trapezoid. • U pojedinim slučajevima može se vidti njegov zglob sa II metakarpalnom kosti.

Trapezium

• Trapezium je najlateralnija kost distalnog reda karpusa. • Artikulira distalno sa palcem u karpometakarpalnom zglobu. • Trapezoid se djelom superponira nad njim. • Ovisno o lateralnom položaju palca trapezium se projecira nad kostima karpusa. • Na ovoj snimci vidi se njegova afrtikulacija sa I metakarpalnom kosti.

Triquetrum • Trikvetrum je medijalna kost u proksimalnom karpalnom redu. • Distalno je od ulne. • Djelomično prekriva piziforme • Prostor između trikvetruma i ulne ispunjen je fibrokartilaginoznom hrskavicom koja se na

22

snimci ne vidi. • Pošto se superponira sa drugim kostima karpusa, trikvetrum je teško izdiferencirati u postraničnoj projekciji.

Pisiforme • Pisiformna kost oblikovana je poput zrna graška. • Nalazi se na plantarnoj strani trikvetruma. • To je sezamska kost unutar tetive m fleksor karpi ulnaris. • Nalazi se distalno od stiloidnog nastavka ulne. • Djelomično se superponira nad trikvetrumom. • Pisiforme leži anteriorno od trikvetruma i vidi se dio koji se superponira iznad mekih česti.

Lunatum • U proksimalnom redu karpalnih kostiju lunatum je medijalno od navikularne kosti. • Leži između radijusa i kapitatuma. • Proksimalno artikulira sa radijusom a distalno sa kapitatumom. • Uz okolne karpalne kosti vezan je ligamentima. • Relativno se dobro vidi na postraničnoj snimci. • Oblikovana je poput šalice. • Proksimalno artikulira sa konkavnom površinom radijusa. • Kapitulum distalno artikulira sa konkavnom površinom lunatuma.

Navikularna kost • U postraničnoj projekciji artikulira sa radijusom. • Distalni dio navikularna kosti koji artikulira sa trapeziumom superponira se nad mekim čestima.

P-A snimka šake – metakarpalne kosti

23

• 1 – 5 metakarpalne kosti • To su duge kosti ruke. • Proksimalni kraj je ravan i aplaniran – baza metakarpalne kosti. • Distalni kraj je zaobljen – glavica metakarpalne kosti • Distalno artikuliraju sa distalnim falangama – metakarpofalangealni zglobovi

5 1

1 1

Metakarpalne kosti

V

I V

II I

I I

I

• Proksimalno artikuliraju sa karpalnim kostima – karpometakarpalni zglobovi. • To su sinovijalni zglobovi. • Broje se od I – V od lateralno (palac) prema medijalno (mali prst). • Glavice metakarpalnih kostiju tvore kruničasta izboćenja šake.

Postranična snimka • Karpometakarpalni zglobovi mogu se analizirati i u postraničnoj projekciji, međutim, druge projekcije su zahvalnije.

24

Metakarpofalangealni zglobovi • Metakarpofalangealni zglobovi su sinovijalni zglobovi zatvoreni u fibroznu kapsulu pojačanu ligamentima. • Na snimci su radiolucentni jer se hrskavica ne vidi. • Na medijalnoj metakarpofalanfealnog zgloba palca vidi se mala okrugla sezmoidna kost koja se nalazi unutar tetiva koje prelaze kost. • Sezmoidna kost štiti tetivu da se neistroši prilikom gibanja preko kosti.

Rendgenska anatomija donjih ekstremiteta

25

Zdjelica

26

Ilijačna kost

•Ilijačna kost oblikovana je poput lepeze. •Tvori gornje 2/3 kosti kuka. •Granice joj čine anteriorna i posteriorna ilijačna spina te zakrivljena krista koja se nalazi između njih. •Krista se palpira na najvišoj točci koja se nalazi u visini transverzalnog nastavka L 4 kralješka. •Anteriorna i posteriorna inferiorna spina nalaze se neposredno ispod odgovarajučih superiornih spina.

• Posteriorni dio medijalne površine ileuma artikulira sa sakrumom i tvori sakroilijačni zglob. • Prema dolje ilijačna kost tvori krov acetabuluma koji artikulira sa femurom tvoreži koksofemoralni zglob. • Ilijačna kost je mjesto polazišta m ilijakusa i tri glutealna mišića. • Krista je mjesto hvatišta mišića abdominalnog zida. M. kvadratus hvata se posteriorno dok se m. seratus i m. rektus femoris hvataju anteriorno.

Ilijačna kost

1

1 27

1.Ilijačna krista 2.Spina ilijaka anterior superior 3.Spina ilijaka anterior inferior •Ilijačna kost je najšira i najveća kost zdjelice. •Ilijačna krista lako se palpira i nalazi se u visini L4 kralješka i predstavlja važnu kliničku oznaku.

2

2 3

3

• Anteriorna superiorna ilijačna spina također se može palpirati i mjesto polazišta je ingvinalnog ligamenta. • Anteriorna inferiorna spina se ne palpira i mjesto je polazišta m. kvadricepsa / m. rektusa. •Ileum je važna kost u prenosu težine na donje ekstremitete.

• Sa sakrumom artikulira u sakroilijakalnom zglobu. • Predstavlja dio acetabuluma koji artikulira sa femurom.

28

1. Ilijačna krista 2. Spina ilijaka anterior superior •

1

- Od svih kostiju zdjelice ilijačna kost najviše je postavljena. 1) Ilijačna krista lako se palpira i nalazi se u visini L4 kralješka. 2) Anteriorna superiorna ilijačna spina također se može palpirati i mjesto polazišta je ingvinalnog ligamenta.

2

- Na postraničnoj snimci ilijačna krista superponira se na L - kralješnicu i sakrum.

1 1.Lijeva ilijačna kost 2.Desna ilijačna kost

2

29

• Uslijed zakrivljenosti kosti u kosoj projekciji L kralješnice ipsilateralna ilijačna kost ima izgled ravne površine (1) , dok (2) kontralateralna ilijalna kost imponira uskom.

Ilijačna kost - CT zdjelice I

• Ilijačna krista je najviši dio kostiju zdjelice i nalazi se u visini L4 kralješka. • Krista se palpira.

Ilijačna kost - CT zdjelice II

• Ilijačna kost je prostrana ravna kost zdjelice. • Ona je mjesto insercije ili 30

polazišta brojnih mišića. • U donjem dijelu artikulira sa drugim zdjeličnim kostima.

Ilijačna kost - CT zdjelice III

• Ravna prostrana ilijačna kost artikulira sa sakrumom u sakroilijakalnom zglobu.

Ilijačna kost - MR zdjelice aksijalni presjek I

• Ilijačna kost je prostrana i ravna. U ovoj visini ona je mjesto polazišta i hvatišta brojnih mišića. • U donjem dijelu artikulira sa drugim kostima zdjelice. • Na MR snimci mast u koštanoj moždini daje bijeli signal koji omogućava diferencijsciju kosti. • Kortikalis kosti ima crni signal. 31

Ilijačna kost - MR zdjelice aksijalni presjek II

• U ovoj visini ilijačna kost počima sudjelovati u oblikovanju acetabuluma. • Signal na MR posljedica je masti koja se nalazi u moždini kosti. • Kortikalis kosti negenerira signal tako da se prikazuje kao tanka crna traka. • Anteriorno m ilieopsoas graniči sa ilijačnom kosti. • Posteriorno gluteus minimus graniči sa ilijačnom kosti.

Ilijačna kost - MR abdomena koronarni presjek I

• Posteriorni presjek prikazuje posteriorni dio sakroilijakalnog zgloba.

32

• Kao u svih kostiju i ovdje signal se generira od masti iz koštane moždine.

Ilijačna kost - MR abdomena koronarni presjek II

• Ilijačna kost tvori krov acetabuluma.

Anteriorno-superiorna ilijačna spina

• Anteriorna gornja ilijačna spina je izbočenje kosti na prednjoj površini ilijačne kosti koja predstavlja prednju ekstenziju ilijačne kriste. • Sa anteriorne gornje ilijačne spine započima ingvinalni ligament koji ide na pubični

33

tuberkul.

Anteriorno-inferiorna ilijačna spina

• Anteriorna superiorna ilijačna spina predstavlja lateralno mjesto hvatišta ingvinalnog ligamenta. • Medijalno hvatište nalazi se na tuberkulu pubične kosti. • Ligament se ne vidi na rtg snimci.

Anteriorno-inferiorna ilijačna spina

34

Uvećanje • Na AP snimci vidi se kao malo lateralno izbočenje kosti koje se nalazi poviše acetabuluma. • Na njoj se nalazi polazište m. rektus femoralisa.

Sakrum

• Sakrum se sastoji od 5 spojenih sakralnih kralješaka. • Oblikovan je poput klina. • Čini posteriornu plohu zdjelice. • Predstavlja potporu kralješnici i pomaže u prenosu težine tijela na donje ekstremitete. • Na sakrumu postoje 4 parna otvora kroz koje sakralni spinalni živci izlaze iz spinalnog kanala.

35

• Dorzalna strana sakruma je konveksna. • Na njoj se nalazi 5 longitudinalnih nabora: 1.medijalna sakralna krista 2.dvije intermedijalne kriste 3.dvije lateralne kriste

• Medijalna sakralna krista predstavlja ostatak sakralnih spinoznih nastavaka. • Intermedijalne sakralne kriste predstavlja ostatak sakralnih artikularnih nastavaka. • Lateralne sakralne kriste predstavljaju ostatak transverzalnih nastavaka.

• Zdjelična površina sakruma je konkavna i na njoj se nalaze 4 horizontalna nabora nastalih spajanjem 5 sakralnih kralješaka. • Sakrum artikulira sa korpusom L5 kralješka sakroilijakalnim zglobom. • Artikulira i sa dvije ilijačne kosti sakroilijakalnim zglobovima.

Sakrum • Sakrum tvore pet spojenih kralješaka 36

• Predstavlja najposterniju kost zdjelice • Daje potporu kralješnici i prenosi težinu na zdjelicu i preko nje na donje ekstremitete • Prema gore artikulira sa L5 kralješkom a lateralno sa ilijačnim kostima • Inferiorno artikulira sa kokcigisom • Kroz sakralne otvore izlaze sakralni živci

• Pri rođenju samo je sredićnji dio sakruma je osificiran

• Na A-P snimci L kralješnice vidi se veći dio sakruma • Krila sakruma protežu se lateralno i artikuliraju sa ilijačnom kosti preko sakroilijakalnih zglobova • Na ovoj snimci vide se sakralni forameni

37

Sakrum

• Na postraničnoj snimci uslijed superpozicije krila ilijačnih kostiju analiza sakruma je otežana. • Na tehnički kvalitetnoj snimci u ovoj projekciji vidi se artikulacija L5-S1.

• Na CT presjeku rektum se nalazi anteriorno od sakruma • Na posteriornoj strani sakruma hvataju se mišići

38

Sakrum

• Sakrum je savijen i posteriorno anguliran • Na CT presjeku prikazuju se dva para sakralnih otvora • Sa ilijasčnom kosti artikulira sa stabilnim sakroilijakalnim zglobom • Na posteriorni dio sakruma hvata se m. gluteus maksimus.

• Uslijed male količine masti, na MR aksijalnim presjecima, sakrum se slabo prikazuje • Jasno se prikazuju polazišta glutealnih mišića.

• Krila sakruma i sakroilijakalni zglobovi prikazuju se na koronarnom MR pesjeku • U toj projekciji vidi se i polazište m. piriformisa koji polazi sa prednje strane sakruma

39

Sakroilijakalni zglob Sakroilijakalni zglob je parni jaki sinovijalni zglob kojeg tvore sakrum i ilijakalna kost. Oba sakroilijakalna zgloba stabilizirana su sa tri glavna ligamenta: 1.interosalni ligament, 2.dorzalni sakroilijakalni ligament, 3.ventralni sakroilijakalni ligament. 1) Interosalni ligament je jaki ligament smješten posteriorno od zgloba. Ide sa tuberozitai ilijačne kosti na krilo sakruma. 2) Dorzalni sakroilijaklni ligament spaja ilijačnu kost na superiornu lateralnu kristu sakruma. 3) Ventralni sakroilijakalni ligament tvori tanki fibrozni prekrivač koji prekriva zdjeličnu stranu sakroilijakalnog zgloba. • Sakroilijakalni zglob je stabilan zglob sa ograničenim kretnjama. • Njegova primarna funkcija je prenošenje težine tijela na kosti kuka.

Zglob između sakruma i iljačne kosti važan je u prenošenju teuine tijela na donje ekstremitete. Ligamenti koji stabiliziraju zglob nisu vidljivi na rtg snimci. Posteriorni rub zgloba medijalnije je postavljen od anteriornog.

40

Ukoliko snop zraka nije sužen sakroilijakalni zglob može se prikazati na AP snimci L-S kralješnice.

• Sakroilijakalni zglob može se prikazati i u kosoj pojekciji. • U desnom kosom poloćaju prikazuje se lijevi sakroilijakalni zglob.

41

Sakroilijakalni zglob CT zdjelice III

• Sakroilijakalni zglob je stabilan zglob. • Zglob je koso postavljen tako da mu je posteriorni dio medijalniji od njegovog anteriornog dijela.

Sakroilijakalni zglob MR zdjelice aksijalni presjek I

• Jaki prednji i stražnji ligamenti prijeće veće kretnje u zglobu. • Na ovom presjeku jasno se vidi 42

medijalniji položaj posteriornog dijela zgloba.

Sakroilijakalni zglob MR abdomena koronarni presjek I

Tanka tamna linija predstavlja posteriorni dio sakroilijakalnog zgloba i korteks sakruma i ilijakalne kosti.

Kokcigis

• Kokcigis se sastoji iz 4 rudimentarna kralješka 43

• Smješten je distalno od sakruma • Rudimentarni kralješci spojeni su trokutasto oblikovanu kost

- Tri distalna kralješka sastoje se samo od korpusa. - Prvi segment ima dva roga koji predstavljaju rudiment pedikla i transverzalnog nastavka - Sa kokcigisa započima dio m. gluteusa maksimusa kao i anokokcigialni ligament .

• Kokcigis je skup od 4 rudimentarna kralješka i nalazi se posteriorno od rektuma. • Na njega se hvata dio m. gluteusa maksimusa

• Osim m. gluteusa maksimusa na kokcigisu se nalazi i hvatište nekoliko mišića poda zdjelice

44

Ishijadična kost

Ishijadićna kost oblikovana je poput slova "L" i tvori posteriornu trećinu acetabuluma. Dijeli se u tri dijela: 1. Tijelo koje sa spaja sa ilijačnom kosti 2. Tuberozitas koji se projecira prema dolje 3. Ramus koji ide prema gore i spaja se sa pubičnom kosti. • Kada je kuk u ekstenziji tuberozitas ishijadične kosti prekriven je sa m gluteus maksimusom. • Pri fleksji kuka tiberozitas je neprekrivena i u sjedećem položaju nosi težinu tijela.

• Ishijadična kost je najinferiornija kost zdjelice koja se satoji od korpusa i ramusa. • U prvim godinama života korpus je spojen sa ilijačnom kosti i pubisom hrskavičnim spojem • Ova veza s vremenom osificira. • U sjedečem položaju ishijadična tuberozitas nosi težinu tijela.

45

Ishijadična kost - CT zdjelice VI Odnos tuberozitasa ishijadične kosti i velikog glutealnog mišića najbolje je vidljiv na ovom skenu.

Ishijadična kost - MR zdjelice aksijalni presjek V

46

• Odnos tuberozitasa ishijadične kosti i velikog glutealnog mišića dobro je vidljiva na ovom presjeku. • Tamna linija oko kosti odgovara signalu kortikalisa kosti i burze koja se nalazi između kosti i mišića.

Tuberozitas ishijadične kosti • Tuberozitas je najdonji dio ishijadične kosti. U sijedećem položaju nosi težinu tijela. Smješten je između korpusa ishijadične kosti koja se nalazi posteriorno i ramusa ishijadične kosti koji je anteriorno. Tuberozitas ishijadične kosti smješten je između korpusa kosti koja se nalazi posteriorno i ramusa koji je anteriorno. - Ishijadični ramus izlazi anteriorno iz tuberozitas ishijadićne kosti i spaja se sa inferiornim ramusom pubične kosti.

- U položaju žabljeg kraka ishijadićna kost predstavlja posteriorni stup kuka. - Tuberozitas se nalazi u inferiornom dijelu i nosi težinu tijela u sjededćem položaju. - Ramus ishijadične kosti medijalno se spaja sa ramusom inferiorom pubične kosti.

47

Tuberozitas ishijadične kosti - CT bedra III

• Na ovom skenu najbolje se vidi odnos tuberozitasi ishijadične kosti i velikog glutealnog mišića. • Prostor između ishijadićne kosti i pubisa simfize predstavlja obturatorni otvor u kojem se nalaze vanjski i unutrašnji obturatorni mišić. • Pretraga je rađena prozorom za kost tako da su mićići tamno sivi i nerazdvojeni.

Ishijadična spina

48

• Ishijadična spina je izbočenje koje je usmjereno posteriomedijalno sa stražnje površine ishijadične kosti. • Na nju se hvata sakrospinozni ligament. • Dijeli mali scijatični urez koji se nalazi inferiorno od velikog scijatičnog ureza.

Ishijadična spina je posteriorno izbočenje ishijadične kosti. Često ju je teško vidjeti u AP projekciji. Nalazi se u visini glave femura. Na njoj se nalazi hvatište nekoliko mišića i ligamenata zdjelice. Predstavlja granicu između velikog i malog scijatičnog ureza.

- Na ovoj snimci ishijadična spina projecira se iznad medijalnog dijela acetabuluma i

49

gornjeg pubičnog ramusa.

Pubična kost

• Pubična kost oblikuje anteriorni dio zdjeličnih kostiju, kao i anteriornu trečinu acetabuluma. • Dijeli se u tri dijela: 1.tijelo kosti 2.superiorni ramus 3.inferiorni ramus • Tijelo pubične kosti spaja se u medijalnoj liniji sa tijelom pubične kosti druge strane tvoreći simfizu.

• Superiorni ramus ide prema gore i lateralno i spaja se sa tijelom ilijakalne kosti. • Inferiorni ramus ide prema dolje, straga i lateralno i spaja se sa ramusom ishijadične kosti. • Na anteriornom dijelu tijela pubisa nalazi se pubična krista. • Pubični tuberkul je izbočenje tijelu kosti koje se nalazi 2,5 cm lateralno od simfize. • Na tom mjestu hvatište je ingvinalnog ligamenta.

1. Superiorni ramus 50

2. Inferiorni ramus 3. Simfiza

• Dva tijela pubisa spajaju se u medijalnoj liniji tvoreći simfizu. • Simfiza je stabilan, slabo pokretljiv zglob. • Pošto je simfiza hrskavica nevidi se na rtg snimci tako da se prikazuje kao slobodan prostor između dvije kosti. • Ramus supoerior usmjeren je posteriorno tvoreći rub zdjelice i lateralno tvoreći anteriorni dio acetabuluma. • Inferiorni ramus usmjeren je posteriorno i inferiorno i spaja se sa ramusom ishijadične kosti. • Pri rođenju na tom spoju nalazi se hrskavica koja osificira u ranom djetinstvu.

Pubična kost - CT zdjelice VI (žena)

• Simfiza je spoj dvije pubične kosti • Zglob je stabilan ali slabo pokretan. • Anterolateralno od simfize nalazi se m pektineus. • U muškaraca anteriorno od simfize nalazi se i spermatička korda. • Posteriorno od simfize, u medijalnoj liniji, nalazi se prostata.

1. simfiza 51

2. ramus inferior • Inferiorni ramus pubične kosti spaja se sa ramusom ishijadične kosti. • Simfiza je artikulacija između dvije pubične kosti.

Pubična kost - MR zdjelice aksijalni presjek IV

• Koštana moždina ima signal po kojem se prepoznaje kost. • Kortikalis kosti neproducira signal i na MR se vidi kao crna linija.

52

Pubična sinfiza • Simfiza je hrskavični zglob koji u medijalnoj liniji spaja dva tijela pubičnih kostiju. • Svaka zglobna površina prekrivena je tankim slojem hijaline hrskavice. • Između dvije artikularne površine nalazi se fibrokartilaginozni disk koji je deblju u žena. • Superiorni pubički ligament spaja pubićne kosti s gornje strane. • Arkuatni pubični ligament pojačava vezu kostiju s inferiorne strane. • S anteriorne strane tetive m. rektusa abdominalisa i m. oblikusa eksternusa osiguravaju potporu simfize. • Pubična sinfiza je snažnan, ali slabo pokretljiv zglob u kojem se u medijalnoj liniji spajaju korpusi pubičnih kostiju. • Pošto je simfiza hrskavična nije vidljiva na rtg snimci.

Pubična kost - CT bedra II

• Sinfiza je hrskavična tako da nije radiopačna. • Ovaj sken napravljen je sa prozorom za kost.

53

Obturatorni otvor

• Obturatorni otvor ima ovalan oblik. • Ograničen je ishijadičnom i pubičnom kosti. • Nalazi se inferiorno i medijalno od acetabuluma. • U cijelosti je prekriven fibroznom membranom. • U gornjem i prednjem dijelu membrane nalaze se manji otvori. • Obturatorni otvor oblikuju ramusi pubične i ishijadične kosti. • Na rtg snimci izgleda kao radiolucentno podrućje. • Otvor je prekriven membranom te sa unutrašnje i vanjske strane zdijelice sa obturatornim mišičima.

M. obturator eksternus • Ovaj mali mišić pomaže u lateralnoj rotaciji bedra. • Na ovom skenu vidljiv je samo njegov manji dio. • Polazi izvan obturatornog otvora, ide posteriorno i hvata se na posteriorni dio femura u trohanternoj jami.

54

M 0bturator eksternus

M. obturator internus • Pomaže u lateralnoj rotaciji bedra. • Započima na medijalnoj (zdjeličnoj) granici obturatornog otvora. • Ide posteriorno gdje postaje tetiva i napušta zdjelicu kroz scijatični otvor te se hvata za veliki trohanter femura.

M 0bturator internus

Acetabulum • Acetabulum je poput čaše oblikovana udubina • Tvore ga spoj ileuma, koji se nalazi kranijalno, ishiuma, koji se nalazi straga i pubisa, koji se nalazi anteriorno. • Artikulira sa glavom femur. • Artikularna ploha prekrivena je hijalinom hrskavicom • Dno acetabuluma – acetabularna fosa, predstavlja neartikulacijsku površinu i prekrivena je periostom.

55

1. krov acetabuluma 2. anteriorna granica (labrum) 3. posteriorna granica (labrum) 4. medijalni zid

Acetabulum je poput čaše oblikovana šupljina koja artikulira sa glavom femura. Čine ga ileum, ishi i pubis. Na rođenju je hrskavični spoj te tri kosti koje osificiraju u pubertetu. Acetabularni labrum je fibrokartilaginozna granica koja acetabulum čini dubljim tako da se polovina glave femura nalazi u acetabulumu. Na frontalnoj snimci vidi se medijalni zid acetabuluma oblikovan poput kapi. Uslijed kosog položaja acetabuluma na A-P snimci posterioprni rub (labrum) nalazi se ispod anteriornog ruba (labruma). Ileum uglavnom čini krov acetabuluma. Dio krova acetabuluma kroz kojeg rtg zrake tangencijalno prolaze na snimci ima pojačani denzitet.

1. Krov acetabuluma 2. Anteriorni rub (labrum) 3. Posteriorni rub (labrum) 4. Medijalni rub – Kohlerova kaplja • Položaj „žablje noge“ - zdijelica je u A-P projekciji a noga se nalazi u vanjskoj rotaciji.

56

1) Krov acetabuluma tvori ileum, 2) Anteriorni rub uglavnom tvori projecira se kao nastavak gornjeg pubičnog ramusa, 3) Posteriorni rub uglavnom tvori ishium • Anteriorni i posteriorni rub projeciraju se iznad glave femura 4) Medijalni rub acetabuluma jačeg je denziteta – radiološki opis Kohlerova kaplja.

Acetabulum • Na CT skenovim kroz glavu femura prikazuju se anteriorni i posteriorni rub acetabuluma • Anteriorni rub čini superiorni pubički ramus • Posteriorni rub čini ishium • Na ovom skenu najbolje je prikazan zglob u kojeg se kugla – glava femura, nalazi u čašici – acetabulum.

Femur i koljeno Femur: Femur je najduža, najčvršća i najjaća kost u tijelu 57

Glava femura je okrugla i artikulira sa acetabulumom i tvori kuk. U centru glave femura nalazi se mala depresija – fovea capitis, na koju se hvataju ligamenti glave. Vrat femura dužine je 5 cm i proteže se od glave do velikog trohantera. Sa dijafizom tvori kut od 120°. Veliki i mali trohanter locirani su na mjestu spoja vrata i dijafize femura. Veliki Trohanter je gornji i nalazi se lateralno od vrata. Na njemu se hvataju moišići glutealne regije. Mali trohanter smješten je na posteriomedijalnoj strani proksimalnog femura. Na njega se fvata m. ileopsoas Anteriorno između trohantera nalazi se Intertrohanterna linija, a posteriorno intertrohanterna krista. Dijafiza femura proteže se od trohantera proksimalno do kondila distalno. U srednjem dijelu je okrugla dok distalno postaje ravna. Linea aspera nalazi se u srednjem posteriornom dijelu femura. Na distalnom dijelu femura nalaze se medijalni i lateralni kondil koji artikuliraju sa tibijom u koljenom zglobu. Posteriorno kondili su podjeljeni popt slova „U“ oblikovanim urezom. Anteriorno kondili su podjeljeni malim naborom.

1. Glava femura 2. Fovea 3. Vrat 4. Veliki trohanter 5. Intertrohanterni greben 6. Mali trohanter 1) Sferična glava femura artikulira sa acetabulumom, • Prekrivena je hijalinom hraskavicom, 2) Fovea u kojoj se nalazi hvatište ligamenata nije prekrivena hijalinom hrskavicom. Prostor između glave femura i acetabulumna odgovara radiotransparentnoj hrskavici, 3) Vrat femura spaja glavu sa dijafizom. Na bazi vrata nalazi se mjesto hvatišta fibrozne kapsule zgloba kuka, 4) Veliki trohanter je širok i lateralno smješten, 5) Između trohantera nalazi se intertrohanterna krista,

6) Mali trohanter je manji i smješten je medijalno i inferiorno, - Trohanteri služe kao hvatište brojnih mišića.

58

Femur

1. Dijafiza femura 2. Lateralni epikondil 3. Medijalni epikondil 4. Lateralni kondil 5. Medijalni kondil 6. Interkondilarni urez • Distalni dio dijafize femura se širi i tvori kondile koji artikuliraju sa tibijom i tvore koljeni zglob. • Medijalni epikondil je jaće zaobljen i više postavljen od medijalnog. • Između kondila nalazi se interkondilarni urez. • Ligamenti i menisci su radiolucentni i na snimci se ne vide.

1.Lateralni epikondil 2.Medijalni epikondil 3.Lateralni kondil 4.Medijalni kondil 5.Interkondilarni urez • Tunelarna snimka koljena napravljena u flektiranom koljenu • Na snimci se prikazuje donja artikularna ploha okruglih kondila • Menisci i ligamenti se ne vide.

59

Femur 1. Lateralni kondil 2. Medijalni kondil 3. Interkondilarni urez

• Na aksijalnoj snimci prikazuje se odnos patele i kondila femura • Prostor između femura i patele ispunjava hrskavica i suprapatelarna burza

1.Glava femura 2.Vrat femura • Sferična glava femura artikulira sa acetabulumom, • Vrat femura ide inferiorno i lateralno i spaja se sa velikim trohanterom, • Vrat jer najčešće njesto frakture femura.

1.Vrat femura 2.Veliki trohanter • Vrat femura spaja glavu sa trohanterom, • Veliki trohanter je znatno veći i više postavljen od malog.

60

Femur • Na CT skenovima u visini 2/3 natkoljenice dijafiza femura sa tri strane okružena je m. kvadricepsom, • M. aduktor magnus nalazi se posteriorno od femura.

• Korteks ima veći denzitet od koštane moždine, • U 3/3 natkoljenice femur je okružen m. kvadricepsom.

• Na aksijalnom MR presjeku ispod trohantera korteks femura je crn a moždina bijela • Aksijalni MR presjek u visini 1/3 natkoljenice • Korteks kosti je crn a moždina bijela • M. kvadriceps je anteriorno i lateralno od 61

femura • Aduktori su medijalno od femura • M. gluteus i duga glava m. bicepsa nalaze se posteriorno • Aksijalni MR presjek u visini 2/3 natkoljenice, • Korteks kosti je crn i u ovoj visini izdužen, • Izduženje odgovara linei asperi na koju se hvataju mišići. • Aksijalni MR presjek u visini 3/3 natkoljenice, • Korteks kosti je tanji a moždina šira, • Poplitearne krvne žile su posteriorno od femura, • Aksijalni MR presjek u visini kondila, • Anteriorno od femura nalazi se mast koja femur dijeli od tetive kvadricepsa.

Femur 1.Lateralni kondil 2.Medijalni kondil • Noge bolesnika nalaze se u različitoj visini • Desno se vide madijalni i lateralni kondil te interkondilarna jama • Na lijevoj strani prikazan je suprakondilarni dio femura sa patelom

• Sagitalni MR presjek koljena kroz medijalni kondil, • Korteks je crn, • Medijalni kondil femura artikulira sa medijalnim površinom tibije, • Između zglobnih tijela vidi se artikulacijska hrskavica – medijalni menisk

62

1.Lateralni kondil 2.Interkondilarna jama 3.Medijalni kondil • Koronarni MR presjek kroz prednji dio kondile femura, • Kondili femura artikuliraju sa plohama tibije • Artikularna hrskavica je siva a menisci crni .

Patela • Patela je velika sesmoidna kost koja se nalazi u tetivi m. Quadricepsa, • Ima triangularni oblik, • Posteriorni dio artikulira sa kondilima femura, • Na gornji dio patele hvata se tetiva quadricepsa, • Na apeks patele hvata se poplitearni ligament koji ide na tuberozitas tibije . • Patela je oblikovana poput diska • Superponira se iznad femoralnih kondila • Na A-P snimci vidi se kao pojačani denzitet

• U postraničnoj projekciji patela ima oblik kvadrata, • Iznad i ispod patele nalaze se masni jastučići.

• Medijalni dio patele je deblji od lateralnog, 63

• Na stražnjoj plohi patele nalazi se hrskavica koja artikulira sa kondilima femura, • Patela se nalazi anteriorno od femura, • Korteks patele je crn a moždina svjetla, • Posteriorni dio patele emitira intermedijalni signal hrskavice. • Na sagitalnom MR presjeku vidi se hvatište tetive m. Quadricepsa. • Izmešđu patele i femura te u infrapatelarnom dijelu ispred tibiofemoralne artikulacije vidi se masni jastučić.

Anteriorni križni ligament

Anteriorni krucijatni ligamenti su jaka fibrozna traka koji se zajedno sa posteriornim krucijatnim ligamentima hvataju sa tibije na femur. Anteriorni krucijatni ligamenti polaze sa anteriornog dijela interkondilarnog podrućja tibije, posteriorno od medijalnog meniska. Idu prema superiorno, posteriorno i lateralno i hvata se za posterirni dio lateralnog kondila femura. Koljeni zglob kriša od medijalno prema lateralno .

Anteriorni krucijatni ligament prevenira posteriorni pomak femura u odnosu na tibiju. Polazi sa medijalnog dijela lateralnog kondila u intrakondilarnoj jami. Na MR presjecima daje slabi signal i izgleda crn. Na koronarnom presjeku vidi se hvatište anteriornog križnog ligamenta za interkondilarnu površinu lateralnog kondila femura.

64

Posteriorni križni ligament

Posteriorni krucijatni ligamenti su jaka fibrozna traka koji se zajedno sa anteriornim krucijatnim ligamentima hvataju sa tibije na femur. Posteriorni krucijatni ligamenti polaze sa posteriornog dijela interkondilarnog podrućja tibije. Idu prema superiorno, anteriorno i medijalno i hvata se za anteriorni dio medijalnog kondila femura. Koljeni zglob kriša od lateralno prema medijalno. Posteriorni krucijatni ligament hvata se za interkondilarnu stranu medijalnog kondila. Prevenira anteriorni pomak femura u odnosu na tibiju. Posteriorni krucijatni ligament hvata se za interkondilarnu površinu medijalnog kondila femura.

65

Lateralni kolateralni ligament Lateralni kolateralni ligament je traka dužine 5 cm. Polazi sa lateralnog epikondila femura i hvata se za glavu fibule. Od lateralnog meniska odjeljen je tetivom popliteusa Osigurava lateralnu stabilizaciju koljena . Polazi sa lateralnog epikondila femura i hvata se za glavu fibule. Od lateralnog meniska odjeljen je tetivom popliteusa. Osigurava lateralnu stabilizaciju koljena. Polazi sa lateralnog epikondila femura i hvata se za glavu fibule, od lateralnog meniska odjeljen je tetivom popliteusa. Osigurava lateralnu stabilizaciju. koljen

66

Medijalni kolateralni ligament Medijalni kolateralni ligament je uska traka dužine 9 cm, polazi sa medijalnog epikondila femura i hvata se za medijalni kondil tibije. S nekoliko tračaka hvata se za medijalni menisk. Polazi sa medijalnog epikondila femura i hvata se za medijalni kondil tibije. S nekoliko tračaka hvata se za medijalni menisk i fibroznu zglobnu čahuru. Povreda medijalnog kolateralnog ligamenta uvijek prati povreda medijalnog meniska.

Medijalni menisk Medijalni menisk je poput slova C oblikovan fibrokartilaginozni nabor smješten između medijalnog kondila tibije i femura Na poprečnom presjeku ima oblik trokuta Medijalni rub spaja se sa medijalnim kolateralnim ligamentom i kapsulom Gornja površina meniska je konkavna Za tibiju se hvata anteriornim i posteriornim rogom 1) Anteriorni rog 2) Posteriorni rog - Periferna granica meniska spojena je sa zglobnom kapsulom, - U T1 vremenu menisk je crn.

67

Uska crna struktura između medijalnog kondila tibije i femura odgovara medijalnom menisku. Na ovom koronarnom presjeku vidi se spoj meniska i kolateralnog ligamenta.

Lateralni menisk Lateralni menisk je poput slova C oblikovan fibrokartilaginozni nabor smješten između lateralnog kondila tibije i femura. Na poprečnom presjeku ima oblik trokuta. Medijalni rub je slobodan. Gornja površina meniska je konkavna. Za tibiju se hvata anteriornim i posteriornim rogom.

1) Anteriorni rog 2) Posteriorni rog U T1 vremenu menisk je crn. Uska crna struktura između lateralnog kondila tibije i femura odgovara lateralnom menisku. Lateralni menisk odvojen je od kapsule i laterelnog kolateralnog ligamenta m. popliteusom.

Tibija Tibija je medijalna kost potkoljenice. To je duga kost koja se sastoji od proksimalne i distalne metafize i dijafize. Proksimalni kraj je ravan i na njemu se nalaze dva kondila koja artikuliraju sa kondilima femura. Između kondila nalaze se interkondilarne eminencije. Na donjoj površini lateralnog kondila nalazi se artikulacija sa glavom fibule. Na poprečnom presjeku diafiza ima trokutasti oblik. Na medijalnom kraju distalne metafize nalazi se medijalni malerol. Na donjem dijelu distalne metafize nalazi se artikulacijona ploha za talus Na lateralnoj površini distalne metafize nalazi se artikulacijona ploha za fibulu. 1) Lateralni kondil 2) Medijalni kondil 3) Interkondilarne eminencije 68

4) Epifizna pukotina 5) Dijafiza tibije - Artikularni kondili tibije su ravni Između kondila nalaze se interkondilarne eminencije. - Ligamenti i artikulacijone hrskavice se ne vide te zglob izgleda „praznim“. - Dijafiza tibije šira je od dijafize fibule.

- Na postraničnoj snimci kondili se superponiraju. Interkondilarne eminencije uzdižu se lagano iznad kondila. Tuberozitas tibije je proksimalni prednji dio tibije na koji se havata patelarni ligament. - Na A.P snimci tibija je medijalna kost potkoljenice. Između tibije i fibule nalazi se interosalni ligament koji se na snimci ne vidi.

1) Kondili tibije 2) Dijafiza tibije -Na postraničnoj snimci tibija se projecira nešto ispred fibule - Anteriorno tibije je tik pod kožom - Mišići se nalaze posteriorno

Na distalnoj metafizi tibija artikulira sa talusom. Medijalno, medijalni maleol stabilizira talus Lateralno nalazi se artikularna ploha za maleol fibule. Distalna tibija artikulira sa talusom. Na postraničnoj snimci medijalni maleol se superponira nad tibijom i talusom. - Na sagitalnom MR presjeku kroz interkondilarne eminecije vidi se hvatište patelarnog ligamenta za tuberozitas tibije - Prikazano je hvatište posteroiornog križnog ligamenta za posteriornu interkondilarnu površinu - Korteks kosti ima slabi signal te je na snimci crn. - Na kosom sagitalnom MR presjeku kroz interkondilarne eminecije vidi se hvatište patelarnog ligamenta za tuberozitas tibije.

69

Fibula Fibula je lateralna kost potkoljenice. To je duga kost koja se sastoji od proksimalnog i distalnog kraja i dijafize. Proksimalni kraj fibule artikulira sa donjim dijelom lateralnog kondila tibije. Na medijalnom rubu dijafize nalazi se greben za kojeg se hvata interosalna membrana. Na distalnom dijelu nalaziu se fibularni maleol. Na medijalnoj strani maleola nalazi se artikulacijska ploha za talus. 1) Glava fibule 2) Dijafiza fibule - Glava fibule dijelom se projecira nad lateralnim kondilom tibije. - Dijafiza fibule bitno je uža od dijafize tibije. - U postraničnoj projekciji glava fibule projecira se iznad tibijalnih kondila. - Dijafiza fibule projecira se iza dijafize tibije. - Fibula je tanka i lateralno položena od tibije.

Fibula tvori lateralni dio skoćnog zgloba. Distalna fibula ligamentima je spojena sa distalnom tibijom, talusom i kalkaneusom. Lateralni maleol palpira se na koži. U postraničnoj projekciji distalna fibula projecira se iznad distalne tibije i talusa.

- U odnosu na koljeno glava fibule je posteriorno smještena, - Na glavu fibule hvata se tetiva bicepsa femoralisa, - Tetive emitiraju slabi signal i na MR mjerenju u T1 vremenu su crne.

70

Talus Talus je tarzalna kost koja artikulira sa tibijom i fibulom i tvori skoćni zglob. Sastoji se iz tijela, vrata i glave. Tijelo talusa ima kuboidni oblik. To je gornji dio talusa i poznat je još pod imenom trohleja.Tijelo talusa ima tri artikularne površine. Medijalna površina artikulira sa medijalnim maleolom. Lateralna površina artikulira sa lateralnim maleolom. Donja površina talusa artikulira sa kalkaneusom. Posteriorno se projeciraju dva nastavka – medijalni i lateralni tuberkul. Između njih nalazi se urez za tetivu m. halusisa longusa. Vrat talusa nalazi se anteriorno od tijela i spaja tijelo i glavu talusa. Na donjoj površini vrata nalazi se žlijeb koji je ispunjen interosalnim talokalkanealnim ligamentima. Glava talusa je anteriorno položena i artikulira sa navikularnom kosti.

- glava - vrat - trohleja - posteriorni nastavak - Glava artikulira sa navikularnom kosti - Trohleja prema kranijalno artikulira sa tibijom, medijalno sa medijalnim maleolom a lateralno sa lateralnim maleolom - Posteriorni nastavci su kratki izdanci koji artikuliraju sa kalkaneusom.

71

Kalkaneus Kalkaneus je najveća i najjaća kost stopala. Nalazi se ispod talusa. Prema gore artikulira sa talusom. Tuber kalkaneusa usmjeren je prema dole i prenosi težinu tijela na zemlju. Na njega se hvata ahilova tetiva. Anteriorna površina kalkaneusa artikulira sa kuboidnom kosti. - Zglob kalkaneusa i kuboidne kosti - Prednji rog - Sustentakulum tali - Subtalarni zglob - Tuberozitas kalkaneusa - Kalkaneus prema gore artikulira sa talusom a prema napred sa kuboidnom kosti. - Prednji rog kalkaneusa je mali koštanim izdanak koji artikulira sa kuboidnom kosti. - Na medijalnoj površini nalazi se sustentakulum tali koji podržava talus. - Na tuberositas kalkaneusa hvata se Ahilova tetiva.

Navikularna kost Navikularna kost je ovalna kost smještena između talusa i 3 kuneiformne kosti. Posteriorno artikulira sa glavom talusa. Na anteriornoj površini nalaze se tri facete za artikulaciju sa 3 kuneiformene kosti. Na lateralnoj površini nalazi se eaceta za artikulaciju sa kuboidnom kosti. - Navikularna kost posteriorno artikulira sa talusom, - Anteriorno artikulira sa 3 kuneiformne kosti, - Lateralno artikulira sa kuboidnom kosti.

72

Kuboidna kost Kuboidna kost nalazi se na lateralnoj strani stopala između kalkaneusa i IV i V metatarzalne kosti. Na medijalnoj strani nalazi se artikularna ploha za lateralnu kuneiformnu kost. Posteriorna strana oblikovana je poput sedla i artikulira sa kalkaneusom. Na anteriornoj strani nalaze se dvije facete za artikulaciju sa IV i V metatarzalnom kosti. Kuboidna kost posteriorno artikulira sa kalkaneusom. Anteriorno artikulira sa IV i V metatarzalnom kosti. Na postraničnoj snimci dobro se prikazuje zglob sa kalkaneusom.

Kuneiformne kosti Tri kuneiformne kosti artikuliraju posteriorno sa navikularnom kosti. Anteriorno artikuliraju sa I, II i III metatarzalnom kosti. Prva kuneiformna kost je medijalno položena dok se III nalazi laetralno. I kuneiformna kost je najveća i artikulira sa I metatarzalnom kosti. Tri kuneiformne kosti artikuliraju posteriorno sa navikularnom kosti. Anteriorno artikuliraju sa I, II i III metatarzalnom kosti. Lateralna kuneiformna kost artikulira sa kuboidnom kosti. Na postraničnoj snimci kuboidne kosti se prekrivaju.

73

Metatarzalne kosti Metatarzalne su duge kosti stopala. Sastoje se od baze proksimalno, diafize i glavice distalno. Broje se od medijalne strane stopala prema lateralno. Proksimalno artikuliraju sa tarzalnim kostima i falangama distalno. I metatarzalna kost je najveća. Proksimalno I metatarzalna kost artikulira sa medijalnom kuneiformnom kosti. II metatarzalna kost je najduža. Proksimalno artikulira sa intermedijalnom kuneiformnom kosti. Ona ima i male zglobove sa medijalnom i lateraslnom kuneiformnom kosti. III metatarzalna kost artikulira sa lateralnom kuneiformnom kosti. IV i V metatarzalna kost artikuliraju sa kuboidnom kosti. Baza V metatarzalne kosti prominira lateralno i na nju se hvata tetiva peroneusa brevisa. Na postraničnoj snimci metatarzalne kosti uglavnom se prekrivaju. Ističe se baza V metatarzalne kosti. Često se vidi i IV metatarzalna kost.

Falange Falange stopala su kratke kosti koje imaju proksimalnu bazu, dijafizu i distalnu glavicu. Četiri prsta imaju tri falange dok palac ima dvije falange. Baze proksimalnih falangi artikuliraju sa glavicama metatarzalnih kostiju. Glavice proksimalnih falangi artikuliraju sa bazama medijalnih falangi. Medijalne falange su kraće od proksimalnih. Distalne falange su najkraće i svojoom bazom artikuliraju sa glavicom medijalnih falangi. II – V Proksimalna I Distalna I - Palac ima samo proksimalnu i distalnu falangu, - II - V prsta imaju tri falange, - Na postraničnoj snimci teško je razlikovati falenge jer se međusobno superponiraju. 74

Sesamske kosti

- Obično postoje dvije sesamska kosti, - To su medijalna i lateralna sesamska kost, Uloga im je reduciranje trenja tetiva koje prolaze preko kostiju.

M. Gluteus maximus M glutealis maksimus je jedan od najvećih mišića u tijelu. Smješten je superficijalno u glutealnoj regiji. Polazi sa vanjske strane ileuma, posteriorne strane sakruma i kokcigisa te sakrotuberoznog ligamenta. Hvata se za glutealnu tuberozitas femura i preko fascije late za lateralni kondil tibije. Ekstendira i lateralno rotira kuk te pomaže ekstenziju koljena.

M. Gluteusa maksimusa je najveći mišić glutealne regije. Nalazi se posteriorno tik ispod subkutane masti i kože. Na ovom presjeku vidi se odnos sa ishijadičnom kosti.

75

M. Gluteusa maksimusa hvata se za posteriorni dio femura i fasciju latu. Medijalno od njega nalazi se duga glava femoralnog bicepsa.

M. Gracilis Gracilis je dugi, poput trake tanki mišić koji se nalazi na medijalnoj strani natkoljenice. Jedini je mišić aduktorne grupe koji prelazi koljeno. Polazi sa donjeg ramusa i tijela pubične kosti. Hvata se za proksimalni dio medijalne površine tibije. Gracijlis je aduktor kuka, fleksor koljena i medijalni rotator noge pri flektiranom koljenu. Gracilis je dugi, poput trake tanki mišić koji započima na donjem dijelu pubične kosti i hvata se za medijalni dio tibije. Najpovršniji je aduktor i jedini koji prelazi koljeno. Od ostalih adduktora odjeljen je slojem masti. Na CT presjeku kroz medijalnu 1/3 natkoljenice, zbog prisustva naslage masti koje se nalaze u njegovoj okolini, lako ga je razlikovati od drugih aduktora.

Na MR presjeku u visini epikondilima femura gracilis prelazi u tetivu koja će se vezati na medijalni dio tibije. Na MR presjecima tetiva je crna i nalazi se posteriorno od m. sartoriusa i medijalno od m. semimemranosusa.

M. Quadriceps Kvadriceps je mišić anteriornog dijela natkoljenice Sastoji se od 4 mišića:

76

m. rectus femoris m.vastus lateralis m. vastus intermedius m. vastus medialis Započima na kostima zdjelice i gornjoj trečini femura. Preko tetiva kvadricepsa hvata se za patelu. Izvodi ekstenziju koljena, a m. rektus femoris je i fleksor kuka. Nalaze se uz anteriornu i lateralnu stranu femura. Rektus jedini prelazi kuk i iz tog razloga flektira natkoljenicu. Rektus femoris graniči sa tenzorom fascije late i seratusom anteromedijalno te medijalnim vastusom posteriorno. Vastus lateralis nalazi se lateralno od femura. Vastus intermedijus i medijalis nalaze se anteriorno od femura. U visini proksimalne 1/3 natkoljenice m. quadriceps okružuje femur. Ukoliko nema nakupine masti pojedine mišiće teško je izdvojiti.

• U visini distalne 1/3 nadkoljenice quadriceps okružuje femur sa tri strane, • M. vastus medijalis ćini lateralnu granicu aduktornog kanala kroz koji prolaze fgemoralne krvne žile, • Na MR aksijalnim presjecima u visini proksimalne 1/3 natkoljenice teško je razdvojiti quadriceps ukoliko se među mišićima nenalazi tanki sloj masti, • M. vastus lateralis nalazi se lateralno od femura, • M. rectus femoris nalazi se nalazi se u anteriornom dijelu natkoljenice, lkateralno od M. sartoriusa, • Na aksijalnom MR presjeku kroz kondile femura 4 glave mišića spajaju se u jednu tetivu koja je anteriorno od femura, • Između tetive quadricepsa i femura nalazi se masni jastučić, • Ovaj masni jastučić vidi se na postraničnoj snimci koljena kao lucentno podrućje ispred femura, • Na koronarnom MR presjeku kroz patelu m. vastus medijalis i lateralis nalaze se uz femur.

Patelarni ligament

77

• Patelarni ligament je jaka traka koja ide sa donjeg ruba patele na tuberozitas tibije, • Od koljenog zgloba odjeljen je masnim jastučićem, a od anteriorne površine tibije infrapoplitearnom burzom, • Patelarni ligament predstavlja nastavak tetive quadricepsa oko patele, • Hvata se za tuberozitas tibije, • Iza ligamenta u infrapatelarnom dijelu vidi se veća nakupina masti.

M. Sartorius

• M. Sartorius je poput trake oblikovani mišić koji se nalazi na prednjem dijelu natkoljenice , • U većem dijelu natkoljenice prekriva femoralnu arteriju, • Polazi sa anteriorne superiorne ilijakalne spine, • Hvata se za proksimalnu trečinu medijalne površine tibije, • On je fleksor, aduktor i lateralni rotator kuka,. • Flektira i koljeni zglob, • Ovim mišićem prekriže se noge u sjedećem položaju

• Sartorius je uski mišić koji se proteže od ilijačne kosti do femura • Na aksijalnom CT presjeku kroz pubičnu kost sartotius čini lateralnu granici femoralnog trokuta, • Većim dijelom prekriva femoralne krvne žile.

• Sartorius tvori krov aduktornog kanala kroz kojeg femoralne krvne žile prolaze kroz natkoljenicu, 78

• U visini distalne trećine natkoljenice m. Sartorijus nalazi se medijalno, • Nalazi se iznad femoralnih krvnih žila i čini krov aduktornog kanala, • M. sartorius proteže se od ilijačne kosti do tibije, • Većim dijelom pročazi izmad femoralnih krvnih žila tvopeći krov aduktornog kanala, • Na aksijalnom MR presjeku kroz pubis nalazi se na medioanteriornom dijelu natkoljenice.

M. Biceps femoris • Biceps je jedan od tri mišića koji tvori koljenu tetivu, • Sastoji se od dvije glave, • Tetiva duga glava bicepsa polazi zajedno sa semitendinozusom sa ishijadičnog izbočenja, • Kratka glava bicepsa polazi sa linee aspere i gornjeg dijela suprakondilarne linije femura, • Tetive obe glave bicepsa se sastaju i tvore okruglu tetivu koja se hvata na glavu fibule, lateralni kondil femura i duboku fasciju potkolkjenice. • Duga glava ekstendira kuk, • Duga i kratka glava zajedno flektiraju nogu u koljenom zglobu te pri fleksiji koljena lateralno rotiraju nogu .

• Na aksijalnom CT presjeku u visini medijalne 1/3 natkoljenice duga glava je posteriorno od masne ploće koja ga dijeli od vastusa lateralisa i aduktora magnusa. • Nalazi se lateralno od semitendinozusa i semimembranozusa.

• Na aksijalnom MR presjeku u visini proksimalne 1/3 natkoljenice duga glava bicepsa leži posteriorno od aduktora magnusa i medijalno od gluteusa maksimusa, •Anteriorno od bicepsa je scijatični živac. • Duga glava je lateralno od semitendinozusa, • Kratka glava polazi sa posteriornog femura i slojem masti odjeljena je od vastusa lateralisa i 79

aduktora magnusa.

• Na aksijalnom MR presjeku kroz kondile femura tetiva bicepsa nalazi se lateralno , • Postupno se suzuje i hvata za lateralni dio fibule, • Kao i sve druge tetive i ligamenti ima na MR presjecima je crna.

M. popliteus • Popliteus je ravni trokutasti mišić koji leži na podu poplitearne jame, • Polazi sa lateralne površine lateralnog kondila femura, lateralno od polazišta lateralnog kolateralnog ligamenta, • Nekoliko vlakana polaze i sa lateralnog meniska, • Hvata se za posteriornu površinu tibije, • Flektira i rotira koljeni zglob. • Popliteus se nalazi dublje od gastroknemiusa i graniči sa tibijom, • Tvori donji dio poda poplitearne jame . • Popliteus tvori dno poplitearne jame, • Graniči sa posteriornom stranom tibije i poplitearnim krvnim žilama . • Polazište popliteusa nalazi se tik ispod mjesta polazišta lateralnog kolateralnog ligamanta, • Tetiva popliteusa hvata se za posteriorni dio lateralnog meniska i nalazi se unutar koljenog zgloba, • Na koronarnom MR presjeku popliteus se nalazi lateralno od lateralnog meniska i medijalno od lateralnog kolateralnog ligamanta.

M. Gastoknemius 80

• Gastroknemius ima dvije glave, • Medijalna, veća glava polazi sa poplitearne površine femura proksimalno od medijalnog kondila, • Manja lateralna glava polazi sa lateralnog kondila femura, • Tetive gastriknemijusa se spajaju sa tetivom soleusa i tvore Ahilovu tetivu koja se hvata za posterirnu stranu kalkaneusa, • Gastroknemius izvodi plantarnu fleksiju i fleksiju koljenog zgloba. 1.lateralna glava 2.medijalna glava • Obe glave bicepsa polaze sa posteriornog distalnog dijela femura, • Lateralna glava zapoćima sa lateralnog kondila, • Medijalna glava polazi sa posteriornog dijela femura tik iznad medijalnog kondila, • Između dvije glave gastroknemiusa nalaze se poplitearne žile, • Vena je poviše arterije,

• Sagitalni MR presjek kroz sredinu koljenog zgloba, • Medijalna glava gastroknemiusa polazi sa posteriornog dijela femura tik iznad medijalnog kondila i ide posteriorno prema tibiji, • Poplitearni mišić nalazi se anteriorno od medijalne glave gastroknemijusa i prileže uz samu tibiju.

Zajedničke ilijakalne arterije 81

Dvije zajedničke ilijakalne arterije provode krv koja hrani donji abdominalni zid, analni kanal, zdjelicu i donje ekstremitete. Započimaju na bifurkaciji aorte u visini korpusa L4 kralješka. Usmjerene su prema dole i lateralno uz medijalnu granicu m psoasa. U visini sakroilijaklnog zgloba dijeli se u vanjsku i unutrašnju ilijakalnu arteriju.

Lijeva i desna zajednička ilijakalna arterija započimaju na bifurkaciji aorte koja se nalazi u projekciji korpusa L4 kralješka. S krvlju opskrbljuju zdjelicu i donje Ekstremitete. U visini sakroilijakalnog zgloba dijele se na vanjsku i unutrašnju ilijakalnu arteriju .

Vanjske ilijakalne arterije

Vanjske ilijakalne arterije opskrbljuju krvlju inferiornu abdominalnu stijenku i donje ekstremitete. Započima na bifurkaciji zajedničke ilijakalne arterije koja se nalazi ispred sakroilijakalnog zgloba. Ide anteriorno i inferiorno uz rub zdjelice. Ispod ingvinalnog ligamenta nastavlja se u femoralnu arteriju.

Vanjska ilijakalna arterija započima na bifurkaciji zajedničke ilijakalne arterije u visini sakroilijakalnog zgloba. Prolazom kroz ingvinalni kanal postaje femoralna arterija .

82

Unutrašnje ilijakalne arterije Unutrašnja ilijakalna arterija provodi glavninu krvi u zdjelicu. Predstavlja terminalni ogranak zajedničke ilijakalne arterije. Ide medijalno od m. psoasa i anteriorno od sakroilijakalnog zgloba u visini L5-S1. Dijeli se na anteriorne i posteriorne ogranke.

Unutrašnja ilijakalna arterija – hipogastrična arterija, započima u visini sakroilijakalnog zgloba. Sa krvlju opskrbljuje organe i muskulaturu zdjelice, Na angiogramu inponira manjom i medijalnije smještenom od vanjske ilijakalne arterije. Za razliku od vanjske ilijakalne arterije ima brojne ogranke .

Femoralna arterija Femoralna arterija opskrbljuje krvlju donje ekstremitete. Kontinuitet je vanjske ilijakalne arterije kada prođe ispod ingvinalnog ligamenta. U početnom dijelu lateralno je od vene. Distalnije nalazi se anteriorno od vene. U početnom dijelu daje 3 velika ogranka. - Duboku femoralnu arteriju - Medijalnu cirkumfleksu - Lateralnu cirkumfleksu U aduktornom kanalu prelazi u poplitearnu arteriju

83

Femoralna arterija započima u ingvinalnom Dijeli se na duboku i površnu femoralnu kanalu kao nastavak vanjske ilijakalne arterije. arteriju.

Poplitearna arterija Poplitearna arterija predstavlja nastavak femoralne arterije kada izađe iz aduktornog kanala. Prolazi kroz poplitearnu jamu i dublje je smještena od vene. Daje 5 genikularnih arterija koje anastomoziraju oko koljena. Završava trifurkacijom. Poplitearna arterija medijalno je položena od vene medijalno i anteriorno u odnosu na venu.

U poplitearnoj jami poplitearna arterija je

Zajedno sa venom prolazi između dvije glave gastroknemiusa.

84

Anteriorna tibijalna arterija

Anteriorna tibijalna arterija je prva velika grana poplitearne arterije na trifurkaciji. U visini proksimalne tibije usmjerena je lateralno. Krvlju opskrbljuje anteriorni dio potkoljenice. Na stopalu nastavlja se u a. dorzalis pedis.

Fibularna arterija

Fibularna arterija izlazi iz posteriorne tibijalne arterije distalno od inferiorne granice m. Popliteusa. Spušta se uz fibulu. Na svom putu daje ogranke za mišiće posteriornog ila teralnog dijela potkoljenice. Završava

85

komunikacijom sa arkuatnom arterijom .

Rendgenska anatomija kralješnice

86

Cervikalna kralješnica

Cervikalna kralješnica sastoji se od 7 kralješaka. C kralješci imaju mali široki ali niski korpus. Neuralni kanal je širok i ovalano oblikovan. C3 – C7 kralješci imaju kratki bifidno oblikovani spinozni nastavak. C1, C2 i C7 su atipični.

C7 kralješak

87

Naziva se i prominentnim kralješkom Ima široke tranzversalne nastavke i dugi spinozni nastavak koji se može lako palpirati.

Cervikalna kralješnica 1 - C3 2 - C5 3 - C7 4 - transverzalni nastavak C4 5 - sninozni nastavak C6 Na A-P snimci cervikalne kralješnice prikazuju se korpusi, transverzalni i spinalni nastavci C3-C7 kralješka.

Na postraničnoj snimci prikazuje se svih 7 C kralješaka. Na ovoj snimci vidi se samo gornji dio C7 kralješka.

88

Postranična snimka Dobro se prikazuju intervertebralni prostori. Artikularni nastavci prikazuju se posteriorno od korpusa kralješaka iznad spinalnog kanala. Spinozni nastavak može biti podijeljen.

Na snimci C kralješnice u maksimalnoj ekstenziji najbolje se može pratiti granica korpusa kralješaka.

Linija spoja lamina je radiološki termin za tanku bijelu liniju koja se vidi na bazi svakog spinoznog nastavka a tvori ju spoj lamina. Spinalna moždina koja se na snimci nevidi prolazi u prostoru između posteriornog ruba korpusa i linije spoja lamine.

1- C3

2- C5 3- C7 4- Trup C4 89

5- Transverzalni nastavak C4 6- Gornji artikularni nastavak C6 7- Donji artikularni nastavak C5 8- Mjesto spoja lamina na C1

Na snimci C kralješnice u maksimalnoj fleksiji analizira se stanje ligamentarnog aparata. Transverzalni nastavci superponiraju se sa korpusima kralješaka i tvore pojačani denzitet.

Kosa snimka koristi se za analizu neuralnih otvora. Prikazuju se i pedikli ipsilateralne strane kao i artikulacije.

1- Korpus 2- Pedikul 3- Transverzalni nastavak 4- Artikularna ploha 5- Lamina 6- Spinozni nastavak 7- Transverzalni otvor Aksijalni CT presjek C3 Na skenu je prikazana koštana potpora spinalnoj moždini. Ispred korpusa 90

kralješka nalazi se hipofarinks.

1- Korpus C3 2- Korpus C5 3- Korpus C7 4- Intervertebralni disk Na ovom sagitalnom MR presjeku prikazani su odnosi C kralješnice i spinalne moždine. Dobro su prikazani intervertebralni diskovi. Korteks kosti je crn tako da granica kralješka ima izgled crne linije. Moždina kosti je svjetla.

Atlas (C1) Atlas je prvi C kralješak. Oblikovan je poput prstena i ima prednji i stražnji luk. Oba luka imaju tuberkule i mase lateralis kojin tvore rudimentalni transverzalni nastavak. Na svakom transverzalnom nastavku nalazi se otvor kroz koji prolaze vertebralne arterije. Za razliku od drugih cervikalnih kralješaka atlas nema korpus i spinozni nastavak. Artikulira sa lubanjom preko atlantookcipitalnog zgloba. U ovom zglobu odvija se fleksija i ekstenzija glave.

C1 kralješak oblikovan je poput prstena 91

koji okružuje dens C2 kralješka i spinalnu moždinu. Kranijalno artikulira sa okcipitalnom kosti a kaudalno sa artikularnim plohama C2. Na P-A snimci lateralne granice prstena vide se iznad lateralnih granica C2. Dens je centralno smješten.

1- Prednji luk 2- Stražnji luk Na postraničnoj snimci prikazuju se prednji i stražnji luk. Prednji luk je u kontaktu sa densom Razmak između prednjeg luka i densa ne prelazi 3 mm.

Na submandibularnoj snimci prikazuje se odnos densa i anteriornog luka C1. Posteriorni luk superponira se sa okcipitalnom kosti i ostalim dijelom C kralješnice te se na snimci ne vidi.

92

1- Prednji luk 2- Stražnji luk

Ukoliko su ligamenti intaktni na snimci u maksimalnoj ekstenziji nema pomaka densa u odnosu na anteriorni prsten C1.

Ukoliko su ligamenti intaktni na snimci u maksimalnoj fleksji nema pomaka densa u odnosu na anteriorni prsten C1. Razmak ne smije biti veći od 3 mm.

1- Masa lateralis 2- Transverzalni nastavak

Snimka kroz otvorena usta koristi se za analizu densa i artikulacije C1-2. Masa

93

lateralis prstena C1 prikazuje se lateralno. Prednji i stražnji luki teško je odrediti.

.

Gornje artikularna ploha mase lateralis artikuliraju kranijalno sa okcipitalnim kondilima Donje artikularna ploha mase lateralis artikuliraju kaudalno sa artikularnim plohama C2.

Korteks kosti daje slab signal i na MR mjerenju je crn. Slabi signal dobiva se od moždine iz prednjeg i stražnjeg luka. Moždina je okružena tankim crnim prstenom – korteks.

Axis (C2) Aksis je drugi C kralješak. Na transverzalnim nastavcima aksisa nalaze se otvori kroz koje prolaze vertebralne arterije. Ima koštanu ekstenziju – dens, koja prolazi kroz prsten C1 kralješka. Dens priječi horizontalni pomak glave u odnosu na C kralješnicu C2 artikilira sa C1 atlantoaksijalnim zglobom u kojem se odvija rotacija glave.

1- dens 2- korpus

94

Dens je kranijalni nastavak korpusa C2 kralješka. Ulazi u prsten C1 i ligamantima je povezan sa prednjim arkusom. Na P-A snimci dens se nalazi centralno između masa lateralis C1. Lateralna granica C2 poravnata je kranijalno sa lateralnom granicom C1 i kaudalno sa lateralnom granicom C3 Spinozni nastavak superponira se iznad korpusa kralješka.

Dens se prikazuje i na postraničnoj snimci kraniograma. Uspravno je postavljen i do 3 mm udaljen od prednjeg luka C1 s kojim je povezan ligamentima. Ligamenti se na snimci ne vide.

1- Korpus C2 2- Dens 3- Spinozni nastavak Dens se nalazi u prstenu C1. Anteriorni rub densa nalazi se do 3 mm od anteriornog luka C1. Dens funkcionira kao „korpus C1“. Korpus i spinozni nastava C2 su najveći od svih C kralješaka.

Snimka u maksimalnoj ekstenziji je od koristi za analizu odnosa densa i prenjeg luka C1.

Snimka u maksimalnoj fleksiji je od koristi za analizu povrede ligamenata koji povezuju dens i prednji luk C1.

95

1- Korpus C2 2- Spinozni nastavak 3- Dens Na snimci kroz otvorena usta dens se projecira u sredini prstena C1. Gornje artikularne plohe C2 artikuliraju sa donjim artikularnim plohama C1. Artikulaciona hrskavica je radiolucentna i na snimci se ne vidi. Spinozni nastavak najčešće je rascjepljen – bifidan i prikazuje se kao dva denziteta iznad korpusa C2.

1- Dens 2- Korpus C2 Na sagitalnom MR presjeku vidi se odnos C2 i spinalne moždine te C1 i farinksa.

Torakalna kralješnica Postoji 12 Th kralješaka od kojih svaki artikulira sa parom rebara. Kralješak se sastoji od korpusa i arkusa koji 96

okružuje i štiti spinalnu moždinu. Obostrano na arkusima nalaze se pedunkli i lamine koje se spajaju i tvore spinozni nastavak. Lateralno iz lamina izlaze transverzalni nastavci. 1- Th1 2- Th3 Cervikotorakalni prijelaz uvijek se vidi na P-A snimci C kralješnice. Posteriorna rebra artikuliraju sa korpusima i transverzalnim nastavcima Th kralješaka.

Cerviko-torakalni prijelaz uvijek se vidi i na kospj snimci C kralješnice. Posteriorna rebra artikuliraju sa korpusima i transverzalnim nastavcima Th kralješaka.

Na dobro eksponiranoj preglednoj snimci pluća mogu se prikazati korpusi svih Th kralješaka. Mogu se prikazati pedikli i spinozni nastavci svih kralješaka Transverzalni nastavci protežu se lateralno i aretikuliraju s rebrima.

Zbog superpozicije sa ramenima na postraničnoj snimci teško je prikazati gornje Th kralješke. Korpusi Th kralješaka poredani su u laganom kifotičnom položaju.

97

Postranična snimka Tranzversalni nastavci superponiraju se na korpuse. Rebra prekrivaju pedikle i djelomično spinozni nastavak. Radiolucentno podrućje između korpusa predstavlja intervertebralni disk. Na postraničnoj snimci Th kralješnica ima lagano kifotični oblik. Konture kralješaka su podjednake. Radiolucentno područje među korpusima odgovara intervertebralnom disku. Korpusi Th kralješaka osificirani su već pri rođenju te se mogu vidjeti na P-A snimci pluća.

U novorođene djece Th korpusi imaju pravokutni izgled ali za razliku od odraslih mogu izgledati nepravilnim poglavito na prednjoj strani.

1- T12 2- Pedikl Th6 3- Spinalni nastavak Th7 4- Transverzalni nastavak Th7 5- Intervertebralni disk Na a-p snimci Th kralješnice na svakom kralješku vide se dva pedikla i spinozni nastavak. Pedikli imaju okrugli oblik i nalaze se ispod gornje pokrovne plohe. Spinozni nastavci imaju izgled okomite kosti koja se superponira nad srednjim dijelom korpusa. U donjih Th kralješaka spinozni nastavci se superponiraju nad intravertebralnim diskovima. Rebra straga artikuliraju sa transverzalnim

98

nastavcima. Intervertebralni diskovi građeni su od hrskavice i na snimci izgledaju kao radiolucentno podrućje. Spinalna moždina i spinalni živci se ne vide.

1- Th6 i Th7 2- Pedikl Th10 3- Gornji artikularni nastavak Th11 4- Donji artikularni mnastavak Th10 5- Intervertebralni disk Na postraničnoj snimci, uslijed superpozicije ramenog obruća, gornji Th kralješci se ne prikazuju. Korpusi imaju oblik pravokutnika koji se prema kaudalno povećavaju. Pedikli se superponiraju. Donji artikularni nastavak gornjeg Th kralješka artikulira sa gornjim artikularnim nastavkom donjeg kralješka. Intervertebralni disk kao i spinalna moždina i spinalni živci se ne razabiru.

Cerviko-torakalni prelaz

1- Korpus 2- Pedikl 3- Transverzalni nastavak 4- Artikulacija s I. Rebrom 5- Lamina 6- Spinozni nastavak

99

Artikulacija sa rebrom karakterizira Th kralješke. Korpus kralješka, lamina i spinozni nastavak tvore koštani kanal koji štiti leđnu moždinu.

Torakalna kralješnica 1. Korpus kralješka 2. Transverzalni nastavak 3. Spinozni nastavak CT je optimalna metoda za analizu kralješnice. U koštannom prozoru analiziraju se traumatske promjene.

1- Korpus kralješka 2- Transverzalni nastavak 3- Spinozni nastavak

100

Na MR mjerenjima korteks kosti ima tamni – crni signal. Moždina kosti je svjetlija. Ovom pretragom neprikazuju se fini koštani detalji. MR daje izvanredne podatke o patološkim promjenama koštanoj moždini te spinalnoj moždine i korjena spinalnih živaca.

1. Th 4 2. Th 12 Na koronarnoj snimci prikazuju se intravertebralni disci. I na ovoj snimci moždina kosti je svjetla a korteks kosti taman.

Lumbalna kralješnica Lumbalna kralješnica sastoji se iz pet kralješaka. Normalno postoji konveksna zakrivljenost. Korpusi su veliki oblikovani poput bubrega. Medularni kanal je trokutast. Za razliku od C kralješnice u transverzalnim nastavcima nema otvore. Za razliku od Th kralješaka na transverzalnim nastavcima ne nalaze se zglobne plohe za rebra. Spinalna moždina završava u visini L2 kralješka, dok subarahnoidalni prostor završava u visini S2 segmenta.

101

1. L1 2. L5 3. Pedikl L4 4. Transverzalni nastavak L3 5. Spinozni nastavak L3 6. Intervertebralni disk L1-L2

Postoji 5 L kralješaka koji se na nativnoj snimci razlikuju od Th nedostatkom rebara. Svaki kralješak ima dva pedikla, dva transverzalna nastavka, spinozni nastavak, dvije gornje artikularne plohe i dvije donje artikularne plohe. Na A-P snimci artikularne nastavke teško je diferencirati. Između kralješaka nalazi se neopacificirana hrskavica - intervertebralni disk.

1. L1 2. L5 Korpusi kralješka osificiraju pri roženju a nastavci tijekom djetinjstva.

1. L3 2. Intervertebralni disk L1-L2 3. Pedikl L4 4. Transverzalni nastavak L5 5. Spinozni nastavak L4 Transverzalni nastavci L kralješaka veći su od onih na Th kralješcima. Korpusi kralješaka

102

imaju izgled pravokutnika. Među njima nalazi se radiolucentno podrućje - intervertebralni disk. Svaki kralješak ima dva pedikla koj liče okrugloj kosti. Spinozni nastavak nastaje spajanjem lamina i prikazuje se kao okomito medijalno smješteno pojačeno zasjenjenje intenziteta kosti.

1. L2 2. Pedikl L3 3. Intervertebralni disk L2-L3 4. Gornji artikularni nastavak L5 5. Donji artikularni nastavak L4 6. Neuralni otvor za L3 Korpusi L kralješaka kao i intraveretbralni diskovi najbolje se prikazuju na postraničnoj snimci. Na postraničnoj snimci pedikli se superponiraju. Superiorne artikulacijski nastavci donjeg kralješka su anteriorno od inferiornih artikulacijskih nastavaka gornjih kralješka. Korda spinalis završava u visini L2 kralješka, međutim živci se nastavljaju kaudalnije i prolaze kroz neuralne otvore.

1. L2 2. Intervertebralni disk L2-L3 3. Transverzalni nastavak L4 4. Lamina L4 5. Gornji artikularni nastavak L5 6. Pedikl L5 7. Donji artikularni nastavak L5 Kosa snimka L kralješnice koristi se za analizu lamina i malih zglobova. U ovoj projekciji vidi se poznata slika

103

„škotskog psa“. - Oči psa su pedikli. - Nos je transverzalni nastavak - Uši su gornji artikularni nastavci - Prednje noge su donji artikularni nastavci - „Ovratnik“ kojeg nosi „pas“ ukazuje na intraartikularnu frakturu.

1.Korpus kralješka 2.Lamina 3.Spimnozni nastavak - Korpusi L kralješka širi su od Th. - Ukoliko se skeniranje izvodi radi analize L kralješaka zbog fiziološke lordoze gentri treba nagnuti. - Lamine tvore koštani prsten oko spinalnog kanala. - Lamine se straga spajaju u spinozni nastavak. - Lamine tvore koštani prsten oko spinalnog kanala. - Lamine se straga spajaju u spinozni nastavak. 1.Korpus kralješka 2.Lamina 3.Spimnozni nastavak 4.Pedikl Na ovom skenu pedikli se protežu posteriorno od korpusa i tvore lateralni zid medularnog kanala.

104

Na aksialnom MR mjerenju L kralješnice signal uglavnom emitira moždina korpusa i lamine kralješka koja čine krov medularnog kanala. Lamine se sastaju tvoreći spinozni nastavak.

1. L1 2. L5 Posteriorna koronarna slika pokazuje korpuse L kralješaka koji su prikazani signalom moždine oko koje se vidi tanki tamni prsten korteksa. Na MR slici vide se intervertebralni diskovi.

Spinalna moždina

Spinalna moždina je duga cilindrična neuralna struktura koja započima u foramenu magnumu iz medule oblongate. U odraslih osoba dužine je 42-45 cm. Inferoprno završava medularnim konusom koji je u odraslih lokaliziran u visini L1.2 vertebralnog diska. U području C i L-S dijelu, uslijed izlazišta cervikalnog i lumbosakralnog pleksusa, lagano je izdužena.

105

Unutrašnja struktura spinalne moždine – siva supstabca, oblikovana je poput slova „H“. Siva supstanca okružena je bijelom supstancom.

Poput mozga spinalna moždina okružena je sa tri meninge:

1. Dura mater 2. Pia mater 3. Arahnoidea

Dura mater je jaka, vanjska membrana koja zatvara spinalnu moždinu i caudu equinu te korjene spinalnih živaca. Pia mater je vaskularni omotač koji je usko povezan sa moždinom. Na krajnejm dijelu spinalne korde pija mater se nastavlja u koskcigis tvoreći „filum terminale“. Arahnoidea je nepromočiva membrana koja se nalazi između pie idure mater. Cerebrospinalna tekučina cirkulira u subarahnoisalnom prostoru koji se nalazi između arahnoidee i pie mater 31 par spinalnih živaca izlaze iz spinalne korde. Spinalni živci spajaju sa kordom sa dorzalnim ili senzornim putem i ventralnim ili motornim putem. 106

Na konvencionalnim radiogramima ne vide se spinalna moždina, spinalni živci i meninge. Spinalna moždina zaštićena je sa svih strana koštanim strukturama. S lateralne strane leži između korpusa i laminarnog spoja u spinozni nastavak. Pedikli i lamine štite leđnu moždinu lateralno i dorzalno.

Na CT presjeku moždina ima okrugli Izgled. Denziteta je mekog tkiva. Okružena je nižim denzitetom – likvor. Zaštičena je koštanim dijelom koji formira spinalni kanal.

Sa prednje strane zaštičena je korpusom kralješka. Sa lateralne strane zaštićena je pediklima. Sa dorzalne strane zaštićena je laminama i spinoznim nastavkom.

107

Sagitalni MR presjeci su od neobične važnosti u analizi spinalne moždine. Spinalna moždina predstavlja nastavak moždanog debla. Moždina ima svjetliji signal od cerebrospinalne tekućine. Koštana zaštita vidi se sa prednje i stražnje strane.

108

Rendgenska anatomija pluća

Pluća, pleura i bronhi Veliki interlobij - postranična snimka

U postraničnoj projekciji veliki interlobij s lijeve i desne strane se uglavnom superponiraju. Može se vidjeti kao tanka kosa linija koja ide od anteroinferiorno prema posterosuperiorno. Smjer interlobija prikazan je na slici. Desni veliki interlobij dijeli 109

DGR od gornjeg segmenta DDR te DSR od bazalnih segmenata DDR. Lijevi veliki interlobij dijeli LGR od LDR.

CT pluća VIII

Veliki interlobij je građen od duplikature pleure koja je tako tanka da se ne vidi na CT skenovima. Pošto krvne žile neprolaze kroz interlobij, na CT skenovima interlobi u plućnom parenhimu ima izgled podrućja koje je relativo bez krvnih žila.

CT pluća IX

Relativni nedostatak krvnih žila omogućava demarkaciju velikog interlobija. Veliki interlobij (kosi interlobij) posteriorno je smješten u gornjem dijelu toraksa. Kako se skenovi spuštaju u donji dio toraksa sve više ide anteriorno.

110

Pluća – Mali interlobij Na PA snimci pluća mali interlobij može se prikazati kao tanka crta koja ide horizontalno iz desnog hilusa prema desnoj lateralnoj strani toraksa. Položaj interlobija označen je na slici. Mali interlobi čini dupikatura pleure koju je često na rtg snimci teško vidjeti. Dijeli DGR od DDR.

Mali interlobij - postranična snimka

Na postraničnoj snimci mali interlobij (horizontalna fisura) uvijek se neprikazuje. Ukoliko se prikazuje, vidi se kao tanka crta koja izlazii iz srednjeg prednjeg dijela pluća i ide do velikog interlobija. Na postraničnoj snimci dijeli DGR od DSR.

111

Mali interlobij - CT pluća V

Na aksijalnom CT skenu mali interlobij vidi se kao podrućje plućmog parenhima bez vaskularizacije. Mali interlobij dijeli DGR od DSR. Mali interlobij sastaje se sa velikim interlobijem koji je također vidljiv kao avaskularno podrućje plućnog parenhima. Veliki interlobije je na aksijalnom CT skenu tangencijalnije zahvaćen tako da se imponira tanjim.

Pluća Lobus vene azigos - Lobus azigos - Fisura azigos - Vena azigos 1% populacije u desnom plućnom vršku ima lobus azigos. Vena azigos je tijekom razvoja lateralno zahvaćena plućnim parenhimom koji se nalazi između vene i medijastinuma. Fisura azigos predstavlja pleuralni nabor koji dijeli GDR od lobusa azugosa. Vena azigos omotana je pleuralnim naborom fisure azigos.

Pluća – Lijevi Gornji Režanj 112

Leži anteriorno od velike fisure. Predstavlja anteriorni i superiorni dio lijevog plućnog krila. Nešto je manji od LDR. Na prednjoj strani nalazi se srčano udubljenje koje je uzrokovano protruzijom srca u lijevo prsište. Prednji donji dio LGR čini lingula koja je analogna desnom srednjem plućnom režnju. LGR sastoji se od 4 bronhopulmonalna segmenata: - apikoposteriorni segment - anteriorni segment - gornji lingularni segment - donji lingularni segment Apikalni i posterorni segment opskrbljeni su zajedničkim bronhom koji se dijeli distalno.

U PA projekciji prostire se od apeksa do ošita. Lingula LGR analogna je desnom srednjem režnju i graniči sa srcem. Veliki dio LGR superponira se nad lijevim donjim režnjem. Iz tog razloga postranična projekcija je neophodna za točnu lokalizaciju procesa. U AP projekciji prednja donja granica LGR projecira se ispod kupole ošita. U ovoj projekciji velika fisura se ne vidi.

Postranična snimka

Na postraničnoj snimci LGR superponira se iznad desnog srednjeg i desnog gornjeg režnja. Ukoliko se velika fisura ne vidi, a to je često, nemoguće je odrediti točna granica

113

režnja. Približna lokalizacija LGR vidljiva je na ovoj snimci.

Lordotička snimka

Lordotička snimka koristi se za

evaluaciju plućnog vrška koji je prekriven klavikulom. Pri ovom snimanju kosa centralna zraka prati dužu osovinu LGR. Korisna je za diferencijaciju sjena u plučnom vršku. Ovom projekcijom može se utvrditi da li sjena vidljiva na PA snimci odgovara patološkoj promjeni ili superpoziciji normalne strukture. Kao i na PA snimci i na ovoj snimci LGR djelomično se superponira nad LDR i njihova točna granica nemože se sa sigurnošću odrediti.

CT pluća I

Na ovom skenu LGR obuhvaća veći dio prikazanog lijevog plućnog krila. Velika fisura nalazi se izrazito posteriorno. LGR graniči sa gotovo čitavim lukom aorte.

CT pluća II Plućno tkivo koje se nalazi anteriorno od velike fisure lijevo odgovara LGR. Fisura koja je tanki nabor pleure nije tangencijalno pogođena aksijalnom zrakom te se vidi. Krvne 114

žile neprolaze kroz fisuru. Ovaj znak može poslužiti za procjenu njenog položaja.

CT pluća III Plućno tkivo kaoja se nalazi lijevo anteriorno od velike fisure odgovara LGR. Položaj velike fisure može se približno odrediti manjkom krvnih žila u tom području. LGR nalazi se anteriorno od pulmonalne arterije, a retrosternalno graniči sa DGR. Pluća se odjeljena pleuralnim naborom i vezivnim tkivom.

CT pluća IV

Što se nivo skeniranja sve više spušta velika fisura, koja se približno može odrediti manjkom krvnih žila, sve više prelazi anteriorno. Bronh za LGR prikazuje se kao okruglo lucentno područje uz hilus.

CT pluća V Velika fisura sve više se pomiče anteriorno. U ovoj visini vidi se dijeljenje glavnog bronha za LGR. 115

CT pluća VI

Na ovom skenu LGR predstavlja lingula koja omata srce. Bronh za LGR polazi iz glavnog bronha anteriorno.

CT pluća VII

Dio LGR koji se poput usana nalazi oko srca odgovara linguli koja je analogna DSR.

CT pluća VIII

Dio LGR koji se na ovom skenu nalazi anteriorno i poput ogrtača obavija srce odgovara linguli. To je dio pluća koji

116

na PA snimci definira granicu srca.

Pluća – Lijevi Donji Režanj

LDR nalazi se posteriorno od velike

fisure. LDR predstavlja inferiorni i posteriorni dio lijevog plućnog krila i nešto je veći od LGR. Sastoji se od 5. bronhopulmonalnih segmenata: - superiorni - anteriomedijalni bazalni - lateralni bazalni - posteriorni bazalni Segmenti su opskrbljeni sa 4 bronhijalne grane. Na PA snimci pluća LDR se superponira preko donjeg dijela LGR. Dio nedijalnog dijela LDR superponira se iznad srca. Rtg zrake tangencijalno prolaze kroz kosi interlobij, koji dijeli LDR od LGR, te ga se u ovoj projekciji ne vidi. Važno je imati na umu da se superiorni segment LDR nalazi iznad srednjeg dijela plućnog krila, tako da patološka promjena u srednjem dijelu plućnog krila može biti u LDR. Za točnu detekciju potrebna je postranična snimka. U PA projekciji posteriorni segment LDR projecira se ispod kupole ošita i teško ga je vidjeti.

Postranična snimka

Na postraničnoj projekciji LDR superponira se iznad DDR. Velika fisura koja dijeli LGR od LDR teško se diferencira. 117

Približni položaj LDR označen je na snimci.

CT pluća I

Apikoposteriorni segment LDR dosiže u gornju polovinu toraksa. U tom dijelu LDR zauzima samo mali diuo lijevog hemitoraksa. Nalazi se posteriorno od velike fisure čija se lokalizacija određuje prema manjku vaskularizacije.

CT pluća II

Kako se aksijalni skenovi spuštaju LDR postaje veći. Smješten je posteriorno od velike fisure.

CT pluća III

Kako se skenovi u toraksu spuštaju tako i velika fisura ide sve anteriornije. LDR, koji je smješten posteriorno od velike fisure, postaje sve veći.

118

CT pluća IV

U ovoj visini LGR, koji se nalazi anteriorno od velike fisure, još uvijek je veći od LDR. LDR graniči sa descendentnom aortom.

CT pluća V

Velika fisura se ne vidi, međutim, njezin približni položaj može se odrediti. Bronh za superiorni segment prikazan je u poprečnom presijeku i ima izgled okruglog lucentnog područja.

CT pluća VI Gornji segment LDR nalazi se visoko u gornjem dijelu toraksa. U toj visini on je malen. Kako se velika fisura pomiče anteriorno on postaje sve veći. Bronh za gornji režanj nalazi se posteriornije od glavnog lijevog bronha.

119

CT pluća VII

Na ovom CT skenu plućno tkivo posteriorno od velike fisure predstavlja LDR.

CT pluća VIII

Bronh za donje segmente LDR prikazani su kao male okrugle strukture ispunjene zrakom.

Pluća – Desni Gornji Režanj

120

DGR nalazi se iznad male (horizontalne) i anteriorno od velike fisure. Predstavlja gornji prednji dio desnog plućnog krila.

Dijeli se u tri bronhopulmonalna segmenta: 1. apikalni segment 2. posteriorni segment 3. anteriorni segment

Položaj DGR u PA projekciji prikazan je na ovoj slici. Proteže se od vrška pluća do male fisure. U PA projekciji njegov donji dio superponira se iznad gornjeg dijela DDR.

121

Postranična snimka

Položaj DGR u postraničnoj projekciji prikazan je na ovoj slici. Na postraničnoj projekciji DGR superponira se preko LGR. Prema kaudalno ograničen je malim interlobijem, a prema straga velikim interlobijem. Interlobiji se uvijek ne prikazuju.

Lordotička snimka

Apeks DGR neprekriven klavikulom može se prikazati lordotičkom snimkom. Na ovoj snimci neprikazuju se mali i veliki interlobij tako da se nemože odrediti točna granica režnja.

CT pluća I

Za analizu plućnog parenhima najoptimalniji je «plućni prozor». Za analizu medijastinuma koriste se drugi «prozori». U ovoj visini DGR zauzima gotovo cijeli plućni parenhim. Velik 122

interlobi nalazi se posteriorno.

CT pluća II

Plućni parenhim anteriorno od velikog interlobija odgovara DGR. Mada se velika fisura nemože razabrati, njen položaj moženo odrediti manjkom krvnih žila. DGR definira lateralnu desnu granicu medijastinuma.

CT pluća III

Na ovom skenu vidi se ogranak glavnog bronha za DGR.

CT pluća IV

Na ovom skenu DGR ide anteriorno od medijastinum i

123

retrosternalno se sastaje sa LGR. Kako se skenovi spuštaju veliki interlobij pomiće se više anteriorno.

Pluća – Desni Srednji Režanj

DSR je mali, poput klina oblikovani, režanj. Nalazi se ispod malog interlobija te poviše i anteriorno od velikog interlobija. Analogan je linguli s lijeve strane. Sastoji se od dva bronhopulmonalna segmenta: 1.medijalni segment 2.lateralni segment

Položaj DSR u AP projekciji vidljiv je na slici. DSR prileže uz srce i označava njegovu desnu granicu. U AP projekciji superponira se nad DDR. Od DGR odvojen je malim interlobijem koja se ponekad vidi kao

124

tanka linija. Od DDR dijeli ga velika fisura koja se ne vidi na AP snimci.

Postranična snimka

Položaj DSR u postraničnoj projekciji vidljiv je na slici. DSR smješten je anteriorno i superponira se na lingulu s lijeve strane. Njegova točna lokalizacija može se odrediti samo ako se vide veliki i mali interlobij.

CT pluća VI

125

Ovaj aksijalni sken napravljen je ispod malog interlobija. Anteriorno smješteno plućno tkivo odgovara DSR

CT pluća VII

Plućno tkivo koje se nalazi anteriorno od velikog interlobija i desno od srca odgovara DSR. DSR definira desnu granicu srca. Bronh za DSR ima izgled zrakom ispunjene duguljaste strukture.

CT pluća VIII

Anteriorno od velikog interlobija i ispod malog interlobija nalazi se DSR. Plućno tkivo koje prileže srcu pomaže u definiranju njegovu desnu granicu.

Pluća – Desni Donji Režanj 126

DDR smjedšten je poteriorno od velikog interlobija. Zauzima inferiorni i posteriorni dio desnog plućnog krila. Sastoji se od pet bronhopulmonalnih segmenta: 1. superiorni 2. medijalni bazalni 3. lateralni bazalni 4. anteriorni bazalni 5. posteriorni bazalni

Pluća - Kostofrenični kut

F.c. sinus je prostor između dva lista parijetalne pleure. Pluća su presvučena visceralnom plurom. Ovisno o dubini respiracije uvlaće se u F.c. sinus. U normalnim uvjetima F.c. sinus je oštar kut. Tupi kut govori u prilog patoloških promjena pleuralnog prostora (nakupljanje tekućine, krvi, tumor ili ožiljak).

127

Postranična snimka 1- L ošit 2- D ošit Na postraničnoj snimci F.c, sinus naziva se i «posteriorni kostofrenični recesus». On predstavlja posteriorno mjesto hvatanja pleure za ošit. To je najdublji dio pleuralnog prostora. Na PA snimci posteriorni kostofrenični ugao nalazi se duboko ispod kupole ošita. Ima izgled oštrog kuta. Tupi kut ukazuje na patologiju pleuralnog prostora. Na postraničnoj snimci posteriorni kostofrenični kutevi se superponiraju.

Novorođenče Kostofrenični kut nastaje refleksijom pleure pri hvatanju na ošit i dijelom pluća koji protrudira u tu inserciju. Oštro je ocrtan i ima izgled oštrog kuta.

128

Novorođenče – postranična snimka

Na postraničnoj snimci novorođenčeta vide se predni i stražnji kostofrenični uglovi koji imaju izgled oštrog kuta.

Traheja i bronhi Traheja se prikazuje kao okomita traka intenziteta zraka smještena medijalno u gornjem dijelu toraka. Inferiorno završava na karini koja se dijeli u dva glavna bronha. Stijenka traheje vidi se kao sjena omeđena sa obje strane zrakom i debljine je do 4 mm. Lukom aorte može biti lagano potisnuta u desno.

129

Postranična snimka

U postraničnoj projekciji vidi se kao okomiti stup u gornjem medijastinumu. Završava karinom koja se dijeli na glavne bronhe za desno i lijevo plućno krilo. U pravilu na postraničnoj snimci vidi se desni glavni bronh kao okrugla zračna sjena u sredini pluća.

Postranična snimka - novorođenče

Traheja je prikazana kao okomita lucentna traka u gornjem dijelu pluća. U sredini pluća završava karinom.

Lordotička snimka

U lordotič lordotičkom polož položaju traheja se nalazi u medijalnoj liniji. Zbog kosog položaja bolesnika traheja i medijastinum imaju nepravilni izgled.

130

Traheja – CT toraksa I

Na ovom skenu traheja se vidi kao ovalna struktura ispunjena zrakom smještena lijevo tik uz meijalnu liniju. Anteriorno i lateralno graniči sa velikim krvnim žilama. Posteriorno se nalazi jednjak i Th kralježnica.

CT toraksa II

Traheja je okrugla ispunjena zrakom (crna na CT skenu). Anteriorno graniči sa velikim krvnim žilama, a posteriorno sa jednjakom.

CT toraksa III

Na ovom skenu traheja ostaje u medijalnoj liniji. Nalazi se posteriorno od velikih krvnih žila i anteriorno o Th kralješnice.

131

Traheja – CT pluća I

U gornjem ijelu toraksa traheja se nalazi u medijalnoj liniji. Ima oblik obrnutog slova «U» koji je uzrokovan anteriornom hrskavičnom potporom. Posteriorno se nalaze samo mišići tako da ima ravnu granicu. Ispunjena je zrakom tako da je na CT skenovima crna.

Traheja – MR aksijalni toraksa I

Kao i na CT skenovima zrak je na MR crn. Traheja je crna, zrakom ispunjena struktura koja je smještena u medijalnoj liniji anteriorno od Th kralješnice. Smještena je desno od jednjaka.

MR aksijalni toraksa II

U visini arkusa aorte traheja je u medijalnoj liniji, mada može arkusom aorte biti lagano potisnuta u desno. Oblikovana je poput obrnutog slova «U» što je uzrokovano potporom hrskavice koja se nalazi sa anteriuorne strane traheje.

132

MR koronarni toraksa II

Traheja je okomita, zrakom ispunjena (crna), struktura koja se nalazi u medijalonoj liniji. Smještena je desno od luka aorte koji je potiskuje lagano u desno.

Traheja - Carina - PA snimka Karina je bifurkacija traheje koja se dijeli u dva glavna bronha. Najčešće je smještena u visini korpusa Th VI ili VII kralješka. Karina je latinski naziv za «hrbat» što dolazi od nabora sluznice na bifurkaciji. «Kut karine» odgovara kutu koijeg tvore dva glavna bronha i obično iznosi 60°- 70°. Kut veći od 90° suspektan je na patploški proces ispod karine. Najčešći uzrok su: - uvećanje lijevog atrija, - limfoaenopatija ispod karine - tumorozne mase u medijastinumu.

133

Bronhi PA snimka 1- Desni glavni bronh 2- Lijevi glavni bronh Desni glavni dug je 1-2 cm. Započima na carini a završava dijeljenjem bronha za DGR. Širi je i okomitije postavljen od lijevog glavnog bronha, tako da strana tijela češće ulaze u desni glavni bronh. Lijevi glavni bronh nešto je duži. Mjeri do 4 cm. Započima na carini a završava dijeljenjem grana za LGR. Lijeva pulmonalna arterija prolazi preko lijevog glavnog bronha.

Postranična snimka Na postraničnoj snimci lijevi glavni bronh često se vidi kao okrugla zračna sjena u srednjem dijelu toraksa tik ispod završetka traheje. Lijevi glavni bronh nalazi se iznad lijevog atrija. Važan je znak za određivanje lokalizacije lijeve i desne pulmonalne arterije. Anteriorno nalazi se desna pulmonalna arterija a superiorno lijeva pulmonalna arterija. Često se iznad lijevog glavnog bronha vidi mala okrugla zračna sjena koja odgovara bronhu za DGR.

134

CT toraksa V 1. Desni glavni bronh. Desni glavni bronh je odmah iza gornje šuplje vene i anteriorno od Th kralješnice. On je kratak i u ovoj visini se dijeli u bronh za DGR. 2. Lijevi glavni bronh Lijevi glavni bronh je iza ascendentne aorte i ispred descendentne aorte. Duži je od desnog glavnog bronha Lijeva pulmonalna arterija lućno prelazi preko lijevog glavnog bronha.

CT toraksa VI

Lijevi glavni bronh, koji je duži od desnog, ima kosi silazni tijek. Završava dijeljenjem u bronh za LGR.

CT pluća III 1. Desni glavni bronh 2. Lijevi glavni bronh Desni glavni bronh dug je 1-2 cm i završava djeljenjem za bronh za DGR. Nakon toga naziva se intermedijalnim bronhom. Ima okomitiji tijek i šire polazište tako da strano tijelo češće ulazi u njega. Lijevi glavni bronh je duži i ima kosi smjer prema kaudalno.

135

CT pluća IV

Lijevi glavni broh nastavlja se lijevo od medijalne linije i završava dijeljenjem u bronh za LGR.

Bronh za Desni Gornji Režanj - CT pluća III

Posteriorno od gornje šuplje vene i inferiorno od utoka vene azigos u gornju šuplju venu desni glavni bronh daje granu za DGR. Na ovom skenu dobro je vidljiv ogranak za anteriorni segment DGR.

Bronh za Lijevi Gornji Režanj - CT pluća V

Bronhi za LGR izlazi iz glavnog bronha anteriorno. U toj visini izlazi i grana za gornje segmente LDR koja ide posteriorno.

136

Bronh za Desni Srednji Režanj - CT pluća VII

U visini srca bronh se dijeli anteriorno dajući bronh za DSR. Na ovom skenu vide se i bazilarne bronhalne grane.

Bronh za Lijevi Donji Režanj - CT pluća VI

Bronhi za superiorni segment LDR dijele se posteriorno. Na ovom skenu vidi se i ostatak bronha ua LGR koji se dijeli anteriorno.

137

Bronh za Desni Donji Režanj - CT pluća VI

Bronhi za superiorni segment DDR dijele se posteriorno. Ogranci za bazalne segmente DDR nalaze se inferiornije i ne vide se na ovom skenu.

Bronhijalni ogranci – CT pluća

Uz medijalnu liniju obsotrano vide se bronhi za bazalne segmente donjih režnjeva. Pošto su ovi bronhi okomiti na aksijalnu liniju prikazuju se kao mali kružići intenziteta zraka. Bronhi za bazalne segmente donjih režnjeva vide se kao male okrugle tvorbe ispunjene zrakom.

138

Randgenska anatomija srca i velikih krvnih žila

139

Rendgenska anatomija srca PA - snimka 1- Gornja šuplja vena 2- Desni atrij 3- Desni ventrikl 4- Pulmonalni konus 6- Lijevi ventrikl 7- Lijeva aurikula 8- Donja šuplja vena 9- Luk aorte 10- Aortalna valvula 11- Mitralna valvula

Postranična snimka

3. Desni ventrikl 4. Izlazište pulmonalke 5. Lijevi atrij 6. Lijevi ventrikl 8. Donja šuplja vena 10. Aortalna valvula 11. Mitralna valvula

140

Desna kosa snimka

Lijeva kosa snimka

Desni atrij Desni atrij sastoji se iz glavne šupljine i aurikule. Šupljina ima glatki posteriornu površinu. Na anteriornoj površini nalaze se muskularni nabori. Od lijevog atrija odvojen je septimom na kojem se nalazi fosa ovalis. Tijekom intrauterinog života fosa ovalis je otvorena. Desni atrij nalazi se anteriorno od lijevog atrija i lateralno od lijevog ventrikula. Na PA snimci čini desnu granicu srca.

PA snimka Na PA snimci desni atrij čini desnu konturu srca. Prema kranijalno nastavlja se u gornju šuplju venu, a prema kaudalno u donju šuplju venu. Medijalni dio desnog atrija superponira se sa sjenom ostalog srca i medijastinuma te se ne može odrediti.

141

Postranična snimka

Na postraničnoj snimci desni atrij ne učestvuje u oblikovanju granice srca. U ovoj projekciji superponira se sa drugim srčanim komorama. Položaj mu se određuje indirektno po tamnijoj sjeni. Gornja i donja šuplja vena utlaze u desni atrij.

CT toraksa – desni atrij

Gornja šuplja vena dovodi krv u desni atrij. Lateralna granica desnog atrija određuje desnu granicu srca. Nalazi se anteriorno od lijevog atrija. Lijevo graniči sa ascendentnom aortom.

Donji dio desnog atrija određuje desnu konturu srca. U toj visini nalazi se trikuspidalna valvula koja povezije desni atrij sa desnim ventrikulom. Valvula ima isti denzitet kao i okolno tkivo te se na skenu ne vidi.

142

Na ovom MR najbolje se vidi kako desni atri određuje desnu granicu srca. Desni atri leži na ošitu. Gornja šuplja vena utječe u desni atrij.

Desni ventrikul Desni ventrikl tvori 2/3 anteriorne površine srca. Širi se prema ošitu. Na gornjem infudibularnom dijelu nalazi se mjesto polazišta pulmonalnog trunkusa. Stjenka mu je svega 1/3 debljine stijenke lijevog ventrikula. Od lijevog ventrikula odvojen je interventrikularnim septumom. Desni ventrikul ima dva otvora. Kroz jedan prima krv iz desnog atrija - atrioventrikularno ušće na kojem se nalazi trikuspidalna valvula. Krv iz desnog ventrikula izlazi u pulmonalni trunkus kroz pulmonalno ušće na kojem se nalazi pulmonalna valvula.

PA snimka Desni ventrikl leži prema naprijed i u PA projekciji ne utječe na stvaranje sjene srca. Uslijed superpozicije sa okolnim strukturama njegov položaj može se odrediti indirektno tamnijim denzitetom.

143

Postranična snimka

Na postraničnoj snimci anteriorni zid desnog ventrikla određuje donju anteriornu granicu srčane sjene.

CT toraksa – desni ventrikul

Septum između desnog i lijevog ventrikla vidi se kao siva linija manjeg denziteta od kontrastne krvi u ventriklima.

MR toraksa - aksijalni - desni ventrikl Desni ventrikl odjeljen je od lijevog debelim septumom koji se na MR dobro vidi. MR ukazuje i na trabekularnu građu stijenke desnog ventrikla te odnos sa ostalim srčanim komorama.

144

Lijevi atrij Sastoji se od primarne šupljine i aurikule. Posteriorno je od desnog atrija i čini gornju posteriornu granicu srca. Leži nasuprot V i VII Th kralješka. U njega ulaze 4 pulmonalne vene – po dvije sa svake strane. Na venoznim ulazima nema valvula. Lijevi atrij komunicira sa lijevim ventrikulom kroz atrioventrikularno ušće na kojem se nalazi mitralna valvula.

PA snimka

Lijevi atrij nalazi se medijalno i posteriorno. Uslijed superpozicija okolnih struktura jasno se ne vidi. Nalazi se točno ispod karine tako da njegovo uvećanje širi kut karine.

Postranična snimka

Na postraničnoj snimci posteriorni zid lijevog atrija ocrtava gornju stražnju konturu sjene srca. Lociran je točno na mjestu gdje završava traheja. Često se vidi sjena pulmonalne vene koja ulazi u lijevi atrij.

145

CT toraksa - lijevi atrij U zdravih osoba lijevi atrij je najposternija srčana komora. On prima oksigeniranu krv preko plućnih vena. Nalazi se anteriorno od Th kralješnice. Njegov posteriorni zid određuje gornju posteriornu granicu sjene srca na postraničnoj snimci. Desni atrij i ascendentna aorta nalaze se anteriorno od lijevog atrija. Lijevi atrij prima krv iz plučnih vena. Najposteriornija je srčana komora koja se nalazi anteriorno od Th kralješnice, descendentne aorte i jednjaka.

MR najbolje prikazuje posteriornu lokaciju lijevog atrija koji prima krv iz pulmonalnih vena i prosljeđuje je u lijeve ventrikl kroz mitralnu valvulu. Tanki zid dijeli lijevi od anteriorno smještenog desnog atrija.

MR toraksa – koronarni presjek - lijevi atrij

Lijevi atrij prima krv iz pulmonalnih vena. Na ovom skenu jasno se vidi položaj lijevog atrija ispod karine. Kod uvećanja lijevog atrija dolazi do širenja kuta karine. 146

Lijevi ventrikul Lijevi ventrikl tvori gotovo cijelu lijevu granicu srca. Koničnog je oblika. Mišićna stijenka tri puta mu je deblja od stijenke desnog ventrikla. Apeks konusa odgovara apeksu srca. Na bazi konusa nalaze se atrioventrikularno i aortalno ušće. Aortalno ušće leži anteriornije i desno od atriventrikularnog ušća. Na aortalnom ušću nalaze se aortalni zalisci. Na atroventrikularnom ušču nalaze se mitralni zalisci.

PA snimka

Na P-A snimci pluća lijevi ventrikul čini donju lijevu granicu srca. Granica srca jasno je vidljiva. Veći dio ventrikla superponira se iznad desnog ventrikla i drugih struktura medijastinuma.

Postranična snimka Na postraničnoj snimci posteriorni zid lijevog ventrikla čini donju posteriornu granicu srčane sjene. Često se superponira nad sjenom donje šuplje vene koja utječe u desni atrij.

147

CT toraksa – lijevi ventrikul U ovoj visini lijevi ventrikl prima krv kroz mitralnu valvulu iz lijevog atrija. Njegov anterolateralni zid određuje lijevu granicu srca. Posterolateralni zid određuje posteriornu donju granicu. Na ovom skenu krv u ventrikulu koja je obojana kontrastnim sredstvom nešto je svjetlija od denziteta mišića srćanog zida, dok je septum nešto tamniji.

Na MR mjerenjima srčane komore jasno se prikazuju. Tekuća krv daje crni signal. Mišići imaju sivi signal. Perikardijalna mast je bijela. Za razliku od desnog ventrikla, mišićni zid lijevog ventrikla znatno je deblji. To je posljediva večeg tlaka potrebnog za potiskivanje krvi u arterijalni bazen.

148

Rendgenska anatomija torakalne aorte Torakalna aorta 1. Ascendentna aorta 2. Luk aorte 3. Descendentna aorta

Ascendentna aorta izlazi iz lijevog ventrikla na mjestu aortalne valvule. Desna i lijeva koronarna arterija koje opskrbljuju mišić srca izlaze iz aortalne baze. U visini sternalnog ugla aorta zavija u lijevo i tvori arkus aorte. Iz tog dijela aorte izlazi barhiocefalički trunkus, lijeva zajednička karotidna arterija i lijeva arterija subklavija. Descendentna aorta započima ispod mjesta polazišta lijeve arterije subklavije. Ide kroz stražnji medijastinum s lijeve strane kralježnice. Daje bronhijalne interkostalne i ezofagealne ogranke. Kroz aortalni hijatus na ošitu pfrolazi u abdomen.. 1- Luk aorte 2- Descendentna aorta Na PA snimci ascendentna aorta superponira se sa sjenom medijastinuma i Th kralješnicom te se obićno ne vidi. Aortalni luk vidi se lijevo od medijalne linije u visini Th4 kralješka kao mekotkivna sjena. U nekih bolesnika može lagano potiskivati traheju u desno. Lijeva granica descendentne aorte vidi se lijevo od medijalne linije. Prati se do ošita. Desna granica prekrivena je medijastinumom i kralješnicom te se obično ne vidi. S godinama aorta postaje tortuozna i može sadržavati vapno. 1- Ascendentna aorta 2- Luk aorte 3- Descendentna aorta Uslijed superpozicije okolnih struktura čitava Th aorta na postraničnoj snimci nemora biti vidljiva. Djelovi aorte vide se kada se superponiraju sa tkivima različitih denziteta (pluća). Od anteriorne prednje granice srca prema gore projecira se ascendentna aorta. U visini Th 4 149

kralješka arkus aorte zavija posteriorno. Descendentna aorta je posteriorno. Može lagano prekrivati Th kralješnicu. Kroz aortalni hijatus prolazi u abdomen.

CT torakalne aorte 1- Ascendentna aorta 2- Descendentna aorta Na ovom skenu ascendentna aorta je anteriorno od lijevog glavnog bronha. Desno graniči sa gornjom šupljom venom. Descendentna aorta nalazi se posteriorno uz Th kralješnicu. Zbog datog kontrastnog sredstva aorta se dobro prikazuje. Ovaj sken napravljen je u visini kupola ošita. U ovoj visini aorta prolazi kroz aortalni otvor na ošitu u abdomen. Na ovom skenu vidi se da aorta prolazi iznad tankih diafragmalnih krura koji se nalaze između aorte i jednjaka. Ostale strukture koje prolaze kroz aortalni hijatus su toliko male da se ne vide.

MR toraksa - aksijalni - Torakalna aorta 1- Ascendentna aorta 2- Descendentna aorta Mjerenje je napravljeno u visini lijeve pulmonalne arterije. U ovoj visini ascendentna aorta desno graniči sa gornjom šupljom venom i lijevo sa glavnom pulmonalnom arterijom. Descendentna aorta je posteriorno. 150

Leži lijevo od Th kralješnice i posteriorno od jednjaka i lijeve pulmonalne arterije.

MR toraksa -koronarni - Torakalna aorta

Na koronarnim presjecima descendentna aorta je posteriorno. Kroz toraks prolazi lijevo od Th kralježnice. Ovaj MR koronarni presjek napravljen je kroz sredinu tijela. Arkus aorte nalazi se lijevo od traheje i superiorno od lijevog glavnog bronha i lijeve pulmonalne arterije. Na ovoj snimci vidi se i dio abdominalne aorte.

Koronarni rez kroz sredinu pluća. Ascendentna aorta izlazi iz lijevog ventrikla kroz aortalnu valvulu. Leži između gornje šuplje vene desno i pulmonalne arterije lijevo. Katkada se mogu vidjeti polazišta koronarnih arterija.

151

Angiografija torakalna aorte

1- Ascendentna aorta 2- Arkus aorte 3- Descendentna aorta Kako bi se izbjegla superpozicija struktura bolesnik se nalazi u laganom kosom položaju. Kontrastom su obojene: - lijeva koronarna arterija - trunkus brahiocefalikus - lijeva zajednička karotidna arterija - lijeva arterija subklavija

Koronarne arterije Koronarografija

Selektivna je angiografska metoda koja se izvodi uvođenjem katetera u lijevu i desnu koronarnu arteriju. Indikacija: - otkrivanje stenoze ili okluzije koronarnih arterija (pektoralna angine i infarkt miokarda).

152

Brahiocefalički trunkus Prva je od velikih grana luka aorte. Polazi iza srednjeg dijela manubrijuma sternuma. Normalno je dug 4-5 cm. Ide desno od naprijed prema natrag. U visini sternoklavikularnog zgloba dijeli se na desnu arteriju subklaviju i desnu zajedničku karotidnu arteriju.

Angiografija arkusa aorte

Prva velika grana luka aorte. Jasno je prikazano dijeljenje brahiocefaličke arterije na desnu arteriju subklaviju i desnu zajedničku karotidnu arteriju.

Desna zajednička karotidna arterije Grana je brahiocefaličkog trunkusa iz kojeg izlazi iza desnog sternoklavikularnog zgloba. Ide od sternoklavikularnog zgloba do gornje granice tiroidne hrskavice. U toj visini dijeli se na vanjsku i unutrašnju karotidnu arteriju.

Koronarni MR toraksa

Vidi se kako izlazi iz brahiocefaličkog trunkusa i ide u desni dio vrata. Lijeva 153

subklavija jedna se nazire.

Desna zajednička karotidna arterija Angiografija luka aorte

Izlazi iz brahiocefalič brahiocefaličkog trunkusa i krvlju opskrbljuje desni dio vrata i glavu.

Desna arterija subklavija Angiografija luka aorte

Grana je brahiocefaličkog trunkusa koja opskrbljuje desnu ruku.

154

Lijeva zajednička karotidna arterija Druga je velika grana luka aorte. Izlazi nešto iza i lijevo od brahiocefaličkog trunkusa. U lijevi dio vrata ulazi iza lijevog sternoklavikularnog zgloba i ide do gornje granice tiroidne hrskavice. U toj visini dijeli se na unutrašnju i vanjsku karotidnu arteriju.

CT toraksa Druga je velika grana luka aorte. Krvlju opskrbljava lijevi dio vrata i glave. Nalazi se između brahiocefaličke arterije i lijeve arterije subklavije. Obično je lijevo od medijalne linije.

Koronarni MR toraksa

Na ovom presjeku ne vidi se izlaz lijeve karotidne arterije iz arkusa aorte. Arterija prolazi kroz lijevi dio vrata.

155

Lijeva arterija subklavija Polazi iz arkusa aorte posteriorno od lijeve zajedničke karotidne arterije. Ide prema gore i posteriorno. Napušta vrat iza lijevog sternoklavikularnog zgloba. Prema odnosu sa m. skalenusom dijeli se u tri segmenta: 1.Prvi segment je dio od polazišta do medijalne strane skalenusa u tom dijelu polazište je vertebralne arterije, tireocervikalnog trunkusa i unutrašnje torakalne arterije, 2.Drugi segment leži iza m. skalenusa i daje samo kostocervikalni trunkus, 3.Treći segment je dio od lateralnog ruba m. skalenusa anteriora do lateralnog ruba prvog rebra. Taj dio arterije obično nema ogranaka. Na lateralnoj granici prvog rebra lijeva arterija subklavija postaje arterija aksilaris..

Lijeva arterija subklavija – CT toraksa

Lijeva arterija subklavija opskrbljuje krvlju lijevi gornji ekstremitet. Zadnja je velika grana luka aorte. Nalazi se posteriorno od lijeve zajedničke karotidne arterije. Okružena je plućima. S medijalne strane nalazi se jednjak.

156

Lijeva arterija subklavija – aksijalni MR toraksa

Lijeva arterija subklavija leži lijevo od medijalne linije. Medijalno graniči sa jednjakom a lateralno sa plućnim tkivom. Signal je crn.

Trunkus pulmonalne arterije Pulmonalni trunkus izlazi iz desnog ventrikla na mjestu pulmonalne valvule. Nalazi se anteriorno i lijevo od aorte. Završava anteriorno od lijevog glavnog bronha dijeleći se u desnu i lijevu plućnu arteriju.

Gornja šuplja vena – CT toraksa

Pulmonalni trunkus nalazi se nešto anteriornije i lijevo od ascendentne aorte.Iz lijevog ventrikla izlazi na mjestu pulmonalne valvule. Ide prema gore i straga gdje se dijeli na lijevu i desnu pulmonalnu arteriju. Lijeva pulmonalna arterija je superiornija od desne. Na ovom skenu vidi se 157

pulmonalni trunkus i desna pulmonalna arterija.

Gornja šuplja vena – aksijalni MR toraksa

Pulmonalni trunkus izlazi iz desnog ventrikla na mjestu pulmonalne valvule. Nalazi se anteriorno i lijevo od ascendentne aorte. U ovoj visini iz pulmonalnog trunkusa izlazi lijeva pulmonalna arterija. Kao i sve druge žile i pulmonalna arterija ima crni signal.

Gornja šuplja vena – koronarni MR toraksa

Na ovoj slici vidi se kako se pulmonalni trunkus počima dijeliti na lijevu i desnu pulmonalnu arteriju. Nalazi se lijevo od ascendentne aorte.

158

Gornja šuplja vena – koronarna MR angiografija

Glavna pulmonalna arterija smještena je lijevo od ascendentne aorte. Izlazi iz desnog ventrikla. Na ovoj slici vidi se točno na mjestu dijeljenja u desnu i lijevu plućnu arteriju.

Lijeva pulmonalna arterija Izlazi iz pulmonalnog trunkusa anteriorno od lijevog glavnog bronha i ispod luka aorte. Ide preko lijevog glavnog bronha. Preko korjena lijevog plućnog krila dijeli se u segmentalne arterije. Segmentalne arterije slijede bronhe.

Najveća je žila lijevog hilusa. Vodi neoksegeniranu krv iz srca u lijevo plućno krilo. Ide iz pulmonalnog trunkusa preko lijevog glavnog bronha. Dijeli se u lobarne i segmentalne grane. U 95% bolesnika lijevi hilus veći je od desnog.

159

Postranična snimka

Na postraničnoj snimci nije jasno prikazana. Najlakše je locirati prema lijevom glavnom bronhu (mala okrugla lucentna sjena u centru pluća na bazi traheje). Lijeva pulmonalna arterija prije nego li uđe u pluća prolazi preko lijevog glavnog bronha.

Lijeva pulmonalna arterija Lijeva pulmonalna arterija je mekotkivna sjena koja ide preko lijevog glavnog bronha. To je najveća žila lijevog hilusa koji je u pravilu veći od desnog.

Lijeva pulmonalna arterija – CT toraksa

160

Lijeva plućna arterija grana je pulmonalnog trunkusa i ide preko lijevog glavnog bronha. Postavljena je više od desne plućne arterije tako da se prikazuje na višim skenovima.

Lijeva pulmonalna arterija – aksijalni MR toraksa Grana je pulmonalnog trunkusa i prolazi preko lijevog glavnog bronha. Pošto je viša položena od desne plućme arterije vidimo je na višim snimkama.

Lijeva pulmonalna arterija – koronarni MR toraksa

Na koronarnom presjeku vidi se iznad lijevog glavnog bronha. Između luka aorte i lijeve plućne arterije vidi se mali svjetli signal.

Lijeva pulmonalna arterija – selektivna angiografija U arteriju se dolazi preko vene, desnog atrija, desnog ventrikula i pulmonalnog trunkusa. Lijeva plućna 161

arterija locirana je iznad lijevog glavnog bronha. Pretraga se radi u bolesnika sa plućnom embolijom.

Desna pulmonalna arterija Izlazi iz pulmonalnog trunkusa koji se dijeli anteriorno od lijevog glavnog bronha. Ima horizontalni smjer i ostaje anteriorno od glavnog i intermedijalnog bronha. U hilusu desnog plućnog krila dijeli se u lobarne arterije.

Desna plućna arterija vodi neoksigeniranu krv iz desnog ventrikla u desno plućno krilo. Najveća je krvna žila desnog hilusa. Dijeli se u lobarne i segmentalne arterije. Nalazi se u srednjoj trećini plućnog krila. Niže je smještena od lijeve.

Postranična snimka Na postraničnoj snimci može se vidjeti anteriorno od lijevog glavnog bronha (mala lucentna zona u centru pluća). Ima izgled ovalne mekotkivne sjene dužine 2-3 cm. Njezine granice ne moraju se uvijek vidjeti. Desna pulmonalna arterija anteriorno je od lijevog bronha.

162

Desna pulmonalna arterija

Desna plućna arterija je mekotkivna sjena u desnom hilusu. Dijeli se u lobarne i segmentalne arterije. Desni hilus u pravilu je manji od lijevog.

Desna pulmonalna arterija – CT toraksa Grana je pulmonalnog trunkusa. Ima horizontalni smjer. Prolazi anteriorno od kralješnice i intermedijalnog bronha. Nalazi se posteriorno od ascendentne aorte i gornje šuplje vene.

Desna pulmonalna arterija – aksijalni MR toraksa Desna plućna arterija koja izlazi iz pulmonalnog trunkusa ima transverzalni smjer u desno. Prolazi

163

anteriorno od lijevog glavnog bronha i desnog intermedijalnog bronha. Nalazi se posteriorno od aorte i donje šuplje vene.

Desna pulmonalna arterija – koronarni MR toraksa

Desna plućna arterija ima transverzalni smjer koji se jasno vidi na koronarnim presjecima. U većini slučajeva vidljiv je cijeli tijek arterije.

Desna pulmonalna arterija – selektivna angiografija

I ova pretraga pokazuje horizontalni tijek desne pulmonalne arterije.

164

Brahiocefaličke vene Desna Brahiocefalička vena

Počima lijevo od sternoklaviklularnog zgloba spajanjem lijeve unutrašnje jugularne vene i lijeve vene subklavije. Uz to prima internu torakalnu venu, vertebralnu venu i donju tiroidnu venu s lijeve strane. U nju se ulijeva lijevi limfatički torakalni duktus. Brahiocefalička vena ide prema dole i desno, anteriorno od velikih grana luka aorte i posteriorno od manubrijuma sternuma. Spaja se iza desnog sternalnog ruba i hrskavice prvog rebra sa desnom brahiocefaličkom venom u gornju šuplju venu. Usmjerena je prema dolje posteriorno od manubrijuma i lateralno od brahiocefaličke arterije. Zajedno sa lijevom brahiocefaličkom venom posteriorno od desne sternalne granice i hrskavice prvog rebra tvori gornju šuplju venu.

Desna brahiocefalička vena – CT toraksa

Desna brahiocefalička vena dovodi krv iz desnog gornjeg ekstremiteta i vrata u gornju šuplju venu.

Lijeva brahiocefalička vena Započima ispod desnog sternoklavikularnog zgloba spajanjem desne unutrašnje jugularne vene i desne vene subklavije. Uz to prima internu torakalnu venu, vertebralnu venu i donju tiroidnu venu. U nju se ulijeva desni limfatički duktus.

165

Lijeva brahiocefalička vena – CT toraksa

Lijeva brahiocefalička vena nalazi se odmah iza sternuma i anteriorno od grane luka aorte. Lijeva brahiocefalička vena spaja se sa desnom u gornju šuplju venu.

Gornja šuplja vena Gornja šuplja vena nastaje spajanjem desne i lijeve brahiocefaličke vene ispod hrskavice prvog rebra desno. Prolazi ispod ascendentne aorte u desno. Vena azigos, nakon što prođe preko desnog pluća drenira se u superiorni dio gornje šuplje vene. Završava u gornji dio desnog atrija.

Na PA snimci desna granica gornje šupje vene daje mekotkivnu sjenu uz desnu granici Th kralješnice. Medijalna granica ne može se izdiferencirati iz medijastinalnih mekotkivnih sjena.

166

Postranična snimka

Na profilnoj snimci vidi se kao vertikalna mekotkivna sjena koja je smještena anteriorno od traheje. U desni atri ulazi tik iznad karine. Uslijed superpozicije plučnog tkiva anteriorna sjena gornje šuplje vene ne mora se dobro vidjeti.

Gornja šuplja vena – CT toraksa IV Gornja šuplja vena nastaje spajanjem dviju brahiocefaličkih vena. Vodi venoznu krv iz gornjeg dijela tijela u desni atrij. Na ovom skenu uz gornju šuplju venu vidljiva je i lijeva brahiocefalička vena. Desna lateralna granica gornje šupllje vene čini gornju desnu lateralnu granicu medijastinuma.

Gornja šuplja vena – CT toraksa V U srce dolazi desno uz medijalnu liniju. Lateralna granica čini desnu granicu medijastinuma.

167

U visini karine ona je anteriorno od desnog glavnog bronha.

Gornja šuplja vena – koronarni MR toraksa Gornja šuplja šuplja vena započ započima na mjestu spajanja brahiocefaličkih vena i završava u desnom atriju. Desni zid medijastinuma tvori lateralna granica donje šuplje vene. Unutar vene vide se artefakti protoka. Njena medijalna granica graniči sa ascendentnom aortom.

168

Rendgenska anatomija stijenke toraksa

169

Dojka Dojka je kožna žlijeda koja se nalazi na prednjem dijelu toraksa. Građena je od žljezdanog tkiva koje producira mlijeko i masnog tkiva. Fibrozni suspenzorni ligamenti pridržavaju žlijezdano tkivo uz kožu i fasciju koja prekriva m. pektoralis major. 15-20 lobulusa žlijezdanog tkiva raporećeni su u dojci poput kotača. Svaki lobulus spojen je na mljekovodni kanal koji se drenira u mamili. Superiornolateralni dio dojke širi se u aksilu i naziva se «aksilarnim repom».

U žena, na PA snimci, mekotkivna sjena dojki projecira se iznad lateralnog dijela torakalne stijenke. Dio dojke koji se superponira iznad baze pluća ima izgled nejasno pojačanog intenziteta mekog tkiva. Rep dojke koji se normalno širi u aksilu po denzitetu nemože se razlikovati od ostalih djelova mekih česti torakalnog zida.

170

U žena, na postraničnoj snimci, dojke se prekrivaju tvoreći anteriorno smještenu sjenu mekih česti. Ova snimka onemogućava detaljniju analizu parenhima dojki.

Mamografija

Mamografija je najbolja tehnika za prikaz parenhima dojke.

171

CT toraksa - dojka

Na CT skenu, ženska dojka sastoji se od denziteta masnog tkiva i mekog tkiva. Mada se patologija dojke može vidjeti na CT skenovima, mamografija je najbolja metoda u evaluaciji patoloških promjena. CT je od koristi za točnu lokalizaciju pojedinih promjena pri biopsiji.

MR toraksa - aksijalni presjek

Normalno tkivo dojke građeno je iz žljezdanog i vezivnog tkiva koje je okruženo mašću. Na MR pregledu prevalira mast koja ima bijeli signal. Uloga MR u ispitaivanju patologije dojke još uvijek se istražuje.

172

UZ Dojke UZ ima mogućnost razlikovanja struktura mekog tkiva dojki. U premenstrualnoj dojci prikazuju se: 1. subkutana mast 2. fibroglandularno tkivo 3. mljekovodni kanali 4. retromamilarni proctor 5. mišićna podloga 6. rebra.

Mičićni dio stijenke toraksa M. Supraspinatus

M supraspinatus je rotator ramena. Polazi iz supraspinatne jame skapule i hvata se za veliki tuberkul humerusa. Abduktor je ramena.

MR toraksa - koronarni presjek Na ovom presjeku dobro se vidi odnos M. supraspinatusa sa spinom skapule. Mišić je siv i lako se razlikuje od kosti koja je u ovom presjeku crna.

173

M. Infraspinatus

Ovaj mišić je jedan od rotatora ramena. Polazi iz infraspinatne jame skapule i hvata se ua veliki tuberkul humerusa. Njegova tetiva nalazi se uz samu kapsulu glenohumeralnog zgloba. Rotira humerus lateralno i stabilizira rame držeći glavu humerusa u glenoidnoj čašici.

CT toraksa Pošto pri skeniranju bolesnik drži ruke iznad glave i na taj način rotira skapule na CT skenovima projecira se inferiorno i lateralno od spine skapule. Ovakav položaj ruku smanjuje artefakte pri skeniranju.

M. Subskapularis

M. subskapularis je jedan od rotatora ramena. Polazi iz subskapularne jame na skapuli. Hvata se za mali tuberkulum humerusa. Medijalni je rotator hgumerusa i drži humerus u glenoidalnoj čašici.

174

CT toraksa

Ovaj prostrani mičić polazi sa kostalne površine skapule.

MR toraksa - koronarni presjek

Za MR prikaz odnosa m. subskapularisa sa drugim mišićima ramena najoptimalnija je koronarna projekcija. Na ovom presjeku dobro se vidi odnos mišića i skapule.

M. Latisimus dorsi

175

Latisimus dorzi je široki, trokutasto oblikovani mišić koji prekriva gornju polovinu leđa. Polazi sa spinoznog nastavaka Th6 do Th12 kralješka, donja tri rebra, lumbalne fascije i posteriornog dijela ilijačne kriste. Hvata se za nabor bicepsa na glavi humerusa. Prije insercije tetiva latisimusa dorzi prekriva donji dio m. teresa minora. On je ekstenzor, aduktor i medijalni rotator humerusa.

CT toraksa

Na ovom skenu latisimus dorzi poput tankog plašta prekriva lateralni i stražnji dio toraksa.

M. Pectoralis major

M. pectoralis major počima na medijalnoj polovini klavikule, sternuma, gornjih šest rebara i aponeuroze abdominalnog m obliquesa externusa. Hvata se za lateralni dio nabora bicepsa na humerusu. On je aduktor i medijalni rotator humerusa, fleksor ramena te akcesorni respiratorni mišić.

CT toraksa

Leži anteriorno ipod kože i potkožne masti u aksili. Sa tankom linijom masti odjeljen je od m. pectoralis minora..

176

MR toraksa - aksijalni presjek

Na aksijalnom MR presjeku ovaj anteriorni mišić stijenke toraksa je siv.

M. Pectoralis minor

M. pektoralis minor počima na gornjem rubu 3, 4 i 5 rebra. Hvata se na korakoidni nastavak skapule. Njegovo hvatište za korakoidni nastavak pravi luk kroz koji živci prolaze u ruku. Vrši depresiju skapule i sudjeluje kao akcesorni mišić u respiraciji.

CT toraksa

Na CT skenu leži ispod m. pektoralisa majora. Lateralno nalazi se anteriorno od aksilarne masti i snopa živaca.

177

MR toraksa - aksijalni presjek

Na aksijalnom MR presjeku ovaj mali mišić nalazi se anteriorno od živaca i krvnih žila u aksili. Na MR presjecima je siv.

Duboki mišići stražnje stijenke toraksa Postoje tri sloja dubokih mišića leđa. I. U gornjem sloju nalaze se: 1. M splennius capitis 2. M splenius cervicis Rotiraju i savijaju vrat te drže glavu posteriorno. M splennius capitis

M splenius cervicis

178

II. U intermedijalnom sloju nalaze se erektori kralješnice: 1. M. Ileocostalis - sa ilijakalne kriste na rebra 2. M. longisimus - svitak između transverzalnih nastavaka 3. M. Spinalis - svitak između spinoznih nastavaka Ekstendiraju kralješnicu i kontrolirju fleksiju M. Ileocostalis

M. Longisimus

M. Spinalis

III U dubokom sloju nalaze se: 1. M. semispinalis 2. M. multifidus 3. M. rotatores

4.M. interspinalis 5.M. intertarnsversarii Rotiraju kralješnicu i pomažu lateralnom savijanju. U većine bolesnika ne mogu se odvojiti jedan od drugoga. U nekih bolesnika postoji tanki sloj masti koji omogućava razdvajanje.

CT toraksa Mišići leđa sastoje se od

179

mišića kralješnice koji pomažu držanju kralježnice i njeno pokretanje. Uslijed manjka masne naslage između mišića, na CT skenovima, najčešće se ne mogu razdvojiti. U većini slučajeva, zbog nedostatka masti između mišića, njihova diferencijacija na CT skenovima je nemoguća.

Neurovaskularni snop Neurovaskularni snop ne predstavlja anatomsku strukturu već termin koji označava skup brahiocefaličkog pleksusa te arterije i vene subklavije/aksilaris koji se vide na aksijalnom skenu. Na aksijalnim skenovima, ove strukture, nemoraju se uvijek razlikovati. Intravenozno davanje kontrastnog sredstva pripomaže u diferencijaciji krvnih žila.

CT toraksa – Neurovaskularni snop Aksilarni neurovaskularni snop građen je od živaca iz brahijalnog pleksusa te arterija, vena i limfnih žila za ruku. Sve ove strukture u aksili nalaze se zajedno u ovojnici, okruženi mašću. Njihova pojedinačna diferencijacija najčešće je nemoguća. U bolusu dato kontrastno sredstvo pomaže u diferencijaciji vena i arterija. Mast koja okružuje neurovaskularni snop na CT skenovima je crna.

180

Ošiti Ošit je velika muskulotendinozna pregrada između torakalne i abdominalne šupljine. Sastavljen je od mišićnih djelova koji polaze sa ksifoidnog nastavka, donjih šest rebara i gornjih lumbalnih kralješaka, te centralnog tendinoznog dijela na koji se mišići hvataju. Na ošitima postoje tri otvora:

1. otvor za donju šuplju venu 2. hijatus za jednjak 3. hijatus za aortu

Glavni je respiracijski mišić. Tijekom inspiracije kontrahira se i spušta, što, uslijed smanjenjem intertorakalnog tlaka, dovodi do povećanja volumena toraksa i ulaska zraka u pluća. Ovaj proces ujednom i pomaže povratku krvi u srce. Tijekom ekspiracije ošit se otpušta, smanjuje se volumen torakalne šupljine i izbacuje zrak iz pluća.

Ošit se prikazuje kao dvije glatke zakrivljene mekotkivne sjene koje u visini korpusa Th 10-11 kralješka idu od medijalno prema lateralno. Položaj ovisi o stupnju inspiracije. Desni ošit obićno je nešto više postavljen. Najviša točka naziva

181

se kupolom ošita koja se zbog prisustva zraka jasno prikazuje.

1 .lijevi ošit 2. forniks želuca 3. desni ošit Na postraničnoj snimci desni i lijevi ošit se superponiraju. Zrak u forniksu želuca pomaže u određivanju konture lijevog ošita. Srčani ventrikli prekrivaju sjenu prednjeg dijela lijevog ošita.

Ošiti – CT toraksa Kupola ošita vidi se kao prostrana mekotkivna sjena. Desni ošit više je postavljen tako da se pri skeniranju prvi prikazuje. Pošto su istog denziteta teško je razlikovati tanki ošit od gornjeg dijela jetre

182

Ošiti – MR koronarni presjek

Tanki tendinomuskularni ošit najoptimalnije se prikazuje na koronarnom presjeku. U ovom presjeku najbolje se prikazuje odnos sa plućima, pleurom i abdominalnim strukturama. Na drugim presjecima ošite je često teško odrediti.

Koštani dio stijenke toraksa Klavikula

Klavikula je kost oblikovana poput slova «S».

Medijalno artikulira sa manubrijumom sternuma a lateralno sa akromijalnoim nastavkom skapule. Na klavikulu se hvata pet mišić 1.M. deltoideus 2.M. pectoralis major 3.M. sternokleidomastoideus 4.M. Trapezius 5.M subclavius Između korakoidnog nastavka sakpule i klavikule razapet je korakoklavikularni ligament. Na većini snimaka prikazuje se čitava klavikula. Uslijed namještaja bolesnika ponekad se ne prikazuju lateralni djelovi klavikula. Sbog svog zakrivljenog oblika klavikule se simetrično prikazuju samo u bolesnika koji pri snimanju nisu rotirani. 183

Asimetrija klavikula ukazuje na kosu projekciju. Uslijed superpozicije sa medijastinumom i kralješnicom ponekad je teško analizirati medijalni dio klavikule. Srednji dio klavikule prikazuje se preko plućnog parenhima.

Klavikula – CT toraksa Na ovom skenu prikazanaje medijalna artikulacija klavikule sa manubrijumom sternuma. Nalazi se anteriorno i imponira kao vrh slike. Pošto ima zakrivljeni oblik na skenu se prikazuje samo taj dio.

Rebra Rebra su tanke elongirane kosti na čijem prednjem dijelu se nalazi hrskavični dio. Zavijena su i usmjerena prema kaudalno. Postoji 12 pari rebara. Na glavici rebra nalaze se dvije fasete za artikulaciju sa korpusima vertebralnih kralješaka. Tuberkulum rebra artikulira sa transverzalnim nastavkom kralješka. Na donjem dijelu rebra nalazi se urez u kojem se nalzi interkostalne krvne žile i živci.

184

PA snimka 1. Anteriorni dio I rebra L 2. Posteriorni dio VI rebra L 3. Kostalni ugao VI rebra L 4. Anteriorni dio VI rebra L 5. Posteriorni dio XII rebra D Pošto su na PA snimci toraksa anteriorni djelovi rebra bliže filmu njihova sjena je manje uvećana i njihova sjena je oštrija. Koštani dio spaja se anteriorno sa hrskavicom koja na snimci nije vidljiva. U posteriornom dijelu sjene I i II rebra se prekrivaju sa transverzalnim nastavkom Th I kralješka. Na kvalitetnoj snimci ove strukture se mogu razdvojiti. Posteriorni dio rebara započima sa kosgtovertebralnim zglobom i nastavljaju se kostalnim kutem. Na PA snimci posteriorni dio većine rebara ima horizontalni tijek.

Postranična snimka 1. Anteriorni dio rebra 2. Posteriorni dio rebra Na postraničnoj snimci lijeva i desna rebra se superponiraju. Lateralni i prednji dio rebara leže iznad pluća i koso su usmjerena prema kaudalno.Stražnji dio rebara projecira se iza Th kralježnice. Na konvencionalnoj postraničnoj snimci pri kojoj se lijeva strana nalazi bliže filmu, zbog divergencije rtg zraka, sjene lijevih rebara su oštrije.

Rebra AP snimka Th kralješnice

1.Posteriorni dio II rebara L 2.Posteriorni dio XII rebara D

185

Na AP snimci Th kralježnice prikazuju se posteriorni dijelovi rebara. Zbog kolimacije rendgenskog snopa lateralni dio rebara se neprikazuje. Anteriorni hrskavični dio koji artikulira sa sternumom se neprikazuje. Vide se jedino u slučaju kada postoji odlaganje vapna što se događa samo u starijih bolesnika.

Postranična snimka Th kralješnice 1. Posteriorni dio X rebra 2. Anteriorni dio III rebara

Na postraničnoj snimci Th kralješnice rebra se u pravilu dobro ne prikazuju. Uslijed sužavanja rtg snopa na snimci je prikazan samo dio rebara.

Rebra – CT toraksa Zbog kosog položaja na skenu se prikazuje samo dio pojedinih rebara. Jednom se vidi artikulacija rebra s oba kralješka i transverzalnim nastavkom Kadkada se može prikazati spoj sa hrskavičnim dijelom.

186

Za evaluaciju rebara koristi se CT tehnika koštanog prozora.

Rebra - MR toraksa - aksijalni

Korteks rebra na MR pregledu producira mali signal i prikazuje se kao tanka crna linija. Moždina kosti koja sadrži mast ima svjetli signal. Na aksijalnim prerezima prikazuju se samo djelovi rebara.

MR toraksa - koronarni

Na koronarnim MR presjecima rebra se jasno ne prikazuju. Na presjeku se prikazuje samo mali dio rebra. Ovaj presjek koristan je za analizu odnosa rebara sa pleurom i plućima. Treba imati na umu da samo moždina rebra daje signal.

187

Sternum Sternum je ravna kost koja se sastoji od tri dijela: 1. manubrijuma 2. tijela 3. ksifoidnog nastavka

Manubrium artikulira sa klavikulom i prvim rebrom. Između manubrijuma i tijelom sternuma nalazi se fibrokartilaginoza. Tijelo sternuma artikulira sa sa hrskavičnim dijelom 2-7 rebra. Ksifoidni nastavak je hrskavićni dio sternuma koji kompletno osificira tek u 40. godini života. Artikulira sa hrskavicom 7. i često 8 rebra. Na sternum se hvataju: 1. M. pectorlais major 2. M. sternokleidomastoideus

188

3. M. sternohioideus 4. M. sternotiroideus 5. M. transversus toracis 6. Ošit

Sternum - PA snimka Na PA snimci toraksa konture sternuma prekrivene su Th kralješnicom i strukturama u medijastinumu. Na snimci prikazan je približan položaj sternuma.

Sternum – Postranična snimka

Na postraničnoj snimci sternum je umjereno konveksan. Zbog superpozicije okolnog tkiva točne vanjske granice kosti često je teško odrediti.

Sternumu djeteta - Postranična snimka toraksa

189

1. manubrijum sternuma 2. korpus sternuma U novorođenčati i djece sternum nije u cijelosti osificiran. Osifikacijski centri u manubrijumu i korpusu sternuma imaju izgled slobodnih kostiju koji su povezani hrskavicom koja na snimci nije vidljiva. Ksifoidni nastavak ostaje hrskavičnim sve do odrasle dobi.

Sternum - CT toraksa Manubrijum, najgornji dio sternuma, artikulira sa klavikulama sa jakom sinhodrozom. CT, rađen u koštanom prozoru, predstavlja idealnu pretragu za analizu sternuma.

Th kralješnica Postoji 12 Th kralješaka koji artikuliraju sa 12 pari rebara od kojih 10 artikulira direktno ili indirektno sa sternumom i zajedno tvore rigidni dio torakalnog zida. Kralješak se sastoji od korpusa i vertebralnog luka koji okružuju i štite leđnu moždinu. Arkus se sastoji od bilateralnih pedikla i lamina koje se posteriorno spajaju i tvore spinozni nastavak. Lateralno iz lamina izlaze transverzalni nastavci.

190

Th kralješnica - PA snimka toraksa 1 .Th 2 2. Th 12 Na kvalitetnoj snimci toraksa vide se korpusi svih XII Th kralješaka, pa čak i oni koji se superponiraju sa srcem. Također se mogu vidjeti lukovi i spinozni nastavci u svim visinama. Transverzalni nastavci idu lateralno i artikuliraju s rebrima.

Th kralješnica - Postranična snimka 1. Th 4 2. Th 12 Na postraničnoj snimci, zbog superpozicije sa ramenima, gornji dio Th kralježnice se ne prikazuje. Korpusi ostalih kralješaka se prikazuju u laganom kifotičnom položaju. U ovoj projekciji transverzalni nastavci superponiraju se sa korpusima kralješka.

191

Rebra u pravilu prekrivaju lukove i veliki dio spinoznog nastavka. Radiolucentno podrućje između korpusa kralješka predstavlja intervertebralni disk koji je hrskavičan te se neprikazuje na snimci.

AP snimka Th kralješnice 1. korpus Th12 2. luk Th 6 3. spinozni nastavak Th 7 4. transverzalni nastavak Th 7 L 5. Intervertebralni disk Na AP snimci Th kralješnica prikazuju se sve strukture ktalješka. Lukovi i spinozni nastavci vide se u svim visinama. Lukovi se vide kao okrugle sjene uz gornji lateralni rub korpusa. Spinozni nastavci vide se kao uzdužna koštana sjena koja se superponira na srednji dio korpusa kralješka. U donjem dijelu Th kralježnice spinozni nastavci superponiraju se iznad intravertebralnih diskova. Rebra artikuliraju lateralno sa transverzalnim nastavcima i korpusima kralješka.Intervertebralni disk koji je građen od hrskavice ne vidi se na snimci. Leđna moždina i živci također se neprikazuju.

Postranična snimka Th kralješnice 1. korpus Th 6 i 7 kralješka 2. luk Th 10 3. gornji artikularni nastavak Th 11 4. donji artikularni nastavak Th 10 5. intervertebralni disk.

192

Pri snimanju Th kralješnice koristi se suženi rendgenski snop.U pravilu gornji dio kralješnice, zbog superpozicije ramena se ne prikazuje. Korpusi kralješka imaju izgled pravokutnika i povečavaju se prema kaudalno. U ovoj projekciji lukovi se superponiraju. Svaki korpus kralješka ima gornji i donji artikularni nastavak. Donji artikularni nastavak gornjeg kraljška artikulira sa gornjim artikularnim nastavkom donjeg kralješka. Intervertebralni disk, koji je hrskavica, ne vide se na snimci.

Th kralješnica - CT toraksa 1. korpus kralješka 2. transverzalni nastavak 3. spinozni nastavak Sve promjene vidljive na aksijalnim skenovima mogu se rekonstrukcijom prikazati u sagitalnim projekcijama.

Th kralješnica - MR - aksijalni presjek Na MR presjecima kortikalis korpusa kralješka je crne, dok moždina 193

kralješka ima svjetli signal. Ovim pregledom ne prikazuju se male koštane strukture kralješka, međutim, prikazuju se promjene u moždini kosti.

Th kralješnica - MR – koronarni presjek 1. Th 4 2. Th 12

Na koronarnim presjecima prikazuju se intervertebralni diskovi. I u ovim presjecima kortikalis je crn a moždina kralješka bijela.

194

Rendgenska anatomija abdomena

Rendgenska anatomija jednjaka

195

Jednjak

Jednjak je muskularna cijev dužine 25 cm. Započima u vratu u visini krikoidne hrskavice kao nastavak orofarinksa. U gornjem medijastinumu leži u medijalnoj liniji posteriorno od traheje i anteriorno od korpusa kralješaka. Arkus aorte leži lijevo od jednjaka. U donjoj torakalnoj šupljini ide anteriorno i lijevo. Toraks napušta u visini korpusa Th X kralješka prolazeći kroz ezofagealni hijatus na ošitu. Tri centimetra nakon prolaza kroz ošit završava na kardiji.

Na jednjaku postoje 4 fiziološka utisnuća:

1.Krikoidne hrskavice 2.Luka aorte 3.Lijevoga glavnog bronha 4.Pri prolasku jednjaka kroz ošit

- Vene gornje trećine dreniraju se u gornju šuplju venu, - Vene srednje trećine dreniraju se u gornju šuplju venu i venu azigos - Vene donjeg dijela u portalnu venu

196

Jednjak se pregledava dijaskopski prateći kontrastni zalogaj kojeg bolesnik guta. Kao kontrastni zalogaj koristi se pasta barijevog sulfata. U toraksu jednjak se nalazi posteriorno. Smješten je lijevo od kralješnice. U normalnim uvjetima je kolabiran. Distendira se pri prolazu hrane (i kontrastnog zalogaja). Na dijaskopskom pregledu vide se fiziološke stenoze u visini arkusa aorte, lijevog bronka i na mjestu prolaza kroz ezofagealni hijatus.

Na CT skenu jednjak ima denzitet mekog tkiva. Na CT presjeku kroz manubrium sternuma jednjak se nalazi posteriorno i lijevo od traheje i anteriorno od kralješnice. U normalnim uvjtima izgledom je malen, međutim, pri prolazu hrane se distendira. Unutar jednjaka mogu se vidjeti male količine zraka.

Na CT presjeku kroz hiluse jednjak se nalazi: 1.lijevo od kralješnice 2.anteriorno od descendentne aorte 3.posteriorno od desne plućne arterije

197

Na CT presjeku u visini Th 10 kralješka jednjaku prolazi kroz ezofagealni hiatus u abdomen. Uz jednjak kroz ezofagealni hiatus prolaze lijeve gastrične krvne žile i nervus vagus. Oni su premaleni tako da se na CT skenu ne vide. Gastroezofagealni spoj nalazi se nešto ispod ovog mjesta. U jednjaku se vidi manja nakupina zraka.

Strukture medijastinuma bolje se diferenciraju u „prozoru za medijastinum“. Na presjecima napravljenim u „prozoru za pluća“ jednjak se slabo diferencira od ostalih struktura medijastinuma. Dobro se prikazuje samo kada se u njemu nalazi zrak.

Želudac Želudac je dilatirana „vreća“ gastrointestinalnog trakta. Proteže se od jednjaka do duodenuma. Funkcionira kao rezervar hrane i tekućine. U probavi sudjeluje lučenjem kiseline i encima. Smješten je u gornjem abdomenu ispod lijeve kupole ošita i proteže se do umbilikalne regije. Dijeli se u pet djelova: 1.Kardija 2.Fundus 3.Tijelo

198

4.Antrum 5.Pilorus Kardija odgovara djelu želuca koji se nastavlja iz jednjaka. Gastroezofagealni sfinkter nema zadebljanog mišićnog sloja te nije anatomski sfinkter. On je fiziološki sfinkter koji prevenira refluks želučanog sadržaja u jednjak. Fundus želuca leži lijevo od kardije ispod kupole lijevog ošita. U bolesnika u stoječem položaju fundus je u pravilu ispunjen zrakom Tijelo želuca proteže se od kardije do angularne incisure, udubljenja koje se nalazi na maloj krivini želuca. Tijelo želuca nastavlja se antrumom koji se proteže od incisure angularis do pilorusa Pilorus je najuži dio želuca. U njemu se nalazi cirkularno zadebljanje mišića – pilorički sfinkter, koji prevenira refluks duodenalnog sadržaja u želudac. Nalazi se u visini korpusa L1 kralješka. Mala krvina želuca proteže se od lijeve granice jednjaka do pilorusa u tvori gornju granicu želuca . Velika krivina želuca ide od desne strane distalnog jednjaka do piloričkog kanala i tvori donju granicu želuca. Želudac je u cijelosti okružen peritoneumom koji se proteže od velike do male krivine kao veliki i mali omentum. Mali omentum tvori zid omentalne burze Veliki omentum ide na transverzalni kolon i djelom na tanko crijevo .

Opskrbljen je krvlju preko ogranaka celijačnog trunkusa. Lijeva gastrična arterija je grana celijačnog trunkusa a desna gastrična arterija grana hepatalne arterije. Kratka gastrična arterija i lijeva gastroepiploična arterija grane su lijenalne arterije. Desna gastroepiploična arterija grana je gastroduodenalne arterije. Lijeva i desna gastroepiploična arterija anastomoziraju uzduž velike krivine. Venozna drenaža odvija se preko lijenalne, portalne i gornje mezenterične vene.

1.Gastroezofagealni spoj 2.Fundus 3.Tijelo 4.Pilorićki antrum 5.Pilorički kanal 199

U stojećem položaju bolesnika zrak se nalazi u forniksu želuca dok je kontrastno sredstvo u donjem dijelu korpusa. Mali dio kontrastnog sredstva nalazi se u jednjaku.

Mala krvina želuca proteže se od desne granice jednjaka do pilorusa

Mala krivina želuca

i tvori gornju granicu želuca. Velika krivina želuca ide od lijeve strane distalnog jednjaka do

Velika krivina želuca

piloričkog kanala i tvori donju granicu želuca.

1.tijelo želuca 2.antrum 3.pilorički kanal Dijaskopija je od neprocjenjive važnisti u procjeni peristaltike. Peristaltički val vidi se kao cirkularni prsten koji obuhvača stijenku želuca i prati se do pilorusa.

Na ovom skenu fundus želuca nalazi se anteriorno od slezene. Posteriorno je od lateralnog dijela lijevog režnja jetre. U pravilu se koristi per os dato kontrastno 200

crijevo kojim se lako razlikuje gastrointestinalni trakt od ostalih struktura .

U korpusu želuca nalazi se per os uzeto kontrastno sredstvo. Velika krivina je lateralno uz kolon i slezenu. Mala krivina je medijalno Želudac je smješten: 1. Anteriorno od slezene 2. Medijalno od lijenalne fleksure 3. Posteriorno od lateralnog dijela lijevog režnja jetre.

1.tijelo želuca 2.antrum želuca Na ovom skenu želudac se prikazuje kao trostruka struktura. Tijelo želuca koje sadrži kontrast, tekućinu i zrak prelazi desno u antrum. Želudac je anteriorno od pankreasa

1.tijelo želuca 2.antrum želuca

201

I na ovom CT presjeku želudac izgleda poput dvostruke strukture. Tijelo želuca ide prema naprijed i desno i postaje antrum želuca.

MR

Uslijed gibanja tijekom MR mjerenja na aksijalnim presjecima želudac je neoštar. Solidni i tekući sadržaj imaju različite signale. Želudac je okružen mašću. - Želudac je anteriorno. - Smješten je posteriorno uz lateralni dio lijevog režnja jetre. - Uslijed pomaka tijekom mjerenja granice kolona su nejasne.

Fundus želuca u odnosu je sa lijevim režnjom jetre i slezenom. Iznad fundusa nalazi se ošit i srćani lijevi ventrikl. Fundus želuca u odnosu je sa lijevim režnjom jetre i slezenom. Iznad fundusa nalazi se ošit i srćani lijevi ventrikl. 1.fundus želuca 2.tijelo želuca Želudac je usmjeren od lijeva u desno. Smješten je inferiorno od lijevog režnja jetre. Nalazi se iznad poprečnog kolona

202

Radiološka anatomija tankog crijeva Tanko crijevo je dio probavnog trakta koji spaja pilorus želuca sa cekumom. Dijeli se u tri dijela 1.Dvanaesnik 2.Jejunum 3.Ileum

Arterijalna opskrba odvija se preko gornje mezenterične arterije. Venozna drenaža ide preko gornje mezenterične vene koja se spaja sa lijenalnom venom i tvori portalnu venu .

Anatomija dvanaestnika

Duodenum je prvi dio tankog crijeva. Oblikovan je poput slova „C“ i dužine je 25 cm. Okružuje glavu pankreasa i spaja pilorus na želucu sa jejunumom. Poput želuca proksimalna 2-3 cm duodenuma prekrivena su peritoneumom. Ostali dio duodenuma leži retroperitonealno . Duodenum se dijeli u 4 segmenta - Prvi segment je bulbus koji je dužine oko 5 cm i leži desno od L1 kralješka. - Drugi dio je descendentni segment koji je duk 8 cm i spušta se desno od korpusa L1, 2 i 3 kralješka.

203

Smješten je anteriorno od hilusa desnog bubrega i usporedan je sa donjom šupljom venom. Koledokus i glavni pankreatični vod uljevaju se u taj dio duodenuma. Treći dio je transverzalni segment koji je dug 8-10 cm i ide preko korpusa L3 kralješka. Četvrti dio ascendentni segment ide prema gore i lijevo i u visini korpusa L2 kralješka nastavlja se u jejunum.

Spoj duodenuma i jejunuma pojačan je fibromuskularnim naborom peritoneuma poznatim kao Treitzov ligament. Ide sa desnog diafragmalnog krusa i predstavlja proksimalno hvatište crijevnog mezenterija.

Proksimalna polovina duodenuma opskrbljena je krvlju granama gastroduodenalne arterije, grane hepatalne arterije koja polazi iz celijačnog trunkusa. Distalna polovina duodenuma opskrbljena je granama gornje mezenterične arterije. Venozna drenaža odvija se preko gornje mezenterične vene.

Dvanaestnik 1. Bulbus duodenuma 2. Descendentni dio 3. Horizontalni dio 4. Ascendentni dio 5. Spoj duodenuma i jejunuma (Treitzov ligament) Diaskopije je metoda izbora za pralenje

204

peristaltike 1) Bulbus duodenuma oblikovan je poput paprike. 2) Descendentni dio nalazi se uz desnu stranu kralješnice. 3) Horizontalni dio ide preko korpusa L3 kralješka. 4) Ascendentni dio ide uz lijevi rub kralješnice. 5) Spoj duodenuma i jejunuma vidi se u projekciji male krivine želuca.

CT

U descendentnom dijelu duodenuma nalazi se kontrast. Nalazi se: 1.Posteriorno od antruma želuca 2.Medijalno od hepoatalne fleksure 3.Anteriorno od donje šuplje vene 4.Lateralno od portalne vene

Na ovom CT presjeku descendentni

205

dio duodenuma leži lateralno od glave pankreasa. Kontrast u duodenumu omogućava njegovo razlikovanje od glave pankreasa i donje šuplje vene. Poput glave pankreasa, ascendentnog kolona, bubrega i donje šuplje vene i descendentni dio duodenuma nalazi se retroperitonealno.

Anatomija jejunuma

Jejunum predstavlja srednji dio tankog crijeva. Proksimalno spojen je sa duodenumom a distalno sa ileumom. Jejunum je spojen za stražnji abdominalni zid poput lepeze oblikovaniim naborom peritoneuma koji se naziva mezenteri tankog crijeva. Mezenteri počima lijevo u visini L2 kralješka i proteže se do desnog sakroilijakalnog zgloba. Jejunum je uglavnom smješten u gornjem abdomenu.

Sluznični nabori jejunuma su kružni. Prema aboralno u tankom crijevu nabori postaju sve niži. U završnom su ileumu uzdužnoga tijeka.

206

Limfni folikuli u završnom su ileumu vrlo brojni udruženi u limfatične ploče (Peyerove ploče).

Drugi dio tankog crijeva – jejunum, započima na treitzovom ligamentu. Završava u srednjem dijelu abdomena postupnim prelazom u ileum. Vijuge jejunuma nalaze se u lijevom gornjem abdomenu i srednjem abdomenu. Sluznica je karakterizirana brojnim cirkularnim naborima. Mada je mezenteriumom vezan uz stražnji abdominalni zid jejunum je mobilan.

Anatomija ileuma Ileum je distalni dio tankog crijeva. Proksimalno je spojen sa jejunumom a distalno završava na ileocekalnoj valvuli. Sa stražnjim abdominalnim zidom vezan je lepezastim naborom peritoneuma – mezenteriumom. Smješten je u donjem abdomenu i zdjelici Arterijalnu opskrbu čine grane gornje mezenterične arterije. Venozna drenaža ide preko grana gornje mezenterične vene.

- Treći dio tankog crijeva čini ileum

207

- Smješten je u srednjem i desnom abdomenu - U nekih bolesnika može se spuštati i u malu zdjelicu - Poput jejunuma i ileum je vezan uz stražnji abdominalni zid mezenteriumom - Ne postoji jasna granica prelaza jejunuma u ileum - Završava ileocekalnom valvulom

Vijuge jejunuma nalaze se u lijevom dijelu abdomena. Vidljivi su jejunalni sluznički nabori. Jejunum ima cirkularne nabore. Za razliku od vijuga kolona jejunalne vijuge su uže i u njima se nenalazi sadržaj. Vijuge nisu šire od 3 cm.

MR tankog crijeva

Uslijed peristaltike vijuge tankog crijeva na MR presjecima nejasno su prikazane. Odjeljene su mašću. Jejunalne vijuge nalaze se uglavnom u lijevom gornjem kvadrantu abdomena. Vijuge ileuma su srednjem i desnom abdomenu.

208

Anatomija debelog crijeva Završni ileum pripaja se debelom crijevu u području Bauchinijeve valvule. Uzlazni (ascendentni) dio kolona ide do hepatalne feksure i prelazi u poprečni (transverzalni) kolon, do lienalne fleksure. Silazni je kolon smješten lijevo, prelazi u različito dugačku sigmu, koja u visini segmenta S3 prelazi u rektum i završno u anus.

Poprečni kolon i sigma peritoneumom su fiksirani uz stražnju trbušnu stijenku. Oko 3 cm kaudalno od Bauchinijeve valvule nalazi se crvuljak (apendiks). Razlikujemo kontrahirane dijelove kolona i postranična izbočenja stijenke debeloga crijeva - haustracije.

Kolon - Cekum

209

Cekum je krajnji dio ascendentnog kolona. Nalazi se između spoja jejunuma i ascendentnog kolona. U cekum ulazi crvuljak. Terminalni ileum ulazi u cekum posteromedijalno na ileocekalnoj valvuli. Na valvuli se nalazi svinkter koji prevenira refluks sadržaja iz kolona u ileum. Arterialnom kervlju opskrbljen je ileocekalnom arterijom, granom gornje mezenterične arterije. Venozna drenaža odvija se gornjom mezenteričnom venom

Cekum je donji dio ascendentnog kolona koji ima izgled kaleža. Na njemu se nalazi crvuljak koji se na ovoj slici ne vidi .

Uslijed peristaltike crijevne vijuge na MR presjecima slabo se prikazuju. Cekum se na aksijalnom MR presjeku determinira prema položaju u desnom donjem kvadrantu .

Kolon ascendens S prednje i lateralne strane prekriven je peritoneumom koji ga veže uz stražnji abdominalni zid. Arterijalnom krvlju opskrbljuju ga ileokolička i desna količka arterija, grane gornje mezenterične arterije. Venozna drenaža odvija se gornjom mezenteričnom venom.

210

Na nativnoj snimci vijuge crijeva prikazuju se ukoliko se u njima nalazi zrak. Njihov položaj i izgled sluznice olakšava njihovu identifikaciju. Ascendentni kolon leži uz desni abdominalni zid. Obično sadrži zrak pomješan sa fekalnim masama. Može se prikazati od krila crjevnjače do hepatalne fleksure koja se nalazi tik ispod konture jetre .

Na radioirigografiji dvostrukim kontrastom analizira se sluznički reljef. Ascendentni kolon ima širi lumen od ostalih vijuga kolona. Nalazi se uz desni abdominalni zid.

Ascendentni kolon koji se nalazi uz desni abdominalni zid širokog je lumena. Nalazi se u anteriornom perirenalnom prostoru anteriorno i lateralno od desnog bubrega.

211

Ovaj presjek je kroz terminalni ileum, cekum i ileocekalnu valvulu. Ascendens se nalazi uz desnu abdominalnu stijenku.

Ascendentni kolon leži uz desni abdominalni zid. Kranijalno se proteže do hepatalne fleksure koja se nalazi u gornjem desnom kvadrantu. Okružen je mašću.

Hepatalna fleksura Desna fleksura kolona koja se naziva i hepatalnom fleksurom nalazi se u gornjem desnom kvadrantu abdomena. To je mjesto prelaza uzlaznog u poprečni kolon. Kap što joj ime kaže nalazi se uz jetru.

Desna fleksura kolona prestavlja mjesto spajanja ascendensa i transverzuma. Nalazi se uz jetru i niže je položena od lijeve fleksure. Pošto se vijuge kolona superponiraju teško ju je u cijelosti prikazati na jednoj snimci te je potrebno tijekom dijakopije napraviti više snimaka u različitim položajima bolesnika.

212

Desna fleksura nalazi se niže od lijeve. Smještena je uz samu jetru. Predstavlja mjesto spajanja ascendensa i transverzuma. Per os uzeti kontrast razlikuje ju od ostalih struktura.

Transverzalni kolon Poprečni kolon dužine je 35-50 cm. Započima na desnoj fleksuri ispod jetre i proteže se do lijeve fleksure koja se nalazi ispod slezene. Lijeva fleksura više je postavljena od desne Transverzum se proteže poprijeko abdomena. U nekih bolesnika može se spuštati do u zdjelicu. Uz stražnji abdominalni zid vezan je naborom peritoneuma – mesocolon transversum. Proksimalne 2/3 opskrbjuje srednja količna arterija grana gornje mezenterične arterije. Distalnu 1/3 opskrbljuje lijeva količna arterija grana donje mezenterične arterije. Venozna drenaža odvija se gornjom i donjom mezenteričnom venom. Na nativnoj snimci nalazi se u gornjem abdomenu. Proteže se od hepatalne do lijenalne fleksure. Može biti ispunjen zrakom i fecesom U nekih bolesnika spušta se do u zdjelicu.

Transverzalni kolon smješten je 213

anteriorno i u večine bolesnika je mobilan. Nalazi se anteriorno od descendensa. Sadrži kontrast, feces i zrak.

Transverzum je smješten anteriorno preko abdomena. Mobilan je i za stražnju abdominalnu stjenku vezan je transverzalnim mezokolonom. Za želudac je vezan omentumom.

Na ovom CT presjeku prikazan je veći srednji dio transverzuma. Dobro su prikazane haustracije. Nalazi se u anteriornom dijelu abdomena.

214

U većine bolesnika transverzum se spušta kaudalno. Nalazi se inferiorno od želuca s kojim je spojen gastrokoličnim dijelom velikog omentuma koji se na ovoj snimci ne vidi.

Lijenalna fleksura Lijenalna fleksura, naziva se i lijevom fleksurom je područje kolona u kojem poprečni kolon prelazi u silazni kolon. Više je postavljena od hepatalne fleksure. U većine bolesnika nalazi se tik ispod lijevog ošita. Lijeva fleksura je najviše položeni dio kolona. Često se nalazi tik ispod ošita. Predstavlja spoj poprećnog i silaznog kolona.

Lijeva fleksura je najviše položeni dio kolona u lijevom hemiabdomenu. Predstavlja spoj poprečnog i silaznog kolona. Nalazi se anteriorno od slezene uz lijevi abdominalni zid.

215

Descendentni kolon

Silazni kolon započima na lijenalnoj fleksuri i spušta se do granice zdjelice gdje se nastavlja u sigmooidalni kolon. Užeg je promjera od uzlaznog kolona. Peritoneum mu prekriva anteriornu i lateralnu površinu. Arterijalna krv dolazi lijevom količnom i gornjom sigmoidalnom arterijom, granama donje mezenterične arterije. Venozna drenaža odvija se donjom mezenteričnom venom.

Uslijed prisustva zraka descendentni kolon često se vidi na nativnoj snimci. Nalazi se uz lijevi abdominalni zid i proteže se od lijenalne fleksure do u zdjelicu.

Descendentni kolon dobro se prikazuje na irigografiji dvostrukim kontrastom. Užeg je kalibra od ascendentnog kolona. Nalazi se uz lijevu abdominalnu stijenku. Haustre se dobro prikazuju.

216

Descendentni kolon započima na lijenalnoj fleksuri i proteže se do zdjelice gdje prelazi u sigmu. Vijuga kolona tik iznad descendensa odgovara završnom dijelu transverzuma. Descendentni kolon proteže se uz lijevi abdominalni zid. Nalazi se retroperitonealno i okružen je mašću. Nalazi se anteriorno od slezene i posteriorno od terminalnog dijela transverzuma.

Kako se spušta u tijelu se pomiče posteriorno. Nalazi se lateralno od bubrega i repa pankreasa. Usljed retroperitonealne masti dobro se diferencira od okoline.

U promjeru je uži od ascendensa. Nalazi se retroperitonealno u anteriornom perirenalnom prostoru. U ovoj visini nalazi se posteriorno od jejunuma koji se nalazi intraperitonealno. Smješten je lateralno od bubrega.

217

Uslijed peristaltičkih pokreta crijevo se na MR presjecima slabo prikazuje. Descendens se nalazi uz lijevu lateralnu abdominalnu stijenku. Anteriorno se nalaze vijuge tankog crijeva.

Descendens je užeg promjera od ascendensa i nalazi se uz lijevu lateralnu abdominalnu stijenku. Okružen je mašću.

Sigma Sigma je duga od 25-40 cm. Počima anteriorno od lijeve vanjske ilijakalne arterije kao nastavak descendentnog kolona. Završava u visini S3 gdje se nastavlja u rektum. Sigma čini zavoj anteriorno od vijuga tankog crijeva. Uz stražnji abdominalni zid vezana je sigmoidnim mezokolonom. Arterijalna opskrba ide putem sigmoidalne arterije grane donje mezenterične arterije. Venozna drenaža odvija se sigmoidnom venom koja se utiće u donju mezenteričnu venu.

218

Sigma ima oblik slova „S“ i po njemu je dobila ime. Često radi nekoliko zavoja. Pri irigografiji dobro se prikazuju haustracije.

Na ovom aksijalnom MR presjeku vidi se veliki dio sigme. Na sigmi se vidi nekoliko divertikula.

Sigma se u zdjelici nalazi posteriorno. Na ovom MR koronarnom presjeku vidljiv je manji dio sigme.

Rektum Rektum je najdistalniji dio kolona Dug je oko 13 cm. Započima kao nastavak sigme u visini S3 segmenta. Na svom putu prati zakrivljenost zdjelice. Oko 3 cm posteriornije od kokcigisa rektum zavija posterioinferiorno i nastavlja se u analni kanal. U muškaraca završava posteriorno

219

od apeksa prostate. Arterijalna opskrba ide preko gornje rektalne arterije koja je nastavak donje mezenterične arterije. U arterijalnoj opskrbi sudjeluju i srednja i donja rektalna arterija koje su grane unutrašnje ilijakalne arterije

U arterijalnoj opskrbi sudjeluju i srednja i donja rektalna arterija koje su grane unutrašnje ilijakalne arterije. Gornja rektalna vena drenira krv u portalni sistem. Srednja rektalna vena u unutrašnju ilijakalnu venu. Donja rektalna vena drenira u unutrašnju pudentalnu venu.

Ukoliko sadrži zrak rektum se može prikazati na nativnoj snimci. Na ovoj snimci vidi se samo proksimalni dio rektuma.

U rektumu se nalazi kontrastno sredstvo. Defekt punjenja odgovara fecesu. Rektum je normalno okružen mašću. Rektum se nalazi anteriorno od sakruma. Anteriorno se nalazi mokraćni mjehur i seminalne vesikule.

220

Rektum je posteriorno od prostate. Lateralno od rektuma nalazi se ishiorektalna fosa ispunjena mašću. U rektumu se nalazi manja količina kontrasta i zraka.

U ovoj visini rektum prelazi u anus. U ishiorektalnoj fosi okružen je mašću.

Gornja mezenterična arterija Gornja mezenterična arterija je drugi anteriorni visceralni ogranak abdominalne aorte Opskrbljuje krvlju gastrointestinalni trakt od srednjeg dijela duodenuma do srednjeg dijela transverzuma. Polazi sa prednje strane aorte u visini korpusa L1 kralješka, centimetar ispod mjesta polazišta celijačnog trunkusa. Ide prema dole i desno između vrata i procesusa uncinatusa i iznad horizontalnog dijela duodenuma. Okreće izmešu dva sloja peritonema na hvatište mezenterija. Njene veće grane su: 1. Pankreatikoduodenalna arterija 221

2. Srednja količna arterija 3. Ileokolična arterija 4. Jejunalna arterija 5. Ilealna arterija Grane gornje mezenterićne arterije oblikuju arkade koje međusobno anastomoziraju Distalno arkade se spajaju sa arkadama ogranaka donje mezenterične arterije.

1. gornja mezenterična arterija 2. medijalna količna arterija 3. desna količna arterija 4. ileokolična arterija Gornja mezenterična arterija je neparna grana aorte koja krvlju opskrbljuje tanko crijevo i veći dio kolona. Normalno polazi sa prednje strane aorte u visini L1 kralješka.

Gornja mezenterična arterija je drugi neparna visceralna grana abdominalne aorte Iz aorte izlazi u visini pankreasa i spušta se preko lijeve renalne vene i opskrbljuje tanko crijevo desni kolon i proksimalnog poprečnog kolona.

Prolazi mezenterij i daje arkade u mezenteriju u blizini vijuga crijeva. Iz arkada male arterije – vasa recta, opskrbljuju crijevo. Na ovom skenu polazi sa anteriorne strane aorte i skreće lagano u desno.

222

Gornja mezenterična arterija krvlju opskrbljuje tanko crijevo i veći dio kolona. Nalazi se anteriorno od aorte i lijevo od gornje mezenterićne vene. Gornja mezenterična arterija je druga neparna grana abdominalne aorte. Na ovom aksijalnom MR presjeku prikazano je polazište arterije.

Donja mezenterična arterija Donja mezenterična arterija je treći neparni visceralni ogranak aorte. Opskrbljuje krvlju distalnu 1/3 transverzuma descendent sigmu rektum i proksimalni dio analnog kanalaIz aorte polazi u visini korpusa L3 kralješka. Ide inferiorno i u lijevo, prelazi preko lijeve zajedničke ilijakalne arterije i daje lijevu količnu i sigmoidnu arteriju. Nakon prelaza lijeve zajedničke ilijakalne arterije nastavlja se kao gornja rektalna arterija. 1.Donja mezenterična arterija 2.Lijeva količna arterija 3.Sigmoidna arterija 4.Gornja rektalna arterija Donja mezenterična arterija je neparni visceralni ogranak aorte. Iz aorte polazi u visini korpusa L3 Kralješka.

Radiološka anatomija jetre Jetra Jetra je najveća žlijezda u organizmu.

223

Predstavlja 2% čitave tjelesne mase. Trokutastog je oblika. Smještena je u desnom gornjem kvadrantu abdomena. Razlikuje se diafragmalna i visceralna površina. Diafragmalna površina je konveksna i odgovara obliku kupole ošita. Visveralna površina oblikovana je prema mnogim abdominalnim strukturama. Nju modeliraju desni bubreg, desna fleksura kolona, žućnjak, želudac, duodenum, omentum te brojne krvne žile. Jetra se dijeli u 4 lubusa: 1. Desni lobus 2. Lijevi lobus 3. Kvadratus 4. Kaudatus Desni od lijevog režnja odjeljen je falciformnim ligamentom Kvadratus i kaudatus su djelovi desnog režnja

Kvadratus se nalazi superiorno i nalazi se između žučnjaka i ligamenta teresa. Kaudatus je inferiorno smješten i nalazi se između donje mezenterične vene i venoznog ligamnta Kvadratus i kaudatus dobivaju krv iz lijeve hepatalne arterije i portalnu krv iz lijeve grane portalne vene. Žučni vodovi kaudatusa i kvadratusa dreniraju se u lijevi hepatični vod .

Klinički jetra se dijeli u lijevi i desni režanj. Granica ide od donje šuplje vene, ide kroz žućnjak prema desnom abdominalnom zidu pod kutem od 45° . Ovakva podjela kvadratus i kaudatus stavlja u lijevi režanj. Jetra se opskrbljuje krvlju iz portalne vene i hepatalne arterije. Portalna vena opskrbljuje 70% jetre. Venozna drenaža odvija se preko hepatalnih vena u donju šuplju venu .

Anatomija jetre

224

Hepatalne vene Portalni sistem Arterije Žućni vodovi

Jetra je najveći organ u abdomenu i zauzima veći dio desnog gornjeg kvadranta. Gornji rub jetre oblikuje ošit. Donji i medijalni rub jetre obloženi su mašću što omogućava vizualizaciju jetre na nativnoj snimci. Veći dio jetre prekriven je peritoneumom.

Jetra ima lijevi i desni režanj koje je na ovom presjeku teško razlikovati. Jetra zauzima gotovo cijeli desni gornji kvadrant abdomena. Tamne linije sa prednje i stražnje strane jetre odgovaraju kostodiafragmalnoom recesusu.

225

1. desni režanj jetre 2. lijevi režanj jetre Radiološki, jetra se dijeli imaginarnom linijom koja ide od donje šuplje vene pod kutem od 45° prema abdominalnoj stijenci. U donjem dijelu prolazi kroz žučnjak. Desni režanj dijeli se na anteriorni posteriorni segment.

1

2

Lijevi režanj falciformnim ligamntom podijeljen je u medijalni i latrelni segment Kaudatus je odijeljen od lijevog i desnog režnja. Lijevi režanj prelazi medijalnu liniju.

Na posteriornom MR koronarnom presjeku vidi se da jetra zauzima veći dio desnog gornjeg kvadranta abdomena. Na ovom presjeku jasno se vidi odnos jetre sa ošitom kao i njena kaudalna ekstenzija.

1.desni hepatalni vod 2.lijevi hepatalni vod Žuć proizvode hepatociti i dreniraju je u intrahepatalne žučne vodove. Vodovi se postupno proširuju i spajaju bilijarno sablo. Lijevi i desni žučni vod spajaju se u blizini porte hepatis i tvore zajednički hepatalni vod.

Falciformni ligament Falciformni ligament je nabor peritoneuma 226

koji se proteže od pupka do jetre. On prićvršćuje jetru za prednji abdominalni zid i donju površinu ošita. U njemu se nalazi falciformni ligament, ostatak fetalne umbilikalne vene. Falciformni ligament je nabor peritoneuma oko fetalne umbilikalne vene (ligament Teres). Pričvršćuje jetru za prednji abdominalni zid i donju površinu ošita. Anatomski dijeli jetru na desni i lijevi režanj. Radiološka podjela je drugačija te falciformni ligament dijeli medijalni pd lateralnog segmenta lijevog režnja. Pošto sadrži mast na CT presjecima je crn.

Falciformni ligament nabor peritoneuma koji dijeli lijevi od medijalni od lateralnog segmenta lijevog režnja jetre. Sadrži mast i obliteriranu umbilikalnu venu – ligament teres.

Celijačni trunkus Celijačni trunkus je prva neparna visceralna arterija abdominalne aorte. Iz aorte polazi tik ispod ošita u visini Th 12 kralješka. Usmjerena je anteriorno i duga je 1-2 cm. Na svom kraju dijeli se u: 1. Hepatalnu arteriju 2. Lijenalnu arteriju 3. Lijevu gastričnu arteriju

227

Celijačni trunkus polazi sa anteriorne strane aorte u visini Th 12 kralješka. Dijeli se u gastričnu, lijenalnu i hepatalnu arteriju.

Selektivna angiografija celijačnog trunkusa

- Celijačni trunkus je kratak. - Usmjeren je anteriorno. - Daje lijenalnu, lijevu gastričnu i hepatalnu arteriju.

Hepatalna arterija

Hepatalna arterija je jedna od tri ogranka celijačnog trunkusa. Jetru opskrbljuje sa 30% krvi. Proksimalni dio arterije naziva se i zajedničkom hepatalnom arterijom a distalni dio hepatikom proprijom. Mjesto koje ih dijeli je polaziđte gastroduodenalne arterije. Iz celijačkog trunkusa ide anteriorno i desno. Nalazi se između slojeva omentuma i nalazi se u neposrednoj blizini koledokusa i portalne vene. Uzdiže se i ulazi u portu hepatis U porti hepatis dijeli se na desnu i lijevu hepatalnu arteriju.

Hepatalna arterija grana je celijačnog trunkusa. Opskrbljuje jetru a preko gastroduodenalne arterije duodenum, dio želuca i pankreas.

228

Hepatalna arterija grana je celijačnog trunkusa. Opskrbljuje jetru, duodenum, dio želuca i pankreas. Na CT presjeku nalazi se anteriorno od portalne vene. U porti hepatis prati ih i žućni vod koji se na ovom presjeku ne vidi.

Portalna vena Portalna vena drenira krv iz digestivnog trakta (od distalnogjednjaka do anusa) i slezene u jetru. Nastaje spajanjem gornje mezenterićne i lijenalne vene na posteriornoj površini vrata pankreasa. U nju se drenira i donja mezenterićna vena, mešutim, njeno mjesto utoka varira. Usmjerena je prema gore i desno i ulazi uz slobodni rub malog omentuma. Na tom mjestu nalazi se anteriorno od epiploičkog foramena i nalazi se tik uz žućni vod i arteriju hepatiku. Nastavlja se prema gore u portu hepatis gdje se dijeli na lijevu i desnu granu. Portalna vena nastaje spajanjem gornje mezenterićne i lijenalne vene. U portalni sistem ukljućena je i donja mezenterićna vena međutim mjesto njenog utoka je različito. Pri angiografiji prikazuje arterije lijenalis ili gornje mezenterićne arterije prikazuje se u venoznoj fazi.

Na ovoj snimci nije prikazana lijenalna vena jer arterijalna opskrba ide preko gornje mezenterične arterije.

229

Portalna vena provodi krv iz cijrva i slezene u jetru. Nastaje spajanjem gornje mezenterične i lijenalne vene U jetru ulazi uz anteriornu granicu epiploičkog foramena praćena žućnim vodom i hepatalnom arterijom. Na ovom CT skenu vidi se podjela portalne vene na lijevu i desnu granu.

Na ovom CT presjeku prikazano je mjesto spajanja gornje mezenterične i lijenalne vene u portalnu venu koje se nalazi na mjestu spoja glave i tijela pankreasa. Donja šuplja vena nalazi se posteriorno.

Lijenalna vena Lijenalnu venu tvori nekoliko interlijenalnih vena koje se sastaju u hilusu slezene Usmjerena je desno posteriorno od repa pankreasa. Na njenom putu do portalne vene u nju utiću kratke gastrićne vene, gastroepiploićna vena, pankreatična vena i u nekih bolesnika donja mezenterićna vena. Posteriorno od vrata pankreasa spaja se sa gornjom mezenteričnom venim u portalnu venu. Lijenalna vena u svom tijeku u kontaktu je sa posteriornom stranom repa i tijela pankreasa.

Na ovom skenu lijenalna vena spaja se sa gornjom mezenterićnom venom u portalnu venu.

230

Lijenalna vena leži posteriorno od repa i tijela pankreasa. Prolazi anteriorno od gornje mezenterične arterije i spaja se sa gornjom mezenteričnom venom.

Gornja mezenterična vena Gornja mezenterična vena drenira krv iz tankog crijeva te dijela želuca i duodenuma u venu porte. Započima na ileocekalnom spoju i ide anteriorno desno od gornje mezenterične arterije. Prelazi preko horizontalnog dijela duodenuma, posteriorno od vrata pankreasa. Posteriorno od vrata pankreasa završava spajanjem sa lijenalnom venom u venu porte. Gornja mezenterična vena nalazi se desno od gornje mezenterićne arterije. Nalazi se medijalno od procesusa uncinatusa.

Na ovom CT presjeku nalazi se anteriorno od donje šuplje vene i medijalno od procesusa uncinatusa pankreasa.

231

Gornja mezenterična vena drenira krv iz jejunuma, ileuma te ascendentnog i transverzalnog kolona. Spaja se sa lijenalnom venom u venu portu. Nalazi se anteriorno od donje šuplje vene i posteriorno od pankreasa.

Gornja mezenterična vena šira je od gornje mezenterične arterije i nalazi se s nejne desne strane. Na koronarnom presjeku usporedna je sa gornjom mezenteričnom arterijom. Na ovom presjeku vidi se utok jejunalnih i ilealnih ogranaka.

U venoznoj fazi angiografije gornje mezenterične arterije prikazuje se gornja mezenterična vena. Ide do visine L1 kralješka gdje se spaja sa lijenalnom venom venu portu.

232

Anatomija žučnjaka Žućni je mjehur leži u udubini na visceralnoj površini jetre. Njegova je donja površina pokrivena peritonejem. Duljine je 7 do 10 cm, širine oko 3 cm, a volumena 30 do 50 ml. Debljina je stijenke nekontrahiranoga žućnoga mjehura 2-4 mm.

Na žućnjaku razlikujemo:

1. 2. 3. 4.

Fundus Korpus Vrat Žućni vod dug je 3-5 cm.

Žučnjak je vreća koja leži uzduž inferiorne granice jetre. Funksija mu je da sprema i koncentrira žuć. Tijekom digestije kontrahira se i secenira žuć u koledokus a iz njega u duodenum.

Žučnjak leži u jami koja se nalazi na visceralnoj površini jetre. Jama se nalazi inferiorno od porte hepatis i olakšava diobu jetre na desni i lijevi režanj. Duktus cistikus spaja se sa duktusom hepatikusom anteriorno od portalne vene. Na CT presjecima izgleda kao hipodenzna ovalna struktura.

233

Zajednički hepatički vod Zajednički hepatički vod nastaje spajanjem lijevog i desnog hepatičnog voda. Dug je 4-5 cm. Spaja se sa cistikusom i tvori koledokus.

Desni i lijevi hepatikus spajaju se u porti hepatis u zajednički hepatalni vodi. Spušta se kaudalno i spaja sa cistikusom tvoreći d. Koledokus. Nalazi se u neposrednoj blizini hepatalne arterije i portalne vene.

Duktus cistikus Duktus cistikus polazi sa vrha žućnjaka. Često je tortuozan. Spušta se uz desnu slobodnu granicu malog omentuma i spaja se sa zajedničkim hepatičkim vodom tvoreći koledokus.

Duktus cistikus spaja žučnjak sa zajedničkim hepatilnim vodom. Ima tortuozni tijek. Unutar cistikusa nalaze se spiralni nabori od glatkih mišića koji drže vod otvorenim.

Duktus koledokus Koledokus nastaje spajanjem zajedničkog hepatičkog voda i cistikusa. Promjera je

234

5 mm i dug je od 8 5 do 10 cm. Spušta se uz desnu slobodnu granicu malog omentuma. U epiploičkom otvoru nalazi se uz hepatalnu arteriju i portalnu venu. Spušta se do bulbusa duodenuma. U tom dijelu okružen je posteriornom stranom glave pankreasa. Tu se spaja sa glavnim pankreatičnim vodom i uljeva se u descendentni duodenum na duodenalnoj papili. Koledokus nastaje spajanjem zajedničkog hepatičkog voda i cistikusa. Na svom kraju spaja se sa zajedničkim pankreatičnim vodom nakon čega ulazi u descendentni duodenum. Promjera je 5-6 mm. Na slobodnoj granici omentuma nalazi se uz hepatalnu arteriju i portalnu venu.

Ampula Vateri

Ampula Vateri je kratko proširenje koledokusa na mjestu spajanja sa glavnim pankreatičnim vodom. Smještena je na posteromedijalnom dijelu descendentnog duodenuma. Ampula Vateri otvara se u duodenum kroz glavnu duodenalnu papilu. Terminalni dio koledokusa, terminalni dio glavnog pankreatičnog voda kao i ampula Vateri obruženi su prstenom mišićnih vlakana – sfinkter Oddi.

Glavna duodenalna papila – ampula Vateri, predstavlja otvor koledokusa u descendentni duodenum.

235

Pankreas Pankreas je mekani lobulirani organ koja je smještena uz posteriorni abdominalni zid posteriorno od parijetalnog peritoneuma. Leži koso preko gornjeg abdomena. Dijeli se u: glavu, vrat, tijelo i rep. Glava pankreasa leži u zavoju duodenuma, anteriorno od donje šuplje vene, desnih renalnih krvnih žila i lijeve renalne vene. Na donjem dijelu glave pankreasa izdužuje se procesus uncinatus koji leži posteriorno od gornje mezenterične vene. U lijevo se nastavlja vrat pankreasa. Dužine je 2-3 cm i nalazi se anteriorno od gornje mezenterične arterije. Lijenalna i gornja mezenterična arterija ujedinjuju se u venu porte posteriorno od vrata pankreasa Superiorno i lijevo nastavlja se tijelo pankreasa. Prolazi anteriorno od aorte i kralješnice. Leži između želuca i burze omentalis. Rep pankreasa nastavlja se u lijevo. Smješten je intraperitonealno u lienorenalnom ligamentu. Dosiže do hilusa slezene. Glavni pankreatični vod započima u repu pankreasa i prima mnoge ogranke uz pankreasa. Prazni se u descendentni duodenum. Ponekad je prisutan i akcesorni vod koji drenira gornji dio glave pankreasa. Prazni se u duodenuma na maloj papili. Arterijalna opskrba odvija se preko lijenalne i pankreatikoduodenalne arterije, grane celijačnog trunkusa i gornje mezenterične arterije.Venozna drenaža odvija se preko lijenalne vene. Većim dijelom smješten je retroperitonealno. Glava pankreasa leži medijalno od descendentnog duodenuma i lateralno od portalne vene. Nalazi se anteriorno od donje šuplje vene. Često se uz glavu pankreasa vidi koledokus. Tijelo pankreasa jaši preko gornje mezenterične arterije, anteriorno od aorte. Lijenalna vena leži posteriorno od tijela pankreasa i pomaže u određivanju posteriorne granice. Rep smješten je anteriorno od lijevog bubrega i usmjeren je ka hilusu slezene. U tom dijelu pankreas je intraperitonealno smješten. Upotreba i.v. i per os kontrasta olakšava razlučivanje pankreasa od ostalih struktura.

236

Procesus uncinatus predstavlja posteriornu donju ekstenziju glave pankreasa. Leži između duodenuma koji je lateralno i gornje mezenterične vene koja je medijalno. Nalazi se neposredno anteriorno od donje šuplje vene.

Pankreatični vod Pankreatični vod započima u repu pankreasa. Ide u desno kroz parenhim žlijezde blizu posteriorne površine. U glavi pankreasa spaja se sa akcesornim vodom koji drenira glavu i procesus uncinatus. Potom glavni vod napušta pankreas i ide uz koledokus na posteriornu stranu descendentnog duodenuma. Vodovi se spajaju u ampulu Vateri koja se prazni u descendentni dio duodenuma.

Glavni pankreatični vod započima u vratu pankreasa i proteže se kroz parenhim žlijezde.

237

Slezena Slezena je limfatički organ koji se nalazi ispod kupole lijevog ošita. Široka je 12 cm a duga 7 cm. Leži posteriorno i lateralno od želuca. Dugom osovinom koja je usporedna sa 10 rebrom prislonjena je uz kupolu ošita. Normalno slezena neprelazi lijevu kostalnu granicu Hilus slezene u kontaktu je sa repom pankreasa. Slezena je sa svih strana osim hilusa prekrivena peritoneumom. U hilusu peritoneum formira lienorenalni ligament. Gastrolijenalni ligament je dio velikog omentuma i spaja slezenu sa velikom krivinom želuca Lienorenalni ligament spaja slezenu sa lijevim bubregom i u njemu se nalaze lijenalne krvne žile i rep pankreasa. Arterijalna opskrba slezene ide preko lijenalne arterije koja je velika grana celijačnog trunkusa. Venozna drenaža odvija se lijenalnom venom koja se spoja sa gornjom mezenteričnom venom u venu portu.

Slezena je veliki vaskularni organ smješten u lijevom gornjem kvadrantu abdomena. Duga je 10-12 cm. Njena gornja površina pblikuje kupolu lijevog ošita. Uslijed masti ponekad se može odrediti njena donja i medijalna granica.

Slezena se nalazi u lijevom gornjem kvadrantu abdomena. Od želuca je odjelejna gornjim recesusom malog omentuma. Tamno područje posteriorno od slezene odgovara plućima koja se nalaze iznad ošita u posteriornom kostodiafragmalnom recesusu.

238

Na ovom presjeku prikazan je odnos slezene sa lijenalnom fleksurom, želucom i lijevim bubregom. U hilusu slezene hvataju se gastrolijenalni i lijenorenalni ligament. Denzitet slezene se povećava ukoliko se i.v. aplicira kontrastno sredstvo.

Poput drugih organa i slezena je na MR mjerenjima siva. Nalazi se visoku u lijevom gornjem kvadrantu abdomena. Smještena je posteriorno od želuca.

Slezena je najveći organ u lijevom gornjem kvadrantu abdomena. Nalazi se inferiorno od kupole ošita i anterolateralno od lijevog bubrega.

239

Lijenalna arterija

Lijenalna arterija opskrbljuje krvlju slezenu, pankreas, fundus želuca i veliku krivinu želuca. Polazi iz celijačnog trunkusa u visini Th12 kralješka. Tortuoznog je tijeka i usmjerena je lijevo uzduž gornje površine pankreasa. U svom tijeku daje nekoliko ogranaka za pankreas. Pred hilusom slezene iz nje polazi gastroepiploična arterija. U hilusu slezene leži između slojeva linorenalnog ligamenta. Na tom mjestu iz nje polazi nekoliko kratkih gastričnih arterija. U hilusu slezene dijeli se na više ili do 5 terminalnih ogranaka.

Lijenalna arterija najveći je ogranak celijačnog trunkusa. Usmjerena je u lijevo uzduž pankreasa i krvlju opskrbljuje slezenu, distalni pankreas i preko malih grana želudac. S godinama lijenalna arterija postaje tortuozna.

240

Rendgenska anatomija 241

urogenitalnog sustava Anatomija bubrega Bubreg je dužine 10-12 cm. Oblikovan je poput zrna graha i smješten je retroperitonealno. Funkcija mu je filtracija krvi od metaboličkih nusprodukata. Ima važnu ulogu u hidraciji organizma, održavanju acidobaznog statusa i regilaciji krvnog tlaka. Renalni hilus nalazi se na medijalnoj strani bubrega. Predstavlja okomiti prorez kroz kojeg prolaze od anteriorno prema posteriorno renalna vena dvije grane renalne arterije, ureter i treća grana renalne arterije. Zbog jetre desni bubreg niže je postavljen. Desni bubreg u pravilu je manji od lijevog. Bubrezi se nalaze u renalnoj kapsuli. Oko kapsule nalazi se perirenalna mast. Osovina bubrega koso je postavljena tako da su kaudalni polovi udaljeniji od medijalne linije. Desni bubreg nalazi se posteriorno od jetre i hepatalne fleksure. U visini XII rebra nalazi se anteriorno od ošita. Lijevi bubreg leži posteriorno od slezene, želuva, pankreasa i lijenalne fleksure. U visini XI rebra nalazi se anteriorno od ošita. Smješten je medijalno od silaznog kolona i lateralno od M. psoasa

242

Arterijalna opskrba ovija se preko lijeve i desne renalne arterije koje su grane aorte. Venozna drenaža odvija se preko renalnih vena koje krv odvode u donju šuplju venu. Lijeva renalna vena prolazi preko aorte. Prije spajanja sa donjom šupljom venom prolazi preko aorte.

Bubreg Na svakoj strani abdomena postoji po jedan bubreg koji su dužine 10-12 cm. Nalaze se retroperitonealno i leže u paravertebralnom udubljenju gornjeg abdomena. Desni bubreg je u pravilu niže položen od lijevog. Koso su postavljeni tako da su im kaudalni polovi udaljeniji od medijalne linije. Okruženi su perirenalnom mašću koja omogućava vizualizaciju njihove granice na nativnoj snimci.

Bubreg - CT

Bubrezi se nalaze posteriorno u retroperitonealnom prostoru okruženi mašću što ih na CT presjecima čini dobro uočljivim. Mast se nalazi u kapsuli – Gerotova fascija, koja se nalazi oko bubrega i nadbubrežnih žlijezda. Bolje su uočljivi nakon i.v. aplikacije kontrastnog sredstva.

Na ovom CT presjeku bubrezi obojani i.v. datim kontrastnim sredstvom jasno se diferenciraju od okolnih struktura. Kontrastno sredstvo vidljivo je i u kanalnom sustavu bubrega. Na skenu se jasno vidi i kosi položaj oba bubrega tako da se krvne žile nalaze anteromedijalno. 243

Nefrogram – bojanje bubrega, javlja se minutu nakon aplikacije kontrastnog sredstva a njegova dužina trajanja ovisi o funkciji bubrega. U kanalnom sustavu kontrast se pojavljuje 2-3 minuta nakon i.v. aplikacije. U ovog bolesnika kontrast se vidi u kaliksima, pijelonu i proksimalnom ureteru.

MR

Na aksijalnim MR presjecima, rađenim u T1 vremenu, vidi se razlika signala između korteksa i kore bubrega. U renalnom hilusu vidi se manja količina masti. Bubrezi su okruženi perirenalnom mašću.

Medula i korteks emitiraju različite signale. Oko bubrega vidi se veća količina perirenalne masti.

244

Anatomija kanalnog sustava bubrega

1. Čašice 2. Vratovi 3. Pijelon 4. Pieloureterički vrat 5. Ureter

Desna renalna arterija Desna renalna arterija izlazi iz aorte u visini intervertebralnog diska L1-L2 kralješka. Ide lateralno prema hilusu bubrega i prolazi posteriorno od donje šuplje vene i desne renalne vene. Prije ulaska u hilus daje donju suprarenalnu žlijezdu i granu za ureter Pred hilusom dijeli se u 4-5 terminalnih ogranaka. Terminalne arterije u hilusu nalaze se posteriorno od renalne vene i anteriorno od uretera.

Lijeva renalna arterija Lijeva renalna arterija izlazi iz aorte u visini intervertebralnog diska L1-L2 kralješka. Ide lateralno prema hilusu bubrega i prolazi posteriorno od donje lijeve renalne vene. Prije ulaska u hilus daje donju suprarenalnu žlijezdu i granu za ureter. Pred hilusom dijeli se u 4-5 terminalnih ogranaka. Terminalne arterije u hilusu nalaze se posteriorno od renalne vene i anteriorno od uretera. Na ovom angiogramu vidi se jedna desna renalna arterija i dvije lijeve renalne arterije 245

Renalne vene

Desna renalna vena ide iz hilusa bubrega anteriorno od terminalnih grana renalne arterije i uretera. Usmjerena je medijalno prema donjoj šupljoj veni u koju se uljeva Desna renalna vena ide iz hilusa bubrega anteriorno od terminalnih grana renalne arterije i uretera. Usmjerena je prema medijalno i preko aorte prolazi tik ispod mjesta polazišta gornje mezenterične arterije i utiće u donju šuplju venu. Lijeva testikularna ili ovarijalna vena uljevaju se u lijevu renalnu venu.

Na ovom CT presjeku vidi se utok desne renalne vene u donju šuplju venu

246

Lijeva renalna vena prolazi anteriorno od aorte tik ispod polazišta gornje mezenterične arterije.

Na putu ka donjoj šupljoj veni desna renalna vena prolazi posteriorno od descendentnog duodenuma. Mast u hilusu poboljšava vizualizaciju krvnih žila. Renalna vena nalazi se anteriorno od arterije. Lijeva renalna vena prolazi anteriorno od aorte.

MR

Na aksijalnom MR presjeku prikazan je prola lijeve renalne vene preko aorte tik ispod polazišta gornje mezenterične arterije.

Ureter Ureteri su muskularna cijev dužine 25 cm koja spaja pijelon sa mokračnim mjehurom. Nalazi se 247

retroperitonealno. Prema mjehuru spušta se na anteriornoj strani M. psoasa, anterolateralno od vrha transverzalnih nastavaka L2-L4 kralješka. Desni ureter spušta se uz donju šuplju venu. Manja fiziološka suženja vidljiva su u visinim pieloureteričkog vrata, na mjestu prelaza u zdjelicu te na mjestu utoka u mokraćni mjehur. U žena prolaze posteriorno od arterije uterine. Arterijalna opskrba odvija se preko renalne arterije, testikularne arterije ili ovarijalne arterije i gornje vezikalne arterije. Venozna drenaža odgovara arterijalnoj opskrbi. U zdjelicu ulaze anteriorno od zajedničkih ilijakalnih arterija

Ureteri polaze sa medijalne strane bubrega i spuštaju se do mokraćnog mjehura anteriorno od M. psoasa. Mada mogu postojati manje devijacije smjer uretera uglavnom je ravan. Veće devijacije smjera ukazuju na kongenitalne anomalije ili patološka stanja. Na IVU uslijed peristaltike manji djelovi uretera se ne vide. U mokraćni mjehur ulaze u području trigonuma koji se nalazi na gornjoj posteriornoj strani mokraćnog mjehura.

Nakon izlaska iz pijelona ureteri su usmjereni anteromedijalno i leže na anteriornoj strani M. psoasa.

248

Pošto se stalno drže anteriorne strane M. Psoasa lako ih je prepoznati.

Mokraćni mjehur Mokraćni mjehur nalazi se u maloj zdjelici posteriorno od pubične kosti. To je jaka mišićna vreća u kojoj se sakuplja urin. S gornje strane prekriven je peritoneumom. Na bazi se nalazi trigonum koji je ograničen uščima uretera i polazištem uretre. Ureteri prolaze kroz stijenku mjehura u inferiomedijalnom smjeru. Arterijalna opskrba odvija se uglavnom gornjom i donjom vezikalnom arterijom koje su grane unutrašnje ilijakalne arterije. Venozna drenaža odvija se preko ogranaka unutrašnje ilijakalne vene Na nativnoj snimci mokraćni mjehur teško se diferencira. Može se vidjeti u suprapubičkom području kao ovalna zona jačeg denziteta. Perivezikularna mast može poboljšati prikaz njegovih granica.

249

Na IVU kontrast u mjehuru, uslijed dilucije sa urinom, slabijeg je denziteta od kontrasta u ureteru. Veličina mjehura ovisi o količini urina.

Na CT presjecima može se izmjeriti debljina stijenke mokraćnog mjehura. Mast koja se nalazi u okolini jasno ga razgraničuje od ostalih struktura. Ukoliko je bolesniku dato i.v. kontrastno sredstvo vidi se fenomen sedimentacije. Kontrastno sredstvo nalazi se dorzalno a urin anteriorno.

Veličina mokraćnog mjehura ovisi o količini urina. Na pvom CT presjeku mokraćni mjehur okružen je mašću što olakšava njegovo razgraničenje od okolnih struktura. Mast se ne nalazi samo u posteriornom dijelu gdje graniči sa donjim dijelom uterusa, cerviksom i crijevom.

250

Tekućinom ispunjeni mokraćni mjehur zauzima veliki dio male zdjelice. U T1 mjernom vremenu tekućina je crna. Male crne točke posteriorno od mjehura su krvne žile i ureter

U ovog bolesnika mokraćni mjehur je prazan i sadrži samo malu količinu urina. Iznad mjehura vide se djelovi vijuga crijeva. Inferiorno od mjehura je prostata. U zdjelici nalazi se veća količina masti.

Uretra Muška uretra je muskularna cijev dužine 20 cm. Provodi urin iz mokraćnog mjehura do vanjskog meatusa koji se nalazi na glansu penisa. Dijeli se u tri dijela: 1. Prostatička uretra 2. Membranozna uretra 3. Penilna uretra Prostatički dio uretre obavijen je prostatom i čini lagani konkavni zavoj koji završava na gornjoj granici duboke fascije urogenitalne diafragme. Membranozni dio uretre je kratak i prolazim kroz urogenitalnu diafragmu. Bulbouretralna žlijezda nalazi se lateralno od membranoznog dijela uretre. Njezin odvodni kanal otvara se u penilnoj uretri. Penilni dio je najduži dio uretre.Počima inferiorno od urogenitalne diafragme, na mjestu gdje uretra ulazi u spongiozni korpus penisa

251

1. membranozna uretra 2. bulbus uretre 3. penilna uretra Prostatični dio uretre započima na apeksu trigonuma i ide kroz prostatu, na ovoj snimci, zbog loše ekspozicije se ne vidi

Membranozni dio uretre je kratak i neravan i predstavlja dio uretre koji prolazi kroz sfinkter uretralnog mišića i urogenitalnu diafragmu. U spongioznom dijelu penisa nalazi se bulbus uretre koji je nešto većeg promjera od ostalog dijela uretre. Penilni dio uretre završava u navikularnoj fosi.

Prostata Prostata je fibromuskularna žlijezda koja je smještena inferiorno od mokraćnog mjehura. Okrušuje prvi dio uretre. Ureter ulazi u žlijezdu kroz središnji dio njene baze ide prema inferiorno i izlazi na apeksu. Ejakulacijoni vod ulazi u prostatu posteriorno na bazi i otvara se u prostatički dio uretre. Prostata leži između baze mjehura i urogenitalne diafragme posteriorno od simfize i anteriorno od zida rektuma. Dijeli se u pet režnjeva i to: anteriorni, medijalni, posteriorni te desni i lijevi režanj. - Anteriorni režanj leži anteriorno od uretre - Medijalni režanj nalazi se između uretre i ejakulacijonog voda - Posteriorni režanj nalazi se posteriorno od uretre i medijalno od ejakulacijonog voda - Lateralni režanj nalazi se uzduž uretre. Arterijalna opskrba odvija se preko inferiorne vezikalne arterije i srednje rektalne arterije Venozna drenaža odvija se preko prostatičkog plaksusa koji se uljeva u unutrašnju ilijakalnu venu.

Prostata leži između posteriorno od simfize i anteriorno od zida rektuma.

252

Suprarenalna žlijezda Suprarenalne žlijezde nalaze se na gornjim polovima bubrega. Nalaze se unutar Gerotove fascije i okružene su većom količinom masti. Sastoje se iz korteksa i medule koji se na CT presjecima ne razlikuju. Na aksijalnim CT presjecima desna suprarenalna žlijezda ima linearan izgled i nalazi se iznad bubrega posteriorno od donje šuplje vene između jetre i desnog diafragmalnog krusa. Lijeva suprarenalna žlijezda oblikovana je poput „Y“ i može biti smještena medijalno ili iznad bubrega. Nalazi se posteriorno od želuca i pankreasa te lateralno od lijevog diafragmalnog krusa.

Na aksijalnim CT presjecima desna suprarenalna žlijezda ima linearan izgled. Nalazi se iznad bubrega posteriorno od donje šuplje vene između jetre i desnog diafragmalnog krusa.

253

Na aksijalnim CT presjecima lijeva suprarenalna žlijezda oblikovana je poput „Y“ i smještena je iznad bubrega. Od bubrega je odjeljena mašću. Nalazi se posteriorno od želuca i pankreasa te lateralno od aorte i lijevog diafragmalnog krusa. Za dobar prikaz potrebni su tanki CT slojevi.

Uterus Uterus je muskularni organ dužine oko 8 cm. Glavna arterijalna opskrba odvija se preko uterinih arterija grana unutrašnje ilijakalne arterije. Ovarjalne arterije opskrbljuju uterus blizu mjesta ulaska follapianovih tuba. Ovarijalne i uterine arterije anastomoziraju mešusobno na lateralnoj strani uterusa. Krv dreniraju vene pleksusa koje se uljevaju u unutrašnju ilijakalnu venu.

Gornje 2/3 uterusa nazivaju se tijelom uterusa koji je smješten u sredini zdjelice. Tijekom histerosalpingografije kontrast ispunjava endometijalni kavum uterusa koji ima trokutasti izgled.

Donja trećina uterusa je cerviks koji je cilindrično oblikovan. U centru cerviksa smješten je kanal koji komunicira sa vaginom.

254

U mnogih žena uterus je posteriorno i superiorno od mokraćnog mjehura. U ove bolesnice smješten je lijevo oid mokraćnog mjehura. Iza uterusa nalazi se sigma. Često se može vidjeti centar uterusa koji je slabijeg denziteta. Uterus često pomiče ili imprimira mokraćni mjehur.

Cerviks koji je tubularni dio uterusa nalazi se posteriorno od mokraćnog mjehura i lagano ga utiskuje. Nalazi se anteriorno od rektuma. Na ovom presjeku manji dio sigme nalazi se uz cerviks.

Ovari Ovariji su ovalni organi dužine 2-4 cm, širine 2 cm i debljine 1 cm. Smješteni su u ovarijalnom recesusu koji se nalazi u maloj zdjelici. Uterusom su vezani ovarijalnim ligamentom. Lateralna površina ovarija prekrivena je infudibulumom follopianove tube. Arterijalna opskrba odvija se preko ovarijalnih arterija koje izlaze iz abdominalne aorte u visini L2 kralješka. Venozna drenaža odvija se ovarijalnim venama. Desna ovarijalna vena utiže u donju šuplju venu a lijeva u lijevu renalnu arteriju.

Ovari su izduženi organ dužine 2-3 cm. Na histerosaplingografiji uglavnom se ne vide. Sferična tvorba na ovoj snimci predstavlja cistu lijevog ovarija.

255

Ovari su adneksa i poput uterusa mogu biti različitog položaja. Može ih biti teško razlikovati od okolnih struktura i često se ne vide. Na ovarijima često se vide funkcionalne ciste.

Abdominalna aorta

Abdominalna aorta počima na aortalnom

otvoru ošita kao nastavak descendentne torakalne aorte. Nalazi se retroperitonealno, anteriorno i lijevo od kralješnice. Celijačni trunkus polazi iz aorte u visini Th12 kralješka. Gornja mezenterična arterija u visini L1 kralješka. Donja mezenterična arterija u visini L3 kralješka. Medijalna sakralna arterija u visini L4 kralješka.. Iz aorte polazi i nekoliko parnih arterija i to: - renalne arterije, - srednje suprarenalne arterije, - frenične arterije, - četiri para lumbalnih arterija - testikularne/ovarijalne arterije U visini L4 kralješka aorta se dijeli u lijevu i desnu zajedničku ilijakalnu arteriju

Na aortogramu aorta se nalazi lijevo od kralješnice. Bifurkacija se nalazi u visini L4 kralješka.

256

Aorta se spušta lijevo od kralješnice. Na ovom CT presjeku nalazi se posteriorno od diafragmalnih krura u aortalnom otvoru. Jednjak se nalazi anteriorno.

Na ovom CT poresjeku dobro se vidi odnos aorte i diafragmalnih krura. Intenzivna svjetla sjena u stijenci aorte odgovara kalcificiranom plaku.

Sa aorte polazi nekoliko velikih arterija. Na ovom presjeku vidi se polazište gornje mezenterične arterije. Donja šuplja vena nalazi se desno od aorte. Lijeva renalna vena prelazi preko aorte tik ispod mjesta polazišta gornje mezenterične arterije.

Lijeva renalna vena prelazi preko aorte i spaja se sa donjom šupljom venom. Aorta i dalje ostaje anteriorno od kralješnice i lijevo od donje šuplje vene. 257

Na MR aksijalnom presjeku prikazan je odnos aorte sa diafragmnalnim krurama. Aorta se nalazi posteriorno od krura i okružena je mašću.

U T1 mjernom vremenu diafragmalna krura su crna. U aortalnom otvoru diafragme aorta je posteriorno od krura. Između aorte i kralješnice nalazi se mast.

Spuštajući se iz toraksa descendentna

258

aorta prolazi kroz aortalni otvor na diafragmi posteriorno od diafragmalnih krura i ulazi u abdomen. Kao i u toraksu tako i u abdomenu aorta se nalazi posteriorno uz kralješnicu.

Zajednička ilijakalna arterija

Zajedničke ilijakalne arterije započimaju na bifurkaciji aorte koja se nalazi u visini korpusa L4 kralješka. Usmjerene su inferiorno i lateralno uzduž medijalne granice m. Psoasa. U visini sakroilijakalnog zgloba djele se na unutrašnju i vanjsku ilijakalnu arteriju.

U visini korpusa L4 kralješka aorta se dijeli na lijevu i desnu zajedničku ilijakalnu arteriju.

259

U visini korpusa L4 kralješka aorta se dijeli na lijevu i desnu zajedničku ilijakalnu arteriju. U toj visini ilijakalne arterije blizu su jedna drugoj.

Kako se spuštaju u zdjelici međusobno se razmiču. Nalaze se anteriorno od ilijakalnih vena. Zajedničke ilijakalne arterije anteriorno su od ilijakalnih vena.

Zajedničke ilijakalne arterije započimaju na bifurkaciji aorte koja se nalazi u visini korpusa L4 kralješka. Na ovom skenu ilijakalne vene se spajaju u DŠV koja se nalazi desno od desne ilijakalne arterije.

260

Zajedničke ilijakalne arterije opskrbljuju krvlju zdjelicu i donje ekstremitete. Polaze iz bifurkacije aorte koja se nalazi u visini korpusa L4 kralješka. Desna ilijakalna arterija prolazi anteriorno od DŠV.

Donja šuplja vena Donja šuplja vena nastaje spajanjem zajedničkih ilijakalnih vena u visini korpusa L5 kralješka posteriorno od desne ilijakalne arterije. Od svog polazišta do utoka u desni atrij nalazi se desno od medijalne linije u posteriornom abdomenu. Kroz ošit prolazi kroz otvor vene šiplje vene koji se nalazi u visini Th8 kralješka. Završava utokom u desni atrij.

DŠV nastaje spajanjem zajedničkih ilijakalnih vena i leži anteriorno od kralješnice i desno od medijalne linije.

Visoko u abdomenu gornja šuplja vena imponira kao intrahepatalna struktura.

261

Nalazi se desno od medijalne linije i anteriorno od kralješnice. Na ovom skenu donja šuplja vena prima krv iz hepatalnih vena.

Na ovom skenu DŠV leži posteriorno od lobusa kaudatusa i medijalno od desnog režnja jetre. Anteriorno je od desnog diafragmalnog krusa i kralješnice.

Na ovom skenu DŠV nalazi desno od medijalne linije i anteriorno od desne diafragmalne krure i medijalno od hepatalne fleksure. Smještena je posteriorno od vene porte i descendentnog duodenuma te anteriorno od perirenalne masti.

262

Na donjim presjecima DŠV užeg je lumena. I dalje ostaje desno od medijalne linije. Na ovom presjeku nalazi se medijalno od descendentnog duodenuma i posteriorno od procesusa uncinatusa.

Na presjeku kroz intervertebralni prostor L5-S1 vidi se spajanje zajedničkih ilijakalnih vena u DŠV. Ovo mjesto spajanja nalazi se desno od medijalne linije i nešto niže od bifurkacije aorte.

DŠV nalazi se posteriorno od portalne vene i anteriorno od desne krure diafragme. Šira je od aorte dok joj je stijenka tanja i može biti komprimirana.

263

Na ovom presjeku DŠV prima lijevu renalnu venu koja prolazi ispred aorte. Nalazi se posteriorno od procesusa uncinatusa i gornje mezenterićne vene. Smještena je uz duodenum i desno od aorte.

DŠV nalazi se posteriorno desno od kralješnice. Na ovom koronarnom presjeku prikazan je njen prolaz kroz jetru. Nakon prolaza kroz ošit ulazi u desni atrij.

Inferiorno od aortalne bifurkacije zajedničke ilijakalne vene se spajaju i tvore DŠV koja se nalazi desno od medijalne linije. Nešto je šira od aorte dok joj je stijenka tanja.

264

Zajednička ilijakalna vena Zajedničke ilijakalne arterije zapoćimaju na bifurkaciji aorte koja se nalazi u visini korpusa L4 kralješka. Usmjerene su inferiorno i lateralno uzduž medijalne granice m. Psoasa. U visini sakroilijakalnog zgloba djele se na unutrašnju i vanjsku ilijakalnu arteriju.

Zajedničke ilijakalne vene spajaju se u DŠV nešto niže od bifurkacije aorte. Nalaze se anteriorno od kralješnice a posteriorno od zajedničkih ilijakalnih arterija.

Na ovom presjeku lijeva ilijakalna vena je ovalna. To je uzrokovano tortuoznim tijekom te je u ovom presjeku vena „presječena“ po dužini.

265

Na kavografiji prikazan je proksimalni dio desne zajedničke ilijakalne arterije.

Mišići abdomena i zdjelice

Erektori kralješnice

3 2 1

1. M. ileokostalis započima polazi sa ilijakalne kriste i hvata se na rebra. 2. M longisimus dorsi proteže se između transverzalnih nastavaka različite visine. 3. M spinalis duga traka između spinalnih nastavaka lumbalnih kralješaka različite visine.

266

Zbog male količine masti mišiće leđa teško je razdvojiti. Od erektora spine eventualno se mogu razlikovati ileokostalis i longisimus.

Gluteus maksimus Gluteus maksimus je jedan od najvećih mišića. Polazi sa vanjeke površine ileuma, posteriorne površine sakruma, kokcigisa i sakrotuberoznog ligamenta Većim dijelom hvata se za glutealnu tuberozitas na tibiji i dijelom na fasciju latu.

Mali gornji dio velikog gluteusa vidi se posteriorno od srednjeg glutealnog mišića. Započima na posteriornom dijelu ileuma i sakruma. Ovaj mišić bolje se vidi na kaudalnijim presjecima.

Na ovom presjeku veliki glutealnim mišić nalazi se posteriorno ispod subkutane masti. Vidljiv je odnos sa ishiumom i velikim trohanterom.

267

Na ovom presjeku vidi se polazište mišića sa sakruma.

Gluteus medius

Gluteus medijus je tanki poput lepeze oblikovan mišić. Polazi sa vanjske strane ileuma između anteriorne i posteriorne glutealne linije. Hvata se za lateralni dio velikog trohantera.

Gluteus medijus je tanki poput lepeze oblikovan mišić koji polazi sa vanjske strane ileuma. Prvi je od glutealnih mišića koji se prikaže pri skeniranju od kranijalno prema kaudalno.

268

Na ovom presjeku M. Gluteus medius je najveći mišić koji se nalazi posteriorno od ileuma.

Gluteus minimus

Gluteus minimus leži ispod Mediusa. Polazi sa vanjske strane ileuma između anteriorne i inferiorne glutealne linije. Hvata se za anteriornu površinu velikog trohantera.

Na ovom presjeku gluteus minimus leži uz ilium, anteriorno od gluteusa mediusa.

269

Quadratus lumborum

Kvadratus lumborum je ravan mišič koji se nalazi lateralno od L kralješnice. Polazi sa ileolumbarnog ligamenta i prolazi transverzalne nastavke L2-L5 kralješka. Hvata se za anteriornu stranu XII rebra te transvertalne nastavke L1-L4 kralješka .

Kvadratus lumborum je ravan mišić posteriornog zida abdomena koji ide sa transverzalnih nastavke od XII rebra do ilijakalne kriste. Nalazi se posteriorno od bubrega.

270

Kvadratus lumborum je mišić stražnjeg abdominalnog zida koji je smješten uz transverzalne nastavke L kralješaka. Između kvadratusa i psosa nalazi se sloj masti.

M. ilijacus

Ilijakus je poput lepeze oblikovani mišić stražnje abdominalne stijenke. Polazi sa superiornog dijela ilijačne fose. Hvata se za lateralni dio tetive psoasa i tvori m. Ileopsoas. Ta dva mišića zajedno se hvataju za mali trohanter femura.

271

Ilijakus polazi iz ilijakalne fose. Sastaje se sa psoasom.

Na MR presjecima vidi se mjesto polazišta ilijakusa sa unutrašnje površine ileuma.

M. psoas

M. psoas je dugi mišić koji leži lateralno od L kralješnice. Spaja se sa m. Ilijakusom na anteriornoj površini ileuma i tvori ileopsoas. Polazi sa transverzalnih nastavaka L1-L5 kralješka, lateralne površine korpusda kralješaka Th12-L5 i sa lateralne strane odgovarajučih intervertebralnih diskova. Hvata se za mali trohanter femura.

272

M. psoas je mišić posteriornog abdominalnog zida. Leži uz L kralješnicu. Usljed retroperitonealne masti na nativnoj snimci vidi se njegova lateralna kontura.

M. psoas polazi sa lateralne strane lumbalnih kralješaka. U srednjem abdomenu je uzak dok u donjem abdomenu postaje znatno širi. Ureter se obično nalazi s njegove anteriorne strane.

Na ulasku u zdjelici lagano se udaljuje od kralješnice.

273

Na ovom MR presjeku pspas je uz Kralješnicu. Nalazi se proksimalno od M. Iliakusa s kojim će se kasnije spojiti u M ileopsoas.

Obliques externus

Obliques externus je najanteriorniji mišić prednjeg abdominalnog zida. Polazi u trakama sa površine rebara (IV-XII) i spaja se u lepezasto oblikovani mišić. Posteriorna i inferiorna vlakna hvataju se za ilijakalnu kristu. Ostala vlakna tvore aponeurozu koja se hvata za lineu albu, pubičnu kost i ilijakalnu kost .

Najveći je mišić anteriornog abdominalnog zida. Na ovom skenu vidi se insercija na ilijakalnu kristu.

274

Obliques internus Unutrašnji oblikvus je tanki ravni mišić koji se nalazi između Vanjskog oblikvusa i abdominalnog transverzusa. Polazi sa posteriornog ležišta lumbarne fascije, anteriorne 2/3 ilijakalne kriste te lateralnog dijela ingvinalnog ligamenta. Gornja vlakna hvataju se za rub rebra i procesus ksifoideus. Distalne niti hvataju se za pubičnu kristu.

Unutrašnji oblikvus je tanki ravni mišić prednjeg abdominalnog zida. Od ostalih mišića može se razlikovati samo ako ima dovoljno masti.

Transverzus abdominalis M. transversus abdominalis je najdublji mišić prednje abdominalne stijenke. Polazi sa rebranih hrskavica VI-XII rebra, lumbarne fascije, anteriornog dijela ilijakalne kriste i lateralne 1/3 ingvinalnog ligamenta. Prelazi na aponeurozu koja tvori omotač rektusa i hvata se za ksifoidni nastavak, lineu albu i simfizu.

275

M. transversus abdominalis je najdublji mišić prednje abdominalne stijenke. Na ovom presjeku vidi se njegovo hvatište za ileum.

M. rectus abdominis M. rectus abdominis je dugi mišić prednje abdominalne stijenke koji se nalazi uz medijalnu liniju. Dva rektusa ujedinjuju se u medijalnoj liniji lineom albom. Nalaze se u omotačima koju tvore aponeuroze ravnih abdominalnih mišića. Polaze sa anteriorne površine simfize i pubične kriste. Hvata se za anteriornu površinu ksifoideusa i kostalnu hrskavicu V- VII rebra.

Parni M. rectus abdominis smješten je paramedijalno ispod kože. Proteže se od ksifoidnog nastavka i donjih rebara do pubične simfize. U gornjem i srednjem abdomenu odjeljeni su lineom albom. U donjem abdomenu nalaze se jedan uz drugog.

276

Linea alba Linea alba nalazi se u medijalnoj liniji prednjeg abdomena. Nastaje spajanjem aponeuroza vanjskog i unutrašnjeg oblikusa te transverzalnog abdominalnog mišića. Proteže se od ksifoidnog nastavka do pubisa Prekinuta je jedino umbilikusom.

Linea alba nalazi se u medijalnoj liniji prednjeg abdomena između rektusa. Izgleda poput tanke trake smještene između mišića. Nije deblja od 4 mm. Umbilikus predstavlja mjesto hvatanja umbilikalne korde u fetusa. Njegov položaj varira. U većine ljudi nalazi se u projekciji L3-L4 kralješka.

277

Rendgenska anatomija glave Frontalna kost Frontalna kost je tanka i sferična kost koja se nalazi na prednjem dijelu lubanje. Započima supraorbitalnom granicom sprijeda i proteže se do koronarne suture straga.

278

Orbitalni arkusi su prominentni dio frontalne kosti. Gornji luk leži nad frontalnim sinusima koji se nalaze na prednjoj strani frontalne kosti. Na frontalnoj kosti nalaze se i dva supraorbitalna foramena kroz koje prolaze supraorbitalne krvne žile i živci. Medijalno frontalna kost artikulira sa maksilarnom i nazalnom kosti.

Posteriorno artikulira sa parijetalnim kostima. Lateralno artikulira sa zigomatičnom kosti te velikim krilima svenoidalne kosti. U ponekih artikulira i sa temporalnom kosti.

Tvori prednji dio lubanje. U djece središnjom metopičkom fisurom podjeljena je u dvije kosti koje se ubrzo spajaju u jednu kost. Tvori krov orbite i dno prednje lubanjske jame.

279

Posteriorno preko koronarne fisure artikulira sa parijetalnim kostima. Koronarna sutura je mjesto artikulacije frontalne i parijetalne kosti. U odraslih ima izgled linije pojačanog denziteta koja se nalazi uz tanku radiolucentnu liniju

Na CT spresjecima, rađenim u koštanom „prozoru“ imaju izgled tamne linije.

U njenom prednjem dijelu nalazi se frontalni sinus. Radi se od dva sinusa podjeljena tankim septumom. U postraničnoj projekciji sinusi se superponmiraju i nemoguće ih je izdvojiti.

Na CT presjeku tik iznad orbita

280

prikazuju se u prednjem dijelu frontalne kosti frontalni sinusi koji su podjeljeni tankim koštanim septumom. Frontalna kost tvori krov orbite. Lateralno frontalna kost artikulira sa zigomatičnom kosti tvoreći lateralni rub orbite.

Na CT presjeku kroz gornji dio orbita nazalna spina frontalne kosti i nosna kost tvore most nosa. Na ovom skenu vidi se i nekoliko etmoidalnih celula smještenih posteriorno od frontalne kosti. Na CT presjeku kroz očne bulbuse frontalna kost tvori glatku prominenciju koja se naziva glabella.

Frontalni sinus

Frontalni sinusi nalazi se unutar frontalne kosti. Podjeljeni su tankim septumom. Razvijaju se u ranom djetinjstvu. Različite su veličine i najčešće su asimetrični. Rijetko su simetrični. Dreniraju se u nosne šupljine. Prekriveni su mukoperiostom koji se u normalnim uvjetima ne vidi na rtg snimci.

281

Na CT skenu frontalni sinusi nalaze se na prednjem dijelu frontalne kosti i tankim koštanim septumom podjeljeni su u dva dijela. U većini slučajeva sadrže samo zrak. U pravilu su asimetrični.

Parijetalna kost Dvije parijetalne kosti tvore gornji lateralni dio lubanje. Sastaju se u medijalnoj liniji tvoreći sagitalnu suturu. Anteriorno artikulira preko koronorne suture sa frontalnom kosti. Mjesto spajanja koronarne i sagitalne suture naziva se bregmom. Posteriorno artikulira preko lambdoidne suture sa okcipitalnom kosti. Inferiorno parijetalna kost je u kontaktu se velikim krilom svenoidalne kosti i temporalnom kosti. Na lateralnoj površini parijetalne kosti nalaze se dvije zavijene linije poznate kao mgornja i donja temporalna linija. Gornja temporalna linija odgovara mjestu hvatišta temporalne fascije. Inferiorna temporalna linija odgovara mjestu hvatišta gornjeg dijela temporalnog mićića. Između ove dvije linije nalazi se izbočenje poznato kao parijetalno izbočenje.

1-tabula externa

2-tabula interna 3-diploa Na postraničnoj snimci prikazuju 282

se vanjska i unutrašnja tabula koje su odjeljene diploom. Dvije parijetalne kosti tvore posteriorni gornji dio lubanje. Među sobom artikuliraju sagitalnom suturom. Sa okcipitalnom kosti artikuliraju lambdoidnom suturom. Sa frontalnom kosti artikuliraju koronarnom suturom. Artikulira i sa svenoidalnom i temporalnom kosti.

Na sredini lubanje parijetalne kosti artikuliraju sagitalnom suturom. Sagitalna sutura započima na koronarnoj suturi i završava na lambdoidnoj suturi. U odraslih na verteksu ima izgled medijalno poloćeme jačeg tamnieg denziteta. U centru denziteta katkada se vidi lucentna vujugava linija. Sagitalna sutura je tanka linija okomita na koronarnu suturu. Predstavlja artikulaciju izmešu dvije parijetalne kosti.

Na CT presjeku kroz verteks parijetalne kosti međusobno artikuliraju sagitalnom suturom, a sa frontalnom kosti koronarnom suturom.

Na CT presjeku tik iznad orbita parijetalna kost arikulira skvamom temporalne kosti lateralno i posteriorno sa okcipitalnom kosti.

Okcipitalna kost Okcipitalna kost tvori veći dio baze

283

i posteriornog dijela lubanje. Sastoji se od bazalnog skvamoznog dijela i dva lateralna dijela. Anteriorno okcipitalna kost artikulira sa svenoidalnom kosti i parijetalnom kosti gore i lateralno. Na donjoj lateralnoj površini nalaze se okcipitalni kondili koji artikuliraju sa atlasom. Na njoj se nalazi veliki otvor – foramen magnum kroz kojega prolazi moždano deblo i postaje leđna moždina.

Okcipitalna kost tvori veći dio posteriorne ubanje. Zajedno sa svenoidalnom kosti i petromastoidnim dijelom temporalne kosti tvori bazu lubanje. Sa parijetalnim kostima artikulira preko lamboidne suture. Cervikalna moždina napušta kranijum kroz foramen magnum. U novorođenog djeteta okcipitalna kost se sastoji iz 4 dijela koji su međusobno spojeni hrskavicom. Potpuna osifikacija nastupa do 10. godine.

Lamboidna sutura je artikulacija između parijetalnih kostiju i okcipitalne kosti. U odraslih ima izgled nejasne tamnije linije uz podrućje kosti manjeg denziteta.

CT presjek u visini foramena magnuma. Okcipitalna kost tvori stražnji dio lubanje. Zajedno sa svenoidalnom kosti i petromastoidnim dijelom 284

temporalne kosti tvori bazu lubanje. Najveća je posteriorna kost lubanje. U većine bolesnika to je na kraniogramu najdeblja kost. U visini torkule, mjestu gdje se spajaju drenažne vene mozga unutrašnja tabula tvori unutrašnju prominenciju.

Foramen magnum

Foramen magnum je najveći otvor na bazi lubanje koji se nalazi na okcipitalnoj kosti. Kroz njega prolaze spinalna moždina, spinalni krak XI kranijalnog živca, meningealna grana C1-C3 spinalnih šivaca i vertebralna arterija. U foramenu magnumu spaja se medula i spinalna korda.

Cervikalna moždina prolazi kroz foramen magnum okcipitalne kosti u stražnju lubanjsku jamu i postaje medula oblongata. Kroz foramen magnum prolazi i spinalni živci te vertebralne arterije.

Klivus

285

Klivus je anteriorni dio okcipitalne Kosti. Čini anteriorni zid foramena magnuma. Artikulira sa bazom sfenoidalne kosti. Anteriorni dio ponsa i medule leže na posteriornoj površini klivusa. Klivus čini prednju granicu foramena magnuma.

Na CT presjeku u koštanim prozoru klivus oblikuje anteriornu granicu foramena magnuma.

Sagitalna MR slika je izvanredna za prikaz kosine dorzuma sele i klivusa na prednjem rubu foramena magnuma. Korteks kosti je crn. Ovaj presjek najbolje pokazuje odnos klivusa i moždanog stabla.

Temporalna kost Tvori lateralni dio lubanje i dio baze lubanje. Anteriorno artikulira sa 286

velikim krilima svenoidalne kosti i zigomatičnom kosti. Kranijalno artikulira sa parijertalnom kosti Posteriorno artikulira sa okcipitalnom kosti. Sastoji se iz 4 dijela: Skvamozni dio temporalne kosti leži pored temporalnim režnju mozga. Na lateralnom dijelu skvame nalazi se mandibularna fosa koja artikulira sa kondilarnim nastavkom mandibule i tvori temporomandibularni zglob.

U petroznom dijelu nalazi se unutrašnje uho i mastoid koji tvore dio baze srednje lubanjske jame.

Timpanički dio temporalne kosti čine kosti vanjskog ušnog otvora. Stiloidni nastavak ide sa donje površine timpaničnog dijela temporalne kosti i na njega se hvata stolphioidni mišić.

287

Zigomatični nastavak temporalne kosti artikulira sa zigomatičnom kosti i tvore zigomatični arkus.

•Čini lateralni i bazalni dio lubanje. Sastoji se od 4 dijela: 1.Timpanični 2.Petrozni 3.Skvamozni 4.Stiloidni Skvamozni dio kosti predstavlja tank i lateralni zid lubanje.

Mastoid temporalne kosti

288

Mastoid je dio petroznog segmenta temporalne kosti. Sastoji se od: - unutrašnjeg uha, - mastoidnog antruma, - celula - mastoidnog nastavka. Mastoidni antrum komunicira sa cavum tympani i sa mastoidnim celulama kroz brojne aperture na njegovom podu. Mastoidne celule su niz šupljina ispunjenih zrakom koje se nalaze u mastoidnom nastavku. U odnosu na petrozni dio mastoidni nastavak usmjeren je prema dole i naprjed. Na njemu se nalazi hvatište sternokleidomastoidnog mišića.

Mastoidi su dio petroznog segmenta temporalne kosti. U njemu se nalaze unutrašnje uho i tvori dio baze lubanje. U ranom djetinstvu zračne cedlule nisu razvijene. Javljaju se u drugoj godini života.

Na postraničnoj snimci mastoidne celule koje se prikazuju kao radiolucentna područja nalaze se posterorno od tamne petrozne kosti i vanjskog ušnog otvora. Na postraničnoj snimci lijevi i desni mastoid se superponiraju.

Ptrozni greben 289

Petrozni greben je opisni naziv za gornji rub petroznog dijela temporalne kosti. U a-p projekciji leže vodoravno unutar orbita. U petroznoj kosti nalazi se unutrašnje uho. Petrozni greben dijeli srednju od stražnje lubanjske jame.

Karotidni kanal

Karotidni kanal je otvor na donjoj površini petroznog dijela temporalne kosti. Kroz njega prolazi arterija karotis interna. Arterija karotis interna kroz karotidni kanal na petroznom dijelu temporalne kosti ulazi u lubanju.

290

Na ovom CT presjeku karotidni kanal je lateralno od klivusa i anteriorno od jugularne fose.

Vanjski slušni kanal

Vanjski slušni kanal proteže se od aurikule do timpaničke membrane. Dužine je 2-3 cm. Lateralna 1/3 građen je od fibrokartilaginoze dok su medijalne 2/3 građene od timpaničke plate, dijela temporalne kosti. Vanjski slušni kanal smješten je odmah iza kondilarnog nastavka mandibule. Smješten je anteroiorno i lateralno od karotidne arterije i jugularne jame.

291

Sfenoidalna kost

Oblikovana je poput leptira. Na bazi lubanje tvori granicu između srednje i prednje lubanjske jame. Građedna je iz tijela od kojeg prema lateralno izlaze koje se velika i mala krila. Mala krila nalaze se iznad velikih krila. Anteriorno velika krila tvore veći dio lateralnog dijela orbite. U orbiti velika krila artikuliraju sa frontalnom, zigomatičnom i maksilarnom kosti. Tijelo svenoidne kosti čini medijalni rub orbite u kojoj artikulira sa frontalnom i etmoidalnom kosti. Anteriorno tijelo sfenoidalne kosti artikulira sa vomerom i os palatinum.

Lateralno velika krila artikuliraju sa frontalnom, zigomatičnom i temporalnom kosti. U nekih bolesnika mogu artikulirati i sa parjetalnom kosti. Mala krila sfenoidalne kosti artikuliraju sa frontalnom kosti anteriorno. Medijalno mala krila tvore anteriorni klinoid. Na tijelu sfenoidalne kosti nalazi se udubljenje – Sella turcica. U tijelu nalazi se svenoidalni sinus.

Sfenoidalna kost smještena je u središnjem dijelu baze lubanje. Građena je iz tijela te velikih i malih krila. U a-p projekciji velika krila tvore tanku tamnu

292

liniju koja se nalazi u gornjem dijelu orbita. U a-p projekciji gornja orbitalna fisura dijeli velika od malih krila sfenoidalne kosti. Velika krila su ispod a mala iznad fisure.

Posterolateralni zid orbite tvori veliko krilo sfenoidalne kosti. Anteroilateralni zid čini zigomatična kost. Spoj ovih kostiju nerazabire se na CT presjeku.

Sfenoidalni sinusi U korpusu svenoidalne kosti nalaze se dvije šupljine koje su odjeljene koštanim septumom. Sfenoidalni sinusi nalaze se posteriorno od gornjeg dijela nosne šupljine. Koštana pregrada koja dijeli sinus obično nije u medijalnoj liniji tako da jedan od sinusa veći. Sinus se otvara u sfenoetmoidalni recesus koji se nalazi u nosnoj šupljini. Sfenoidalni sinus sastoji se od dvije šupljine koje su odjeljene koštanim septumom. Smješteni su posteriorno od nazalne šupljine. Na postramičnoj snimci krov sinusa čini dno selle turcice.

Sfenoidalni sinus nalazi se posteriorno od nazalne šupljine i

293

etmoidalnih sinusa. Sinus se nalazi inferiorno od selle turcice, međutim, u pojedinih bolesnika može se protezati i anteriornije od selle.

Sellal turcica 1.tuberkulum 2.dorzum 3.hipofizalna jama Oblikovana je poput sedla i u njoj se nalazi hipofiza. Tuberkulum označava anteriorni zid a dorzum posteriorni zid sele Normalno je promjera 1. cm ali varira u veličini. Sastoji se iz tri dijela: - Anteriorno nalazi se tuberkulum sele koja predstavlja, protuberanciju na anteriornom zidu sele, - Hipofizalna jama je udubljenje u podu sele u kojoj se nalazi pituitarna glandula, - Posteriorni dio sele naziva se dorzumom.

1.hipofizalna jama 2.dorzum Sella turcica je okružuje hipofizu koja na MR izgleda nešto svjetlija od okolnih struktura. Dorzum sele je kost koja na MR pregledu daje slabi signal.

294

Maksila

Sklet lica između orbita i usta čine dvije maksile. Zajedno čine dio dna orbita, lateralni zid nosnih šupljina, veći dio tvrdog nepca i gornje vilice. Maksile se sastaju u medijalnoj liniji u intermaksilarnoj suturi. U maksili se nalazi poput piramide oblikovana šupljina – maksilarni sinusi. Maksila ima ziogomatični nastavak kojim artikulira sa zigomatičnomm kosti te frontalni nastavak kojim artikulira sa frontalnom kosti. Palatinalni nastavak maksile nalazi se medijalno i tvori veliki dio tvrdog nepca. U alveiolarnim nastavcima nalaze se gornji red zubi. Infraorbitalni foramen predstavlja otvor na maksili koji se nalazi 1 cm ispod infraorbitalnog ruba. Kroz njega prolaze infraorbitalne krvne žile i živci.

295

Maksila je najveća kost lica. Dvije maksile sastaju se u medijalnoj liniji na intramsksilarnoj suturi. Unutar maksile nalazi se šupljina – Maksilarni sinus. U allveolarnim nastavcima nalaze se zubi. Tvori dio zida nosne šupljine

Maksilarni sinus Maksilarni sinusi su najveće paranazalne šupljine. Oblikovani su poput piramida. Vrh sinusa usmjeren je prema zigomatičnom nastavku. Baza sinusa tvori lateralni zid nosne šupljine. Krov sinusa odgovara podu orbite. Pod sinusa čine alveočarni recesusi. Dreniraju se u srednji nosni hodnik.

Snimka kostiju lica predstavlja najbolju projekciju maksilarnih sinusa. Na ovoj snimci najbolje se prikazuju lateralne stijenke sinusa kao, orbitalni rub te dno sinusa.

296

Aksijalna snimka korisna je u evaluaciji lateralne stijenke sinusa koja se projecira iznad lateralne stijenke orbite. Lateralni zid orbite je ravan, a zid sinusa oblikovan je poput slova „S“. Zubi se projeciraju iznad sinusa.

Orbite

Orbita je šupljina oblikovana poput piramide kojoj je baza usmjerena anteriorno, a apeks posteriorno. Sastoji se od: - krova, - poda, - medijalnog zida - lateralnog zida Lateralni dio orbite naziva se orbitalnim rubom kojeg line frontalne kosti gore, zigomatične kosti lateralno i maksile inframedijalno. Krov orbite čini frontalna kost koja dijeli orbitu od prednje lubanjske jame. Dno orbite čini maksila koja dijeli orbitu od maksilarnog sinusa. Lateralni zid orbite čini zigomatična kost i velika krila sfenoidalne kosti. Medijalni zid orbite čini od napred prema natrag maksila, lakrimalna kost, etmoidalna kost i tijelo sfenoidalne kosti

Na snimci kostiju lica orbite su više postavljene i nisu prekrivene piramidama temporalne kosti. Ova projekcija od koristi je za analizu

297

integriteta orbitalnog prstena.

U orbiti se nalzi nekoliko otvora:

1.Superiorna orbitalna fisura 2.Inferiorna orbitalna fisura 3.Optički kanal

Superiorna orbitalna fisura Spaja medijalnu lubanjsku jamu sa orbitom. Prema gore ograničena je frontalnom kosti i tijelom sfenoidalne kosti a prema dole velikim krilima sfenoidalne kosti. Kroz gornju orbitalnu fisuru prolaze III, IV i VI kranijalni živac i oftalmička vena te temporalna grana oftalmičkog ramusa V kranijalnog živca. Dijeli velika od malih krila. To je poput razreza oblikovan otvor između velikih i malih krila svenoidne kosti. Mala krila nalaze se iznad a velika ispod fisure. Kroz ovu fisuru prolaze III, IV i VI kranijalni živac, oftalmički dio V kranijalnog živca te oftalmička vena. U frontalnoj projekciji ima izgled lucentnog procjepa koji se nalazi u medijalnom gornjem dijelu orbite.

Optički kanal Optički kanal je otvor na malim krilima sfenoidalne kosti. Spaja srednju lubanjsku jamu sa orbitom. Kroz njega prolazi oftalmićki živac i oftalmička arterija. Kroz optički kanal iz orbite u srednju lubanjsku jamu prolazi oftalmički živac i oftalmička arterija

Zigomatična kost

298

Zigomatična kost tvori izbočenje lica te inferiorni i lateralni dio orbite. Medijalno artikulira sa maksilom.U orbiti artikulira sa velikim krilom sfenoidalne kosti. Sa velikim krilom sfenoidalne kosti artikulira i na lateralnoj površini glave. Prema gore, na lateralnom rubu orbite, artikulira sa frontalnom kosti. Zigomatična kost ima temporalni nastavak preko kojeg artikulira sa temporalnom kosti tvoreći zigomatični arkus koji predstavlja lateralno izbočenje lica. Tvori izbočenje lica te inferiorni i lateralni dio orbite. Zigomatični arkus tvori spoj temporalnog nastavka zigomatične kosti i zigomatičnog nastavka temporalne kosti

Snimka kostiju lica omogućava dobru analizu zigomatičnog arkusa. Zigomatični arkus tvori spoj temporalnog nastavka zigomatične kosti i zigomatičnog nastavka temporalne kosti. Arkus se dobro prikazuje na aksilarnoj snimci.

Na MR korteks zigomatične kosti daje slabi signal i na mjerenjima izgleda crna. Na ovom presjeku zigomatična kost tvori lateralni zid orbite. Također se vidi i dio temporalnog nastavka.

Etmoidalna kost 299

Etmoidalna kost smještena je u sredini lubanje. Građena je od dvije okomite lamele, gornje ekstenzije poznate kao krista gali i donje ekstenzije koja tvori dio nosnog septuma . Etmoidalna kost tvori krov nazalne šupljine i dio poda prednje lubanjske jame. Kroz perforacije na lamelama olfaktorni živci prolaze u mozak Nosni septum građen je od septalne hrskavice, vomera i perpendikularne lamele etmoidalne kosti. Tanki koštani septum često pokazuje devijaciju u jednu stranu.

Na ovom CT presjeku etmoidalna kost tvori dio medijalnog zida orbite. Krista Gali i cribriformne lamele smještene su Centralno.

Etmoidalna sinusi

Etmoidalni sinusi predstavlja labirint celula u etmoidalnoj kosti. Smješteni su anteriorno od sfenoidalnog sinusa i posteriorno od lakrimalne kosti. Zračne celule dijele se na anteriornu, medijalnu i posteriornu grupu. Etmoidalni sinusi su nakupina malih celula u etmoidalnoj kosti. Etmoidalne celule tvore tanki medijalni zid orbite. Za prikaz etmoidalnih sinusa najoptimalnija je p-a snimka. U ovoj projekciji mogu se vidjeti male septe koje dijele celule.

300

Etmoidalni sinusi nalaze se medijalno od orbita. Razvijaju se u ranom djetinjstvu. Zid celula je izrazito tanak.

Krista Gali

Krista Gali predstavlja gornji dio etmoidalne kosti koji je smješten u medijalnoj liniji unutar prednje lubanjske jame. Lateralno od baze kriste gali nalaze se cribriformne lamele. Krista gali predstavlja anteriorno mjesto hvatišta falksa. Falks je duplikatura dure koja dijeli dvije moždane hemisfere. Na a-p snimci glave vidi se kao okomita kost u sredini frontalnih sinusa. Na bazi kriste gali nalaze se cribriformne lamele kroz koju olfaktorni živci prolaze u mozak. Na a-p snimci cribriformne lamele prikazuju se kao tanke linije.

Nosna kost

Nosne kosti tvori nosni most. Sastaju se u medijalnoj liniji u internazalnoj suturi. Prema gore artikulira sa frontalnom kosti, a lateralno sa maksilom. Nosni most tvore

301

nosne kosti i frontalnog nastavka maksile. Najbolje se prikazuje na snimci kostiju lica.

Mandibula Mandibula je najveća i najjača kost lica. Sastoji se od horizontalnog tijela i dva vertikalna ramusa. Mjesto na kojem se sastaju ramusi sa tijelom mandibule naziva se angulusom. Na anteriornom dijelu nalazi se simfiza menti. Lateralno od simfize menti nalazi se mentalni otvor kroz koji prolaze mentalne krvne žile i živci. Na gornjem rubu ramusa nalaze se koronoidni nastavci i posteriorni kondilarni nastavak. Kondilarni nastavak artikulira sa mandibularnom jamom na temporalnoj kosti tvoreći temporomandibularni zglob. Mandibularni otvor nalazi se ispod mandibularnog ureza i kroz njega prolaze inferiorne alveolarne krvne žile i živci. Anteriorno od mandibularnog foramena nalazi se tanki nastavak kosti- lingula, na koji se hvata sfenomandibularni ligament

1.mentalna protuberancija 2.angulus mandibule 3.Vrat mandibule 4.Koronoidni nastavak Mandibula je velika kost oblikovana poput slova „U“. Sastoji se od tijela i u kojem se nalaze zubi i dva ramusa koji se uzdižu okomito i artikuliraju sa 302

temporalnom kosti. Pri rođenju mandibula se sastoji iz dva dijela koja se kasnije spajaju u srednjoj liniji – menti. U P-A projekciji koronoidni nastavak superponira se nad ramusom i tepko ih je razdvojiti

1.vrat mandibule 2.ramus mandibule 3.tijelo mandibule 4.koronoidni nastavak U postraničnoj projekciji vide se vrat, ramus, tijelo i koronoidni nastavak. Uslijed superpozicije okolnih struktura kondili koji artikuliraju sa temporalnom kosti se ne razabiru.

303

Rendgen anatomija centralnog nervnog sistema Centralni nervni sistem 304

1. Temporalni režanj 2. Pons 3. Cerebelum

305

1. Sella turcica 2. Klinoidni nastavak 3. Klivus 4. Pontina cisterna 5. Temporalni režanj

1.Optička hijazma 2.Supraselarna cisterna 3.Ambijentna cisterna 4.Interpedunkularna cisterna 5.Tegmentum

306

1.Falx cerebri 2.Prednji rog lateralne komore 3.Lateralni cerebralni sulkus 4.III ventrikl 5.Vermis

1.Frontalna bijela supstanca 2.Rostrum 3.Nukleus kaudatus 4.Putamen 5.Posteriorni rog lateralne komore 6.Septum pelucidum 7.Anteriorni krak kapsule interne 8.Kapsula eksterna 9.Posteriorni krak kapsule interne 10.Velum interpositum 11.Cisterna quadrigemina

1 2 3

6

7 8

4

9 1 0 1 1

5

307

1.Lateralni ventrikl 2.Moždana kora 3.Semiovalni centar

1.Semiovalni centar 2.Falks cerebri

308

1.Girus 2.Semiovalni centar 3.Sulkus

CT sa kontrastom

Bazilarna arterija - Kavernozni sinus

309

CT sa kontrastom

Unutrašnja karotidna arterija Hipofiza Tentorijum cerebeluma

CT sa kontrastom

Anteriorna cerebralna arterija Medijalna cerebralna arterija Posteriorna cerebralna arterija Konfluentni sinus

310

311