Rendell Ruth- Jezero Tame

Rendell Ruth - Jezero tame

Neron lovi u jezeru tame... Kralj Lear Škorpion je metafizika, truljenje i smrt, obnavljanje, strast, požuda i nasilje, pronicavost i dubina naslijeðe, gubitak, okultizam, astrologija, posuðivanje tuðe stvari. Škorpioni su èarobnjaci, astrolozi, alkemièari, kirurzi, jamci i pogrebnici. Dragi kamen škorpiona jest zmijski kamen1, biljka kaktus životinje su orlovi, vukovi i štipavci, dio tijela genitalije, oružje Obvezatna bol, a tarotkarta Smrt. Finnov roðendan padao je 16. studenoga, na dan na koji se rodio i car Tiberije. Jedna proroèica, majèina prijateljica koju je upoznala u psihijatrijskoj bolnici, rekla mu je da æe doživjeti duboku starost i umrijeti nasilnom smræu. Na dvadesetšesti roðendan ujutro, jedno od Kaiafasove djece došlo je do njega s novcem u zamotuljku. Djeèak je pokucao na Finnova vrata. Netko dolje oèito ga je pustio u kuæu. Ne znaju da mu je roðendan, uvidio je Finn, to je obièna sluèajnost. Otvorio je paketiæ i provjerio nalazi li se u njemu sve što se trebalo nalaziti, dvije i pol tisuæe funti u novèanicama od deset funti. Sada kada je dobio novac, bit æe najbolje da pokrene stvar, može poèeti odmah. Još je bilo prerano da ode gore, do Lene. Ona ujutro voli spavati. Ne, ne bi joj smetalo da je on probudi na svoj roðendan, to bi joj se i dopalo, to bi gotovo i oèekivala, ali to ipak neæe uèiniti. On pospremi novac na sigurno i spusti se stubama. Finn je bio vrlo visok, mršav i blijed. Gotovo pravi albino. Spašavala ga je, meðutim, jedino ta vodenastosiva boja oèiju. Bilo je upravo nevjerojatno da su oèi tako bezliènog izgleda toliko prodorne i toliko blistave, nalik na ulašteno srebro. Kosa mu je u djetinjstvu bila 1 Dio kosti iz glave kraljevske kobre prema vjerovanju, štiti od zmija bijela, no sada je veæ imala neutralnu sivožutu boju kartona. Lice mu je bilo poprilièno obièno, ni po èemu dojmljivo, što se nikako nije moglo reæi i za oèi. Ispod poduže nepromoèive jakne nosio je traperice, meku kariranu košulju, crni baršunasti prsluk, a oko vrata jednu od onih dugaèkih marama kakve nose Grkinje, crnu, trokutastu, na jednoj strani ukrašenu malim ušivenim zlatnicima. U ruci je nosio kutiju za alat od laminiranog plavog metala. Finn je imao poprilièno malenu glavu na tankome vratu krhkog izgleda, a ruèni zglobovi, gležnjevi i stopala takoðer su mu bili maleni, dok su blijedi dlanovi, s druge strane, bili gotovo nadnaravno veliki, s iznimnim rasponom izmeðu vrha palca i vrha malog prsta. Njegov kombi, malen, blijedosiv, obièan kombi, stajao je ispred kuæe u Lord Arthur Roadu. Za taj dio grada èovjek je mogao reæi da pripada Kentish Townu, Tufnell Parku ili, pak, Lower Hollowayju. Ondje je bilo i neobiènih kuæa, minigotièkih, sa stubastim zabatima, krupnih viktorijanskih s crvenim opekama, velikih sivih zgradurina s izbeèenim prozorima prekobrojnima i za ukras i za ugodu, te malih, uskih kuæica s ravnim proèeljima, vrlo starih i pokrivenih slojem blijedozelene žbuke koja se Ijušti. Finna nije zanimala arhitektura, on je i u kakvoj špilji ili kolibi mogao živjeti jednako ugodno

kao i u svojoj sobi. Otkljuèao je kombi, ušao i odvezao se pokraj postaje Tufnell Park, Dartmouth Hillom prema najjužnijem dijelu Hampstead Heatha. Bilo je devet i petnaest. Prošao je ispod mosta kod postaje Gospel Oak, skrenuo u Savernake Road, koji je prolazio samim rubom Parliament Hill Fieldsa, da bi vozilo na koncu parkirao na uglu Modena Roada. Odande je mogao nesmetano motriti onu kuæu u Kaiafasovom vlasništvu. Tako je ostao sjediti za upravljaèem i promatrati troetažnu kuæu od crvenkastoplave opeke. Prvi su izišli Frazeri. Zajedno, držeæi se pod rukom. Pet minuta kasnije izišla je gospoða lonides. Oni ga nisu zanimali, na njih nije raèunao. Želio su uvjeriti što je s Anne Blake, koja bi èesto uzimala slobodan dan i koja je Finnu rekla da radi kod kuæe. Meðutim, ona se na ulaznim vratima pojavila toèno u pola deset i istim putem kao i ostali krenula prema postaji. Kao majstor od povjerenja, Finn je imao kljuè te kuæe. Tako je ušao. A buduæi da je radio za kuæevlasnika, na to je imao puno pravo. Takvo pravo, meðutim, nije imao i na neke stvari koje je u kuæi kanio obaviti. Kaiafasova sestra imala je stan u prizemlju, dok su Frazeri živjeli u stanu iznad nje. Frazeri su od Kaiafasa prihvatili dvije tisuæe funti i pristali iseliti se do konca mjeseca. Gospoða lonides bespogovorno bi u svemu slušala Kaiafasa, a on joj je sada rekao da se mora vratiti u Nicosiju kako bi se brinula za njihovog ostarjelog oca. S obzirom na ispražnjene stanove, kuæu æe biti moguæe prodati za šezdeset, možda i sedamdeset tisuæa funti. Kaiafas se raspitao u posrednièkim agencijama i pratio porast cijena, gledao ih kako se do neba dižu cijene upravo takvih kuæa. Susjedna kuæa, posve identièna njegovoj, u kolovozu je prodana za šezdeset. Èovjek iz agencije nasmiješio se i odmahnuo glavom, rekao daje to, meðutim, bila prazna kuæa, nije li tako? Kaiafas je sve to isprièao Finnu, zato je znao sve te pojedinosti. Ušao je u predvorje stana gospoðe lonides, a odande i u njezinu dnevnu sobu, gdje je prije dandva puknuo jedan od konopaca na kliznom prozorskom krilu. Postavio je novi konopac, a onda otišao na kat, kako bi utvrdio što se može poduzeti u vezi s crjepovima iznad izboèenog prozora za koji je gospoða Prazer rekla da propušta vodu. Time se bavio sve do podneva. Na posao je ponio i objed, u keramièkoj posudi. Za njega nisu crni èaj, hamburgeri, prženi krumpir, jaja i grašak iz radnièkog restorana. U posudi se nalazilo voæe, narezano na krupne komade, s mekinjama i jogurtom. Finn je uz to pojeo komad crnog kruha i popio cijelu konzervu od tri decilitra soka od ananasa. Ananas mu nije bio samo najdraže voæe nego i najdraži od svih okusa. Nakon objeda je prekriženih nogu sjeo na sag i zapoèeo s redovitom meditacijom. Istog je trenutka osjetio kako levitira, podiže se sve dok nije došao gotovo do stropa, odakle je kroz najviši dio prozora obitelji Frazer gledao kako se svijetlozelena kosina Hampstead Heatha uzdiže prema hladnom, blijedožutom, blago namreškanom nebu. Meditiranjem bi se uvijek osvježio. Sada je osjeæao èudesnu energiju kako mu kola niz ruke i poput elektriènog naboja, uz pucketanje, izlazi iz vrhova prstiju. Aureola mu je vjerojatno vrlo snažna i svijetla, no on ne vidi aureole, poput Lene i gospoðe Gogartv, tako da gledanje u staklo nije imalo svrhe. Uzeo je kutiju s alatom i uspeo se posljednjim krakom stuba. Za razliku od Frazera i gospoðe

lonides, Anne Blake Kaiafasu, njegovom agentu i radniku nije dala dopuštenje da taj dan ulaze u njezin stan, ali Kaiafas je inzistirao na zadržavanju kljuèa. Finn je otkljuèao ulazna vrata stana Anne Blake, ušao i potom ih zatvorio. Zidovi predvorja bili su pokriveni tapetama u stilu Williama Morrisa, sa žabnjacima i vodenim glogom na plavoj pozadini, dok je na podu ležao plavi Wilton boje zumbula. Anne Blake u tom je stanu živjela još prije nego što je Kaiafas kupio kuæu, sada veæ desetdvanaest godina, i nije se željela iseliti èak ni za iznos veæi od onoga koji su primili Prazeri. Kaiafasu je rekla da ne bi otišla ni za dvadeset tisuæa funti, da je on ne može natjerati i da je zakon na njezinoj strani. Stana se može domoæi, rekla je, samo preko njezinog mrtvog tijela. Finn se jedva primjetno nasmiješi u polutami predvorja. Otvorivši ormar izmeðu vrata kupaonice i vrata dnevne sobe, iz njega je izvadio lagane aluminijske ljestve. Bile su toliko lagane da bi ih i kakvo dijete samo jednom rukom podignulo iznad glave. Finn ih unese u kupaonicu. Kupaonica je bila malena, najviše dva i pol s dva metra, a iznad jednog kraja kade, u stropu, nalazila su se vratašca koja su vodila u potkrovlje. No Finn æe za ta vrata morati smisliti neki drugi naèin. Postavio je ljestve, a potom otišao u spavaæu sobu. Ondje se nalazio jednaki plavi sag, dok su zidovi bili srebrnosivi. U toj kuæi u Modena Roadu nije bilo centralnog grijanja, tako da je svatko od stanara imao svoju zbirku grijalica na plin i struju. Anne Blake u kuhinji je imala elektriènu zidnu grijalicu, plinski kamin u dnevnoj sobi, prijenosnu elektriènu peæ u spavaæoj, dok u kupaonici nije bilo nikakvog izvora otpline. Finn na zidnu utiènicu prikljuèi prijenosnu grijalicu i ukljuèi je, a pošto se uvjerio da su se dva vodoravna grijaèa zažarila, ponovno je iskljuèi i izvuèe iz utiènice. Zatim se uspne Ijestvama i podigne vratašca, u lijevoj ruci držeæi baterijsku svjetiljku. U potkrovlju se nalazio bojler, kao i mnoštvo odbaèenih dijelova opreme koji su postali neupotrjebljivi, ali koji se jednako tako nisu mogli nazvati ni smeæem. Finn je veæ bio u potkrovlju, jednom kada se zamrznula neka cijev i jednom kako bi izišao na sami krov, tako da je imao poprilièno dobru predodžbu o tome što æe ondje zateæi. Uvijek bi budno pazio na pojedinosti, a imao je i dobro pamæenje. Oprezno je koraèao popreènim gredama, osvjetljavajuæi pod svjetiljkom, tražeæi izmeðu povezanih hrpa National Geographica, redova staklenki, prastarog pisaæeg stroja marke Remington, smotaka ostataka sagova, glaèala i tronošca za kotliæ, napuklih tanjura s uzorkom vrbe, sve dok nije pronašao ono što je tražio. Elektriènu ploèu za kuhanje. Na žici nije bilo utikaèa. Žica je bila prljava, a na spiralnome se elementu nalazila neka crna mast ili ulje. Finn se spusti Ijestvama i na žicu stane uèvršæivati utikaè od trinaest ampera. Kada ga je gurnuo u utiènicu, meðutim, nije se dogodilo ništa. Nije važno. Popraviti takvo što za njega je prava sitnica. Vrijeme je da provjeri što je s njom. Nije želio da mu se dogodi da se vrati kuæi jer ju je poèela hvatati prehlada ili jer je njezin šef odluèio uzeti slobodno poslijepodne. Onom prilikom kada je došao popraviti onu cijev bila je toliko neoprezna da mu kaže gdje radi, jednako kao što mu je rekla i kako se uvijek kupa èim se vrati s posla. Finu nikada ne bi zaboravljao takve informacije. On sada potraži broj u imeniku i nazove ga. Kada je zatražio nju i kada su ga prebacili na neki interni broj, zamolili da prièeka, i kada je na koncu zaèuo njezin glas, spustio je slušalicu.

Jedna stara plinska cijev, odavno izvan uporabe, prolazila je kuhinjom, iza hladnjaka, i vodila u potkrovlje. Finn je kanio iskoristiti upravo nju. Izrezao je dio te cijevi, na petnaestak centimetara iznad poda. Potom se vratio u potkrovlje, ovaj put sa žaruljom od stotinu vata na završetku dugaèke žice. Ubrzo je došao do završetka cijevi za plin, te je odrezao i njezin zatvoreni kraj. Dok je tako radio, razmišljao je o ljudskoj bojažljivosti, strahovima i povuèenosti. Finna je krasio svojevrstan smisao za humor, premda se to nikako nije moglo usporeðivati s onim darom za uoèavanje ironije i nespojivosti koji se obièno tako naziva, tako da gaje zabavljalo to što Kaiafas, u svim njihovim kontaktima, nijednom nije izravno rekao što od njega zapravo želi. To je prepustio Finnu. Feen rekao je Kaiafas, glas i izgovarajuæi dugo, predugo više jednostavno ne znam što uèiniti. Ja joj kažem, gospojo, dat æu vam pet tisuæa funti, pet tisuæa, moja gospojo, da se iselite iz moje kuæe. Molim vas, govorim joj, molim je na koljenima. I što ona kaže? Da je velika šteta što sam uopæe dolazio s Cipra. No, da rekao je Finn. Da, da. U njega je to bila èesta kombinacija rijeèi, osobito kada je nekome trebalo odgovoriti. Na Kaiafasovom licu tada se pojavio izraz neizrecive lukavosti i pohlepe. Finn je veæ pogodio koji mu je cilj. I za Kaiafasa i za druge veæ je obavljao sliène poslove, stvari kakve u svojoj karijeri obavlja profesionalni ubojica, premda ništa od toga nije imalo ovakve razmjere. I tako si mislim rekao je Kaiafas da vam više neæu davati takve ponude, gospojo, neæu vam dati pet tisuæa funti. Umjesto vama, dat æu ih svom prijatelju Finnu. I to je bilo sve. Finn ionako nije bio od ljudi koji bi druge navodili na povjeravanje. Samo je kimnuo i rekao no, da, da, a Kaiafas mu je donio još jedan sok od ananasa, usput mu predajuæi i kljuè od stana na najvišem katu. A sada je dobio i prvu ratu svog honorara... Komad žice za struju uvukao je u cijev s gornje strane, tako daje onaj ogoljeni vršak tek neznatno provirivao kroz razrezani dio iza hladnjaka, ali ga je mogao uoèiti samo vrlo pomni promatraè. Drugi završetak žice sezao je sve do vratašca u stropu i još ga je preostajalo više od dva metra. Finn je bio manjeviše zadovoljan. Nekoæ bi takvo što možda obavio i bez tih složenih pomagala, žica, cijevi i vrata, bez napornog manualnog rada. Sada se èeznutljivo prisjetio rane tinejdžerske dobi, puberteta, sada veæ desetak godina iza njega, kada je veæ i sama njegova nazoènost u nekoj kuæi bila dovoljna za poèetak neobuzdanih aktivnosti poltergeista. Tih se dana prisjeæao s bolnom nostalgijom, onako kako bi se netko drugi prisjeæao kakve mladenaèke ljubavi opeke bi letjele kroz prozore, slike padale sa zidova, veliki kamen iz vrta koji nitko ne bi mogao podignuti odjednom bi se pojavio nasred Queenieinog saga u dnevnoj sobi. Tu moæ izgubio je s gubitkom nevinosti, ili možda zbog hašiša na koji ga je naviknuo neki mladiæ u školi. Finn sada uopæe nije pušio, èak ni cigarete, a nije konzumirao ni alkohol. Nije vrijedno užitka ako èovjek kani postati vještim, ako želi steæi moæ, majstorske odlike. Sada je provjerio postoji li iza hladnjaka još jedna, neiskorištena utiènica. Odreðena kolièina crne prhke prljavšitne kakva uvijek, kako se èini, pokriva unutrašnjost potkrovlja, upala je u kadu. Finn je poèisti krpom koju je nosio sa sobom, tako da je ružièasta površina izgledala upravo onako kako je izgledala i kada je došao. On sada vrati aluminijske ljestve u ormar i spremi elektrièno kuhalo u

plastiènu vreæicu. Iza njega je bio naporan radni dan, a Kaiafas mu je lijepo plaæao svaku minutu rada. Frazeri bi se trebali vratiti svaki trenutak. To nije bilo nimalo važno, pod uvjetom da Finn dotada iziðe iz stana Anne Blake. On sada za sobom zatvori njezina ulazna vrata. Veæ se bio spustio mrak, ali Finn nije palio svjetla. Jedna od vještina koje je sada vježbao bila je što više vidjeti u tami. Zrak je bio neobièno èist za tako blagu veèer, žuta i bijela svjetla su blistala, prigušujuæi sjaj blijedog i mutnog mjeseca. U trenutku kada je pokrenuo kombi, Finn je ugledao gospoðu lonides, tamnoputu, zdepastu, kao i uvijek u crnini, kako prelazi ulicu i otvara vrata u ogradi ispred kuæe iz koje je on upravo izišao. Odvezao se Dartmouth Park Hillom, strpljivo zauzimajuæi svoje mjesto u rijeci prometa koja je stajala na semaforu kod postaje podzemne željeznice. Kuæa u kojoj je živio Finn bila je nekadašnja trgovèeva vila koja je na loš glas došla još u samome poèetku, a taj se poèetak dogodio u sada veæ davno vrijeme. On uðe u kuæu i uspne se stubištem širim od onoga u Modena Roadu. Iza vrata se zaèula glazba, neki glasovi, a osjetio je i miris kuhanja, kao i miris marihuane koju je netko pušio u maloj bijeloj glinenoj luli. Prošao je pokraj vrata svoje sobe i nastavio se uspinjati stubama. Na vrhu stuba jednom je zakucao na prva vrata i odmah zatim ušao, ne prièekavši odgovor. Bila je to soba, ne stan, premda velika soba, podijeljena na manje dijelove, dnevnu, spavaæu sobu i kuhinju. Te dvije pregrade postavio je Finn. U stan se ulazilo kroz kuhinju, koja je bila pravo èudo umijeæa postavljanja polica i jednih stvari na druge, spremanja lonca od litru u petolitarski lonac. U dnevnoj sobi, dugaèkoj dva sedamdeset i širokoj dva èetrdeset, bilo je izloženo tisuæu sitnica koje su za vlasnicu imale veliku vrijednost i ljepotu, a bile su rasporeðene na površinama i zidovima. Ondje je gorjela plinska vatra, ondje je malena zelena ptica bez glasa sjedila u svom kavezu i ondje se nalazila Lena, koja je prouèavala kretanje viska. No, da reèe Finn, prilazeæi joj i hvatajuæi je za slobodnu ruku. Nikada ne bi razmijenili poljupce. Ona mu se nasmiješi, dražesno i neodreðeno, kao da ga dobro ne vidi, ili kao da negdje iza njega vidi nešto drugo. On sjedne uz nju. Finn s viskom nije mogao ništa, ali Lena je u radu s njim bila vrlo vješta, jednako kao i s rašljama. A to je vrlo vjerojatno bila posljedica onoga što su oni ljudi u bolnici nazivali njezinom shizofrenijom. Kao visak joj je služila jedna staklena perla na komadu konca i kada bi je Lena postavila iznad desnog dlana, okretala bi se u smjeru kazaljke na satu, a kada bi je postavila iznad lijevog, poèela bi se kretati u suprotnom smjeru. Ona je još davno tražila visak da joj pokaže znakove za da i ne i uoèavala te osobite oscilacije. Visak je upravo odgovorio potvrdno na neko pitanje koje je Finnu ostalo nepoznato i Lena je uzdahnula. Na prvi pogled, èovjek bi rekao da je prestara da mu bude majkom. Bilo je to mršavo, gotovo providno stvorenje nalik na osušeni list, ili na školjku koju su izlizali valovi. Finnu se katkada èinilo da kroz nju vidi svjetlo. Oèi su mu bile nalik na njezine, ali nekako više blage, dok se kosa, koja je nekoæ bila jednako svijetla kao njegova, vratila na izvornu bijelu boju. Odijevala se u mnogobrojnim prodavaonicama rabljene odjeæe kojih je u tom dijelu grada bilo u izobilju, te silno uživala u toj kupovini, onako kako bi neka žena iz Hampsteada uživala u kupovini u South Molton Streetu. Uglavnom je bila sretna, premda je bilo i

trenutaka užasa. Držala je da je reinkarnacija Madame Blavatskv, èega su se u bolnici uhvatili kao klasiènog primjera bolesnih obmana. Finn je držao da je to vjerojanto toèno. Jesi li danas što kupila? upita je. Ona je oklijevala. Osmijeh koji se poèeo pojavljivati na njezinim usnama bio je vragolast. Kao da èuva tajnu koju više ne može zadržati u sebi. Tako je, blistavih oèiju, uskliknula Danas ti je roðendan! Finn kimne. Mislio si da sam zaboravila? Ni u snu! Odjednom ju je obuzeo stid, te je sklopila ruke nad viskom i spustila pogled prema njima. U onoj vreæici imam nešto za tebe. No, da, da reèe Finn. U vreæici se nalazio kožni kaput, crn, dugaèak, s dvostrukim redom dugmadi, izlizan, iskrzan i podstavljen svilom koja se raspadala. Finn ga navuèe. No, da reèe. Da, da! Poput kaputa kakvog jurišnika. On stegne pojas. Zacijelo najbolja stvar koju si ikada kupila reèe. Ona je bila u zanosu od silnog užitka. Ja æu ti popraviti podstavu! Imala si naporan dan reèe on. Kaput je bio prevelik za tu sobu. Pri svakom njegovom pokretu postojala je opasnost da sruši nekakvu malu staklenu vazu, vrèiæe, psiæe od porculana, kamenèiæe, školjke i struèke osušenog cvijeæa u staklenkama od ukuhanog voæa. Oprezno ga je svukao, gotovo sa strahopoštovanjem, kako bi ugodio Leni. Ona zelena ptica poèela je pjevati, prodorno i ugodno, pretvarati se da je kanarinac. Što si radila poslijepodne? Došla mi je gospoða Urban. No, da! Došla je novim automobilom, zelenim. Zelena boja pomiješana s puno srebrne. Finn kimne. Znao je kakvu mu boju pokušava opisati. Donijela mi je one èokoladice i ostala na èaju. Ona je skuhala èaj. Kada je bila prošli put, još nisi bio podignuo zid i sredio mi spavaæu sobu. Dopalo joj se? Oh, da! Pogled joj je bio prepun ljubavi, blistav od ljubavi. Oduševila se. Rekla je da je sve tako kompaktno. Da, da reèe Finn, a onda još doda Upitaj visak nešto o meni. Upitaj ga èeka li me dobra godina. Lena podigne konac. Visku se obratila šaptom, kao da se u tami obraæa nekom djetetu. Staklena se kuglica poèela ljuljati, a onda se okretati u smjeru kazaljke na satu, i to vrlo brzo. Pogledaj! usklikne Lena. Pogledaj ovo! Pogledaj kako æeš imati divnu godinu. Tvoja dvadeset sedma godina, tri puta tri puta tri. Visak nikad ne laže.

Na širokom, pošljunèanom prostoru ispred kuæe Urbanovih, stajala su njihova tri automobila, crni Rover, metalikzeleni Vauxhall i bijeli Triumph. Urbanovi su sjedili u salonu i pili seri Margaret je pila oloroso, Walter amontillado, a Martin Tio Pepe. U tom prizoru bilo je neèeg što je podsjeæalo na prièu Tri medvjeda, premda mali medvjed, u liku dvadesetosmogodišnjeg Martina, više nije živio u Copley Avenueu, Alexandra Park, dok se Zlatokosa još nije ni bila pojavila. Svakog èetvrtka, bez iznimke, Martin je onamo dolazio na veèeru. Otišao bi kuæi s ocem, iz ureda, koji se nalazio iza ugla. Popili bi seri, svatko po dvije èaše, jer su bili biæa odana navikama, veèerali i kasnije gledali televiziju, dok bi gospoða Urban izraðivala pokrivaèe i druge predmete od raznobojnih komada tkanina. Otkako se prethodne godine time poèela baviti kao oblikom terapije za menopauzu, èinilo se da je neprestano u društvu hrpica malih cvjetnih šesterokuta. Njezini radovi poèeli su dominirati njihovom kuæom u Coplev Avenueu, ponajviše u obliku prekrivaèa za jastuke i krevete. Dijelove je spajala smireno ili s potisnutom energiènošæu, a njezin se sin zatekao kako je promatra dok njegov otac živahno pripovijeda o svojoj najdražoj temi, porezu na prijenos kapitala. Martin im se spremao priopæiti jednu novost. Premda je to znao veæ nekoliko dana, odgaðao je otkrivanje, a u vezi s tom novošæu sada je imao dvojake osjeæaje. Prirodan ushit sada se miješao s nelagodom i oprezom. Osjeæao je èak i blagu muèninu, sliènu onome što èovjek osjeæa prije nekakvog ispita ili važnog razgovora. Margaret Urban pridigne praznu èašu, tražeæi još serija. Bila je to krupna, visoka i bujna, mrka žena koja je nalikovala na Leightonov prikaz Klitemnestre. Pošto je otpila gutljaj serija, odrezala je ostatak konca i suprugu i sinu pokazala dugaèak komad spojenih crvenih i grimiznih šesterokuta. To je nakratko ušutkalo Waltera Urbana i Martina, koji je promumljao kako je rijeè o novoj kombinaicji boja, kako još nikada nije vidio takvo što, istodobno pripremajuæi svoj uvod. Uvježbavao ga je bez glasa dok je njegova majka, uz umjetnièki uzdah nezadovoljstva presavijala svoje djelo, a onda poprilièno teško poskoèila na noge i krenula prema vratima, kaneæi pogledati svoj složenac. Majko reèe Martin prièekaj još nekoliko trenutaka. Trebam vam nešto reci. Oboma. Sada kada je kucnuo èas, poèeo je neustrašivo, možda i nespretno. Oboje su ga pogledali bez rijeèi, u smirenoj i možda pomalo osupnutoj tišini u koju se malopomalo uvuklo zadovoljstvo. Gospoða Urban povukla je ruku s vrata, dok su joj se obrve podignule i izgubile ispod gustih, plavièasto obojenih šiški. Martin se s nelagodom nasmije. Ni sam još ne mogu posve vjerovati. Mislila sam da æeš nam reæi da se ženiš reèe njegova majka. Da se ženim? Ja? Odakle vam takva pomisao? Oh, ne znam, èovjek obièno pomisli na takvo što. Nismo znali èak ni da se baviš klaðenjem na nogometne utakmice, zar ne, Waltere? Što si ono rekao, koliko si toèno zaradio? Stotinu èetiri tisuæe sedam stotina pedeset èetiri funte i èetrdeset šest penija. Stotinu èetiri tisuæe funti! Hoæu reæi, u tome nisi osobito dugo, time se nisi bavio dok si živio ovdje. Time se bavim pet tjedana reèe Martin.

I zaradio si stotinu èetiri tisuæe funti! Zapravo stotinu pet. Ne misliš li i ti da je to apsolutno nevjerojatno, Waltere? Polagani se osmijeh širio na licu Waltera Urbana, koje je bilo zgodno, premda pomalo slièno licu kakvog labradora. Walter je obožavao novac ne toliko posjedovanje novca, koliko žongliranje novcem, razmišljanje o tome kako ga umnožiti, kako ga uz suptilnu i profinjenu zakonitost zadržati što dalje od ruku poreznika, i obožavao tu èistu ljepotu novca kao apstraktnog pojma na papiru, ne novèanica u lisnici. Osmijeh je sada poprimio razmjere ozarenog izraza lica. Èini mi se da to zaslužuje odreðene èestitke, Martine, Da, iskrene èestitke. Kakav si samo pritajeni igraè! Èak je i danas stotinu tisuæa velik novac, vrlo pristojan iznos. Margaret, još uvijek imamo onu bocu PiperHeidsiecka od naše godišnjice. Da je otvorimo? Takvi dobici nisu podložni plaæanju poreza, dakako, no morat æemo dobro razmisliti o ulaganju, kako sve kamate ne bi isplatio Poreznoj upravi. Ipak, ako taj problem ne mogu riješiti dvojica raèunovoða, tko onda može? Idi po pjenušac, Waltere. Što god èinio, nemoj razmišljati o otplaæivanju kredita za stan. Zapamti da je porezna olakšica na kamate od otplata tvog kredita ustupak Vlade Njezina Velièanstva i neoženjen muškarac u tvom položaju bio bi lud kada je ne bi iskoristio. Neæe zadržati taj stan, kupit æe kuæu. Mogao bi postati aktivnim dionièarem Llovdsa. Nema razloga da ne kupi kuæu za odmor izvan grada i uz nju zadrži stan. Mogao bi kupiti kuæu i uzeti maksimalnih dvadeset pet tisuæa kredita... Idi po tu bocu, Waltere. Ali što kaniš uèiniti s tim novcem, dušo? Jesi li što planirao? Martin je svakako planirao neke stvari. To nisu bili planovi koje bi, držao je, bilo razboriti iznositi odmah, u tom trenutku, tako da ih nije ni spomenuo. Otac je donio pjenušac. Nakon nekog vremena sjeli su za složenac, neizbježno prepeèeni krumpir i tortu Black Forest. Martin je roditeljima ponudio deset tisuæa, koje su oni ljubazno, ali odluèno i odmah, odbili. Ni u snu ne bismo uzeli tvoj novac reèe njegov otac. Vjeruj mi, ako u današnje vrijeme imaš toliko sreæe da se domogneš neoporezivog kapitala, ne ispuštaj ga iz ruku. Ne razmišljate o nekom krstarenju oko svijeta ili neèemu sliènom? Oh, ne, hvala, dušo, doista ne želimo ništa. Pretpostavljam da bi više volio da to nikome ne spominjemo, zar ne? Nisam mislio reæi nikome osim vama. Martin uoèi izraz neizmjerne zahvalnosti na majèinom licu, i zbog toga, možda i više nego zbog ièeg drugog, odluèi da neæe pridodati kako postoji još jedna osoba kojoj, drži, mora priopæiti novost o dobitku. Umjesto toga reèe Više bih volio da to ostane tajna.

Dakako reèe Walter. Šutnja je zlato. Ne trebaju ti pisma u kojima æe te ljudi moliti novac. Najljepše æe biti živjeti kao da se nije dogodilo apsolutno ništa. Martin na to ne odgovori. Roditelji su se prema njemu i dalje odnosili kao da je stotinu èetiri tisuæe zaradio ulaganjem silnog truda ili priroðenom genijalnošæu, a ne zahvaljujuæi pukoj sreæi. Žalio je što nisu u stanju kao dar prihvatiti dio tog novca. To bi mu djelomièno umirilo savjest i pomoglo mu da preboli grizodušje koje bi ga uvijek muèilo èetvrtkom uveèer kada bi se morao pozdraviti s majkom i vratiti kuæi. Ona je i dalje, i nakon devet mjeseci, bila sklona tugaljivo, premda sada veæ i retorièki, pitati zašto je odluèio iseliti se iz njihove kuæe u Coplev Avenueu i otiæi živjeti tako daleko, u stan u Highgate Hillu. U taj stan na broju sedam u Cromwell Courtu, u Cholmelev Laneu, sada je ušao uz osjeæaj dubokog zadovoljstva i spokoja koje bi osjeæao kad god bi došao onamo. Osjeæao je taj ugodan miris, mješavinu, prozraènu i èistu, novih tkanina, laštila za pokuæstvo i biljne pjene za kupanje. Sva vrata u stanu bila su otvorena sobe su bile besprijekorno uredne tako daje èovjek, kada bi stupio u stan, stekao osjeæaj da ulazi u duplericu raskošnog dodatka èasopisu House and Garden. Tome se barem potajno nadao, je je takve pomisli u vezi s vlastitim stanom držao za sebe, a kada bi ga pokazivao nekome tko ga još nije vidio, proveo bi ga samo dnevnom sobom kako bi mu s panoramskog prozora pokazao London u velikoj dolini, daleko dolje. Ako bi posjetitelj rekao nešto o sagu boje karamele, staklenom stoliæu u okviru od mjedi i èelika, švedskom kristalu ili uokvirenim reprodukcijama slika hrvatskih naivaca, ostavljao bi blag dojam o tome da mu je drago, ali ništa više. U vezi sa svojim domom imao je preduboke osjeæaje da bi se javno oduševljavao, osjeæao zahvalnost prema sam æe Bog znati kome, odreðenu bojazan od izazivanja Providnosti. Katkada bi sanjao da mu je sve to netko odjednom oduzeo i da se trajno vraæa u Coplev Avenue. On sada ukljuèi dvije stolne svjetiljke s bijelim zaslonima i postoljima koja su èinile plavobijele staklene posude s naranèastosmeðom podlogom. Naslonjaèi su bili izraðeni od španjolske trske i imali podstavljena sjedala, dok je sofa, odnosno francuski krevet, kako je to nazvao prodavaè namještaja, bio zapravo tek divan, s dvama naslonima straga i po jednim naslonom sa svake strane. Sada kada je došao do tako velikog novca, moæi æe ih zamijeniti valjanom garniturom, možda garniturom od zlatnosmeðe kože. Sa staklenog stoliæa, izmeðu pepeljare s grèkim uzorkom kljuèa oko ruba i kristalnog jajeta ukrašenog likom Jarca njegovog astrološkog znaka on uzme i prouèi popis koji je sastavio prethodne veèeri. Na njemu su se nalazila èetiri imena Suma Bhavnani, gospoðica Watson, gospodin Deepdene, šurjakinja gospodina Cochranea. Martin kod posljednje osobe stavi upitnik, jer nije bio siguran daje posve pogodna za njegov naum, a usto mora doznati i kako se zove. Odreðene sumnje postoje i u vezi s gospodinom Deepdeneom. Ali u Sumu Bhavnanija bio je posve siguran. Sutra æe posjetiti Bhavnanije, posjetit æe ih pošto se vidi s Timom Sageom. Martin priðe prozoru. Londonski hramovi i tornjevi visjeli su, onako crni i blistavi, s neba, poput kulise u kakvoj galapredstavi. On povuèe konopac koji je navlaèio i spajao dugaèke tamnozelene baršunaste zastore i tako prekrije prozor. Tim Sage. Veæ danima, zapravo sve otkako je doznao da æe dobiti petinu prvog zgoditka na Littlewoodsovoj kladionici, izbjegavao je razmišljati o Timu Sageu, ali sada æe morati promisliti o njemu, jer æe Tim sutra doæi u ured na razgovor o svojem porezu na dohodak. Tada æe Tima vidjeti prvi put nakon dva tjedna i do petnaest sati sutra poslije podne morat æe odluèiti što æe uèiniti.

Što uèiniti? Majci ipak nije rekao daje dužan novost priopæiti još jednoj osobi, ali razlog je bio to što je nije htio povrijediti, a ne zato što nije toèno znao kako treba ispravno postupiti. Èim bi samome sebi dopustio razmišljanje o Timu, bez imalo je sumnje znao da Timu mora priopæiti novost. Štoviše, veæ mu je trebao reæi. Martinov pogled zamišljeno odluta prema sjajnom tamnozelenom telefonu. Trebao bi odmah sada nazvati Tima i reæi mu. Martinov je otac uvijek govorio da èovjek nikako ne bi smio telefonirati nakon pola jedanaest uveèer i prije devet izjutra osim, dakako, u hitnim sluèajevima. Ovo se baš i nije moglo nazvati hitnim sluèajem, a veæ je bilo deset do jedanaest. Usto, Martin je osjeæao odreðenu nelagodu u vezi s moguænošæu da Tima nazove kuæi. To još nikada nije uèinio. Na temelju Timovih vlastitih zakukuljenih prièa, dom mu je bio neobièan, a da se i ne spominje situacija kod kuæe. Osim toga, tko bi se uopæe javio na telefon? Tim ne živi u ovakvom stanu, u kojem je sve otvoreno i neskriveno, kao i besprijekorno u jednom doslovnijem smislu. On okrene leða telefonu i iskljuèi stolne svjetiljke. Pošto je bolje promislio, ipak je popio mali viski iz ormariæa od stakla, mjedi i èelika. Bilo bi glupo sada zvati Tima, s obzirom na to da æe se vidjeti sutra. Dok je pio, razmišljao je kako se, dakako, nije potrudio ranije nazvati Tima upravo zato što æe se s njim vidjeti sutra. Martin je bio skladno graðen, zdrav muškarac srednje visine i ponešto preširokih ramena. U kaputu bi izgledao krupno i starije nego što je doista bio. Imao je veliko èetvrtasto èelo i snažnu uglatu bradu, no ostale crte lica bile su mu skladne i profinjene, nos kratak i pravilan, a usta od onih kakva se neki put nazivaju isklesanima. Tamnosrneða kovrèava kosa veæ mu se poèela prorjeðivati, u obliku slova M, na mjestu na kojem je dolazila do tog širokog i istaknutog èela. Imao je zelenkastoplave oèi, uistinu neobiène boje, vrlo sjajne i bistre, èak i bijele zube, za èiji je pravilan raspored Walter Urban u Martinovom ranom pubertetu ortodontu plaæao velike iznose. Povodeæi se za oèevim primjerom, na posao je uvijek dolazio u odijelu. Kada bi prao posuðe, stavljao bi pregaèu. Martin nikada ne bi svezao obiènu pregaèu, to bi bilo krajnje apsurdno, ali one šaljive pregaèe od nepropusnog platna bile su moderne, zabavne i savršeno primjerene muškarcima. Majka mu je darovala tu naranèastosmeðu pregaèu s divovskom preslikom etikete worcesterskog umaka Lea and Perrins. Mijenjao je posteljinu na krevetu, redovito svakog petka ujutro, ali nije radio ništa drugo u stanu, jer bi mu gospodin Cochrane dolazio petkom u pola devet. To što je imao spremaèa a ne spremaèicu bila je posljedica Zakona o spolnoj diskriminaciji. Kada je Martin dao oglas u North London Post, po zakonu nije smio navesti da traži pomoænicu, a kada se na vratima pojavio gospodin Cochrane, jednako ga tako nije smio odbiti. Imao je sreæe što je uopæe nekoga dobio, istaknula je njegova majka. Gospodin Cochrane obièno je dolazio neposredno nakon poštara i prije dostavljaèa novina, ali jutros je djeèak koji je raznosio novine zacijelo uranio jer je bilo nezamislivo da bi gospodin Cochrane mogao zakasniti i Martin je veæ pregledao naslovnice Posto i Daily Telegrapha prije nego što je njegov spremaè pozvonio. U tom trenutku neizostavno bi poželio da u stan može primiti neku krupnu èistaèicu majèinskog izgleda i držanja, neko staromodno poslušno stvorenje koje bi se, ako mu veæ ne bi govorilo gospodine, prema njemu barem odnosilo s poštovanjem i posveæivalo odreðenu pozornost njegovim željama. O takvim je osobama èitao u knjigama. Meðutim, nije imalo

smisla prepuštati se takvim sanjarenjima kada je pred vratima gospodin Cochrane i kada je vjerojatno da æe se ondje pojavljivati svaki petak, sljedeæih deset godina. On je volio svoj posao, a takvih je u Cromvvell Courtu imao nekoliko. Martin mu otvori vrata. Gospodin Cochrane bio je visok oko metar pedeset sedam, mršav i žilav, a uzak pojas kose boje prašine obrubljivao je njegovo æelavo tjeme. Lice mu je bilo upravo nalik na lubanju preko koje je èvrsto navuèen i zategnut materijal od kojih se izraðuju zasloni za svjetiljke, ukrašeno bifokalnim naoèalama. Sa sobom je, u malenom kovèegu, nosio opremu za èišæenje, jer nije vjerovao da æe mu poslodavci osigurati sve što mu je potrebno. Jutro, Martine. Martin reèe samo dobro jutro. Gospodinu Cochraneu više se nije obraæao nikako. U poèetku gaje oslovljavao s gospodine Cochrane, dok mu je ovaj za uzvrat uporno govorio ti i zvao ga po imenu. Zbog toga je on njega upitao kako mu je krsno ime, na što je gospodin Cochrane, odjednom obuzet jednim od svojih izljeva bijesa, rekao kako odbija dati tu informaciju. Nekako u to vrijeme jedan susjed i takoðer poslodavac gospodina Cochranea prenio mu je svoje iskustvo. Jednom je predložio gospodinu Cochraneu da ga oslovljava prezimenom i kako dolikuje, našto mu je ovaj odgovorio daje u ovo vrijeme prava sramota oèekivati da mu se jedan stariji muškarac, èovjek koji bi mu po godinama mogao biti gotovo i djed, obraæa s gospodine, kako je to èisti fašizam, kao da on, gospodin Cochrane, u svom jadnom i potlaèenom životu nije dovoljno puzao. Prema onome što se moglo naslutiti, radio je kao sluga neke osobe iz manjeviše aristokratskih krugova u Belgraviji. Bio je butler, rekao je jedan od Martinovih susjeda kod kojeg je takoðer radio, ali Martin u to nije povjerovao, jer su butleri za njega bili još nestvarnija izumrla vrsta od ptice dodovke. Kao èistaè i spremaè bio je divan. A to je bio razlog zbog kojeg ga je Martin, ali vjerojatno i ostali, držao u službi unatoè takvom oslovljavanju i ispadima bijesa. Èistio je, laštio i ribao, glaèao, a sve to velikom brzinom. Martin ga je promatrao kako otvara svoj kovèeg i iz njega vadi žuækastosmeðu pamuènu kutu kao u prodavaèa željezne robe u kojoj je radio, tkanine za èišæenje srebra i boèicu u kojoj se nalazio sprej za laštenje. Kako je vaša šurjakinja? upita ga Martin. Gospodin Cochrane, koji je na rukama imao crvene gumene rukavice, upravo je rastavljao poklopac štednjaka. Neæe joj biti bolje sve dok ne pronaðe novi stan, Martine. Oni su crnci bili dovoljno grozni, a sada imaju i pneumatske bušilice. Bio je gorljivi rasist. Ne može joj biti bolje dok je ondje, Martine, tako da samog sebe možeš poštedjeti takvih pitanja. Prijepodne mora podnositi tri sata pneumatskog bušenja, poslijepodne takoðer tri. Ti ljudi ne mogu izdržati u radu više od tri sata, pa ti veæ i to nešto govori. Ali nema smisla tužiti se, zar ne, Martine? I ja joj to kažem, govorim joj, što imaš od toga što se žališ meni? Ja ne mogu ništa, ja sam samo sluga. Kako se zove?

Tko? reèe gospodin Cochrane, okreæuæi se od sudopera na onaj svoj iznenadan, energièan naèin. Uvijek se raspituješ za to kako se tko zove. Moja šurjakinja? A zašto te to zanima? Gospoða Cochrane, dakako, prirodno, a kako drukèije? Martin se suzdržao i nije upitao gdje stanuje. Èinilo mu se da, na temelju brojnih i podrobnih opisivanja stambenih zgrada u North Kensingtonu i zemljopisnog položaja od strane gospodina Cochranea, adresu može otkriti i sam. Ako to još uvijek želi. Nakon deset minuta u društvu svog spremaèa veæ je stekao osjeæaj da mora postojati mnoštvo neusporedivo pogodnijih kandidata za njegovu nagradu nego što su èlanovi obitelji Cochrane Suma Bhavnani, gospoðica Watson, gospodin Deepdene. On u džep spremi popis, kako ga gospodin Cochrane ne bi pronašao i stao paranoièno prouèavati. Kao i uvijek, na posao je krenuo u devet i deset, preko Archwayja i Hornsev Lanea. Katkada bi se, za promjenu, odvezao do Highgate Villagea i spustio Southwood Laneom preko Archway Roada i tako došao u Wood Lane. A jednom ili dvaput, za predivnih ljetnih jutara, na posao je otišao pješice, kao onog dana kada je u šumi susreo Tima. Sjedište knjigovodstvene tvrtke Urban, Wedmore, Mackenzie and Company, Chartered Accountants nalazilo se u Park Roadu, izmeðu Etheldene Avenuea i Cranlev Gardensa. Walter Urban bio je struènjak za pitanja koja su se odnosila na Poreznu upravu, Clive Wedmore struènjak za ulaganja, dok je Gordon Tvtherton u malome prstu imao sve složene aspekte poreza na dodanu vrijednost. Martin se nije specijalizirao ni za što, samog sebe nazivao je potrèkom za sve i njegov je ured bio najmanji. Znao je da æe na tom poslu ostati doživotno, ali u tome ipak nije bio svim srcem. Premda se trudio, nikada nije uspio osjetiti ono oèevo oduševljenje za apstraktno raspolaganje novcem, èak ni shvatiti opèinjenost Clivea Wedmorea burzom. Možda je trebao odabrati neko drugo zvanje, iako su sklonosti i težnje koje je osjeæao za vrijeme školovanja bili beznadno nepraktièni romanopisac, istraživaè, filmski snimatelj. O njima nije vrijedilo ozbiljno razmišljati. Knjigovodstvo je od poèetka odabralo njega, a ne obrnuto. Katkada mu se èinilo da je samo pasivno dopustio da bude tako odabran jer nije mogao podnijeti pomisao na to da razoèara oca. I ta sigurnost, zaštiæenost, ugled, pružali su mu zadovoljstvo. Nikako mu se ne bi dopao ni posao ni naèin života kakav je imao Tim. Ponosio se godinama studiranja koje su bile iza njega, znanjem koje je stekao, te je uvijek odluèno nastojao ne dopustiti nedostatku oduševljenja da ga dovede do pogrešaka ili previda. I volio je taj svoj ured, koji je preko krošanja drveæa gledao na Alexandra Park, na park i drveæe koje je poznavao iz djetinjstva. Martin tog prijepodneva nije imao zakazane sastanke s klijentima i prema planu nije trebao ni telefonirati. Gotovo tri sata odgonetavao je i razmrsivao apsurdno maštovite i nasumiène raèune jednog graðevinskog poduzetnika koji u punih petnaest godina rada na ime poreza na dohodak nije platio ni penija. Walter je svratio kako bi ga ozareno pogledao. Zbog novosti o dobitku na kladionici prema sinu se poèeo ponašati gotovo onako kao kada je Martin maturirao, a potom i diplomirao. Pošto je izišao, Martin je zamolio Caroline, njihovu recepcionerku koja je ujedno bila njegova i Gordonova tajnica, da mu donese dokumentaciju gospodina Sagea.

Otvorio je fascikl a da zapravo i nije pogledao izvode, obavijesti o kodovima i Timove raèune koji su se nalazili u njem. Za tek malo više od dva sata Tim æe sjediti ondje, nasuprot njemu. A on još nije odluèio što æe uèiniti. Onu èvrstu odluku od sinoæ promijenilo je no dobro, ne baš promijenilo, ali svakako oslabilo ono što je ugledao u North London Postu. Mora donijeti odluku, i to u sljedeæa dva sata. Martin bi obièno objedovao u jednom od mjesnih pubova ili, jednom na tjedan, u onom grèkom restoranu u Muswell Hillu, s Gordonom Tvthertonom. Danas se, meðutim, sam odvezao do Woodmana. Èinilo mu se da je to prikladno mjesto za rješavanje problema koji je pred njim. Bilo je odviše hladno, dakako, i kalendarski prekasno da sendvièe i pivo iznese u Woodmanov vrt. Ondje bi ljeti èovjek postao itekako svjestan, unatoè grmljavini obližnje autoceste kojom su vozila jurila na sjever, dviju šuma smještenih iza tih dviju ulica koje se sve više udaljuju jedna od druge. Na sjevernoj se strani nalazila Highgate Wood, na istoènoj Queens Wood, gdje su se, u šetnji pod blijedozelenim lišæem bukava, on i Tim susreli jednog svibanjskog prijepodneva. Sada, u studenome, ti su šumarci izgledali tek poput masa nebrojenih sivih grana, gusti, ledeni i nimalo privlaèni. Ali Tim... Hoæe li mu reæi ili neæe? Nije li mu dužnost reæi, nije li to njegova moralna obveza? Jer bez Tima posve sigurno ne bi zaradio stotinu èetiri tisuæe funti, ne bi se uopæe kladio. Martin je Tima Sagea upoznao na ekonomskom fakultetu London School of Economics. Bili su tek poznanici, ništa više, a Tim je godinu dana kasnije napustio studij. Martin ga otada nije vidio sve do onog jutarnjeg susreta u Queens Woodu, osam godina kasnije.

Bilo je to jedno od onih jutara, obavijenih maglicom, plavièastih i zlaæanih u najavi vruæine, za kakvih sjeverni dijelovi Londona izgledaju kao da su djelo Turnerova kista. Jutro zbog kakvog èovjek ostavlja automobil kod kuæe. Martin je Jacksons Laneom pješice došao do Shepherds Hilla, u šumu ušao stazom iz Priorv Gardensa. Šuma je bila prepuna vjeverica koje su jurcale uokolo, a zelenu tišinu s vremena na vrijeme narušilo bi glasanje kakve sojke. Pod nogama su se nalazile generacije i generacije smeðeg bukvinog lišæa, a iznad njega novo lišæe, tek izišlo iz pupoljaka, nalik na komadiæe izgužvane zelene svile. Bilo je to neobièno iskustvo, èak i poprilièno dramatièno, tako koraèati stazom i ugledati Tima kako se pojavljuje u daljini, na vrhu male uzvisine, dok je pomisao da bi to mogao biti Tim malopomalo prelazila u duboku uvjerenost. Kada su se našli na udaljenosti od pedesetak metara, Tim mu je potrèao u susret i naglo se zaustavio pred njim, poput uzdama zaustavljenog konja. Vi ste zacijelo doktor Livingstone! Zašto ne? Novinar nailazi na slavnog istraživaèa u šumi... Kolièina emocija koja je, kako se èinilo, nastala u tom trenutku bila je neobièna, kao i intenzitet radosti koju su osjetili i jedan i drugi. Kao da je bila rijeè o veæ godinama razdvojenoj braæi. Je li razlog bilo to što su se susreli za ljetnog jutra i pod zelenim pokrovom lišæa? Je li stvar bila u tome što je šuma tako malo vjerojatno mjesto za susret? Martin nikada nije uspio posve shvatiti zašto mu je taj neoèekivani dogaðaj donio osjeæaj trenutaène sreæe i nade, i zašto se uz njega pojavilo i predviðanje doživotnog prijateljstva. Bilo je to gotovo kao da su i on i Tim jedan prema drugome, spontano i istodobno, osjetili ljubav.

Ali kada je tu rijeè izgovorio u sebi, Martin je istovremeno osjetio i uzbuðenost i veliki strah. Prije nego što su se oprostili, Tim ga je naèas zagrlio, blago ga potapšao i onda mu još stisnuo rame, onako kako to muškarci katkada èine prijateljski, ali i kako njemu još nikada nije uèinio nijedan muškarac. On se nakon toga osjeæao smeteno i uzdrmano, a dva dana kasnije, kada ga je Tim nazvao, trebalo mu je još nekoliko sekundi kako bi povratio uobièajeni glas. Tima je zanimalo samo može li mu pružiti struèan savjet iz svoje struke. Zabrinjava ga porez koji mora platiti na svoje honorare. Martin je odmah pristao, nije si mogao pomoæi, premda je u glavi osjeæao odreðene rezerve. Jedno od pravila Waltera Urbana glasilo je da muškarac za drugog muškarca ne može odrediti je li privlaèan ili nije. Može suditi samo u vezi s pripadnicama suprotnog spola. Martin je o tome dugo razmišljao i to ga je muèilo. U njegovom sluèaju, to nije bilo toèno. Što to onda znaèi, kakav je on muškarac? Tim je bio vrlo zgodan, èak i lijep, osim što se ta rijeè ne koristi u vezi s muškarcima. Krasila ga je nekakva glumaèka ljepota, blistava, poprilièno raskošna. Èovjek ga je lako mogao zamisliti kao sudionika u nekakvom dvoboju. Imao je crnu kosu, kratku prema trenutaènim mjerilima premda ipak nešto dužu od Martinove, dok su mu oèi imale blistavu morskoplavu boju. U visokim jagodiènim kostima bilo je neèeg slavenskog, kao i u jakoj vilici i usnama punima kao u žene. Bio je visok i vrlo mršav, a dugaèki i tanki dlanovi na vršcima prstiju imali su mrlje od nikotina. Za onog susreta u šumi, Tim je pušio, a jednu Gauloise pripalio je èim je ušao u Martinov ured. Timovi papiri bili su bitno uredniji od onoga na što je Martin bio naviknut pri susretanju s novim klijentima. Silno ga se dojmilo to što je Tim, dok je on prouèavao te stupce s iznosima, bio u stanju savršeno ih toèno ponoviti iz glave. Imao je fotografsko pamæenje. Martin je obeæao da æe mu sve srediti kako bi uštedio novac, a Tim je bio vrlo zadovoljan i zahvalan. Ali hoæe li se ponovno vidjeti? Hoæe li se družiti? Pokazalo se da hoæe. Martin se više nije mogao sjetiti je li on nazvao Tima ili Tim njega. Ali rezultat je bio zajednièki objed u jednom pubu, potom piæe jednog petka uveèer, susreti za kojih je Martin osjeæao nelagodu i nervozu, premda i iznimnu sreæu, uz neobiènu ustreptalu euforiènost. Nakon toga Tim ga je poprilièno èesto posjeæivao u stanu u Cromwell Courtu, no ono èega se Martin s užasom pribojavao za prvih nekoliko susreta nije se dogodilo. Tim ga više nijednom nije dodirnuo, osim kada bi se rukovali, nijednom ga nije zagrlio, kao što je u pojedinim trenucima izgledalo tako vjerojatnim, tako neizbježnim, neposredno prije nego što bi se razišli. Ipak, Tim je zasigurno homoseksualac, jer kako drukèije objasniti tako oèitu naklonost prema njemu, Martinu? Kako drukèije objasniti zašto je Tim njemu i dalje toliko privlaèan? Jer doista ga smatra privlaènim. To je priznanje nekako uspio na silu izvuæi iz sebe. Normalni muškarci, ako su iskreni sami prema sebi, odreðene homoseksualce vjerojatno ne smatraju privlaènima. Martin je bio uvjeren da je to negdje proèitao, vjerojatno u nekoj knjizi o psihologiji seksa. A èinjenica je bila da je volio promatrati Tima, slušati zvuk njegovog dubokog, a ipak toliko vedrog glasa, kao što netko možda voli promatrati i slušati neku ženu.

A onda mu je konaèno sinulo da se zapravo želi boriti s Timom, odnosno, s njim se upustiti u svojevrsno hrvaèko nadmetanje. To je, dakako, bilo posve besmisleno. On se nikada nije hrvao, a bio je uvjeren da ni Tim nije imao takvog iskustva. Ali o tome je èesto razmišljao, više nego što je to, znao je, dobro i zdravo, a takvo hrvanje katkada bi mu se pojavljivalo i u snovima. U dijelu tih fantazija razmišljao je kako bi u stvarnome životu trebao zapravo navesti Tima na borbu, a to možda i ne bi bilo tako teško jer je, unatoè svoj naklonosti koju je osjeæao prema Timu, znao da on zapravo nije dobar èovjek. Još davno prije prve maštarije o hrvanju, u Timu je uoèio znakove nemilosrdnosti, egocentirènosti i gramzivosti. Tim je živio u Stroud Greenu. Na njegovu adresu Martin je slao službene dopise, ali ga nikada nije nazvao na privatni broj i nikada nije bio kod njega. A razlog nije bilo to što nije bio pozvan. Stvar je bila u izrazu Timova lica i tonu kojim ga je pozivao. Zbog njih je Martin tako èvrsto odluèio nikada ne doæi u te sobe, stan ili pola kuæe, ili gdje je Tim veæ toèno živio. Tim mu je rekao neka ga posjeti i pogleda njegovu menage1, smiješeæi se i uzdižuæi te blago sotonske obrve, a 1 fr. kuæanstvo, osobe koje èine kuæanstvo izraz menage a trois, pak, znaèi život u troje, odnosno i spolnu vezu u koju je osim braènog para ukljuèena još jedna osoba prev. Martin je odmah shvatio. Tim živi s nekim muškarcem. Martin zapravo nikada nije bio u društvu dvojice muškaraca koji žive zajedno, održavaju spolnu vezu, ali je takvo što manjeviše mogao zamisliti, kao i strahom ispunjenu nelagodu koju bi osjetio u takvoj situaciji. Uzvratio bi uljudnim odbijanjem poziva uvijek bi imao spreman izgovor i Tim je nakon odreðenog vremena, èinilo se, shvatio, jer ga je prestao pozivati. Ali je li doista shvatio? Martin se nadao kako Tim ne misli da ne želi doæi jer mu se ne sviða pomisao na odlazak u siromašni Stroud Green, toliko ispod njegova nivoa. Izgledalo je da se stan u Cromwell Courtu Tima silno dojmio. U svakom sluèaju, slušao je i divio se kada bi mu Martin pokazao neku novu stvar koju je kupio, a za ljetnih je veèeri obožavao sjediti na Martinovom balkonu, piti pivo i uživati u pogledu. Martin je, kao i njegov otac, èesto spajao posao s odmorom, i tako je za jedne od takvih veèeri Tim rekao koliko zavidi ljudima koji imaju vlastiti dom, te kako bi i on trebao kupiti stan. To bi trebao uèiniti koliko zbog poreznih olakšica na kredit, koliko i zbog sigurnosti. Uz tvoje prihode i sve veæe honorare koje dobivaš za te kratke prièe, rekao bih da si ne možeš priuštiti da to ne uèiniš. Moji prihodi, kako ih ti nazivaš reèe Tim, paleæi dvadesetu cigaretu te veèeri najniži su iznos koji Novinarski sindikat dopušta Postu da mi isplaæuje. Ti znaš kolika su mi primanja, dragi moj, a ja nemam ni penija ušteðevine. Martin je zamalo zadrhtao kada mu je Tim rekao dragi moj. Do novca koji bih mogao položiti za kupnju kuæe mogao bih doæi jedino dobitkom na kladionici. Najprije æeš se morati poèeti kladiti reèe Martin. Te plave oèi u kojima bi se katkada pojavile iskre bile su lijene i nehajne. Oh, to i radim. Veæ deset godina.

Martina je ta izjava iznenadila. Dotada je nekako pretpostavljao da je klaðenje na nogomet navika koja postoji iskljuèivo meðu pripadnicima radnièke klase. Još se više iznenadio kada je uvidio da i on sam pristaje na klaðenje, tek tako, da pokuša, što može izgubiti? Ne bih znao ni odakle poèeti. Dragi moj stari Livingstone reèe Tim, koji mu se katkada tako obraæao to prepusti meni. Ja æu ti razraditi prognozu. Poslat æu ti listiæ i kopiju, a ti trebaš samo svaki tjedan prepisati isto i uplatiti. Dakako da nije imao ni najmanju namjeru nešto prepisivati i uplaæivati. Ali listiæi su došli i on ga je poslušao. Zašto? Možda mu se èinilo da bi bio neljubazan i nezahvalan kada to ne bi uèinio. Martin je pretpostavljao da se Tim poprilièno pomuèio kako bi razradio taj neobièan obrazac na listiæu, obrazac koji je on gotovo pobožno prepisivao tjedan za tjednom. Pet puta je popunio i poslao listiæ i peti je put dobio stotinu èetiri tisuæe funti. Taj je novac osvojio zahvaljujuæi kombinaciji koju mu je razradio Tim. Tim je, stoga i više nego samo neizravno zaslužan za taj njegov dobitak. Nije li se stoga trebao odmah prihvatiti telefona, èim je doznao, i reæi Timu? Martin se Wood Laneom vratio u Park Road. Suma je bila gusta siva masa s obiju strana ulice, tla pokrivenog smeðim lišæem. Daje onog jutra u svibnju na posao takoðer pošao automobilom ili da se pješice uputio Wood Valeom umjesto Sheperds Hillom, ili daje krenuo pet minuta ranije ili pet minuta kasnije, nikada ne bi susreo Tima i tako nikada ne bi došao do tog silno velikog novca. Za sat vremena ponovno æe se naæi s Timom. Tim dolazi u tri. Tim mu je trebao donijeti razrez poreza za prošlu godinu i izjave o isplaæenim honorarima iz razlièitih èasopisa koji su objavili njegove prièe i èlanke. Martinu i ne bi palo na pamet da zataji dobitak pred Timom da Tim nije bio novinar. Èim to spomene Timu, prièa o njegovom velikom dobitku preplavit æe naslovnicu sljedeæeg broja North London Posta koji izlazi iduæi tjedan. A da zamoli Tima da prièu ne iskoristi za objavljivanje? Moguæe je da Tim ne bi pristao, no Martin to nije smatrao vjerojatnim. Toènije, držao je da bi Tim nekako napola pristao, a onda prenio informaciju nekom drugom novinaru. A prièa æe biti još bolja kada poène sa svojim filantropskim djelovanjem Martin bi duboko promišljao svaki veæi korak koji bi poduzimao, kao i mnoštvo manjih koraka. Nakanio je život temeljiti na sklopu ispravnih i èvrstih naèela. U svemu djelovati kao da bi to nešto moglo èiniti temelj nekakvog društvenog zakona, to je bila njegova doktrina, premda to, dakako, nije mogao uvijek i ispuniti. Posve jasno i oèito, treba reæi Timu što je osvojio. Timu duguje zahvalnost i u tome ga ne smiju sprijeèiti nikakva razmišljanja o tome da bi mu život zbog publiciteta nekoliko tjedana mogao postati neugodan. Pa što ako primi nekoliko pisama i telefonskih poziva s molbama? To može pregrmjeti. Mora reæi Timu. i možda mu ta nova pomisao toliko ga je uzbunila da je morao prestati pomno pregledavati ulaganja gospoðe Barbare Baer i odložiti njezine papire nešto i ponuditi. Možda mu je èak i dužnost Timu ponuditi dio novca. Tim je primao najnižu plaæu koju je Nacionalni novinarski sindikat dopuštao njegovim poslodavcima. Ne može kupiti kuæu jer nema kapital. Deset tisuæa funti bilo bi dovoljno za polog za Timovu kuæu, a deset tisuæa je iznos, razmišljao je Martin, koji bi mu trebao dati, kao svojevrsnih deset posto provizije. Ta pomisao nije mu bila nimalo ugodna. Tim nije sluèaj koji zaslužuje takvu pomoæ, poput

gospoðice Watson ili gospoðe Cochrane. Mlad je i snažan i ne mora ostati u tim jadnim lokalnim novinama. Negdje u podsvijesti, Martin je držao i da Tim, želi li se domoæi nekakve ušteðevine, ne bi trebao toliko pušiti. Nekako mu se èinilo i da Tim uludo rasipava novac. Bilo bi užasno Timu dati deset tisuæa funti i onda utvrditi da ih nije upotrijebio za rješavanje stambenog pitanja, nego sve nerazumno potrošio. Martin je tako samome sebi rasvjetljavao dvije strane tog pitanja sve do tri i petnaest. Tim kasni. Ta unutarnja rasprava nije poluèila nikakve osobite zakljuèke, premda mu se pomisao na to da bi trebao priopæiti novost Timu poèela èiniti nepromišljenom, èak toliko da mu je veæ izgledala nemoralno. U tri i dvadeset Caroline je svojom blijedocrvenom afrofrizurom provirila iza vrata. Martine, došao je gospodin Sage. On ustane i zaobiðe pisaæi stol, misleæi kako æe, postavi li mu Tim takvo pitanje, èak i ako spomene nogometne kladionice, reæi. U protivnom, možda i neæe. Tim nikada ne bi bio èak ni približno dobro odjeven. Danas je na sebi imao crne rebraste traperice, prljavu dolèevitu koja je nekoæ vjerojatno bila bijela, te izblijedjelu traperjaknu kojoj je nedostajalo jedno dugme. Takva je odjeæa odgovarala njegovom gusarskom izgledu. Cigaretu je pripalio èim je ušao u sobu, prije nego što je progovorio. Oprosti što kasnim. Sudska rasprava koja se poprilièno otegnula. Ima li u njoj štofa za objavljivanje? reèe Martin, nadajuæi se da se služi ispravnom terminologijom. Tim slegne ramenima. Ramena su mu bila vrlo mršava, kao i dlanovi i uske, ravne tinejdžerske slabine. Izgledao je snažno poput kakvog sportaša, sve dok ga ne bi uhvatio pušaèki kašalj. Jedino što je na njemu bilo meko i mesnato bite su te pune crvene usne. On sjedne na rukohvat naslonjaèa i reèe Èovjek uvijek koraèa tankom korom ponad užasnih ponora. Martin kinine. Te su ga Timove rijeèi osupnule. On se osjeæao upravo tako, tog jutra, dok se prisjeæao svih okolnosti koje nisu davale nikakve izglede onom sluèajnom susretu u šumi. Je li to neki citat? Arnold Bennett. Èovjek uvijek koraèa tankom korom ponad užasnih ponora. Dakako, to nisu neizbježno ponori, katkada tek plitki jarci, razmišljao je Martin. Romanopisci su uvijek skloni pretjerivanju. Pogledajmo onda sve te papire, može? reèe. Od mene su tražili da platim gotovo petsto funti poreza. To ne može biti, zar ne? Martin izvadi Timove dokumente. Pogledao je taj zahtjev za plaæanje poreza. Tima je zanimalo može li dobiti odbitak za korištenje svog automobila i je li èlanarina za knjižnicu osloboðena poreza. Martin je rekao ne na automobil i da na pretplatu, te Timu postavio odreðena pitanja i rekao kako æe inspektoru napisati žalbu na taj zahtjev za pet stotina funti. Kada je bila rijeè o poslu, više doista nisu imali što reæi. Onda, ljubavi, kako mi živiš? reèe Tim.

Dobro reèe Martin oprezno. Sada se približava taj trenutak. Osjeæao je nervozu, nije mogao zamisliti izgovaranje tih rijeèi, nije mogao podnijeti pomisao na Timovu poèetnu nevjericu, sve izraženiju zaèuðenost, radosne èestitike. Zatim tonom koji je i u njegovoj vlastitoj glavi zvuèao umjetno vedro, reèe Postavili su mi onaj sag u stanu, onaj za koji sam ti rekao da æu ga možda kupiti. Fantastièno. Martin osjeti kako mu se žare obrazi. Tim je imao posve ozbiljan izraz na licu, èak i zainteresiran, ljubazan. No, dobro reèe znaš, moj život nije osobito zanimljiv. A èiji je tako zanimljiv? reèe Tim. Još je nekoliko trenutaka sjedio bez rijeèi. Martinu se èinilo da je ta šutnja nekako puna išèekivanja. A onda ugasi cigaretu i ustane. Martin tek tada uvidi da je susprezao dah, te ga ispusti, tako da je izgledalo da je uzdahnuo. Tim ga pogleda. No, dobro, neæu te zadržavati. Sljedeæi tjedan, u subotu, dvadeset petog, imam zabavu. Ima li kakvih izgleda da u to vrijeme budeš slobodan? Zatekao gaje nepripremljenog. Zabavu? Da, ma znaš veæ reèe Tim društveno okupljanje zbog zabavljanja, skupina ljudi u privatnoj kuæi, klopa, cuga, zezanje i tako dalje. Fešta. Proslava. U ovom sluèaju slavit æemo moj trideseti roðendan, trideset uludo utrošenih godina, moj Livingstone. Doði, svakako. U redu. Hoæu reæi, dakako da hoæu, rado. Mjesto je odbojno, ali klopa neæe biti takva. Oko sedam? Pošto je Tim izišao, Martin osjeti vrtoglavicu i olakšanje. Nije ga pitao. Nije èak ni spomenuo nogomet ni klaðenje, a kamoli njihovu kladionicu i gotovo uopæe nije spominjao novac. Vjerojatno je i zaboravio daje Martina povezao s klaðenjem. Kako sam samo bio besmisleno glup, pomisli Martin, govorio samome sebi da æe me svakako pitati i da æu ga morati nagraditi. Kao da bih mogao dati novac Timu, kao da bih mu ga ikada mogao ponuditi. Za cijelog Timovog boravka u njegovom uredu imao je osjeæaj da koraèa tom krhkom korom ponad ponora, a ipak nije bilo tako, led je bio debeo desetak centimetara i savršeno pogodan i siguran za klizaèe. Caroline je ušla s molbom Clivea Wedmorea da mu vrati literaturu o programu Save as You Earn koju je ovaj Martinu posudio dan ranije. Gospodin Sage baš nije osobito privlaèan, zar ne? reèe Caroline. Podsjeæa me na Nurejeva, samo što je mlaði. Tebi ne bi bio od osobite koristi, draga moja, glasile su rijeèi koje su se istog trenutka pojavile u Martinovoj glavi. Zbog vulgarnosti te pomisli zarumenio se veæ drugi put tog poslijepodneva. Budi dobra i iznesi tu pepeljaru, molim te. Miriše kao da smo u Francuskoj. Odnijela je pepeljaru, mirišuæi je s užitkom, kao daje rijeè o nekakvoj ruži. Martin se još približno sat muèio s porezima onog graðevinskog poduzetnika a onda se Priorv Roadom uputio prema

prodavaonici duhanskih proizvoda i novina èiji su vlasnici bili Bhavnaniji. Osjeæao je popriliènu uzbuðenost. Pokušavao se zamisliti na mjestu gospoðe Bhavnani, zamišljati što æe ona osjetiti za pet minuta, kada shvati da je nekome stalo, da æe netko njezinom sinu pružiti život, zdravlje i buduænost. Možda æe zaplakati. Martin se prepustio pravoj, raskošnoj fantaziji o tome što æe se dogoditi kada im iznese svoju ponudu, prestajuæi tek kada se prisjetio da èovjek dobro treba èiniti kriomice i tako da desna ruka ne zna što èini lijeva. Bila je to jedna od onih staromodnih prodavaonica. Kada je otvorio vrata, zazvonilo je zvonce postavljeno iznad vrata, a negdje iz stražnje prostorije pojavila se gospoða Bhavnani u zelenom sariju i s jarkoplavom pletenom vestom na kopèanje preko njega. Lice joj je bilo tamno i smežurano, prepuno tamnih sjena, u opreci s tim živahnim bojama, a kada je Martin rekao da bi želio s njom poprièati nasamo, lice se i smrknulo. Natpis na ulaznim vratima okrenula je tako daje s vanjske strane sada pisalo zatvoreno. Martin je malko mucao dok joj je objašnjavao zašto je došao. Slušala ga je bez rijeèi. Vi ste lijeènik koji æe operirati Sumu? upita ga. Ne, ne, nikako. Stvar je samo u tome pa, dobro, za njega sam èuo od svoje majke i želim samo reæi da ako doista možete u Sydneyju obaviti tu operaciju srca ja bih, eto, mogao pomoæi u pokrivanju troškova. To æe stajati jako puno. Da, znam. Hoæu reæi, ja to mogu platiti. Ja æu platiti. Volio bih da mi dopustite da platim da vi i on otputujete u Sydney, vaš smještaj i operaciju, eto, to sam mislio. Ona ga pogleda, a onda spusti pogled i ostane nepomièno stajati pred njim. Bilo mu je jasno da ga nije razumjela. Je li joj suprug tu? Ne, trenutaèno nije. Martin je upita kako se zove njihov lijeènik. Dr. Ghopal reèe ona u Crouch Endu. Tamne žalosne oèi još su se jednom podignule i gospoða Bhavnani reèe, kao da je on nekakav nametljivi uljez, kao da uopæe nije iznio silno velikodušnu ponudu Sada morate otiæi, prodavaonica je zatvorena, žao mi je. Èim je izišao na ulicu, Martin nije mogao ne nasmijati se u sebi, i sebi. Toliko o nagradama namijenjenima dobrotvorima. Dakako da bi bilo puno razboritije i poslovnije daje najprije došao do imena dr. Ghopala i pisao njemu, da se nije odluèio za tako romantièan izravan pristup. Pisat æe mu veèeras. K tome æe, razmišljao je dok se automobilom poèeo vraæati kuæi, pokrenuti i preliminarne manevre u sklopu svog projekta kojim æe korisno upotrijebiti pola dobivenog novca. Suma Bhavnani tek je sporedan lik. Ozbiljan je posao tek njegov plan da daruje pedeset tisuæa funti. Sada se može usredotoèiti na to, sada kada mu Tim Sage više ne optereæuje savjest. Poštovana gospðice Watson, ne znam hoæete li me se sjetiti. Upoznali smo se za prošli Božiæ, u kuæi moje tete, gospode Bennett. U meðuvremenu sam èuo da imate poteškoæa sa stanom i da oèekujete da dogodine, kada se vaš poslodavac odseli u inozemstvo, neæete imati gdje živjeti. Svrha je ovog pisma upitati vas mogu li vam pomoæi. Bio bih pripravan darovati vam predujam u bilo kojem razumnom iznosu za kupovinu malene kuæe ili stana, po moguænosti ne u Londonu i neposrednoj okolici. Ako bi vam

tako bilo draže, taj iznos možete smatrati dugoroènim zajmom, imovinom koju æete mi jednom ostaviti oporuèno. Ja bih u tom sluèaju na taj novac mogao gledati kao na svojevrsno ulaganje. Meðutim, vjerujte da mije u interesu jedino pomoæi vam u rješavanju tog problema i stoga se nadam da æete mi dopustiti da vam tako pomognem. S poštovanjem, Martin W. Urban Poštovani gospodine Deepdene, vi zacijelo ne znate za mene, ali ja sam prijatelj Tremletta, koji su, ako se ne varam, vaši prijatelji. Norman Tremlett objasnio mije kako mjesne vlasti, vaš stanodavac, kane srušiti stambenu zgradu u kojoj živite i preseliti vas u stan koji neæe biti dovoljno velik za vaše pokuæstvo, knjige itd. Svrha je ovog pisma upitati vas mogu li vam kako pomoæi. Bio bih pripravan darovati vam predujam u bilo kojem razumnom iznosu za kupovinu malene kuæe ili stana, po moguænosti ne u Londonu i neposrednoj okolici. Javite li mi se što je prije moguæe, možemo se naæi i razgovarati o tom prijedlogu, o tome èini li vam se da novac možete prihvatiti kao dar ili biste ga radije smatrali doživotnim zajmom, biste li mogli razmisliti o životu izvan Londona i tako dalje. S poštovanjem, Martin W. Urban Poštovana gospoðo Cochrane, Za mene ste možda èuli od svog šurjaka. On mi je rekao da se nalazite u poveæem škripcu zbog uvjeta u kojima živite i da se želite što prije preseliti. Svrha je ovog pisma Martin je utvrdio da mu pisanje tih pisama pada vrlo teško. Na neko vrijeme napustio je pismo namijenjeno gospoði Cochrane jer još uvijek nije utvrdio gdje toèno živi. Dr. Ghopal sada je veæ zasigurno primio njegovo pismo, premda mu još nije odgovorio. Bilo je ugodno razmišljati o nevjerici i oduševljenju tih dvoje postarijih ljudi u ponedjeljak ujutro, kada prime poštu. Bez ljutnje æe shvatiti, zar ne, zašto ih moli da novi dom odaberu izvan Londona? Ako želi svojom pomoæi obuhvatiti èetveropetero ljudi, nikako se neæe moæi nositi s londonskim cijenama nekretnina. Pisma je poslao na putu do Flaska, gdje bi se svake subote oko podneva našao na piæu s Normanom Tremlettom. Dr. Ghopal nazvao ga je u ponedjeljak ujutro u ured. Kasnije u toku dana vidjet æe se s gospoðom Bhavnani, a onda se nada razgovoru s tim velikim specijalistom za srce u Australiji. Glas s naglaskom koji je engleske uši uvijek podsjeæao na waleski, malko je podrhtavao dok mu je dr. Ghopal govorio koliko je dirnut više nego velikodušnom ponudom gospodina Urbana. Martin nije mogao ne osjetiti zadovoljstvo. Njegova je majka rekla da je Suma navodno dobar u školi. Što ako zbog njegove, Martinove, pravodobne intervencije, i sam djeèak postane glasovitim kirurgom, genijalnim glazbenikom ili drugim Tagoreom? Gordon Tytherton ušao je u njegov ured usred takvog sanjarenja i rekao mu da on i supruga imaju ulaznicu viška, i to u prvom redu, za Evitu, u subotu naveèer. Želi li Martin poæi s njima. Martin je

prihvatio više nego spremno. Preostali dio dana lebdio je na krijesti velikog vala i tek podosta kasnije sinulo mu je da je možda trebao zamoliti dr. Ghopala da u vezi s identitetom dobrotvora bude diskretan. Ipak, bilo je teško zamisliti da jedan takav lijeènik opæe prakse novinarima prièa o neèemu takvom. O tome gotovo i nije razmišljao sve do èetvrtka, kada mu je Caroline, u trenutku kada se vratio s objeda, rekla da ga je zvao gospodin Sage i da æe ga ponovno nazvati. Je li Tim doznao, možda od Bhavnanijevih? Ne, Martin dr. Ghopalu nije rekao ni rijeèi o podrijetlu novca, nije budala. Tim bi vrlo lako zbrojio dva i dva. Traži li Tim nekakvu prièu za sutrašnji Post, rok za predaju pada nekako upravo u ovo vrijeme, raèunao je Martin. Zamišljao je naslove od trideset šest toèaka preko cijele našlovnice Ako ponovno nazove, reci mu da nisam dostupan, može? Što, èak i ako si ovdje? Danas popodne neæu imati vremena za razgovor s njim. Caroline slegne ramenima i napuæi sjajne usne premazane bojom kupine. U redu, ako tako želiš. Na telefonu ima jako zgodan glas, kao Alastair Burnet. Martin se nije potrudio ni raspitati se je li Tim nazvao još jednom. Sada bi ionako bilo prekasno za ovotjedni Post. U kuæu u Copley Avenueu vratio se sam, buduæi daje njegov otac imao sastanak s nekim klijentom u Hampsteadu, te je bez razmišljanja isprièao majci kako namjerava pedeset tisuæa darovati u dobrotvorne svrhe te kako kani pomoæi Sumi Bhavnaniju. Ona ga je slušala, pila oloroso, a Martin je jasno vidio da je rastrgana izmeðu divljenja njegovoj velikodušnosti i prirodne majèinske želje za time da on cijeli dobiveni iznos utroši na svoju novu kuæu. Pretpostavljam da ne trebam pitati za razloge reèe ona. Bilo bi krajnje neugodno iznositi razloge, govoriti kako je njega život silno mazio, kako drži da svijetu duguje život i ima dug prema Parkama1. Nije joj odgovorio. Samo se nasmiješio i slegnuo ramenima. Što kaže tata? Nisam mu rekao, još mu nisam rekao. Izmijenili su pogled prikrivenog suuèesništva, pogled koji je znaèio da æe tu, za njega silno nelagodnu informaciju, tajiti pred Walte1 božice sudbine, suðenice rimska mitologija rom Urbanom koliko æe duže moæi. Martin i sebi i majci ponovno napuni èašu. Kasnije, pošto su veèerali, gospoða Urban reèe Znaš, kada si mi rekao na što æeš utrošiti novac, nisam mogla ne pomisliti na gospoðu Finn. Tko je gospoða Finn? Oh, Martine! Sjeæaš se gospoðe Finn. Dolazila mi je èistiti. To je zacijelo bilo oh, još si išao u školu, bio si tinejdžer. Vrlo mršava, svijetla žena, izgledala je kao da bi je otpuhao i najmanji dašak vjetra. Zasigurno se sjeæaš. Nekako nejasno, kao kroz maglu.

Potrudila sam se s njom ostati u vezi. Redovito odlazim onamo. Živi u tako užasnom stanu, da bi ti prepuknulo srce. U sobi manjoj od ove, podijeljenoj na tri dijela, a gdje joj je kupaonica, to zna sam Bog. Prošli sam put umirala od želje za tim da joj nekako pomognem, ali se nisam usudila pitati, u toj su kuæi tako neobièni ljudi, pravi mravinjak. Ima sina koji je pomalo zaostao, èini mi se, a on ima sobu u prizemlju. Mislim da je vodoinstalater ili graðevinski radnik ili tako nešto. Dakako, i sama je gospða Finn imala psihièkih smetnji. Jad i bijeda u kojima žive, to ti je teško i zamisliti. Toga je bilo još puno i Martin je glumio da pozorno sluša, ali je u sebi držao da, buduæi da gospoða Finn ima sina koji je za nju odgovoran, ne može uæi u krug kandidata za njegovu nagradu. Usto, na popisu veæ ima dvije postarije žene. Ne bi li popis možda bilo bolje zaokružiti nekim mladim parom s djetetom? Iznenadilo ga je to što mu se još nisu javili ni gospoðica Watson ni gospodin Deepdene. Ujutro od njih nije dobio ništa. Gospodin Cochrane i novine stigli su istovremeno i Martin je brzo prelistao North London Post, tražeæi kakav èlanak o Sumi Bhavnaniju ili, što bi bilo još gore, o Sumi Bhavnaniju u vezi s njim samim. Rekoh da je lijepo jutro, Martine reèe gospodin Cochrane strogim glasom, navlaèeæi onu svoju kutu. Rekao sam da je znatno toplije nego posljednjih dana. Pretpostavljam da držiš kako nema potrebe odgovarati na uljudne rijeèi jednog obiènog sluge. Oèi su mu se opasno izbuljile iz košèatih duplji. Oprostite reèe Martin. U novinama se nisu spominjali ni Bhavnaniji ni on. Naslovnica je bila posveæena ubojstvu neke djevojke u Kilburnu, a èlanak je napisao Tim. Uisitinu je lijep dan. Posve ste u pravu, predivan dan. Sada je jasno vidio da je tek za dlaku izbjegao srdžbu gospodina Cochranea koja samo što nije buknula. Imao je dojam da promatra nekakav mjeraè na kojem, kada se u odgovarajuæi otvor ulije ulje ili voda, kazaljka mijenja položaj, nekoliko trenutaka podrhtava, a onda na koncu pada, tone duboko ispod podruèja opasnosti. Kako je vaša šurjakinja? Uglavnom isto, Martine, uglavnom isto. Gospodin Cochrane, koji je sada nanosio polirpastu na srebrne žlièice, sumnjièavo je i mraèno, kako se èinilo, razmišljao o tom pitanju. Kada se Martin vratio s navuèenim kaputom, oštro reèe Ne znam koji je razlog tvome zanimanju, Martine. Znaš, to nije seksi mlada dama, nije jedna od onih djevojaka s golišavih postera. Nego samo jadna starica, koja je u službu krenula s èetrnaest godina. Ti nikada ne bi trošio vrijme na nju i njoj sliène, Martine. Da nije znao da æe nakon odlaska gospodina Cochranea, u podne, stan biti ureðen besprjekornije èak i od kuæe u Copley Avenueu, da æe dotada neizmjernom profinjenošæu biti izglaèano sedam košulja, biti oprana tri panoramska prozora, a cijela kutija s jedaæim priborom biti ulaštena, Martin bi ga bio na licu mjesta najurio. Ovako je samo uzdahnuo i rekao da odlazi. Do viðenja, Martine reèe je gospodin Cochrane, intonacijom školskog ravnatelja koji se na završetku polugodišta pozdravlja s uèenikom koji je cijelo vrijeme bio lijen, neuredan, nasilan i nepristojan. Gospodin Cochrane tek bi mu u rijetkim prilikama ostavljao poruke, no kada bi mu nešto tako i napisao, ton je uvijek bio jednako prijekoran i pun upozorenja, kako i govor. Jednu takvu poruku Martin je zatekao i kada se vratio kuæi, nekoliko minuta prije šest. Dragi Martine,

Dvije minute nakon tvog odlaska nazvao te neki gospodin Sage. Ja sam rekao da samo èistim i da ne znam objasniti zašto si izišao tako rano. W. Cochrane Martin zgužva papiriæ i ubaci ga u ispražnjen, i, kako se èinilo, èak i ispoliran, koš za papir. U trenutku kada je uz jedva èujan zveket udario u jednu stranicu metalne kante, oglasio se telefon. Martin se oprezno javi. Kako si samo neuhvatljiv reèe Tim. Imaš pravu vojsku zaposlenika koji te štite od novinara. Zapravo i ne reèe Martin poprilièno nervozno. I što mogu uèiniti za, ovaj novinare, sada kada su me pronašli? Tim nije izravno odgovorio na pitanje. Uslijedila je tišina za koje je, pretpostavio je Martin, Tim palio cigaretu. Pripremao se za pitanje i tako je ostao vrlo zateèen kada mu je Tim rekao Samo sam te želio podsjetiti, ljubavi, da sutra naveèer dolaziš ovamo. Martin je u meðuvremenu posve zaboravio na tu proslavu. Toliko mu je izblijedjela iz sjecanja da je prihvatio Gordonov poziv u kazalište. Odjednom uvidi koliko mrzi, i to oduvijek, kada mu Tim govori ljubavi. Bilo je to puno gore od izraza dragi. Oprosti reèe. Bojim se da neæu moæi doæi. Dogovorio sam nešto drugo. Mogao si me obavijestiti reèe Tim. Martin ponovi Oprosti, žao mi je a potom, poprilièno obrambenim tonom reèe Nisam znao da je to nužno za takvu vrst proslave. Da je bilo moguæe èuti kako netko uzdiže obrve, Martin je bio uvjeren da bi u tom trenutku zaèuo Timove. Ali kakvu proslavu, Martine? reèe taj otegnuti, silno kritièni glas. Bit æe to veèera. To ti je valjda bilo jasno kada sam ti rekao da doðeš u sedam? Samo nas osmero na veèeri. Uslijedila je poduža i Martinu užasna tišina. To je trebala biti poprilièno osobita proslava. Uvjeren sam da moj izostanak neæe pokvariti veèer. Naprotiv reèe Tim, sada vrlo hladnim glasom. Bit æemo oèajni. I nakon toga je prekinuo vezu. Martinu još nitko nikada nije spustio slušalicu. Imao je dojam da ga nepravedno proganjaju. Dakako, ranije je uvijek odbijao otiæi Timu, ali ovaj put, da mu je odmah jasno reèeno da neæe biti rijeè o buènoj pijanci u nekakvim neugodnim zamraèenim sobiècima, takvo što ne bi zaboravio i došao bi. Ako ga je Tim pozivao na veèeru, zašto mu to nije rekao, prošli petak, kada ga je pozvao? Martin iznenada, i žestoko, osjeti antipatiju prema Timu. Kada mu se javi porezni inspektor, napisat æe mu službeno pismo, ovaj ga put neæe nazvati. Zasada mu je i više nego dosta Tima. Neka proðe nekoliko tjedana, a onda ga možda može nazvati za Božiæ. Ali te je noæi sanjao Tima prvi put nakon više tjedana. Nalazili su se u kuæi u Stroud Greenu, u kojoj Martin, u stvarnosti, nije nikada bio. Tim ju je opisao kao nimalo privlaènu, a u snu je bilo još i gore, groteskno i dickensovski prljavo, niz rupa za štakore pretrpanih smeæem koje su vonjale po raspadanju. On i Tim oko neèeg su se prepirali, baš mu nije bilo jasno oko èega, i meðusobno se

provocirali, tako da su i jedan i drugi pobjesnjeli, on nekako isforsirano nadmeno, a Tim nemoguæe izvještaèeno i feminizirano. Martin to na koncu više nije mogao podnijeti, te je nasrnuo na Tima, no Tim je odbio udarac i njih su dvojica tako zajedno, èvrsto se držeæi, pali na meku, crvenu, prašnjavu baršunastu sofu koja je zauzimala pola sobe. Ondje se, premda su i dalje bili u èvrstom zahvatu, jedan drugog cijelom rukom èvrsto stiskali oko vrata, više nisu mogli dalje boriti, jer je taj crveni baršun nekako postao vlažan i raskvašen, nekako ih usisavao, kao da ih uvlaèi u svoje dubine. Ili kao da uvlaèi Martina. Tima više nije bilo, taj crveni baršun bila su Timova usta i Martin se spuštao njegovim grlom usred nekakvog dugotrajnog poljupca kojim ga je ovaj proždirao. Bio je to jedan od onakvih snova iz kakvih se èovjek budi naglo i nakon toga osjeæa nekakvu potištenošt i nelagodu. Nasreæu, veæ je bilo pola devet kada se Martin probudio, buduæi da mu nakon takvih vizija nije bilo nimalo ugodno zadržavati se u krevetu. Kada se malko pribrao, uvidio je da se pred njim ukazuje privlaèan dan, subota koja bi trebala biti ponešto bolja od prosjeka. Bio je to podosta topao, vlažan, maglièast dan u studenome, a sunce je nalikovalo na malenu lokvicu rastopljenog srebra, gore, iznad kupola Sv. Josipa, zelenih poput nefrita i sjajnih pod tim blijedim svjetlom. Maglica se oko podneva veæ bila raspršila, sunce postalo svjetlije i Martin se upita bi li trebao pješice otiæi do Flaska, na piæe s Normanom Tremlettom. Do tog mjesta hodao bi èetvrt sata, automobilom se vozio dvijetri minute ali šetnja bi znaèila da se pješice mora i vratiti. O tome je èesto razmišljao tijekom nadolazeæih tjedana, mislio kako, da se odluèio za šetnju, ne bi bio kod kuæe kada se oglasilo zvonce i kako u tom sluèaju nikada ne bi upoznao Francescu. Zašto nije otišao pješice? Jedini je razlog bila lijenost. Val energije potaknuo je onu šetnju koja je dovela do njegovog susreta s Timom, lijenost je otkazala šetnju koja bi bila sprijeèila susret s Francescom. Èinilo mu se da to mora nešto znaèiti, premda nikada nije uspio odrediti što. Mislio je da ga je zacijelo posjetila gospoðica Watson. Ona još nikada nije došla k njemu, ali on joj još nikada nije ponudio da æe joj kupiti kuæu, tako da je bio uvjeren da je pred vratima ona. Otvorio ih je, veæ uz ljubazan, srdaèan osmijeh. Tako je ugledao nekog djeèaka koji je u ruci držao buket divovskih blistavožutih uvijenih krizantema. Djeèak je imao guste i pravilne crne obrve i velike tamnosmeðe oèi te izrazito rumene obraze. Na sebi je imao traperice i svojevrsnu tuniku od tamnoplavog pamuka ili platna te rastezljivu vunenu kapu koja mu je pokrivala cijelu kosu. On reèe Gospodin Urban? glasom koji je Martinu zazvuèao vrlo ženski. Da, ja sam reèe Martin ali to cvijeæe nikako ne može biti za mene. Ali jeste gospodin Martin W. Urban i ovo jest broj dvanaest, Cromwell Court, Cholmelev Lane, Highgate? Da, svakako, ali ipak ne... Cvijeæe je svakako za vas, gospodine Urban. Tada je iznenada strgnuo vunenu kapu i oslobodio pravi slap dugaèke, sjajne, valovite kose. Kosa je bila tamnosmeða i dugaèka više od pedeset centimetara, a vlasnica je izvan svake sumnje bila ženskog spola, djevojka od kakvih dvadeset godina. Imala je

poprilièno ozbiljan i srdaèan glas, a govorila je polagano. Danas je doista toplo, zar ne? Ne znam zašto sam to stavila na glavu. Èujte, na kartici stoji da je za vas. On se prisili na to da prestane piljiti u nju. Molim vas, uðite, nisam vas namjeravao tako zadržavati na hodniku. Ona uðe poprilièno stidljivo, uèinilo se njemu, èak je i oklijevala pred tolikim otvorenim vratima, ne znajuæi kamo bi toèno ušla. Ovamo reèe on. Muškarcima se ne šalje cvijeæe, osim ako su bolesni, nije li tako? Ona se nasmije. Ovdje, unutra, gdje je kroz veliki prozor u sobu ulazilo toliko svjetla, ostao je pomalo zateèen njezinom ljepotom. Bila je podosta visoka, vrlo vitka i skladno graðena, a lice joj je imalo predivnu boju, ružièastogrimiznu, koja se produbljivala sa smijehom. Kako bi samo bilo užasno kada bi joj otkrio da je isprva pomislio da je rijeè o djeèaku. Upravo zbog te vitkosti, tih snažnih, markantnih obrva, otvorenog izraza na tom djeèaèkom licu, zapravo je bila još privlaènija kao žena. Odjednom je postao svjestan snažnog, agresivnog, gorkog mirisa krizantema. Imate li uz cvijeæe i neku poruku? On od nje uzme cvijeæe i pronaðe karticu, žicom uèvršæenu za svežanj grubih mokrih stabljika. Poruka je bila otisnuta, potpis neèitljiv. Hvala na svemu proèita on naglas Nikada neæu zaboraviti što ste uèinili. Ime je samo nažvrljano. Pretpostavljam da je taj netko tko je došao u prodavaonicu to osobno napisao. Doimala se uzbunjenom. Ramsev ili Bawsey? Ne? Mogla bih pokušati doznati, ako želite. On je stajao pokraj prozora i jasno vidio kombi kojim je ona došla, parkiran na prilazu zgradi. Bio je to tamnoplavi kombi na kojem je sa strane, ružièastim slovima, stajalo Floreal, 416 Archway Road, N6. To je vaša prodavaonica, na uglu Muswell Hill Roada? Pokraj nje prolazim svakodnevno, kada idem na i s posla. Radnim danom zatvaramo tek u šest. Možete svratiti u ponedjeljak. Ili mogu nazvati reèe Martin. Bilo bi teško parkirati se, jedno od najnezgodnijih mjesta za to koja su mu uopæe padala na pamet. Je li samo zamislio da djevojka zbog toga izgleda pomalo povrijeðeno? Dvadeset osam ti je godina, reèe samome sebi, a tu sitnièariš poput kakvog penzionera o tome gdje æeš za dva dana parkirati auto. Može ga ostaviti u Hillside Gardensu, nije li tako? Može pješice prijeæi tih stotinu metara. Doæi æu u ponedjeljak oko pola šest reèe. S prozora ju je gledao kako odlazi. Maglica se bila posve raspršila, a nestalo je i one sunèeve mrlje, tako da je nebo sada bilo olovnosivo. Za dvadeset pet minuta bit æe jedan. Martin odjene sako i ode u Flask, na dogovor s Normanom Tremlettom. Kada se vrati, najprije mora ono cvijeæe staviti u vodu. Nije znao nikoga tko bi se zvao Ramsev ili Bawsey ili nekako slièno tome, i èinilo mu se da ne zna nikog tko bi mu poslao cvijeæe. Krizantema je bilo previše za jednu vazu, èak i za dvije. Morao se poslužiti i vrèem za vodu i švedskom kristalnom vazom, kao i posudom od danskog porculana s mnoštvom smeðih vrbinih resa na plavoj podlozi. U jednom trenutku pomislio je kako ih uopæe neæe staviti u vodu, nego ih ponijeti kao dar za Alice Thvtherton. Pa da Alice misli da ih je on odabrao? Èinilo mu se užasnim takvo što i reæi, no to je cvijeæe uistinu ružno. Martin je oduvijek držao daje cvijeæe lijepo, svo cvijeæe, veæ po definiciji, tako da ga je stav prema tim cvjetovima pomalo šokirao. Ali nije imalo smisla ptretvarati

se. Vrlo su ružni, odvratni, zapravo više nalik na nekakvo povræe, nalik na neku vrstu artièoke. Èovjek ih može zamisliti kuhane i poslužene uz umak od maslaca. Kada ih je poèeo stavljati u vodu, ponovno je pogledao onu karticu. Nije Ramsev ali, da, svakako, Bhavnani! Može li nešto uopæe biti vjerojatnije nego da mu gospoða Bhavnani šalje cvijeæe u znak zahvalnosti? Kao Indijka nije mogla znati da se u Engleskoj muškarcima ne šalje cvijeæe, a ona to cvijeæe možda gleda i drukèijim oèima. Istoènjaèke oèi možda ne vide te velike kuglaste cvatove kao nešto èudovišno i ružno. No ako je ona pošiljateljica, onda je poruka koju upuæuje neobièno kolokvijalna Hvala na svemu. Nikada neæu zaboraviti što ste uèinili. I zašto bi išla sve do Archway Roada kada u Hornsevju, u istoj ulici, takoðer ima cvjeæarnicu? Jednako je vjerojatno da je darovateljica gospoðica Watson, koja živi u Highgateu, u Hurst Avenueu. Njegova se dnevna soba promijenila i sada je izgledala nekako besmisleno smiješno, kao da su je krizanteme, žute poput kromne boje, uvijene, mirisa nalik na gorke aloje, nekako postidile. Dok ih je tako rasporeðivao, Martin je cijelo vrijeme prekopavao po sjeæanju, ne bi li došao do dogaðaja na koji ga je podsjeæao taj miris. I onda mu je odjednom sinulo. Bilo je to prije dvanaest godina, kada je netko od prijatelja ili skorašnjih gostiju njegovoj majci poslao krizanteme. To je cvijeæe tada izgledalo krhko, onako blijedoružièasto s perastim laticama, no miris je bio jednak kao sada. I Martin se sjeæao kako je tada ušao u salon, u kojem je neka blijeda i krhka žena po imenu gospoða Finn gorko plakala jer je nehotice razbila vazu od brušenog stakla. Ružièasti su cvjetovi ležali posvuda uokolo, u malenim lokvicama vode, a gospoða Finn je plakala, kao da joj je puknulo srce, a ne vaza. Kako se èovjek samo sjeæa neobiènih stvari, razmišljao je Martin, i kako treba malo da se nešto tako u njemu probudi. Još je uvijek vidio gospoðu Finn kao tog poslijepodneva, kako plaèe nad razbijenim staklom ili možda nad svojim porezanim prstom iz kojeg su kapale velike crvene kaplje krvi. Njegov je prozor gledao na stražnju stranu jedne kuæe u Somerset Groveu. Izmeðu njih su se nalazili pojasevi nenjegovanog vrta, trošne šupe, èak i staklenik na kojem su sva stakla bila razbijena. Ali ako ne bi gledao prema dolje, vidio bi samo stražnji zid te druge kuæe, od žute opeke, zahrðale požarne stube i izboèene prozore. U jednom od tih izboèenja stajala je neka žena i glaèala. Finn stane piljiti u nju, iskušavati svoju moæ, pokušavajuæi je podvrgnuti svojoj volji. Nije joj želio zlo, nije je poznavao, ali ju je želio natjerati da barem malo opeèe prst na glaèalo. Tijelom pritišèuæi staklo, koncentrirao se na nju, prodornim pogledom i mislima. Želio je da ona to osjeti u glavi, da se prene, posve zbunjena, i uzdrhtalom rukom dodirne taj užareni trokut. Glaèalo se i dalje pomicalo postojanim, dugaèkim, neprekinutim pokretima. U jednom je trenutku podignula pogled, ali ga nije vidjela. Svi maðionièari žude za otkrivanjem tajne koja bi im omoguæila da budu nevidljivi i Finn se pitao je li je on doista otkrio. I dalje je tako piljio, prisiljavajuæi kapke da ne trepæu, dišuæi vrlo duboko i vrlo usporeno. Žena je sada podignula i odložila glaèalo i poèela presavijati nešto pravokutno i bijelo. Bio bi se mogao zakleti da je rukom ovlaš okrznula vršak glaèala, ali nije ustuknula. A sada je odjednom ogorèeno piljila u njega, gledala ga izravno u lice. Ako je dotada i bio nevidljiv, sada to više posve sigurno nije. Vidio ju je kako premješta dasku za glaèanje podalje od prozora, u drugi dio sobe, tako da se okrenuo i vratio onome èime se bavio dotada, uèvršæivanju pokrova na kuhalo.

Njegova se soba nalazila na drugome katu. U njoj se nalazio samo jedan madrac, stolac s tri noge, te još polica s knjigama. Nekoæ je u toj sobi bilo više pokuæstva, no malopomalo, kako je sve bolje ovladavao sobom i kako mu se energija pojaèavala, rješavao se namještaja, dio po dio. Odjeæu je vješao na kuke na zidovima. Na prozoru nije bilo zavjese, a na podu nije bilo saga. Finn je strop i zidove obojio èistom, blistavom bijelom bojom. Nije imao pomagala kojima bi nešto mogao skuhati ili ispeæi, no, s druge strane, rijetko bi i jeo nešto toplo. Na podu je stajala hrpa konzervi s ananasom i sokom od ananasa, dok su se na polici s knjigama nalazila djela Aleistera Crowleyja1, Gurdjieffovi2 Susreti s iznimnim ljudima i Belzebubove prièe unuku, Ouspenskijev3 Novi model Svemira te Tajna doktrina Helene Blavatskv Finn ih je odabrao u jednom antikvarijatu u Archway Roadu. Dok je namotavao žicu oko kuhala i spremao ga u vreæicu, Finn je zaèuo Lenu kako prolazi pokraj njegovih vrata i uspinje se stubama. Bila je vani cijelo prijepodne, u nekoj prodavaonici u Junction Roadu koja se zvala Second Chance, trošila dvije novèanice od po deset funti koje joj je Finn dao iz onog predujma za Anne Blake. Pokreti su joj bili nemirni. I po samome je zvuku, po njezinim koracima na stubama, koracima koji su tapkali na odmorištu, znao odrediti je li sretna, ili se boji ili nailazi neko loše razdoblje. A lošeg razdoblja nije bilo sada veæ gotovo dvije godine. Finn je na njezinu neobiènost gledao bitno drukèije od veæine ljudi, no loša su razdoblja bila posve druga prièa, loša je razdoblja izazvao upravo on. On sada svuèe bijeli pamuèni ogrtaè koji je nosio kada bi nešto prouèavao ili meditirao ili kada bi jednostavno samo boravio u sobi, i objesi ga o jednu kuku. Finn nije imao ogledalo u kojem bi mogao pogledati svoje dugaèko tijelo, èvrsto, bijelo i mršavo poput kakve grane. Odjeæu koju je navukao, traperice, košulja bez ovratnika, baršunasti prsluk i ona marama s novèiæima, kupila mu je Lena, kao i oštru britvu s biserjem ukrašenom drškom kojom se sada poèeo brijati. Odraz svog lica vidio je u prozorskom oknu, od kojeg bi, kada bi se malko odmaknuo, zid od opeka na suprotnoj strani bez poteškoæa stvorio posve dobro zrcalo. Ipak se porezao. Finnu, koji nije imao pigmente apsolutno nigdje osim u tim vodenastosivim oèima, katkada se èinilo neobiènim što i on ima krv crvenu kao u drugih ljudi. 1 18751947 pravim imenom Edward Alexander, sotonist i loš, ali plodan pjesnik 2 Georgij Ivanoviè Gurdjieff 18741949. ruski ezoterièni mislilac i uèitelj 3 Peter Demjanoviè Uspenski 18781947 ruski novinar i filozof 4 183191. ruska spiritistica i suutemeljiteljica Teozofskog društva Lenina malena dnevna soba bila je posvuda ukrašena izloženim stvarima koje je kupila, svijetloljubièastom svilenom haljinom s resama na obrubu, sivim muškim žaketom, hrpom marama, parom ženskih kankan èizmica na vezanje, te još nekoliko malenih suknji i pulovera. Australska papigica, koja je privremeno bila na slobodi, svo je to obilje promatrala sa svog mjesta na stalku za svjetiljku u stilu art nouveaua. Za dandva Lena æe sve te stvari prodati nekoj drugoj prodavaonici rabljene odjeæe, zadržati možda tek jednu stvar. U tim bi transakcijama gotovo redovito gubila, no katkada bi nešto malo i zaradila. Kada je ugledala Finna, ustuknula je od njega, uzbunjena, neumjereno uzrujana, kao i uvijek, èak i najmanjom kapljicom krvi.

Razrezan si! Kao da mu je to uèinio netko drugi. No, da reèe Finn tako je. Možemo to nekako pokriti, ha? Ona mu doda komadiæ vate, koji je možda potekao iz neke boèice s lijekovima ili je služio kao podložak za nekakav prsten. Finn ga pritisne na bradu. Poput sve Lenine odjeæe, mirisao je po kamforu. I, ono što mu je zasmetalo, donijela je i mjesne novine, Post, tako da je odmah shvatio da je to izvor njezine nelagode. Ona je uoèila smjer njegova pogleda. U Kilburnu je ubijena neka djevojka. On otvori usta kako bi nešto rekao, pretpostavljajuæi što slijedi. Ona mu još više priðe, položi prst na njegove usne i neodluènim, prestrašenim tonom reèe Jesi li to ti uèinio? Ma, hajde reèe Finn. Dakako da nisam. Ptica poleti i uhvati se za obrub one svijetloljubièaste haljine, stane kljuckati rese. Probudila sam se usred noæi u užasnom strahu. Tvoja je aureola juèer bila potpuno tamna, tamno crvenosmeða. Upitala sam visak i rekao mi je da se spustim i vidim jesi li u sobi, tako da sam došla do tvojih vrata i osluhnula. Slušala sam satima, ali nije te bilo. Daj mi to reèe Finn. Zatim joj obzirno oduzme novine. Vidiš, nije ubijena u noæi... Nije ubijena juèer. Pogledaj, ti èitaj. Ubijena je još prošli tjedan, u srijedu, petanestoga. Lena kimne, objema se rukama èvrsto držeæi za njegovu nadlakticu, onako kako se kakav utopljenik drži za gredu. Ptica je kljucala malene svijetloljubièaste perlice s haljine i razbacivala ih po podu. Znaš gdje smo bili te srijede, zar ne? To je bilo dan prije mog roðendana. Cijelo popodne i cijelu veèer bili smo ovdje s gospoðom Gogartv, èekali smo poruke od duhova. Ti, ja i gospoða Gogarty. U redu? Nema više panike? Sve od onog sluèaja s Queenie, koji je takoðer oznaèio poèetak njezinih nevolja, Lena je pretpostavljala da je svako ubojstvo sjeverno od Regents Parka i južno od Barneta poèinio njezin sin. To bi, u svakom sluèaju, bila njezina pretpostavka, sve dok Finn ne bi dokazao da nije tako ili dok za taj zloèin ne bi osudili nekog drugog. S vremena na vrijeme zahvatili bi je napadi užasnog straha, kada bi se pribojavala da æe ga uhititi zbog ubojstava poèinjenih prije više godina u Harringavju ili Harlesdenu. Upravo je zbog tog razloga, izmeðu ostalih, Finn naumio u sadašnjem poslu ostaviti dojam da je bila rijeè o nesretnom sluèaju. Daje onih davnih dana znao što èini, da nije bio toliko mlad, jednako bi postupio i s Queenie i tako jadnu Lenu poštedio dodatne boli. Nema više panike? ponovi on. Ona kimne, sretno se smiješeæi. Jednog æe dana možda zaboraviti, razmišljao je on, kada je on povede u Indiju i kada poènu živjeti u svjetlu starodrevne mudrosti. Ona je u meðuvremenu poèela prekopavati po hrpi blaga koju je taj dan skupila, dok joj je papigica sjedila na ramenu. Jedan jastuèiæ, koji je ispao, zastao je izmeðu osmerokutnog stola i pletene kutije. U Leninom je stanu malo toga moglo nesmetano pasti na pod. Ona se pridigne, u ruci držeæi nešto žuto i vuneno.

Za tebe reèe. Tvoj je broj i tvoja najdraža boja. I zatim još pridoda, poput svake majke koja se pribojava da njezin dar neæe primjereno cijeniti I nije bio jeftin! Finn svuèe prsluk i navuèe žuti pulover s ovratnikom. Potom ustane i pogleda se u Leninom ovalnom zrcalu s plavim baršunastim okvirom. Rukavi su mu bili malko prekratki, a ispod lijeve ruke nalazila se blijedozelena zakrpa, no ona bi se vidjela samo kada bi podignuo ruku. No, da reèe Finn. Doista ti pristaje. U njemu æu izlaziti. Kada je odlazio od nje, ona je svoju novu robu upisivala u bilježnicu koju je imala samo za tu svrhu. Finn je tu knjigu jednom vidio. Kada Lena ne bi znala opisati neki komad robe, jednostavno bi ga nacrtala. On se spusti u svoju sobu, uzme kutiju s alatom i kuhalo u vreæici, te svoju kabanicu od polivinila. Bilo je nekoliko minuta iza dva. Odvezao se kombijem, ali ne do kraja, veæ gaje ostavio najednom odvojku Gordonhouse Roada u blizini Highgatea. Finn je provoðenju plana pristupio nakon odlaska obitelji Frazer. Oni su se preselili prošlog petka. Sofia lonides redovito bi ponedjeljkom uveèer èuvala dijete svog brata i njegove surpuge u Hampstead Garden Suburbu. Finnu nije smetalo što bi ga netko mogao vidjeti kako ulazi u kuæu u Modena Roadu, ali bi bio više volio da ga nitko ne vidi kako iz nje izlazi. Tada æe, meðutim, veæ biti mraèno. Od svega mu je bilo najviše drago to što se vrijeme pogoršalo. Od subote poslijepodne temperatura je postojano padala, jutros je bilo i mraza, a dok se uspinjao Dartmouth Park Hillom, rijetke pahulje snijega padale su na vjetrobran. Da je vrijeme ostalo onako toplo kao u subotu ujutro, možda bi morao odgoditi provoðenje plana. Stan Anne Blake bio je èist, uredan i vrlo hladan. Jednog dana, razmišljao je Finn, kada on razvije svoje thetaritmove, možda æe moæi pojaèavati vlastitu tjelesnu temperaturu, ali to još ipak ne može. Ne bi bilo nimalo razborito poslužiti se nekom od grijaæih naprava Anne Blake, mora jednostavno izdržati. On sada na žicu koja je virila iz plinske cijevi iza hladnjaka prikljuèi trinaestamperski utikaè i ukljuèi je u utiènicu pokraj one u koju je bio ukljuèen hladnjak. Potom postavi ljestve i uspne se u potkrovlje, noseæi elektrièno kuhalo. Gore je bilo još hladnije. Finn žicu kuhala spoji sa žicom, dugaèkom kakvih petšest metara, koja je izlazila iz plinske cijevi. Zatim se spusti Ijestvama kako bi iskušao cijelu napravu. Radila je. Dok je gledao kako se spiralni grijaæi element na kuhalu poèinje žariti, Finn je još jednom preispitao svoj plan, kako bi izazvao besprijekoran nesretan sluèaj. Ona æe se kuæi vratiti u šest, ukljuèiti grijaèe, pa tako i elektriènu grijalicu u spavaæoj sobi, možda nešto popiti, a onda se okupati. Elektriènu grijalicu iz sobe možda æe prenijeti u kupaonicu, a možda i neæe, što zapravo i nije važno. Finn æe u to vrijeme ležati u potkrovlju, na gredama izmeðu vrata u podu i bojlera. Kada zaèuje da je ona u kadi, otvorit æe vratašca i spustiti kuhalo u vodu. Istog trenutka doæi æe do elektrokucije. On æe potom osušiti kuhalo i vratit ga meðu staklenke i primjerke National Geographica. Kako æe ponovno biti pokvaren i neupotrjebljiv, koje bi mjesto uopæe moglo biti prikladnije za njegovo držanje? Pošto ukloni sve žice i kablove, preostat æe mu još samo da elektriènu grijalicu iz spavaæe sobe Anne Blake ukljuèi u utiènicu u kupaonici, ukljuèi je i ubaci u

vodu u kadi. Sluèajna smrt, nesretan sluèaj, grijalica je oèito reæi æe neki susretljiv mrtvozornik skliznula s keramièkih ploèica na polici na završetku kade. Finn nije osjeæao nimalo grižnje savjesti zbog onoga što se spremao uèiniti. Smrt ne postoji, On jednostavno upuæuje Anne Blake u sljedeæi ciklus postojanja njezinog biæa, možda i u ovozemaljsku kuæu i veæu ljepotu. Ona ovaj put neæe doživjeti opæeljudsku sudbinu, ostarjeti i postati nemoænom, nego æe naèas prijeæi u veliku prazninu, a onda ponovno zaplakati kao novoroðenèe. Kako je neobièno pomisliti da je i Queenie sada negdje maleno dijete, osim ako njezina neprosvijetljena duša umjesto toga još uvijek besciljno tumara nekakvim mraènim prostranstvima. Dok je puzao na suprotnu stranu potkrovlja, provirio je kroz otvor izmeðu krovnih potporanja i crijepa kako bi pogledao rijetke pahulje snijega. Na vjetru na vrhu Parliament Hilla sivo je drveæe mahalo tankim granama kao da želi odagnati oblake i oluju. Nebo je bilo sjaj nosivo poput novog èelika. Upravo zbog toga što se nalazio na samome završetku krova, ispružen kako bi pogledao ispod strehe, nije èuo ništa što se dogaðalo u dubini kuæe ispod njega. Zvuk cipela mekih potplata na sagu na stubama bio je pretih da bi došao do njega. Nije èuo ništa sve dok se u ulaznim vratima nije zaèuo kljuè. Finn bi možda i uspio na vrijeme povuæi ljestve u potkrovlje i zatvoriti vratašca u stropu, ali nikako ne bi mogao vratiti i hladnjak na mjesto do kuhinjskog zida, kao ni s kuhinjskog poda ukloniti otvorenu kutiju s alatom. Kuæi se vratila više od dva sata ranije. On prijeðe na suprotnu stranu potkrovlja i pogleda kroz onaj mali otvor u stropu u trenutku kada je Anne Blake otvorila vrata kupaonice i zastala zagledana prema gore, zateèena i uzrujana. U gustoj tamnosijedoj kosi imala je pahulje snijega. Što, zaboga, radite ondje gore, gospodine Finn? Oblažem cijevi reèe Finn. Oèekuje nas temperatura ispod ništice. Nisam znala da imate kljuè, prvi put èujem za to. Finn joj ne odgovori on se nikada ne bi upuštao u besmislena objašnjavanja. Što sada? Ona se nikako ne bi odluèila na kupanje dok je on ondje gore on bi u protivnom mogao nastaviti prema planu. Morat æe ponovno pokušati sutra. Ipak, ne bi bilo posve sigurno ostaviti onu zagonentnu žicu koja izlazi iz plinske cijevi i dalje ukljuèenom u struju. Finn se spusti iz potkrovlja, izvuèe žicu iz utiènice, vrati se u potkrovlje i odvoji kuhalo od žice. Zapravo bi bilo pametno doista izolirati te cijevi, a to bi bio i dobar izgovor da se sutra naðe u potkrovlju. Spustit æe se i reæi joj da æe se sutra vratiti s oblogama za cijevi od fiberglasa. Finn odloži kuhalo uz glaèalo i tronožno postolje, spremi stvari u kutiju za alat i spusti se Ijestvama, za sobom zatvarajuæi vrata u stropu. Sjedio je na rubu kade, upravo se spremao zatvoriti kutiju, kada je, na suprotnoj strani plavožutog hodnika, kroz otvorena vrata spavaæe sobe, ugledao Anne Blake, kako èuèi, njemu okrenuta leðima, i muèi se s otvaranjem najniže ladice visoke komode. U prvoj ladici kutije za alat imao je najveæi i najteži èekiæ. Kako bi to sada samo bilo lako! Na jednak naèin onako kako je ubio Queenie.

On zatvori kutiju, èekiæ prethodno stavivši u desni džep. Kutija je tako ostala na podu kupaonice, a Finn je preko plavog saga brzo krenuo prema njoj. Ona je veæ bila na nogama, èvrsto privijala one dvijetri stvari koje je dotada tražila u ladici, i prije nego što je Finn valjano stupio u spavaæu sobu. On je stao kao ukopan na pragu, a ona, kako se èinilo, u njegovu izgledu i ponašanju nije uoèila ništa neprimjereno. Sada poprilièno neljubaznim tonom reèe Jeste li završili to što ste veæ radili? Finn kimne, nepomièno je promatrajuæi svojim blijedim oèima. Znao je da ona u njegovoj nazoènosti osjeæa nelagodu, no to nije bilo nimalo neobièno, jer bi tako djelovao na veæinu ljudi. Kako se prvi put s njim našla posve sama u kuæi, vjerojanto se bojala silovanja. Finn se u sebi nasmiješi. Ne osjeæa osobito zanimanje za seks. Prošlo je više od godine otkako je posljednji put na takav naèin imao veze s nekom ženom, a i tada je sve bilo vrlo povremene naravi. On spremi ljestve i navuèe jaknu. Bilo je tek pola pet, no vani je veæ nastupio sumrak. Anne Blake ukljuèila je nekoliko svjetala i otišla u kuhinju. Plinski kamin, upravo ukljuèen, plavièasto je obasjavao dnevnu sobu. Finn je u džepu traperica još uvijek imao onaj èekiæ. Otišao je u kuhinju kako bi Anne Blake rekao da æe sutra ponovno doæi s fiberglasom i dok mu je ona nešto govorila, pitala ga odakle Kaiafasu pravo na kljuè od njezinog stana i grdila ga zbog neèega što je srušio pri pomicanju hladnjaka, on je rukom uhvatio držak èekiæa i pomislio, kako lako, kako lako... A kako bi ga samo lako i otkrili i uhitili, da i ne razmišlja o Leninoj užasnutosti. Ona je zaboravila zatražiti da joj ostavi kljuè ili je možda držala kako je bolje da ga zadrži, buduæi da æe ponovno doæi sutradan. Kada je izišao na ulicu, još je uvijek sniježilo, no pahulje su sada bile velike i zgusnute, od onih, kakve se rastope i rasprše èim doðu u dodir s nekom tvrdom površinom. Finn se pješice uputio Mansfield Roadom, prošao ispod željeznièkog mosta u Gospel Oaku i ušao u kombi. Èim je, uèinilo mu se, zatvorio vrata, poèela je prava meæava. Brisaèi na prednjem staklu nisu bili kao nekoæ i Finn odluèi prièekati da snijeg prestane. Pokrivao je krov i prozore i poput vode klizio niz stranice kombija. Nakon dvadesetak minuta gotovo je posve prestao, ali su se, zbog zastoja za trajanja prometne špice, u smjeru Highgate West Hilla stvorile dugaèke kolone. Finn nije mogao ostati parkiran na mjestu na kojem se nalazio, a nije se mogao ni okrenuti, tako da je pokrenuo kombi i njime se uputio u smjeru iz kojeg je došao pješice. Sada je veæ bilo mraèno, no sva je ulièna rasvjeta bila ukljuèena i u trenutku kada je prolazio pokraj završetka Modena Roada, ugledao je Anne Blake kako odlazi od kuæe, u jednoj ruci držeæi kišobran u obliku pagode, a u drugoj plastiènu vreæicu. Skrenula je u smjeru Hampstead Heatha. Finn na sljedeæem raskrižju skrene desno, u Shirlock Road te iziðe na Savernake Road, pokraj masiva crkve Svih svetih boje zobene kaše. Anne Blake u tom je trenutku upravo došla do ugla Modena Roada i Savernake Roada i prelazila ulicu prema pješaèkom mostu. Finn parkira kombi meðu ostalim parkiranim automobilima i kombivozilima. Snijeg se veæ bio pretvorio u rijetku ledenu kišicu. Bilo je vrlo mraèno, premda još nije bilo ni pola šest. Finn zakljuèi da je Anne Blake otišla posjetiti neku prijateljicu koja živi na suprotnoj strani željeznièke pruge u Nassington Roadu ili možda Parliament Hillu. Tim putem ne bi išla u kupovinu. Usto, ona je vreæica izgledala kao da je puna.

Sada je razmišljao o tome bi li se za njezina izbivanja trebao vratiti u kuæu. Vrlo je vjerojatno neæe biti barem dva sata. Pitao se je li se veæ okupala. Za to je imala više nego dovoljno vremena, ali bi li odmah nakon toga izišla na hladnoæu? Možda se kani okupani èim se vrati. Trebalo bi mu samo nekoliko minuta, recimo desetak, da ponovno spoji one žice. Ali ako se veæ okupala, moglo bi mu se dogoditi da u onom potkrovlju zaglavi cijelu noæ. Dok je tako sjedio, s prilaza pješaèkom mostu pojavilo se desetdvanaest osoba, samih ili u parovima. Jedina svrha mosta zapravo je bila prijelazak u Heath ili u ulice istoèno od South End Roada. Nitko tko živi ovdje ne bi se poslužio postajom Hampstead Heath kada je Gospel Oak jednako blizu. Ona nije otišla na postaju. Finn je tako na koncu izišao iz kombija, prešao ulicu i još jednom ušao u kuæu u Modena Roadu. Dok je došao onamo, kiša je veæ poèela šibati. Stubama se uspeo ne ukljuèivši nijedno svjetlo, a kada se našao na vrhu, u stan Anne Blake takoðer je ušao u tami. Ulièna rasvjeta osvjetljavala je dnevnu sobu, kao i, samo toplijim naranèastim sjajem, plinska grijalica koju je ostavila ukljuèenu. To ne bi uèinila, zakljuèi Finn, da se kani dugo zadržati. On uðe u kupaonicu i dlanom opipa unutrašnjost kade. Bila je mokra, kao i jedan od ruènika na kromiranom držaèu. Nema smisla zadržavati se. Tiho, premda ga nitko nije mogao èuti, prišao je prozoru u spavaæoj sobi. Kiša je sada pljuštala tako da se nitko tko baš ne bi morao, ne bi odvažio na izlazak. Finn je morao iziæi. On sada otvori jedna vrata velikog ormara Anne Blake. Unutra su se, meðu odjeæom, nalazila i dva odijevna predmeta još uvijek zaštiæena tankim plastiènim pokrovima u kojima su vraæeni s kemijskog èišæenja. Finn odabere jedan od njih, skine pokrov s vješalice, kao i crnu veèernju haljinu koji je štitio, i navuèe ga preko glave, za nekoliko ga centimetara rasporivši s jedne i druge strane, kako bi mogao provuæi ruke. Tako je dobio svojevrsnu zaštitnu tuniku, nepromoèivu i prozirnu. Kiša je poèela pomalo popuštati kada je došao do Savernake Roada. Nigdje nije bilo nikoga. Osjeæao je kako ga Heath, ta široka zelena praznina, neodoljivo privlaèi, te se uputio stubama i došao do mosta. Jedna jedina svjetiljka, postavljena visoko, osvjetljavala je pješaèki most, ali pruga se ipak nije vidjela, jer su pokrajnji zidovi bili previsoki. Kako bi se sprijeèila samoubojstva, pomisli Finn. Pogledom je prešao pravilnim nagibom Parliament Hill Fieldsa do Highgatea na obzoru, do smaragdnih kupola Sv. Josipa koji su onako bezbojni i sedefasti blistali na pozadini neba koje je od londonskih svjetala bilo baršunasto i crvenkasto. Stražnje strane kuæa u Tanza Roadu izgledale su kao da su ih posvuda izbušila svjetla s prozora, no svjetlucavi zaslon kišnih kapljica sprjeèavao je da veæi dio tog svjetla dopre i do staze. Finnu se èinilo da cijelim podruèjem lijevo od mosta i neposredno iznad željeznièkog nasipa vlada neobièna tama. Jedva je razabirao gdje završava travnjak a poèinje Nassington Road. Spustio se stubama na strani mosta koja je dolazila do Parliament Hilla. Dok gaje prelazio, ispod njega je protutnjao vlak. Kiša se u potocima slijevala niz plastièni pokrov, premda se sada ponovno pomalo smirivala, oèito se pripremajuæi za noæ potopa uz kratke predahe

sa sitnom kišicom. U mraènoj šupljini u kojoj je staza prolazila ispod drveæa kako bi se spojila sa završetkom Nassington Roada, Finn je pokušavao izbjegavati lokve. Sada mu je postalo jasno zašto je tako mraèno. Svjetiljka na završetku Nassington Roada ili je izgorjela ili se nije ni ukljuèila. Finn je volio samoæu i tišinu. Vlak i kloparanje njegovih kotaèa odavno su utihnuli duboko u usjeku koji je vodio prema Gospel Oaku. Nikom se nije izlazio na kišu. Kao neobièna visoka pojava u sjajnoj svjetlucavoj odori, Finn je stajao pod drveæem i promatrao sivu kišom ispranu ravnicu, osjeæajuæi sjedinjenost s prirodom, osjeæajuæi se poput moænog èovjeka, osvajaèa. Netko je dolazio Nassington Roadom. Jedva je razabirao zvuk tih koraka, jer ih je prigušivao mokri asfalt. Sklonio se malko u stranu, iza jednog debla. Sada ju je jasno vidio, kako prolazi ispod posljednje ispravne svjetiljke, s podignutim kišobranom u obliku pagode, dok je ona vreæica u drugoj ruci bila prazna ili gotovo prazna. Prije povratka kuæi prièekala je da se kiša malo smiri. Jasno je uoèavao da je nervozna zbog toga što ona svjetiljka ne radi. Pogledala je ulijevo, pokraj mjesta na kojem je stajao on, a zatim desno, prema mostu, i onda na koncu stupila u to jezero tame. Finn nije imao namjeru iziæi iz zaklona i udariti, jednako kao što to nije kanio ni u sluèaju Queenie. To se jednostavno nekako dogodilo, ništa više. Dogodilo bez njegove privole, bez njegove želje, možda na jednak naèin kao što se pomièe kamen, padaju slike. U jednom je trenutku stajao, gledao tim svojim oèima koje vide u tami, a veæ trenutak kasnije u ruci je imao èekiæ i navalio na nju. Queenie je ispuštala užasne zvukove. Anne Blake samo je nekako grleno uzdahnula, padajuæi naprijed iz koljena, dok ju je on udarao i udarao, sada se služeæi širom, plosnatom stranom èekiæa. U tami nije bio u stanju odrediti što je od one mraène tekuæine koja se širi posvuda voda a što krv. Povukao ju je sa staze i iza najbližeg stabla. Nije osjetio bilo. Mrtva je. Veæ je prešla u ono nepoznato podruèje i u vlasti je onog drugog svijeta. Na tome joj je gotovo zavidio. Ovaj put nije bilo Lene, Lene koja bi naišla i vidjela što je uèinio. Ovo mora zatajiti pred Lenom, dobro isprati svu krv koja nju toliko užasava, poreæi njezine novine. Finn uzme kišobran Anne Blake i sklopi ga. Zatim pretraži njezinu vreæicu i u njoj otkrije malenu trobicu od antilopa u kojoj je pronašao dvadeset šest funti u novèanicama, èekovnu knjižicu i dvije kreditne kartice. Knjižice i karticu uzeo je zajedno s novcem. Pod svjetlom na mostu, prešavši prstima tijelom i potom pridižuæi ruke, jasno je razlikovao krv od vode. To je svjetlo svemu oduzimalo boju, ali tekuæina koja mu se slijevala s ruku bila je tamna. Netko mu se približavao od strane Parliament Hilla. Tko god to bio, prošao je pokraj tijela Anne Blake. Finn se skloni u podnožju kosine postavljene za one koji se nisu željeli ili nisu mogli služiti stubama. Koraci su prešli most i nastavili u smjeru Savernake Roada. Kiša je sada pljuštala nesmiljeno kao maloèas. Finn iziðe na otvoreno, prepuštajuæi kiši da ga posve opere. Na kiši je oprao i èekiæ. Èim se našao u kombiju, svukao je plastièni pokrov i zgužvao ga tako da je od njega naèinio lopticu. Odjeæa koja je dotada bila pokrivena bila je besprijekorno èista i razmjerno suha. On spremi èekiæ u kutiju i zakopèa poklopac. Plinska grijalica još uvijek gori u stanu Anne Blake i vjerojatno æe gorjeti cijelu noæ, ali neæe izazvati požar u kojem bi izgorjela kuæa.

Problem æe biti riješiti se sadržaja torbice, osobito èekovne knjižice i kreditnih kartica. Finn se odvezao kuæi. Bilo je tek sedam sati, a kiša je padala postojano, kao da se, konaèno pronašavši zadovoljavajuæi ritam, tog tempa kani i držati. Zbog kiše je sklonio kombi u garažu koju je unajmio u Somerset Groveu, u staroj kolnici u kojoj su na zidovima još uvijek bili obješeni dijelovi orme u raspadanju. Kod Lene je bila gospoða Gogartv, prijateljica koja je Finnu predvidjela nasilnu smrt u poznoj dobi. Njih dvije bile su posve koncentrirane na visak. Preko kaveza za pticu prebacile su bijeloružièastu djeèju maramu s nazupèanim obrubom. Gospoða Gogartv bila je debela onoliko koliko je Lena bila prekomjenro mršava, dok joj je bujna kosa bila obojena plamenom tamnocrvenom bojom. No, da reèe Finn vama je doista lijepo i toplo. Mogu posuditi škare? Lena, koja je u onoj svijetloljubièastoj haljini i metrima stole izgledala kao jedna od Triju Parka, doda mu škare iz Woolwortha kojima bi pretraživala i rezuckala dnevni plijen. Imate divnog sina reèe gospoða Gogartv, koja bi iste rijeèi izgovorila kad god bi se njih troje našli na okupu. Slika i prilika odanosti. Finn nekako uspije dlanom neprimjetno pokupiti majèine naoèale za èitanje koje su dotada stajale na komodi, izmeðu nekoliko napola dogorjelih svijeæa, štapiæa tamjana i školjki puzlatki. Potom se spusti u svoju sobu, gdje je novèanice, èekovnu knjižicu i kreditne kartice izrezao na vrlo sitne komadiæe. Konzerva iz koje je u podne jeo komadiæe ananasa sada je iznutra bila gotovo posve suha. Finn u praznu konzervu stavi komadiæe papira i kartica i pripali ih šibicom. Trebalo mu je još nekoliko šibica da bi se komadiæi razgorjeli, no na koncu je od dvadeset šest funti i èekovne knjižice Westminster Banka na ime Anne Blake ostala tek hrpica sitnog crnog pepela. Kartice American Express i Access bilo je teže uništiti, no i one su pocrnile, pri gorenju ostavljajuæi intenzivan miris po kemikalijama. Kada je ponovno ušao u majèinu sobu, Finn je ispustio naoèale i nagazio na njih. Gospoða Gogartv zbog toga je kriknula i stala poskakivati goredolje, trzajuæi rukama, što bi èinila i inaèe, kad god bi se dogodilo nešto i najmanje nepoželjno ili neugodno. Lena je bila odviše zaokupljena pokušajima da je smiri da bi rekla nešto u vezi s naoèalama pozornost joj je odvukla viskom, onako kako se dijete smiruje kakvom šuškalicom. Finn je obeæao da æe dati popraviti naoèale èim uzmogne. Odmah sutra ujutro otiæi æe optièaru, rekao je. U meðuvremenu, je li primijetila da joj krov prokišnjava iznad plinske peæi? Bit æe najbolje da onamo stavi neku posudu, a èim uhvati slobodan trenutak, iziæi æe na krov. Slika i prilika odanosti reèe bez daha gospoða Gogartv. Visak se okretao, obrnuto od kazaljke na satu i brzo. Snijeg, koji je padao veæi dio poslijepodneva, pretvorio se u kišu kada je Martin prešao Archway Road i poèeo tražiti mjesto za parkiranje. U Southwood Laneu nije bilo ni najmanje nade, kao i u uskom, zakrèenom luku Hillside Gardensa. Na koncu je automobil ostavio u jednoj od ulièica iza policijske postaje Highgate i pješice se vratio do raskrižja, pitajuæi se hoæe li zakasniti, hoæe li prodavaonicu Floreal zateæi otvorenu, iako je bilo tek deset do šest.

Tijekom vikenda se nekoliko puta upitao zašto bi se uopæe trebao truditi i iæi u tu prodavaonicu kada je uvjeren da mu je cvijeæe poslala obitelj Bhavnani. Osim toga, je li uopæe tako silno važno tko ga je poslao? Dakako, kada bi to znao, mogao bi se zahvaliti kratkom porukom ili telefonskim pozivom. Dr. Ghopal gaje tijekom poslijepodneva nazvao u ured i rekao mu da se onaj glasoviti kardiolog sprema operirati tijekom tjedna uoèi Božiæa. Kada je rijeè o stanju u kakvom je Suma, više uopæe nije uputno gubiti vrijeme. Hoæe li Martin osobno kupiti karte za zrakoplov i organizirati hotelski smještaj za gospoðu Bhavnani? Martin je pristao na to, ali mu se nekako èinilo da ne može postaviti pitanje u vezi s onim cvijeæem, osobito s obzirom na èinjenicu da æe se naveèer vidjeti s onom zgodnom tamnokosom djevojkom. Ugledao ju je dok se još nalazila na suprotnoj strani ulice, ispred poštanskog ureda. S ploènika je unosila kutije s rezanim cvijeæem i božiènim zvijezdama u teglama. On je prièekao da se pojavi zeleno svjetlo za pješake i prešao ulicu. Prodavaonica, koja je bila vrlo malena, u jednoj je od viseæih svjetiljki imala crvenu žarulju, a taj gotovo naranèasti sjaj, nepregledne mase svježeg i vlažnog sjajnog lišæa, crvenih baršunastih božiènih zvijezda dugaèkih listova, cijelom su prostoru pridavale nekakvo sveèano ozraèje, atmosferu nalik na božiènu, nešto gotovo uzbudljivo. Vani je bilo mraèno i tmurno. Prodavaonica je bila prepuna svjetla, crvene, žute i zelene boje koja je podsjeæala na džunglu, a ta je djevojka stajala usred svega toga, smiješila se, s hrpom karanfila u naruèju. Oh, veæ sam bila tako uvjerena da neæete doæi! Tada se ponešto obuzda èinilo se da joj je pomalo neugodno. Boja na njezinim obrazima odmah se pojaèala. Kao da se nije mogao ne osjeæati upravo to zapravo radovala njegovom dolasku, a onda se pomirila s razoèaranjem? Ona se okrene i poène stavljati karanfile u vodu, a on glasom koji je prepoznavao kao tipièno svoj, srdaènim glasom koji mu se nikako nije sviðao, reèe Jeste li sluèajno doznali tko je ta ljubazna osoba koja mi ja poslala cvijeæe? Okrenula se tek nakon nekoliko trenutaka. Eto, to smo sredili. Tada obriše ruke o smeðebijelu pregaèu svezanu oko struka. Ne, užasno mi je žao, ali ipak nismo uspjeli. Znate, ta osoba koja je došla ovamo nije se predstavila. Ta je žena samo ispisala karticu i platila cvijeæe. Sluèajno ne znate je li to bila starija ili mlaða žena bjelkinja ili Indijka, ili tako nešto? Nažalost, ne. Znate, ja je nisam vidjela. Uistinu mi je žao. Ona skine pregaèu, uðe u malenu prostoriju u stražnjem dijelu prostorije i ponovno se pojavi u crvenoplavom prugastom kaputu s kapuljaèom. Ako vas muèi to kako æete tom nekom zahvaliti reèe uvjerena sam da za tim nema potrebe. Naposljetku, cvijeæe je izraz zahvalnosti za nešto što ste uèinili vi, nije li tako? Za neki vaš postupak. Ne možete neprestano jedni drugima zahvaljivati, vi njima na tome što su oni zahvalili vama, jer bi onda i oni trebali zahvaliti vama na vašoj zahvali pridoda još, ponovno jarko zarumenjenih obraza. Dakako, to nema nikakve veze sa mnom, nisam željela zabadati nos. Ne, posve ste u pravu reèe on žurno. Ako sada zatvarate prodavaonicu hoæu reæi, ako odlazite, mogu li vas možda nekamo povesti? Došao sam automobilom.

Pa, možete. Oh, to biste doista uèinili? Ali vi idete kuæi, a ja ponedjeljkom uveèer moram iæi u Hampstead i nemate pojma kako je užasno iæi odavde u Hampstead ako nemate auto. Morate iæi autobusom broj dvjesto deset, a oni ili uopæe ne dolaze ili love u èoporu. Martin se nasmije. Idem po auto i dolazim po vas za pet minuta. Da bi se vratio tako brzo, morao je trèati. Kada se zaustavio na semaforu, ona ga je veæ èekala, pogledom pretraživala ulicu, izgledala izgubljeno. Vrlo ste, vrlo ljubazni reèe mu. Nimalo. Drago mi je što sam sluèajno spomenuo tu moguænost. Veæ mu je bilo jasno da je to jedna od onih djevojaka koje u muškarcu pobuðuju osjeæaj muškosti, zaštitništva, obdaruju ga muževnom snagom. Dok je tako sjedila uz njega, mirisala je po cvijeæu s kojim je provela cijeli dan. Skinula je kapuljaèu i zatim potražila nekakvu ukosnicu ili èešalj koji joj je držao kosu, a ona tamna svilenkasta masa u tom joj je trenutku prekrila ramena poput plašta. Kod Highgate High Streeta, dok su èekali u koloni koja je skretala pokraj škole, on se okrene kako bi joj nešto rekao. Ona je dotada prièala prirodno i iskreno, šarmantno, o problemima prometne povezanosti Highgatea i Hampsteada, o tome kako bi trebalo izgraditi novu liniju podzemne željeznice ispod Heatha, postaju pod nazivom Vale of Heath. On nije govorio. Odjednom je postao svjestan èinjenice da nije zgodna, nego lijepa, prelijepa, možda i jedina istinski lijepa osoba koja je ikada bila u njegovom automobilu ili sjedila pokraj njega. Osim, dakako, Tima Sagea. Ime mu je rekla dok su se vozili Spaniards Roadom. Zovem se Prancesca reèe, ime izgovarajuæi na talijanski naèin. Francesca Brown. Pokazalo se da se ta prijateljica sa stanom u Frognalu još vjerojatno nije vratila s posla. Martin je predložio piæe u Hollvbushu. Kiša je šibala automobilska stakla, no on je na stražnjem sjedalu imao kišobran. Otvorio ga je i ispružio ruku kako bi zaštitio nju, ali ga je, na njegovo veliko iznenaðenje i zbunjenost, ona uhvatila ispod ruke i privukla tako da su oboje bili zaštiæeni. U baru još nije bilo puno ljudi. U trenutku kada se vratio do nje, noseæi èaše, primijetio je kako se njezine velike, tamne, sjajne oèi ne odvajaju od njega, a onda se na njezinom licu polagano pojavio radostan osmijeh. Uèinilo mu se da mu je srce odmah zakucalo brže. Tek su u osam uvidjeli koliko je veæ proteklo vremena, a èak i nakon toga ona se zadržala još pola sata. Bi li sutra veèerala sa mnom, Francesca? Automobil je parkirao u gornjem dijelu Frognala, ispred onih velikih kuæa. U jednoj od njih stan je imala i Annabel. Francesca je sada oklijevala. Pogled koji mu je uputila bio je prodoran, bez osmijeha, više nimalo radostan. Što se dogodilo? reèe on. Nešto nije u redu? Ona opreznim tonom odgovori Ne a potom stidljivim glasom, ali kao da ipak ne može zatomiti te rijeèi, reèe Moramo se ponovno vidjeti, to znam. Znaèi, sutra? Odgovorila je energiènim kimanjem. Zatim je izišla iz automobila. Doði po mene u prodavaonicu.

Siva kiša koju su nosili jaki naleti vjetra tako ju je progutala. Nastavila je padati veæi dio noæi. Na radiju su za doruèkom objavili novost o ubojstvu koje se prethodne veèeri dogodilo u Hampsteadu. Martin blago zadrhti na pomisao da je neka žena, dok je on sjedio i razgovarao s Prancescom, ubijena tek kilometar dalje, da je njezino tijelo ostavljeno na jakoj i gustoj kiši. U petnaest do šest došao je po Francescu u prodavaonicu. Popili su po piæe u Jack Straws Castleu, a nakon toga veèerali u Vili Bianci. Francesca nije pušila i nije pila više od èaše vina, dok je za aperitiv popila sok od naranèe. Kada je došlo vrijeme da se vrati kuæi, nije mu dopuštala da je odveze. Stajali su pokraj njegovog automobila, raspravljali o tome. Martin je ustrajno tvrdio daje mora odvesti, a ona je na svoj prostodušan naèin govorila da to ne bi mogla dopustiti ni u snu, kada je ulicom naišao taksi i kada ga je ona zaustavila prije nego što ju je uspio sprijeèiti. Taksi ju je odvezao Hampstead High Streetom i skrenuo u Gavton Road, što bi se dogodilo i da je živjela sjeverno od Hampsteada, istoèno, a možda èak i zapadno. Sutra naveèer, razmišljao je on, izravno æe je upitati gdje živi. Zašto to veæ nije uèinio? Osjetio je gotovo stid kada je pomislio da je veæi dio vremena koje su proveli zajedno prièao o sebi, dok je ona slušala uz pozornost kakvu pokazuje samo osoba koja se u sebi veæ odala strastvenom zanimanju za govornika. Dakako, on nije bio naviknut na takvu vrstu društva. Bilo je smiješno i pomisliti da bi njegovi roditelji ili Gordon ili Norman Tremlett tako pozorno i bez daha slušali svaku njegovu rijeè. Ali to kod Francesce nije bilo smiješno. To mu je silno laskalo, donosilo mu zadovoljstvo, u njemu budilo silno zaštitnièke osjeæaje prema njoj i odvratilo mu pozornost od potrebe da joj postavi pitanja o njezinom životu. Ali, pitat æe je sutra. Ovaj put ne u prodavaonici, nego u predvorju kazališta Prince of Wales. Na taj je naèin organizirao i svoje prijašnje, razmjerno kratke, nimalo zadovoljavajuæe odnose s djevojkama jednom veèera, sljedeæi put kazalište, potom kino, a onda opet veèera. Što se još drugo moglo raditi? Francesca je izgledala tako lijepo da je iskrene osjeæaje izlanuo èim su se našli na mjestima. Izgledaš predivno, fantastièno. Ne mogu te prestati gledati. Na sebi je imala blago nabranu haljinu od ružièastog baršuna, a oko vrata, na vrpci, siæušni ružièasti pupoljak ruže. Kosa joj je bila svezana kao u kakve japanske dame, s brojnim i bogatim, isprepletenim slojevima i pramenovima, uèvršæena dugaèkim ukosnicama od kornjaèevine. Zbog neuobièajene šminke izgledala je malko neobièno, daleko i neobuzdano seksualno privlaèno. Blago se lecnula na taj kompliment. Nemoj, Martine. Prièekao je završetak predstave i onda, dok su išli prema njegovom automobilu, parkiranom u Lower Regent Streetu, on joj blagim tonom i uz osmijeh reèe Ne bi se smjela tako ureðivati ako ne voliš komplimente. On je to izgovorio vedrim tonom, no ona je odgovorila ozbiljno i gotovo ojaðeno. Znam to, Martine! Znam da sam glupa. Ali nisam si mogla pomoæi, zar ti to nije jasno? Željela sam da pomisliš da izgledam lijepo. Svakako. A zašto ne bi? Oh, nemojmo o tome reèe ona.

Dok su se vozili Highgate West Hillom on reèe da æe je odvesti kuæi i upita gdje živi. Ostavi li je ovdje, rekla je ona, pozvat æe taksi. On se zaustavi u Gordonhouse Roadu, pokraj grèke pravoslavne crkve, iskljuèi motor i okrene se prema njoj. Možda živiš s deèkom koji te èeka kod kuæe, Francesca? Ne, dakako da ne. Nikako. A onda još pridoda Nemam deèka. I ne živim s njim. Za njezin sljedeæi potez on je bio krajnje nepripremljen. Otvorila je vrata i iskoèila na ploènik. On je pošao za njom, ali ne dovoljno brzo, tako da je, došavši do ugla, samo ugledao taksi koji ju je veæ vozio uzbrdo. Te se veèeri pitao je li uopæe ikako moguæe da je, nakon samo tri dana, zaljubljen, te je zakljuèio da to ipak ne može biti. Ali loše je spavao i nije uspijevao razmišljati ni o èemu i ni o kome, osim Francesci, sve dok u pola deset nije nazvao Floreal i razgovarao s njom, od nje èuo da æe se naveèer ponovno vidjeti. Otišli su u jedan mali restoran na vrhu Finchlev Roada koji je ona znala od ranije. Nije je pitao zašto je onako pobjegla, a ona mu nije ponudila objašnjenje. Nakon veèere ju je upitao bi li željela s njim otiæi u Cromwell Court, gdje on može spraviti kavu. Dok je to izgovarao, osjeæao je stid i nelagodu, jer takvi pozivi upuæeni djevojkama, pretpostavljao je, uvijek nose skriveni nagovještaj moguæih seksualnih raspleta. Od prošle je veèeri potajno i napola postiðeno bio uvjeren da bi ona mogla biti djevica. Pristala je. Žute su krizanteme još uvijek bile na životu, svježe i agresivne kao i uvijek, samo što im se lišæe osušilo. One su immortelles1 reèe Francesca. Nakon pola sata, nepopustljivo je rekla da odlazi. On joj je pomogao da nauvèe kaput, a ona se okrenula prema njemu i tada su se našli toliko blizu da joj je on prišao licem i poljubio je. Usne su joj bile meke i reagirale poljupcem, dok je istovremeno dlanovima ovlaš dodirnula njegova ramena. On je zagrli i strastveno poljubi, produljujuæi poljubac sve dok se ona u jednom trenutku nije naglo odvojila od njega, zažarenih obraza i prestrašena. Draga Francesca, nisam se mogao suzdržati. Dopusti da te odvezem kuæi. Ne! U tom sluèaju reci mi da æemo se vidjeti sutra. Možeš li se spustiti sa mnom i pronaæi taksi? reèe Francesca. Noæ je bila vlažna i obavljena maglicom. Posljednja noæ u studenome. Sa svake gole granèice visjela je niska kišnih kapljica. Odšetali su do Highgate Hilla. Pod nogama, sklisko, mokro i pocrnjele, nalazilo se lišæe platana i kestena. Da sutra doðem po tebe u prodavaonicu? Veæ je bio rukom pozvao taksi koji im je sada prilazio. Toliki broj njihovih malih drama, uvidjet æe kasnije, bio je povezan s taksijima. Ona mu stisne ruku. 1 besmrtne

Ne sutra. Kada onda? U subotu? Ona bez daha dlanovima obuhvati lice. Oh, Martine, nikada! I potom nestane u taksiju. Da mu je auto bio pri ruci, krenuo bi za taksijem. Ali nalazio se dvije stotine metara dalje, na parkiralištu Cromwell Courta. Vratio se kuæi, obuzet vrtoglavom panikom, na rubu užasnutosti zbog moguænosti da ju je izgubio. Zbog onog poljupca? Zbog toga što je tako želio iz nje izvuæi nešto o njezinom privatnom životu? Sjedio je oèajan u svojoj dnevnoj sobi kada se oglasio telefon. Zbog olakšanja koje je osjetio zaèuvši njezin glas utonuo je na sofu kao da je posve iscrpljen. To nisam smjela reæi, Martine, nisam tako mislila. Ali razumiješ, zar ne, da se ovaj vikend ne možemo vidjeti? Ne, ne razumijem, ali æu prihvatiti ako ti tako kažeš. I vidjet æemo se sljedeæi tjedan, vidjet æemo se u utorak. U utorak æu ti sve objasniti i sve æe biti u redu. Obeæajem ti da æe sve biti u redu. Vjeruješ mi? Dakako da ti vjerujem, Francesca. Ako kažeš da æe sve biti u redu, vjerujem ti. To nije namjeravao reæi, u to nije bio posve siguran sve do tog trenutka, kada je to osjetio, osjetio to što èovjek prvi put treba reæi oèi u oèi, ali ipak Volim te reèe. Martine, Martine reèe ona i potom se zaèuje klik, a veza se prekine. Bio je to neobièno isprazan osjeæaj, ta spoznaja da se s njom neæe vidjeti puna èetiri dana. Umjesto toga, veèeras ide k roditeljima kako bi nadoknadio izostanak u èetvrtak, sutra piæe s Normanom u Flasku, veèera s Adrianom i Julie Vowchurch, nedjelja je dugotrajna i sumorna praznina... Poštar je došao rano, u osam i deset, donio mu telefonski raèun i omotnicu na kojoj je adresa bila ispisana nepoznatim rukopisom neke postarije osobe. Pismo koje se nalazilo u njoj potpisala je Millicent Watson. Obraæala mu se s vi, Poštovani gospodine Urban, premda se on jasno sjeæao da su joj ga predstavili kao Martina i premda ju je èuo da ga zove krsnim imenom. Nije posve dobro shvatila njegovo pismo, pisala mu je. Je li siguran da ne misli na neku drugu osobu? Ako on ima dojam da je ona klijentica njegove tvrtke i da ima odreðena ulaganja, to ne odgovara istini. Ne može preuzeti odgovornost vlasnièkog odnosa nad nekretninama. Štoviše, nikako i nikada ne bi bila u moguænosti otplatiti i dio novca koji bi joj unaprijed, kao polog, dali Urban, Wedmore, Mackenzie and Companv. Nikada u životu nikome nije dugovala ni peni, pa sada ne želi zapoèeti s takvom praksom. Njegovo pismo kod nje je izazvalo veliku zabrinutost, tako da od brige nije mogla ni spavati. Martin je sve to èitao uz sve izraženiji osjeæaj malodušja kada je došao gospodin Cochrane. U ruci je nosio dvometarski štap sa zelenom najlonskom èetkom na vrhu. Ta naprava, namijenjena èišæenju stropova, veæ je jednom bila u njegovom stanu, a gospodin Cochrane donio ju je vrlo Ijutito i zlovoljno autobusom od kuæe, u Seven Sisters Roadu. Martin je rekao da æe rado kupiti takvu metlu kako bi svog èistaèa poštedio tolikih muka i nelagode, ali je gospodin Cochrane, kod kojeg se bijes samo pojaèavao, odgovorio kako mu je muèno kada sluša kako ljudi koji nikada nisu upoznali

neimaštinu govore o razbacivanju novca kao daje rijeè o vodi, kada funte troše kao daje rijeè o penijima, kako æe Martin nakon toga, pretpostavlja, poželjeti kupiti i èudotvornu krpu za prašinu, ili nekakvu elektriènu napravu za laštenje i tako dalje. Jutros je izostavio svaki oblik pozdrava. Praktièki uskoèivši u kutu, odmah se dao na poprilièno nesuvislo preprièavanje najnovijih dramatiènih situacija u kojima se našla njegova šurjakinja i tako Martinu premio informacije do kojih bi inaèe bilo teško doæi. Ona je zelena najlonska èetka strugala i šuštala po stropu. Na rubu potpunog živèanog sloma, Martine, tako barem kaže lijeènik. Propisao joj je osam Valija na dan ne, lažem dvanaest. Bio sam kod nje, na broju dvadeset, pola noæi probdjeo uz nju, Martine, i ne smeta mi reæi... Broj dvadeset? okuša Martin sreæu. Broj dvadeset, Barnard House. Na vrhu Ladbroke Grovea, nije li tako? Koliko ti puta moram reæi? Kao da prièam zidu. A sada se pomakni jer æe pauèina inaèe završiti na tom tvom skupom odijelu. Predivne su, te krizanteme, zar ne? Zacijelo su stajale pravo malo bogatstvo. A danas su tu, kao što se kaže, Martine, a sutra ih možeš baciti. Kada bi barem bilo tako, pomisli Martin, no žute su krizanteme i u ponedjeljak ujutro još uvijek izgledale agresivno svježe. Na putu do posla poslao je sada dovršeno pismo gospoði Cochrane. Provezao se Highgate High Streetom i Southwood Laneom tako daje prošao i pokraj prodavaonice cvijeæa, koja, meðutim, u dvadeset do devet još nije bila otvorena. Prièekao je deset sati, a onda nazvao u Floreal. Javila se neka druga djevojka, vlasnica prodavaonice. Martin je zatražio gospoðicu Brown i upitao se zašto mu se uèinilo daje zaèuo svojevrsnu neodluènu stanku prije nego što je djevojka rekla da æe je pozvati. I ponovno je osjetio onaj ubrzani rad srca kada je zaèuo njezin tih i ozbiljan glas u kojem je bilo i blagog prizvuka isprièavanja. Da, vidjet æe se sutra, ona se tome raduje, jedva èeka, samo što mora èekati i može li on doæi po nju u prodavaonicu? Objedovao je s Gordonom Tvthertonom u Muswell Hillu. Gordon je izumio novi sustav oporezivanja. Dakako, nije bilo nikakvih izgleda da se jednom poène i primjenjivati, bilo je to èisto akademsko pitanje, puka teorija, ali Gordon se njome silno ponosio, uvjeren da bi, kada bi doista profunkcionirao, sustav riješio sve gospodarske probleme s kojima se zemlja suoèava. Bez prestanka je prièao o tome. Njegove malene kratkovidne oèi sada su blistale, a glas bi mu katkada zadrhtao, prepun emocija, kao što bi se to nekom drugom muškarcu dogodilo kada bi prièao o nekoj ženi ili umjetnièkom djelu. Martin se od njega oprostio u podnožju brežuljka, te je otišao u putnièku agenciju i podignuo zrakoplovne karte za gospoðu Bhavnani i Sumu. Treba li ih odnijeti u prodavaonicu Bhavnanijevih ili je bolje da ih pošalje poštom? Nakon podužeg dvoumljenja odluèio je poslati ih doktoru Ghopalu. Francesca ga je u utorak nazvala u devet trideset pet i rekla mu da se ne može vidjeti s njim te neka ne dolazi po nju. To jednostavno nije moguæe, Martine, i dogodilo se nešto užasno! Martine, jesi li vidio Post?

Njemu se uèinilo da misli na poštu, pisma. Koju poštu? Mjesne novine, North London Post. Znam, jer sam ih vidjela u tvom stanu. Martine, obeæaj mi da neæeš pogledati Post u petak, kada iziðe novi broj. Molim te, Martine. Vidjet æemo se u petak i onda æu ti sve objasniti. Pošto je spustio slušalicu, pomislio je kako, kada bi ona zbog nekog razloga napustila posao, ne bi imao naèina da je pronaðe, kako bi mu se posve izgubila. Zaljubljen je u osobu èiji mu je život potpuna zagonetka, osobu koja, koliko on zna, može živjeti i u Golders Greenu, Edmontonu ili Wembleyju, s roditeljima, u nekakvom hostelu, u vlastitom stanu. Nalik je na junakinju iz kakve bajke ili prièe iz Tisuæu i jedne noæi, koja se pojavljuje niotkud, koja samo tako nestaje i koja prijeti da æe zauvijek nestati pokuša li njezin ljubavnik podignuti veo pod kojim je njezina tajna. Bez nje je tjedan prolazio užasno teško i usporeno. Bila je najèešæa tema njegovih misli. Zašto je tražila obeæanje da neæe pogledati mjesne novine? On joj to nije obeæao. Da je obeæao, toga bi se i pridržavao, ali nije, a ona, što je u svemu bilo najneobiènije, na tome i nije inzistirala. U jednom mu je trenutku sinulo da zapravo želi da on pogleda Post, da se toga nekako napola pribojava, a napola želi, jer æe se u novinama pojaviti neki èlanak o njoj, nešto što æe o njoj govoriti na laskav naèin. Francesca je vrlo skromna i plaha. Je li moguæe da se stidi moguænosti da on vidi kako je netko hvali? Možda je sudjelovala u nekom natjeèaju, pomisli on, ili je s velikim uspjehom položila nekakav ispit. I tako se prepustio malenoj fantaziji u kojoj je Francescina fotografija prekrivala naslovnicu, dok je ispod fotografije stajalo da je rijeè o najljepšoj londonskoj prodavaèici cvijeæa. Poštar i gospodin Cochrane došli su u isto vrijeme. Gospodin Cochrane pozdravio je Martina namrgoðena izraza lica, ne spominjuæi svoju šurjakinju, odmah se dao na posao, peruæi prozore antilopkožom i vodom s deterdžentom. Martin otvori pismo na èijem je žigu stajalo Battersea. Napisao gaje gospodin Deepdene. Kod njega nije bilo neutemeljenih strahova, nije bilo paranoje i pogrešnog shvaæanja. Gospodin Deepdene pisao je da u svoje sedamdeset èetiri godine nije vidio toliku dobrotu i ljubaznost, da nema rijeèi, da je to nevjerojatno. Najprije je pomislio kako bi trebao odbiti Martinovu ponudu, kako je odviše velikodušna, no sada mu se èinilo nezahvalnim, èak i pogrešnim, tako je odbiti. Prihvatit æe je svim srcem. Martin se zatvori u svoju sobu, podalje od gospodina Cochranea, na brzinu napiše kratku poruku gospodinu Deepdeneu i u omotnicu s njom priloži èek na petnaest tisuæa funti. Potom još napiše pismo gospoði Watson, moleæi je da ga nazove u ured, kako bi se mogli dogovoriti za termin i naæi se. Sunce je obasjavalo krovove pokrivene mrazom koji su s njegovog prozora izgledali poput blistavog alpskog lanca. Bit æe to lijep dan petak je, veèeras æe se vidjeti s Prancescom. Stajao je kod prozora u spavaæoj sobi, promatrao te bijele krovove pod sobom, dugaèke sjene, pokoji stup bijelog dima kako se diže kroz prozraènu maglicu. Na parkiralištu je ugledao djeèaka s novinama, koji se kuæi približavao prolazeæi preko parkirališta, noseæi platnenu torbu. Martin se okrene od prozora i uðe u dnevnu sobu, gdje je gospodin Cochrane polirao staklo i gdje su se krizanteme držale bolje nego ikada. Vaze je odnio u kuhinju. Èinilo mu se da ga veliki žuti cvjetovi promatraju s prijekorom dok ih je bacao u kantu za smeæe. Užasna šteta reèe gospodin Cochrane, koji je polagano ušao iza njega, kako bi ispraznio svoju posudu s vodom. Ni na jednoj još nije uvenula ni jedna jedina latica!

Dva primjerka novina upravo su ušla kroz otvor za pisma. Martin ih podigne i pogleda Post Udarna tema na naslovnoj stranici, veæ drugi tjedan zaredom, bilo je ubojstvo na Parliament Hill Fieldsu. Ovaj je put to bio izvještaj o istrazi u vezi sa smræu Anne Blake. Naslov je glasio Žena ubijena zbog 26 funti, a autor èlanka bio je Tim Sage. Martin prelista novine, ne bi li pronašao što je to toliko uzrujalo Francescu. Post je bio tabloid od èetrdeset stranica, tako da je to potrajalo odreðeno vrijeme, ali nije pronašao ništa, nikakvu fotografiju, nikakav èlanak. Bilo je tek deset do devet. Pod znatiželjnim pogledom gospodina Cochranea, Martin je poèeo ispoèetka, ovaj put sporije i pomnije. A kako više nije bio u stanju podnositi tu pozornost oèiju iskrivljenih kroz bifokalne naoèale, odnio je novine u spavaæu sobu. Ondje je, služeæi se crvenom kemijskom, pregledao stranicu po stranicu, poput kakvog korektora, oznaèujuæi kvaèicom svaku prijeðenu stranicu. To što je tražio pronašao je na sedmoj stranici. Bio je to tek jedan mali odlomak u sklopu rubrike s novostima iz društvenog života pod nazivom Finchley Footnotes. Nadolazeæa godina bit æe vrlo uzbudljiva za gospodina Russella Browna 35, èija prva knjiga treba iziæi na ljeto. Rijeè je o povijesnom romanu o Crnoj smrti pod naslovom Željezna èahura. Gospodin Brown, koji je struènjak za èetrnaesto stoljeæe, predaje povijest na jednoj višoj školi u sjevernom Londonu. Sa suprugom Francescom i dvogodišnjom kæeri Lindsay živi u Fortis Green Laneu. Kako æe ovo biti naš posljednji sastanak reèe Martin želio sam te odvesti na neko lijepo mjesto. Osvrnuo se i pogledao unutrašnjost grèke gostionice u Archway Roadu, kamo su došli na njezino ustrajno traženje. Unutrašnjost je imala miris po jestivom ulju, a preko staklene vitrine u kojoj su se nalazili nepeèeni ražnjiæi vukli su se perasti listovi plastiène tradeskancije. S druge strane, vjerojatno i nije važno. Meðu mnoštvom sliènih, tada mu je sinula još jedna neugodna pomisao. A što on misli, gdje si ti sada? I kad smo veæ kod toga, što je mislio cijeli prošli tjedan? Imao je gripu reèe ona a lijeènik mu je rekao neka tjedan dana ne ide na posao kako bi se oporavio, tako da je otišao svojim roditeljima u Oxford i poveo Lindsav. Ne mogu vjerovati da imaš dijete reèe on žalobnim glasom dvogodišnje dijete. U tom trenutku do njihovog je stola došao poslužitelj. Martin i njoj i sebi naruèi janjeæe ražnjiæe i salatu. Ona mu preko stola uruèi nešto što je upravo izvadila iz torbice. On bez imalo oduševljenja, s oèajem pogleda fotografiju tamnokose djevojèice velikih oèiju. Ali gdje je ona? što je s njom kada ti radiš? Govorio je kao da sumnja u istinitost svega toga, kao da bi je pomnim ispitivanjem mogao nekako slomiti i navesti na to da prizna kako je lagala i da su u novinama pogriješili. U vrtiæu. Ja je odvodim ujutro, a Russell dolazi po nju. On se kuæi vraæa prije mene. Potražio sam ga u telefonskom imeniku reèe Martin. Pretpostavljam da je on taj H. R. Browm, Fortis Green Lane broj pedeset èetiri? Oklijevala je samo još trenutak, a onda kimnula. Krsno mu je ime reèe tada Harold, ali više mu se sviða srednje ime i Russell Brown, usto, zvuèi bolje za jednog pisca. A ja sam se još cijelo vrijeme pitao zašto mi ne dopuštaš da te odvezem kuæi. Mislio sam da se možda stidiš svog doma ili da imaš oca sklonog bijesnim ispadima. Mislio sam da ne možeš imati više od dvadeset godina.

Imam dvadeset šest. Oh, nemoj plakati reèe Martin. Popij malo vina. Plakanje neæe pomoæi. Ni jedno ni drugo nisu imali osobit tek. Francesca se nekoliko minuta poigravala svojim jelom, a onda je odgurnula tanjur. U njezinim tamnosmeðim sjajnim oèima ogledao se nekakav groznièavi oèaj i u jednom je trenutku prigušeno zajecala. Sve do tada on je osjeæao samo bijes i ogorèenost. Zbog iznenadnog bolnog sažaljenja nježnim je pokretom ruke pokrio njezin dlan. Ona se ugrize za usnu. Žao mi je, Martine. Prošli tjedan nisam trebala s tobom izlaziti, ali to sam doista željela, željela sam se zabaviti. Neæu se prepuštati samosažaljenju, ali doista se osobito ne zabavljam. A onda je jednostavno prestalo biti zabavno. On osjeti val užitka i užasnutosti. Nije li upravo priznala da ga voli? Russell se vratio u petak, a u ponedjeljak je rekao da su ga iz Posta zvali u vezi s knjigom. Znala sam da æe nešto objaviti u novinama i znala sam da æeš ti to vidjeti. Pretpostavljam da ga voliš, zar ne? Sretni ste, ti i Russell i Lindsav i Crna smrt? Taj jad koji je osjeæao u njemu je pobuðivao sumornu duhovitost i on se sada nasmiješi, jedva primjetno, ironièno. Poðimo reèe ona. Idemo u tvoj stan, Martine. On joj se u automobilu nije obraæao. Znaèi, tako je to, razmišljao je, tako je bilo svim onim muškarcima o kojima je slušao i èitao, pa èak ih i poznavao, koji bi se zaljubili u udane žene. Potajni sastanci, laganje, nekako prljav osjeæaj varanja i izopaèenosti. A na koncu svega ogorèeni rastanak s ružnim posljedicama ili, u protivnom, razvod i ponovni brak, u nekom matiènom uredu, brak s djevojkom upropaštenom iskustvom, djevojkom koja veæ ima obitelj. Znao je da je staromodan. Još je bio školarac kada je rijeè square1 pripadala najnovijem slangu, no èak je i tada znao da jest i da æe uvijek biti upravo to. Krupan muškarac èetvrtastih ramena s èetvrtastim èelom, èetvrtastom vilicom 1 u prenesenom znaèenju krajnje sreðen, pošten, konvencionalan, konzervativan, staromodan, malograðanski inaèe i èetvrtast, pravokutan, pleæat, zdepast i èetvrtastim pogledom na život. Pravokutan, tetragonalan, èetvrtast, konvencionalan, konzervativan i reakcionaran. Revolucija na podruèju morala do koje je došlo za njegove mladosti samo mu je prošla iznad glave. I nakon nje je ostao podanikom starog poretka, kao da je pod takvim režimom proveo cijeli život. Da se njega pitalo, on bi se vjenèao s nekom djevicom, u crkvi. Posve sigurno, razmišljao je dok se približavao Cromwell Courtu, neæe se upustiti u vezu s Francescom, s gospoðom Brown, suprugom Russella Browna, uvuæi se u nešto tako prljavo, u tašto uzbuðenje i sramotu. Moraju se raziæi i to odmah. Pomogao joj je da iziðe iz automobila i još trenutak zastao, držeæi je za ruku na ledenoj hladnoæi. Stan je bez krizantema izgledao neobièno prazno i golo, poput sobe iz koje su uklonjeni božièni ukrasi. On navuèe zastore, kako bi zakrio grimizno zvjezdano nebo i grad koji je pod prozorom ležao poput siæušnim ukrasima naèièkane tkanine. Francesca je sjedila na rubu naslonjaèa i promatrala ga. On se prisjeti kako je prošli tjedan pomislio kako u njoj postoji nešto što podsjeæa na dijete. To je bilo u vrijeme njezine navodne nedužnosti, a sada je sve daleka prošlost. Njegova je vršnjakinja. Pod oèima je imala tragove umora i patnje, dok su joj obrazi bili bijeli. On pogleda njezine ruke, koje je nervozno premetala u krilu.

Sutra ponovno možeš staviti vjenèani prsten reèe joj s gorèinom u glasu. Ona vrlo tiho, jedva malko èujnije od šapta, reèe Nikad ga ne nosim. Još mi uvijek nisi rekla što on misli... gdje si sada? Kod Annabel, kod one djevojke koja živi u Prognalu. S njom se viðam ponedjeljkom. Martine, mislila sam da bismo se katkada mogli viðati ponedjeljkom. On priðe bifeu i sebi natoèi malo konjaka. Potoni pridigne bocu. Ti? Ne, ne želim ništa. Mislila sam ponedjeljkom i subotom poslijepodne, ako želiš. Kada Spursi igraju kod kuæe Russell redovito ide u White Hart Lane. On se zamalo nasmijao. Znaš baš sve o tome, zar ne? Koliko si ih imala prije mene? Ona ustukne kako da se on sprema udariti je. Nisam imala nikoga. Izražavala se nekako krajnje jednostavno i izravno, bez prijetvornosti. To je dijelom i bio razlog, to što, poput njega, nije imala tako izoštren um, što nije bila u stanju odgovarati i kontrirati, zbog kojeg ju je zavolio, zbog kojeg ju je poèeo voljeti. Poèeo, samo poèeo, to nikako ne smije smetnuti s uma. Oprezu, budi mi prijateljem! Više se neæemo viðati, Prancesca. Poznajemo se samo dva tjedna i to znaèi da se sada možemo rastati bez istinske povrijeðenosti. Ja sam zacijelo bio pomalo lud kada sam se prošli tjedan onako ponašao, ali nismo uèinili ništa strašno, zar ne? Nikako ne želim stati izmeðu muža i žene. Ubrzo æemo zaboraviti jedno na drugo, a ja znam da je tako najbolje. Više bih volio da me nisi no, da, prevarila, ali pretpostavljam da nisi mogla drukèije. Martin je bez daha dovršio govor, popio preostali konjak i iz nekog se prastarog filma prisjetio reèenice koja mu se u vrijeme kada ga je gledao uèinila smiješnom. On je sada izgovori šaljivo, uz odvažan osmijeh Bio sam samo luda, neobuzdana budala! Ona mu uputi mraèan pogled. Nikada te neæu zaboraviti reèe. Zar ne shvaæaš da sam u tebe zaljubljena? Nitko mu još nikada nije priznao takvo što. Osjeæao je kako blijedi, kako mu se krv povlaèi iz lica. Mislim da sam se zaljubila onaj dan kada sam ti donijela ono užasno cvijeæe i kada si rekao u tom trenutku zadrhtao joj je glas da se muškarcu ne šalje cvijeæe, osim ako je bolestan. Sada æemo se oprostiti, Francesca, a ja æu te otpratiti do taksija i ti se vraæaš kuæi, Russellu i Lindsav. Za godinu dana doæi æu u prodavaonicu i od tebe kupiti cvijeæe, a ti se više neæeš sjeæati tko sam. Ona se polagano podigne na noge. Bila je usporena i pasivna, a ipak se nekako držala za njega. U tom se prianjanju nekako posve naslonila na njega, tako da joj se tijelo cijelom dužinom blago naslanjalo uz njegovo, dok mu je držala lice meðu drhtavim rukama. Nemoj me tjerati, Martine. To ne mogu podnijeti.

On je bio svjestan èinjenice da je rijeè o posljednjoj prilici da se odupre vezi koje se boji. Sada treba skupiti snagu i bit æe slobodan èovjek. Ali usto je žudio i za time da ga netko voli, ne toliko za seksom, koliko za ljubavlju. Bio je svjestan toga i potom još vrlo malo toga za što se moglo reæi da pripada njegovom intelektu. Njegove razmaknute usne našle su se na njezinim razmaknutim usnama, dok ju je istodobno poèeo otkrivati rukama. Njih dvoje nekako su se spustili na jastuke na sofi, a njezina bijela ruka, sada gola, ispružila se do prekidaèa na svjetiljci. Martin nije imao puno iskustva s voðenjem ljubavi. Postojala je jedna djevojka na fakultetu i djevojka koju je upoznao na zabavi kod Vowcurchovih, te još djevojka koja ga je pokupila na plaži u Sitgesu. Bilo je i drugih djevojaka, ali spolne je odnose zapravo imao samo s ove tri. Seks ga je, natjerao se na to priznanje, samo pred sobom, razoèarao. Nešto je tu nedostajalo, nešto što je dotada oèekivao zbog knjiga, kazališnih predstava i tuðih iskustava. To valjda ipak ne može biti tek ona slijepa potreba uoèi samog èina, a nakon toga osjeæaj olakšanja jednak onome što èovjek osjeæa pošto kihne ili kada žedno grlo zalije hladnom vodom? S Francescom nije bilo tako. Možda je stvar bila u tome što nju voli, a one druge nije volio. Zasigurno je stvar u tome. Nije èinio ništa drukèije, a nije mogla biti rijeè ni o nekakvoj njezinoj silnoj vještini ili struènosti. Došapnula mu je kako joj je on jedini muškarac, osim Russella. Prije Russela nije imala nikoga, a Russell je sada veæ dugo gotovo i nije dodirnuo. Ima muža i ima dijete, ali je gotovo onako nevina kako bi Martin želio. Te je noæi prespavala uz njega. U jedanaest je nazvala Russella i rekla mu da æe zbog magle prenoæiti kod Annabel. Martin je èuo nekakav prigušeni muški glas koji joj je odgovarao okrutnim tonom. To mu je bilo tek drugi put u životu da je s nekom ženom u postelji proveo cijelu noæ. Bez razmišljanja joj je rekao da mu je to drugi put, a ona ga je zagrlila i snažno privila. On je ujutro još jednom pogledao Post, na èijoj je naslovnici bila prikazana ona staza koja vodi od željeznièkog mosta do Nassington Roada i gdje se, unutra, nalazila ona vijest o Russellu Brownu. Sada mu se èinilo da ju je prvi put proèitao prije stotinu godina, da je tako davno potcrtao to emotivno ime i, nakon groznièavog pretraživanja telefonskog imenika, ubacio i njezin kuæni broj u Fortis Green Laneu. Novine je odložio na vrh uredne hrpe tabloida na dnu jednog kuhinjskog ormariæa, a Daily Telegraph na hrpu novina velikog formata. Kasnije, dok se s Francescom uspinjao uzbrdo ona mu nije dopustila da je odveze svratio je u prodavaonicu novina i otkazao pretplatu na Post. Zašto se uopæe pretplatio na mjesne novine? Svakako jedino zbog poznanstva s Timom Sageom. Martin nije oèekivao da æe se s Francescom vidjeti za vikend, to mu zapravo i nije smetalo, ali je nekako bio uzeo zdravo za gotovo da æe se sada viðati svake veèeri. Tako je ostao vrlo zateèen kada ga je u ponedjeljak ujutro nazvala i rekla mu da se naveèer neæe moæi vidjeti. Lindsav je jako prehlaðena, tako da se možda mogu vidjeti za tjedan dana. On je tako bio prisiljen èekati, nazivati je svakodnevno, bolno svjestan tog njezinog drugog života koji vodi sa suprugom i malenim djetetom. Pritom je ipak jedva bio u stanju vjerovati u stvarnost tog drugog života. U tu stvarnost ništa ga nije moglo uvjeriti snažnije od same Lindsav. Prve subote kada je Russell otišao na nogomet i kada je mogla otiæi od kuæe, Prancesca je sa sobom dovela Lindsav.

Oh, Martine, užasno mi je žao. Morala sam je dovesti. Da je nisam povela, ne bih mogla doæi. Bila je to prelijepa djevojèica, takvo što potvrdio bi svatko. Bila je tamna poput majke, ali joj osim toga nije bila osobito slièna njihova je ljepota bila posve razlièite vrste. Francesca je bila rumena i imala profinjeno šiljate crte lica, kosu koja je po cijeloj dužini bila valovita, a na vrhovima kovrèava, dok su joj oèi bile smeðe. Lindsav je imala svijetloplave oèi, gotovo maslinastu boju kože, usta nalik na crveni cvjetni pupoljak, pupoljak kamelije ili možda azaleje, iz majèine prodavaonice. Buduæi da joj je ravna, gotovo crna kosa bila starmalo dugaèka, izgledala je starije. Martinu se na trenutak uèinilo da je to lice koje vidi pokraj Francescinog osmijeha punog isprike lice nekakvog agresivnog adolescenta. A onda joj je Francesca svukla kaput i vuneni šal i tako se pojavilo maleno dijete, lutka koja hoda, visoka jedva devedeset centimetara. Lindsav je trèala uokolo, prouèavala i uzimala predmete od švedskog kristala. Martin je umirao od straha, ali se u sebi korio zbog toga što se tako mlad pretvorio u starog sitnièavog neženju. Ako je takav veæ sada, kakav æe biti kada bude imao vlastitu djecu, kada on i Francesca budu imali djecu? Lindsav je poèela vaditi njegove knjige s polica i bacati ih na pod. Iznenadilo ga je to što ga je Francesca poljubila pred Lindsav, dopustila mu da je drži za ruku i sjedila naslanjajuæi glavu na njegovo rame. To ga je iznenadilo i zbog toga mu je bilo pomalo neugodno, jer je Lindsav dotada izgovorila samo jednu reèenicu, premda više puta i smirenim, razgovornim tonom. Hoæu iæi tati. Martin je pogledao Francescu ne bi li vidio kako ona reagira na to, no èak i pošto je Lindsav reèenicu ponovila najmanje deset puta, Francesca se samo neodreðeno nasmiješila i nastavila ovlaš ljubiti Martina. Zato što joj ne smeta da Russell dozna za njega, pomislio je Martin, osjeæajuæi ushit, jer sada zna da je njezin brak završio. A onda se dogodilo nešto poprilièno neobièno. Martin je podosta neraspoloženo govorio o tome kako pretpostavlja da se za Božiæ baš i neæe moæi viðati. Ne, ali ti mogu priopæiti nešto vrlo lijepo, dragi. Prancescine su oèi blistale. Moæi æu doæi za Novu godinu i cijeli vikend ostati s tobom ako želiš. Ako želim! To je najljepši božièni dar koji si mi uopæe mogla dati. Russel je za vikend vodi svojim roditeljima u Cambridge. Lindsav im priðe i uspne se majci u krilo, a onda dlanom prekrije majèina usta i reèe Sada æemo iæi kuæi. Martin reèe Mislio sam da si rekla da mu roditelji žive u Oxfordu. Onaj tjedan kada smo se našli, èini mi se da si rekla da je Lindsav odveo roditeljima u Oxford. Francesca otvori usta kako bi odgovorila, a Lindsav joj prstima stisne usne. Sada idemo kuæi, idemo kuæi pjevala je Lindsav. Želim vidjeti taticu.

Podižuæi Lindsav, Francesca ustane. Morat æu je odvesti kuæi, Martine, ili svi možemo poæi u šetnju. Oh, nemoj mi to èiniti, Lindsav, nemoj biti toliko užasna. Tada Martina pogleda izravno u oèi, uputi mu nedvosmisleno iskren pogled. Russellovi roditeljj žive u Cambridgeu, Martine. Bojim se da si me pogrešno razumio. Èovjeku su ta dva grada nekako uvijek povezana, zar ne? Zato si ih pomiješao. Nije mu dopustila daje odveze kuæi, nego je ustrajala u zahtjevu da pozove taksi. U subotu, šesnaestog prosinca, gospoða Bhavnani i Suma otputovali su u Sydney, a Martin je, nakon piæa u Flasku s Normanom Tremlettom, obavio božiænu kupovinu. Ocu je kupio šest grmova ruža, Moj izbor, Vojvoda od Windsora, Mir, Zlatna kiša i, dvaput, Superstar, majci parfem Rive Gauche, Caroline kutiju rupèiæa s izvezenim plavožutim cvjetovima, a Vowchurchima, koji su ga pozvali da ih posjeti na Stjepanje, držaè za viseæu biljku od konopèiæa i èvorova. Gospodin Cochrane dobit æe novèanicu od deset funti. Više nije imao kome kupovati darove, osim Francesci. A to je veæ bilo teško. Još je nije vidio s nakitom, što znaèi da ga vjerojatno ne voli. Ne može joj kupiti nešto od odjeæe, jer ne zna brojeve, ni mirise, jer ne zna kakav joj je ukus. Na koncu je u jednoj antikvarnici pronašao dvije boèice za mirise od brušenog stakla sa srebrnim èepovima i platio ih trideset funti. U nedjelju je objedovao s roditeljima. Potajno, tako da ih otac ne vidi, majka mu je pokazala najnoviji North London Post. Naslov glavnog èlanka na naslovnici glasio je Èudotvorna operacija za djeèaka iz Hornseyja. Ispod njega je objavljena fotografija gospodina i gospoðe Bhavnani sa Sumom. Njih troje pozirali su, oèito prije nekoliko godina, u izrazito viktorijanskom stilu, u fotografskom studiju. Gospoða Bhavnani, koja je na sebi imala sari, sjedila je u izrezbarenom naslonjaèu, dok joj je djeèak stajao uz koljena, a suprug iza nje. Neki je roðak isprièao novinarima prošapæe gospoða Urban. Pogledaj, piše daje novac pribavio jedan od njihovih kupaca koji želi ostati anoniman. Martin uoèi da je autor èlanka Tim. Treba li ga nazvati i dogovoriti da se vide za Božiæ? Na Badnjak æe iæi na piæe s Normanom Tremlettom, a na Božiæ na veèeru s Gordonom i Alice Tvtherton. Èovjek se za Božiæ viða s bliskim prijateljima, a Tim mu se èinio bliskijim prijateljem i od Normana i od Tvthertonovih. Tako mu je barem izgledalo do nedavno. Martin se nije sjeæao tako dugotrajnog razdoblja njihovog neviðanja, sve od onog susreta u šumi u svibnju. Negdje je bio proèitao da èovjek osjeæa antipatiju prema onima kojima je naudio, no to mu se tada èinilo besmislenim. Èovjek valjda treba biti nesklon prema onima koji su nekako naudili nama. Možda vrijedi i jedno i drugo. U svakom sluèaju, ne može se reæi da je nekako naudio Timu time što nije otišao na veèeru na koju ga je ovaj pozvao. Ne, upravo se on s pravom osjeæao povrijeðenim zbog Timova sarkazma i njegovih prijekora. I što onda ako mu je Tim zbog toga postao antipatièan? Tim je ionako opasan prijatelj i najvjerojatnije se ne bi slagao s Prancescom. Gospodin Cochrane nije došao u petak uoèi Božiæa. Nazvao je pet do šest i probudio Martina, rekao mu da æe njegovu šurjakinju sada odvesti u nešto što je on nazvao staraèkim domom. Kani kolima hitne pomoæi poæi s njom. Martin se upitao je li to razlog zbog kojeg gospoða Cochrane nije odgovorila na njegovo pismo. Moguæe. Meðutim, time se nije moglo objasniti zašto mu se

gospoðica Watson nije više ni javila ni nazvala, kao ni zašto mu gospodin Deepdene nije potvrdio primitak èeka. Policija je posjetila Finna radi razgovora. On je bio jedna od posljednjih osoba koje su Anne Blake vidjeli na životu. To su im rekli njezini prijatelji u Nassington Roadu. Finn je rekao da je iz kuæe u Modena Roadu izišao u pola pet, ubrzo po njezinom dolasku, te se odvezao izravno kuæi. Èinilo se da su zadovoljni takvim odgovorom, da mu vjeruju. Finn je pomislio koliko je sve moglo biti drukèije da je jedan od policajaca, primjerice onaj sredovjeèni detektiv, sluèajno sudjelovao u istrazi Queenieine smrti prije jedanaest godina. Ali stolara i elektrièara iz Lord Arthur Roada nitko nije povezao s onim bjeloglavim petnaestogodišnjim djeèakom koji se nalazio u onoj kuæi u Hornsevju kada je nasmrt pretuèena jedna druga žena. Finn se ionako nije bojao policije. Bojao se za svoju majku. Lenine naoèale za èitanje bile su popravljene za tjedan dana. Ubojstvo na Parliament Hill Fieldsu tada se veæ povuklo na unutarnje stranice, ali Finn se pribojavao da bi joj u ruke mogao dopasti neki stari broj novina. List iz takvih novina mogao bi biti naguran u vrhove kakvih jeftino kupljenih cipela, ili bi njime mogla biti omotana neka mirisna svijeæa. Kada je Lena krenula u obilazak prodavaonica, krupna zbog više slojeva kaputa i stole, s korejskom pletenom košarom u jednoj i mrežom za povræe u drugoj ruci, on ju je promatrao osjeæajuæi bol. Nije mu bio jasan poriv zbog kojeg je ubio Anne Blake, samo tako, na otvorenom, kada je lako mogao prièekati sljedeæi dan i sve prikazati kao nesretan sluèaj. Kako æe ovladati drugima i nadzirati tuðu sudbinu kada još ne može vladati ni sobom? Svakodnevno je išèekivao isplatu preostalog dijela honorara, èekao da se pred vratima sa zamotuljkom pojavi neko od one djece maslinaste boje kože. To se dogodilo tek za Božiæ. Najstariji je djeèak donio novac umotan u crveni papir s lišæem božikovine i zalijepljen srebrnom ljepljivom trakom. Finnove blijede zacakljene oèi i tijelo nalik na kostur u prljavom ogrtaèu prestrašili su ga, tako da je nešto promumljao o tome kako je tata imao gripu, a sada upalu pluæa, i odmah pobjegao. Finn je skinuo crveni papir, ne osobito zabavljen Kaiafasovim smislom za šalu. Ispod, prije nego što je došao do kutije od kolaèiæa s marmeladom Mr. Kiplinga u kojoj su bile posložene novèanice, nalazio se unutarnj omot, list iz Daily Mirrora od 28. studenoga, sa slikom staze i šumarka u kojem je umrla Anne Blake. Finn ga podere na komadiæe i spali kao što je spalio i novac Anne Blake, èekovnu knjižicu i kreditne kartice. Iznos je bio toèan, dvjesto pedeset novèanica od po deset funti. Njega nitko neæe doæi opljaèkati, on bi bio posljednja prikladna osoba za takvo što. Otakako je u Kaiafasovo ime sredio one bespravne stanare, u kvartu su ga se bojali. Dok je kleèao na podu i spremao novac u plastiènu vreæicu pod madracem, zaèuo je Lenu kako prolazi pokraj njegovih vrata. Blebetala je, a to je znaèilo da je netko s njom. Možda gospoða Gogartv ili stari Bradlev kojem je snaha zakljuèala kuæu dok je ona na poslu, tako da se morao skloniti u knjižnicu ili kod Lene. Finn je osluškivao, blago se smiješeæi. Ona ima svu silu prijatelja, nije kao on, ona može voljeti ljude. Voljela je èak i Queenie. Leni je u vrijeme Finnova roðenja bilo više od èetrdeset godina. Nikada nije oèekivala da æe imati dijete, a suprug joj je umirao od Addisonove bolesti. Dijete je nazvala Theodore, po preminulom muškarcu. Tako ga nitko nikada nije zvao, osim nastavnika u školi. Lena za njega nije trebala ime, jer bi se u njezinom glasu, kad bi mu se obraæala, pojavio osobit ton, a za Queenie je uvijek bio dušo. S Queenie su poèeli živjeti kada je Finnu bilo šest mjeseci.

Lena nije mogla živjeti sama s malim djetetom. Nije bila ni snažna ni samostalna. Queenie joj je bila sestrièna i takoðer udovica, ovlaštena medicinska sestra koja je imala vlastitu kuæu, bila debela, praktièna i na prvi pogled dobra. Queenieina se kuæa nalazila u Middle Groveu, u Hornsevju, u nizu skladnih, uskih troetažnih kuæa pokrivenih krovom od škriljevca. Finn bi bio volio spavati u Leninoj sobi, no Queenie je rekla da je to smiješno i pogrešno kada kuæa ima èetiri spavaæe sobe. Lena je primala malu mirovinu od poslodavaca Theodorea Finna, ali ona nije bila dovoljna za preživljavanje i uzdržavanje Finna, tako da je kasnije poèela pospremati kod gospoðe Urban u Coplev Avenueu, dijete ostavljajuæi kod kuæe s Queenie. Queenie je imala cilj i želju, premda joj namjere pritom nisu bile okrutne, premda zapravo nije znala što èini, pridobiti Finnovu ljubav i navesti ga da više voli nju nego svoju majku. Znala je da æe mu ona u životu biti bolji utjecaj. Èitala mu je knjižice Lokomotiva Thomas, za vrijeme èaja mu davala sendvièe od banane i vozila ga uokolo po prodavaonicama, a kada bi ljudi govorili vaš djeèak, ne bi im protuslovila. Lena je sve to promatrala uz veliku bol, ali bez rijeèi. U njoj se nije odvijala unutarnja borba, ona je bila u stanju o kraði sina samo razmišljati, pasivno i bolno. Ali nije imala o èemu razmišljati, jer Finna nije bilo moguæe pridobiti. On se neko vrijeme kolebao, napola zaveden èitanjem i sendvièima, a onda bi se u tišini vratio majci, noæu se prikradajuæi u njezinu sobu, pronalazeæi put u tami. Kada mu je bilo trinaest godina poèeli su se pojavljivati poltergeisti. Lena, koja je bila medij, držala je daje rijeè o duhovima, no Finn je znao da nije tako. Katkada je osjeæao kako mu žilama kola èista energija, poput struje u žicama, nabija mu mišiæe i isijava iz vrhova prstiju. Lena je prvi put vidjela njegovu aureolu. Bila je zlatnonaranèasta, nalik na sunce na izlasku. On je bio svjestan svojih moždanih valova, viška energije. Jednog su se dana svi tanjuri iz Queenieinog ormara s porculanom zatresli i pali s polica, pri èemu ih se velik broj razbio. Jednom drugom prilikom neka je opeka doletjela kroz kuhinjski prozor, a u istom tom satu uokvirena fotografija na kojoj je Queenie bila prikazana u svojoj bolnièarskoj odori, sa znaèkom Udruge medicinskih sestara, pala je sa zida i staklo se razbilo. Queenie je rekla da je to uèinio Finn, da on to èini sam, premda èak ni ona nije znala objasniti kako je on u kuæu donio veliki kamen koji nitko nije mogao podignuti ni centimetar od tla. Poltergeisti su se izgubili ubrzo pošto je poèeo pušiti hašiš, a on je gorko žalio za njima, svakom se božanstvu, duhu ili vidovnjaku na kojeg bi naišao u èitanju moleæi za njihov povratak. No oni su ga napustili. I tako je on odluèio ubiti Queenie. Za to je bilo više razloga. Bojao se njezinog izrugivanja i bio uzbunjen njezinim gaðenjem prema njegovim interesima. Ona mu je spalila knjigu o Rosenkreuzerima1. Usto ga je zanimalo kakav bi to bio osjeæaj, nekoga ubiti, a na ubojstvo je gledao kao na vatreno krštenje, ulazak u onakav život kakav je želio voditi, postajanje onakvom osobom kakvom je želio postati. Queenie je bila logièan izbor za žrtvu, ružna, glupa, nesuosjecajna, žena koja nije ni poèela spoznavati svjetlo, mlada duša. A usto je imala kuæu za koju je govorila, ponavljala u nedogled, da æe je ostaviti Leni. Brendu, svoju kæi koja je živjela u Newcastleu, nije uopæe viðala i od nje ne bi dobivala ništa osim èestitke za Božiæ. Finnu nije bilo

jasno zašto njegova majka želi imati vlastitu kuæu, ali ona ju je željela, a Finn je smatrao da na to ima više prava od Queenie. San o tom ubojstvu u sebi je nosio pune dvije godine, ali kada je to zapravo uèinio, sve se dogodilo spontano, gotovo sluèajno. Jedne je noæi Queenie probudila njega i Lenu, govoreæi da je èula nekoga u kuæi, u prizemlju. Bilo je proljeæe, tri izjutra. Finn se s Queenie spustio u prizemlje. Ondje nije bilo nikoga, premda je prozor bio otvoren, a iz plitice u jednom od kuhinjskih ormariæa nedostajalo je oko sedam funti u novèanicama i kovanicama. Queenie je u ruci držala žaraè kojim su podsticali vatru u peæi u dnevnoj sobi. Daj mi to rekao je Finn. Zašto? Da nešto pokušam. Ona mu ga je dodala i okrenula mu leða kako bi potražila svoje prstenje, vjenèani i zaruènièki prsten, koje bi svake veèeri skidala i stavljala u staklenu posudicu na okviru kamina. Finn je podignuo žaraè i udario je po zatiljku. Ona je ispustila nekakav užasan zvuk, stravièno zastenjala i još nekoliko trenutaka cviljela. On ju je nastavio udarati sve dok nije ušutjela, ostala ležati u velikoj, sklupèanoj, krvavoj masi. Ispustio je žaraè iz ruke, polagano se okrenuo i na vratima ugledao Lenu. Lena je drhtala od pogleda na krv. Zubi su joj cvokotali i bez prestanka je ispuštala nekakve prigušene glasove, kao da cmizdri i kao da joj pritom nešto u ustima ili nosu tiho zviždi. Ali uhvatila ga je drhtavim rukama i natjerala da se opere, a onda uzela donji dio njego1 pripadnici tajnih teozofskomistiènih društava u 17. i 18. st. ve pidžame i prsluk, sve što je imao na sebi, i nagurala ih u peæ, meðu užarene komade koksa. Sama je oprala žaraè. Natjerala je Finna da odjene èistu pidžamu, legne u postelju i hini san, a onda je izišla i zamolila susjede da pozovu policiju. Kada su policajci došli, Finn je doista spavao i u njega nitko nikada nije èak ni posumnjao. Lena se zbog tog dogaðaja našla na suprotnoj strani granice duševnog zdravlja. Na tom se rubu ionako veæ predugo kolebala. Spontana shizofrenija, èuo je Finn rijeèi jednog lijeènika. Bilo je to u bolnici u koju su je odveli pošto su je zatekli kako odlazi u mesnice i ondje vièe da u njima prodaju ljudsko meso. Nakon prodavaonica, otišla je u Archway Road i ispružila se nasred ulice, vièuæi vozaèima neka je ubiju. I na koncu nisu dobili kuæu. Nije bilo oporuke, tako daje pripala Brendi, koja im je dopustila da ondje nastave živjeti još samo pola godine. Finn se nakon Queenieine smrti više nije vratio u školu i usred zime nakon njegovog šesnaestog roðendana preselili su se u Lord Arthur Road, ona u svoj labirint na najvišem katu, on u svoju sobu. Stajao je s unutarnje strane vrata, osluškivao korake koji su se uspinjali i piskutav, isprekidan glas gospodina Bradlevja kako u beskraj kriješti Bog blagoslovio tvoje dobro srce, draga moja, Bog blagoslovio tvoje dobro srce. Nakon nekog vremena Finn je izišao na ulicu, gdje je iz govornice na uglu Somerset Grovea nazvao Kaiafasa kuæi. Treba mu posao, nije ništa radio otkako je zatvorio rupu na onom izboèenom prozoru kod Frazerovih.

Kaiafas je predložio da se naðu u Jacks Straw Castleu. Taj se pub nalazi na pola puta izmeðu njih dvojice, rekao je, a onda bolno zakašljao u slušalicu. Do sastanka je ostalo još puno vremena, jer æe se naæi tek dva dana nakon Božiæa, no Finn se nije mogao usprotiviti, jer je Kaiafas tvrdio da je još uvijek u krevetu. Kada je otišao u Hampstead, na dogovor s Kaiafasom, zrak je bio leden, a otopljeni se snijeg ponovno zamrznuo. Lena se još nije vratila s nekog izleta na koji je otišla s gospoðom Gogartv. Iznad Highburyja se vidio sve veæi mjesec, zelenkastobijel u pahuljastoj maglici, i padao je sitan snijeg, siæušne i tvrde kuglice koje su peckale u dodiru s kožom. Gore, na Heathu, na najvišem mjestu na kojem se èovjek može naæi a da ne iziðe iz Londona, puhao je istoènjak, dok je Whitestone Pond zbog raspucalog pa ponovno zamrznutog leda na površini izgledao poput plitkog rudnika granita. Bar u Jack Strawsu bio je napola prazan. Finn sjedne kako bi prièekao Kaiafasa. Neæe naruèiti piæe, trošiti novac samo zbog forme. U baru je ugledao samo jednu osobu koja mu je bila poznata, i to samo po viðenju. Bio je to onaj novinar iz Posta, taman muškarac mršav koliko i on, s crnom kosom i crvenim ustima, a koga je Finn èesto viðao kako sam istražuje prièe o zlostavljanju i teroriziranju stanara u Lord Arthur Roadu. Novinar nije dogurao osbito daleko. Ljudi s kojima je razgovarao nisu smatrali vrijednim razgovarati ni s policijom, a kamoli s nekakvim novinarom. Finn ga je promatrao. Razgovarao je s nekakvim debelim muškarcem pompozna izgleda, pisao nešto u blok, gasio cigaretu. Finn se koncentrira na njega i snagom misli pokuša ga navesti na to da pripali novu cigaretu. Ono što nije djelovalo na onu ženu s glaèalom odmah je upalilo kod novinara. Finn osjeti zadovoljstvo. A onda je ušao Kaiafas. Kaiafas je imao naborano lice nalik na staru kožnu torbu sa šavovima i oèi nalik na grožðice iz muškatnog vina. Kada bi naveèer izlazio, uvijek bi bio u odijelima blijedih boja od glatkog i sjajnog materijala. Veèeras je odijelo bilo srebrnastoplavo, ali Kaiafas je preko njega nosio i crni kaput od ovèje kože s crnim krznenim ovratnikom kojim je štitio šæuæureno lice, bljeðe nego inaèe. Što æeš popiti, Feen? Sok od ananasa reèe Finn. Britvicov. Kaiafas poène prièati o Anne Blake kao da Finn nema nikakve veze s njezinom smræu, kao da možda èak i ne zna za njezinu smrt, no to je èinio uz nebrojena gurkanja laktom i namigivanje. Uz tu najamninu koju mi je plaæala, Feen, mogla si je priuštiti i auto, ali ne, ona mora hodati tim samotnim mjestima, u mraku. I eto kakve imamo posljedice. Kaiafas je volio prijetiti prstom, s kim god bi se našao u društvu. Ima nešt dobrog namještaja. Antiknog. Došla sestra, uzela sve. Glas je pokazivao odreðenu tugu. No, da reèe Finn. Kaiafas ga gurne laktom. Loš vjetar nikom ne donosi ništ dobro, ha? Kratko se zasmijuljio, zbog èega je opet poèeo kašljati. Finn ga nije upitao kako je, on takva pitanja ne bi postavljao nikome. Još jedan od ananasa? reèe Kaiafas. Finn kinine. Ovaj put uz nekoliko kapi votke, ha?

Ne reèe Finn. Znaš da ne pijem. Onda što kažeš na jedan lijepi posao unutarnjeg ureðivanja za mene, Feen? Bojenje zidova, postavljanje instalacija, i postavljanje lijepog saga koji je otpao s Pickfordsova kamiona? Finn reèe da pristaje i popije drugi sok od ananasa. Još su neko vrijeme razgovarali o tom poslu i Finn je potom otišao. U Lord Arthur Roadu je parkirao kombi u istim onim zamrznutim tragovima u sivome snijegu iz kojih ga je izvezao. Èim je ušao u kuæu bilo mu je jasno da nešto nije u redu, to je jednostavno nanjušio. Uspeo se na kat poput kakve životinje koja se nastavlja uspinjati premda zna da je na vrhu èeka nekakva zamka ili grabežljivac. Negdje na pola stuba izmeðu njegove sobe i Leninog stana èekala ga je gospoða Gogartv. Bila se nagnula nad ogradu, tako da je, i prije nego je došao do svog kata, ugledao njezino bijelo mjesecoliko lice kako ga traži, nadvija se nad duboki otvor stubišta. Ubrzao je korak, a gospoða Gogartv ga je samo snažno stisnula, u rukama držeæi hrpe njegove odjeæe. Lice joj je bilo nemirno, glas tek prigušeno kriještanje. Jedva je uspijevala izgovarati rijeèi. Gospoða Gogartv bojala se gotovo svega iz prirodnog svijeta, zatvorenih prostora i otvorenih prostora, pauka, miševa i maèaka, gužve, usamljenosti, iznenadnih zvukova, tišine, ali se ludila bojala bitno manje od veæine drugih. Jer ga je veæ toliko vidjela. Dok su prilazili vratima Lenine sobe, nekako je iz nje uspio izvuæi prièu. Ona i Lena bile su na sajmu odjeæe u Hampsteadu, a u odlasku, kada su išle prema autobusnoj postaji, na jednom su rasvjetnom stupu vidjele obavijest koja je Lenu prestrašila. Finna je zanimalo kakva je to bila obavijest, a gospoða Gogartv uspjela je samo bezbroj puta reæi Ubojstvo, ubojstvo no i to je bilo dovoljno da njemu sve postane jasno. Lena je vidjela jednu od onih policijskih obavijesti u kojima se traže informacije koje bi mogle pripomoæi uhiæenju ubojice iz Parliament Hill Fieldsa. Nije bilo sumnje da su takve obavijesti postavljene u cijelom podruèju izmeðu postaja Hampstead Heath i Gospel Oak. Što se dogodilo? prošapæe on. Povikala je da si to uèinio ti. On, rekla sam ja, vaš dragi djeèak? Ali rijeèi su kao vjetar. Hvala Bogu, nije bilo previše ljudi. Došao je taksi, zaustavila sam ga, ali ne znam kako sam nju strpala unutra. U taksiju sam je morala držati. Mala je ali je jaka kada je u takvom stnaju. Gdje je sada? Unutra reèe gospoða Gogartv, drhteæi. Èuèi poput tigra. Rekla je da si ti ubio onu ženu, a onda je rekla daje ne zatvaramo. Znala sam što to znaèi, obeæala sam da toga neæe biti. Finn reèe Samo trenutak i spusti se i uðe u svoju sobu. S police za knjige, skrivene iza Belzebubovih prièa, uzeo je staklenku u kojoj su se nalazili njegova igla i ampule kloropromazina. Daj joj veliku dozu, predeset miligrama ili možda sedamdeset pet? Finn nije imao prijatelja, ali je imao poznanike koji su mu mogli pribaviti praktièki sve. Gospoða Gogartv još je uvijek stajala pred Leninim vratima. Lice joj je podrhtavalo a u kutovima njezinih ne posve simetriènih plavih oèiju sada su blistale suze. Finn otvori vrata i prijeðe na suprotnu stranu minijaturne kuhinje. Zastao je na vratima pregrade koju je sam podignuo. Lena je èuèala u naslonjaèu ispod papigina kaveza, nogu nepomièno savijenih

ispod tijela, s rukama na glavi. Kada je ugledala Finna, poskoèila je. Skoèila je na njega i uhvatila ga za vrat, èvrsto ga držeæi i svom snagom utiskujuæi palce. Gospoða Gogartv tiho je kriknula, zatvorila vrata i svom se težinom bacila na njih, poput baèenog jasutèiæa. Finn zatetura pod majèinim stiskom. Uspio je rukama doæi ispod njezinih prstiju, koji su postali nalik na èeliène kopèe, te joj je na silu spustio ruke i okrenuo je od sebe, jednom je rukom držeæi za zapešæa, drugom je obuhvativši oko vrata. Ona je sada nestrpljivo mljackala, škrgutala zubima, nešto besmisleno mumljala Vodi me kuæi, želim iæi kuæi. Finn se nije usudio ispustiti je. Znao je da bi ga ponovno napala, jer više nije znala tko je, ni tko je on, ni gdje se nalaze. On sada reèe gospoði Gogartv Vi to obavite. Ona bojažljivo priðe i uzme iglu. No to je veæ vidjela dovoljno puta, i njoj su to èinili. Finn se mogao poslužiti i luðaèkom košuljom, ali je prezao pred takvim stvarima. Držao ju je sve dok nije posve omlohavila od tog kemijskog sredstva, a onda ju je podignuo i položio na krevet u siæušnoj spavaæoj sobi. Slika i prilika odanosti promumlja gospoða Gogartv. Slika i prilika. Možete se sami vratiti kuæi? To veliko bijelo lice zadrhtalo je dok je kimala glavom. Neæe vam smetati mrak? Mrak je reèe ona još od èetiri. I onda mu pokaže amajliju koju je nosila oko vrata. Mrak nju ne ugrožava zbog zbog pljaèkaša i ledenih ploènika. Finn je pokrio Lenu i s njom ostao cijelu noæ. Prije svitanja joj je dao još jednu injekciju, a ona je ostala ležati mirno i gotovo bez daha, kao da je veæ mrtva. Nije znao što bi joj dao nekakav lijeènik i nije kanio pozivati struènu pomoæ. Lijeènik bi tražio da Lenu smjeste u odgovarajuæu ustanovu, a on nikako nije želio pristati na takvo što, i to ne samo zbog znatiželjnog osluškivanja njezinog trabunjanja o ubojstvu. A to se poèelo ponavljati ujutro. Bilo je veæ prekasno da Finn pokaže nekakve izmišljene dokaze kojima bi se iskupio. Ona ga ne poznaje. On nije njezin sin nego zloduh koji je ubio Queenie i koji je otada ubio stotinu žena. Vrištala je toliko glasno da je jedan od ljudi s kata ispod došao i rekao da æe zvati policiju ako odmah ne prestane. Finn ju je uspio natjerati da proguta toplo mlijeko s fenobarbitonom. Kako sredstvo nije poèelo djelovati odmah, na silu je u nju ulio konjak. Užasavao se mogænosti da pretjera i tako je usmrti, ali morao je nekako utišati te krikove. Zajedno su preživjeli toliko toga, on i ona, odupirali se svijetu, istraživali dotada neviðeno, približavali se nepoznatim duhovnim sferama. Ona je zaspala plaèuæi, a on je sjedio uz nju, nedokuèivo zagledan u to blijedo izoblièeno lice, u svom velikom dlanu držeæi njezinu veliku, venama ispresijecanu šaku. Bio je to najviši oblik nježnosti koji je ikada postigao s nekim živim biæem.

Te je nedjelje hodala i hodala uokolo sobom, vršcima prstiju opipavajuæi zidove kao da je slijepa. Uzimala je svaki ukras, pipala ga i njušila. Kada je zaspala, on je pticu u kavezu odnio u svoju sobu. Ona bi ubila tu pticu, jakim joj rukama zavrnula vratom, kao što je uèinila i s onom posljednjom, a onda bi joj zbog te smrti prepuknulo srce. Svakodnevno joj je davao fenobarbiton sve dok nije valjano progledala, dok joj se pogled nije zaustavio na njemu, a izmeðu ispucalih se i oteèenih usana pojavio manjeviše normalan glas. Nemoj im dopustiti da me odvedu. No, hajde reèe Finn. Zar bih to dopustio? Ona je plakala i nije mogla prestati. Plakala je satima, bacakajuæi se ovamo i onamo, dlanovima prekrivajuæi lice, zabacujuæi glavu naprijednatrag, plakala sve dok on nije stekao dojam da su suze isprale i posljednje tragove ludila. IO Triput hura za trojicu mušketira! reèe Norman Tremlett, zamahujuæi i pomalo prolijevajuæi svoj džintonik. To je govorio za svaki Božiæ u posljednjih deset godina i vjerojanto æe nastaviti, za svaki Božiæ, do kraja života, samo ako mu se ukaže prilika. Pritom je, dakako, mislio na sebe, Martina i Adriana Vowchurcha. Adrian Normanu uputi svoj slabašan, tolerantan, rezigniran osmijeh i doda mu tanjur s japanskim krekerima od riže. Premda su oni, kao grickalice uz koktele, u prodaji bili otkako je Martin pa tako i Norman znao za sebe, Norman je uvijek glumio kako ih drži tako avangardnom novosti, prouèavao ih poput kakovg klauna, i izražavao mišljenje da su zapravo naèinjeni od kukaca. Svi znaju da japanci jedu kukce. Njegovom su ocu, na službenom putu u Japanu, ponudili mrave prelivene èokoladom. Bilo je to uobièajeno Normanovo ponašanje na zabavama. To nikome nije smetalo jer je u biti bio tako ljubazan i dobrodušan. On, Adrian i Martin zajedno su išli u školu, a sva trojica, svatko na svome podruèju, kasnije su se zaposlili u oèevim tvrtkama. Norman je bio mjernik, a Adrian odvjetnik. Osim svoje male šale o trojici mušketira, Norman ih je katkada nazivao i Triumviratom. Martin je osjeæao nemalo i duboko zadovoljstvo, èak i osjeæaj moæi, kada bi pomislio da su mu najbliskiji prijatelji njegov vlastiti odvjetnik i njegov geodet, a bio je uvjeren da se oni osjeæaju jednako dobro zbog toga što je on njihov knjigovoða. Vodio je financijsko poslovanje i Tremlettu i Vowchurchu, a kada je kupio stan, Norman ga je pregledao i službeno procijenio, dok se Adrian pobrinuo za prijenos. Od njih trojice u braku je zasada bio samo Adrian. Zahvaljujuæi Prancesci, Martin je ove godine s njim osjeæao povezanost kakvu nije osjetio veæ godinama. Adrian se vjenèao s nekom djevojkom iz bogate obitelji i njih su dvoje živjeli u elegantnoj kuæici u Barnsburvju. Prireðivali su zabave kakve su se Martinu dopadale, ne previše ljudi, gotovo odreda poznanici, prava a ne jeftina piæa, ne švedski stol, nego prava veèera s nekoliko jela. Nije bilo glasne glazbe ni plesanja, a gosti bi stajali uokolo i razgovarali. Martin nije mogao ne razmišljati kako je i Tim vjerojanto priredio Božiènu veèeru i kako je ta zabava vjerojatno bitno drukèija od ove, mraèna, buèna i s dogaðanjima o kojima je bolje i ne razmišljati. U trenutku kada se nakratko našao nasamo s Adrianom, Martin bez razmišljanja reèe Na vašu sljedeæu veèeru volio bih dovesti jednu djevojku... volio bih da je ti i Julie upoznate.

To æe biti za Juliein roðendan u ožujku njegovo mršavo lice poprimilo je onaj koncentriran i intenzivan izraz koji bi znaèio da mu je drago. Stvar je ozbiljna? Ozbiljnija praktièki i ne može biti. Martin se naèas osvrne. Mora se razvesti, trebat æe odvjetnika. Sada je kršio njihovo pravilo da se u društvenim prigodama nikada meðu sobom ne savjetuju. Dovest æu je jednom do tebe, može? Adrian vrlo suosjeæajno reèe Ako ikako mogu pomoæi to dobro znaš. I, Martine èestitam, užasno mije drago. Èestitke su izgledale malko preuranjeno. Znaju se samo mjesec dana. No bio je siguran, posve uvjeren, da mu nitko ne bi odgovarao kao Francesca. I ako, prije nego što postane posve njegovom, moraju proživjeti razvod i muèno natezanje oko imovine i možda nevolje s njegovom obitelji, dobro mora to izdržati, znajuæi da æe se sve to isplatiti, da ga na kraju puta oèekuje Francesca. Russell æe Lindsav povesti u Cambridge vlakom, u petak naveèer, pošto je dovede iz vrtiæa. Martin æe Francescu pokupiti u prodavaonici. Veæ se nekoliko puta pitao zašto ju je ispitivao u vezi s tim što je rekla da Russellovi roditelji žive u Cambridgeu. Dakako da mora znati gdje joj žive svekar i svekrva. Njoj se zacijelo moralo uèiniti da sumnja u nju, kao da misli da mu je lagala. Kada ju je nazvao u prodavaonicu, isprièao se zbog toga nikako mu nije jasno zašto je mislio da žive u Oxfordu, ne želi da ona pomisli daje optužuje za nekakvo varanje. Francesca se samo nasmijala i rekla da je to veæ posve zaboravila, da je to nije ni najmanje uznemirilo. Vrijeme je od Božiæa postajalo sve hladnije i hladnije, snijeg je pao, topio se i onda se zamrznuo. Gospodin Cochrane, u krznenom kaputu zahvaljujuæi kojem je izgledao kao Brežnjev u naoèalama, kasnio je s obzirom na svoje standarde, došao je u osam trideset pet, s gorèinom u glasu objavljujuæi kako je pao na ledu i kako mu se èini da je slomio ruku. Meðutim, buduæi da je susreo poštara i u desnoj ruci držao pismo, a u lijevoj kovèeg, Martin je zakljuèio da vjerojatno ipak pretjeruje. Gospodin Cochrane od svog je vunenog šala naèinio povez za ruku. Kada se Martin raspitao za nju, o šurjakinji nije rekao ništa osim Užasno S gaðenjem je pregledao stan, prstom prelazeæi po prašini na drvu i mumljajuæi kako su neki ljudi beskorisni kada se moraju brinuti sami za sebe. Martin se nije obazirao. Èitao je pismo. Poštovani gospodine Urban, s velikom tugom moram vam priopæiti da je moj otac umro 11. prosinca. Prethodne veèeri izgledao je posve dobro i bio raspoložen, ali ga je kuæna pomoænica u devet ujutro pronašla mrtvog u naslonjaèu. Èini se da je upravo pregledavao poštu i pokraj njega je pronaðen i vaš èek. Nikako mi nije jasno zašto biste mojem ocu slali èek na tako astronomski iznos, ali vraæam vam ga uz isprike zbog toga što ga nisam poslala ranije. S poštovanjem. Judith Lewis Martin je bio užasnut. Je li on svojom dobrotom praktièki ubio jadnog gospodina Deepdenea? Po svemu sudeæi, bilo je upravo tako. Gospodinu Deepdeneu bile su sedamdeset èetiri godine i srce mu možda nije bilo osobito izdržljivo. Iako je znao da æe dobiti novac, sami primitak èeka vjerojatno je

bio nešto posve drugo u odnosu na njegovo nestrpljivo, možda i sumnjièavo, išèekivanje. Martin ga je zamišljao kako otvara omotnicu, kako vadi kratku poruku koja se sastojala od jednog retka, a potom vadi i èek, dok njegovo ostarjelo, umorno srce odjednom što se toèno dogaða za srèanog udara? No, da, što god to bilo, srce mu je zastalo i više se nije pokrenulo u tom èudesnom, nevjerojatnom šoku, tijelo mu je spuznulo u naslonjaèu, èek odlepršao iz beživotne ruke Pripazi kako hodaš po tom ledu, Martine povièe gospodin Cochrane, nadglasavajuæi usisavaè. Pazi na korak, jer je sve vrlo opasno, pogledaj samo moju ruku. Sigurno sam nešto išèašio, stoga se nemoj iznenaditi ako sljedeæi tjedan ne doðem, Martine. Smrt gospodina Deepdenea muèila je Martina veæi dio dana. Jedan klijent, perspektivni pjevaè countrvja, izveo ga je na objed, ali zapravo nije nimalo uživao i èinilo mu se da mu baš ne uspijeva objasniti, uz kavu, zašto bi se troškovi ureðivanja glazbenog studija u pjevaèevoj kuæi u Hampsteadu mogli odbiti od porezne osnovice, a troškovi postavljanja bazena ne bi mogli baš nikako. Bez prestanka je zamišljao gospodina Deepdenea, kojeg je vidio kao malenog, pognutog i krhkog starèiæa, kako èita iznos naveden na onom èeku, a onda tu bol koja mu je protutnjala rukom i prsnim košem. Griješi li kada èini to što èini ili pokušava èiniti? Igra li se Boga bez primjerene mudrosti i iskustva neophodnih svakom bogu? Svojim je filantropskim zalaganjem dosada, èinilo mu se, uspio samo prestrašiti jednu staricu toliko da više ne može spavati i šokirati jednog starca toliko da je umro. Dakako, tu je još i Suma Bhavnani, ali, koliko on zna, Suma Bhavnani je mogao i umrijeti na operacijskom stolu. Ipak, njegov je projekt svakako toliko jednostavan samo pružiti dom šaèici ljudi u nevoljama koji velikih problema imaju upravo zbog neodstatka stambenog prostora u Londonu. Pismom je izarzio suæut Judith Lewis i zbog toga se poèeo osjeæati bolje ili je možda stvar bila u tome što je znao da æe veæ za sat biti s Francescom. Gospodin Deepdene je, naposlijetku, mogao doživjeti srèani udar i bez obzira na njegov èek. Bio je star, veæ je odavno napunio sedamdeset, i ljudi bi rekli da je lijepo otišao s ovog svijeta, tako umro usred života Floreal je blistao od svjetla plamene boje, izloga ispunjenog teglama ružièastih ciklama. Francesca je izišla u onoj ružièastoj baršunastoj haljini. Vjerojatno se upravo preodjenula, pošto je ona druga djevojka otišla, samo za njega. Ako se moglo reæi da se Martinu nešto uopæe nije dopadalo u vezi s Francescom, to je bila njezina odjeæa. Najèešæe je na sebi imala traperice, suknje s naborima i spuštenim porubima, bezobliène tunike, antikne bluze, marame, velike i široke pulovere na kopèanje, šalove s resama. Odijevala se kao nekoæ hipiji, bila u iskrzanim èizmama od sedam milja koje su joj provirivale ispod pamuène suknje posute cvjetnim uzorcima. Ništa od toga nije moglo umanjiti njezinu ljepotu, samo ju je prikrivalo. Ali u tom ružièastom baršunu, njezina je ljepota bila naglašena haljina je ocrtavala njezino krhko vitko tijelo, uzak struk, dugaèke noge, a ta je ružièasta boja bila identièna boji njezinih obraza. Ona ga zagrli i nježno poljubi. Èim su se našli u stanu, dao joj je božièni dar. Te boèice od brušenog stakla sa srebrnim zatvaraèima s vremenom su mu poèele izgledati nekako neprimjereno, tako da je nakon onog objeda s countrvpjevaèem kupio i nešto parfema Ma griffe kako bi ih napunio. Bilo je to neobièno, ali premda se divila boèicama i rekla da su lijepe, zapravo i prelijepe, da još nikada nije vidjela nešto toliko

elegantno i divno, on je nekako nasluæivao da je razoèarana. Upitao ju je izravno, no ona je rekla ne, nimalo, stvar je samo u tome što ona njemu nije kupila ništa i zbog toga osjeæa krivnju. Pošto su veèerali on je ispekao odreske, a ona priredila salatu on ju je upitao oèekuje li Russell da ga ona nazove, no ona je rekla da su se ona i Russell gadno posvadili i da ne razgovaraju. Stvar je bila u tebi, Martine. Rekla sam mu da volim jednog drugog muškarca. Martin je uhvati za ruke. Ona mu se primakne na sofi i položi glavu na njegovo rame. Napustit æeš ga, rastati se i udati za mene, zar ne? To želim, ne znam... Ništa te ne može sprijeèiti. Ja te volim a ti kažeš da voliš mene... I volim te, Martine! Možeš ostati ovdje. Možemo sutra otiæi onamo gore i pokupiti tvoje stvari. I više se nikada ne moraš vratiti onamo. Ona ne reèe ništa, nego ga samo zagrli. Kasnije, u spavaæoj sobi, promatrao ju je kako se razodijeva. Èinilo se da joj to nimalo ne smeta, nije bila lažno skromna, i nije se željela provokativno pokazivati. Svlaèila se razmjerno polagano i koncentrirano, poput malog djeteta. Tijelo joj je bilo iznimno bijelo s obzirom na to daje imala tako tamnu kosu i oèi. Struk joj je bio uska stabljika, gležnjevi i stopala elegantni. Nekako je uspijevala biti ekstravagantno mršava, a ipak puna oblina i bez uglatih dijelova. On se prisjetio onih mladih vila na crtežima Arthura Rackhama a onda, dok je odlagala odjeæu na jednu stolicu, okrenula mu je lijevu stranu. Na nadlaktici su se vidjele gadne modrice i nekakva crvena kontuzija na podlaktici. Ali to nije bilo ništa u odnosu na modricu na boku, crnu, plavu i oteèenu, koja se stranom bedra spuštala sve do koljena. Francesca! Odmah je shvatio da bi ona bila više voljela da to nije vidio. Bezuspješno je pokušala pokriti tijelo rukama. Za ime Božje, kako ti se to dogodilo? Objašnjenje mu ni u snu ne bi palo na pamet, on nikada nije živio u takvome svijetu, da nije ugledao taj stid i jad u njezinim oèima i tako se prisjetio kako je spomenula svaðu. Ne želiš valjda reci da te Russell? Ona kimne. I nije prvi put. Ali ovaj je put bilo najgore. On je nježno uzme u naruèje, privijajuæi to pretuèeno tijelo. Moraš doæi k meni reèe joj tiho. Moraš ga napustiti, više se nikada ne smiješ vratiti. Ali sutradan mu nije dopustila da ode po njezine stvari u kuæu u Fortis Green Laneu. Po završetku vikenda ponovno se mora vratiti kuæi, kao što je dogovoreno, mora doæi kuæi prije nego što se Russell i Lindsav vrate. Martin nije ustrajavao. Ni na kraj pameti nije mu bilo pokvariti ta njihova tri dragocjena zajednièka dana. U subotu poslije podne otišli su u kupovinu u Hampstead. Martin još

nikada nije s nekom ženom obilazio prodavaonice odjeæe i sada je utvrdio da mu je to dosadno i da ga uzbunjuje, istodobno. Francesca se neumjereno divila kaputu i haljini od sivog antilopa, konusnim hlaèama od žutobijele kože i haljini koja je Martinu izgledala posve nepraktièno, buduæi daje bila izraðena od nabranog prozirnog svijetlosmeðeg sifona. Francesca nije uoèavala cijene, to je znao, jer je u takvim stvarima bila naivna, poput djeteta u prodavaonici igraèaka. U jednom trenutku palo mu je na pamet da bi joj mogao kupiti onaj kaput i haljinu, no onda je uvidio da je cijena tri stotine funti, a trenutaèno na tekuæem raèunu nije imao toliko. Usto, što bi joj rekao Russell što bi Russell uèinio kada bi kuæi donijela nešto takvo? Na koncu, buduæi da je izgledala tako žalosno, zamolio ju je da mu dopusti kupiti pulover kratkih rukava koji joj je posljednji u nizu privukao pozornost. Martinu se èinilo da je petnaest funti upravo apsurdna cijena za takvo što, ali to mu nije bilo važno pod uvjetom da usreæuje Francescu. Otišli su u kazalište, a potom na veèeru u Inigo Jones. Norman Tremlett neoèekivano je svratio ujutro oko pola jedanaest. Francesca je tek bila ustala i iz kupaonice je izišla u kuænom ogrtaèu. Bilo je više nego oèito da ispod njega nema ništa. Martin je uz veliku kolièinu ponosa i užitka uoèio kako se Normanove oèi uzbuðeno okreæu, kao u psa koji prati let muhe. Zadržao se na kavi. Francesca se nije potrudila odjenuti se. Bila je poprilièno nesvjesna dojma koji izaziva, te je tako sjedila i ozbiljno prièala o predstavi koju su sinoæ gledali, kao da joj je Norman brat ili kao da ona na sebi ima odijelo od tvida i bakandže. Tiha voda prošapæe Norman s divljenjem kada ga je Martin pratio do ulaza. To za tebe nikada ne bih pomislio. Èesto se upuštaš u takve stvari? Duboko u sebi, Martinu se zapravo sviðalo da ga smatraju velikim zavodnikom. Ali nije bilo u redu dopustiti takvo što, jer to je više govorilo o Francesci, o njezinoj kreposti, ako ta rijeè danas uopæe nešto znaèi. Vjenèat æemo se. Stvarno? Doista æete se vjenèati? Pa to je savršeno, èudesno. Norman je još oklijevao na pragu. Na vjenèanju reèe pretpostavljam da æe ti Adrian biti kum? Martin se nasmije. Neæe biti takvo vjenèanje. Tako... U redu. Nema problema. Samo ako trebaš nekoga, znaš što mislim... znaš kome se možeš obratiti. Na Novu godinu Francesca je odjenula pulover koji joj je kupio. Zbog kratkih rukava vidjele su se modrice na ruci, tako da se omotala jednom od svojih marama. U èetiri je rekla da bi trebala poæi. Pokupit æe stvari, otiæi i zaustaviti taksi negdje u Highgate High Streetu. Russell i Lindsav kuæi æe se vratiti najkasnije do šest. Dakako da æu te odvesti kuæi, Francesca. Dragi moj Martine, doista nema potrebe, doista, nema. Ponovno je padao snijeg i veèeras æe se zamrznuti i mogao bi se negdje otklizati. Nema potrebe da opasnosti izlažeš svoj lijepi automobil.

I taksi bi se mogao negdje sudariti i oštetiti lijepu tebe. Osim toga, inzistiram na tome da te povezem, i ovaj put neæu odustati. Russela neæe biti, neæe nas vidjeti kako dolazimo, ako te to brine. Odvest æu te kuæi i pokušaš li me sprijeèiti, jednostavno æu te na silu ugurati u auto. Dobro? Da, Martine, dakako. Neæu se više prepirati. Ti si prema meni tako divan i drag, a ja sam užasna, nezahvalna djevojka. Ne, nisi reèe on. Ti si anðeo i ja te volim. Nikada nije osobito razmišljao o njezinoj kuæi, no sada kada æe je vidjeti, osjeæao je kako ga obuzimaju nemir i znatiželja. Vjerojatno se veæ vozio Fortis Green Laneom, ali se toga nije mogao sjetiti. To je zapravo Finchlev, taj dio grada, na granici Muswell Hilla. I dok je Francesca pakirala stvari, on je ulicu potražio u Atlasu Londona. Na temelju tog zemljovida nije bilo moguæe odrediti je li to podruèje ofucanih kuæa u nizu, raskošnih kuæa u predgraðu ili je, pak, rijeè o opæinskim stanovima. Ona iziðe iz sobe i on joj pomogne navuæi plavocrveni prugasti kaput s kapuljaèom. Da sam znala da æe biti toliko hladno reèe ona ponijela bih krzneni kaput. Tada mu uputi jedan od onih svojih ozbiljnih, vrlo mladenaèkih, osmijeha. Imam stari bakin krzneni kaput. Kada se vjenèamno, kupit æu ti nerc. Bit æe to moj vjenèani dar. Uputio se North Hilom i skrenuo u Finchlev High Road. Fortis Green Lane vodio je od Fortis Green Roada prema Colnev Hatch Laneu. Francesca mu nije davala upute, nije bila od takvih žena. On je stekao dojam daje, kada bi bila s njim, zadovoljna time da mu dopušta organizirati stvari i usmjeravati njezin život prema sebi. Nije bila toliko pasivna koliko ljubazno popustljiva. On je iz Fortis Green Roada skrenuo lijevo i tako su se našli u njezinoj ulici. Sada se veæ poèeo spuštati mrak, a ono malo preostalog danjeg svjetla bilo je prozraèno i plavo. Svjetiljke žute poput gorušice, krajnja opreka toj plavoj boji, sada su se palile u Fortis Green Laneu. Bila je to dugaèka, široka i vijugava cesta, nesrazmjerno široka s obzirom na malene, zdepaste kuæe koje su se nalazile i s jedne i s druge strane. Tu i tamo naišli bi i na kakav kratki viktorijanski niz, kuæe od crvenih opeka i s tri etaže, ali prevladavale su male i niske kuæe, koje su veæ malo kasnije postale i jedino obilježje te ulice. Bile su podignute u blokovima, po èetiri u svakom bloku, neke sa smeðom štukaturom, neke od vrlo blijede opeke anemièna izgleda s malenim prozorima metalnih okvira i plitkim krovovima od valovitih crj epova. U vrtovima pred kuæom snijeg je pokrivao travu. To nisu bile loše kuæe, to nije bila prljava sirotinjska èetvrt, no Martinu se uèinilo da bi bio pripravan uèiniti bilo što samo da ne mora živjeti u takvoj kuæi. Duboko u srcu, oduvijek je prezirao ljude koji žive na takvim mjestima. Nije li Russell Brown, tridesetpetogodišnji muškarac i oèito ne propalica i lijenèina, nego profesor i pisac, supruzi mogao osigurati nešto bolje? Jadna Francesca Kuæa na broju pedeset èetiri nalazila se na završetku jednog bloka, a to je znaèilo da ima ulaz sa strane. Nalazila se na uglu jedne pokrajnje ulièice depresivna naziva, Hill Avenue, u kojoj su se nalazile sliène kuæe koje su se nizale u daljinu i gubile u sutonu. Njihovi su krovovi bili toliko niski da su se preko njihovih vrhova vidjele grane drveæa za koje je Martin zakljuèio da se nalaze u Coldfall Woodu. Izišao je iz automobila i pomogao Francesci. U njezinoj kuæi nije bilo ukljuèenih svjetala. Suprug i dijete još se nisu vratili. Noseæi njezin kovèeg, Martin je poèeo otvarati malena vrata u bijeloj ogradi od kovanog željeza.

Ne smiješ ulaziti, dragi. Ona ga je uhvatila pod ruku, nervozno zagledana u njegovo lice. Bi li to nešto osobito znaèilo kada bismo se Russell i ja susreli i upoznali? Jednom æemo se svakako vidjeti. Uvjeren sam da meni ne bi bista uèinio. Ne bi, ali mogao bi kasnije nešto uèiniti meni. Logiènost te izjave bila je oèita. Veæ je vidio one modrice. Nije bio osobito razoèaran što neæe vidjeti unutrašnjost njezine kuæe. U usporedbi s time što je osjeæao zbog rastajanja s njom, zbog toga što je neæe vidjeti možda i cijeli tjedan, to nije bilo ništa. Nije oèekivao da æe ga na rastanku poljubiti, buduæi da bi ih mogao vidjeti netko od susjeda, no to je ipak uèinila. Vani, na ulici, zagrlila ga je i poljubila u usta, na trenutak se zadržavši tako priljubljena uz njega. Ali Prancesca je bila takva, odviše nedužna da bi bila svjesna okrutnosti i zlobe u srcima drugih. On se vratio u automobil. Ona je tako stajala, mahala mu, malenog i vedrog lica blijedog od uliène rasvjete, prelijepe kose pokrivene kapuljaèom. Okrenuo je automobil kako bi se vratio putem kojim su i došli, a kada je ponovno pogledao, nje više nije bilo. ll Premda je Prancesci povjerio veæi dio onoga što mu se dogaðalo u prošlosti, opisao joj okolnosti u kojima sada živi i èemu se nada u buduænosti, Martin joj nijednom nije spomenuo svoj dobitak na kladionici. I nije znao zašto. Možda stoga što ona još. uvijek živi sa suprugom. U glavi je veæ imao nekakvu napola dovršenu predodžbu po kojoj je Russell Brown bio gad nad gadovima, unatoè obrazovanju i nadarenosti. Što bi se dogodilo da Francesca Russellu isprièa da je muškarac kojeg voli na nogometnoj kladionici osvojio stotinu tisuæa funti? Kada bi znao za to, Russell bi mogao pokušati od njega iznuditi novac. Martin je mislio kako æe Prancesci reæi tek pošto napusti Russella i pošto se doseli k njemu, u Cromwell Court. Nakon tog vikenda, kao što se i pribojavao, nije je vidio sve do sljedeæeg ponedjeljka. Taj dan poslije podne nazvao gaje dr. Ghopal i rekao mu da je Suma Bhavnani operiran petog sijeènja i da je zahvat bio više nego uspješan. Ta je novost na Martina djelovala vrlo okrjepljujuæe. Ipak je moguæe igrati se Boga. U vrijeme objeda s Caroline je pojeo sendviè u Victoria Stakesu, a ona ga je poèastila dugaèkom i tužnom prièom o nekom mladom paru, njezinim prijateljima, koji za unajmljeni namješteni stan plaæaju šezdeset posto jedne i druge plaæe. Nemaju djece i djevojka ne može roditi, tako da opæinski stan, rekla je Caroline, ne mogu dobiti još pet godina, ako i tada. A namješteni stan u kojem žive sastoji se od èetiri hladne sobe u Friern Barnetu. Nekoliko puta slagavši o tome kako zna nekoga tko zna nekoga tko bi u travnju možda mogao imati nenamješteni stan za iznajmljivanje, Martin je iz Caroline uspio izvuæi ime i adresu tih ljudi. Te veèeri, pošto je Francescu izveo na veèeru u Cellier du Midi i taksijem je poslao kuæi, Russellu, na svoj je popis dodao i to novo ime. Na popisu su sada bili gospoðica Watson, gospodin Deepdene, gospoða Cochrane, gospoða Finn?, Richard i Šarah Gibson. On sada prekriži gospodina Deepdenea, doda upitnik iza gospoðe Cochrane. A onda napiše pismo Gibsonima, na poèetku spominjuæi povezanost s Caroline Arnold, zatim ih pitajuæi bi li se jednom u tijeku tjedna našli s njim, kako bi razgovarali o smještaju koji bi im on mogao ponuditi. Oèito ne bi bilo mudro veæ u tom uvodnom pismu smiono navesti da on dijeli novac u velikim kolièinama. Kako je to samo loše djelovalo na gospoðicu Watson i na gospodina

Deepdenea. Bit æe bolje s njima se naæi i razgovarati oèi u oèi, što je vjerojanto trebao uèiniti i još uvijek može uèiniti s gospoðicom VVatson. Prancesci više nije spominjao napuštanje Russella. Nekako se bio nadao da æe ona nešto reæi. Možda se njoj to nije sviðalo, ona je tako samozatajna djevojka. Kada se sljedeæi put vide, on æe inzistirati na dogovaranju posve konkrentih planova. Hodao je amotamo stanom, razmišljajuæi o tome kako æe im biti kada ona bude stalno ondje. On æe, dakako, kupiti trodjelnu garnituru i tu trsku staviti u spavaæu sobu. Ili je može smjestiti na balkon, bio bi to napredak u odnosu na one dvije ofucane ležaljke. U kupaonici treba staviti novi sag. Prancesci bi se to dopalo, bijeli sag, mekan, s dugaèkim vlaknima. I možda bi trebao kupiti garedrobni ormar onaj je mali ormar prepun njegove odjeæe i toaletni stoliæ. Gospodin Cochrane vjerojatno æe podiæi veliku prašinu kada dozna da Martin živi s nekom ženom. Martin je toèno mogao zamisliti njegovo lice i opaske. Njih se dvoje uvijek mogu držati kao da su vjenèani ili, kada je veæ rijeè o tome, on može otkazati gospodinu Cochraneu, a kuæanske poslove onda može obavljati Prancesca. Kada jednom napusti Russella, Martin ne želi da nastavi raditi u onoj prodavaonici cvijeæa, kao ni bilo gdje drugdje. Richard Gibson nazvao ga je vjerojatno samo satdva nakon što je primio Martinovo pismo. Bio je otvoren i zvuèao sumnjièavo. Èujte, gospodine Urban, Šarah i ja veæ smo se nekoliko puta gadno razoèarali u takvim stvarima. Ako doista imate èvrstu ponudu, to je lijepo i zahvalan sam vam, ali ako je to samo nekakva moguænost ili ima izgleda da onamo uskoèi netko drugi i to nam ugrabi pred nosom u tom sluèaju više radije ne bih doznao ništa. I bit æe najbolje da vam odmah sada kažem da ne možemo platiti polog ni doplatak ni nešto slièno, jer jednostavno nemamo novca. Martin mu reèe da je ponuda èvrsta i ozbiljna i da uopæe nema govora o nekakvom pologu, ali i da bi o tome radije razgovarao kada se vide. Richard Gibson reèe kako bi mu odgovarala bilo koja veèer tijekom sljedeæeg tjedna, što prije to bolje, tako da se s Martinom dogovorio za ponedjeljak, u Friern Barnetu. U subotu se ranije vratio iz Flaska jer je Francesca trebala doæi u dva. Došla je u dva i pet, u puloveru koji je dobila od njega i mirišuæi po Ma Griffeu. On joj je odmah poèeo prièati o svojim planovima za stan kada se ona doseli. Kada æe reæi Russellu? Kada æe ga napustiti? Pretpostavlja da æe ona željeti i puno drugih stvari, kao i odjeæe, tako da æe morati... Ne mogu doæi živjeti ovdje, Martine. Glas joj je bio prigušen i nervozan, a u meðuvremenu je poèela nemirno kršiti ruke u krilu. On ju je samo nepomièno promatrao. Kako to misliš, Francesca? Dugo sam razmišljala o tome i zbog toga se osjeæam užasno. Ali to nije moguæe. Kako bismo mogli živjeti ovdje? Ne bismo imali dovoljno mjesta. Ne bismo imali dovoljno mjesta? Bio je osupnut. Samo je glupo ponovio njezine rijeèi. Kako to misliš, ne bismo imali dovoljno mjesta? U okolnim su stanovima gotovo odreda braèni parovi. Imamo ovu veliku sobu i spavaæu sobu i veliku kuhinju i kupaonicu. Što još želiš?

Nije stvar u tome što želim, Martine, to dobro znaš. Stvar je u Lindsav. Gdje bismo smjestili Lindsav? Zacijelo je glup ili krajnje tup, razmišljao je sada, ali doista mu ni u jednom trenutku nije palo na pamet da æe ona sa sobom povesti i dijete. Za njega je Lindsav bila dio Russella, odnosno, ona i Russell bili su dio života koji se živi u Fortis Green Laneu. Napuštajuæi taj život, Francesca æe napustiti i sve što mu pripada, zidove, namještaj, supruga, dijete. Ali, dakako da ne može biti tako, to je trebao znati. Trebao je znati neizravno, ako veæ ne i na temelju iskustva, da majka ne napušta dvogodišnje dijete. Lindsav æe sada biti njegovo dijete. Ta ga je pomisao duboko uznemirila. On podigne pogled i ugleda Francescine žalosne oèi. Ona nikada neæe spoznati koliko je truda morao uložiti kako bi rekao to što je rekao. Može spavati ovdje ili imati krevet u našoj sobi. Oh, Bože, doista mi otežavaš situaciju. Dragi Martine, zar ne uviðaš da nikako ne bi bilo u redu da nas troje živimo tako natisnuti. Bilo je teško odrediti kada bi se Francesca zarumenjela od nelagode, jer su joj obrazi uvijek bili tako ružièasti. Tada bi nas vidjela u postelji zajedno. Sada vidi tebe i Russella. On joj je otac. Ne mogu svoju malu djevojèicu odvesti od oca, iz doma i iz njezine vlastite sobe i dovesti je ovdje gdje æe spavati u dnevnoj sobi ili na kauèu ili takvo što. Usne su joj podrhtavale. Kada ju je zagrlio, ona je položila glavu na njegovo rame i èvrsto se privila uz njega. Oh, Maritne, razumiješ, zar ne? Pokušat æu, dušo. Ali koja je uopæe druga moguænost? Nema nièeg drugog. Ponos mu je bio povrijeðen jer je odbacila njegov dom i sada je pomislio na onu malu kutiju u kojoj ona živi. Pošto je otišla, prema njoj je poèeo osjeæati ljutnju. Oèekuje li od njega da napusti svoj stan koji voli i kupi kuæu ili takvo što samo da bi smjestio dijete koje je ona rodila nekom drugom muškarcu? Tu misao odmah je zamijenila jedna druga rijeè je o njegovoj Francesci, njegovoj ljubavi, o kojoj se izražava tako grubo. Pronaæi æe neki naèin, dakako da æe nešto smisliti. Èim Francesca Russellu kaže da traži razvod, moguæe je i da on ode. Nije li to uobièajeno za muževe? Martin se sada pitao bi li se kako mogao natjerati, recimo na dva dana u tjednu, živjeti u toj kuæi u Fortis Green Laneu. U ponedjeljak naveèer u dogovoreno je vrijeme, u osam, došao u Friern Barnet. Stanje bio onako loš kako mu je Caroline i opisala, s golim, umrljanim podnim daskama, zidovima prepunima tragova tuðih slika i postera. Djelomièno je bio namješten ivericom i plastikom iz Woolwortha, a djelomièno borovinom iz razdoblja prije Prvog svjetskog rata. Gibsonovi su mu poslužili Nescafe i više puta rekli koliko su iznenaðeni što je toliko mlad. Šarah Gibson bila je blijeda, podosta krupna i tamnokosa, u licu nalik na Elizabeth Barrett Browning1, dok je njezin suprug bio svijetao i uspravan, nalik na kakvog gardijskog èasnka, premda se zapravo pokazalo daje vratar u bolnici i da zaraðuje trideset sedam funti na tjedan. Kada im je Martin rekao a uvidio je da mu to pada vrlo teško, èak je poèeo i mucati da im kani dati novac za kupnju stana, nisu mu vjerovali.

1 engleska pjesnikinja 180661. Ali zašto? ponavljala je Šarah Gibson u beskraj. Ne poznajete nas. Zašto biste nam željeli darovati novac? Martin im reèe da je dobio podosta novca, što je, strogo uzevši, i bilo toèno. Objasnio im je i motive. Èak i opisao iskustva s gospoðicom Watson i gospodinom Deepdeneom. Želi pronaæi neki mladi par, rekao je. U redu, to je lijepo za vas, ali što je s nama? Cijeli bismo vam život bili dužnici, nekako vezani za vas. Osim toga, vi zacijelo želite nešto izvuæi iz cijele te prièe. Martin se osjeæao bespomoæno. Više nije znao što bi rekao i veæ je žalio što ih je uopæe posjetio. A onda Richard Gibson reèe Ako doista mislite ozbiljno, posudit æemo novac od vas. Hoæu reæi, oboje smo nastavnici, samo što ne možemo dobiti posao. Posudit æemo od vas, a kada dobijemo valjani posao, poèet æemo vam otplaæivati dug, kao zajam. To nije bilo u skladu s Martinovim željama, ali je bilo jedino na što su Gibsonovi bili voljni pristati. On im je rekao da æe to morati iæi preko jednog njegovog prijatelja koji je odvjetnik. Njegov prijatelj, Adrian Vowchurch, napisat æe ugovor za beskamatnu pozajmicu i za dandva javit æe se Gibsonu. Šarah Gibson nepomièno gaje promatrala, smetena i namrštena. Dok je pratio Martina iz stana, njezin suprug reèe Najiskrenije oèekujem da se s vama više neæemo ni vidjeti ni èuti. Znate, ne vjerujem vam. Jednostavno ne mogu. Vrijeme æe pokazati reèe Martin. Bio je bijesan. Ne toliko prema Gibsonovima, koliko prema svijetu, društvu, takozvanoj civilizaciji, koja je zacijelo u poprilièno užasnom stanju kada èovjek ne može postupiti altruistièki a da ljudi oko njega ne misle da je lud. Šarah Gibson misli da je shizofrenièar, to joj je jasno vidio u oèima. Automobilom je prešao North Circular Road i ušao u Colnev Hatch Lane, prolazeæi vrlo blizu Francescine kuæe. Ali Francesca sada zacijelo nije ondje, ponedjeljak je i otišla je kod Annabel, to mu je rekla u subotu. Koliko bi je samo sada volio vidjeti! Možda je došlo vrijeme da joj isprièa za onaj novac i kako je došao do njega, ili, ako ne to, bilo bi jednostavno divno biti s njom, razgovarati s njom. Sada je bio svjestan neèega što prije nego što ju je upoznao nije nikada osjetio usamljenosti. Bilo je veæ gotovo devet sati. Zašto ne bi mogao otiæi do Annabel u Frognalu, pokupiti je i odvesti kuæi? Nije znao Annabelino prezime, ali znao je u kojoj kuæi živi. Nakon drugog sastanka, parkirao se ispred njezine ograde, kako bi se oprostio od Francesce. Bi li joj smetalo da sada doðe po nju? Èinilo mu se da ne bi. Ona je upoznala Normana Tremletta u njegovom stanu, a sada je vrijeme da on poène upoznavati njezine prijateljice. Unatoè svim uvjerljivim razlozima, dok je prelazio Hampstead Lane osjeæao je strepnju i strah. Annabel zna za njega, govorio je samome sebi, za njegovo postojanje zna èak i Russell. Ne èini ništa nedopušteno ni neèasno, jednostavno svraæa u prijateljièinu kuæu, dolazi po ženu koja æe mu

postati suprugom. Mladiæi širom Londona sada èine isto. Pokraj Whitestone Fonda ušao je u Branch Hill. Ostaci snijega još su se mjestimièno vidjeli na smeðem travnjaku Judges Walka. U zraku se nazirala maglica, vlažan ledeni dašak. On parkira automov bil, dijelom na ploèniku, na vrhu Frognala i prijeðe ulicu. Èim se naðe nasamo s Francescom reæi æe joj da kani oglasiti prodaju stana i kupiti kuæu za njih troje. Bi li pristala s njim živjeti u Cromwell Courtu dok to ne sredi? Kuæa ispred koje se te veèeri u studenome parkirao bila je velika, gotovo vila, s vrtom ispred ulaza prepunim grmova bez lišæa i malenog sivog alpskog bilja koje se prelijevalo preko stuba i rubova žardinijera. Izgledalo je da je podijeljena na tri stana i Martin je ostao poprilièno zateèen uvidjevši da su zvonca oznaèena samo brojevima, ne i imenima. Za prethodnog dolaska gotovo i nije primijetio tu kuæu, no sada, dok je promatrao smeðe opeke i drvene elemente, crvenu šindru i crvene ploèice, naoko bezbrojne prozore i s obiènim i s obojenim staklom, pitao se kako neka mlada djevojka koja živi sama, koja je Francescina prijateljica i suvremenica, ima novca za stanovanje u takvoj kuæi. A onda je, buduæi da mu se èinilo da je najviši kat najmanji i najmanje raskošan, pozvonio na prvo zvonce odozgo. Nakon približno minute, vrata mu je otvorila neka žena. Bilo jj Je vjerojatno èetrdeset, zgodna plavuša, vrlo elegantno odjevena, osim što je na nogama imala kitnjaste papuèe. Martin se isprièa na smetnji. Bi li mu mogla reæi u kojem od tih stanova živi neka Annabel? Došao je po svoju zaruènicu, koja je njezina prijateljica. Martin se blago lecnuo nazvavši neèiju suprugu svojom zaruènicom, ali to je ipak zvuèalo nekako dolièno, što mu je sada bilo potrebno. Annabel? ponovi žena. Ovdje nema nikoga po imenu Annabel. Ali mora biti. Mlada djevojka, živi sama. Na najvišem smo katu moja dva sina i ja. Gospodin i gospoða Cameron su u sredini. Oni su postariji i nemaju djecu. U prizemlju su sir John i lady Bidmead, onaj slikar, vjerojatno ste èuli za njega. Kuæa je njihova oni su vlasnici. Poznajem ih dvadeset godina i posve sigurno nemaju kæi. Martinu tada, dok je to slušao, sine da Prancesca zapravo i nije pokazala na tu kuæu i rekla da Annabel živi u njoj. Moguæe je da je mislila na susjednu kuæu. On ode do prvih susjeda, ponešto manjeg zdanja, koje je imalo zajednièki zid sa sljedeæom susjednom kuæom. Otvorio mu je postariji muškarac. Vlasnica kuæe bila je neka gospoða Frere koja je koristila cijelu kuæu i koju je on nazivao svojim i supruginim poslodavcem. Martin je obišao još dvije kuæe, no ni u jednoj nitko nije ni èuo za nekakvu Annabel. Zapanjenost koju je osjeæao pomalo je ublažila razoèaranje zbog toga što se nije vidio s Francescom. Pokušao se prisjetiti što se dogodilo one veèeri, dvadeset sedmog studenoga. Ona je izišla iz automobila, okrenula se prema njemu i rekla Doði po mene u prodavaonicu a onda se izgubila u gustoj kiši. Kiša je lijevala i nije uspio vidjeti osobito puno, ali je znao da ga je zamolila da se parkira ondje, rekla da Annabel živi upravo ondje. Je li Annabel u tom sluèaju izmišljena osoba? Je li je Francesca jednostavno izmislila? U misli mu se ponovno vratila ona zbrka u vezi s prebivalištem Russellovih roditelja. Prvi je put navela Oxford, to zna pouzdano. Ušao je u svoj stan i, ne ukljuèivši nijedno svjetlo, sjeo kraj prozora, zagledan u

London. Vidio je svjetlucave tornjeve kako se gube u magli, vidio ih je, a ipak nije vidio ništa. On sada zatvori oèi. Annabel kao izmišljotina koju navodi Russellu kao alibi zapravo je logièna i uvjerljiva ali njemu? Koji bi joj pritom uopæe mogli biti motivi? Možda živi nekakav izmišljeni život u izmišljenome svijetu, veæ je èuo da postoje takvi ljudi. Možda ne postoji nitko od svih osoba koje mu je spomenula ali to ne može biti isitna, dakako da postoje. Russellovo se ime pojavilo u novinama, a u postojanje Lindsav nikako nije mogao sumnjati bila je to èinjenica. On ukljuèi svjetlo, navuèe zastore i u èašu ulije viski. Što mu je došlo da tako sumnja u nju, da u pitanje dovodi same temelje njezina postojanja? Francesca ima male fantazije, ništa više. Blago iskrivljava istinu, kao što neki ljudi èine jer žele izgledati zanimljivije. Te veèeri u studenome rekla mu je da ima prijateljicu koja živi u ekskluzivnome dijelu Hampsteada kako bi na njega ostavila snažan dojam, a kasnije više nije mogla poreæi vlastitu izjavu. Russellovi roditelji vrlo vjerojatno žive u Readingu ili Newmarketu, ali dva velika sveuèilišta na pamet su joj pala kao nešto glamuroznije i intrigantnije. Budan je ležao veæi dio noæi, razmišljao o njoj i pitao se što je prava istina, s vremena na vrijeme osjeæajuæi gotovo neizdrživu muèninu. U posljednje je vrijeme imao naviku nazivati je svakodnevno, ali sada je pustio da proteknu još dva dana bez razgovora s njom. Francesca èetvrtkom ne radi. Rekla mu je da èetvrtkom ide u kupovinu, posprema kuæu i izvodi Lindsav. Možda je to i toèno. Pitao se je li išta od onoga što mu je rekla istina. Otišao je na veèeru roditeljima, uobièajeno druženje tri medvjeda èetvrtkom uveèer. Majka mu je rekla kako ga je jedna njezina susjeda vidjela u kupovini u Hampsteadu s nekom vrlo zgodnom tamnokosom djevojkom, no Martin je odmahnuo glavom i rekao da ga je vjerojanto s nekim zamijenila. Ujutro je nazvao Adriana Vowchurcha i objasnio mu dogovor s Richardom Gibsonom. Adrian nièim nije pokazao da je iznenaðen time što Martin ima petnaest tisuæa funti koje može posuditi, kao ni time što novac želi posuditi bez kamata. Martin je u jedanaest imao zakazan sastanak s jednim klijentom. Upravo za razgovora s tim èovjekom nazvala ga je Francesca. On je morao obeæati da æe je nazvati za pola sata i tih pola sata pokušavati utišati uzbuðenje i strah, dok je klijentu objašnjavao kako mu, kada bi godišnje u inozemstvu zbog posla provodio minimalno trideset dana, dio prihoda možda ne bi bio podložan oporezivanju. Kada se našao sam, ruka mu je u trenutku kada je podizao slušalicu zadrhtala. Objašnjenje cijele prièe s Annabel bilo je toliko jednostavno i oèito da se poèeo proklinjati zbog sumnje u nju i toga što je tri dana tako muèio samog sebe. Dragi, Annabel se preselila neposredno nakon Božiæa. Sada živi u Mili Hillu. Ali za nju nisu èak ni èuli, ni u jednoj od kuæa u koje sam svratio. Glas joj je bio blag i dražesne strpljiv. Raspitivao si se u kuæi u kojoj živi ona stara gospoða? To sam ti upravo rekao, i u sljedeæe dvije prema završetku ulice. Ali nisi bio u èetvrtoj prema završetku?

Ondje živi? Ondje je živjela, Martine reèe Prancesca. Oh, Martine, zar si doista mislio da sam ti lagala, da sam te tako varala? Zar mi baš nimalo ne vjeruješ? Stvar je u tome što nismo istinski zajedno reèe on. U tome što te gotovo uopæe ne viðam. Prolaze dani i dani, a mi se uopæe ne viðamo. Zbog toga se cijelo vrijeme pitam što radiš, postavljam si pitanja o tom tvom drugom životu. Francesca, kada bih dao stan na prodaju i kupio kuæu za tebe, mene i Lindsav, bi li došla živjeti sa mnom ovdje, samo do prodaje stana? Martine, dušo... Pa, dobro, reci mi bi li došla ili ne bi? To ne bi trebalo potrajati duže od tri mjeseca, a onda bismo svi mogli otiæi živjeti u tu kuæu. Reci da hoæeš. Nemojmo o tome telefonom, Martine. Ionako me trebaju u prodavaonici. Bio bi joj poslao cvijeæe, no to bi bilo posve besmisleno i uzaludno. Umjesto toga, kada je u ponedjeljak išao po nju u cvjeæarnicu kupio joj je kutiju ruèno izraðenih èokoladnih bombona. Automobil je prakirao u Hillside Gardensu, u èetvrt do šest, i kroz hladnu se i maglièastu tamu spustio do cvjeæarnice. Siva magla kroz koju se nejasno probijalo naranèasto svjetlo prodavaonici je pridavalo zagonetan izgled nekakve èudesne špilje. Francesca nije bila sama. S njom je bila i Lindsav, koja je sjedila na pultu i zabavljala se trganjem perastih listova s pampastrave. Vrtiæ nije radio reèe Francesca. Pokvarilo im se grijanje. Pomislila sam kako bih te mogla nazvati ali doista sam se željela vidjeti s tobom, makar i na kratko. On je zagrli i privije. Imala si naporan dan. Doði k meni i neæeš trebati raditi, moæi æeš cijelo vrijeme biti kod kuæe s Lindsav. Kupit æu kuæu za nas troje. Poslušaj me reèe ona dugo sam razgovarala s Russellom. On kaže da æe mi dati razvod nakon dvije godine odvojenog života, ali problem je u Lindsav. On je obožava, to moraš nekako razumjeti. I kaže usne su joj zadrhtale, imala je poteškoæa s izgovaranjem sljedeæih rijeèi kaže da ako je odvedeni da živi s tobom da æe od suda zatražiti skrbništvo nad njom i da æe ga u tom sluèaju i dobiti! Francesca, ja mislim da su to obiène gluposti. Zašto bi dobio skrbništvo? On zna kako idu te stvari, Martine. Studirao je pravo. Mislio sam da predaje povijest. Pa, dakako, ali studirao je i pravo. Kaže da joj je bio majka koliko i ja, kako dolazi po nju u vrtiæ i kuha joj èaj i uspavljuje ju, i kaže kako bi sud uvidio da se može samostalno brinuti za nju, da je to èesto èinio, te kako bi on vodio moralan život, dok bih je ja odvela da živi u dvjema sobama s mojim ljubavnikom!

Lindsav baci travu na pod i stane tiho cviljeti. Francesca zausti kako bi rekla još nešto o tome što bi Russell uèinio da njegovo dijete odvede pod Martinov krov, no Lidsav je Ijutitim korakom prešla pult i prstima stisnula majèine usne. Ona Martinu, nimalo srdaènim tonom, reèe Kuæi idemo taksijem. Francesca, dopusti da vas odvezem kuæi. Nema šanse da se sada domognete taksija, a magla je sve gušæa. Doista ne, Martine. Francesca se muèila i mumljala, poput Papagena s lokotom. Prestani, Lindsav, spustit æu te na pod. Ali zašto mi ne dopuštaš da te odvezem? Doæi æete kuæi za deset minuta. Martin je oklijevao. Osim toga, misli malo i na mene. Tako bih još deset minuta mogao biti u tvom društvu. Želim vidjeti svog taticu reèe Lindsav. Brine te to što æe me Russell vidjeti? Obeæajem da æu vas ostaviti na stotinu metara od kuæe. Što kažeš na to? U redu, Martine reèe Francesca onim dražesne poniznim glasom koji je toliko volio. Ti nas odvezi kuæi. Nisam željela biti nezahvalna, to je tako lijepo od tebe. Vožnja je zbog guste magle trajala puno duže od deset minuta. Samo nebo, mutno, zagušujuæe, turobno bijelo, bilo se, èinilo se, spustilo kroz tamu na više dijelove Highgatea. Automobili su se ravnali prema stražnjim svjetlima vozila ispred sebe, svjetlima koja su izgledala kao da se njihov slabašni sjaj probija kroz mutnu vodu. Lindsav je sjedila Francesci u krilu, jela èokoladice iz bombonijere koju im je donio Martin. Sviðala joj se veæina okusa, osim ljubièaste kreme i trešnje u alkoholu i kada bi odgrizla komadiæ takvog bombona, ostatak bi nagurala Francesci u usta. Srebrni papiriæi ležali su razbacani po podu Martinovog lijepog èistog automobila. Francesca je jasno vidjela da je Martin povrijeðen zbog tako nemarnog odnosa prema njegovom daru, ali to je nije brinulo. Lindsav mu se ne sviða i to se vidi, a Francesci je to bilo toliko monstruozno da bi, kad god bi joj se uèinilo da bi najradije dignula ruke od svega i jednostavno otišla ili rekla istinu, pomislila na to kako gleda i kako se obraæa Lindsav, te bi stisnula srce i nastavila. Tako ju je gledao i sada, kada su se zaustavili na jednom semaforu. Gledao ju je onako kako uljudan domaæin gleda nezvanog psa koji je došao s njegovim gostom. Znaš, Martine, ubrzo bi napravila pravi kaos u tvom divnom i urednom stanu. Moguæe, ali sve bi bilo drukèije kada bismo imali kuæu. Mogli bismo imati veliku kuhinju i sobu za igranje i imali bismo vrt. Èuj, jasno mi je to što si rekla kako nije u redu dopustiti da tvoje dijete spava na kauèu u dnevnoj sobi, i mislim da imaš pravo. Stoga, recimo da sutra dam oglas u novine, ponudim stan na prodaju i poènem tražiti kuæu za nas troje, a ti ostaneš s Russellom samo dok kuæa bude spremna za useljenje. Što kažeš na to? Ne znam, Martine.

No, dobro, dušo, hoæeš li razmisliti o tome? Hoæeš li, molim te, jer te molim i jer ja to toliko želim? Jer, znaš, više ne znam što bih drugo predložio. Ti ipak želiš doæi i živjeti sa mnom, zar ne? Bilo je toliko hladno i maglovito, a pred njom je bio još dugotrajan i neugodan put. Nije imala snage reæi mu ne. Ona mu dodirne ruku i nasmiješi se. No, dobro. Ne želiš živjeti sa mnom u stanu i ne želiš privremeno doæi onamo dok pronaðemo kuæu, stoga te molim da promisliš o ovoj zamisli. Hoæeš li razmisliti o tome, draga? Doista mi se èini da nikada neæu zausti Prancesca, a Lindsav joj u tom trenutku pokrije usta rukom umrljanom od èokolade. Nije morala dovršiti reèenicu jer je Martin veæ parkirao automobil. Stigli su na odredište. Ona spusti Lindsav na ploènik i iziðe. Vani je bilo vrlo hladno i vlažno, a kiša je kroz maglu prodirala u velikim ledenim kapljama. Martin ju je želio poljubiti, tako da je ona provukla glavu kroz prozor i prema njemu napuæila crvene usne koje je jedna kap veæ ovlažila. Nazvat æu te ujutro, Francesca. Da, može reèe Francesca odsutno. Jednom je rukom držala Lindsav, a drugom uz tijelo privijala bombonijeru. Lindsav ju je povlaèila i Ijutito toptala nogama. I do tada æeš odluèiti? Odgovor æe biti potvrdan, zar ne? Francesca je veæ manjeviše zaboravila što toèno treba odluèiti. I ponovno je rekla da ne zna, ali se uspjela blistavo nasmiješiti, zadržati opcije otvorenima. Martin se odvezao mašuæi, premda s onim povrijeðenim izrazom lica koji bi kod nje svaki put izazvao beskrajnu razdraženost. Èim se automobil izgubio iz vida, uputila se Fortis Green Laneom, u smjeru suprotnom od onog u kojem je nastavio Martin. On ih je ostavio ispred kuænog broja dvadeset šest, a kada su došle do broja pedeset èetiri, Francesca je naèas zastala i znatiželjno pogledala kuæu. U njoj nije bilo svjetla. Pred ulazom se nalazila boca s mlijekom s poklopcem koji je trebao sprijeèiti ptice da kradu vrhnje. Mama, nosi reèe Lindsav. Doista moram? Moram. Lindsav nosi bombone. To je doista ponuda koju ne mogu odbiti. Francesca je podigne, a Lindsay joj u obraz utisne mokar i ljepljiv poljubac, uokolo mašuæi bombonijerom. Možda ne bi bilo loše skrenuti u Hill Avenue? Francesca odbije tu zamisao i nastavi dalje. Ploènik je bio pokriven gustom i blatnjavom sivocrnom tekuæinom koja joj je se lijepila za cipele. Tada je uvidjela da je ono što je dotada smatrala kišom zapravo kondenzirana magla koja kapa s visokog grmlja u vrtovima pred kuæama. Osjeæala se poput neke od onih žena kakvih ima napretek u viktorijanskoj književnosti, žena s kojima se èitatelj susreæe na poèetku poglavlja, kada besciljno lutaju pustopoljinama ili noæu posræu velegradskim ulicama, po najužasnijem vremenu, s djetetom u naruèju. Vrlo je vjerojatno da i ona izgleda kao jedna od njih, u èizmicama na vezanje, dugaèkoj suknji i vunenoj marami omotanoj oko glave, te u starom bakinom krznenom kaputu,

bodljastom i orošenom od kapljica magle. Unatoè hladnoæi i težini male djevojèice, te vlastitom umoru, Francesca se odjednom glasno nasmije. Nije smiješno reèe Lindsav Ijutito. Ne, nije, posve si u pravu, nije ni najmanje smiješno. Ali kad odrasteš, uvidjet æeš da se ne smijemo samo kada je nešto smiješno. Postoje i drugi razlozi. Ja sam zacijelo luda. Zašto sam mu dopustila da nas odveze ovamo gore, Lindsav? Vjerojatno sam bila tako užasno bijesna zbog onog izraza na njegovom licu. Ali jedno ipak znam, više se neæu vidjeti s njim, to više neæu nastaviti, to je kraj, gotovo je. A tata može lijepo otiæi skoèiti u jezero. Lindsav hoæe tatu! Da, ali on se neæe vratiti kuæi prije nas, èak ni s obzirom na ovakav naš tempo, stoga zašuti. Hoæu tatu, hoæu tatu doista si neki puta jako naporna. Hoæu tatu reèe Lindsav. Zgužvavši omot jedne èokoladice, ona ga baci u neèiji vrt. Najprije æemo se voziti autobusom. To æe ti se dopasti, nikada se ne voziš autobusom. Hajde, podigni se malo. Ne bi li mi mogla nekako sjediti na boku? Lindsav joj je odgovorila tako što je ispustila kutiju i prstima joj stisnula usne. Francesca podigne kutiju koja je sada bila umrljana blatom, zareži kroz Lindsavine prste, pretvarajuæi se da grize. Lindsav vrisne od smijeha, povuèe ruku za centimetardva, a onda joj njome opet pokrije usta. Hajde, ludo dijete, smrznut æemo se. Sada su veæ bile izišle u Coppetts Road i Francesca je poèela gledati oko sebe ne bi li ugledala autobusnu postaju, kada je naišao slobodan taksi, koji je možda dovezao nekog pacijenta ili posjetitelja, buduæi da je izišao kroz vrata u ogradi bolnice Coppetts Wood. Vozaè, izgleda, nije znao gdje je Samphire Road, u dijelu grada s oznakom N4, èak ni kada mu je Francesca rekla da nije daleko od postaje Crouch Hill, ali je pristao na to da ga ona vodi. Lindsav je poèela plakati i vrištati jer nije došla do obeæanog autobusa, željela se voziti autobusom i toliko buèila da je Francesca jasno vidjela, po njegovom potiljku, da se vozaè zgražava. Nagurala joj je još èokolade u usta kako bi je ušutkala, a onda su još veæim dijelom puta do kuæe igrale igru rezanja i hvatanja zubima. Vožnja je koštala dvije funte, što si Francesca zapravo i nije mogla priuštiti, ali nije imala izbora. Ploènici su ovdje bili još Ijepljiviji i skliskiji nego u Finchlevju. Taksi ih je dovezao u vrlo depresivno i napola napušteno podruèje, dio grada u kojem su cijeli nizovi ulica bili srušeni, kako bi se otvorio prostor za nove opæinske stambene zgrade. Jutra i jutra blatnjave zemlje stajala su gola izmeðu napola uklonjenih ruševina, a neke su ulice bile tek uski prolazi izmeðu privremenih, tri metra visokih ograda. Èak i za najtoplijeg i najljepšeg vremena, ceste su bile blatnjave, uprljane zemljom koja je ostajala iza kotaèa teških strojeva i kamiona. Sve je odisalo atmosferom privremenosti, otupjelog, beznadnog oèekivanja, kao da zapušteno staro odlazi i prepušta mjesto neèem novom, ali ne osobito privlaènije. Ali Samphire Road se nalazio dovoljno daleko od središta te èetvrti koja je oživljavala da, zajedno s ulicama s kojima se spajao i onima koje su tekle usporedno, bude ostavljen na miru. Samphire Road, s kuæama nalik na bedeme od opeke boje kartona, s vrtovima pred kuæom velièine grobnih mjesta,

tako napadno bez drveæa, moæi æe svojih stotinu godina odživjeti nesmetano i preživjeti barem do 1995. Ulièna rasvjeta boje sumpora pretvarala je maglu u upravo onakvo gusto tijesto kakvo je Samphire Road poznavao u svojoj mladosti. Francesca otkljuèa ulazna vrata na broju dvadeset dva, obojena, nekoliko godina ranije, u boju svježe teleæe jetre, te kroz još jedna vrata s Lindsav uðe u predvorje stana u prizemlju. Unutra je bilo hladno onako kako može biti samo u starim kuæama, bez centralnog grijanja, u staroj kuæi koja je deset sati bila prazna, i to još u sijeènju. Bilo je vlažno i hladno, a zbog te vlage èovjek bi pri ulasku s jezom ustuknuo. Francesca ukljuèi rasvjetu i odnese Lindsav u kuhinju, gdje potom ukljuèi plinski štednjak i elektriènu grijalicu na zidu. U sudoperu je još uvijek stajalo posuðe od doruèka. Ona otkopèa i svuèe slojeve Lindsavine odjeæe, a potom i svoje, te prebaci krzneni kaput preko naslona stolice kako bi se osušio. Njih dvije potom su èuènule ispred otvorene peænice, dlanova ispruženih prema plavoljubièastom plamenu. Nakon nekog vremena Lindsav je rekla da su joj promrzle noge, tako da je Francesca otišla potražiti njezine krznene papuèe. U predvorju je bilo hladno kao na ulici. Stan je imao još samo dvije sobe, dnevnu, sprijeda, u kojoj su se nalazila dva naslonjaèa, stol i klavir, te sofa koja se razvlaèila i tako postajala braènim krevetom, i spavaæu sobu u stražnjem dijelu, u kojoj je spavala Lindsav. Francesca navuèe zastore preko velikog, hladnog prozora od mutnog stakla kroz koji je ulazila hlandoæa i upali plinsku grijalicu. Grijalica æe morati raditi najmanje sat vremena prije nego što æe u taj hladnjak moæi smjestiti Lindsav na spavanje. Kako nigdje nije vidjela papuèe, Francesca ode u drugu sobu takozvanu dnevnu sobu, u kojoj, meðutim, izmeðu studenog i travnja nitko ne bi mogao ugodno sjediti i boraviti te ih pronaðe ispod klavira. Krevet nije bio namješten. Nije bio namješten veæ nekoliko dana, a otkako se Lindsav rodila, kao sofa je poslužio tek petšest puta. Lindsav upita Gdje je moj tatica? Otišao je na neki sastanak o povijesnom Hornsevju. Ne idem u krevet dok ne doðe. U redu, ne moraš. Francesca joj spravi kajganu i prepržene komadiæe crnog kruha. Sjedila je za stolom i pila èaj dok je Lindsav èokoladnim namazom pokrivala kruh i kekse, pa èak i komad peciva. Lindsav je obožavala èokoladni namaz, za objed su morale nositi sendvièe s tim namazom. Francesca sada obriše èokoladu s Lindsavine brade, stolnjaka i zida, na kojem je završio jedan komad. Razmišljala je o Martinu. Bio je to pravi raj, boraviti u onom stanu u Cromwell Courtu i u onom toplom automobilu i jesti u Villi Bianci. Obožavala je udobnost i raskoš i èeznutljivo žudjela za njima, možda, razmišljala je, i stoga što ih nikada nije upoznala, što je dosada bila odviše zauzeta preživljavanjem, da bi ih tražila. Onaj ju je vikend s Martinom potresao, ta toplina i opuštenost, tako da je, unatoè dosadi, èak pomislila kako bi mogla postati djevojkom kakvom je smatra. Ne samo umiljatom, poslušnom, pasivnom, privijenom i viktorijanskom, nego djevojkom koja æe se razvesti i udati za Martina, s njim živjeti zauvijek Evo mog tatice reèe Lindsav. Zaèuo se tresak ulaznih vrata, a onda i zvuk brisanja cipela na otiraèu. Francesca nije ustala i premda je Lindsav odmah iskoèila sa svoje stolice, nije se kanila odvažiti na ulazak u taj ledeni hodnik, èak ni

kako bi pozdravila tako dugo oèekivanog oca. On otvori kuhinjska vrata i uðe, pritom iz oèiju uklanjajuæi pramen mokre kose. Bok reèe Francesca. Bok. On podigne djevojèicu, pridigne je visoko u zrak, a onda je zagrli. Kako je moje malo srce? Kako si se snašla u maminom duæanu? Sigurno su te postavili za šeficu. Na melodiju Crvene zastave tada je zapjevao Radnici me mogu poljubit straga, konaèno sam šef od vraga! Oh, Tim reèe Francesca provele smo užasnu veèer Bogu iza leða. Èekaj samo da èuješ našu prièu! Tako mi se èini da više jednostavno nema smisla nastaviti reèe Francesca. Ona i Tim suèelice su sjedili za kuhinjskim stolom, svatko s jedne strane masnih komada papira i primjerka Posta u koji je on omotao ribe i prženi krumpir koji im je donio za veèeru. U kuhinji je sada bilo vrlo toplo i zadimljeno, a prozorskim je staklima klizila kondenzirana vlaga. Lindsav su prije deset minuta odnijeli na spavanje. Možeš li mi, molim te, dati još jednu cigaretu? S njim ne mogu pušiti, jer to nikako ne odgovara mojem imidžu, a to me ubija, znaš. Tim joj doda cigaretu. Blago se mrštio, napuæivši crvene usne. Meðutim, progovorio je vrlo opuštenim tonom, uobièajno razvuèeno, blago ironièno. Da, ali, dušo, zašto sada odjednom odustati? Zašto sada kada sve ide tako iznimno dobro? Hoæu reæi, èak ni u najluðim snovima nismo zamišljali da bi baš tako jako mogao pasti na tebe. Ili nije tako? Tim je pogleda kroz blago sužene kapke. Možda mi moja mala vjeverica nije govorila potpunu istinu kada je rekla da se Livingstone s njom želi vjenèati. Pa, nikada ne govorim potpunu isitnu, Tim, to dobro znaš. Ali tko govori samo istinu? Meðutim, ja ne lažem bez odreðene svrhe. O, Bože, ali zamalo sam zabrljala ono s Annabel, ne? Francesca se zasmijulji, a onda pogleda Tima, zagleda se u one plave oèi ijoš se radosnije nasmije. O, Bože moj. Sada se moramo uozbiljiti. Želim reæi da mi nije jasno èemu to nastavljati kada ništa ne postižemo. Ja æu još samo ostati bez posla. Poène li dolaziti po mene u duæan, morat æu napustiti posao kako bih se sklonila od njega. Što smo uopæe mislili da æemo iz toga izvuæi, Tim? Ne mogu se toèno sjetiti. Dakako da se sjeæaš. Novac. Izglede. Moguænosti. Prilike. Tim pripali jednu Gauloise. I, usput, da æu ja provesti svoju malu osvetu. Nije li to smiješno? Kaže da me voli i sve to, ali mi se zapravo u cijelosti ne povjerava. Nikada nijednom rijeèju nije spomenuo da je dobio na kladionici i zapravo i ne vjerujem da je dobio. Ne vjeruješ u fotografsko pamæenje svog strica Tima? Kažem ti, da umrem i da me otvore, na srcu bi mi pronašli urezanu presliku tog listiæa. Dakako, postoji i ona mala, neznatna, moguænost da gospoðica Urban nije poslala listiæ. Ali ako ga je gospoðica Urban poslala, tada je, u to nema ni traèka sumnje, priskrbila prvu nagradu, ili dio nagrade, ta mala sretnica. Tim je Martina uvijek nazivao ili Livingstone ili, kada bi ga obuzelo ovakvo šaljivo raspoloženje, gospoðicom Urban. Prancesci je, iz razloga koje nije bila u stanju spoznati, premda je pretpostavljala da su perverzni, to lakrdijaško ponašanje bilo gotovo nepodnošljivo seksi. Zbog Tima bi, kada bi bio tako raspoložen, osjetila kako joj klecaju koljena, a to sada nije željela, željela je biti ozbiljna.

No, da reèe ona sada kada si mu poslao one užasne žute krizanteme, rekao si mi da uèinim nešto kako bih stekla njegovu naklonost i navela ga da me malo izvodi u život, jer ima hrpe novca, a nema djevojku. Rekao si kako bi mi mogao dati novac da otvorim vlastitu cvjeæarnicu ili mi barem darivati krupne stvari. Ali nije se dogodilo ništa slièno. Odmah se jednostavno zaljubio u mene. Èak ga toliko ne zanima ni seks dobro, ne onako, jako, jako. Hoæu reæi, ti bi me veæ silovao da sam s tobom bila onakva kakva sam bila s njim. Ali on je zaljubljen, nije da me želi samo ševiti, nego se radi o pravoj ljubavi. A to me može dovesti samo do toga da živim s njim, u njegovom stanu ili u nekakvoj kuæi koju želi kupiti. I èemu sve to? Što æemo imati od toga nastavim li tako, Tim, ako se samo dovedem do mjesta s kojeg moram pobjeæi i skrivati se kako bih izbjegla život s njim? Èovjek bi pomislio, zar ne reèe Tim zamišljeno da bi ti Livingstone dosada veæ mogao darovati nešto više od onih vrlo èudnih boèica ili što su veæ. Pet tisuæa nije ništa, ali apsolutno ništa, za jedan prsten, recimo, ili narukvicu, pogotovo u ovim inflatornim vremenima. A što je s krznom? Ne drhturi li moja mala u onom starom rakunovom krznu? Spominjao je nekakav nerc reèe Francesca, smijuljeæi se kada se vjenèamo. Ona nešto potraži ispod papira od riba i krumpira. Veèeras mi je dao nekakvu bombonijeru, samo što je Lindsay progutala najveæi dio. Izvoli. Slika i prilika svog starog, ostavila je samo nugat i kokos. U najnovijoj verziji, želi prodati stan i kupiti kuæu za sebe, mene i Lindsav, tako da pretpostavljam da ipak ima novac. I to mi kažeš tek sada. Francesca, što misliš, što mi je danas rekao Krishna Bhavnani? Da je Livingstone skupio novac za operaciju njegovog malog. Objavit æeš nešto u Postu? Ako ti odustaješ, da. Ako ostaješ, ne. Kao što su se u Postu katkada pojavljivale neistine, tako se istina katkada skrivala. Francesca se nasmije. A onda priðe Timu s leða, obavije ga oko vrata i stane milovati to nurejevsko lice. Tim, mogu još malo produžiti stvar, mogu se s njim vidjeti u srijedu, ako doista misliš daje vrijedno truda. Sada kad znam za malog Indijca, mogu pokušati doæi do krznenog kaputa. Ili prstena. Mogli bismo prodati prsten. Tim je trljao lice uz njezine dlanove, pritom preo. Jesi li ukljuèila deku? Za Božiæ im je kupio elektrièni pokrivaè. Kada sam odnijela Lindsav u krevet reèe ona. Kako bi onda bilo da i mene odvedeš u krevet i isprièaš mi sve o tome kako si s doktorom Livingstoneom bila zloèesta djevojka? Gospoðicom Urban reèe Francesca, veæ pomalo bez daha. Moja bi se mala trebala stidit kad tak prièa pred stricem Timom, Bože presveti! Francesca i Tim zajedno su živjeli tri godine. Tim se preselio u stan u Samphire Roadu, umjesto da ondje samo noæi, kada je Francesca utvrdila da nosi Lindsav. Nikada zapravo nisu razmišljali o braku,

a takvo što i nije bilo moguæe, jer je Francesca još uvijek bila udana za Russella Browna. Pošto je Tim u šumi susreo Martina Urbana, nekoliko ga je puta pozvao u Samphire Road, no Martin je svaki put odbio, a Timu nije bilo jasno zašto. To ga je povrijedilo, razmišljala je Francesca, premda Tim nikada nije pokazao da je u stanju osjetiti bol. A onda je osvanula i ona subota u studenome kada je Tim provjerio stanje na kladionici i utvrdio, kao i obièno, da nije dobio ništa, dok je kombinacija koju je dao Martinu, bio je uvjeren, donijela prvu nagradu. Prancesca je uzrujano gledala Tima kako èeka Martinov telefonski poziv. Njezinu sretnu i vedru, opuštenu prirodu uzbunila je Timova intenzivna neurotièna tjeskoba. Prolazili su dani a nije se dogaðalo ništa. Napet poput strune, Tim je otišao na onaj razgovor u tvrtku Urban, Wedmore, Mackenzie and Companv, ali Martin ni tada nije rekao ništa. Timu je najteže palo to što je Martin odbio doæi na onu zabavu. Organizirati nekakvu proslavu u Samphire Roadu nije bila nimalo laka zadaæa. Otkazali su je u posljednji trenutak jer nisu imali osobitih razloga za slavlje i jer nije imalo smisla otvarati pjenušac. Pribojavam se rekao je tada Tim, izvodeæi svoju predstavu, pretvarajuæi se da mala sve to èuva u tajnosti jer ne želi biti prisiljena nešto dati i meni, jadniku. Premda mi nikad jasno biti neæe što uèinih osim što bijah srdaèan i uslužan. Možda ne dovoljno, zbog èega nekim djevojkama, znaš, može biti krivo. Francesca se nije usudila iznijeti mišljenje o tome, no znala je da se Tim nadao neèemu od Martina, možda èak i zajmu kako bi lakše kupio nešto što bi bilo barem za stubu iznad Samphire Roada. Hodao je amotamo i vikao kako æe se osvetiti. Domoæi æe se dijela tog novca, na ovaj ili onaj naèin. Nakon toga, samo ih je jedan maleni korak dijelio od novog plana Francesca æe onamo otiæi s cvijeæem i navaliti svom snagom. Bila je to dobroæudna i vedra djevojka koju ništa i nikada ne bi zadugo oneraspoložilo. Tim joj je jednom rekao da je jedna od stvari koje mu se na njoj sviðaju i to što ne zna za moral... osjeæaj krivnje. Zbog toga joj je igranje uloge Martinove Francesce, moralne i grizodušju sklone Francesce, isprva padalo teško, no Tim ju je uputio, sastavio èak i program èitanja, uglavnom viktorijanske književnosti i djela s poèetka dvadesetog stoljeæa, s prikladnim junakinjama. Ona je uložila velik trud kako bi se izgradila u skladu s tim uzorima i nakon sastanaka s Martinom katkada osjeæala silan umor. Velik dio vremena provedenog u njegovom društvu ona bi šutjela i naoko ushiæeno slušala, dok se zapravo koncentrirala na to kako bi umaknula taksijem i otišla a da je on ne vozi do Finchlevja. Sada se suoèavala s dodatnim problemom kako u Martinu pobuditi dojam da ga voli i da s njim želi živjeti, a istodobno odbiti svaki njegov plan o zajednièkom životu. U skladu s time, kada je sljedeæi put nazvao, rekla mu je da nikako ne bi voljela razmišljati o tome kako je prodao svoj stan samo da bi kupio kuæu. Zna koliko voli taj svoj stan. Ali jednog æu ga dana morati prodati, dušo. Kada se oslobodiš i kada æemo se moæi vjenèati, bit æe nam potrebna kuæa. Puno bih više voljela da prièekaš do tada, Martine. Da, ali to ne rješava problem pred kojim se nalazimo kako æemo živjeti do tada. Nije li tako?

Tog je dana za vrijeme stanke za objed Prancesca otišla na suprotnu stranu Archway Roada i prodala one dvije boce za mirise od brušenog stakla, za sedamnaest i pol funti. Sve one vožnje taksijem loše su djelovale na njezinu financijsku situaciju, a ako æe je Martin voditi na veèeru u Mirabelle, kao što joj je obeæao, u srijedu bi trebala imati i novu haljinu. Mora pokušati skupiti dovoljno za onu haljinu od zagasito grimiznog krepa koju Kate Ross, vlasnica cvjeæarnice, veæ tjednima pokušava prodati za dvadeset pet funti. Martin ju je u posljednje vrijeme poèeo svakodnevno nazivati u cvjeæarnicu, uvijek u deset sati. Dvije minute do deset u srijedu nazvao je sav uzbuðen, govoreæi kako mu je na pamet pala sjajna zamisao koju æe joj priopæiti naveèer. Prancesca je otišla u stražnju sobu, iskušala onu haljinu od krepmaterijala i nagovorila Kate da pristane na cijenu od dvadeset tri i pol funte. Negdje oko pet poèelo je sniježiti, poèele su padati velike pahulje nalik na gušèje perje. Kate bi kuæi uvijek odlazila u pola šest jer nije imala slobodan dan ni subotu poslijepodne. Martinu je doslovce zastao dah kada je ugledao Francescu u toj tamnocrvenoj haljini s kosom podignutom na tjeme, kosom u koju je bila zataknuta i tamnocrvena orhideja prošarana bijelim mrljama. S obožavanjem u pogledu nepomièno je piljio u nju. Ti njegovi izljevi ushiæenosti, premda je znala da su iskreni, Francescu bi redovito iritirali. Bila je sklonija pohotljivim reakcijama, što bi dobivala od Russella Browna i onih drugih muškaraca prije Tima i koje je, na njegov vlastiti, jedinstveni naèin, u obliku koji joj je donosio najviše zadovoljstva, dobivala od Tima. No sada se nasmiješila i, uz poprilièno stidljiv izraz lica, tiho rekla Izgledam li lijepo? Francesca, toliko si lijepa da ne znam što bih rekao. Volio bih biti elokventniji, volio bih ti pisati pjesme. Nadam se samo da æe mi biti dovoljno toplo reèe Francesca, misleæi na kapute od nerca, no Martin ju je uvjerio da æe svježem zraku biti izložena tek toliko koliko je potrebno da prijeðu ploènik. I, koja je to sjajna zamisao? upita ona kada su se našli u automobilu. Martin joj reèe kako æe je iznijeti tek kada poènu veèerati. Prancesca je imala silan tek i poprilièan kapacitet za alkohol. I ona i Tim bili su od onih vrlo mršavih ljudi koji mogu jesti koliko žele a da se uopæe ne udebljaju. Ali kada bi bila s Martinom, nikada ne bi jela i pila ni približno toliko, jer to nikako nije bilo u skladu sa slikom koju je stvorila o sebi. Veèeras æe, meðutim, poèeti s kroketima od jastoga, buduæi da su joj kroketi1 od bilo èega jedno od najdražih jela. Odlièan aperitiv za to bi bi konjak sa sodom. Francesca je zatražila suhi seri. Martinova stidljivost i nelagoda tijekom veèere su se pojaèavali. Kada je Francesca poèela jesti peèenog fazana, gotovo je posve ušutio, i premda joj je to posve odgovaralo, nije mogla ne nagaðati što ga u vezi s tom sjajnom zamisli toliko koèi. A onda je odjednom, poput èovjeka koji priznaje grijeh koji mu je veæ dugo na savjesti, poèeo. Opèinjena, promatrala je kako se rumenilo polagano širi cijelim njegovim licem. To nisam rekao nikome osim svojim roditeljima. U studenome sam na nogometnoj kladionici osvojio stotinu èetiri tisuæe funti. Ne, nemoj ništa govoriti, dopusti da dovršim. Odluèio sam pola zadržati, a pola darovati. Možeš zamisliti koji su me razlozi naveli na to.

Francesca ni sluèajno nije mogla zamisliti tako nešto, ali nije rekla ništa. Osjeæala je neobièno, napeto uzbuðenje, kao daje na pragu nekakvih iznimnih otkriæa. Ipak, on je samo potvrðivao ono što je Tim tvrdio cijelo vrijeme. Znaš, osjetio sam nekakvu zahvalnost pa, recimo sudbini, Bogu ili neèemu, što imam tako sretan život. Odluèio sam pomoæi ljudima koji imaju stambenih problema, ali s time nisam osobito odmaknuo, jer je navesti ljude da prihvate novac puno teže nego što bi èovjek mislio. Dosad sam zapravo uspio samo jednom djeèaku platiti operaciju srca. To nisu stambeni problemi reèe Francesca. Ne, to je trebala biti ta jedna iznimka. Osim toga, razmišljam o šurjakinji èovjeka koji mi posprema stan, a koja je doživjela 1 rijeè je, zapravo, o kulinarskom izrazu guenelles, mješavini fino usitnjenog kuhanog mesa koje se kasnije oblikuje na raznovrsne maštovite naèine i prži kao kroketi slom živaca zbog buke u stanu u kojem živi. I uspio sam navesti jedan mladi par s vrlo malim primanjma da prihvate zajam. Sada joj se nesigurno smiješio, nagnut naprijed èekao njezino odobravanje. Francesca gaje samo bezizražajno promatrala. U jednom trenutku sinulo joj je da je možda doista lud. Ali, ne, samo je nedužan, ne zna da se rodio... Što bi bilo kada bi mu se ona prepustila na milost i nemilost, kada bi mu rekla tko je i da joj je Tim ljubavnik i Lindsavin otac i da su oni osuðeni na život možda i u gorim uvjetima od svih tih ljudi o kojima je prièao? To ne bi mogla, to ne bi bilo moguæe. On joj dopuni èašu s vinom i reèe I tako, sada sam ti rekao. Pred tobom ne želim imati nikakve tajne. Kao da je upravo priznao nekakvu neèuvenu perverziju, pomisli Francesca. Ali svrha te prièe no, da, bio sam neizreciva budala. Neprestano se brinuo o tome kako kupovati stanove drugim ljudima i o tome gdje æeš ti živjeti kada napusitš Russella, ali mi sve do sinoæ nijednom nije palo na pamet da ne moram ni prodavati stan ni podizati kredit. Uz ono što æu darovati, imam još vlastitih pedeset tisuæa. Imam svoju polovicu dobitka. I koja je onda ta sjajna zamisao? upita Francesca oprezno. Kupit æu stan u kojem æete živjeti ti i Lindsav. Naèas je zastao, no ona ne reèe ništa. Hoæu reæi time se zapravo rješava sve, zar ne? Lindsav može imati svoju sobu, Russell te nikako ne može optužiti da je kvariš, a nakon dvije godine, kada dobiješ razvod, možemo prodati oba stana i kupiti kuæu. Što kažeš na to? Neæu postavljati nikakve uvjete, Francesca Martin se nasmiješi i uhvati je za ruku samo se nadam da æu povremeno moæi dolaziti i prenoæiti i bit æu najsretniji èovjek na svijetu odabereš li stan koji nije daleko od mojeg. I tako u subotu idemo tražiti stan. On je veæ u oblacima, planira kombinacije boja i sitnièari u vezi s neèim što se zove kubikaža. Gospoðica Urban uvijek se ponosila domom, jednog æe dana nekom sretniku postati divnom suprugom. Što si ti jela?

Krokete od jastoga, peèenog fazana i krumpir i brokulu i pirjane gljive i šparoge, pa još nekakav nabujak s likerom i vrhnjem. Trebala si zatražiti vreæicu i reæi da dio želiš odnijeti kuæi, ostarjelom roðaku. Francesca se zasmijulji. Sjela je Timu u krilo i iz usta mu izvadila cigaretu te povukla dim. Ali, ozbiljno, Tim, koja je u tome buduænost, dopustimo mu li da meni kupi stan? Ja neæu živjeti u njemu. Ali ne vidim naèina da se izvuèem iz toga, osim da jasno i glasno kažem da ne kanim napustiti muža. A kada bih ja rekao da izdržiš još samo dva tjedna? Samo do ponedjeljka, dvanaestog veljaèe? Ako æe mojoj maloj kupiti ljubavno gnjezdašce, mora ga i namjestiti, zar ne? A u ovim skandaloznim vremenima pet tisuæa je minimum, ali krajnji minimum, koji æe morati odvojiti za namještanje. Rekao je da mogu uzeti naslonjaèe od trske iz njegove dnevne sobe. Kakva hulja! reèe Tim. Ipak, to neæeš prihvatiti, zar ne? Djevojka s takvim duhom ne može prihvatiti takvo što. Zatražit æeš pet tisuæa kako bi se raskošno opremila u Healsu. O, Bože moj reèe Francesca, dugo i glasno zijevajuæi pokušat æu, dat æu sve od sebe, ali nakon dvanaestog veljaèe više ni minute! Francesca nije znala bi li se uhvatila prvog stana koji su pogledali kako bi se ranije vratila kuæi ili se držala kao da joj ništa ne odgovara, kako cijela stvar do istjecanja roka ne bi odmaknula ni za jedan korak. Na koncu nije uèinila ni jedno ni drugo, jer èim su poèeli nešto istinski raditi zajedno, baviti se praktiènim pitanjima, Martin je nedvosmisleno pokazao kako drži da je muškarac gospodar. U tome, kao i u svim pitanjima na razini višoj od odluèivanja o tome što æe ona odjenuti ili možda što æe njih dvoje jesti, držao je, zdravo za gotovo, da on donosi odluke, njezinu potporu tražeæi samo iz èiste pristojnosti. Tijekom ona dva dana od veèere u Mirabelleu, on je razgovarao s posrednicima, upoznao se s pojedinostima svih stanova koji su se prodavali na podruèju Highgatea i Crouch Enda, te veæ pogledao nekoliko ponuðenih moguænosti. To je dovelo do toga da je veæ izdvojio stanove za uži izbor, zatim i s tog popisa uklonio neprikladne moguænosti, tako da je u subotu poslije podne u igri bio još samo jedan stan. Taj stan nije bio onoliko blizu Cromwell Courtu koliko bi bio volio, ali je u drugim stvarima bio toliko prikladan da je držao kako moraju prijeæi preko tog malenog nedostatka. Francesca nije oèekivala da æe na tu moguænost koja se našla pred njom reagirati ni oduševljeno ni s nesklonošæu. Oèekivala je da æe joj sve to biti dosadno. Meðutim, ono što je osjetila pri ulasku u stan jako ju je iznenadilo. Nikada nije živjela u velikom, elegantnom stanu, èak ni u stanu privlaènom u najuobièajenijem smislu rijeèi. Živjela je u roditeljskom stanu u jednoj velikoj kuæi u Chiswicku, koji je bio velik i hladan i kojim je prevladavala tamnosmeða boja, potom u jednoj namještenoj sobi u Pimlicu i namještenoj sobi u Shepherds Bushu, u onoj malenoj kuæi koju je dijelila s Russellom, u podrumskoj rupi koju je dijelila s muškarcem koji je nadomjestio Russella, u svoje tri sobe u Stroud Greenu. Dom Francesci nikada nije bio puno više od mjesta na koje se može skloniti od kiše, gdje postoji stol na kojem može jesti i krevet u koji može otiæi s nekim tko joj se sviða. Ali ovo je bilo nešto

drugo. Èetvrti kat, stan na najvišoj etaži, u zgradi Swan Place, u Stanhope Avenueu, u Highgateu, bio je nešto posve drugo. Dnevna je soba bila vrlo velika i u dio predviðen za blagovaonicu ulazilo se kroz luk. Cijeli jedan zid bio je od stakla. Zahvaljujuæi grijanju, u stanu je bilo pretopio èak i za njezin tanki kaput, tako toplo da je mogla biti i gola. Dok je tako gledala kroz velike prozore od debelog stakla, promatrala strme ulice, tragove zelenila i snijegom pokrivene krovove, dok je ulazila u pastelnoplavu kuhinju i pastelnu kupaonicu boje marelice, Prancesca je uvidjela kako razmišlja da bi tu željela živjeti, da bi to doista željela. I užasna je šteta što ne može i što bi cijena za takvu promjenu bila previsoka, jer to bi joj se dopalo oh, kako bi to željela! I Lindsav bi se dopalo, a vjerojatno i Timu, premda kod njega èovjek nikad ne zna. Užasno je što bi taj stan mogla imati jedino kao uzdržavana priležnica dosadnog starog Martina. Pitala se koliko stan košta. Što kažeš? reèe Martin u automobilu. Divan je. Drago mi je da ti se sviða, dušo, jer premda æeš pomisliti da sam vrlo samovoljan i prava muška šovinistièka svinja, zapravo sam veæ rekao posredniku da æu ga kupiti i uplatio sam polog. A što bi uèinio upita Francesca znatiželjno da mi se nije dopao? Znao sam da æe ti se svidjeti, mislim da te sada veæ podosta dobro poznajem. Koliko stoji, Martine? Èetrdeset dvije tisuæe funti. Francesca je ušutjela. U glavi je osjetila nekakvo lelujanje, gotovo vrtoglavicu veæ i pri pomisli na toliki novac. Martin je rekao kako æe to biti vrlo dobro ulaganje, kako je ulaganje u nekretnine u posljednje vrijeme najbolja opcija, a prije nego što se vjenèaju, prodat æe oba stana i kupiti kuæu. Cijene na tržištu nekretnina, rekli su mu, u proljeæe bi trebale ponovno znaèajnije porasti. Uz malo sreæe, on bi trebao dobro zaraditi i na jednom i na drugom stanu. Vratili su se u Cromwell Court, gdje je Martin za èaj bio kupio èokoladne eklere i tortu Battenberg. Francesca je s tekom navalila i na jedno i na drugo. Najveæa je moguæa, neopisiva šteta što joj Martin nije ni najmanje privlaèan. Kada bi joj bio barem malo zgodan, mogla bi se nekako nositi s tom neopisivom dosadom i knjigovodstvenim prièama i pompoznošæu, zbog tog divnog stana. Ali ne sviða joj se, ni trunku, što je zapravo bilo neobièno, jer je, poput Tima, bio visok i tamnokos, i premda ne toliko zgodan, bio je mlaði i uredniji i nije neprestano smrdio po cigaretama. Francesca je poprilièno tužno razmišljala o anomalijama spolne privlaènosti dok joj je Martin obzirno držao predavanje o nekretninama i registraciji zemljišta i porezima i traženju i zagonetkama prijenosa vlasništva. Francesca je pojela još jedan èokoladni ekler. Martin nije od onih koji bi i pomislili na odlazak u postelju u poslijepodnevnim satima on bi takvo što smatrao perverznim. Ona mu je sada dopustila da je drži za ruku ispruženu preko jastuèiæa na sofi.

Pretpostavljam da æe proteæi još mjeseci i mjeseci dok posve prijeðe u tvoje vlasništvo, zar ne? reèe ona. Oh, ne. Znaš, plaæam u gotovini, znaš. Moj prijatelj, Norman Tremlett upoznala si ga kada je došao ovamo on æe mi u ponedjeljak obaviti pregled i procjenu. Veæ sam razgovarao i s odvjetnikom, još jedan prijatelj, svi smo zajedno išli u školu, a on kaže da, bude li izvještaj o pregledu povoljan, nema razloga da ugovor ne bude spreman za potpisivanje do dvanaestog veljaèe, tjedan dana od ponedjeljka. Tada bi sve bilo finalizirano po najkraæem postupku, možda za još tri tjedna i onda bi se mogla useliti. Francesca se sada sjeti kako su ona i Russell pokušavali kupiti kuæu, na kakve su samo poteškoæe i prepreke nailazili! Prve dvije koje su im se dopale prodane su njima pred nosom dok je graðevinska tvrtka oklijevala s davanjem kredita Russellu. Do kuæe u kojoj su živjeli došli su nakon mjeseci i mjeseci muka, gotovo cijele godine podgrijavanja nada i teških razoèaranja. Ali oni, dakako, nisu imali novac i nisu imali deèke iz starog društva. To sada više i nije bilo važno, bila je to povijest, nešto što se dogodilo prije deset godina, nešto što je odavno odnijela voda. Ona se sada nasmiješi Martinu. A što æemo s namještajem, dragi? Mislio sam kako bih s vlasnikom mogao odvojeno dogovoriti prodaju sagova, zavjesa i namještaja u spavaæoj sobi, te hladnjaka i štednjaka. On ih želi prodati. Dakako, želiš li nešto posebno, možemo sljedeæe subote otiæi u kupovinu. Ima li sada kakvog smisla èekati dvanaesti veljaèe? Ne, osim što je ona Timu nešto obeæala. Èinilo se da Martin uzima zdravo za gotovo da æe ona sada s njim provoditi svaku veèer. Prancesca je rekla kako, dok je s Russellom, ne može izlaziti svaku veèer i njemu prepuštati brigu za Lindsav. Možda bi mogla izlaziti još jedan dan u tjednu, osim ponedjeljka Želio bih te predstaviti roditeljima reèe Martin. Ona je inzistirala na tome da u šest poðe kuæi, a on na tome da je odveze. Ovaj je put nije ostavio stotinu metara dalje, nego toèno ispred broja pedeset èetiri i ondje prièekao da vidi kako ulazi u kuæu. Francesca je stajala ispred bijelih željeznih vrata, nestrpljivo mu mahala, dok je on sjedio u automobilu, odbijao krenuti prije nje. Nakon nekoliko sekundi spoznala je daje sve uzaludno. Mora ili odglumiti ulazak u tu kuæu ili dignuti ruke od cijele igre. Svjetlo je gorjelo samo u predvorju. Ona otvori vrata u ogradi i brzo priðe ulazu sa strane, drvenim vratima postavljenima u dva metra visoku ogradu. Sumrak je veæ bio poodmakao, premda još nije bilo posve mraèno. Francesca odvažno pritisne kvaku na drvenim vratima, a kada je kliknula, otvori vrata i naðe se u uskom betonskom dvorištu iza kuæe. Bilo bi poprilièno užasno, razmišljala je, ali i poprilièno smiješno, kada bi je netko ugledao kako se tako šulja i pozvao policiju. Nakon nekoliko trenutaka zaèula je Martinov automobil kako se udaljava, tako da je ponovno otvorila drvena vrata i izišla koliko je brže mogla, trèeæi pokrajnjom ulicom s kojom je granièio vrt kuæe na broju pedeset èetiri.

Tek za sljedeæeg susreta s njim doznala je da se Martin vratio kako bi se uvjerio da je s njom sve u redu. Nije joj rekao kako bi to iz automobila bio u stanju utvrditi što je s njom, ali dok je stajao ondje, rekao je, vidio je Russella Browna kako izlazi iz kuæe i odlazi prema Coldfall Woodu. Prvo joj je rekao da je zbog novog stana i njihove buduænosti bio toliko sretan da je u nedjelju odluèio pojuriti kako je on to izrazio kamo se i anðeli boje stupiti, te je posjetio gospoðu Watson. Ondje, u kuæi njezina poslodavca u Hurst Avenueu objasnio joj je ono što joj možda nije objasnio u pismima, te je uvjerio u svoje dobre namjere. Ona je pristala, u suzama i poprilièno smetena, prihvatila deset tisuæa funti kojima æe kupiti malenu kuæu u nizu u onom gradu u Lincolnshireu u kojima živi njezina udana sestra. I tako sam riješio dvadeset pet tisuæa funti. Misliš li da bi bilo pogrešno kada bih darovao još samo dvadeset? Znaš, s tvojim æu stanom imati poprilièno više troškova nego što sam oèekivao. Francesca savršeno iskreno reèe kako uopæe ne misli da bi to bilo pogrešno. Kad god bi spominjao darivanje novca tim ljudima koje ona ne poznaje i ne želi poznavati, morala bi odvratiti lice, kako on na njemu ne bi ugledao izraz gaðenja i krajnjeg oèaja. Ona mu sada okrene leða, iz posuda na podu vadeæi crvene tulipane i plave perunike kako bi složila buket za njegovu majku. I moram ti reæi još nešto. Vidio sam Russella. Ona se polako okrene, u ruci držeæi cvijeæe. On joj se slavodobitno smiješio. Samo je èekao da ti doðeš, pa da on iziðe, zar ne? Moram priznati da sam se osjeæao neobièno kada sam ga vidio. Izgleda starije nego što zapravo jest, zar ne? Ne znam, Martine. Uèinilo mi se da ima više od trideset pet. Sviðaju li ti se na muškarcima takvi kaputi od zeèjeg krzna? Ove su godine jako in, i ja bih mogao kupiti takvo što. Russel je znaèi nosio svoj krzneni kaput? izgovori pažljivo Francesca. Kada sam ga vidio, odmah sam se sjetio što ti je uèinio i zapravo sam žudio za time da iziðem iz auta i udarim ga. Ali, dakako, nisam, razmišljao sam samo o tome koliko bi te to uzrujalo. Otišao je negdje prema šumi, ili North Circularu ili tako nekako. Ima prijatelje u Coppetts Laneu reèe Francesca. S cvijeæem su izišli i otišli do auta. Roditeljima sam malo prièao o tebi. Bojim se da sam morao malo nategnuti istinu. To mi se uèinilo razboritim. Istina je sada veæ toliko nategnuta, pomisli Francesca, da joj se èinilo malo vjerojatnim da bi mogla puknuti baš veèeras. Dao sam im naslutiti da veæ živiš odvojeno od supruga reèe Martin. Pred njima te zovem svojom zaruènicom. U tom bih sluèaju trebala imati prsten reèe Francesca.

Bojim se da ga ne bi nosila više nego što nosiš Russellov vjenèani prsten. Ali da ti kupim prsten, kada dobiješ razvod, kako bi ga mogla nositi u matièni ured, što kažeš? Urbanovi su velikim dijelom odgovarali Francescinim oèekivanjima, osim èinjenice da je Walter Urban bio ponešto mlaði i zgodniji. Zapravo joj je bio podosta privlaèan, tako da je razmišljala o tome kako bi to bilo otiæi u postelju s dvostruko starijim muškarcem. Margaret Urban sjedila je i spajala krpice jednake onima kojima su bili prekriveni svi jastuèiæi. Èinilo se da je to vrlo zamoran i složen posao, ravnomjerno sastavljati sve te šesterokute. Francesca se pitala zašto to èini, jer joj se èinilo da imaju novca na bacanje, ali bila bi voljela imati suknju od takvog materijala. Doista je šteta što, bez obzira na to što Urbanovi misle, nema izgleda da do nje i doðe. Baš su kao tri medvjeda, pomislila je. Ona je najprije sjela desno od kamina, a Martin joj je ispod glasa rekao da je to naslonjaè njegove majke. Pili su seri, gospoða Urban oloroso, Walter amontillado, a Martin Tio Pepe. Njoj se èinilo da bi, kao Zlatokosa, trebala iskušati malo od sve tri vrste, ali se umjesto toga zadovoljila takoðer Tio Pepeom. U sebi se zapravo zabavljala. Koliko je samo dvoje starijih Urbana zacijelo oèajno pri pomisli da se njihov jedinac odgojen uz najveæu moguæu pomnju ženi za nekakvu raspuštenicu s djetetom. Na njihovim licima pokušala je pronaæi traèak tog osjeæaja, kao i u tonu gospoðe Urban, kada je podignula pogled sa svojih krpica kako bi se raspitala o Lindsav. Ali nije otkrila ništa. Igrali su na sigurno, ugaðali Martinu, nesumnjivo u nadi da bi je, ne budu li mu se protivili, još mogao preboljeti prije nego što poduzme nešto nepovratno. Upravo tako zamišljala je svoje ponašanje kada bi se Lindsav dogodilo nešto tako strašno da kuæi dovede nekog knjigovoðu ili odvjetnika i kaže da se za njega želi udati. Kada su bili pri drugoj èaši serija, Martin im je isprièao da kupuje stan u Swan Placeu. Za Francescu i Lindsav reèe. Što oni misle, gdje sada živi, pitala se Francesca. Oèekivala je da æe tu Martinovu izjavu doèekati s velikim neodobravanjem. Iskustvo joj je govorilo da roditelji nikada ne vole kada trošiš novac, èak ni vlastiti, no ona je razmišljala bez strasti prema mudrim ulaganjima koja puslira u srcu svakog dobrog knjigovoðe. Francesca je primijetila i da je Martinova majka to primila vrlo smireno. Vrlo je dobro nasluæivala ženske reakcije i sada joj je bilo jasno da æe Margaret Urban, majka sina jedinca, samu sebe sada moæi uvjeravati da ako njezin sin i njegova zaruènica prije braka žive pod razlièitim krovovima, prije stupanja u brak jednako tako neæe ni zajedno spavati. Vrlo pametna zamisao reèe Walter kupiti nešto tako prije nego što cijene opet poskoèe. Dakako, to æeš navesti kao svoje glavno prebivalište? To uopæe neæe biti njegovo prebivalište, Waltere reèe gospoða Urban. Njezin suprug uopæe se nije osvrnuo na taj prekid, zbog èega se Francesca diskretno nasmiješila. Jer, ako ti je Swan Place sekundarno prebivalište, neæeš smetnuti s uma, zar ne, pri prodaji æeš biti podložan plaæanju poreza na dobit od prodaje.

Znaš reèe Martin, mogu ti reæi da sam to doista zaboravio. Porez bi iznosio treæinu moje zarade, nije li tako? Trideset posto reèe Walter. Tijekom cijele veèere razgovarali su o porezima i naèinima izbjegavanja poreza. Gospoða Urban spokojno ih je promatrala ispod èeliènoplavih šiški, ali Francesca se toliko dosaðivala da se nije uspijevala odupirati zijevanju. U subotu poslijepodne još su jednom posjetili Swan Place i vidjeli se s vlasnikom, nekim gospodinom Butlerom. On i Martin tada su se pozabavili neèim što je Martin nazvao dogovaranjem cijene za sagove, zavjese i dio kuhinjske opreme i namještaja za spavaæu sobu. Kasnije je odveo Francescu na èaj u Louisu Hampsteadu. Rekao je da æe sljedeæi vikend zajedno otiæi kupiti sve od pokuæstva što ona još eventualno želi, a kada je ona rekla da to može obaviti i sama, on je rekao kako mu se èini da bi tada volio biti uz nju. Naposljetku, to æe jednog dana biti i njegovo, jednako kao i njezino, pokuæstvo. Francesci je veæ gotovo bilo svejedno, veæ je dignula ruke, ta se dugaèka i zamorna prièa sada veæ približila završetku. S njim æe se vidjeti u ponedjeljak i reæi mu da ne može napustiti Russella ili izvesti nešto tako da se s njim užasno posvadi i to æe biti kraj. Pošto je pojela koliko je uspjela više kriški od šlaga i kolaèiæa od ruma bilo je veæ toliko kasno da nije mogla misliti na to kako bi se trebala pridržavati mjerila nekakve viktorijanske dame Martin je predložio da prijeðu na suprotnu stranu ulice i u Evervmanu pogledaju Bunuelov film. Ali Francesca nije bila spremna još i na to. Pristane li Goldie s kata malko poslušati što se dogaða s Lindsav, ona želi s Timom otiæi u pub. Stoga je rekla da se mora vratiti kuæi zbog Lindsav jer Russell ima veèeru s izdavaèem i nekim tko bi možda želio za telev viziju snimiti Željeznu èahuru. Bio je to izgovor koji je uvježbala s Timom i sada joj je bilo drago što joj se ukazala prilika da ga upotrijebi. Martin ju je, dakako, odvezao do Fortis Green Lanea. I tako se još jednom morala sakriti u pokrajnjem ulazu. Nakon ponedjeljka, razmišljala je, više nikada neæe nogom stupiti u Finchlev. Deseti veljaèe, jedanaesti veljaèe... Još malo i sve æe biti završeno. Francesca je pokušavala smisliti naèin na koji bi mogla prekinuti s Martinom a da to ne bude odviše okrutno. O tome nije mogla razgovarati s Timom, jer bi on predložio da mu iznese golu istinu i to koliko može bezobzirnije. Martin je u ponedjeljak, dvanaestog veljaèe u cvjeæarnicu ušao petnaest do šest. Posljednji put, pomislila je Francesca, posljednji put. Ona ga ovlaš poljubi. Nije se potrudila odjenuti ni haljinu od mekog ružièastog baršuna ni haljinu od zagasitogrimiznog krepa, nego je na sebi imala svoju najdražu kombinaciju, suknju od spojenih krpica, maðarsku seljaèku košulju i preko nje dugaèku vestu na kopèanje, te èizmice Olafs Daughter, koje su bile pravi raj za rad u cvjeæarnici, što god Martin mislio o njima. Užasno mi je žao, dušo, ali prije veèere moram otiæi do svog odvjetnika i riješiti nešto u vezi s tim ugovorom. Neæe ti smetati, zar ne? Francesci to nije osobito smetalo. Ne bi joj smetalo ni da cijelu veèer provedu kod njegovog odvjetnika. Nju je zanimalo samo kako utrti put do toga da trajno nestane iz Martinova života.

Možda bi bilo najbolje izazvati svaðu za veèerom ili se poslužiti idejom koja joj je na pamet pala ranije tijekom dana. U tom sluèaju rekla bi mu daje trudna i da nosi Russellovo dijete, tako da mora ostati s njim, nije li tako? Francesci se èinilo da se doista može identificirati s tom ulogom. I pritom je velika prednost bila to što na taj naèin ne bi osobito ponizila Martina, ne bi mu èak ni raspršila mnoštvo iluzija. Francesca je bila nemoralna i pohlepna, ali ne i posve bešæutna. Martin ju je katkada podsjeæao na nekakvog velikog i dobrohotnog psa, možda kakvog newfoundlera, kojeg je èovjek prisiljen ostaviti u utoèištu za pse u Batterseau, ali kojeg ni sluèajan prolaznik nikako ne bi nogom udario u njušku. Pokušat æe ga napustiti koliko bude mogla obzirnije, zbog sebe same, priznala je duboko u sebi, koliko i zbog njega. Mrzi scene, optužbe, strku. Martin ju je Adrianu Vowchurchu predstavio kao zaruènicu. Negdje u stanu bila je i nekakva gospoða Vowchurch, neèim je zveckala negdje u podruèju kuhinje. Prancesca odmjeri Adriana. Nije voljela niske muškarce uskog lica s oholim oèima i afektiranim naglaskom tipiènim za privatne škole, a koji je, po njima, zapravo trebao biti šala. Stisnuo joj je ruku i, njoj se uèinilo neiskreno, rekao da se silno raduje tome što ju je konaèno upoznao. Dok su on i Martin razgovarali manjeviše nerazumljivo, Francesci je sinulo da su se našli izrièito radi potpisivanja ugovora za kupnju stana u Swan Placeu. Vidjelaga je, taj ugovor, ili barem vjerojatno taj ugovor, kako leži na bugaèici na stolu od mahagonija. Adrian je primijetio da ga ona gleda, te je rekao kako se nada da æe postati punovažan najviše za dva tjedna, koliko treba potrajati verifikacija što god to bilo, te bi li gospoða Brown željela pogledati ugovor. Prancesca je oklijevala. Èinilo joj se ružnim dopustiti Martinu da kupi stan u kojem ona uopæe ne kani živjeti. Kupnja stana nekako joj se nije èinila stvarnom sve dok nije vidjela, crno na bijelo, što to toèno znaèi. Ovaj ugovor sklopili su dvanaestog dana veljaèe, tisuæu devetsto sedamdeset John Alexander Butler, stan 10, Swan Place, Stanhope Avenue, Highgate, u grofoviji London u daljnjem tekstu prodavatelj i gospoða Francesca Brown... Martin je kao njezinu adresu naveo Cromvvell Court 12. Bilo je to besmisleno, na temelju samo onog jednog vikenda, poprilièno dirljivo. Proèitala je preostali dio teksta na prvoj stranici. Vjerojatno ju je doveo ovamo kako bi bila svjedok potpisivanju. A kada to jednom obavi i pošto razmijeni ugovore s Butlerom, bit æe mu vrlo teško, ako ne i nemoguæe, povuæi se iz kupnje stana. To je znala èak i ona. Stoga ga treba zamoliti da odgodi potpisivanje, a kada se naðu nasamo, treba mu reæi isitnu. A onda je utvrdila da za to nema dovoljno hrabrosti. Podignula je pogled i susrela se s hladnim, sumnjièavim oèima Adriana Vowchurcha. Ne sviða mu se. I još puno više od toga, ne vjeruje joj i smeta mu njezina nazoènost. U tom je trenutku jedva primjetno slegnuo ramenima, beskrajno brzim i kratkim pokretom, te joj dodao nalivpero. Možete li nam se onda potpisati, gospoðo Brown... ovaj, Francesca? Ona uzme nalivpero. Ne ondje reèe on. Ovdje gore.

Martin se tiho i zadovoljno nasmije. Ona nije toèno shvaæala u èemu je stvar, ali je poptisala gdje joj je Adrian pokazao, a onda se i Julie Vowchurch, koja je u tom trenutku ušala u sobu i suzdržano joj se nasmiješila, poptisala kao svjedok. Francesca je osjetila uzbuðenost, zbunjenost i poprilièan strah. Martin je odbio ponudu Vowchurchovih da popiju piæe, tako da su se odvezli u Hampstead i veèerali u Cellier du Midiju. Ne mogu ti ni opisati kakvo olakšanje osjeæam reèe Martin zbog toga što sam ti rekao za onaj dobitak na kladionici. Mi jedno drugome nikada neæemo ništa tajiti, zar ne? Ne reèe Francesca, grzonièavo pokušavajuæi razmišljati. Jedva je èekala da se kod kuæe naðe s Timom. Sada kada smo sredili tvoj stan i dogovorili buduænost, želim riješiti još jednu stvar. Mislim na tu filantropsku aktivnost ili dobrotvorni rad ili kako god to želiš nazvati. Stoga æu još jednom pokušati s gospoðom Cochrane i doista mislim da bi posljednjih deset tisuæa trebalo pripasti gospoði Finn. Jesam li ti veæ prièao o njoj? Nekoæ je kod nas pospremala i pomalo je luda, jadna starica, tako da æu do nje morati doæi preko sina. Ali uvjeren sam da je to zavrijedila... Je li ti dobro, dušo? Izgledaš mi kao da si negdje drugdje, da o neèemu sanjariš. Užasno sam umorna. Ako nemaš ništa protiv, neæu se vratiti s tobom. Otiæi æu taksijem iz Heath Streeta. Na njegovom licu pojavio se razoèaran izraz. Ali možemo se vidjeti sutra, ako želiš. Dušo reèe on ako je to obeæanje, neæu imati ništa protiv. Tim je sjedio za kuhinjskim stolom i sreðivao evidenciju troškova na novinarskim zadacima, najveæe književno djelo, govorio bi katkada, još od Rata i mira. Pušio je, sudeæi na temelju smrada, veæ stotu Gauloise tog dana i iz boce pio grèko vino. Peænica je bila ukljuèena, kao i zidna grijalica, tako da je kondenzirana vlaga, kao i obièno, curila niz zidove. Oh, Tim reèe Francesca osjeæam se vrlo èudno, prièekaj samo da ti isprièam! Možeš li mi, molim te, dati malo vina i cigaretu? Jesi li odradila srcedrapateljnu scenu prekida? Nisam, poslušaj me, Tim... Bili smo kod njegovog odvjetnika koji je pripremio taj ugovor za kupnju stana i ja sam ga proèitala i u njemu je stajalo da ugovor sklapaju John Alexander Butler i Francesca Brown. I zamalo ga nisam potpisala jer mi se èinilo pomalo pokvarenim i podlim natjerati ga da plati nešto u èemu neæu živjeti, ali ne trebaš me tako gledati, potpisala sam i... Hvala Kristu reèe Tim, a blijedožuto mu lice odjednom još problijedi, tako da su se crvene usne i crne obrve sada isticale poput mrlja èiste boje. Misliš jesi li sigurna da ste potpisnici samo ti i taj Butler? Ona gorljivo kinine. I potpisala si ga sama? Livingstone nije ništa potpisao? Nije. Kada ste bili kod starog Urbana, nije li on spominjao nekakav porez na dobit u sluèaju da Martin prodaje oba svoja stana?

Da, manjeviše je podsjetio Martina na nekakav zakon o tome i rekao mu da æe, bude li u vlasništvu imao dva stana i bude li prodavao oba, na jedan od njih morati platiti taj porez. Trideset posto od zarade, rekao je. Što je uèinio, Tim? Meni nije ništa rekao, nije ništa spominjao pošto smo otišli od odvjetnika. A ni ja nisam ništa rekla, nisam ni prekinula s njim Prekinula? reèe Tim. S tim æeš se tipom viðati svaki dan do punovažnosti ugovora, pa makar to ubilo i tebe i mene. Zar ne shvaæaš što radi? Kupuje stan na tvoje ime kako bi izbjegao plaæanje dvijetri tisuæe poreza vladi. Drugim rijeèima, za dva tjedna, ne umiješa li se nekako Božja ruka, taj raskošni stan vrijedan èetrdeset dvije tisuæe funti postat æe ekskluzivnim, neospornim i èistim vlasništvom moje male... Oh, Tim, doista sam uspjela, ne? Ovo je bolje od svakog prstena ili komada namještaja. A osveta æe biti vrlo slatka reèe Tim. On tada ispruži ruke a ona mu priðe, te se tako snažno zagrle. Pošta za Finna ili Lenu bila je prava rijetkost. Svaka tri mjeseca dobili bi raèune za struju i plin te malenu mirovinu od tvrtke Finnova oca, a za Božiæ èestitku od Brende. I to je bilo sve. Protekli bi mjeseci i mjeseci a da Finn ne bi dobio ništa što bi bilo naslovljeno na njega, tako da je dugaèku omotnicu s otiraèa za cipele podignuo uz osjeæaj koji je po njegovim mjerilima bio najbliži zapanjenosti. Na omotnici je stajalo g. T. Finn i slova su bila natipkana. Finn se upravo bio uputio u Modena Road, gdje je postavljao tapete na zidove. Kada se našao u kombiju, izvadio je pismo i proèitao ga. Poštovani gospodine Finn, nas se dvojica vjerojatno nikada nismo vidjeli, premda su naše majke dugogodišnje prijateljice. Možda vam je gospoda Finn spomenula da su prije nekoliko tjedana bile na èaju. Pretpostavljam da æete se iznenaditi što vam se javljam, ali stvar je u tome što za vas imam jedan poslovni prijedlog, pa bi me zanimalo bismo li se kako mogli naæi i o tome poprièati. Biste li me u sljedeæih nekoliko dana mogli nazvati na gore navedeni broj? Ondje æu biti izmeðu 9.30 i 5.30. S poštovanjem, Martin W. Urban Finn je pokrenuo kombi i odvezao se do Parliament Hill Fieldsa. Martin Urban pogriješio je kada je napisao da se nikada nisu vidjeli. Finn bi rijetko zaboravio takvo što. Martina se jasno sjeæao kao prištavog adolescenta, iz vremena kada je njemu bilo jedanaest ili dvanaest godina. Lena ga je tada povela sa sobom u Copley Avenue jer su bili školski praznici a Queenie je imala gripu. On je otvorio vrata jedne spavaæe sobe i ugledao Martina kako sjedi za pisaæim stolom i služi se kutomjerom i pravokutnim trokutom. Stariji ga je djeèak pogledao s izrazom koji je Finn, u to vrijeme, protumaèio kao bijes i gaðenje, ali koji je kasnije, meðutim, shvatio. U tom pogledu odražavala se samo zapanjenost zbog èinjenice da je Finn, kako se èinilo, pokušao premostiti divovski društveni jaz izmeðu njih dvojice. Što taj odrasli Martin sada želi od njega? Ako je istina da se gospoða Urban divila tome kako je podijelio Leninu sobu na tri dijela, moguæe je daje o tome razgovarala sa svojim sinom i da on traži nekog majstora koji æe mu nešto preurediti. Finn je manjeviše bio voljan upustiti se u takvo što, pod

uvjetom da naknada bude u redu i da ga nitko ne gnjavi s rokovima. Èinilo mu se da rijeèi poslovni prijedlog ukazuju na tako nešto. On sada uðe u kuæu u Modena Roadu i krene od sobe do sobe, procjenjujuæi faze do kojih je došao. Kada postavi tapete u prednjoj sobi u prizemlju i nove ploèice na podu u predvorju, može završiti posao i opustiti se. Ali još æe vidjeti kako æe mu iæi prije nego što se odluèi za taj poziv. Dok se prisjeæao onog Martinovog pogleda, tada, davno, u Coplev Avenueu, blago se iznenadio proèitavši kako su njihove majke dugogodišnje prijateljice. Ni ono prije nekoliko tjedana nije bilo apsolutno toèno. Toènije bi bilo prije nekoliko mjeseci bilo je to šesnaestog studenoga, prisjetio se, na njegov roðendan. I dobro je, razmišljao je, što ta žena više nije dolazila tijekom tog užasnog mjeseca, tijekom tih tjedana dok je Lena onako patila. Nije ni èudo što Kaiafasu nije dovršio posao... Ona je govorila da iz zidova izlaze crvi. Bilo je to u poèetku, dok je još razabirala boje i razaznavala mirise, i stvarne i zamišljene. Nakon toga, sve je vidjela samo crno, bijelo i sivo, te je ležala plaèuæi po cijele noæi, cijele dane. On je ni u jednom trenutku nije napustio. Da je otišla u bolnicu, bili bije zakljuèali u sobi. Nije se usudio spavati ako je ne bi drogirao i ako ne bi bila u nesvijesti, jer bi inaèe skoèila na njega èim bi joj se uèinilo da nije spreman braniti se. Dvaput je pokušala zapaliti sobu, a kada je on to sprijeèio, opekla se. Na oba ruèna zgloba i na unutarnjoj strani laktova još je uvijek imala tragove opeklina. Ali na koncu je isplivala iz takvog stanja. Do toga bi uvijek došlo, premda se Finn pribojavao da bi moglo doæi i vrijeme kada se više neæe izvlaèiti. Ponovno je èula ljudske glasove i vidjela boje i sjeæala se tko je osoba koja je uz nju. Onog dana kada je ispružila ruku i upitala ga je li veæ nosio njezin roðendandski dar, znao je da joj je bolje, te je iz svoje sobe donio pticu. Gospoða Gogartv poèela ju je posjeæivati kako bi se on malo odmorio i tako je ponovno poèeo raditi. U posljednjih tjedan dana Lena je dvaput bila u Second Chanceu a danas poslijepodne gospoða Gogartv vodi je na jedan ulièni sajam negdje u Islingtonu, èinilo mu se, kilometrima daleko od Parliament Hill Fieldsa. Vraæajuæi se u Lord Arthur Road u šest, Finn ih je zatekao zaokupljene tarotom. Ovaj put nisu proricale sudbinu, nego su prouèavale slike na pojedinim kartama. Gospoða Gogartv upravo je s nekog štanda za sedamdeset pet penija kupila paketiæ karata. Èinilo se da nedostaju pustinjak i osmica pehara. Lena je vidljivo zadrhtala kada je uzela i pogledala desetku maèa. Na njoj je bilo prikazano tijelo nekog muškarca prikovano za tlo s deset oštrih maèeva koji su mu probijali cijelu dužinu leða ležao je uz neko jezero. Finn pokrije tu kartu zgodnom kraljicom palice i pomisli kako æe, bude li još kada nekoga ubio, to morati izgledati kao nesretan sluèaj, kako se to mora i prihvatiti kao nesretan sluèaj, zbog Lene. Ona mu se drhtavo nasmiješi i poène iz torbe, kako bi on vidio, vaditi stvari koje je taj dan kupila, muški šešir, dva drvena držaèa za knjige u obliku slona, zeleni èetveronožac od porculana koji je ostao bez repa, šest primjeraka èasopisa koji se zvao Prirodno mršavljenje. Kasnije sa svojom ploèom za komuniciranje s duhovima treba doæi gospodin Beard, koji je imao èistionicu krzna i antilopa u Brecknock Roadu i koji je jednom pokušao, i djelomièno uspio, dozvati duh Kornelija Agripe. Finn je u sebi osjetio olakšanje jer su se stvari vratile u normalu. I dok su èekali gospodina Bearda, gospoða Gogartv posložila je karte za Finna i predvidjela mu neoèekivano bogatstvo.

Finn je Martina Urbana nazvao nakon dva dana, i to iz govornice kod postaje Gospel Oak, u deset ujutro. Tražili ste da vas nazovem. Zovem se Finn. Oh, da, dobro jutro. Kako ste? Lijepo je od vas što ste me nazvali. Pretpostavljam da ste iz mog pisma razabrali da za vas imam prijedlog koji poprilièno ide u vašu korist. Rijeè je o neèemu o èemu radije ne bih telefonom. Bismo li se mogli ovaj, nekako naæi i poprièati, što mislite? Ako želite reèe Finn. U nekom pubu? Mogu li ja predložiti nešto na pola puta od vašeg do mog stana? Što kažete na Archway Tavern? Ako bi vam odgovaralo veèeras, u Archway Tavernu. Prekinuo je vezu i ne upitavši Finna kako èe ga prepoznati, ne govoreæi mu kako izgleda on sam. Finnu to nije osobito zasmetalo, jer je znao da æe u tom èovjeku veæ nekako nanjušiti onog revnog i nadmoænog mladiæa iz davnih vremena. Ali još se neko vrijeme pitao zašto, ako Martin Urban želi samo da mu pregradi sobu ili od dvije sobe naèini jednu, takvo što nije èak ni usputno naveo u razgovoru telefonom. Gospodin Bradlev provest æe s Lenom veèer, kao i veæi dio dana. Njegova je snaha otišla na operaciju žuènih kamenaca, a on ne može uæi u kuæu dok mu se sin u devet ne vrati iz bolnice. Veèer je bila hladna, maglovita promet nije bio osobito gust, a nije bilo ni puno ljudi. Finn je na sebi imao onaj žuti pulover i crnu maramu s novèiæima te Lenin roðendanski dar. U Archway Tavern ušao je dvije minute nakon osam i nepomièno stao na samome ulazu te pogledao unutrašnjost puba. Kao što je i oèekivao, odmah je prepoznao Martina Urbana. Bio je to poviši, snažno graðeni muškarac, koji je poprimao krupne razmjere i izgledao starije od stvarne dobi. Sjedio je za jednim stolom i èitao Evening Standard a kada je Finn za njega prikovao svoje blijede prodorne oèi, podignuo je pogled. Finn mu priðe, a on ustane. Gospodin Finn? Finn kimne. Drago mi je. Vrlo ste toèni. Drago mi je što ste došli. Kasnije sam malo razmišljao o tome... baš vam i nisam dao puno vremena, zar ne? Nadam se da vam to ne smeta. Finn ne reèe ništa. Samo je sjeo. Što æete popiti? Sok od ananasa reèe Finn. Sok od ananasa? Samo tako, bez ièega? Sigurni ste? Samo sok od ananasa reèe Finn. Britvic. Oèekivao je da æe Martin Urban piti pivo, jer je zasigurno jedan od onih koji u pubu uvijek piju pivo, osim možda kada je rijeè o posljednjem piæu. Meðutim, on je naruèio veliki viski, barem dvostruki, te boèicu mineralne vode. Finn je zakljuèio da je u vezi s neèim ili s nekim nervozan, a taj netko vrlo je vjerojatno on sam. On kod inaèe mirnih i samopouzdanih ljudi izaziva strepnju, ali ne zna kako ih umiriti, a èak i da zna, to ne bi uèinio. Sjedio je bez rijeèi i u malenu i široku èašu ulijevao gusti žuti sok. Dotada nisu bili sami za stolom, no sada je onaj muškarac koji je sjedio do njih dovršio pivo, uzeo kaput i izišao.

I kako je ovih dana vaša majka? U redu reèe Finn. Martin Urban okrene stolicu od stola i malko se približi Finnu. Živjeli reèe i popije dio viskija. Znate, moja se majka s njom viða s vremena na vrijeme. Obiðe je kad joj se ukaže prilika. Èekao je da Finn to nekako potvrdi, nešto kaže, ali do toga nije došlo. Èini mi se da se s njom posljednji put vidjela u studenome. Uèinilo joj se pa, to, mislim da je bila malko zabrinuta za nju. No, da reèe Finn. Znate, uvijek joj je bila vrlo draga. Znaju se veæ dugo. Finnu je sada bilo oèito da pokušava izbjeæi reæi da je Lena kod gospoðe Urban èistila, što Finnu ne bi nimalo zasmetalo. On je muækao sok u ustima, uživao u okusu. Osobito dobra serija, pomisli. To što pijete, je li dobro? Finn kimne. Promatrao je kako lice Martina Urbana poprima boju tamnocrvene opeke. Nikako ne bih volio da pomislite kako vas kritiziram, ili vam pronalazim nekakve mane ili tako nešto. Ako danas nemate vlastitu kuæu ili opæinski stan, poprilièno je teško pronaæi prostor za život, a kamoli pristojan prostor. A da biste nešto kupili, nije dovoljno samo dobro zaraðivati, treba vam i ponešto kapitala. Tako ja zapravo samo pokušavam reæi da, kada mi je majka rekla kako gospoða Finn živi premda to, dakako, nije nièija krivnja, pomislio sam možda bih to mogao nekako promijeniti, pomoæi vam tako da oboje od toga imate koristi, jer smo, naposljetku, svi dugogodišnji prijatelji, zar ne? Finn popije sok. Nije rekao ni rijeèi. Malopomalo postajao je svjestan èinjenice da æe mu sugovornik nešto ponuditi, ali još uvijek nije znao što æe za to nešto tražiti u zamjenu. Ovaj je èovjek stidljiv i teško prelazi na stvar, kao i Kaiafas. Kada se tako prisjetio Cipranina, uèinilo mu se da èuje njegov glas kako mu govori, u jednom drugom pubu Umjesto toga, dat æu ih svom prijatelju Feenu, a na to sjeæanje, i odreðene oèite sliènosti, podignuo je pogled i zaustavio ga na onom zajapurenom, èetvrtastom licu pred sobom na kojem se odražavala odreðena nelagoda. Nadam se da vas nisam povrijedio. Finn odmahne glavom. Odlièno. Onda æu prijeæi na stvar. Martin Urban pogleda oko sebe, kako bi se uvjerio da ih nitko neæe èuti i prigušenim glasom reèe Mogao bih vam isposlovati da dobijete deset tisuæa funti. Bojim se da više od toga ne mogu. Morali biste se odseliti izvan Londona, dakako. Finn spusti, pa ponovno podigne pogled. Velikodušnost ponude posve ga je zatekla. Slava se doista širi daleko ispred njega, i to ne slava u ulozi majstora za instalacije i ureðivanje. Premda su njemu i slava i stid bili jednaki, nikako nije bio tašt. Popivši preostali sok, sada reèe To je velik novac. Za manje ne biste mogli. Finn tada uèini nešto što je kod njega bila velika rijetkost. Nasmiješi se. Izgovorio je samo jednu rijeè. Kada? Èinilo se da je Martina Urbana to pitanje pomalo zateklo. Kad god želite. Što prije. Znaèi, prihvatit æete?

Oh, da. Zašto ne? Odlièno. Pa to je divno. Užasno mi je drago što nemate osjeæaj da morate glumiti nekakvo odbijanje i takve stvari. To je takvo gubljenje vremena. Popijmo u to ime, može? On donese još jedan sok od ananasa i drugi viski. Kada je ponovno sjeo do Finna, izgledao je nekako sumnjièavo, a izraz njegova lica ponovno je poprimio onu prijašnju sjenu smetenosti. Jesam li bio dovoljno jasan? Razumjeli ste me? Finn poprilièno nestrpljivim tonom reèe Svakako. Sve ostalo možete prepustiti meni. To je u redu. Stvar je samo u tome što sam pomislio da možda niste posve shvatili na što sam mislio. Želite li da vam pošaljem èek? Nemam bankovni raèun. Trebam gotovinu. Gotovinu? Dragi moj, to bi bio poveæi paket. Finn kimne. Malo omotajte novinama. Možete mi dati pola sada, pola kasnije. Tako mi ne morate dati ostatak dok se ne uvjerite da sam obavio što ste tražili. Može? Valjda može. Hoæete li moæi sami? Znate odakle treba krenuti? Onda pronaðite nekog drugog reèe Finn. Oprostite, nisam tako mislio. Doista sam vas uvrijedio. U svakom sluèaju, mene se ne tièe kako èete postupiti. Ja želim samo znati da æete, èim vam predam novac, biti slobodni, samostalni. Martin Urban vrlo brzo popije ostatak viskija. Potom obriše usta i uzdahne. Ali hoèete... to èete uèiniti, zar ne? Nisam tako rekao? Puno je gori od Kaiafasa, pomisli Finn. A sada, kao da s tim ima nekakve veze, kao da ga zanima gdje Lena živi ili što radi, ponovno je poèeo govoriti o tome kako èe joj kupiti kuæu, preseliti je iz Lord Arthur Roada. Male kuæe u provinciji još se uvijek mogu kupiti za manje od deset tisuæa. Ako vam ne smeta otiæi u neki udaljeni gradiæ, graðevinske tvrtke za taj novac mogu izgraditi i manju novu kuæu. Ja bih je naveo na to da odluèi gdje bi voljela živjeti... možda u blizini nekoga od rodbine a onda biste vi i ona mogli jedne subote otiæi onamo, obiæi posrednike. Finn je to shvatio. Martin Urban želi da se makne, da se, pošto obavi posao, skloni nekamo daleko... On ne shvaæa koliko je apsurdno Leni predložiti nekakav gradiæ u provinciji, Lena bi poludjela, postala luða, najluða kada više ne bi bila u svom dragocjenom podijeljenom stanu, jedinom domu u kojem može podnositi život, kada bi se našla daleko i od svojih prijatelja, od gospoðe Gogartv i gospodina Bradshawa i gospodina Bearda. Finn je Martinu Urbanu zamalo rekao neka ušuti, neka promisli, neka razmotri stvarnost, ali to ipak nije uèinio. Sjedio je bez rijeèi i ravnodušno dok je ovaj prièao o geodetskim premjerima, neogranièenom vlasništvu, proèeljima i vrtnim ogradama. Jer shvaæao je sve više i više. Martin Urban, poput Kaiafasa, vjeruje da, bude li tako govorio o

svakodnevnim, bezopasnim i praktiènim stvarima, neæe morati u cijelosti pojmiti svu silinu i beskrajnu velièinu èina za koji æe platiti deset tisuæa funti. Na koncu je ipak zastao kako bi došao do daha i možda uhvatio neki znak razumijevanja. Finn tada ustane, kimne mu i bez rijeèi ode. Nije dobio nikakve daljnje upute, ali nije ni najmanje sumnjao da æe ih veæ dobiti, na vrijeme. Iznad križanja na Archwayju snijeg se spuštao u milijunima mekih pernatih pahulja koje su u svjetlu žutih uliènih svjetiljki, poskakivale, plesale i vrtložile se poput krijesnica. Paket s prvim obrokom novca Finnu je donio dostavljaè ekspre sne službe. Taj muškarac u zelenoj odori uruèio mu gaje na vratima. Finn ga je odnio na kat. Kuæom u Lord Arthur Roadu vladao je uobièajeni subotnji miris zapeèenog graha i marihuane. Finn je otvorio omot i upravo poèeo brojati novac kada je zaèuo Lenu kako se spušta stubama. Koraci su joj bili gotovo živahni. Gospodin Beard vodi je na sastanak teozofa u Tufnellu. Kako nije imala puno muških prijatelja, za Lenu je to bio uzbudljiv dogaðaj. Finn otvori svoja vrata. Hoæe se on vratiti s tobom? Slabašno se smiješeæi i s ponosom glumeæi ljutnju, ona reèe da ne zna. To bi voljela, pozvat æe ga. Oèi su joj se sjajile. Na sebi je imala onu svijetloljubièastu haljinu s resama, a preko nje crveni plašt podstavljen izlizanim satenom. Ako bi èovjek napola zatvorio oèi i pogledao je, mogao bi pomisliti da gleda ne mladu djevojku, to nikako, ali možda duh neke mlade djevojke. Izgledala je poput noænog leptira s èijih je krila uklonjena veæina praha, izblijedjelog leptira koji leprša, ili kostura kakvog lista. Položila je ruku Finnu na rame i podignula pogled prema njegovom licu, kao daje on roditelj, a ona dijete. Izvoli reèe on pa onda uzmi nešto za èaj. On joj u ruke ugura hrpu novèanica, èetrdesetpedeset funti. Ona je vonjala po kamforu, poput profinjene vjenèanice koja je uskrsnula nakon pedeset godina provedenih u kakvom sanduku. Preko ograde ju je promatrao kako odlazi, sprema novèanice u svoju novèarku, u džep plašta, kao nekim èudom pritom ne izgubivši ni jednu jedinu novèanicu. Sada je bogata, ponovno mlada i prljavim ploènicima odlazi svom obožavatelju nadnaravnih sposobnosti. Finn se vrati u sobu. Dok je novèanice spremao uz preostali novac u vreæici ispod madraca, još je jednom promislio o preporukama Martina Urbana. Na pomisao o tome kako je Lena sama u nekakvom malom provincijskom gradiæu, kako je Lena sama bilo gdje, nasmiješio se jedva primjetno, s puno prijezira. Na trenutak ju je zamislio izvan Lord Arthur Roada, jedinog mjesta, barem prema njegovom sjeæanju, na kojem je pronašla barem nekakve krhotine sreæe i mira daleko od njega i svojih dragih prijatelja i prodavaonica rabljene robe i svog malog udobnog stana s odjeljcima. Pomislio je na onu užasnutu divljaèku maniju koja bi je obuzela kada bi osjetila miris svježeg zraka i osjetila vjetar, kada bi morala loviti san, koji bi joj uvijek izmicao, u prostranoj spavaæoj sobi neke male kuæe. Ali Martin Urban, dakako, nije govorio o prebacivanju Lene izvan grada jer je iskreno vjerovao da bi joj Finn tim novcem trebao kupiti kuæu. To što je on govorio o moguæoj kupnji kuæe bilo je jednako

onome kako je Kaiafas spominjao svoju domovinu i izraženo žaljenje Anne Blake zbog toga što ju je uopæe napuštao. Ne mogu se navesti, ti bojažljivi ljudi, na to da svoje želje izraze jasnim rijeèima. Finnu je to bilo vrlo neobièno. Èinilo mu se da bi on jednostavno mogao reæi, fiksirajuæi slušatelja tim svijetloplavim vodenastim oèima Ubij mi tu ženu, tog muškarca pod pretpostavkom, dakako, da se jednom ipak naðe u vrlo nevjerojatnoj situaciji u kojoj želi da netko drugi nešto obavi za njega. Sjedeæi prekriženih nogu na podu, otovorio je veliku konzervu ananasa i stao ga jesti uz malo integralnog kruha i komad sira. Poprilièno se iznenadio što još uvijek ne zna tko æe biti žrtva. Bio je oèekivao da æe mu Martin Urban osobno donijeti novac i u poruci ili nekim neizravnim rijeèima prenijeti ime i opis. Nasred poda, izmeðu madraca, konzerve ananasa i drugih ostataka obroka, nalazio se omot te prve pošiljke. Ležao je u lokvici sunèevog svjetla, odrazu jedine zrake koja se nekako uspjela probiti kroz kinesku slagalicu zidova od opeke i doprijeti do sobe. Finn je Martinu Urbanu rekao neka novac omota u novine i pogled mu je sada zapeo za sliku na naslovnici North London Posta koja je obavijala novèanice i nalazila se ispod smeðe papirne omotnice. On ispruži dugaèku ruku, uzme novine i pomnije promotri tu fotografiju. Rijetko bi mu se dogaðalo da i ovlaš pogleda novine. Ovaj broj još nije vidio, no odmah je prepoznao mjesto na kojem je fotografija snimljena. Bila je to ona staza izmeðu željeznièkog mosta i završetka Nassington Roada kod Parliament Hill Fieldsa. Prepoznao ju je jer je bio ondje i jer je ondje ubio Anne Blake i jer je tu fotografiju vidio u jednim drugim novinama, onima kojima je Kaiafas omotao svoju isplatu, kao morbidnu šalu. Znaèi, Martin Urban zna. Štoviše, vjerojatno ga je i odabrao za taj, još nedefinirani posao, upravo zato što zna. Ali odakle je doznao? Finn osjeti bockanje na koži, na gornjoj usni i èelu, gdje mu je poèeo izbijati znoj. Nije bilo moguæe odrediti kako Martin Urban zna za to, ali zasigurno zna, jer inaèe ne bi Finnu poslao novine s tom fotografijom, nije li tako? Taj nepoznati osjeæaj straha povukao se kada je Finnn pomislio da Martin Urban vjerojatno ne bi, s obzirom na to koliko plaæa i što je naruèio, spoznaju kojom raspolaže prenosio nekamo dalje. On protrese novine, oèekujuæi da æe iz njih ispasti nekakva poruka. Polagano je okretao listove, tražeæi nekakav znak ili trag. I tako ga je i ugledao, na sedmoj stranici. U jednom odlomku, uokvirenom crvenom kemijskom olovkom, bio je umetnut kuæni broj i podvuèeno jedno ime. Finn pomno proèita taj odlomak, u sjeæanje pohranjujuæi odreðene pojedinosti. A onda navuèe žuti pulover i nepromoèivu jaknu. To je bila prilika u kakvoj svoju izrazito bijelu kosu treba prekriti vunenom kapom, a nezaboravne oèi tamnim naoèalama. I jedno i drugo pokrivalo nabavila je Lena. Finn zakljuèa vrata i spusti se do garaže u Somerset Groveu. Ondje je svoje registarske ploèice zamijenio ploèicama s oznakom TLE 315R. Njih je, prije dvije godine, skinuo s jedne tamnosmeðe Lancije parkirane tijekom cijelog jednog dana i jedne noæi u Lord Arthur Laneu. Znao je da bi mu jednog dana mogle dobro doæi. Malko prerušen i u svom pomalo drukèijem kombiju, Finn se odvezao do Fortis Green Lanea i parkirao malo niže od broja 54. Bilo je tek nekoliko minuta nakon tri poslijepodne. Nije bilo moguæe odrediti je li kuæa trenutaèno prazna ili je netko u njoj. Dan je bio hladan, od onakvih kakve obilježavaju udružena hladnoæa i vlaga. Nebo je izgledalo prljavo i puhao je vlažan

vjetar. Svi prozori na broju 54 u Fortis Green Laneu bili su zatvoreni, a na veæem od prozora na katu bili su navuèeni i zastori. Bilo je prerano za svjetla. Vrt pred kuæom sastojao se iskljuèivo od travnjaka i betona, ali beton je ipak prevladavao. Na jednoj betonskoj stazi koja je vodila uokolo i spajala se sa zidovima kuæe, nalazila se kanta za smeæe èiji je poklopac stajao na tlu pokraj nje. Poklopac je bio okrenut donjom stranom prema gore, tako da ga je vjetar bez prestanka ljuljao i izazivao ustrajno zveckanje metala. Finn pomisli kako bi netko, da je u kuæi, prije ili kasnije izišao i podignuo poklopac, prekinuo to zveèanje. Pokraj njega je prošlo podosta ljudi, mladi parovi, koji su se vodili pod ruku ili za ruku, stariji ljudi koji su se vraæali iz kupovine u Finchlev High Roadu. Lica su im bila nekako stisnuta, a zbog hladnoæe su brzo hodali. Nitko se nije obazirao na Finna, koji je èitao novine u bezliènom sivom kombiju. Onaj se poklopac toèno onako ljuljao sve do pet, kada ga je zahvatio jaèi nalet vjetra koji ga je preko betona odnio na travu. Iz kuæe se i dalje nije pojavljivao nitko. Finn prièeka još pola sata, a onda se, kada je po mraku u kuæi zakljuèio da u njoj zasigurno nema nikoga, odvezao kuæi. Lena je pila èaj s gospodinom Beardom. Mrežasti zastor s nazupèanim rubovima bio je rasprostrt poput stolnjaka na stoliæu od bambusa, a na njemu su bile sve stvari koje je Lena kupila za èaj, hrenovke u pecivu i pizza od inæuna i beèki uštipci i nordijska peciva i bademove kriške gospodina Kiplinga. Gospodin Beard vrlo je zanimljivo prièao o doktrou Deeju i enohijskom jeziku kojem su ga pouèili njegovi duhovni uèitelji, tako da je Finn sjeo kako bi s njima popio šalicu èaja. Lena mu je neprestano upuæivala ponosne osmijehe pune ljubavi i doimala se posve sretnom. On je pokušavao slušati prièu gospodina Bearda o Deejevom anðelu, ali je ubrzo uvidio da se ne može koncentrirati. Bez prestanka je razmišljao, u mislima premetao, kako æe to uèiniti. Kako æe ubiti tog neznanca kojeg još nije vidio, a da sve izgleda kao nesretan sluèaj? Sutradan ujutro ponovno je otišao u Fortis Green Lane. Više nije bilo ni kante za smeæe ni poklopca. Finn je sjedio u kombiju, ovaj put na suprotnoj strani široke ulice i promatrao ljude kako peru automobile i plijeve ružine grmove. Nitko nije ni izišao ni ušao u kuæu na broju pedeset èetiri, a zastori u spavaæoj sobi još su uvijek bili navuèeni. Tek u ponedjeljak uveèer, premda je ondje bio i u subotu poslije podne i u ponedjeljak ujutro, èekanje i promatranje na koncu su se isplatili. Najprije se, oko osamnaest èetrdeset pet, neki poviši muškarac u ranim srednjim godinama, pojavio iz smjera Finchlev High Roada, otvorio bijela vrata u ogradi, krenuo stazicom i ušao u kuæu. Na sebi je imao kratki kaput od glatkog svijeltosmeðeg krzna, tamne hlaèe i tamnosivi šal. Njegov je izgled poprilièno zbunio Finna, koji je oèekivao nekog mlaðeg. Promatrao je svjetla kako se pale u predvorju, a potom i u prednjoj sobi u prizemlju, a onda još iza navuèenih zastora u spavaæoj sobi. Svjetlo u spavaæoj sobi ubrzo se ugasilo, no druga su ostala ukljuèena. Nakon nekog vremena Finn je otišao i popio sok od ananasa u Roval Oaku u Sydney Roadu, a zatim u tami stao besciljno šetati Coldfall Woodom, pod starim bukvama s èeliènim deblima i granama koje su uzdisale, šuštale. Finn nije bio od onih koje bi èovjek volio susresti noæu u šumi, ali ovdje nije bilo nikoga na koga bi mogao naiæi.

Kada se vratio, u kuæi više nije bilo svjetla. Za Finna je bilo dobro to što se nikada ne bi poèeo dosaðivati. Sjedio je u kombiju, na neparnoj strani Fortis Green Lanea i, dovodeæi se u trans, svoje astralno tijelo projicirao u jedan ašram u podnožju Himalaje, gdje je veæ bilo, nekoliko puta, i gdje je katkada vodio razgovor s nekim redovnikom. Takvo što sada je uspijevao postiæi s lakoæom. Transcendiranje prostora bilo je razmjerno lagano. Hoæe li kada postiæi i transcendiranje vremena, kako bi se mogao projicirati u povijest i u buduænost? Pošto se njegovo astralno tijelo vratilo, malo je odspavao a onda se probudio ljutit na sebe, jer je njegov plijen mogao proæi pokraj njega dok je imao zatvorene oèi. Ali kuæom je i dalje vladao mrak. Finn pomisli kako æe prièekati do ponoæi, jer je sada bilo deset do jedanaest. Dok je sjedio ondje, automobili su bez prestanka prolazili ulicom, premda promet nikada nije bio gust. Sedam minuta do jedanaest, bijeli Triumph Toledo zaustavio se ispred broja pedeset èetiri i nakon nekoliko trenutaka iz njega je izišla neka žena. Bila je mlada i visoka i imala je pravilan nos i usne svinute poput turske sablje, a kosu nalik na bronèani plašt pod blijedožutim svjetlom. Finn spusti prozor. Oèekivao je da æe iz automobila iziæi onaj muškarac u krznenom kaputu, no umjesto toga, zaèuo je glas Martina Urbana kako tiho govori Laku noæ, Francesca. To je u Finnovoj glavi riješilo odreðena pitanja koja su ga dotada muèila. To je ipak pravo mjesto, to je to. Jer dotada je sumnjao. On sada podigne prozor, promatrajuæi ženu kako zastaje pokraj vrata u ogradi, a onda ih otvara i jednom od onih betonskih staza prilazi vratima izmeðu kuænog zida i graniène ograde. Odmahnula je Martinu Urbanu, otvorila vrata i pustila ih da se za njom zatvore. Finn osjeti olakšanje. Promatrao je bijeli automobil kako se polagano udaljava a zatim ubrzava. Kada je nestao, na križanju je skrenuo desno, dok ga je on pomno pratio pogledom, u neposrednoj blizini prozora kombija, s bliže strane, gotovo okrznuvši staklo, prošlo je nešto smeðe i krznato nalik na stegno kakve životinje. Finn se okrene kako bi bolje pogledao. Russell Brown sada je prelazio ulicu, otvarao bijela vrata, prolazio stazicom. Premda je ona žena unutra bila sada veæ najmanje minutu, još nije bilo ukljuèeno nijedno svjetlo. Iako je, buduæi da je ušla sa stražnje strane, mogla ukljuèiti svjetlo samo negdje straga. Russell Brown otkljuèa ulazna vrata i uðe u kuæu. Istog trenutka ukljuèilo se svjetlo u predvorju. Finn pokrene motor, ukljuèi pozicijska svjetla i odveze se. Francescu je rastužilo što mora dati otkaz. Voljela je raditi za Kate Ross, cijeli dan boraviti meðu cvijeæem, raditi aranžmane u izlogu i bukete, dostavljati cvijeæe i na licima ljudi promatrati pojavu oduševljenog iznenaðenja. Tim je jednom rekao da na njoj postoji nešto osobito cvjetoliko i da su ga pritom je vjerojatno navodio neèije rijeèi njezina kosa nalik na zumbul, njezino klasièno lice, njezina danajska pojava doveli kuæi s opasnih mora. U to je vrijeme bio poprilièno pijan. Ali nema pomoæi, mora otiæi. Dvadeset èetvrti veljaèe bit æe njezin posljednji dan u Florealu, a Adrian Vowchurch obeæao je da æe kupoprodajni ugovor postati punovažnim dva dana kasnije. Ionako æeš biti odviše otmjena za rad u cvjeæarnici rekao je Tim i usnama dodirnuo meko mjesto iznad njezine kljuène kosti. Francesca je stala presti poput maèke. Zrak je u sobi bio toliko hladan da im se dah u velikim oblacima dizao od kreveta, nalik na dim. Zašto od Livingstonea ne zatražiš da ti kupi nekakav vrtni centar?

To bi veæ bilo pretjerivanje reèe Francesca glumeæi veliku èednost. Zapravo mislim da sam izvela pravo èudo. Neæu iz njega više ništa izvlaèiti jer se više neæu viðati s njim. Pošto on isplati stan i pošto onaj Adrian obavi ono, kako se veæ zove. A kada napustim Floreal, više neæe znati kako me pronaæi. Moæi æe te pronaæi u predivnom Swan Placeu, premda mu moje pametno malo vjerojatno neæe dati kljuè? Od elektriène deke dopirali su valovi topline zbog kojih su se oboje znojili, ali tog je jutra Francesca s unutarnje strane prozora pronašla led. Atmosferu je ispunjavala studena i posve opipljiva vlaga. Tim pripali Gauloise i stane pušiti u tami. Užareni vršak cigarete nalikovao je na samotnu zvijezdu na hladnom i mutnom nebu. Mislim da u poèetku neæu iæi onamo. Razmišljala sam o tome da se uselim kao što on i oèekuje, a onda nakon nekoliko dana izazovem nekakvu veliku i neopozivu svaðu i kažem mu da ga više nikada ne želim vidjeti. Ali èini mi se da to ne bih mogla, svaðanje mi ne ide osobito dobro. Tako sada držim da æu se samo pritajiti ovdje, kod kuæe, i onda mu nakon dvatri dana napisati pismo. U njemu æu napisati što bih mu inaèe rekla za te svaðe, da je sve završeno, ali da znam da je stan moj i da mi je potreban i da æu u njemu biti. Što kažeš na to? Hoæemo li se preseliti i živjeti u tom divnom stanu, Tim, ili æemo ga prodati i kupiti neki drugi divan stan? To æeš odluèiti ti. Sve što je moje, ujedno je i tvoje, to znaš. Ja tebe smatram svojim nevjenèanim suprugom. Možeš li imati nezakonitog supruga ako veæ imaš jednog koji ti je zakonit? Tim se nasmije. Pitam se koje æe korake i hoæe li gospoðica Urban uopæe poduzeti neke korake kada dozna za tvoj prevrat. Bit æe najbolje da ne raèunaš da æeš zadržati pokuæstvo. On povuèe dim, a ona zvijezda zasja jarkim sjajem. Moram priznati da mi neæe biti žao što me moja mala svake veèeri ne vara s drugom ženom. Zacijelo se osjeæaš kao makro reèe Francesca. Èini mi se da njima nikada ne smeta, zar ne? To smetanje, kako si ga nazvala, fluktuira u razmjeru s nemoralnom zaradom. On ugasi cigaretu i okrene se prema njoj. To nema nikakve veze s aktivnostima. Osobno se nadam da Livingstoneu pružaš dobre usluge za taj novac. Pa, i da i ne. Oh, Tim, jedna ti je ruka topla, a druga ledenohladna. Poprilièno je lijepo... poprilièno fantastièno... Francesca je Martinu u cvjeæarnici kupila veliki primjerak Xygocactusa truncatusa. Procvjetao je kasno i sada, koncem veljaèe, svaka od plosnatih nazupèanih stabljika na vršku je nosila svijetloružièasti cvat u obliku velikog kirstalnog lustera. Martina je taj dar oduševio preko svake mjere, kao kakvo dijete. Postavio ga je na prozorsku dasku nasred prozora s kojeg se pružao pogled na London. Ponovno je sniježilo, premda se snijeg nije i zadržavao, a pahulje su izgledale poput prozirne mrežice izmeðu prozora i blistavog, žutobijelog grada. Bila je srijeda i Martin joj je dopustio da se kuæi vrati taksijem, ali u èetvrtak je cijeli dan provela kod njega i prenoæila u Cromwell Courtu. Martin je uzeo slobodan dan i njih su dvoje kupovali posteljinu

i ruènike, komplet lonaca i tavu od francuskog lijevanog željeza, dvije stolne svjetiljke, japanski prijenosni televizijski prijemnik u boji, te servis za jelo u Denbywareu. Te su stvari ponijeli sa sobom. Trodjelna garnitura pokrivena nefritzelenim i žutobijelim baršunom, stol od stakla i mjedi te osam stolica, prodavaè æe im, dakako, morati dostaviti. Francesca je rekla da æe donijeti svoj pribor za jelo i predmete od stakla. Dosaðivala se kupujuæi stvari za koje je sumnjala da æe ih moæi zadržati. Veèerali su u Bullock Cartu u Heath Streetu i Martin je rekao daje od Johna Butlera èuo da æe se on i supruga iseliti iz Swan Placea odmah u ponedjeljak ujutro. On æe dati kljuè posredniku ili, ako Martin želi, može i osobno svratiti tijekom vikenda i uzeti ga. Možemo ga pokupiti u subotu reèe Francesca, koja je u svakoj drugoj moguænosti vidjela poteškoæe. Kada je gospodin Cochrane sutradan ujutro pozvonio na ulaznim vratima, vrata mu je otvorila Francesca. Na sebi je imala gornji dio Martinove pidžame i plave tajice. Martin je izišao iz kuhinje s pregaèom sa znakom umaka Worcester. Izraz njegova lica bio je zgranut. Gospodin Cochrane ušao je bez rijeèi, odmah uoèavajuæi procvjetali kaktus, nosnica uzdrhtalih od mirisa Ma Griffea. Zatvorivši vrata za sobom, reèe Dobro jutro, gospoðo te uðe u kuhinju i svoju torbu odloži na stol. Kako je vaša šurjakinja? reèe Martin. Ponovno je kod kuæe reèe gospodin Cochrane. Zatim kroz naoèale pogleda Martina, a onda još pomno i preko njih. Nakon toga reèe Da, ponovno je kod kuæe, Martine, ako se to uopæe može nazvati kuæom i domom te, noseæi limenku s laštilom i dvije krpe za prašinu, uðe u dnevnu sobu, gdje pomno promotri onaj kaktus i, pridižuæi stvar po stvar, pažljivo ih pregledavajuæi, pogleda plahte, ruènike, lonce i svjetiljke koje su kupili dan ranije. A onda se naposljetku okrene prema Francesci, mrtvaèkog lica izoblièenog u osmijeh. Kakav blagoslov, gospoðo, vidjeti ga da vodi normalan život. Volim kada je muškarac pravi muškarac, ako znate na što mislim. Znam na što mislite reèe Francesca, smijuljeæi se. Postoji li nešto osobito što biste željeli da obavim, ili da nastavim kao i uvijek? Oh, samo vi nastavite kao i obièno reèe Francesca ja uvijek tako radim i tada mu uputi svoj najljepši i najblistaviji osmijeh. Bio joj je to posljednji dan u prodavaonici, buduæi da joj je Kate rekla da u subotu ne treba doæi. Sljedeæi tjedan, pošto nestane, hoæe li Martin doæi u cvjeæarnicu i kod Kate se raspitivati o njoj? Doista neæe biti važno što Martin èini nakon ponedjeljka, pošto ugovor bude proveden, a novac isplaæen. Možda bi trebala skupiti hrabrost i doista se doseliti u ponedjeljak poslijepodne, kao što Martin i oèekuje, doæi u stan, pozvati ga da je te veèeri posjeti i reæi mu istinu, da je stan s pravne strane njezin i da ona kani u njemu živjeti i s njim se više ne vidjeti. Toliko hrabrosti neæe nikada skupiti. Jedini je naèin ono što je najavila Timu, nestati, pisati Martinu, a kada on podigne veliku prašinu prepustiti Timu da mu objasni, i na koncu preuzeti imovinu pošto se sve smiri. Stan je tvoj, drži ga se, govorila je samoj sebi, tvoj je po zakonu i tu više nitko ne može ništa.

Martin je došao po nju u deset do šest i njih su dvoje otišli u Cromwell Court, gdje je on spravio veèeru. Negdje oko jedanaest odvezao ju je do Fortis Green Lanea i Francesca se ponovno morala skloniti u stražnji vrt kuæe na broju pedeset èetiri. Te je veèeri kuæom vladao mrak. Stajala je uz štukatirani zid, osluškivala kako bi èula udaljavanje automobila. Ovaj je put, meðutim, izišla prerano. Nije se udaljio Martinov auto, nego neki mali sivi kombi. Martin je još uvijek èekao, i dalje motrio kuæu èekao da se upale svjetla? Ona mu reèe daje zaboravila kljuè u kuæi te da æe morati probuditi Russella kako bi joj otvorio vrata. Molim te, idi, dragi. Sve æe biti u redu. Martin je tako ipak, premda nevoljko, otišao. Francesca je doslovce drhtala. Morala je na trenutak sjesti na niski zidiæ. Kada je ustala i okrenula se kako bi oprezno pogledala kuæu, nekako je napola oèekivala da æe ugledati njezinog stanara kako je bijesno gleda s gornjeg prozora. Ali nije vidjela nikoga. Veæ tjedan dana nije bilo toliko hladno, nebo je bilo gusta grimizna masa bez oblaka, a zrak vrlo èist. Doista joj je potrebno nešto toplije od crvenoplavog prugastog kaputa preko košulje od rebrastog baršuna. Kad god bi je Martin ostavio ondje gore, ona bi do taksija pokušala krenuti nekim drugim smjerom, no sada je veæ iscrpila sve moguænosti. Onda, hoæe li se spustiti do Muswell Hilla ili æe prijeæi Finchlev High Road? Martin je bio krenuo u smjeru prema Muswell Hillu. Francesca, koja obièno nije bila osobito bojažljiva i koja nije bila sklona nevjerojatnim fantazijama, sada je uvidjela kako razmišlja što ako mu se auto pokvario, a ja proðem pokraj njega i on me tako ugleda? Sada kada je gotovo dovršila zadaæu, iz sata u sat osjeæala je sve veæi strah zbog moguænosti da se nešto dogodi u posljednji trenutak i tako ostane bez onog stana. Ljudi kažu daje gotovo nemoguæe odustati od takvog dogovora kada se jednom razmijene ugovori. On se ne bi trebao povuæi, meðutim, njemu bi bilo dovoljno sastaviti novi ugovor, na svoje, umjesto na njezino ime. Ništa se ne smije dogoditi. Sada treba izdržati još samo subotu. Veæ su se bili dogovorili da se neæe vidjeti u nedjelju, ona æe tada biti odviše zauzeta pakiranjem. Ona navuèe kapuljaèu i širokim, hladnim, praznim Fortis Green Laneom krene prema Finchlev High Roadu. Jedan taksi pokupio ju je neposredno prije te ulice. Znaš da ja inaèe obièno ne osjeæam nervozu, o èemu god bila rijeè reèe ona Timu. Pretpostavljam da svatko može postati nervozan ako je ulog dovoljno velik. I dok sam tako nekako vrebala u vrtu, neprestano sam razmišljala o tome koliko bi bilo užasno kada bi taj èovjek izišao iz kuæe. Hoæu reæi, mogao je pojuriti za mnom i Martin ga je mogao udariti, misleæi da mi je to muž, veæ sam zamišljala najužasnije stvari. Tim se nasmije. Najužasniji u svemu bio bi ishod, gubitak našeg buduæeg doma. U protivnom, ne mogu ni zamisliti nešto smiješnije nego da Livingstone udara nekog posve nepoznatog muškarca, usred noæi, u najmraènijem dijelu Finchlevja. Francesca promisli o tim rijeèima. Potom se i ona nasmije i uzme jednu od Timovih cigareta. Kao si uopæe odabrao tu smiješnu kuæu? Kako si se namjerio na tog èovjeka?

Ja? Ja se nisam namjerio na njega. Ja nisam odabrao kuæu. To je uèinio tvoj zaruènik. Zar si zaboravila? Ja nisam èak ni znao da u Fortis Green Laneu živi netko tko se preziva Brown. Cilj onog odlomèiæa u Postu bio je samo pridati vjerodostojnost tvojoj prièi. Ljudi kažu kako su novine prepune laži, ali ipak vjeruju svemu što u njima proèitaju. Fortis Green Lane dugaèka je ulica, a Brown je èesto prezime. Ondje bi moglo živjeti i petšest obitelji Brown. Livingstone je tog tipa sluèajno pronašao u telefonskom imeniku. Smijuljeæi se, Francesca reèe U tom bi sluèaju bilo krajnje nepravedno da gaje Martin udario. Morat æeš dobro pripaziti da do toga ne doðe. On je uistinu onaj zagonetni lik, nedužni promatraè. Te je noæi pao jak mraz, tako da su krovovi bili bijeli gotovo kao i kada bi ih pokrio snijeg. Francesca i Tim ostali su dugo u postelji, a Francesca je k njima donijela i Lindsav. Razgovarali su o stanu u Swan Placeu dok je Lindsav sjedila na jastuku i Francesci u kosi pravila afropletenice. Tim je rekao kako æe vjerojatno morati prodati stan i kupiti nešto izvan Highgatea, jer bi bilo tako neugodno kada bi jednom sluèajno naišli na Martina. Njoj to ne bi smetalo, rekla je Francesca, ona bi i voljela živjeti negdje u blizini Zelenog pojasa ili negdje prema Epping Forestu, nije tako èvrsto vezana za London. Ni za uglednog autora Željezne èahure, reèe Tim. Oboje su se toliko smijali da im je Lindsav prstiæima stisnula usne. Tim ju je odvezao koliko se dalje usudio Cromwell Courtom. Martina je zanimalo što je ona dogovorila za ponedjeljak. Je li rezervirala automobil? Hoæe li Lindsav taj dan biti u vrtiæu ili neæe? Može li prevesti svu odjeæu u jednoj vožnji? A kako stoje stvari s Russellom? Je li mu rekla da trebaju pravedno podijeliti imovinu i je li on pristao? Dok su se vozili do Swan Placea kako bi od gospodina Butlera uzeli kljuè, Francesca je na ta pitanja odgovarala koliko je bolje mogla. Osjetila je pravi ushit kada je dobila taj kljuè. Kljuè daje takav osjeæaj sigurnosti, prava, privatnosti i vlasništva. Gospoða Butler još ju je jednom povela u razgledavanje stana, a Francesca je jedva uspijevala prikriti koliko je uzbuðena. Koliko je samo drukèije sve to promatrati, gaziti po tim mekim sagovima profinjenih boja, dodirivati krute svilene zastore, osjeæati toplinu, otvoriti slavinu, pritisnuti neki prekidaè, i pritom znati da æe sve to biti njezino! Hoæeš li me u ponedjeljak pozvati ovamo na veèeru? upita je Martin. U utorak. Daj mi samo jedan dan da se smjestim i sredim. Znaš, s Lindsav æe nesumnjivo biti teško. Da, vjerojatno. Onda u utorak. Na njegovom licu pojavio se onaj povrijeðeni izraz koji bi mu zamutio lice, tako da bi poèelo nalikovati na lice kakvog psa. Adrian se nada potvrðivanju punovažnosti do podneva u ponedjeljak, tako da ti možeš doæi bilo kada nakon toga. Pretpostavljam da æe se Butlerovi još uvijek seliti. Francesci se èinilo da nema osobitog smisla razgovarati o tome kada se uopæe neæe useliti. Samo je žalila što nema hrabrosti upitati Martina što treba èiniti s potvrdom o prijepisu ili kupoprodajnim ugovorom ili kako se to veæ zove. Možda su položeni u njegovoj banci. Ne zadugo, pomisli ona, ne zadugo. Time æe se pozabaviti Tim, ona je obavila svoje, zamalo dovršila zadaæu. U automobilu je uhvatila Martina za ruku, položila je na svoje koljeno i rekla Nemojmo izlaziti na veèeru, ostanimo sami kod kuæe, provedimo jednu mirnu veèer, sami.

Veæi dio vremena u kuæi nije bilo nikoga, no muškarac je ondje boravio èešæe od žene. To je obrnuto, razmišljao je Finn, od uobièajenog stanja stvari. Još ih nijednom nije vidio zajedno, premda je u Fortis Green Laneu bio sada veæ pet veèeri, svaki put parkiran na drugom mjestu. Ženu je vidio dvaput, a muškarca triput. Njega je jednom vidio i s nekom drugom ženom. To ga nije muèilo, a nisu ga zbunjivali ni meðusobni odnosi tih ljudi, niti Martinov odnos prema njima. Emocije, strast, ljubomora, želja, pa èak i mržnja, nalazili su se iznad, ili izvan kruga onoga što je bio u stanju spoznati. To mu je bilo dosadno, više je volio magiju. Sada je èeznuo za time da bude u stanju izvoditi praktiènu magiju, nekako izvuæi žrtvu iz kuæe i namamiti je u stupicu. Ali tu je moæ izgubio još prije Queenieine smrti. Dok je tako sjedio u kombiju i motrio, razmišljao je o tome kako se u Jack Strawsu bio koncentrirao na onog novinara i natjerao ga da izvadi i pripali cigaretu. Ili ipak nije bilo tako? Takva je sumnja neprijatelj vjere, a upravo vjera premješta planine. Iziði iz kuæe, reèe on, u mislima se obraæajuæi tim zamraèenim prozorima, zatvorenim ulaznim vratima, neprobojnoj štukaturi. To je ponavljao u beskraj, poput mantri kojima se služio u meditiranju. Nije imao pojma, i nikako nije mogao znati, je li kuæa prazna ili nije. Svjetlo bi moglo biti ukljuèeno u stražnjoj sobi u prizemlju ili u kuhinji. On je ondje od pet, došao je prije nego što se spustio mrak, ali kuæa ni u jednom trenutku nije odavala znakove života i svjetlo se nije pojavilo nijednom. Veèer je bila hladna, i tanki srebrnastosjajni pokrov veæ je blistao na gornjim dijelovima ograda i rešetkama na željeznim vratima, na granèicama i lišæu lovora, kao i na neprozirnim stražnjim prozorima automobila. Blijedožuto svjetlo u pojedinim je vrtovima obasjavalo siæušno proljetno cvijeæe, blijede, bijele ili bezbojne pupoljke i zvonèiæe. Finn nije znao nazive cvijeæa. Mraz još nije bio dovoljno jak da znatnije zabijeli travu. U kombiju je bilo hladno. Finn je na sebi imao onaj žuti pulover i sivu vunenu kapu te kožni kaput. Sjedio je i èitao Crowleyjeve1 Ispovijedi. U Lord Arthur Roadu je ostavio ogorèene Lenu i gospoðu Gogartv, buduæi da je gospodin Beard, predlažuæi pomoæ u njihovoj duhovnoj izgradnji, Maga Abremelina, to kanio uèiniti neoprostivim metodama. Naime, naumio je žrtvovati goluba, èije bi krvne emanacije poslužile kao materijal iz kojeg bi vidovnjak izgradio tijelo. U Brecknock Roadu ima više goluba nego muha, rekao je gospodin Beard. Lena i gospoða Gogartv zadrhtale su i uscvrkutale se, odmah otjerale gospodina Bearda. Finn bi bio više volio daje i dalje s njima, da se prepuštaju nedužnim užitcima zapisivanja poruka duhova, èemu su se one vratile prestrašene profinjenošæu gospodina Bearda. U kuæi na broju pedeset èetiri u Fortis Green Laneu pojavilo se svjetlo, ne osobito jako svjetlo, kao da svijetli žarulja od šezdeset vata, i to u predvorju. Vidjelo se kroz maleni stakleni prorez desno od vrata i kroz maleno staklo u obliku romba na samim vratima. Nitko nije izišao, nitko nije ušao. Bila su dvadeset dva sata. Finn nije oèekivao da bi se te veèeri moglo nešto dogoditi. Ponovno æe morati odgoditi stvar. To što je uzeo novac Martina Urbana, a dosada još nije uèinio ništa èime bi ga zaslužio, pomalo ga je muèilo. Ali kako bi ondje i dalje samo gubio vrijeme, odvezao se do Muswell Hilla, do Green Mana, i popio dvije boèice Britvicova soka od ananasa. Dok je tako sam sjedio za stolom, fiksirao je misli na nekog debelog muškarca u kariranom sportskom sakou, želio ga snagom volje navesti na to da ustane i ode u muški nužnik. Nakon kakvih pet minuta takve aktivnosti, onaj je debeli muškarac doista ustao i izišao, ali je onaj niži i mršaviji muškarac koji je dotada sjedio s njim izišao nekoliko trenutaka ranije. Finn nije znao što bi mislio. Kada se je našao

na ulici, obuzeo gaje predosjeæaj toliko intenzivan da gaje gotovo zaslijepio. Osjetio gaje kao bol u glavi. Veèeras je ipak vrijeme za to. Samo kada bi sada iskoristio priliku i vratio se u Fortis Green Lane, sve bi bilo u redu. U mislima je, 1 Aleister Crowley 18751947 pravim imenom Edward Alexander, britanski poklonik crne magije i dijabolièar, loš ali vrlo plodan pjesnik, koji je tvrdio da je Zvijer iz biblijskog Otkrivenja kao na kakvom ekranu, posve jasno vidio tu kuæu, svjetlo koje dopire kroz i pokraj ulaznih vrata, vrt ispred kuæe s travom i betonom. Piljio je u tu viziju i bez rijeèi naložio neprijatelju Martina Urbana da se pojavi. To se dogodilo istog trenutka i Finnu se uèini da pilji u par zbunjenih i malodušnih oèiju. On sada uðe u kombi i koliko je mogao brže odveze se u Fortis Green Lane. Nije trebalo ni promatrati ni èekati. Kao u onoj njegovoj viziji, neprijatelj Martina Urbana nalazio se ispred kuæe i otvarao željezna vrata u ogradi. Samo što im se ovaj put pogledi nisu susreli. Finn nije èak ni iskljuèio motor. Promatrao je tu pojavu u krznenom kaputu kako zatvara vrata i odmah skreæe lijevo u pokrajnju ulicu. Zbog èega bi netko izlazio sam, u ovo vrijeme, u subotu naveèer? Finn je znao da nema smisla donositi nekakve sudove o tom pitanju. On bi možda izišao kako bi opæio sa silama tame, no drugi ne raspolažu takvom sposobnošæu. Kod njih je puno vjerojantije da posjeæuju nekog prijatelja, neku noænu pticu kojoj ne smetaju takvi kasni posjeti. Svom je plijenu dao dvije minute prednosti, a onda krenuo za njim. Nigdje nije bilo ni traga neprijatelju Martina Urbana. Ulica je bila pusta. Coldfall Wood, siv i još uvijek pod modroljubièastim nebom, ležao je pred njim. On skrene desno, rubom šume, a onda ispred sebe ugleda tu pojavu u krznenom kaputu, daleko naprijed, kako u prolasku ispod svjetiljke ostavlja naglašenu crnu sjenu. Drugog prometa gotovo i nije bilo, posvuda su bili samo parkirani automobili, osim jednog koji se kretao, neki sportski automobil s kojim se mimoišao i koji se udaljio prema Finchlevju. Finn je zaostajao, na trenutak se i zaustavio. Kada je ponovno krenuo, polagano, vrlo je ubrzo došao do znaka koji je pokazivao da se u blizini nalazi North Circular Road. Kuæa više nije bilo. Ubrzo više nije bilo ni parkiranih automobila. I s jedne i s druge strane ceste na koju je skrenuo nalazio se samo otvoreni prostor. Ne šume, meðutim, ni pustopoljine, ni nešto što bi barem malo nalikovalo na pravo podruèje izvan grada, osim što je na tom prostoru rasla trava. Bio je to nepregledan prostor pun otpada, hrpa šute, ostataka automobila, zahrðalog željeza, hrpa drva koje su izgledale poput urušenih koliba, obraslih ostataka napuštenih parcela. Cijelu tu pustoš nekako su neobièno ali i blistavo obasjavale svjetiljke na visokim stupovima koje su nebo prevlaèile svjetlucavom smeðom maglicom, a tlu davale izgled potpune napuštenosti. Nigdje na vidiku nije bilo nikakve nastambe. Finn je znao da veæina novih prilaza autocestama izgleda upravo tako, da zemlja izgleda nekako oskvrnuto, kao u kakvoj noænoj mori, jer su se ondje donedavno odvijali teški graðevinski radovi. Ipak, i unatoè tome je imao osjeæaj da je stupio u nekakav drukèiji i sablasni svijet, mjesto na kojem uobièajeno funkcioniranje života prestaje, a poèinje vladavina okultnoga. U njemu se osjeæao usamljeno, on i ona sjena koja poskakuje daleko naprijed. Èinilo mu se da bi mogao biti èak i nevidljiv, da je možda i nesvjesno otkrio tajnu nevidljivosti koju još od pamtivijeka traže svi èarobnjaci.

U tom trenutku odjednom osjeti kako ga zahvaæa val snage, velike moæi. Èinilo se da je vedro smeðe nebo posvuda isprepleteno s nekakvim zlatnim velom. Osim nekog dalekog, prigušenog podrhtavanja, sve je bilo tiho. Finn je kombijem upravljao tako da je polagano i bešumno klizio cestom. Na lijevoj strani, ispred onog lika u hodu, ploènik je završavao. Bit æe nužno, neizbježno, ubrzo prijeæi tu široku zavojitu cestu, bijelu, zlatnu i blistavu, sada, veæ blizu ponoæi. Ona glava iznad krznenog kaputa okrenula se desno, potom lijevo, a zatim opet desno. Crna sjena kliznula je na cestu. Finn je vozio u drugoj brzini. On sada svom snagom pritisne papuèicu gasa, jednim pokretom prebaci u èetvrtu i pojuri prema tom sjajnom pokretnom stupu krzna. Sada je, konaèno, ugledao i oèi, okrugle, sjajne, mraène od užasa. Morao je nekoliko puta malo promijeniti smjer, kako bi bio siguran. Razorni krik prolomio se kroz svjetlucavi prazni zrak, ruke su poletjele uvis, u oèajnièkom i beskorisnom pokušaju obrane, a onda, kada je veæ izgledalo da æe se ta divovska pojava nalik na životinju morati spljoštiti i zalijepiti na vjetrobran, osjetio ju je pod kombijem, osjetio je kako kotaèi drobe meso i kosti. Finn ubaci u položaj za vožnju unatrag i prijeðe preko onoga što je upravo smrskao, a onda se još jednom preko svega odveze u prvoj brzini. Posvuda je bilo puno krvi, mraène i bezbojne, kao kod Anne Blake, rasprsnutih mrlja i kapljica na bijeloj cesti. On se okrene i odveze putem kojim je došao. Još metarmetar i pol, gume su ostavljale krvavi trag. Oèistit æe ih kada bude mijenjao registarske ploèice, prije nego što se vrati kuæi, Leni. U šumi još nije bilo traga listanju, ali u meðuvremenu je sve postalo nekako svjetlucavo smeðe, dok su stabla bukve poprimila srebrnu boju. Bezbrojna fina i duguljasta pera, jer granèice oznaèavaju nešto znatno tvrðe i èvršæe, širila su se preko sedefastog neba. Martin nije mogao ne prisjetiti se Tima. Imao je osjeæaj, krajnje besmislen, dojam kojem ni u snu ne bi podlegnuo, da bi se automobilom trebao parkirati ovdje, na zavojitom usponu do Highgatea, i krenuti u hodoèašæe šumom, do mjesta na kojem je nakon toliko vremena susreo Tima. Dan u smiraju ne bitno drukèiji od dana koji se tek raða i nadolazeæe proljeæe u sjeæanje su mu donijeli toplinu i srdaènost tog susreta i onaj drugi osjeæaj koji nikada nije osjetio ni prema kome, èak ni prema Francesci, ni prije ni poslije toga. Nastavio je vožnju. Nebo je poprimalo tamniju boju lavande, a zalazak sunca na tu je površinu nanio i ružièaste i zlatne pruge. što je Tim tog jutra radio u šumi? Neobièno je da mu nijednom nije postavio to pitanje. Dok je on ušao od Priorv Gardensa i kretao se u smjeru sjevera, Tim je, èinilo se, ušao od strane Muswell Hill Roada, kao da je došao od onog raskrižja na kojem se nalazi Woodman. Martin se sada primicao upravo tom raskrižju i tako mu je sinulo da bi mogao otiæi u Bloomers i Francesci kupiti malo proljetnog cvijeæa. Dakako da joj je obeæao da se danas neæe vidjeti, ali nazvat æe je kad se vrati kuæi i ako se ona doista ne želi veèeras vidjeti s njim, odnijet æe joj cvijeæe kada ujutro bude išao na posao. Prodavaonica Bloomers, meðutim, bila je zatvorena, a svjetla iskljuèena, premda je bilo tek dvadeset do šest. Martin se odvezao Southwood Laneom i High Streetom do Cromwell Courta. Poštar u drugom dolasku nije donio ništa. U petak je ponovno pisao gospoði Cochrane, ali možda je ipak prerano da bi oèekivao odgovor. U dnevnoj

sobi, dijelom na naslonjaèu, dijelom na podu, još su uvijek stajali lonci, tava, ruènici s uzorcima boje marelice, smeði i krem, smeðe i bijele plahte i jastuènice, te servis Denbyware. Francesci bi te stvari mogle zatrebati. U subotu poslijepodne u stanu je uoèio telefonski broj Butlerovih. Sada ga nazove i zaèuje poruku da broj nije dostupan. Pošta joj vjerojatno nije dopustila da zadrži stari broj, kada su njezini službenici danas došli ponovno spojiti liniju. Možda èovjek uvijek mora dobiti novi broj. Bi li sada trebao nazvati Tima? Protekla su tri mjeseca, i više, otkako je posljednji put razgovarao s njim. Kako veèeras ne može biti s Francescom, doista mu ništa ne bi bilo draže nego provesti satdva s Timom. Njih se dovjica nisu èak ni posvadili. Samo su se razišli zbog njegovog besmislenog osjeæaja krivnje ni zbog èega on je to prijateljstvo prekinuo zbog novca. A tog novca sada više gotovo uopæe nema, posve æe ga nestati kada sredi stvari s gospoðom Finn i gospoðom Cochrane. Tim još vjerojatno nije kod kuæe. Martin nazove Adriana Vowchurcha i zahvali mu na tako brzom potvrðivanju ugovora. Francesca se bez problema preselila, zar ne? Oh, da reèe Martin. Samo usput, primio sam poruku, sam Bog zna zašto, da posrednici imaju još dva kljuèa. U redu? Martin reèe da jest i da se zapravo i pitao zašto je postojao samo jedan kljuè. Zadržavao je Adriana u razgovoru, u nadi da bi njega i Francescu mogao pozvati da ih jednu veèer posjete, ali do toga nije došlo. Rekao je da mu se žuri jer on i Julie izlaze na veèeru s višim partnerom i njegovom suprugom. Martinu se uèinilo vjerojatnim da bi ga Francesca mogla nazvati èim uspije staviti Lindsav na spavanje. Popio je malo viskija, spravio omlet od èetiriju jaja i dviju tankih pruga slanine te puno gljiva, a kada je to pojeo i oprao posuðe bilo je pola devet. Telefon je zazvonio u devet. Zvao ga je Norman Tremlett. Norman je živio kod kuæe s roditeljima i sada ga je zanimalo bi li Martin doveo Francescu k njima na veèeru za tjedan dana od subote. Martinu se baš i nije osobito veèeralo s Tremlettovima, ali je osjetio uzbuðenje u vezi s pravom da poziv prihvati u svoje i Francescino ime, kao da su veæ braèni par, tako da je rekao da, to bi bilo divno. Jednako kao što je ranije bilo prerano, sada mu se tako èinilo da je prekasno da nazove Tima, svakako prekasno da se dogovore, naðu i te veèeri nekako iziðu. Nazvat æe Tima sutra, ili prekosutra. Prvi put od jeseni Martin je otkljuèao staklena vrata i izišao na balkon. Veèer je bila svježa, ali nebo je bilo tako neuobièajeno vedro da su se vidjele zvijezde, premda toliko siæušne i blijede, da je izgledalo da ih je sumorno bljedilo Lonodna nekako odgurnulo još dalje u svemir. Francesca ga veèeras neæe nazvati. To je uvidio s rezigniranošæu, no bilo je upravo glupo osjeæati tako intenzivno razoèaranje. Zasigurno je umorna nakon napornog dana koji je zapoèeo možda i sa završnom svaðom s Russellom, a završio s Lindsavinim napadajima neposluha, tako da sada veæ vrlo lako moguæe i spava. U pošti je bilo pismo, ne od gospoðe Cochrane, nego od njezinog šurjaka. Ton je odgovarao porukama gospodina Cochranea, odsjeèen i sklon kritiènosti. Na poèetku je stajalo Dragi Martine, a

bit poruke glasila je da æe on i gospoða Cochrane te veèeri doæi u Cromwell Court, u osam, ako to njemu odgovara. Martin je potražio gospodina Cochranea u telefonskom imeniku i na svoje ga veliko iznenaðenje i pronašao. Ali kada je nazvao taj broj, nitko se nije javio. Morat æe ponovno pokušati kasnije. Naveèer treba s Francescom veèerati u Swan Placeu, stoga se nikako ne može vidjeti s gospodinom i gospoðom Cochrane. Na posao se odvezao preko Shepherds Hilla, tako prolazeæi u blizini Stanhope Avenuea, no Francescini se prozori nisu vidjeli. Bilo je vrlo nepraktièno nemati njezin telefonski broj. U jedanaest je imao sastanak s klijentom koji se odužio i preko podneva, tako da se u ured vratio tek u pola tri. Francesca ga u meðuvremenu nije zvala. Jesi li sigurna da nije bilo nikakvih telefonskih poziva za mene? Caroline, koja je danas na noktima imala crni lak, dok joj je crvena kosa bila podšišana kratko, vojnièki, reèe da je, dakako, posve sigurna, i barem bi on trebao znati da ona u takvim stvarima ne griješi. U redu, dobro, bi li mi onda mogla nazvati informacije i doznati imaju li broj telefona na prezime Brown, stan deset, Swan Place, Stanhope Avenue, Highgate? Vratila se približno za pet minuta. Ne, nemaju, Martine, i posve sam sigurna. Na informacijama sam dobila jednog vrlo ljubaznog muškarca, ima glas toèno kao Terence Stamp. Znaèi, pošta još nije sredila Francescin telefon. Ona ih vjerojatno èeka kod kuæe, i zato ga vjerojatno nije nazvala iz neke govornice. To i nije osobito važno, jer æe jednostavno otiæi onamo èim završi s poslom. Iz ureda je izišao toèno u pola šest. Ako ništa drugo, Swan Place je privlaèniji od Cromwell Courta. Stambena je zgrada novija, ima dizala, dok su stube obložene sagom. Martin se u sebi nasmiješi pomislivši kako je na Francescin dom utrošio više nego na svoj vlastiti. Uspeo se dizalom i pozvonio na vratima stana broj deset. Nitko nije otvarao. On pozvoni još jednom. Negdje je vani. Što, za ime svijeta, sada radi vani? Zar ga ne oèekuje? Pitao se kamo je mogla otiæi u ovo vrijeme, kada su gotovo sve prodavaonice zatvorene. Možda na èaj s nekom prijateljicom koja ima dijete Lindsavine dobi? Martin nikada nije èuo za neku drugu Francescinu prijateljicu osim Annabel. Još je neko vrijeme stajao u blizini ulaznih vrata u zgradu, žaleæi što nije svratio do agencije po ona dva preostala kljuèa. Agencija je sada zacijelo zatvorena. Èekao ju je gotovo pola sata. A onda joj je na poleðini nekakve omotnice koju je pronašao u džepu napisao poruku i ubacio je u poštanski sanduèiæ. U poruci je stajalo neka ga nazove èim se vrati. Zbog svega toga poèeo se brinuti, misliti da joj se nešto možda dogodilo. Što ako ju je Russell pozvao da se vrati, da razgovara s njim i sada joj ne dopušta da ponovno ode? Popio je nešto viskija, ne previše, jer je bio uvjeren da æe te veèeri ponovno nekamo morati iæi autom. U stanu za jelo nije imao ništa osim kruha, sira i konzerviranih namirnica.

Telefon nije zazvonio, ali se nekoliko minuta prije osam oglasilo zvonce na ulaznim vratima. Martin je bio uvjeren da je to Francesca, koja je pomislila da, ako veæ mora izlaziti u potragu za telefonskom govornicom, može jednako tako sjesti u taksi i otiæi do njega. Pred vratima je stajao gospodin Cochrane s nekom vrlo sitnom ženom u grimiznom kaputu i s vilinskom kapuljaèom od crnog krzna. Na njih je bio posve zaboravio. Veèer, Martine. Ovo je gospoða Cochrane, Martine. Rita, ovo je Martin. Gospodin Cochrane bio je odjeven ležerno, u traperice, ribarski pulover i svojevrsnu jaknu s krznenim porubima. Ugledavši ih, Martin je osjetio da mu posve nestaje ideja, gotovo i rijeèi. Ali nije bilo pomoæi. Gospodin Cochrane nije prièekao da ih pozove unutra i ponudi da sjednu. Veæ je ušao, pomogao šurjakinji da svuèe kaput i šešir, posjeo je na sofu, njezin i svoj kaput objesio u ormar u predvorju i sada malo trljao ruke, a malo ih grijao ispred radijatora. Što biste željeli popiti? upita ih Martin. Ja æu viski, Martine, a gospoða Cochrane popit æe limunadu s nekoliko kapljica porta. Martin nije imao ni porto ni limunadu. Iz bifea je trebalo izvaditi sve boce prije nego što je gospodin Cochrane na koncu odluèio što æe poslužiti kao nadomjestak. Njegova šurjakinja ni u jednom trenutku nije otvorila usta. Kada je na koncu dobila èašu za vino u kojoj se nalazila mješavina slatkog crvenog vermuta i mineralne vode, vrlo je brzo kimnula, te tako nastavila kimati, kao da umjesto vrata ima nekakvu oprugu. Na ustima joj se u meðuvremenu pojavio nekakav stisnut, nepomièan i napeto nervozan osmijeh. Gospodin Cochrane, koji je sada sjedio na radijatoru, zapoène govor. U kontaktima s primateljima svojih dobrotvornih darova Martin se još nije susreo s takvim stavom. Njegova je šurjakinja pripravna prihvatiti Martinovu ponudu ta gospoða Cochrane koja se nije prestajala smiješiti, koja je ponovno poèela kimati pod uvjetom da ima apsolutnu slobodu izbora u vezi s tim gdje æe živjeti i u kakvom stanu. Usto, Martin mora biti svjestan èinjenice da se èovjek mora seliti u skladu s vremenima, da se situacija u posljednjih nekoliko godina bitno promijenila i da se na podruèju Londona nešto što je vrijedno razmatranja više ne može kupiti za manje od petnaest tisuæa. U tom trenutku zazvonio je telefon i Martin pojuri prema aparatu. Pogrešan broj. Gospodin Cochrane reèe kako pretpostavlja da nitko nema ništa protiv toga da se on posluži s još malo viskija, to uèini, te zakljuèi govor rijeèima kojima je otprilike rekao da sada kada se meðusobno razumiju i kada su rašèistili sva pitanja, on sutra ujutro poèinje tražiti pogodnu kuæu. Martin je osjeæao samo da ih se želi što prije riješiti. Bude li ga to stajalo i posljednjih pet tisuæa, nije ni najmanje važno. Tada uvidi da æe tako i biti, da više neæe imati ništa. Promišljeno i metodièno, napola je napunio svoju èašu viskijem i sve to popio u jednom gutljaju. Drago mi je što mogu pomoæi reèe. I drago mi je što smo se o svemu tako lako dogovorili. Uto je zazvonio telefon. Zvao ga je Norman Tremlett i pitao mogu li on i Prancesca doæi za èetrnaest, umjesto za sedam dana od subote. Martin je rekao da mogu i da æe mu se javiti. Gospodin Cochrane u meðuvremenu je veæ bio navukao jaknu, a njegova šurjakinja, uz njegovu pomoæ, kaput i šešir, te je prodorno piljio u onu hrpu lonaca, porculana, ruènika i posteljine.

Ne vidim li se s gospoðom u petak, Martine, možeš joj reæi da kanim poèeti s proljetnim pospremanjem. Dakako, uz njezino odobrenje. Martin nije znao što bi na to rekao. Doði, Rita. Martin zatvori vrata i dovrši viski. U boci je bilo ostalo tek nešto više od dva centimetra, tako da je popio i to. Pošto je telefon zazvonio i drugi put, bio je èvrsto naumio odvesti se do Swan Placea èim Cochraneovi odu. Ali sada ipak ne može iæi, jer je previše popio. Te je noæi spavao èvrsto i bez snova, probudio se rano, uz glavobolju. Petnaest do devet veæ je zvonio na Francescina vrata. Zvonio je i još dugo nakon što to više nije imalo smisla. A onda mu je sinulo da možda još uvijek vodi Lindsav u vrtiæ, te je napisao još jednu poruku, ovaj put na poleðini raèuna za posteljinu i ruènike, moleæi je da ga nazove prije podnevne stanke. Kada je prošlo podne, potom i pola jedan, a ona još uvijek nije nazvala, prvi je put poèeo osjeæati tjeskobnu nervozu. Isprièao se Gordonu Tvthertonu, s kojim se veæ bio dogovorio za zajednièki objed, te ponovno otišao u Swan Place. Francesce još uvijek nije bilo. Jednostavno nije znao što uèiniti, a onda se sjetio onih rezervnih kljuèeva. Odvezao se u Highgate Village i bez oklijevanja od tajnice na ulazu u agenciju za prodaju nekretnina zatražio i dobio kljuèeve. Njegove su poruke još uvijek ležale na otiraèu s unutarnje strane vrata. To je bilo prvo što je uoèio. Druga stvar premda mu je trebalo još nešto vremena da bi to posve pojmio bila je èinjenica da od odlaska Butlerovih u tom stanu nije bilo nikoga. Na podovima su bili sagovi, na prozorima zastori, stolice i stol bili su na mjestu, kao i hladnjak, štednjak i elektrièni èajnik, ali u kuhinji nije bilo namirnica, vrata hladnjaka još su uvijek bila otvorena nakon što ga je gospoða Butler posljednji put otopila, a u kupaonici nije bilo ni sapuna ni èetkice za zube. Martin uðe i u jednu i u drugu spavaæu sobu i uvidi da na krevetima nema posteljine. Ormar u veæoj spavaæoj sobi bio je prazan u njemu se nalazilo tek pet žicanih vješalica. Još je nekoliko trenutaka bio posve smeten. Sjeo je u dnevnu sobu, uz veliki prozor na najvišem katu zgrade, prozor veæi èak i od njegovog u Cromvvell Courtu. No gotovo je odmah ponovno poskoèio na noge. Prvo što, oèito, mora uèiniti, jest nazvati je kuæi u Fortis Green Lane. Zbog nekog neutvrðenog razloga, zato što je bolesna ili je Lindsav bolesna ili se Russell nekako umiješao i upotrijebio silu, u ponedjeljak nije mogla otiæi od kuæe. Odbacivši pomisao na javne govornice, koje u životu gotovo i nije imao priliku upotrijebiti, odvezao se kuæi, u Cromwell Court. Odande je, prvi put, nazvao broj koji je u telefonskom imeniku stajao uz ime H. R. Brown, na broju pedeset èetiri u Fortis Green Laneu, N10. Telefon je zvonio, no nitko se nije javljao. Znaèi da nije kod kuæe i bolesna. On osjeti popriliènu muèninu, možda od sinoænjeg viskija ili od gladi. Potom priredi sendviè od sira koji, meðutim, nije mogao pojesti. Pomisao na to da uzme slobodno poslijepodne kako bi potražio Francescu nije mu pala na pamet. Ponovno ju je pokušao nazvati, a potom se vratio na posao, prisjeæajuæi se onog straha koji se kod njega pojavljivao tijekom prvih dana poznanstva, kada mu nije rekla ništa o prilikama u kojima živi, kao ni o prošlosti, i kada je od njega skrivala gdje živi. Tada se pitao što bi uèinio kada bi ona napustila posao, buduæi daje ona cvjeæarnica bila jedino mjesto na kojem ju je sa sigurnošæu mogao pronaæi.

Kada se provezao pokraj prodavaonice, nekoliko minuta prije šest, Floreal je ponovno bio zatvoren i u mraku. Otišao je kuæi i u èašu natoèio èisti vinjak, jer viskija više nije bilo. Bez ikakve važnosti pomislio je kako si je još prije tjedan dana bez razmišljanja mogao priuštiti sanduke i sanduke viskija, dok to sada više nije moguæe. Nema ni funte više nego kada je posljednji put uplatio Timovu kombinacjiu. Na telefonu u Fortis Green Laneu nije se javljao nitko. Izmeðu šest i sedam taj je broj nazvao èetiri puta. Èim je spustio slušalicu nakon èetvrtog pokušaja, telefon je zazvonio. Norman Tremlett. Zašto mu se sinoæ nije javio, kao što je bio obeæao? Martin se njime pokušao pozabaviti koliko je bolje mogao, nastojeæi ne gubiti živce zbog neslanih šala o njegovoj ljupkoj zaruènici i tome kada æe osvanuti taj sretni dan. Èim mu se ukazala prilika za zakljuèivanje razgovora, to je i uèinio. Ispekao je odrezak koji je kupio usput i potom ga pojeo bez imalo uživanja. Boca s vinjakom ga je dozivala, no znao je da se, kada bi popio još samo malo, više ne bi usudio odvesti u Finchlev. Još i prije nego što je izišao iz automobila postalo mu je jasno da je kuæa prazna. Što sada? Raspitati se kod susjeda, kao kada je tražio Annabel? Pošto je u automobilu odsjedio cijelu vjeènost i nakon bolnog preispitivanja savjesti, pokušao je na broju pedeset dva. Otvorila mu je djevojka koja je mogla imati petnaestak godina. S obzirom na to koliko ga je razumjela, mogao joj je prièati i na mandarinskome ili na armenskome. Ona na koncu reèe Što to? On uvidi da je dotada postavljao pitanja koja u ovim vremenima bezakonja potièu duboku sumnjièavost. Djevojka je otišla po majku. Martin je u mislima iskušavao prikladnije naèine izvlaèenja informacija, no ni oni nisu bili osobito bolji. Žena se na vratima pojavila brišuæi ruke kuhinjskom krpom. Isprièavam se zapoène Martin znam da zacijelo držite kako je ovo vrlo neobièno, ali samo me zanima jesu li vaši susjedi, gospodin i gospoða Brown negdje na putu. Ja sam to strogo uzevši nije bilo toèno, ali što je još mogao reæi? njihov prijatelj. Kao da je zatražio plaæanje robe koju nije kupila ili koju ne želi. Samo se nasmijala, cinièno i neraspoloženo. To, veæ na poèetku, nije toèno. Nema nikakve gospoðe Brown. On je udovac. Veæ punih pet godina. Martin nije uspijevao doæi do rijeèi. Ona je možda nekako naslutila da je doživio šok. Stoga je ublažila stav. Èujte, možete biti bilo tko i bilo što, nije li tako? Ja to ne mogu znati. U posljednje se vrijeme dogaða sva sila neobiènih stvari. Nema ga, to vidite i sami. Ja ga nisam vidjela od subote, ali to ne znaèi baš ništa. Drži se jako povuèeno. Vrata je zatvorila prije nego što je Martin došao i do polovice stazice. Kada je posegnuo za upravljaèem, uoèio je da mu ruke drhte. Istegnuo ih je, stao duboko disati, nastojao iz glave izbaciti sve misli. Kada ih je ponovno iskušao, ruke mu više nisu drhtale. Do Highgatea se trebao spuštati tek dvatri kilometra, premda ga je usporila kiša koja je iznenada poèela i koja je sada nesmiljeno padala.

U trenutku kada je ušao u stan, telefon je veæ zvonio. Pomislio je kako, ako ga zove Francesca, neæe znati što bi rekao, kako neæe moæi doæi do rijeèi koje bi joj uputio, kojima bi je pitao, kojima bi èak i zapoèeo. Nije znao što mu je toèno uèinila, znao je samo da je rijeè o neèemu užasnome. Sada podigne slušalicu. Zaèuo je signal s govornice, šest puta. Neki glas reèe Ovdje Finn. 2O Da reèe Martin molim? U meðuvremenu je bio zaboravio tko je Finn, a taj mu bezlièni prigušeni glas nije znaèio ništa. Nekako sam mislio da æete mi se sada veæ javiti. Da æe mu se javiti... Ah, da. Finn je sin gospoðe Finn, a gospoða Finn je... Zaèudio se zaèuvši vlastiti glas, tako normalan, tako karakteristièno postojan. Uspjeli ste, zar ne? Kratko i bez intonacije Da. Martin se veæ poèeo navikavati na nezahvalne reakcije. Sada mu je veæ bilo svejedno. Ostatak æu poslati kao i onu prvu pošiljku, može? Ponovno u gotovini reèe Finn i spusti slušalicu. Bilo je tek devet sati. Martin natoèi još vinjaka, ali ga nije mogao piti, taj je miris u njemu izazivao muèninu. Je li moguæe da mu je ona žena u susjednoj kuæi lagala? Zašto bi mu lagala, osim ako je luda ili zlobna bez ikakvih motiva. Francesca ne živi ondje, Francesca ondje nikada nije ni živjela. Ali vidio ju je kako ulazi u kuæu... Ne, to zapravo nikada nije toèno vidio. Sada se prisjeæao sitnica, toga koliko je ustrajavala na vožnji taksijem, kako je odbijala pozvati ga u kuæu. Gdje je ona sada? Negdje mora živjeti. Nije mu došla poput nekakve vile iz mora ili s nekog drugog svijeta. I svakako ga je voljela, zar ne? Za sve te laži koje mu je isprièala mora postojati odreðeni motiv, ali taj motiv sam po sebi ne mora biti izopaèen. Pokušavao je smisliti uzroke, dok je tako, još dugo u noæ, sjedio u naslonjaèu kod prozora. Na koncu je popio vinjak i otišao u postelju. London je ispod njega i dalje svjetlucao kao da se ništa nije dogodilo. Sutradan je svijet veæ bio drukèiji. Dan je bio hladan i vlažan, puhao je jak vjetar. Probudio se uz osjeæaj ne posve odredivog jada. Veæ trenutak kasnije više nije bio toliko nejasan, nego se pretvorio u svijest o tome da ga je Prancesca prevarila. Vjetar je bio neugodno hladan i na mahove olujne snage. Vidio je kako je nekome tko je prelazio Archway Road izokrenuo kišobran. Florealom je vladao mrak, no još nije bilo ni pola deset. Na vratima, s unutarnje strane stakla, bila je zalijepljena obavijest koje nije bilo prošli tjedan. Zatvoreno do ponedjeljka, 5. ožujka. On se okrene i udalji. Kate Ross može biti bolesna ili je jednostavno na odmoru. On se vrati u automobil i odveze na posao. Kate zasigurno mora imati Francescinu pravu adresu. U telefonskom imeniku bilo je desetpetnaest osoba koje su se zvale K. Ross, ali nitko od njih nije bio u Highgateu, gdje je živjela Kate. Odnosno, gdje je Francesca rekla da Kate živi. Može li vjerovati u išta od onoga što mu je rekla Francesca?

Njezini roditelji žive u Chiswicku. Djevojaèko prezime bilo joj je Blanch. Alije li to istina? Netko po imenu E. Blanch živio je u nekakvom Petrarch Courtu, Barrowgate Gardens, u Chiswicku. Francesca je rekla da žive u stanu, nekoj staroj vili. Rekla je, rekla je... On okrene taj broj, pokuša se veæ unaprijed pomiriti s time da æe mu neki glas reæi da nema kæi, da nikada nije bio ni u braku. Javio se neki muškarac. Po njegovu se glasu moglo zakljuèiti da je postariji, vjerojatno umirovljen. Pokušavam doæi do vaše kæeri, Francesce Brown. Napeta tišina. A onda Mogao bih reæi i da nemam kæi. Martin nije znao što bi rekao. Veæ je zamalo spustio slušalicu. Ali onaj stari glas, sada vrlo opor, reèe Francescu nisam vidio pet godina. Nakon toga zaèuo se još isprekidan smijeh. Nikada nije bila osobito brižna prema roditeljima. Bezosjeæajna djevojka. Mogu vam dati broj njezinog supruga, premda sam Bog zna kada ga je napustila. Ona sve napušta. Martin reèe da bi volio imati taj broj. Potom ga zapiše. Tako je reèe gospodin Blanch. Zove se Russell Brown, ali sada ga vjerojatno nema. Na poslu je. Da nije sluèajno napustila i vas Bio je to pozivni broj jedne centrale u Istoènom Londonu, u Ilfordu ili Stratfordu. Je li mu Francesca dala onu adresu u Fortis Green Laneu jer se stidjela svoje prave adrese? Èinilo mu se da ponovno èuje onaj opori hrapavi glas Sam Bog zna kada ga je napustila. Ona sve napušta. U pozadini rijeèi gospodina Blancha èula se nekakva gorka, cinièna zabavljenost. Martin tada prvi put uvidi koliko je zapravo u besmislenom položaju, koliko je ponižen. Kako æe objasniti roditeljima, Normanu i Adrianu, da je Francesci kupio stan i da ga je ona napustila a da u njemu i nije živjela? Ona sve napušta... Nije bio u stanju smisliti izgovor kojim bi se izvukao s veèere s roditeljima. Njegova majka, koja je pila oloroso, rekla je da je nekako napola oèekivala i Prancescu, premda je pretpostavljala da bi to znaèilo da netko treba èuvati djevojèicu. Gospodin Urban sa svojim se amontilladom naslonio na okvir kamina. Martin je popio tri èaše Tio Pepea, pitajuæi se gdje je sada Francesca i tko je Lindsavin otac i zašto mu je lagala tako da mu izgleda da je gotovo sve što mu je rekla laž. Misliš li da bi Francesca voljela da joj izradim suknju od krpica? upita gospoða Urban. Martin reèe da ne zna, a to je bio odgovor koji æe morati dati na svako pitanje koje mu postave u vezi s Francescom. Meni baš nisu lijepe reèe njegova majka ali ona mi izgleda od djevojaka koje bi nosili takve stvari. Martin je otišao rano, prethodno iz ormariæa u kupaonici uzevši jednu od tableta za spavanje koje bi njegova majka koristila kada bi išli na odmor. Kuæi se vratio u pola deset. što se uopæe nadao doznati u telefonskom pozivu Russellu Brownu? Prema rijeèima njezina oca Sam Bog zna kada gaje Francesca napustila, možda još prije nekoliko godina, tako da on i ne može biti Lindsavin otac. Na koncu je i nazvao broj koji je dobio od gospodina Blancha, ali nitko se nije javio. Tabletu mogadona popio je s vinjakom i otišao na spavanje.

Gospodin Cochrane, koji je došao u pola devet ujutro, ni jednom rijeèju nije spomenuo susret do kojeg je došlo u utorak naveèer. Sa sobom je donio Martinovu poštu, jer je usput susreo listonošu. Martin nije otvorio omotnice, nije ih èak ni pogledao. Nije bio raspoložen ni za raèune ni za jadikovke gospoðice Watson ili Gibsonovih, za koje je pretpostavljao da se nalaze u njima. Lonce i tavu, servis, dvije svjetiljke, posteljinu i ruènike prenio je u svoju sobu i potrpao ih na dno ormara s odjeæom. Jednog æe mu dana dobro doæi, pomislio je uz gorèinu i bijes, kao darovi za vjenèanja. Gospodin Cochrane, u svojoj kuti, vadio je sadržaj ormariæa i polica na kuhinjski pod, što je bila prva faza njegovog proljetnog pospremanja. Na stolu su se nalazile dvije hrpe novina, veliki i mali format. Nikako ne mogu shvatiti što æe ti sve te gluposti, Martine reèe gospodin Cochrane. Gomilaš smeæe poput kakve stare babe. Martin se nije obazirao na te rijeèi. Sada je meðu primjercima Posta tražio broj od osmog prosinca, onaj u kojem je objavljena kratka vijest o Russellu Brownu. Morao je biti na vrhu, jer je to bio posljednji broj koji je primio, buduæi da je nakon njega otkazao pretplatu. A onda se sjetio. Njime je zacijelo umotao novac za gospoðu Finn. Posve prirodno, upotrijebio je novine na vrhu hrpe. Gospoða Finn. Negdje u tijeku dana, razmišljao je, bit æe najbolje da ode u banku i podigne onih drugih pet tisuæa funti, najprije ih još, možda, nazove, kao što je uèinio prošli put Na poslu je bio tek deset minuta kada ga je nazvao Adrian Vowchurch. Rekao je da je stvar poprilièno neugodna po njegovom glasu nije se moglo zakljuèiti da mu je zbog neèega neugodno, ali jednostavno mora znati treba li raèun za posredništvo pri prijenosu poslati Francesci ili Martinu. Martin nije oèekivao nikakav raèun. Bila je istina da mu je Adrian zaraèunao prijenos njegovog vlastitog stana, ali on, Martin, otada je uložio sate i sate u razrješavanje klupka povezanog s nekom Julieinom obiteljskom zakladom i za to ni u snu ne bi oèekivao nekakvu naknadu. Sada samo kratko reèe Meni, dakako. Kome drugome? Dragi moj stari prijatelju, samo sam pitao. Dame su ti danas vrlo osjetljive ako ne poštuješ njihovu ravnopravnost. Francesca je sada vlasnica nekretnine i obveznica komunalne naknade. To im može udariti u glavu, a ti si mi poprilièno... Adriane... prekine ga on, ali ne uspije dovršiti. Sto? Samo sam želio reæi... samo usput pripomenuti... da bi po tvojem držanju èovjek mogao zakljuèiti daje taj njezin stan nekako tvoj. Ne možeš imati i ovce i novce, i izbjeæi porez i zadržati kljuè. Stan je njezin. Zna li ona to? To joj zapravo nikada nije konkretno objasnio, ali ona to zacijelo zna, nije glupa. A ako zna da je stan njezin, svakako æe doæi onamo. On sada glavom proviri kroz oèeva vrata, kako bi mu rekao da izlazi na jedan sat. Walter Urban bio je posve zauzet pismom nekog klijenta. Podignuo je pogled, a lice mu je zbog razdraženosti više nego inaèe nalikovalo na pseæu glavu.

Izniman tip reèe, prstom kuckajuæi po pismu. Sam sebe naziva predsjednikom jedne tvrtke za odnose s javnošæu koja zastupa financijske organizacije, a nema pojma o financijama. Ovdje mi navodi da je sestri darovao molim te, darovao deset tisuæa funti kako bi pokrenula nekakvu firmu i zanima ga može li to otpisati od poreza? Takav neæe doèekati da vlada nešto daje njemu, nego æe on morati dati njima. Zar nije èuo za PPK? PPK? ponovi Martin, premda je savršeno dobro znao što znaèi ta skraæenica. Porez na prijenos kapitala. Probudi se, Martine. Njegova sestra nije dobrotvorna organizacija. Zašto se nije savjetovao sa mnom prije nego što je poèeo samo tako razbacivati novac? Martin se sada upita zašto se i on nije posavjetovao s Walterom, zašto nije èak ni bolje razmislio o onome èime i sam raspolaže u glavi. Je li razlog bilo to što nije želio znati i tako pokvariti svoje plemenite planove? Jednako kao što nije želio znati za prave odnose izmeðu Prancesce i njezinog supruga? A sada æe, u oba sluèaja, morati platiti za to što je svjesno zatvarao oèi. Utrošio je gotovo sav novac i vjerojatno æe morati platiti porez, barem na ono što je darovao gospoðici Watson i gospoði Cochrane, premda vjerojatno ne i na ono što je dao gospoði Finn, jer je novac predao u gotovom... Ili kani i u vezi s tim biti nepošten? On sada iz glave izbaci sve misli o novcu je li mu u ovom trenutku doista stalo do novca? i odveze se u Swan Place. Stan je izgledao jednako kao u srijedu, prazan, u išèekivanju, s otvorenim vratima hladnjaka, sa kružnim tragovima utisnutima u sag, na mjestima na kojima su do nedavno stajale noge raznih komada pokuæstva. Želio je isprièati Adrianu, ali u onom razgovoru nije smogao snage za to. Adrianov je glas bio odviše hladan, odviše podrugljiv i uglaðen. Pomislio je na one prijatelje od kojih bi mogao zatražiti savjet, Normana, Thvtertonove... Oni mu ne mogu pomoæi više nego što si on može pomoæi sam, a oni bi se, njemu iza leða, buduæi da su tako duboko konzervativni i nepokolebljivo konvencionalni, nervozno smijali. Vrativši se u ured, u mislima se prebacio na onaj maleni èlanak u Postu. Savršeno se dobro sjeæao što je ondje pisalo. Russell Brown ima trideset pet godina, predaje na jednoj višoj tehnièkoj školi i napisao je knjigu o èetrnaestom stoljeæu i Crnoj smrti supruga Francesca, kæi Lindsay. Martin uzdahne i nazove broj u Ilfordu koji je dobio od gospodina Blancha. Nije se javio nitko. Je li Post mogao pogriješiti? Je li to možda bio Fortis Green Road ili Fortis Green Avenue? Ali ni to ne bi objasnilo kako je Francesca, kako se tada èinilo, živjela, više puta ponovila da živi, u Fortis Green Laneu. U Postu svakako moraju znati nešto o tome, a on poznaje nekoga tko radi u Postu... Tima Sagea. Tim možda neæe znati odgovor, ali bi mu mogao pomoæi. Novinari uvijek znaju kako doæi do odreðenih teško dokuèivih adresa ili brojeva telefona, štoviše i do ljudi do kojih se teško dolazi. I glupo je misliti da su on i Tim nekakvi neprijatelji. Zašto je to uopæe pomislio? Nisu se posvadili, osim u njegovim mislima i snovima. Nazvao je redakciju Posta u Wood Greeneu. Ne, gospodin Sage nije ondje, ali može pokušati nazvati njihov ured u Childs Hillu. Martin nazove Childs Hill i tako dozna da se gospodin Sage tog dana uopæe nije pojavio. Tima je uvijek teško dobiti. Nekoæ davno sve što je bilo prije studenoga njemu

je sada izgledalo davno gotovo bi se redovito dogaðalo da Tim nazove njega. On sada osjeti kako ga obuzima neugodan osjeæaj krajnje napuštenosti. Sjedio je za svojim radnim stolom, prvi put otkako je znao za sebe ne uspijevajuæi raditi. Približno sat kasnije Caroline mu je došla reæi da je kod nje neka obitelj Indijaca koji traže gospodina Urbana. Muškarac i žena s malenim djeèakom, te jedan starac i starica koja je pljunuta gospoða Gandhi. On je samo nepomièno piljio u nju. Koga traže? Tebe reèe Caroline. Danas su se vratili iz Indije, barem neki od njih, a najprije su bili u Australiji i žele se vidjeti s tobom i za nešto ti zahvaliti. Tako su rekli. Bhavnaniji. On se mjesecima nadao susretu s njima, žudio, premda to ni u sebi nikada nije izrièito priznao, barem za nekakvim traèkom zahvalnosti od nekoga. A sada kada su došli, znao je da nema snage za njih. Odvedi ih mojem ocu reèe on. I on je gospodin Urban. Premda je bilo tek èetiri, otišao je iz ureda i ponovno se odvezao do Swan Placea, gdje je ostao sjediti uz prozor, èekati Francescu, iako je znao da se neæe pojaviti. Samphire Road. Martin je ulicu pronašao u Atlasu Londona koji je držao u pretincu ispred suvozaèeva sjedala. Ulica se zapravo nalazila u blizini Finsburv Parka, N4. Èinilo mu se da nikada nije bio u blizini tog dijela grada, niti poznavao nekoga tko bi ondje živio. Ako Tima nema kod kuæe, sjedit æe u automobilu i prièekati ga. Èekat æe i do ponoæi, bude li potrebno, jer ionako nema pametnijeg posla. Ali vjerojatno neæe trebati toliko èekati, jer æe u kuæi biti onaj muškarac s kojim Tim živi. Zašto je ranije uopæe bio zabrinut zbog moguænosti da upozna tog muškarca, da njega i Tima vidi zajedno? Sada mu je posve svejedno. Veæ je bilo gotovo šest kada je Martin izišao iz stana u Swan Placeu. Ako Tim radi poslijepodne, sada je veæ vjerojatno kod kuæe, a ako radi naveèer, malo je vjerojatno da bi od kuæe otišao prije sedam. On i njegov prijatelj možda veèeraju. Martin se prisjeti one velike crvene sofe koju je sanjao, crvenog baršuna, nalik na spužvu, a ipak prašnjavog. Osjetio bi nelagodu èak i kada bi pomislio na to. Odvezao se Crouch End Hillom i Hornsev Riseom. Nebo je bilo nalik na gusti sivi veo koji je zalazak sunca rasporio kako bi kroz te otvore pokazao blistave, jarke boje. Timu æe isprièati sve, razmišljao je, a moguænost da s Timom konaèno bude iskren i otvoren sada ga je ispunjavala tolikom radošæu da su mu ruke na upravljaèu uzdrhtale. Na trenutak je zaboravio na gubitak Francesce i to gorko, sve izraženije razoèaranje. Tajna koju je tri mjeseca skrivao pred Timom na njemu je ostavila dubok trag tek je sada uviðao koliki mu je to bio teret i sada konaèno, možda i za nekoliko minuta, moæi æe doživjeti veliko olakšanje. Èinjenica da se onamo uputio kako bi Tima ispitao u vezi s onim èlanèiæem u Postu povukla se i izblijedjela u nesmiljenom svjetlu tog priznanja, o novcu i njegovu izvoru, Francesci, njegovom dugotrajnom nejavljanju i hladnoæi, za koje se spremao. Za njim je žudio

kao što gorljivi grješnik žudi za ispovijedi, a iscrpljeni i izmuèeni zatvorenik za prilikom da prizna krivnju. U meðuvremenu je bio ušao u pustu divljinu u kojoj su ulice, okružene drvenim zidovima, pravim barikadama, prolazile pustopoljinama bez trave, bez drveæa i gotovo bez kuæa. Nekoliko novih kuæa, neobiènih boja opeke, limunžuta, nezdravo bijela, crne poput ugljena, nalazile su se na velikim razmacima, raštrkane uokolo. Stare ulice, sa starim smeðim kuæama držale su se rubnih dijelova poput niskih kosina koje okružuju kakav pustinjski krater. Martin je bez veæih poteškoæa pronašao Samphire Road, premda njegov plan grada više nije nudio jasan raspored ulica. Bio je to kanjon u smeðoj stijeni, s otrcanim kuæicama koje su Martina podsjetile na nastambe u nekoj prastaroj i moguæe napuštenoj vojarni. U usporedbi s tom ulicom, Fortis Green Lane pravi je raj. Ispucalim betonskim stubama došao je do ulaznih vrata crvenkastosmeðe boje jetre i pritisnuo zvonce oznaèeno prezimenom Sage. Još trenutak nije se dogodilo ništa, a onda se s druge strane zelenožutog prozora iznad vrata pojavilo svjetlo. Sada je jasno osjeæao dim cigareta Gauloise, kao da je Tim tek nedavno ušao u kuæu. Vrata su se otvorila i na njima se pojavio Tim. Na sebi je imao traperice i neki stari sivi, teški, grubi pulover u kojem je izgledao još mršavije, gotovo ispijeno. Lice mu je bilo vrlo blijedo, usta crvena poput svježe krvi. Je li uvijek bio toliko blijed? On izvadi cigaretu iz usta i reèe I mislio sam da æeš se pojaviti. Bilo je samo pitanje vremena kada æeš zbrojiti dva i dva. Martin ga je samo nepomièno promatrao. Nije mu bilo jasno što to znaèi. A onda se dogodilo nešto neobièno, èak i toliko nevjerojatno da je na trenutak posve zaboravio Tima. Vrata na završetku hodnika su se otvorila i neko je dijete potrèalo prema njima. To je dijete bila, morala biti, ali nije mogla biti, Lindsav. A onda se odjednom zaustavila i pogledala Martina. Njezin je pogled bio prepun bijesa i mržnje. Svom silinom privila se uz Timove noge, podižuæi ruke. Tim je pridigne i nasloni na rame, tako da se crna kosa naslanjala na crnu kosu, žuækastobijela baršunasta koža dodirivala žuækastobijelu voštanu kožu. Èetiri plava oka promatrala su Martina. On osjeti kako mu tlo podrhtava pod nogama, kako se zidovi naginju, kako se taj mraèni, zagušljivi hodnik bez saga ljulja naprijednatrag, a onda zaustavlja. Bit æe najbolje da uðeš reèe Tim. Martin uðe i osjeti kako se vrata iza njega zatvaraju. Nije bio u stanju izgovoriti ni rijeèi. Naèinio je nekoliko koraka tim prolazom, a onda se okrenuo, sav uzdrhtao, kako bi ponovno promotrio Lindsav i, izvan svake sumnje, njezina oca. Ali Francesca joj je nesumnjivo bila majka... Ne razumijem zapoène tada. Ti i Francesca... Gdje je Francesca? Tim spusti dijete. Potom se nasloni na vrata i prekriži ruke na prsima. Mrtva je. Nisi znao? Ne, vjerojatno... Kako si uopæe mogao znati? Poginula je u subotu naveèer, pregažena. Automobil se nije ni zaustavio.

Lindsav, koja mu se opet privijala uz noge, istog trenutka zaplaèe. Èinilo se da Lindsayini krikovi izražavaju bol obojice muškaraca, Timovu tugu, Martinovu omamljenu, neopisivu izgubljenost. Obojica su šutjeli, uopæe ne primjeæujuæi te jecaje i zapomaganje, toptanje nogama, šake kojima je djevojèica udarala Tima po nogama. Piljili su jedan u drugoga, no Martin je prvi oborio pogled i potom ga odvratio. Tim polagano ispruži ruke i podigne Lindsav. Ona prestane plakati ali nastavi jecati, za njega prianjajuæi rukama i nogama poput morske zvijezde. Uto su se na katu otvorila jedna vrata i neki ženski glas zazove Sve u redu, Tim? Bože, kako se derala. Tim priðe podnožju stuba, s Lindsav u naruèju. Možeš je prièuvati pola sata, Goldie? Svakako, ako želiš. Ali morat æe gledati telku, sada je moja serija. Lindsav hoæe Goldie! Dijete se brzo spusti na pod i na sve èetiri odjuri na kat. Bit æe najbolje da uðeš i nešto popiješ reèe Tim. Obojici æe dobro doæi piæe. Poveo je Martina hodnikom u onu sobu iz koje se pojavila Lindsav. Bila je to kuhinja, osuvremenjena oskudnim zakrpama na žbuci oko sudopera i s novijim ormariæima, ali inaèe užasno staromodna, s neispravnim bojlerom u jednom uglu i, na zidu okrenutom prema njima, kaminom èiji je dimnjak bio zatvoren crvenim kreppapirom. Peænica je bila ukljuèena, kao i zidna grijalica. Na stolu, pretrpanom novinama i kutijama cigareta Gauloise, nalazili su se ostaci nekakvog jela i napola prazna boca Dominicovog vojnièkog džina. Martin se kretao kao omamljen. Tim mu rukom pokaže prema jednom od malenih otrcanih naslonjaèa uz kamin koji su bili postavljeni svaki s jedne strane zidne grijalice, ali Martin sjedne, odnosno, svom se težinom spusti na stolicu od savijenog drva za stolom i rukama pri drži glavu. Èisti ili s vodom? Svejedno. Martin još nikada nije pio džin bez tonika ili martinija ili nekog drugog otmjenog piæa za miješanje. I nikada nije pio topao džin, kao sada. Okus je bio toliko odvratan da je snažno zadrhtao, no taj ga je plameni napitak ipak okrijepio. On se okrene i izmuèenim oèima pogleda Tima. Tim ga je promatrao uz izraz koji je mogao biti oèaj, ali i èista ravnodušnost. Progovorio je hladnim i suzdržanim glasom, kakvim bi se možda poslužio nekakav sociolog koji govori o neuspjehu, razoèaranju, porazu. Ja æu ti isprièati ono što je meni rekla policija, a rupe æu popuniti na temelju onoga što znam. Pošto si je ostavio kod one kuæe u Finchlevju, ona je otišla potražiti taksi koji æe je odvesti kuæi. To joj nije bilo prvi put, a ondje baš i nije lako doæi do taksija. Još je dugo pješaèila, gotovo do North Circulara. Tim zastane, a onda nastavi jednakim bezizražajnim glasom. Nemoguæe je uopæe pojmiti kako je netko nije vidio kako prelazi ulicu, jer je tako dobro osvijetljena. Možda je tip bio pijan ili jednostavno nije gledao. Neki drugi vozaè pronašao ju je desetak minuta kasnije tako barem misle. Nije bila mrtva. Umrla je u bolnici, u nedjelju naveèer. Martin tiho reèe I cijelo je to vrijeme bila živa?

Nije bila pri svijesti. Još malo džina? Tim ponovno ulije džin u obje èaše. Potom pripali novu cigaretu. Jedini trag emocijama bio je naèin na koji je uvlaèio dim, nervozno, požudno. Eto reèe. Vrijeme je za pitanja. Martinu je od džina bilo vruæe. Osjeæao je vrtoglavicu i postao odvažan. Ti i Francesca bili ste vjenèani? Tim se nasmije, a taj zvuk nije imao ni najmanje veze sa zabavljenošæu. Pa barem bi ti to trebao znati, ti si mi knjigovoða. Ne bih li ti morao reæi da sam u braku? Francesca je još uvijek bila u braku s tim nekakvim tipom u Ilfordu. Zove se Russell Brown, to je doista Russell Brown. Ali u onom malom èlanku u tvojim novinama... Èlanci u novinama ljudskog su porijekla. To nisu poruke iz nekakvog nepogrešivog izvora istine. Tim slegne ramenima. To sam izmislio, osim imena. A ti si sam pronašao kuæu. Ja ti nisam rekao da živi na broju pedeset èetiri u Fortis Green Laneu, usput govoreæi, kao ni ona. Ti si sam došao do toga. Ti si sam nagaðao istinu, kao i onda kada si na Francesci ugledao sve one modrice i pomislio da joj je to uèinio Russell. A zapravo je pala na ledu, kao još nekoliko tisuæa ljudi tog dana. Martin je šutio. A onda polagano reèe Želiš reæi da je sve to bila tvoja i njezina urota? Baš sve to? Nepregledni razmjeri toga što su mu uèinili sada su ga poèeli zahvaæati u nesmiljenim valovima. Osjeæao je potmulo pulsiranje u galvi. Zajedno ste naumili prevariti me, domoæi se sada mu je sve bilo jasno stana? Bili ste dvoje kriminalaca koji su to željeli izvuæi od mene? U poèetku reèe Tim Francesca je za cilj imala samo domoæi se novca ili nekog komada nakita. Ja sam, dakako, znao za tvoj dobitak na kladionici, to sam znao od samog poèetka. Ti si zacijelo zaboravio da, premda nisam osobito uspješan ni u èemu, imam senzacionalno dobro pamæenje. On otpije gutljaj džina i od toga zadrhti. Ti baš i nisi velikodušna duša, zar ne? Ja nisam dobio ništa, ni ona nije dobila ništa sve dok ti nije sinula ta genijalna zamisao o izbjegavanju poreza. A ona je tada, kao što biste rekli vi knjigovoðe, veæ toliko zaglibila da je željela zakljuèiti posao, bez obzira na cijenu. Martin je veæ bio na nogama. Malko se zaljuljao, a onda ponovno uspostavio ravnotežu. Još je preostala jedna stvar, samo jedna. Ako je s Timom varala Russella Browna, Tima je varala s njim. On sada pogleda Tima u oèi, a glas koji je trebao biti prkosan, koji je trebao objaviti nova otkriæa, iz njegovih usta na koncu jedva iziðe drhtavo i nepostojano. Spavala je sa mnom! Je li ti to rekla? Tim je u meðuvremenu bio napola ustao usta su mu se smiješila, no oèi su bile mrtve. Sada je samo slegnuo ramenima. Pa što? Posao je bio naporan. Nije bilo ni govora o udruživanju užitka s poslom. Bez razmišljanja i priprema, Martin ga u tom trenutku udari. Stisnuo je šaku, zamahnuo i pogodio Tima u vilicu. Tim zastenje i sruši se natrag na stolicu, ali se odmah i pridigne, te s uzdignutim rukama

skoèi na Martina. Martin se izmakne i ponovno zamahne, te padne preko stola, tako srušivši svjetiljku koja se otkotrlja na pod i ugasi. Sobom je vladala tama, a jedino što se vidjelo bio je užareni sjaj zidne grijalice, tako da se to crvenilo odražavalo u zraku, na pokuæstvu i na Timu, koji se bio povukao do vrata, poput kakvog demona, posrnulog anðela, obasjanog crvenim svjetlom. Ponovno je nasrnuo na Martina, šakom ga udario posred lica, no Martin ga je ovaj put šèepao za ramena, za uski i tvrdi prsni koš. Još nekoliko trenutaka ostali su tako uspravljeni, zaglavljeni u tom zahvatu, boreæi se, a onda su se prevalili na pod i zakotrljali, držeæi jedan drugog, u mraène sjene na podu i preko debelog, starog, zgužvanog saga. Tim ga je pokušavao uhvatiti za ramena, kako bi mu glavom mogao udarati o pod. Martin je bio snažniji. Bio je veæi i teži od Tima i svakako imao više snage. Uhvatio je Tima za ruène zglobove i savio mu ih iza leða, posve ga obujmivši. Od tog uspjeha, pošto je obuzdao Tima, obuzelo ga je nekakvo neizrecivo snažno uzbuðenje. Hrvao se s Timom, èinio upravo ono za èime je žudio u onim snovima. A u pritisku Timovog èvrstog tijela, trenju tog tijela koje se izvijalo i okretalo tako da su se valjali amotamo, stisnuti toliko èvrsto da se èinilo da jedno tijelo prodire u drugo i stapa se s njim, osjetio je kako ga obuzima naboj, kako se sav ukoèio od silne želje. Osjeæao je strast prema kojoj su njegovi odnosi s Francescom izgledali blijedo i hladno. Hoæe li Tim to primijetiti ili neæe, bilo mu je posve svejedno. Kod njega više nije bilo opreza, inhibicija i susprezanja. Promuklo je šaputao Timovo ime, a borba je poèela jenjavati. U jednom trenutku izgledalo je da Martin više uopæe ne diše, a onda, jer si nije mogao pomoæi, usnama prekrije Timova usta i utisne mu dugotrajan, snažan poljubac. Oslobaðanje koje je doživio uz taj poljubac sa sobom je, èinilo se, odnijelo i sve teške terete cijelog njegovog života. On se odmakne od Tima i ostane ležati licem prema dolje. Tim je ustao prvi. Uèinio je ono što bi uèinio i na vješalima i nakon upozorenja o skrom napadu hidrogenskom bombom. Pripalio je Gauloise. Usta su mu se na jednoj strani iskrivila i još je nekako napola namignuo Martinu. Martina je preplavio stid, a sva ona životna optereæenja sada su ponovno bila na svome mjestu. On ustane i sjedne, sav zguren, u jedan od naslonjaèa uz kamin. Nemoj paliti svjetlo. U redu, neæu ako ne želiš. Žao mi je zbog ovoga. Ovoga upravo sada, mislim. Martin se trudio ne mumljati. Pokušavao je razabrati Tima kroz crveni polumrak, gledati ga u oèi i govoriti lucidno. To je bilo gotovo nemoguæe. Nije mi jasno zašto sam to uèinio. Stvar je u vojnièkome džinu. Zapravo je namijenjen gardi, a znaš tko je u gardi. Nisam homiæ, peder ili kako god to želiš zvati. Stvar je u džinu, ljubavi reèe Tim.

U meðuvremenu je bio sjeo na rub stola. Martin ga je sada uspio jasnije razaznavati i ako je i bio zajapuren, to se pri takvom osvjetljenju nije vidjelo. Ali možda i jesam reèe tada prigušenim glasom. Možda zapravo jesam, a da to nikada nisam znao. Zašto je bilo toliko toga što nisam znao i nisam vidio, Tim? Èovjek uvijek koraèa tankom korom ponad užasnih ponora, sjeæam se da sam ti to rekao prije nego što je sve ovo poèelo. Obojica smo pali uz gromoglasan tresak, zar ne? Martin kinine. Još mu je uvijek bilo neugodno i još je uvijek bio postiðen, ali sada ga je polagano obuzimala toplina koja nije imala nikakve veze s grijalicom. Voli Tima, to sada pouzdano zna. Ništa od onoga što mu je Tim uèinio sada više nije važno. On reèe Onaj stan, stan u koji se Francesca trebala doseliti, možeš ga uzeti, želim da bude tvoj. A on je tvoj, pa ga možeš dijeliti, dragi moj? Pa, ovaj... službeno, u pravnome smislu, nije. Meðutim, sada je bio važan samo taj službeni, pravni aspekt. Mislim da æe se dijeliti na èetvero ljudi. Francesca je imala supruga, dijete i roditelje. Lindsav æe dobiti dio, a pretpostavljam da æe Russellu Brownu pripasti najviše. Tim, dat æu ti... Što? Više nema što dati. Želim nešto uèiniti. Obojica smo izgubili Francescu, to nas treba nekako spojiti, to treba... Zašto se smiješiš? Tvojoj naivnosti. Ne vidim zašto bi bilo naivno željeti nekome pomoæi jer osjeæaš da mu to duguješ. Èuj, mogao bih prodati svoj stan i negdje kupiti manju kuæu no, dobro, ne tako zgodnu, a ti bi mogao povesti Lindsav i ondje živjeti sa mnom i... moramo biti prijatelji, Tim. Doista, dragi moj? Ja sam ti naudio, a ljudi ne vole one koje su povrijedili. Tim prijeðe na suprotnu stranu sobe i ukljuèi stropnu svjetiljku. Svjetlo je bilo blistavo, jarko, nesmiljeno. Sada mi je žao zbog toga što sam uèinio, zbog toga gorko žalim, ali zato što žalim nisi mi nimalo draži. Ni u snu ne bih živio s tobom, a i da mi ponudiš novac, odbio bih ga. On ugasi cigaretu, pomalo kašljuæi. A sada je vrijeme da poðeš kuæi. Ja moram otiæi po Lindsav i staviti je na spavanje. Martin ustane. Imao je osjeæaj da ga je posred lica udarilo nešto hladno i mokro, možda nešto poput teške i vlažne rukavice. I to je sve? zamuca. Sve smo rekli? Tim mu ne odgovori. Sada su se veæ našli u ledenom i vlažnom hodniku, a odozgo se zaèulo prigušeno plakanje Lindsav hoæe tatu. Tim otvori ulazna vrata. Obdukciju su obavili danas. Nesretan sluèaj. Kremiranje u ponedjeljak, u tri, u Golders Greenu. Srdaènu dobrodošlicu mogu oèekivati svi supruzi, stvarni, imaginarni, buduæi i nevjenèani.

Martin se stubama spusti na ulicu, više se i ne osvrnuvši. Samo je zaèuo zatvaranje vrata. U glavi mu je sve odzvanjalo od krajnje izgubljenosti, nevjerice i džina. Bilo je sedam i petnaest. S Timom je proveo manje od sata. U tih èetrdeset petpedeset minuta promijenio mu se cijeli život, prošlost, kao i sadašnjost i buduænost. Imao je dojam da se svijet nekako nagnuo i njega tako odbacio niz tu strminu. Sada je tako visio, bez daha, pridržavao se samo rukama. Ili je, kao što je rekao Tim, popustila ta tanka kora. Boljela ga je glava. Popio je puno onog džina, vjerojatno punu èašu. Ali nije se osjeæao pijanim, osjeæao je samo muèninu, glavobolju i izmoždenost. Bio je umoran, ali èinilo mu se da neæe moæi zaspati, èinilo mu se da više nikada neæe moæi spavati. Još je dugo nepomièno sjedio u automobilu u Samphire Roadu. Odvezao se samo zato što se pribojavao da bi Tim mogao iziæi i zateæi ga ondje, no i nakon što je krenuo, gotovo se odmah zaustavio, u jednom od prolaza koje je krater devastirane zemlje pretvorio u slijepu ulicu. Sada je veæ bilo vrlo mraèno, a pustoš prekrivena ruševinama bila je posve neosvijetljena. Vidjeli su se samo rubovi, obzor crnih nazupèanih krovova, izbušen toèkicama svjetla, na pozadini neba presvuèenog grimizom. Prancesca je živjela ovdje, odavde dolazila svako jutro, ovamo se vraæala svake veèeri. To mu se èinilo beskrajno neobiènim, èinjenicom koju nikada neæe posve shvatiti. Mrtva je i to sada veæ gotovo cijeli tjedan. U toj mu se smrti nekako vratila, nije bilo te užasne izdaje. Odakle Tim može znati što je ona osjeæala? Kako Tim može znati da joj unatoè onim poèetnim motivima novi muškarac na koncu nije postao dražim od starog? Zlurado uživajuæi u toj èinjenici, u njezinoj smrti to je osjetio kada je prvi put poèeo uviðati što se zapravo dogodilo spoznao je daje sada u stanju o njoj razmišljati s nježnim sažaljenjem. Njih dvoje u zajednièkom životu nikada ne bi bili sretni, svakako ne zadugo, to mu je sada bilo jasno. Sada konaèno upoznaje sebe, razmišljao je. Misli mu se neæe nimalo razbistriti bude li samo tako sjedio u autu. Da je to mjesto bilo privlaènije toènije, manje doslovce sablasno bio bi otišao u šetnju, hodao kako bi razbistrio glavu, jer je veèer bila blaga, a zrak ispunjen onim neodredivim mirisom i nabojem koji navješæuju proljeæe. Ali ovdje ne može šetati. Pokrenuo je automobil i odvezao se u Hornsev Rise. Netko je ispred njega prelazio ulicu na oznaèenom prijelazu. On zakoèi i prièeka ponešto duže nego inaèe. Razmišljao je o naèinu na koji je Francesca poginula. Tko bi mogao uèiniti takvo što? Nekoga oboriti automobilom i potom se odvesti i ostaviti žrtvu da umre? A ona je umirala još cijelu noæ i cijeli dan. On nekontrolirano zadrhti. Tko god to bio, policija æe ga pronaæi, policija æe ga neumorno tražiti... Martin tada pomisli kako uopæe ne bi trebao voziti. Kako je previše popio, daleko iznad dopuštene granice. Možda je i Francescin ubojica pio, možda se naglo otrijeznio od užasa, uvidjevši što je uèinio, i možda je zbog tog užasa pobjegao. Martin se kuæi odvezao preko Archwayja, a cesta je u tom dubokom betonskom klancu ispod njega tekla prema sjeveru. Automobil je ostavio na parkiralištu ispred Cromwell Courta, izmeðu jednog naranèastog volva i nekakvog malog sivog kombija. Volvo je bio vlasništvo jednog lijeènika u bolnici Royal Free koji je živio u prizemlju. Sivi kombi vjerojatno pripada nekom majstoru, premda je Martin nekako nejasno imao osjeæaj da ga je negdje veæ vidio, i to nedavno, ali u kontekstu kojeg se trenutaèno nije mogao

sjetiti. To ne može biti ni najmanje važno. Preko asfalta je došao do ulaza u zgradu, svjestan toga da je netko izišao iz onog kombija i da se takoðer uputio u zgradu. Ali nije zadržao vrata otvorenima. Pustio ih je da se zatvore i krenuo prema stubama, žaleæi, i to ne prvi put, što u zgradi nema dizala, kao u Swan Placeu. Bi li trebao angažirati Adriana da se bori za Swan Place, u sporu protiv Francescine obitelji? Ima li tu kakvih izgleda za uspjeh? Sada barem, razmišljao je dok se uspinjao treæim krakom stuba, Adrianu, Normanu i svojim roditeljima može priopæiti žalosnu istinu, reæi im da je Francesca mrtva. Oni prigušeni ali postojani koraci koje je èuo dok je bio još niže, sada su se ponovno èuli. Idu do vrha. Vozaè onog sivog kombija zacijelo ide u neki od preostala tri stana na tom katu. Martin doðe do vrha stubišta i prijeðe hodnik, te tako doðe do ulaza u svoj stan. Ondje se, dok je tako stajao na pragu svog doma, odjednom bolno prisjetio sebe i Tima u zagrljaju, u Timovoj crveno osvijetljenoj kuhinji, toga kako je ljubio Tima i držao ga u zagrljaju. Što æe biti s njim ako je upravo to ono što želi? Što treba oèekivati, èemu se nadati? On ispusti dotada susprezani dah i gurne kljuè u bravu. U tom trenutku iza sebe je zaèuo prigušeni kašalj. Martin je zbog tog zvuka poskoèio i naglo se okrenuo. Na oko metar od njega, u sivoj vunenoj kapi, žutom puloveru, crnom baršunastom prsluku i s crnom maramom s našivenim zlatnicima, stajao je Finn. Martin ranije zapravo i nije uoèio koliko su oèi tog èovjeka iznimne. Gotovo srebrne. Èovjek srebrnih oèiju... No, da reèe Finn. Èekam veæ dovoljno dugo. Tada se progura pokraj Martina i uðe u stan. Ustanu je bilo toplo i vrlo zagušljivo. Veæi dio dana sunce je vjerojatno prodiralo kroz taj veliki prozor. Finnu bi se rijetko dogaðalo da je gost u neèijem stanu. Na prste tih dviju velikih, širokih ruku mogao je nabrojati prigode u kojima je došlo do toga dvaput kod gospodina Bearda, jednom kod gospoðe Gogartv, tri ili èetiri puta u sobama nekih djevojaka. Stajao je i gledao oko sebe. Uglavnom naèin gradnje i boje, takve su ga stvari zanimale s poslovne strane. On sada skine vunenu kapu, ali zadrži rukavice. Martin Urban iz bifea je vadio bocu s vinjakom. Èovjek bi pomislio da je veæ popio dovoljno, koliko je zaudarao po džinu. Finn je jasno vidio da ga je nešto prestrašilo ili uzrujalo. Ruke su mu drhtale i boca je zbog toga zazveckala na staklu. Vinjak? Nemam viskija, ali imam votku, martini i seri. Ne pijem reèe Finn. Glas je nekako odražavao umor i nelagodu. Èujte, isprièavam se zbog novca. Imao sam puno problema i bojim se da sam malko zaboravio na vas. Sada odmah mogu vam dati èek, samo vi inzistirate na gotovini. Finn ne reèe ništa.

Sjednite, molim. Žao mije što ste cijeli taj put prelazili ni za što, ali trebali ste nazvati. On sjedne i u jednom gutljaju popije vinjak, kao da je rijeè o kakvom lijeku. Finn ga je znatiželjno promatrao, gledao kako mu se koža rumeni. On ne kani sjesti. Što bi imao od toga? Nisam došao ni za što reèe on. Pa, da... U èaši se našlo još vinjaka. Ne u smislu da ste me podsjetili. Novac vam mogu pribaviti negdje u tijeku sljedeæeg tjedna. Znate, to s gotovinom ide teško, s tolikim iznosom. Najprije æu morati nazvati svoju banku, morat æu... Finn zakoraèi naprijed s mjesta koje je bio zauzeo, pokraj balkonskih vrata. Možete mi ga dati u ponedjeljak ujutro reèe. I ne želim da mi ga šaljete. Ovaj put ne. Stavite novac u svoj auto, na suvozaèevo mjesto i ostavite auto na parkiralištu ispred palaèe. Ispred palaèe? ponovi Martin Urban, nepomièno zagledan u njega. Alexandra Palaèe. Finn je veæ postajao nestrpljiv. Jeste shvatili? Stavite novac u vreæicu, na prednje, suvozaèevo sjedalo, i ostavite ga ondje izmeðu jedan i dva u ponedjeljak. Može? Lice Martina Urbana sada je veæ bilo zagasitogrimizno. Oèi su mu bile vrlo blistave, crte lica zamuæene i zadebljane. On odloži èašu i ustane. Vrlo promišljenim tonom reèe Ne, ne može. Nikako ne može. Tada rukom prijeðe preko èela, a kada ju je spustio, Finn uvidi da mu lice kipti od bijesa. Što ti zapravo misliš... tko si ti? Ovako mi upadaš u stan, govoriš mi što bih trebao èiniti sa svojim vlastitim novcem. Znaš, ti na taj novac nemaš nekakvo pravo. Svi ste vi zapravo jednaki, mislite da vam netko tko ima malo više od vas duguje život. Zahvaljujuæi èistoj dobroti svog srca omoguæit æu tvojoj majci da živi u nekakvim pristojnim uvjetima. Ali proklet bio ako æu otkazati važan dogovor u ponedjeljak prijepodne kako bih otišao u banku ili sat vremena bio bez automobila. Zašto bih to èinio? Zašto, dovraga? Finnu se uèini da æe èovjek pasti. Promatrao ga je kako se hvata za naslon stolice, kako se grèevti drži, duboko udiše i onda na koncu nekako dolazi k sebi. Ili barem stjeèe dovoljno nadzora nad sobom da bi rekao, sada hladnim tonom Bit æe najbolje da odeš i onda se progura pokraj Finna kako bi otkljuèao balkonska vrata Oprosti, moram udahnuti malo zraka. Martin Urban iziðe na balkon. Finn gaje promatrao kako ondje stoji, promatra London, a onda podiže pogled prema vedrom, pomalo grimiznom nebu na kojem se razabiralo nekoliko blijedih zvijezda. Nakon nekoliko je trenutaka ponovno ušao, kako se èinilo, djelomièno oporavljen, te je ostao stajati s neobièno bolnim izrazom na licu, poput povrijeðenog psa, zagledan u onaj veliki kaktus koji je stajao na prozorskoj dasci, te ružièaste, voštane cvjetove. Ne okreæuæi se prema Finnu, sada reèe Mislim da sam ti rekao da odeš. Finn ne odgovori na tu retorièku figuru, nego reèe Ne želim da novac šalješ. Je li to jasno? Ne želim da oni dostavljaèi znaju.

Znaju što, za ime Božje? Martin Urban se okrene i oštrim tonom reèe Muka mije od ovoga. Umoran sam, sit. Iza mene je užasan dan. Da ti nisam obeæao, a nikako ne volim gaziti vlastite rijeèi, rekao bih ti da možeš zaboraviti novac. U redu, možeš dobiti èek ili ništa. No, da reèe Finn. Sada barem znamo. Upravo tako. A kada to bude gotovo, mislim da æe to s moje strane biti vrlo velika usluga tebi i tvojoj majci. Tada priðe pisaæem stolu, premda ne osobito sigurnim korakom i stane nespretno tražiti èekovnu knjižicu. Zar ja za tebe nisam uèinio ništa? reèe Finn. Ne pogledavši ga, Martin Urban reèe Na primjer? To što me tako prokleto gnjaviš. Što si ti uèinio za mene? Veæ je poèeo ispisivati èek. Finn mu priðe, položi svoju tešku ruku na njegovu podlakticu i uzme mu nalivpero. Martin Urban poskoèi na noge i povièe Mièi te ruke s mene! Finn ga uhvati za nadlaktice i zagleda mu se u lice. To èetvrtasto, zajapureno, podbuhlo lice bilo je preplavljeno kivnošæu i ogorèenošæu i krajnje zbunjeno. Finn je dobro èitao lica katkada i misli. Ti ne znaš za to reèe bezbojnim tonom. Nije bilo u novinama. Ali obavio sam stvar. U subotu. Martin se svim silama pokuša osloboditi, a Finn ga pusti. Kako se usuðuješ dirati me?! I o èemu to, dovraga govoriš? Bilo je to neobièno, no sada kada je to trebao uèiniti, Finn je uvidio da mu je teško pretoèiti djelo u rijeèi, kako su to èinili njegovi klijenti. Pogledavši oko sebe, on se nakašlje. Prošle subote reèe promuklim tonom. Ukokao sam žensku. Kao što si tražio. Martin Urban stajao je posve nepomièno. Što kažeš? Èuo si. U subotu si... Ukokao onu djevojku, kako si rekao i za što mi plaæaš. To sam obavio i sada želim svoj novac. Zvuk koji je izišao iz njegovih usta nalikovao je na nekakvo sablasno stenjanje, na nešto što je Finn dotada èuo samo od Lene, i on se tako strovali unatrag, na sofu, pokrivajuæi lice rukama. Finn ga je promatrao dok se ljuljao naprijednatrag, gurao šake u oèi, šakama se udarao po sljepooèicama. Finn se udalji i sjedne na stolac s naslonom, sada uviðajuæi da je pogriješio. Stvari, pojedinosti, malopomalo upadale su svaka na svoje mjesto, poput onih srebrnih kuglica u Leninoj kineskoj slagalici. Daj mi još tog vinjaka. Finn natoèi vinjak i pogurne èašu tako da se našla Martinu Urbanu na ustima. Vinjak je nestao, tijelo je zadrhtalo, a onda se zaèuo jecaj i nekakav težak i isprekidani glas

Ti si... bio u autu... koji se... nije... zaustavio? Upravo sam to rekao. Što æu sada? Bože moj, što æu sada? Mislio si da sam ti to platio? Pa kakvo si ti to èudovište?!? On tada nesigurno ustane, dlanova pritisnutih uz glavu. Volio sam je reèe. I ona je voljela mene. Trebali smo se vjenèati. A ti... On se tada okrene prema najvažnijem životnom pomagalu, prvoj pomoæi suvremenog èovjeka telefonu. Nesigurno zakoraèi u njegovom smjeru. Finn proraèuna kako do aparata doæi prvi, iznenaditi ga, išèupati žicu iz zida. A potom? Samo na jedan naèin može biti siguran da nitko nikada neæe doznati ono što zna Martin Urban. Ljuljajuæi se u hodu, držeæi se za glavu, on je stajao i kao hipnotiziran promatrao Finna. Finn se poène ustajati. Kapljice znoja poèele su mu izbijati na licu. Nekako mora izvuæi Martina odavde, dovesti ga u auto, daleko odavde, na neko samotno mjesto. Kako bi ga ušutkao, mora izvesti predstavu, davati obeæanja, igrati njegovu igru... A nije znao kako se to radi, bio je bespomoæan, bez energije, kao da je u njemu izgorio nekakav osiguraè i kao da nema struje koja bi mu napajala udove. Martin Urban spusti ruke i okrene se od telefona. Finna je napao posve neoèekivano. U jednom je trenutku stajao ondje, usred sobe, stisnutih šaka, dok su mu se ruke malopomalo spuštale uz bokove, a veæ je u sljedeæem skoèio na Finna, mlatarajuæi rukama, njima se služeæi kao da je rijeè o èekiæima. Finn se stropošta na leða. Bilo je to prvi put u životu da ga je netko oborio. On se okrene na trbuh, podigne se neobuzdanom snagom zbog koje je onaj drugi zateturao unatrag, i poskoèi poput pantere. Martin Urban se sagne i posrèuæi iziðe na balkon. London je svjetlucao poput izloga nekakve prodavonice suvenira. Finn je zastao na vratima, raširenih ruku, uzdrhtala tijela. A taj èovjek koji mu je dao pet tisuæa funti iz nekakvog donkihotskog altruizma, što Finn nije mogao èak ni približno pojmiti, stajao je naslonjen na niski parapet, sav zgrèen, kako se èinilo, od nekakve strastvene potrebe za osvetom. Ponovno je skoèio naprijed, zaveden možda i Finnovim mršavim bljedilom. No Finn je za djeliæ sekunde bio brži i desnom ga rukom udario snažnije nego ikada dotada. A onda se dogodilo nešto neobièno. Martin Urban podignuo je ruke visoko iznad glave bila je to nekakva pretjerana, teatralna obrambena gesta. Zateturao je unatrag, gotovo komièno usporeno, kao na vršcima prstiju, okupan sjajnim noænim zrakom, na toèkastoj pozadini, posrnuo, zaljuljao se, pomicao sve dok se onaj zidiæ, koji mu je dopirao tek malko iznad polovice bedara, našao toèno iza njega. Finn je jasno vidio što æe se dogoditi, te je poskoèio kako bi ga uhvatio prije nego što padne. To je uèinio tek trenutak prekasno. Martin Urban dodirnuo je zid, naglo se nagnuo unatrag i, uz prigušeni krik, pao. Desetdvanaest metara u mraènu rupu. Dolje se nalazio prostor ograðen betonom, kojim se možda dolazilo do vratarova podruma. Finn je stajao, zagledan dolje. Nije se otvorio nijedan prozor, nitko se nije pojavio, nitko se nije uzbunio zbog onog potmulog zvuka i stenjanja koji su se zaèuli u trenutku kada se taj èovjek poput morske zvijezde našao na zemlji. Finn uðe, zatvori i zakljuèa balkonska vrata. Potom iskljuèi svjetla i zastane osluškujuæi eventualne zvukove sa stubišta, otvaranje vrata ili korake. Nije se èulo ništa.

Bio je glup kada je zakljuèao ta vrata. To mora izgledati kao samoubojstvo. Mora izgledati kao da se Martin Urban ubio zbog smrti žene s kojom se trebao vjenèati. Finn ponovno otkljuèa vrata. On nije dodirnuo èašu s vinjakom. Èovjek vrlo lako može piti vinjak prije nego što poèini samoubojstvo. Meðutim, Finnu tek sada, dok je išao prema ulaznim vratima stana, sine koliko je cijela situacija neizmjerno ironièna, koliko je ironièna èinjenica da se u tom trenutku, na tom mjestu, zbog sluèajne smrti tog muškarca, našao u opasnosti u kakvoj nije bio ni kod jednog od pravih ubojstava. Kada se uvjerio da je sve mirno i tiho, neopazice je izišao iz stana i tiho zatvorio vrata. Brzo se spustio stubama, ne nailazeæi ni na koga, ne zaèuvši ništa. Kombi ga je èekao na opustjelom parkiralištu. Jednako tako opustjelo izgledao bi i Cromwell Court s okolicom, da nije bilo svjetala koja su spokojno sjala na veæini širokih èetvrtastih prozora. Ipak, samo je pitanje vremena kada èe netko pronaæi tijelo. To æe se dogoditi ubrzo. Mora otiæi, ne smije se zadržavati, ne smije podleæi iskušenju da se iskrade na suprotnu stranu zgrade i zaviri u taj mraèni otvor, provjeri koje se svjetlo mora ukljuèiti, koja se vrata moraju otvoriti da bi otkrili tko je u njemu... Othrvao se. Dok se vozio Dartmouth Park Hillom, prilazio semaforima kod postaje Tufnell Park, zaèuo je zavijanje sirene. Ali ni po èemu se nije moglo zakljuèiti da su to kola hitne pomoæi pozvana zbog Martina Urbana jednako je lako moglo biti i vatrogasno ili policijsko vozilo. Kombi je spremio u garažu na uglu Somerset Grovea i pješice se vratio kuæi ulicom u kojoj je blijedožuto svjetlo svemu pridavalo mjedeni sjaj. Kuæa je smrdjela po kanabisu i kantama za smeæe. Finn se uspne na najviši kat, svojim dugaèkim korakom prelazeæi po dvije stube odjednom. Odjednom je osjeæao pravi val samopouzdanja i zadovoljstva. Ovaj je put to doista bio nesretan sluèaj, s Lenom se može suoèiti bez ikakvog straha. I sada više nema moguænosti da netko posumnja da Martin Urban možda nije bio sam u stanu, nitko živ ne zna za vezu izmeðu njega i Martina Urbana. Bio je uvjeren da ga nitko nije vidio ili prepoznao ako ga je i vidio. Pa ipak, Martin Urban je na sigurnome, ušutkan, tajnu o Finnovoj pogrešci ponio je sa sobom u tamu ili je izgubio u zaboravu na poèetku novog životnog ciklusa. Kada je ušao u sobu, ona je zelena ptièica poèela prodorno cvrkutati. Gospoða Gogartv, koja je uz pomoæ tarotkarata iznosila predviðanja, ustane i prebaci maramu preko kaveza. No, da reèe Finn baš nam je fino. Tada svuèe rukavice, spremi ih u džep i uhvati Lenu za ruku. Ona je te veèeri bila prozirna poput kakvog kukca i prašnjava poput noænog leptira. Mutne olovne oèi susrele su se s njegovim srebrnim oèima i ona se u tom trenutku nasmiješi. Slika i prilika odanosti! reèe gospoða Gogarty i zadivljeno uzdahne. Pomno je prouèavala karte, sada posložene za Finna. Ovdje vidim puno smrti zapoène. Finn je preko Lenine glave upozori pogledom. Ah! ona skupi karte, a karta smrti, škorpionova karta smrti, smrti s plastom i na blijedome konju, pojavi se na vrhu. Ona je pokrije kraljicom palice. Svojim mehanièkim ciganskim glasom tada reèe

Ovdje vidim novac, dragi moj, puno novca. Ali, prièekaj... Ne, ne ide prema tebi, doživjet æeš razoèaranje. Ruka kojom je držao Lenin dlan odjednom je postala hladna i mlohava. On se nagne i, ne videæi, zagleda u proroèièino lice. Što? Što ste rekli? Razoèaranje u vezi s novcem... Zašto me tako gledaš? A Finn je vidio, ne karte koje je gospoða Gogartv sada u strahu sakrila, ne Lenino lice, bojažljivo i sve tjeskobnije, nego onaj èek koji je ležao na pisaæem stolu, zakljuèan u stanu Martina Urbana. Datum je bio ispisan je li bilo ispisano i njegovo ime? Dok su ga žene bojažljivo gledale, on se odluèno uspravi, ali ipak zadrhti u toj minijaturnoj sobi, osluškujuæi daleki zvuk sirene koja je zavijala kroz tamu, kao nagovještaj sirene koja æe zasigurno doæi po njega. CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Zagreb UDK 821.11131 163.42 RENDELL, Ruth Jezero tame Ruth Rendell s engleskoga preveo Damir Bilièiæ. Zagreb Mozaik knjiga, 2001. Prijevod djela The lake of darkness. ISBN 953196856x 410906028