Reichs, Kathy - Kosti Kao Dokaz

ZAHVALE Mnogima se moram zahvaliti na pomoći, znanju i podršci koju su mi pružili. Dr. sci. Ted Rathbun (umirovljen) pri Sveučilištu Južne Karoline u Colunibiji informirao me o arheološkim radovima u Južnoj Karolini. Dr. sci. Robert Dillon pri Sveučilištu Charlestona proveo me područjem malakologije. Dr. sci. Lee Goff pri Sveučilištu Chaminade pravi je guru kukaca, i zauvijek će to ostati. Detektiv Chris Dozier, PU Charlotte-Mecklenburg, pojasnio mije uporabu AFIS-a. Detektiv John Appel (umirovljen) iz šerifova ureda u okrugu Guilford, Sjevernoj Karolini, kao i detektiv istražitelj Joseph P. Nova, mlađi, iz ekipe M očevid njujorške PU, pomogli su u vezi pojedinosti policijske istrage. Medicinska sestra Linda Kramer, Michelle Skipper, MBA, i dr. med. Eric Skipper pomogli su osmisliti scenarij s ne-Hodgkinsovim limfomom. Kerry Reichs upotpunilaje podatke o geografiji Charlestona. Paul Reichs me uputio u pravnu proceduru i korisnim savjetima pomogao kod prvih verzija rukopisa. I drugi su bili od pomoći, ali žele ostati anonimni. Beskrajno vam hvala. J. Lavvrence Angel bio je jedan od prvih »starih majstora« forenzične antropologije. Njegovo poglavlje o vitlu i ozljedama kralježaka doista postoji: Angel, J. L. i P. C. Caldwell, »Death by strangulation: a forensic anthropological case from Wilmington, Delaware«1, a knjiga Human Identification: Case Studies in Forensic Anthropology2 — urednici: T. A. Rathbun i J. E. Buikstra (Springfield, 111.; Charles C. Thomas, 1986.). Veliko hvala urednici Nan Graham, koja je savjetima uvelike pomogla pri stvaranju ove knjige. Hvala i njezinoj pomoćnici, Ann deVries. I hvala Susan Sandon, mojoj urednici »preko bare«. Na kraju, hvala Jennifer Rudolph-Walsh, mojoj agentici, na riječima potpore. Zahvaljujući njoj uvijek se osjećam pametno. I zgodno. Iako ovaj roman pripada području fikcije, pojedinosti priče su istinite. Naiđete li, ipak, na pogreške, ja sam kriva. Ljudi kojima sam se upravo zahvalila ne snose odgovornost. __________________________ 1 Smrt davljenjem: slučaj iz forenzične antropologije i grada Wilmingtona, države Delaware. 2 Identificiranje osoba: Studije slučajeva iz forenzične antropologije.

1. Uvijek isto. Baš kad pomislim da sam pri kraju posla, netko naleti na ulov stoljeća. U redu, pretjerujem, ali prokleta bila ako se umalo nije tako zbilo. Uostalom, ono što smo pronašli bilo je daleko šokantnije od otkrića ognjišta ili primjerka grnčarije, na koje se obično naleti u posljednjem trenutku. Bio je 18. svibnja, pretposljednji dan terenske nastave iz arheologije i dvadeset studenata raskopavalo je nalazište na otoku Dewees, barijernom otoku sjeverno od Charlestona u Sjevernoj Karolini. Pridružio nam se i novinar s kvocijentom inteligencije planktona. - Šesnaest tijela? - Izvukao je bilježnicu na spiralni uvez, dok su mu u mislima zacijelo bljeskale slike Dahmera i Bundvja. -Žrtve su identificirane? - Riječ je o pretpovijesnim grobovima. Zakolutao je očima i zaškiljio. Kapci su mu bili natečeni. — Drevni Indijanci? - Domorodačko stanovništvo Amerike. - Poslali su me da napišem članak o mrtvim Indijancima? -Bilo je očigledno da nije čuo za političku korektnost. - Tko to? — odvratila sam ledenim tonom. - Moultrie News. Novine East Coopera. Rhett je jednom rekao Scarlett daje Charleston gradić kojeg karakterizira ugodna čar minulih dana. Srce mu je Peninsula, predio ispunjen kućama, popločenim ulicama i tržnicama na otvorenom koje datiraju otprije građanskog rata, a ograđuju ga rijeke Ashlev i Cooper. Kako stanovnici Charlestona svoj teren definiraju u odnosu na spomenute vodene puteve, tako, primjerice, postoje četvrti »West Ashlev« ili »East Cooper«. Ova druga uključuje Mount Pleasant i tri otoka: Sullivan's, Isle of Palms i Dewees. Pretpostavila sam da planktonove novine pokrivaju taj rajon. • A Vi ste? - upitala sam. • Homer Winborne. S lagano izraslom bradicom i trbuščićem, očiglednim dokazom nezdrave prehrane, više je nalikovao Homeru Simpsonu. Imamo posla, gospodine Winborne. No, nije se obazreo. - Nije li to ilegalno? • Dobili smo dopuštenje. Na otoku se gradi, a na ovoj malenoj parceli predviđeno je nekoliko stambenih objekata. • Čemu trud? - Znoj mu je resio početak vlasišta. Posegnuo je za rupčićem, kad

sam iznenada zamijetila krpelja kako mu se šeće ovratnikom. • Predajem antropologiju na Sveučilištu Sjeverne Karoline u Charlottei. Došla sam ovamo sa studentima na zamolbu države. Iako je prvi dio priče bio točan, drugi je bio mrvicu pretjeran. Zapravo se sve odvilo ovako: Arheologinja koja drži kolegij Novi svijet na Sveučilištu Sjeverne Karoline u Charlottei obično vodi studente na terensku nastavu tijekom kratkog proljetnog semestra, u mjesecu svibnju. Krajem ožujka tekuće godine objavila je da prihvaća mjesto na Sveučilištu Purdue i kako se u potpunosti tijekom zime posvetila slanju biografija, zanemarila je terenski rad. Sayonara. Nema instruktora, nema iskapanja. Iako sam se specijalizirala za forenziku i sada obrađujem posmrtne ostatke koji se odašilju mrtvozornicima i sudskim vještacima, diplomski me studij obučio kako raditi s davno preminulim pokojnicima. Ne samo da sam im posvetila početak radnog vijeka, već sam za izradu doktorata ujedno istražila tisuće pretpovijesnih kostura u pogrebnim humcima Sjeverne Amerike. Terenska nastava jedan je od najpopularnijih kolegija na Odsjeku za antropologiju i uvijek ima maksimalan broj studenata. Šef katedre uspaničario se zbog nenadanog odlaska kolegice i kontaktirao me preklinjući da preuzmem kolegij. Studenti računaju na nastavu! Vratit ćete se korijenima i provesti dva tjedna na plaži! Bit će vam i plaćeno! Na trenutak sam pomislila da će mi ponuditi i buicka. Predložila sam da se obrati Danu Jafferu, bioarheologu i mojoj profesionalnoj inačici u sustavu mrtvozornika i sudskih vještaka Južne Karoline, veličanstvene »države palmi« koja je smještena mrvicu južnije. Opravdavajući se, pritom sam navela mogućnost rada na slučajevima u mrtvozorničkom uredu u Charlottei, ili pri Laboratoire de sciences judiciaires et de medecine legale3 u Montrealu, dvjema agencijama kojima redovito nudim svoje usluge. Sef katedre je odlučio pokušati i bila je to uistinu dobra zamisao, ali predložena u krivom trenutku. Dan Jaffer je putovao u Irak. Kontaktirala sam ga te mije predložio otok Dewees kao moguću lokaciju. Naime, jedan je pogrebni humak bio predviđen Za uništenje, a on je pokušavao zaustaviti buldožere, sve dok se ne utvrdi važnost lokacije. Naravno, građevinska se tvrtka nije obazirala na njegove zamolbe. Stupila sam u kontakt s Državnim uredom za arheologiju u Columbiji i oni su, na njegovu preporuku, prihvatili moju ponudu da izvedem nekoliko probnih iskapanja, što se nikako nije dopalo spomenutoj građevinskoj tvrtki. I tako sam se zatekla na Deweesu s dvadeset dodiplomanata, te trinaestog i pretposljednjeg dana ujedno u društvu gospodina Planktona. Živci su mi se trali poput istrošenog užeta. Ime? - upitao je, kao da želi naziv sjemena za travu. Suspregnula sam se da se pokupim. Daj mu što mu je potrebno, rekla sam si, i

otići će. Ili će, imaš li sreće, bar umrijeti od vrućine! • Temperance Brennan. • Temperance? - ponovio je s podsmijehom. • Da, Homere. .1 Quebecov glavni kriminalistički laboratorij i laboratorij sudske medicine. Slegnuo je ramenima. - Nije baš često ime. • Zovu me Tempe. • Kao onaj grad u državi Utah. • Arizoni. • Tako je. Kakvi su to Indijanci u pitanju? • Vjerojatno pleme Sewee. • Kako ste saznali da su tu? • Preko kolege na Sveučilištu Južne Karoline u Columbiji. • A kako je on znao? • Uočio je sitne humke dok je provodio ispitivanje nakon objave da će se na otoku provesti građevinski radovi. Nekoliko je sekundi samo zapisivao u spiralnu bilježnicu, a možda čak pokušavao dobiti na vremenu kako bi smislio još jedno pronicljivo pitanje. Iz daljine su dopirali čavrljanje studenata i zveket vjedara. Galeb je zakreštao iznad mene, a drugi mu odmah odgovorio. • Kakve to humke? - Ne, nije imao šanse domoći se Pulitzerove nagrade. • Grob bi se prvo zatvorilo, a onda zatrpalo školjkama i pijeskom. • Čemu onda ponovno iskapanje? Bila je to točka na »i«. Okomila sam se na kretena primjenom poznatog oruđa za okončanje intervjua — profesionalnog žargona. • Običaji zakapanja nisu baš česti među domorodačkom populacijom jugoistočne obale, a ova bi lokacija mogla podastrijeti ili pak opovrgnuti etnopovijesna napredanja. Mnogobrojni antropolozi vjeruju daje pleme Sewee bilo sastavni dio grupacije Cusabo i prema nekim izvorima, pogrebni običaji Cusaba podrazumijevaju uklanjanje mesa s trupla, te zakapanje kostiju u zavežljajima ili kutijama. Drugi pak opisuju odlaganje trupala na skele kako bi se sasušila prije zakapanja u zajedničke grobnice. • Isusa ti Boga, ogavno! • Mislite daje ogavnije od isisavanja krvi i ubacivanja kemijskih konzervansa, nakon čega slijedi ubrizgavanje voska, parfema i nanošenje šminke kako bi se simulirala »životnost« trupla, te njegovo konačno zakapanje u hermetički zatvorenim kovčezima i obiteljskim grobnicama s ciljem odgode raspadanja? Pogledao me kao da sam mu se obratila na sanskrtu. — Tko to radi? -Mi. • I što ste, dakle, pronašli? • Kosti.

Samo kosti? - Krpelj mu se popeo vratom. Da ga upozorim? Fućkaj ga! Tip je iritantan do zla Boga! Bacila sam se na uobičajenu mješavinu policijskog i mrtvozor-rličkog žargona. — Kostur je u stanju pružiti slikovit opis života svojeg vlasnika i reći kojeg je spola, starosne dobi, visine, podrijetla. U nekim slučajevima može čak predočiti povijest bolesti ili pojasniti način smrti. - Namjerno bacivši pogled na sat nastavila sam arheološki »performans«. — Prastare kosti izvor su informacija o izumrlim populacijama: kako su živjele; kako su umirale; čime su se hranile; od kojih su bolesti bolovale... Bacio je pogled preko mojeg ramena. Okrenula sam se. Topher Burgess dolazio nam je u susret, a svakojaki oblici organskog i anorganskog otpada bili su mu zalijepljeni za osunčani torzo. Niske i zdepaste grade, s vunenom kapom na glavi, naočalama žicanog okvira i širokim zaliscima, mali je prije podsjećao na gusara nego dodiplomanta. Nešto čudno je izronilo na broju tri istočno. Pričekala sam da pojasni, ali nije ništa nadodao, što i nije bilo začuđujuće. Njegovi pismeni ispiti često su se sastojali od jed-norečeničnih odgovora. Sa slikama. • Nešto čudno? - pokušala sam ga potaknuti. • Zglobovi su cjeloviti. Potpuna rečenica - zadovoljavajuće, ali ne i prosvjetljujuće. Prstima sam mu ukazala da morati »podastrijeti još« informacija. Izgleda daje naknadno nadodano. — Prebacio je masu sjedne bose noge na drugu. Dolazim za minutu. Kimnuo je i okrenuvši se odgegao natrag na iskapalište. • Što znači da su »zglobovi cjeloviti«? - Winborneu se krpelj dovukao do uha, gdje je zastao kao da razmatra alternativne pravce. • Znači da su kosti anatomski posložene. Nije tipično za trupla sahranjena nakon gubitka tkiva, jer se kosti tada obično ispremiješaju, pa ih se pronalazi u hrpicama. Ipak, zna se u takvim zajedničkim grobnicama naći ijedan do dva kostura kod kojih su kosti još uvijek povezane. — Zašto? — Iz više razloga. Možda je osoba umrla netom prije zatvaranja zajedničke rake. Ili se možda skupina odlučila preseliti, pa nije imala vremena pričekati na razgradnju tkiva. Uslijedilo je punih deset sekundi švrljanja, tijekom kojih se krpelj ponovno izgubio iz vidika. — A što znači da je »nadodano«? • Da je naknadno ubačeno u grobnicu. Biste li htjeli pogledati izbliza? • Umirem od znatiželje. — Prislonivši si rupčić na čelo, uzdahnuo je gotovo

kao da ga se drži taocem. Odlučila sam se smilovati. — Za ovratnikom imate krpelja. Reagirao je brže nego što sam pretpostavila daje čovjek njegove građe u stanju reagirati i naglim trzajem zgrabio ovratnik, presavio se te rukom pljusnuo o vrat. Krpelj je sletio u pijesak preokrenuvši se na noge, očigledno naviknut na odbacivanje. Ja sam se uputila prema iskapalištu izbjegavajući nahrupine morske trave čije su ruse kose nepomično ležale na teškom zraku. Bio je tek svibanj, a živa se već podizala do trideset Celzija. Iako volim Lowcountrv4, (4 Nizinski, obalni predio saveznih država Južne i Sjeverne Karoline, te Georgije.) bilo mije drago što neću morati kopati tu u ljeto. Brzo sam se kretala znajući da me neće uspjeti pratiti u stopu. Zlobno s moje strane? Da. Ali nisam imala vremena na bacanje, a pogotovo ga nisam mogla protratiti na takvog dosadnjakovića. Što se pak tiče krpelja, bila sam čiste savjesti. Iz nečijeg je kasetofona odjekivala neprepoznatljiva melodija, a izvodila ju je skupina neprepoznatljiva imena, koje ne bih upamtila čak i da me se uputi. Iako bih radije slušala galebove i Jum valova, izbor glazbe ovog puta bio je daleko bolji od heavy metala koji su klinci obično puštali do daske. Pričekavši da mi se Winborne pridruži, pregledala sam iskapalište. Dva jarka već su bila iskopana i napunjena: u prvom nije pronađeno ništa osim sterilnog tla; drugi je pak izrodio ljudske kosti, čime su se potvrdila Jafferova nagađanja. Još su tri jarka preostala nezatrpana. Svakog od njih studenti su obrađivali lopaticom, noseći vjedra puna zemlje i prosijavajući je na mrežu razvučenu na jarcu za piljenje drva. Topher je fotografirao kod najistočnijegjarka, dok je ostatak njegove ekipe sjedio prekriženih nogu odmjeravajući predmet koji mu je privukao pažnju. Winborne mi se pridružio dašćući i sopćući. Brisao sije čelo i pokušavao doći do zraka. Paklen dan - dobacila sam. Kimnuo je glavom, a lice mu je bilo boje maline. • Je li sve u redu? • Prva liga... Krenula sam prema Topheru, kad me njegov glas zaustavio na mjestu. Netko nam se pridružuje. Okrenuvši se zamijetila sam tipa u ružičastoj polo-majici i kaki hlačama kako hita preko pješčanih dina ni ne pokušavajući ih zaobići. Bio je sitan, gotovo poput djeteta, sa srebrno-sivom kosom ošišanom do kože. Odmah sam ga prepoznala. Richard L. Dupree, zvan »Dickie«, poduzetnik, građevinar i pravapravcata ljiga. Bio je u društvu baseta, koji je jezikom i trbuhom gotovo dodirivao tlo. Prvo novinar, a sad još i on - krasnog li dana!

Ne osvrćući se na Winbornea, zaskočio me odlučnom samo-uvjerenošću talibanskog mule, a baset se zadržao u pozadini zalijevajući nahrupinu morske trave. Svi znamo za postojanje takozvanog »osobnog prostora« koji nije načinjen ni od čega, ali je neophodan kako bismo se distancirali jedni od drugih. U mojem slučaju, spomenuta je zona širine pola metra i prodre li netko u nju, postajem živčana. Neki se stranci znaju prilijepiti za sugovornika kako bi ga bolje vidjeli ili čuli, drugi pak iz različitih kulturoloških običaja, ali ne i Dickie. On je bio uvjeren da ga blizina čini uvjerljivijim. Zaustavivši se tridesetak centimetara od mojeg lica, prekrižio je ruke i zaškiljivši, zagledao mi se u oči. Nagađam da ste sutra gotovi. — Više izjavnim nego upitnim tonom. —Jesmo. — Odmaknula sam se unatrag. • A onda? - Imao je ptičje crte lica i kosti su mu oštro izbijale ispod prozirne, ružičaste kože. • Idući ću tjedan podastrijeti preliminarno izvješće Državnom uredu za arheologiju. Baset se došetao i stao mi njuškati nogu. Izgledao je kao da mu je najmanje osamdeset. Pukovniče, nemoj biti nepristojan prema dami. - Pa meni. - Stari i zaboravlja na bon ton. Ja, dama, počešala sam ga iza šugavog uha. • Bila bi sramota iznevjeriti ljude zbog nekoliko prastarih Indijanaca. Nasmiješio mi se poput pravog »južnjačkog džentlemena«. Nagađala sam daje uvježbavao osmijeh pred zrcalom režući si dlačice u nosu. • Mnogi nasljeđe ove države smatraju vrijednim - odvratila sam. • Ali ne valja dopustiti da takve stvari zaustave napredak, zar ne? Nisam odgovorila. • Razumijete li u kakvoj se poziciji nalazim, gospodo? • Da, gospodine, razumijem. I gadio mi se zbog toga. Cilj mu je bio zaraditi novac, i to na bilo koji način koji ga neće stajati zatvorske kazne. Tko šiša tropske prašume, močvare, morsku obalu, pješčane dine, i kulturu koja tu postoji još od iskrcavanja Engleza! Dickie Dupree bio je sposoban raznijeti Artemidin hram, zatekne li ga na terenu na kojemu namjerava izgraditi etažne stanove. Winborne je zanijemio iza naših leda. Znala sam da prisluškuje. • A što ćete napisati u tom krasnom dokumentu? - Ponovno sladunjav osmijeh. • Da se na ovom području nalazi groblje koje datira iz razdoblja otprije Kolumbova dolaska. Osmijeh mu je zatreperio. Predosjetivši napetost, ili možda iz čiste dosade,

Pukovnik se s mene prebacio na Winbornea. Obrisala sam ruku o hlačice. • I Vi i ja znamo kakvi su ti ljudi u Columbiji. Takvo će izvješće na neko vrijeme obustaviti radove, a obustava će me koštati novaca. • Arheološko nalazište neobnovljiv je kulturni izvor. Kad jednom nestane, nemoguće gaje povratiti. Sayjest mi nalaže da ne dopustim Vašim željama da utječu na moje izvješće, gospodine Dupree. Osmijeh mu se rastopio i ošinuo me ledenim pogledom. —Još ćemo vidjeti... - Prikrivenu prijetnju gotovo je neprimjetno ublažio nježan i razvučen izgovor tipičan za ovdašnje nizinske predjele. Da, gospodine, vidjet ćemo. Izvadivši paket cigareta iz džepa, izvukao je jednu, zaklonio je rukom i zapalio. Potom je odbacio šibicu, povukao dug dim, kimnuo i uputio se natrag prema dinama. Pukovnik mu se gegao za nogama. Gospodine Dupree - zazvala sam ga. Zaustavio se, ali nije se okrenuo kako bi me pogledao. Nije ekološki svjesno hodati po dinama. Odmahnuo je rukom i nastavio. Ljutnja i prezir nagomilali su mi se u prsima. Ne biste ga predložili za čovjeka godine? Okrenula sam se. Winborne je odmotavao Žvakaću. Kad ju je ubacio u usta, pogledom sam mu dala na znanje da jedva čekam da odbaci omot onako kako je Dupree odbacio šibicu. Shvatio je. Bez riječi sam se okrenula za stotinu osamdeset stupnjeva i krenula istočno. Načula sam ga kako hita za mnom. Studenti su utihnuli, kad sam im se pridružila i četiri para očiju slijedila su me, dok sam skakutala niz jarak. Topher mije predao lopaticu. Čim sam se spustila u čučanj, obavio me miris svježe iskopane zemlje. I još nečega. Nečeg slatkog i smrdljivog. Jedva prepoznatljiv, ah i te kako prisutan miris. Miris kojemu tamo nije bilo mjesto. Želudac mi se stisnuo. Spustila sam se na ruke i noge, i proučila to nešto »čudno«, što je Topher spomenuo. U pitanju je bio djelić kralježnice. Izvijao se na van nasred zapadne stijenke jarka. Iznad mene studenti su stali dobacivati pojašnjenja. Čistili smo stijenke, znate, kako bismo mogli fotografirati stratigrafiju. I onda smo uočili daje zemlja tamo tamnija. Topher je ukratko naveo nekoliko pojedinosti. No, nisam ih slušala. Uklanjala sam zemlju lopaticom kako bih dobila presjek zakopine u profilu. I svakim potezom hvatao me sve veći užas. Za trideset minuta uspjela sam razotkriti kralježnicu i gornji rub zdjelice. Odmaknula sam se osjećajući kako me prolaze trnci. Kosti su doista bile

povezane mišićima i ligamentima. Dok sam ih promatrala, doletjela je prva muha. Sunce joj se na tijelu prelijevalo u duginim bojama. Bože dragi... Ustajući otrala sam zemlju s koljena. Moram hitno do telefona! Drevno pleme Sewee neće biti jedino što će odsad mučiti Dickieja Dupreeja. 2. Stanovnici otoka Dewees silno su ponosni ekološkom čistoćom života »preko bare«. Šezdeset pet posto njihova malenog kraljevstva u potpunosti je zaštićeno, devedeset posto nerazvijeno, a oni sami preferiraju da plodovi, kako to kažu, na divlje uspijevaju na lozi. Bez održavanja i orezivanja. Ne postoji čak ni most, tako daje do otoka moguće doći samo privatnim trajektom ili brodicom. Ceste su pješčane, a prijevoz koji počiva na unutarnjem sagorijevanju dopušta se samo kad su u pitanju građevinski radovi ili dostava. I još nešto. Na otoku postoje ambulanta, vatrogasno vozilo, i terensko vozilo za borbu protiv izbijanja požara u šikari. Ipak, koliko god im drag spokoj, otočani nisu naivni. Što da kažem? Priroda je super kad si na odmoru, no predstavlja i te kakav problem kad valja prijaviti smrtni slučaj. Otok je površine tisuću i dvije stotine jutara, a moja je ekipa kopala u najdaljem, jugoistočnom kutu, na području šume između jezera Timicau i Atlantskog oceana, gdje je nemoguće mobitelom uhvatiti signal. Zaduživši Tophera za nalazište krenula sam plažom do drvenog šetališta, te se njime poslužila kako bih prešla pješčane dine, i potom uskočila u jedno od desetak golf-vozila. Baš dok sam okretala ključ u bravici motora, nečiji ruksak sletio je na susjedno sjedalo, a onda sam ugledala i Winborneovu stražnjicu presvučenu poliesterom. Kako sam se usredotočila na potragu za telefonom, nisam ga uopće čula kako me slijedi. U redu. Bolje to nego daje ostao njuškati bez nadzora. Bez riječi sam startala vozilo, ili što već čovjek radi kad je u pitanju električni pogon, i krelac se jednom rukom oslonio o kontrolnu ploču, a drugom uhvatio za držač krova. Prvo smo krenuli Pelican Flightom usporedo s oceanom, a onda skrenuli na desno na Dewees Inlet, mimoišli paviljon za piknik, bazen, teniske terene i Prirodoslovni muzej. Pri vrhu lagune skrenuli smo na lijevo prema vodi. Zaustavivši se kod doka za trajekte, konačno sam se okrenula prema njemu. • Kraj vožnje. • Molim? • Kako ste stigli ovamo? • Trajektom. • Trajektom ćete se i vratiti. • Nema šanse! • Kako vam drago. Krivo protumačivši moje riječi, opet se ugnijezdio.

• Plivajte — pojasnila sam. • Ne možete me samo tako... -Van. • Ostavio sam vozilo na iskapalištu. • Studenti će ga vratiti. Iskoračio je, a crte lice stisnule su mu se u masku bijesa i nezadovoljstva. — Ugodan vam dan, gospodine Winborne. Uputivši se istočno uličicom Old House mimoišla sam kapiju od kovanog željeza ukrašenu školjkama prirodnih oblika, i uvezla se na teren otočnih javnih ustanova. Vatrogasna postaja. Postrojenje za obradu vode. Upravni ured. Rezidencija upravitelja otoka. Osjećala sam se kao da prva donosim glas o eksploziji neu-tronske bombe. Zgrade netaknute, nigdje ni duše. Isfrustrirano sam nastavila kružiti lagunom i konačno parkirala iza dvokrilnog zdanja obmotanog divovskim trijemom. S četiri apartmana za goste i sitnim restoranom Huyler House je predstavljao jedini otočni ustupak autsajderima u potrazi za noćenjem ili pivom. Bilo je to ujedno sjedište općine. Iskočivši iz vozila, pojurila sam. Iako preokupirana mučnim pronalaskom na istočnom dijelu otoka, ostala sam zapanjena veličanstvenošću zdanja. Arhitekti su očigledno htjeli ostaviti dojam dugogodišnje izloženosti suncu i morskom zraku - svugdje istrošeno drvo i prirodne mrlje. Iako se Huyler House nalazi na spomenutoj lokaciji manje od deset godina, uvelike nalikuje spomeničkoj baštini. No, žena koja je izronila kroz postranična vrata ostavila je posve suprotan dojam. Althea Hunnevcut Youngblood, zvana Honey, izgledala je prastaro, a nagađala sam da vuče korijene otprije velikog potopa. Po lokalnim predanjima navodno je posvjedočila kad je kralj Viljem III. 1696. godine darovao otok Thomasu Caryju. Iako je njezina prošlost bila glavna tema nagađanja, otočani su se uspjeli dogovoriti oko nekoliko točaka: prvi je puta posjetila otok kao gost obitelji Coultera Huylera prije Drugog svjetskog rata. Huvlerovi su teško živjeli na otoku, otkako su ga kupili 1925., bez struje i telefona, a energiju su proizvodili vjetrenjačama. Nimalo nalik lagodnom životu na plaži. Honey je stigla s mužem, iako se otočani ne mogu složiti koje mjesto spomenutigentleman zauzima među njezinim mnogobrojnim supruzima. Nastavila se vraćati nakon njegove smrti i na posljetku udala u obitelj R. S. Reynoldsa, kojima su Huvlerovi prodali svoje posjede 1956. Da, u pitanju su »ljudi od aluminija«. Nakon toga mogla je činiti što joj se prohtjelo i odlučila je ostati na otoku. Obitelj Reynolds je 1972. prodala zemlju udruženim investicijskim tvrtkama, i za deset godina podigle su se prve privatne kuće. Honeyina je bila broj jedan kompaktni mali bungalov s pogledom na otočnu uvalicu. Nastankom IPP5-a,

odnosno Udruženja za očuvanje otoka, 1991., nastavila je raditi kao otočni borac za očuvanje prirode. Nitko nije znao koliko joj je godina, a ona sama nije bila voljna priznati. Bit će vruće danas. - Razgovore je uvijek započinjala komentarom o vremenu. Da, gospođice Honey, bit će pakleno vruće. 5 IPP ili Island Preservation Partnership (engl.). —Jaa predosjećam da će biti tridesetak Celzija. - »Ja« je više uzdahnula nego izgovorila, a slogovi su joj živjeli samostalnim životom. Tijekom mnogobrojnih razgovora spoznala sam da taj stari curetak na jedinstven način obraduje samoglasnike. • I ja to predosjećam. - Nasmiješivši se nastavila sam dalje. • Hvala dragom Bogu i svim anđelima i svecima na klima-uređajima. • Tako je. • Kopate tamo do starog tornja? • U blizini. — Toranj je bio izgrađen s ciljem opažanja podmornica za Drugog svjetskog rata. -Jeste li što pronašli? -Jesmo. — Fantastično! Dobro bi nam došlo nekoliko novih izložaka u Prirodoslovnom muzeju. Ali ne ove vrste. Nasmiješila sam se i ponovno pokušala nastaviti dalje. • Navratit ću jedan dan. - Plavo-bijele kovrče zaiskrile su joj na suncu. - Moram biti u tijeku s otočnim događanjima. Jesam li vam već rekla... • Oprostite što vas prekidam, ali doista žurim. - Nije mi se dopalo stoje moram otpiliti, ali nužda me tjerala da se hitno domognem telefona. • Naravno. Kako nepristojno od mene! - Potapšala me po ruci. — Čim budete slobodni, otići ćemo na pecanje. Nećak mi sada živi ovdje i ima gizdavu brodicu! -Je li? — Nego što! Ja sam mu je darovala. Ne mogu više držati kormilo kao nekoć, ali još uvijek obožavam pecati. Zvrcnut ću ga, pa ćemo se otisnuti! Rekavši to, krenula je puteljkom uspravno poput jelke. Preskačući po dvije stube odjednom, našla sam se na trijemu i potom unutra. Poput drugih javnih ustanova, i općina je bila prazna. Znaju li otočani nešto što ja ne znam? Kamo su svi nestali, do vraga? Otvorivši vrata ureda, prišla sam stolu, odabrala dugme za vanjske pozive i otipkala broj. Po drugom zvonu javio se glas. — Mrtvozornički ured okruga Charleston. , - Temperance Brennan pri telefonu. Zvala sam prije tjedan dana. Je li se mrtvozornica vratila? Samo trenutak, molim vas.

Ubrzo nakon dolaska u Charleston nazvala sam Emmu Rousseau i ostala razočarana saznavši da mi se prijateljica nalazi u Floridi, prvi puta na godišnjem nakon pet godina. Očigledno je lani to loše isplanirala. Trebala sam je prije dolaska kontaktirati e-mailom. No, naše prijateljstvo nikad nije tako funkcioniralo. Kad god bismo bile razdvojene, rijetko smo komunicirale, a kad bismo ponovno stupile u kontakt, bilo je to kao da smo se rastale tek na nekoliko sati. Ubrzo će vam se javiti - izvijestio me operater na centrali. Čekajući na liniji, prisjetila sam se našeg prvog susreta osam godina ranije. Gostovala sam kao predavač na Sveučilištu Charlestona6, kad je ona, inače medicinska sestra po zvanju, bila izabrana za mrtvozornika okruga Charleston. Netom prije mojeg dolaska obrađivala je slučaj kostura i uzrok smrti proglasila »neutvrđenim«, u što je obitelj pokojnika odmah izrazila sumnju. Odlučila je potražiti savjet i želeći se domoći mojeg nepristranog mišljenja, a u strahu da ću je odbiti, dovukla kosti u predavaonicu u velikoj plastičnoj kadici. Zadivljena takvom odlučnošću, pristala sam joj pomoći. Emma Rousseau. • Imam tipa u kadi koji će umrijeti ne upozna li te. - Neslana, ali omiljena nam šala. • Do vraga, Tempe, zar si u Charlestonu? - Iako joj samoglasnici nisu bili ravni Honevinima, bili su im prokleto nalik. • Negdje u hrpi pošte sigurno ćeš pronaći i moju poruku. Vodim terensku nastavu iz arheologije na Deweesu. Kako je bilo u Floridi? 6 College of Charleston. • Vruće i ljepljivo. Trebala si mi reći da dolaziš. Mogla sam to odgoditi. • Ako si doista uzela slobodno, sigurna sam da ti je onda bio potreban odmor. Nije ništa odvratila. - Dan Jaffer je još uvijek izvan dosega? • Odaslan je u Irak i vraća se idući mjesec. • Upoznala si gospođicu Honey? • O, da. • Obožavam tu damu. Prepuna je života. • Bome jest. Nego, slušaj, Emma, mislim da imam problem. • Da čujem! -Jaffer me poslao na lokaciju vjerujući kako bi u pitanju moglo biti groblje plemena Sewee. I bio je u pravu. Od prvog dana izvlačimo kosti, a u pitanju su tipični posmrtni ostaci otprije Kolumbove ere. Suhe kosti, izbijeljene, zamjetna postmortalna deterioracija. Nije me prekinula ni pitanjima ni komentarima. • No, jutros su studenti zamijetili svježe kosti na dubini od otprilike pola metra. U dobrom su stanju, a kralješci su povezani mekim tkivom. Izvukla sam na površinu koliko sam mogla, a da pritom ne ugrozim nalazište i zaključila da bi

bilo najbolje izvijestiti nekoga. Nisam sigurna tko je zadužen za Devvees. • Šerifima nadležnost nad kaznenim djelima na otoku. Ako je u pitanju procjena smrti pod sumnjivim okolnostima, onda sam ti ja potrebna. Sto misliš, o čemu je riječ? • Ni o čemu što bi imalo veze s plemenom Sewee. • Misliš daje riječ o nedavno zakopanom tijelu? • Muhe su se gostile dok sam uklanjala zemlju. Uslijedila je stanka. Pretpostavila sam da baca pogled na sat. • Stižem za sat i pol. Treba li ti što? • Mrtvačka vreća. ★ Čekala sam na molu, kad se pojavila u dvomotorcu Sea Ray. Kosa joj se skrivala ispod bejzbolice, a lice doimalo mršavijim. Nosila je sunčane naočale Dolce & Gabbana, traperice i žutu majicu kratkih rukava, na kojoj je crnim slovima bilo otisnuto: Mrtvozornički ured okruga Charleston. Bacila je bokobrane, izmanevrirala brodicu do doka i osigurala je uzetom. Kad sam došla do nje, predala mi je mrtvačku vreću, zgrabila opremu za snimanje i zakoračila na kopno. U golfvozilu sam joj pojasnila da sam se nakon razgovora vratila na lokaciju, ogradila četverokut površine deset sa deset metara, i napravila niz fotografija. Detaljnije sam joj opisala što sam pronašla i upozorila je da su studenti izvan sebe. Gotovo da nije prozborila ni riječ tijekom vožnje. Činila mi se nekako ćudljivom i dekoncentriranom. Ili je jednostavno bila uvjerena da sam joj rekla sve što treba znati? Sve što sam ja znala. Povremeno sam bacila pogled, ali oči su joj se skrivale iza sunčanih. Kako smo svako malo izranjali na sunce, sjene su joj se poigravale crtama lica. Nisam joj priznala da osjećam nelagodu, niti da me brine da sam možda u krivu i da joj tratim vrijeme. Još gore, da me brine da sam možda u pravu. Plitko iskopan grob u neposrednoj blizini izolirane plaže. Truplo u raspadu. Nisam se mogla dosjetiti gotovo nijednog mogućeg pojašnjenja koje ne bi podrazumijevalo smrt pod sumnjivim okolnostima i prikrivanje trupla. Ona je pak djelovala smireno. Poput mene, već je obradila nekoliko desetina, možda stotina poprišta zločina. Zapaljena tijela, odsječene glave, mumificirana nedonoščad, dijelovi tijela zamotani u plastiku. Meni to nikad nije lako. Zapitala sam se šiba li i nju adrenalin. Onaj tip je dodiplomant? - Njezino mi se pitanje probilo kroz roj misli. Bacila sam pogled.

Homer Winborne! Svaki put kad bi Topher okrenuo leđa, taj bi gad džepnim digitalcem napravio nekoliko fotki. • Kurvin sin! • Pretpostavljam da nije? • Novinar! • Ne bi trebao fotografirati. • Ne bi uopće trebao biti ovdje! Izletjevši iz vozila odmah sam ga napala. - Što, do vraga, radite? Studenti su se ukočili tvoreći krasan primjerak mrtve prirode. Propustio sam trajekt. — Desno rame mu se zgrbilo kad je ruku skrio iza leđa. • Dajte mi aparat — oštro sam odvratila. • Nemate prava oduzeti mi stoje moje! Pokupite se ove sekunde. U protivnom, zovem šerifa koji će vas strpati iza rešetaka! Doktorice Brennan... Emma mije prišla s leda. Winborne je zaškiljio iščitavajući joj natpis na majici. Možda bi gospodin mogao promatrati s udaljenosti. - Kao obično: Emma, glas razuma. Ošinula sam je pogledom. Toliko sam bila bijesna da nisam bila u stanju smisliti prikladnu repliku. »Nema šanse« nije imalo stila, a »malo sutra« nije se doimalo previše originalnim. Gotovo je neprimjetno kimnula ukazujući mi da pristanem. Winborne je, naravno, bio u pravu. Nisam imala dopuštenje oduzeti mu stoje njegovo, niti mu zapovijedati. Sto znači daje i ona u pravu. Bolje nadzirati tisak nego ga razbijesniti. A možda je razmišljala unaprijed uzimajući u obzir reizbor u svoje zvanje? • Kako god želite. - Odgovor se ispostavio jednako lošim poput odbačenih opcija. • Pod uvjetom da vam pričuvamo fotoaparat. - Emma je ispružila ruku. I samozadovoljno mi se nasmiješivši, Winborne ga je odložio na njezin dlan. • Ovo je sranje - promrmljala sam. • Na koju udaljenost želiš postaviti gospodina Winborna? • Na kopno? No, ispostavilo se da njegovo prisustvo gotovo uopće nije promijenilo na stvari. Za nekoliko sati prešli smo »obzor događaja« koji su mi u potpunosti izmijenili iskapanje, ljeto i poimanje ljudske prirode. 3. Topher i mali po imenu Joe Horne započeli su s velikim lopatama. Lagano su sjeckali gornji sloj tla unutar četverokuta površine tri kvadratna metra i na

dubini od petnaestak centimetara uočili smo promjene u boji. Potom je posao preuzeo glavni tim. Emma je prvo sve snimila videokamerom i fotoaparatom, a onda smo lopaticama postupno uklonile zemlju oko mrlje. Topher ju je prosijao. Koliko god inače bio smotan, to prvoklasno obavlja. Cijelo poslijepodne studenti su kapali kako bi provjerili kako napredujemo, a njihova gorljivost, uvelike nalik žaru televizijske ekipe za očevid, klonula je obrnuto proporcionalno sa sve većim rojem muha. Oko četiri uspjele smo razotkriti torzo koji se još jedva držao u komadu, ali i kosti udova, lubanju i čeljust. Posmrtni su ostaci bili zamotani u poluraspadnutu tkaninu i prekriveni pramenovima svijetloplave kose. Emma je svako malo pokušala uspostaviti radiovezu s Juniusom Gulletom, šerifom okruga Charleston. No, svaki puta bilo joj je rečeno da nije na raspolaganju, jer je izašao razriješiti slučaj obiteljskog nasilja. Winborne nas je pratio poput lovačkog psa. Zbog paklene vrućine i mirisa lice mu se metamorfoziralo u nešto nalik bljuvotini. U pet studenti su se ugurali u golf-vozila i odjurili na trajekt. Samo se Topher ponudio da ostane raditi koliko god bude potrebno. On, Emma i ja nastavili smo uklanjati zemlju, znojiti se i tjerati Calliphoridae. Winborne je nestao, dok smo prenosile posljednje kosti u mrtvačku vreću, ali nisam zamijetila njegov odlazak. Kad sam jednom slučajno bacila pogled, više ga nije bilo. Pretpostavila sam da je odjurio uredniku i da će se odmah baciti na tipkovnicu. Emmu to nije zabrinulo. Pronalazak tijela nije bog zna kakva vijest u okrugu Charleston, gdje se svake godine događa dvadeset šest umorstava na svega tri stotine tisuća građana. Osim toga, podsjetila me da smo razgovarale prigušenim tonom i diskretno obavljale posao. Winborne nije saznao ništa što bi moglo ugroziti istragu. Uostalom, novinski članak bi nam mogao ići u korist i izvući izvješća o nestalim osobama, te na posljetku možda čak pomoći pri identifikaciji žrtve. Iako sam sumnjala u to, nisam ništa odvratila. Njezin teren. Prvi pošteni razgovor obavile smo zapravo na putu prema doku. Sunce je već bilo na zalasku i njegova se grimizna svjetlost probijala kroz stabla na drugu stranu ceste. Iako smo bile u pokretu, slani miris borove šume i močvare bio je okaljan »buke-om« koji se širio sa stražnjeg sjedala. A možda smo i nas dvije bile u pitanju. Čeznula sam što prije se otuširati, šamponom oprati kosu i spaliti odjeću. Prvi dojmovi? - upitala me. Kosti su dobro uščuvane, ali ima manje mekog tkiva nego što sam očekivala, kad sam ugledala kralješke. Samo ligamenti i nešto mišićnih vlakana u zglobovima, i ništa više. Miris većinom potječe iz odjeće. • Tijelo je bilo obmotano u nju, ali ju nije nosilo, zar ne?

• Tako je. Postmortalni interval? - Drugim riječima, koliko je vremena proteklo od trenutka smrti? • Za to je potrebno proučiti insekte. • Kontaktirat ću entomologa. Bar otprilike? Slegnula sam ramenima. - S obzirom na klimu i plitki ukop, rekla bih minimalno dvije, maksimalno pet godina. • Našli smo dosta zuba. - Što je ukazivalo na moguću identifikaciju žrtve. • I te kako! Osamnaest u glavi, osam u tlu, tri pri prosijavanju. I dosta kose - nadodala je. -Da. Duge kose. Sto je nebitno, ako pucaš na spol. Vidi Toma Wolfea, ili Willieja Nelsona. Ili Fabija. Definitivno moj tip žene! Kanio ćeš odnijeti posmrtne ostatke? • Sve pod mojom nadležnošću odlazi u mrtvačnicu u MUSC. - Medicinski fakultet Južne Karoline7. - Tamošnji patolozi izvode sve naše obdukcije. Moj forenzični antropolog i zubar također tamo rade. No, pretpostavljam da mi u ovom slučaju neće biti potreban patolog. • Mozak i organi već su davno nestali, tako da će se izvesti samo obdukcija kostura. Trebat će ti Jaffer. • U Iraku je. • Vratit će se idući mjesec - ponovila sam. • Ne mogu tako dugo čekati. —Ja moram voditi terensku nastavu. Koja sutra završava. Moram vratiti opremu na Sveučilište, pa napisati izvješće, pa ocijeniti rad studenata. Nije ništa odvratila. • A možda me čekaju i slučajevi u Charlottei. Opet ništa nije odvratila. • Ili Montrealu. Neko smo se vrijeme vozile u tišini osluškujući kreket žaba i zujanje golfvozila. Kad je ponovno prozborila, glas joj je bio drukčiji, nekako nježniji, ali ipak odlučan. Nekome ova osoba zasigurno nedostaje. I prisjetila sam se izoliranog groba koji smo netom razotkrile. I jednog davnog predavanja. I tipa u tuš-kabini. I prestala sam smišljati izlike. * 7 MUSC ili Medical University of South Carolina (engl.) pokrenut je 1824. kao

privatna obrazovna ustanova za liječnike i jedan je od šest najstarijih medicinskih fakulteta u SAD-u. Danas predstavlja državno sveučilište s bolnicom, istraživačkim centrom i šest fakulteta (koledža) na kojima se obrazuje medicinsko osoblje. Ponovno smo prozborile pri ukrcavanju u brodicu i odvajanju od doka, a utihnule kad smo napustile pličinu. Čim je nagazila na gas, riječi su nam se izgubile na vjetru, u buci motora, i za-pljuskivanju valova o pramac. Parkirala sam auto kod marine na otoku Palms, uskom jezičcu privatnih posjeda koji se smjestio između otoka Sullivan's i Dewees. I kombi mrtvozorničkog ureda također je bio tamo. U nekoliko minuta prebacile smo tužan teret. Prije nego smo se uključile na kopneni vodeni put, Emma me napustila s dvije riječi: -Javit ću ti se. Nisam se pobunila. Bila sam umorna i gladna. I razdražljiva. Čeznula sam otići kući, istuširati se i smazati hladno jelo i juhu od račića koje sam ostavila u hladnjaku. Hodajući dokom zamijetila sam Tophera kako silazi s trajekta. Slušao je iPod i činilo se da me ne čuje ni ne vidi. Promatrala sam ga kako prilazi jeepu. Čudan mali, pomislila sam. Pametan, iako ne i briljantan. Prihvaćen među vršnjacima, ali uvijek se drži sa strane. Poput mene u toj dobi. Uključila sam krovno svjetlo u mazdi, iskopala mobitel iz ruksaka i provjerila imam li signala. Četiri crtice. Tri poruke. Nisam prepoznala nijedan broj. U tom trenutku bilo je 20:45h. Razočarana, vratila sam mobitel u ruksak, napustila parkiralište i probila se na drugu stranu otoka te skrenula desno na Palm Boulevard. Promet je bio rijedak. No, znala sam da to neće potrajati. Za dva tjedna ceste će biti krcate vozilima kao oluk jesenjim lišćem. Odsjedala sam u prijateljičinoj kućici na obali. Kad je Anne napustila Sullivan's dvije godine ranije odlučivši se za promjenu na bolje, nije dugo dvojila. Njezin novi dom krasilo je pet spavaćih soba, šest kupaonica, i toliko četvornih metara da su se u njemu mogle smjestiti sve ekipe Svjetskog nogometnog prvenstva. Prošavši kroz nekoliko sporednih ulica, skrenula sam prema plaži i potom na prilaz kući, te parkirala ispred nje. Ocean Boulevard. Annie kao obožavateljica oceana uvijek bira samo prvi red. Svaki je prozor bio mračan, jer sam se planirala vratiti prije sumraka. Ne uključivši svjetla, otišla sam ravno prema vanjskoj tuškabini, svukla odjeću i odfrljila toplu vodu do daske. Nakon dvadeset minuta u društvu ružmarina, mente i obilate pjene, uspjela sam manje-više doći k sebi. Napustivši kabinu smotala sam odjeću u plastičnu vreću i bacila je u smeće. Nema šanse da joj perilicu za rublje potčinim toj torturi! Obmotana tek u ručnik, ušla sam u kuću kroz stražnju verandu i popela se do

sobe. Gaćice i majica, potez četkom kroz kosu. Predivno! Dok sam gutala juhu, ponovno sam provjerila poruke. Ništa. Gdje je Ryan? Ponijevši i mobitel i večeru na trijem, smjestila sam se u ljuljački. »Bespuće«, tako je Anne prozvala svoju kućicu. Ne šalim se. Uostalom, obzor se uistinu rasprostirao od Havane do Halifaxa. Ocean posjeduje određenu magičnu čar. Prisjećam se, naime, kako sam u jednom trenutku večerala, a onda me odjednom probudilo cvrčanje mobitela. Tanjur i zdjela bili su prazni, iako se nisam mogla prisjetiti kad sam sklopila oči. Glas koji se javio nisam planirala čuti. Što ima? Samo se dečki s ulice i moj otuđeni suprug još uvijek tako javljaju. Ima. - Bila sam preumorna za smišljanje mudrih odgovora. Kako napreduje iskapanje? Zamislila sam kosti kako leže u mrtvačnici Medicinskog fakulteta. Prisjetila sam se i Emmina lica, dok me napuštala na doku. Nisam željela ulaziti u pojedinosti. Dobro. • Sutra ste gotovi? • Možda se zbog nekih zaostataka malo produlji. Kako je Birdie? • Dvadeset i četiri sata na dan nadgledava Boyda. Očigledno misli da gaje mračna strana otposlala kako bi mu zgadio život, a cucak pak da je mačor plišana igračka na bateriju. • Tko ima nadzor? • Bird je definitivno alfa i omega. Onda, kad se vraćaš u Charlotteu? Preležeran ton. Nešto smišlja! • Ne znam. Zašto? - Umorno. • Jučer mi je jedan gospodin navratio u ured. Ima financijske probleme s Aubrevjem Herronom, a čini se da mu se i kćer spetljala s njim. Velečasni Aubrev Herron bio je televizijski propovjednik s malim, ali gorljivim jatom na cijelom jugoistoku, poznatim kao GMC8 ili Božja crkva milosrđa. Uz sjedište i televizijski studio, crkva je vodila niz sirotišta u zemljama Trećeg svijeta, te nekoliko besplatnih klinika u obje Karoline i Georgiji. • Bog, car milosrđa. — Tako je završavao svaku televizijsku propovijed. • Bog, caltaroš milostinja. - Pete je izgovorio popularnu varijaciju slogana. • U čemu je problem? • Financijska izvješća nisu zadovoljavajuća, mala nije dostupna, a velečasni Herron nesusretljiv po jednom i drugom pitanju. • Ne bi li tatica trebao unajmiti privatnog istražitelja? • Tatica je to i učinio. No, tip je nestao. • U Bermudskom trokutu?

• Otmica izvanzemaljaca. • Pete, ti si odvjetnik, a ne detektiv. • Ali ovaj puta je novac u pitanju. • Zezaš me! No, nije se obazreo na ironiju. Tatica je uistinu zabrinut? 8 GMC ili God's Mercy Church. • Tatica je izvan sebe od brige. • Zbog novca ili kćeri? • Zanimljivo pitanje. Zapravo me unajmio kako bih mu provjerio financije. Želi da izvršim pritisak na crkvu i uspijem li pritom izvući nešto o kćeri, to bolje. Predložio sam mu da navratim do velečasnog. • I prestraviš ga do kosti? • Pravnom pronicljivošću. Odjednom mi se razbistrilo. • Sjedište GMC-a je u Charlestonu! • Već sam porazgovarao s Anne. Ponudila mije da odsjed-nem u kući, ako tebi ne smeta. • Kada? - Toliko sam patetično uzdahnula da bi se i Homer Winborne ponosio mnome. Nedjelja? Zašto ne. - Doduše, mogla sam se prisjetiti bar milijardu razloga. Kratki zvuk upozorio me da imam još jedan poziv. Bacila sam pogled i na LCD zaslonu zabljesnule su brojke kojima sam se nadala. Montreal. Moram prekinuti, Pete. Preuzela sam drugi poziv. -Je li kasno? Nikad. - I prvi puta otkako sam iskopala kostur uspjela sam se nasmiješiti. Usamljena? • Ostavila sam broj u restoranu Hvman's Seafood. U muškom toaletu. • Obožavam kako se rastopiš kad me čuješ. Onda znam da ti silno nedostajem. Andrew Ryan je detektiv Odjela općeg kriminaliteta pri Okružnoj policiji Quebeca. Naravno da je sve jasno: Brennanica, antropologinja pri Laboratoire de sciences judiciaires et de medecinc legale; Ryan, drot pri Section de crimes contre la personne, Societe do Quebec. Zajedno obrađujemo slučajeve umorstava već više od deset godina. Nedavno smo započeli raditi i na drugim stvarima. Osobne prirode. Jedna od njih pobudila je lagano treperenje u želucu, kad sam mu prepoznala glas. Uspješno iskapanje? Udahnula sam i zastala. Priznati ili pričekati? Nadovezao se na moje oklijevanje. Što je? Pronašli smo naknadno ubačeno truplo. Cjelovit kostur s ostacima mekog

tkiva i pripadajuće odjeće. Svježe? Da. Nazvala sam mrtvozornicu, pa smo ga zajedno iskopale. Sad se nalazi u mrtvačnici. Iako je šarmantan, zamišljen i duhovit, zna biti i prokleto naporan. Znala sam što će mi odgovoriti prije nego je otvorio usta. • Kako se samo uspijevaš uvući u takve stvari, Brennanice? • Uvijek šaljem intrigantne životopise. • Hoćeš li obaviti i ostatak posla? • Moram se pobrinuti za studente. Vjetar je šuškao palminim lišćem. S druge strane pješčanih dina valovi su zapljuskivali obalu. • Preuzet ćeš slučaj? Nisam ni pristala, ni odbila. • Kako je Lily? - odvratila sam. Danas mije samo triput zalupila vratima. Minorna šteta. Ni polomljenog stakla, ni odlomljenog drveta. Zasad posjet smatram uspjehom. Lily je bila novina u njegovom životu, ali i on u njezinom. Gotovo dva desetljeća nisu znali jedno za drugo, sve dok mu se njezina majka nije javila. Lutetia je ostala trudna u devetnaestoj i ne odlučivši podijeliti tu biološku činjenicu s njim, vikend-dragim, napustila je Kanadu i zbrisala na obiteljsko imanje na Bahamima. Tamo se udala i razvela kad je Lily bilo dvanaest, te na kraju vratila u Novu Škotsku. Čim je malena završila srednju, počela se družiti s divljom bandom i noći provodila lumpajući. Kad su je konačno uhitili zbog posjedovanja narkotika, Lutetia je prepoznala znakove. I sama je kušala odmetnički život. Tako je, uostalom, i upoznala Ryana, za njegove anarhističke pobune tijekom studija. Znajući da joj je davni ljubavnik sada policajac, zaključila je da bi i on trebao sudjelovati u odgoju i potruditi se spasiti netom odraslu kćer. Iako je vijest potresla Rvana, prihvatio je očinstvo i doista se trudio. Spomenuti posjet Novoj Škotskoj bio je posljednji izlet u Lilyn svijet, a ona mu nije nimalo olakšavala zadaću. -Jednom riječju - zaključila sam — strpljivo! Primljeno na znanje, mudrice. - Znao je da sam i sama proživljavala sukobe s vlastitom kćeri. Koliko ćeš dugo boraviti u Halifaxu? Vidjet ćemo kako će se stvar razviti. Ne odustajem od ideje da ti se pridružim ako si još uvijek voljna zadržati se tamo neko vrijeme. O, majko mila. To bi moglo malo zakomplicirati stvari. Pete me upravo nazvao. Možda će odsjesti ovdje dan-dva. Pričekao je da pojasnim.

Mora obaviti neki posao u Charlestonu, pa mu se Anne ponudila. Sto sam mu mogla reći? Ovo je njezina kuća, a ima dovoljno kreveta za cijeli crkveni zbor. Kreveta ili spavaćih soba? Ponekad zna biti taktičan poput topovske kugle. • Možeš me sutra nazvati? - Okončala sam raspravu. • A ti obrisati broj sa zida u onom muškom zahodu? • Naravno, stari. Nabrijao me prvo razgovor s jednim, pa s drugim, a možda sam i neplanirano napunila baterije. Kako god bilo, znala sam da neću moći zaspati. Navukavši hlačice, bosonoga sam protapkala drvenom promenadom. Plima se povukla i od ruba vode dijelilo me pedesetak metara plaže. Nebrojeno puno zvijezda treptalo mije iznad glave. Upustivši se u šetnju uz rub valova, oslobodila sam misli. i Pete. Bio mije prva i jedina ljubav više od dva desetljeća. Ryan prvi poduhvat nakon Peteove izdaje. Katy, moja predivna, nemirna kći. I konačno će diplomirati. No, tužni grob na Deweesu najviše me zaokupirao. Iako mi je obračun s nasilnom smrti posao, iako se doista često susrećem s njom, još se nisam priviknula. Štoviše, nasilje sam počela doživljavati nezaustavljivom manijom moći, koju agresivci ispoljavaju na slabijima. Prijatelji me pitaju kako mi uspijeva baviti se poslom kojim se bavim. Jednostavan odgovor. Predana sam uništavanju manijaka prije nego dobiju priliku ubiti nove nedužne žrtve. Nasilje ranjava i tijelo i dušu. Predatora i lovinu. Ožalošćene i cijeli ljudski rod. I sve nas ponižava. Mišljenja sam daje smrt u anonimnosti ključna uvreda ljudskom dostojanstvu. Ne vrijeđa li provesti vječnost pod bezimenom nadgrobnom pločom? Bezimeno nestati u neobilježenom grobu? Bez osoba kojima je stalo i koje znaju da vas nema? Iako ne mogu oživjeti pokojnike, trudim se povratiti im ime i prezime, a preživjelima pomoći da konačno pronađu svoje. Na taj način žrtvama pomažem da prozbore i zauvijek se oproste, a ponekad i kažu kako su lišeni života. Znala sam da ću učiniti što me Emma zatražila. Zbog onoga što jesam i što osjećam. Neću biti u mogućnosti pokupiti se. 4. Iduće jutro ležala sam u krevetu i buljila u svanuće. Zaboravši spustiti rolete promatrala sam sunce kako boji ocean, dine i palubu s druge strane kliznih staklenih vrata. Sklopila sam oči i prisjetila se Ryana. Njegova je reakcija bila predvidljiva, a cilj joj je bilo zabaviti se na moj račun. Ali što bi rekao

daje ovdje? Daje vidio grob? Požalila sam što me iziritirao. Nedostaje mi. Prošlo je više od mjesec dana otkako smo se posljednji puta vidjeli. Potom sam se prisjetila Petea. Dragog, šarmantnog, ali prevratnog Petea. I podsjetila se da sam mu oprostila. No, jesam li? Ako nisam, zašto onda ne pokrenem razvod i konačno se oslobodim? Zbog odvjetnika i papirologije. Je li doista u tome stvar? Okrenula sam se na stranu i privukla si prekrivač do brade. Prisjetila sam se Emme. Uskoro će me nazvati. Sto ću joj reći? Nisam imala razloga odbiti zamolbu. Naravno, Charleston nije moj teren, ali Dan Jaffer neće biti u državi još nekoliko tjedana. 'Osim toga, Anne mije ponudila da odsjednem u »Bespuću« koliko god želim. Ryan se nalazi u Novoj Škotskoj, ali je spomenuo mogućnost dolaska u Charleston. Katy je pak u Čileu, na četverotjednom seminaru španjolske književnosti. Nasmiješila sam se. »Cervantes i cerveza«, tako je nazvala svoj plan za ljeto. Kakav god bio, ta posljednja tri »boda« nakon šest godina donijet će joj diplomu društvenih znanosti. Bravo! No, vratimo se Emmi. Emmi-dilemi. Studenti bi mogli prevesti opremu na fakultet, a ja ovdje ocijeniti njihov rad i onda e-mailom poslati ocjene. Kao i izvješće Državnom uredu za arheologiju. Gomilaju li se slučajevi u Montrealu? Mogla bih nazvati i provjeriti. Što mi je, dakle, činiti? Bar to nije teško. Prvo pecivo i kava! Odbacivši prekrivač, odjenula sam se. Umila na brzinu. Skupila kosu u konjski rep. Gotovo! Vjerojatno me upravo to i privuklo arheologiji. To što nema šminke, ni kićenja ni šamponiranja. Svaki je dan »ležeran« poput petka u tvrtkama. I manje nego ležeran. Dok sam operirala tosterom, Mr. Coffee je skuhao svoje. Sunce je već ustalo, a dan se zagrijavao. Ponovno sam krenula van. Ovisnik sam o vijestima i jednostavno ih se uvijek nekako moram dočepati. Kod kuće mi svako jutro započinje CNN-om i novinama: Observer u Charlottei, Gazette u Montrealu, e-mail verzija NY Timesa. Kad sam na putu oslanjam se na USA Today, lokalni tisak, čak i na tabloide ako sam doista očajna. No, Anne nije imala dostavu novina. Doručkovala sam i listala Post and Courier koji sam kupila još u četvrtak, ali jedva stigla baciti oko.

Obitelj je poginula u požaru koji je zahvatio jeftinu gradnju, a krivnja se nalazi u neispravnim električnim instalacijama. Muškarac je podigao tužbu pronašavši uho u salati od kiselog kupusa u restoranu pržene piletine. Policija i sanitarna inspekcija nisu locirale nestalo uho medu radnicima uključenim u lanac dostave salate u spomenuti restoran. DNK test je u tijeku. Prijavljen je nestanak jednog drugog muškarca i policija se za pomoć obraća građanima. Jimmie Ray Teal, 47, napustio je bratov stan u Ulici Jackson oko tri u ponedjeljak, 8. svibnja, otišavši na liječnički pregled. Otad više nije viđen. Moždane ćelije zamahale su zastavicama. Otok Dewees? Nema šanse. Teal je disao još prije jedanaest dana, a žrtva u mrtvačkoj vreći nije udahnula kisik bar dvije godine. Prebacila sam se na tjedni izbor događanja u četvrti, kad mi se oglasio, mobitel. Pogledala sam zaslon. Showtime! Emma je ulični borac, koji se odmah baca na srž stvari. — Želiš li da oni pobijede? Još sam si prethodne noći na plaži očitala istu bukvicu. • Kad započinjemo? - odvratila sam. • U devet sutra ujutro? • Na kojoj adresi? Zapisala sam je. Deset metara od obale dvije pliskavice izvijale su se iz vode, a jutarnje sunce reflektiralo im se na leđima kao na plavosivom porculanu. Promatrala sam ih kako izranjaju i uranjaju nestajući u meni nepoznatom svijetu. Posljednji sam gutljaj kave popratila pitanjem: U koji se to nepoznati svijet spremam kročiti? Ostatak dana bio je posve nezanimljiv. Na iskapalištu sam pojasnila studentima što se dogodilo nakon njihova odlaska. Potom sam napravila posljednje fotke i unijela posljednje zabilješke, a oni su zemljom zatrpali jarke. Zajedno smo očistili lopate i lopatice, četkice i mreže za prosijavanje, te vratili golf-vozila u zgradu pristaništa i ukrcali se na Aggie Gray iščekujući vožnju u šest sati. Navečer smo se počastili račićima i dagnjama u restoranu Boat House u uvalici Breach, a nakon večere ponovno okupili na Annienoj verandi na posljednjem »satu«, gdje su klinci razmotrili obavljen posao i još jednom provjerili jesu li unijeli sve podatke o artefaktima i kostima. Oko devet preraspodijelili su opremu po vozilima, posljednji puta se zagrlili i pokupili. Ja sam pak doživjela uobičajen osjećaj razočarenja. Naravno, i olakšanja.

Terenska se nastava privela kraju bez većih katastrofa, i konačno sam se mogla usredotočiti na Emmin kostur. Ali odlazak studenata također je pobudio neugodan osjećaj praznine. Bez sumnje mogu čovjeka izludjeti beskonačnom galamom, gluparanjem i nepažnjom, ali mi i ucjepljuju energiju, jer pucaju od entuzijazma i odišu mladošću. Ostala sam sjediti nekoliko minuta u tišini Annienog, milijun dolara vrijednog doma i posve iracionalno spokoj doživjela zlokobnim, a ne utješnim predznakom. Pogasila sam svjetla u kući i stubama se popela u sobu. Otvorivši staklena vrata, prepustila sam se zvucima valova koji su zapljuskivali pješčanu obalu. U osam i pol idućeg jutra spuštala sam se mostom rijeke Cooper, postmodernom strukturom koja seže nebu pod oblake povezujući Mount Pleasant i otoke u neposrednoj blizini sa samim Charlestonom. Svojim kolosalnim potpornjima i svinutom kralježnicom podsjeća me na impresionističkog triceratopsa iskovanog u čeliku, a uzdiže se toliko uvis da se Anne još uvijek grčevito drži svaki puta kad ga prelazi. Medicinski fakultet smjestio se u sjeverozapadnom dijelu poluotoka, na pol puta između Citadele i povijesnog dijela. Nastavljajući autocestom 17 pronašla sam Aveniju Rutledge, a onda se probila vijugajući kroz kampus do parkirališta na koje mije Emma ukazala. Osjetila sam sunce na vratu i kosi, dok sam skretala preko Ulice Sabin prema masivnoj ciglenoj zgradi poznatoj kao »glavna bolnica«. Slijedeći upute locirala sam ulaz u mrtvačnicu, popela se kosinom i pritisnula dugme do pravokutnog portafona. Za nekoliko sekundi motorčić je zabrujao, a jedna od dvaju si-vometalnih vrata stala su se podizati. Emma je izgledala užasno. Lice joj je bilo blijedo, odjeća zgužvana, a podočnjaci toliko izraženi da su podsjećali na košare prepune tamnog rublja. Hej - potiho je dobacila. Hej. - O. K., možda jest čudno, ali tako se mi, južnjaci, pozdravljamo. -Jesi li dobro? - upitala sam hvatajući je za ruku. • Migrena. • Ne moramo danas započeti. • Dobro sam. Pritisnula je dugme i vrata su mi se spustila za leđima. — Ne idem nikamo - odvratila sam. - Možemo pričekati da ti bude bolje. Dobro mije - nježno je ponovila ne dopuštajući ni milimetar

slobodnog prostora. Potom me povela uz još jednu cementnu kosinu. Na mjestu gdje je tlo konačno povratilo vodoravan položaj, ugledala sam vrata od sivog nehrđajućeg čelika te pretpostavila da vode do hladnjaka. Malo dalje nalazila su se normalna vrata, vjerojatno napučenijeg dijela bolnice. Hitni prijam. Porodiljsko-ginekološki odjel. Intenzivna njega. Tamo se nalaze svi oni koji preživljavaju radom. No, nas dvije smo bile na suprotnoj strani. Na strani smrti. Glavom je ukazala na metalna vrata. - Ovuda. Prišle smo i čim je povukla kvaku, zapahnuo nas je hladni zrak donoseći sa sobom miris smrznutog mesa i truleži. Prostorija je bila površine otprilike pet sa šest metara, u njoj desetak kolica s pomičnim pločama, od kojih šest prekriveno mrtvačkim vrećama. Neke su bile ispupčene, neke gotovo spljoštene. Emmaje odabrala jednu takvu. Oslobodivši stopalom kočnicu, odvezla je kolica u hodnik, a ja sam joj pridržala vrata odabrane prostorije. Dizalo nas je odvezlo na gornji kat gdje su nas dočekale ob-dukcijske sale, svlačionica i vrata prostorija koje nisam znala identificirati. Tijekom vožnje Emma je jedva prozborila pokoju riječ, a ja je nisam htjela opterećivati pitanjima. Nakon što smo se presvukle, pojasnila je da ću ja voditi obdukciju. Ja sam antropologinja, ona mrtvozornica, što znači da ću ja izdavati zapovijedi, a ona će mi pomagati. Poslije će moje zaključke unijeti u glavni dosje zajedno s opažanjima drugih stručnjaka, i donijeti konačno mišljenje. Vrativši se u obdukcijsku salu pažljivo je provjerila papirologiju, ispisala broj slučaja na identifikacijsku karticu, i snimila nekoliko fotki nerastvorene vreće. Ja sam pak pokrenula laptop i posložila obrasce na podlošku. Broj slučaja? - Namjeravala sam upotrijebiti njezin sustav numeracije. Pokazala mije identifikacijsku karticu. - Uvela sam ga pod Šifrom 02: neutvrđen uzrok smrti. Mrtvozornički slučaj dva, sedamdeset i sedam, tekuće godine. U obrazac sam utipkala MS-2006020277. Potom je obdukcijski stol prekrila plahtom, a iznad sudopera razvukla mrežu. Zavezale smo si plastificirane pregače oko vrata i struka, maskama prekrile usta i navukle rukavice. Konačno je povukla zatvarač na vreći. Kosa i izolirani zubi nalazili su se u plastičnim posudicama. Odložila sam ih na pult. Kostur je još uvijek bio većim dijelom netaknut, s tek nekoliko kralježaka, a lijeva tibia i femur povezani ostacima sasušenog tkiva. Nepovezane kosti nagomilale su se na hrpicu tijekom transporta.

Započele smo posao izdvajajući vidljive insekte i ubacujući ih u bočice. Potom smo sa svake kosti uklonile zemlju skupljajući je za kasniju analizu. Dok smo to činile, ja sam na plahti anatomskim redoslijedom poslagivala kosti. U podne se mučan proces konačno priveo kraju. Na pultu su se nalazile dvije kadice i četiri bočice, kostur na stolu, a kosti prstiju bile su rasprostrte poput kostiju iz kataloga dobavljača uzoraka. Skočile smo na brzinski ručak u kafeteriju. Ona je uzela veliku coca colu i jello, a ja pak pržene krumpiriće i vrlo upitan sendvič od tune. Ujedan smo se vratile u obdukcijsku salu. Dok sam popisivala inventar, identificirala kosti i odvajala lijevu od desne strane kostura, ona je ponovno fotografirala. Potom je nestala s lubanjom, čeljusti i izoliranim zubima kako bi napravila rendgenske snimke. Baš kad sam posvećivala pažnju utvrđivanju spola, ponovno se pojavila. Pretpostavila sam daje u pitanju muškarac, s obzirom daje većina kostiju bila velika i imala nezgrapne mišićne veze. • Spremna za glavno? • Ako je seks u pitanju, boli me glava. Da, žena je definitivno prva liga! Podigavši polovicu zdjelice, ukazala sam na prednju stranu. Stidna je kost kvrgava, donji ogranak debeo, a subpubični ugao više u obliku slova V nego U. - Okrenula sam kost i prstima prešla šupljinu ispod širokog zdjeličnog dijela. - Sjedalni usjek je uzak. Riječ je o Y kromosomu. Kimnula sam. - Pogledajmo lubanju. Predala mi ju je. Širok čeoni greben, tupi rubovi očnih duplji. - Zakrenula sam je i na sredini potiljka ukazala se oveća kvrga. - Okcipitalna protuberancija je velika. Stopostotno muško. Tako je. - Na obrascu sam zabilježila daje riječ o muškom spolu. Starosna dob? Posljednji kutnjaci obično izbijaju tijekom kasnog puberteta ili početkom odrasle dobi, otprilike u isto vrijeme kad kostur dovršava razvoj. Posljednji element koji treba srasti čašica je na vratnom kraju ključne kosti. Klavikularno srastanje i izbijanje umnjaka upravo su zato pouzdani pokazatelji odrasle dobi. Svi su mu umnjaci izrasli? - upitala sam. Zakimala je. Podigla sam ključnu kost. Medijalni okrajak je srastao. - Odložila sam je na stol. - Što znači da nije dijete. Vratila sam se na zdjelicu. Ponovno mije pažnju privukla trbušna strana, ovaj puta naličje koje se za života priljubljuje za naličje druge polovice zdjelice. U

mladih ljudi oba posjeduju topografiju brežuljaka i udolina. Sa starenjem brežuljci se izravnavaju, a udoline popunjavaju. Spoj simfize je gladak - odvratila sam. - S uzdignutim rubom. Pogledajmo rendgenske snimke zubala. Pokrenula je prekidač na kutiji, te iz malene smeđe omotnice istresla deset crnih pravokutnih snimki. Poslagala sam ih u dva niza, gornji i donji, i svaki je zub zauzeo svoje mjesto. Tijekom života komore pulpe i kanali korijena ispunjavaju se sekundarnim dentinom. Što je zub stariji, to je neprozirniji na rendgenskoj snimci. No, ovi su malci bili dokaz daje riječ o odrasloj osobi mlade ili sredovječne dobi. K tomu još, svi korijeni kutnjaka bili su cjeloviti i s vrhovima, a krunica minimalno istrošena. • Zubi su u skladu s kostima - zaključila sam. • A to znači? • Da je bio u četrdesetima. Ali ne zaboravi, kod muškaraca to varira. • Nema potrebe za velikodušnošću - odvratila je. - Rasna pripadnost? Vratila sam se na lubanju. Obično je prokleto teško procijeniti faktore rasne pripadnosti. No, ne i ovom slučaju. Gledan iz profila, donji dio lubanje nije stršao, a nazalne kosti spajale su se pod oštrim kutem nasred lica. Nazalni je otvor bio sužen, s oštrim donjim rubom i oštrim ispupčenjem u sredini. Uzak, naglašen nos. Plosnat profil. Emma me promatrala kako baterijom osvjetljavam usni kanal. Ovalni otvor unutarnjeg uha je vidljiv. Kad sam podigla pogled, oči su joj bile zatvorene i lagano si je trljala sljepoočice. Napravit ću mjerenja u Fordiscu 3.0. Ali tip je knjiški primjer bijelca. Bijelac u četrdesetima. Ogradit ću se i reći između trideset pet i pedeset godina starosti. Kad je nastupila smrt? Ukazala sam na plastične bočice na pultu. - Puno praznih košuljica, nešto mrtvih kornjaša i odbačenih ljuski. Entomolog bi trebao "utvrditi točno vrijeme smrti. Ali za kukce treba vremena, a ja želim ovo odmah ubaciti u NCIC9. 9 NCIC ili National Crime Information Center (engl.). Riječ je bila o FBI-jevom Centru za informiranje o kriminalu, odnosno o kompjuteriziranom indeksu informacija o policijskim dosjeima, bjeguncima,

ukradenoj imovini, te nestalim i neidentificiranim osobama. S obzirom daje riječ o ogromnoj bazi podataka, stoje vrijeme smrti preciznije, to bolje. Izvorno sam rekla dvije do pet godina, ali za svaki slučaj, ne isključimo sve mogućnosti i proširimo interval na jednu do pet godina. Kimnula je. - Ako ništa ne izroni u sustavu, bacit ću se na lokalna izvješća o nestalim osobama. • Snimke zubi će ti pomoći - dobacila sam. — Tip je imao metala u ustima. • Odontolog će ih pregledati u ponedjeljak. - Ponovno si je protrljala sljepoočice. Iako se silno trudila, bilo je očigledno da joj ne ide. • Izmjerit ću duljinu kostiju noge i izračunati visinu - nadodala sam. Lagano je kimnula glavom. - Ima li još kakvih faktora za utvrđivanje identiteta? Odmahnula sam. Nisam zamijetila zacijeljene ozljede, ni prirođene anomalije, kao ni jedno jedino specifično obilježje kostura. • Uzrok smrti? • Ništa očigledno. Nema prijeloma, nema tragova prostrijelnih rana, ni posjekotina primjenom oštrih instrumenata. Pregledala bih kosti pod povećanjem kad budu u potpunosti očišćene, ali zasad — nada10. • Možda i rendgenske snimke cijelog tijela? • Ne može biti na odmet. Kad sam stala mjeriti femur, oglasio joj se mobitel. Čula sam je kako prilazi pultu. • Emma Rousseau... Saslušala je glas s druge strane. • Preživjet ću. - Defenzivnim tonom. Uslijedila je stanka. 1 0 Nada (spanj.) — ništa. • Koliko teško? Pa još jedna dulja. • Što sad? - Ukočeno. Podigla sam pogled. Ponovno se okrenula prema meni. Iako joj nisam mogla vidjeti lice, njezin mije glas rekao da nešto gadno nije u redu. 5. Odbacila je mobitel na pult, sklopila oči i jednostavno se ukočila. Promatrala sam je znajući da pokušava primiriti kljucanje u glavi. I sama znam kakvu bol donosi migrena, a snaga volje neće joj biti dovoljna. Ništa ne primiruje proširene kranijalne žile koliko odmor i san. I lijekovi. Ponovno sam se vratila mjerenjima. Najbolje da dovršim procjenu stasa, kako bi se ona što prije mogla vratiti kući i baciti u krevet. Želi li porazgovarati o pozivu, dat će mi na znanje. Čula sam kako se vrata otvaraju i zatvaraju. Odmaknula sam se od osteometrijskog pomagala i prišla lap-topu, kad su se ponovno otvorila. Nečiji su koraci odjeknuli podnim pločicama, kad sam

unijela posljednju brojku i zatražila program da izvede računicu. • Pregledala sam odjeću - dobacila je stojeći mi do ramena. -Nema remena, cipela, nakita ni osobnih vrednota. U džepovima nema ničega. Tkanina je strulila; etikete su gotovo nečitke, ali vjerujem da su hlače dugačkih nogavica, u struku 96/97. Pod pretpostavkom da su njegove, za zaključiti je da nije bio nizak. • Od stotinu sedamdeset i sedam do stotinu osamdeset pet centimetara. Pomaknula sam se kako bi mogla bolje vidjeti ekran. Pročitala je procjenu visine, a onda prišla stolu i pomilovala lubanju. Tko si? - Glas joj je bio nježan i intiman gotovo poput dodira. — Treba nam ime, grdosijo! Bilo je to toliko osobne naravi da sam se na trenutak osjetila poput voajera. Ali znala sam što želi reći. Zahvaljujući površno osmišljenim televizijskim krimi-serijama, javnost doživljava DNK poput blještavog Excalibura moderne pravde. Hollywood je proširio mit da dvostruka zavojnica razrješava sve zagonetke, otvara sva vrata i ispravlja svo zlo. Imate li kosti? Onda nema frke. Izlučite tu sitnu molekulu i prepustite se njezinoj magiji! Na žalost, tako se stvari ne odvijaju, kad je u pitanju bezimeno tijelo. Bezimeni muškarac ili žena lebde vakumom gdje ih ništa ne može povezati sa životom. Anonimnost podrazumijeva neposjedovanje obitelji, zubara ili kućne adrese, na kojoj bi se mogla potražiti četkica za zube ili žvakaća. Podrazumijeva neposjedovanje imena i prezimena. S obzirom na profil kojim smo raspolagale, Emma je slučaj MS-2006020277 mogla ubaciti u NCIC i pretražiti bazu nesta-lih osoba. Izbaci li pretraga prihvatljiv broj imena i prezimena, mogla bi zatražiti zdravstvene i zubarske kartone, te kontaktirati rođake koji bi potom mogli dati DNK uzorke radi usporedbe. Odmaknuvši rub rukavice, bacila sam pogled na sat. Četiri i četrdeset pet. — Već osam sati radimo na ovom - zaključila sam. - Evo što ćemo. Naći ćemo se opet u ponedjeljak. Ti ćeš u međuvremenu naručiti rendgenske snimke cijelog kostura, ja ću ih proučiti pod mikroskopom, a tvoj će zubar pogledati zube. Potom ćeš sve ubaciti u NCIC. Okrenula se. Zbog fluorescentnih svjetala lice joj je djelovalo poput tkiva spremnog za obdukciju. • Živahna sam poput risa - tupo je odvratila. • Što to znači? • Nemam pojma... — Idi doma. Nije se pobunila. Poslijepodnevni zrak bio je težak i vlažan, prometna gužva na vrhuncu, a u koktelu morskog zraka koji je dopirao iz luke mogli su se osjetiti ispušni

plinovi. Iako je bio svibanj, grad je već mirisao po ljetu. Hodajući jedna uz drugu spustile smo se niz kosinu. Prije rastanka zastala je oklijevajući, a onda rastvorila usta želeći mi nešto reći. Pomislila sam da će mi pojasniti telefonski poziv, no umjesto toga zaželjela mije ugodan vikend i pokupila se nogostupom. U autu je bilo pakleno. Otvorivši prozore, ubacila sam CD Sama Fishera. People Living. Melankolično i prevrtljivo. Savršen izbor s obzirom na raspoloženje. Prešavši rijeku Cooper, ugledala sam crne oblake kako se bore na istočnom obzoru. Nevrijeme se sprema. Odlučila sam na brzinu svratiti u Simmon's Seafood i večerati chez moin. U dućanu nije bilo nikoga, a čelične kutije nudile su ostatke ulova na usitnjenom ledu. Svaka stanica u hipotalamusu pobunila se zajedno s malim vojacima svijesti, čim sam zapazila sabljarku. Pretjerani izlovi Smanjenje populacije! Nepoštivanje regula! U redu, ali nisu li ionako krcate živom? Potom sam ugledala mahimahi ribu. Ovaj puta prednji mi se režanj nije pobunio. Kao obično, večerala sam alfrcscou promatrajući prirodu kako izvodi svjetlosnu predstavu u tri čina. Cak sam zamislila i kratki opis. Prizor prvi - sunčeva se svjetlost rastapa i noć polako istjeruje dan. Prizor drugi - munje izvode fandango u crno-zelenim oblacima. Prizor treći — poprimaju sivu boju kako se kiša obru-šava o pješčane dine, a vjetar šiba palme. Zaspala sam poput bebe. Probudilo me sunce probijajući se kroz rolete. Ali i lupanje. Naglo sam se uspravila pokušavajući odrediti iz kojeg smjera dopira buka. Zar se jedna od mreža na vratima otkvačila za nevremena? Ilije netko provalio u kuću? Bacila sam pogled na sat. Osam i četrdeset. 13Chez moi (franc.) = kod kuće. 14Al fresco (tal.) — vani; na otvorenom. Navukavši kućni ogrtač kradomice sam se odvukla do stubišta, sišla tri stube i spustila u čučanj kako bih bacila pogled na ulazna vrata. Ugledala sam nečiju glavu i ramena u neprozirnom ovalnom prozoru. Nos se iznenada priljubio za staklo, a onda povukao. I lupanje se ponovilo. Uzdržavajući se od teatraliziranja, kradomice sam se popela stubama i otapkala u spavaću sobu s prednje strane kuće, lagano odmaknula zavjesu, i bacila pogled na prilaz. Naravno, Peteova posljednja igračka na četiri kotača bila je priljubljena prednjim branikom za moju mazdu. Vrativši se u spavaću sobu, navukla sam odjeću od prethodnog dana i pojurila niz stube.

Dok sam prilazila vratima, lupanje se pretvorilo u grebanje. Otključala sam bravu, na što je grebanje poprimilo mahnitu notu. Okrenula sam kvaku. Vrata su eksplodirala prema meni, a Boyd mi se prednjim šapama bacio na prsa. Dok sam se borila pokušavajući zadržati ravnotežu, spustio se na sve četiri i stao mi jurcati oko gležnjeva, zapetljavajući i sebe i mene uzicom. Uzbuđen zbog gungule, Birdie je skočio s Peteovih prsa, te raširenih šapa i aerodinamično spljoštenih uski zbrisao iz predvorja prema stražnjem dijelu kuće. Zbunjen, ili jednostavno luđački presretan što više nije u autu, Boyd je također pojurio vukući uzicu za sobom kroz predvorje, blagovaonicu i kuhinjska vrata. Dobro jutro, Charlestone! — Pete me umalo zdrobio imitirajući Robina Williamsa. Odgurnula sam ga oslonivši mu ruke na prsa. - Isuse Bože! Kad si krenuo iz Charlotte? • Vrijeme ne čeka ni na koga, slatkice! • Ne zovi me tako. • Mucekice! Nešto se razbilo negdje izvan vidika. Zatvori vrata. — Krenula sam prema kuhinji. Pošao je za mnom. Boyd je istraživao sadržaj razbijene staklenke s keksima, a Bird gaje promatrao sa sigurne udaljenosti - s vrha hladnjaka. • To je prvo što ćeš kupiti Anne. • Već sam zapisao. Pas je podigao pogled, a njuška mu je bila prekrivena mrvicama. Nastavio je lizati polomljene kekse. Nisi mogao pronaći štenaru? — upitala sam puneći posudu za vodu. • Sto mogu kad obožava plažu! • Zaljubio bi se u Gulag da ga tamo nahrane. Odložila sam posudu na pod i Boyd se odmah bacio na vodu, a jezik mu se koprcao poput dugačke, purpurne jegulje. Odlučila sam spraviti doručak, što je Pete iskoristio kako bi izvadio stvari iz auta. Posuda s pijeskom za mačku, hrana za oba ljubimca, jedanaest vrećica s proizvodima iz supermarketa, velika aktovka, vreća s odjećom, i mala sportska torba. Tipično. Sofisticiran u prehrani, beskućnik u odijevanju. Kako mu je vrat bio neproporcionalan u odnosu na torzo i dvostruko deblji nego što bi trebao biti, nije mu uspijevalo pronaći odgovarajuće košulje. No, čemu frka? Otkako sam ga upoznala još u sedamdesetima oduvijek nosi samo trodijelna odijela; hlačice ili traperice kad god je moguće; sportski sako kad želi

biti elegantan, a odijelo i kravatu kad ide na sud. Tog se dana odlučio za polomajicu na karo uzorak, kaki hlače do koljena, koledžice, ali ne i čarape. Misliš da je to dovoljno namirnica? - dobacila sam vadeći paket jaja iz vrećice. • Toliko puno hrane, a toliko malo vremena! • Ali zato ti uvijek daješ sve od sebe. Istina. - Osmijeh od uha do uha. - Pretpostavio sam da ne očekuješ da ću se pojaviti na doručku. Istina. Očekivala sam da će se pojaviti navečer. I gotovo sam produžio dalje, kad sam ugledao još jedan auto. - Teatralni namig. Zaustavila sam se usred razbijanja jajeta. - Kako to misliš? Bio je parkiran sprijeda, ali se odvezao, pa sam seja upar-kirao. Koje marke? Slegnuo je ramenima. - Taman. Velik. S petero vrata. Kamo da stavim ovo? Ukazala sam mu prema prostoriji s kućanskim aparatima i nestao je s posudom za mačji pijesak. Zbunjeno sam promiješala jaja. Tko je mogao doći tako rano u nedjelju ujutro? • Vjerojatno samo turist u potrazi za kućicom na plaži. — Dobacio je vrativši se i zgrabivši mljevenu kavu. - Puno se kuća iznajmljuje preko vikenda. • Ali se moguće prijaviti tek u podne. - Izvadila sam kruh iz tostera, i ubacila još dvije kriške. • O. K. Onda se na putu u Toledo samo zaustavio isprogra-mirati putni navigator. Predala sam mu podloške i posude, koje je odložio na stol i odmah zasjeo. Boyd mu je prišao i spustio njušku na koljeno. Počešao gaje po uhu. Znači, terenska je nastava gotova. Planiraš se otisnuti na plažu? Ispričala sam mu za kostur pronađen na Deweesu. Nemoj me... Natočila sam kave, dala mu tanjur i sjela nasuprot. Boyd se prebacio na moje koljeno. • Bijelac u četrdesetima. Nigdje dokaza pokvarenoj igri. • Osim stoje bio potajno zakopan. • Osim toga. Sjećaš se Emme Rousseau? Žvakanje mu se usporilo. Podigao je vilicu. - Duga smeđa kosa i cice koje... Glavna je mrtvozornica u okrugu. Zubar će pregledati zube u ponedjeljak, a ona potom ubaciti osnovne podatke u NCIC. Boyd je otfrknuo i dodirnuo mi koljeno dajući na znanje da se nije maknuo i da ga kajgana i te kako zanima. Koliko dugo namjeravaš ostati?

• Koliko god bude potrebno kako bih joj pomogla oko kostiju. Lokalni forenzični antropolog je otputovao. A sad da čujem o Herronu! • Klijent mi je došao u srijedu. Zove se Patrick Bertolds Flynn. Prijatelji ga zovu Buck. Potamanio je jaja. Uštogljeni mali drkadžija. Zamisli, ponudim mu kavu, a on mi na to da ne rabi stimulanse. Kao da sam mu ponudio da ušmrkne nekoliko lajni! Odgurnuo je tanjur i načuvši to, Boyd je zaobišao stol. Pete mu je dobacio trokutić tosta. No, zato mu je stav militaristički. Izvrsno mu ide gledanje oči u oči. Impresivna analiza karaktera. To ti je stari klijent? Odmahnuo je glavom. - Nije. Mati mu je Latvijka. Dagnija Kalniš. Odabrao me zato što sam pripadnik plemena. Što je htio? Trebalo mu je sto godina da prijeđe na bit. Neprestano je blebetao o Bibliji, nesretnicima i kršćanskoj odgovornosti. Ja sam već počeo povlačiti crtice na podlošku, kad god bih čuo riječ »obaveza« ili »dužnost«, no odustao sam na milijuntoj. Kako to nije imalo nikakvog smisla, nisam ništa odvratila, a on je tišinu protumačio kao zamjerku. Mislio je da vodim zabilješke. Još kave? Kimnula sam. Napunio je šalice, sjeo i nagnuo se stolicom unatrag. • Da skratim. On i jato biblijskih fanatika financiraju Herrona i njegovu crkvu. Uslijedilo je prigušeno tapkanje. Prvo po pultu, onda po podu. Krećući se hitro poput munje Birdie se prokrao kroz sobu. No, Boyd nije odvojio pogled od Peteova tanjura. • Osim toga, Flynnova kći se spetljala s Herronom prije nešto više od tri godine. Helene, tako se zove, radila je svako malo na jednoj, pa na drugoj besplatnoj klinici, koje velečasni plaća. Flynn kaže da se isprva redovito javljala izvještavajući ga kako GMC obavlja krvav posao i kako nju ispunjava što može biti od pomoći. Puhnuo sije u kavu, a onda srknuo gutljaj. Potom mu se počela javljati sve rjeđe, a kad bi nazvala, uvijek je zvučala isfrustrirano i žalila se da klinika na kojoj radi ne raspolaže s dovoljno zaliha, da tehničko osoblje ne vrijedi pišljiva boba, da se pacijente zakida. Čak je posumnjala da crkva mulja s računima, ili da liječnik koji vodi kliniku pobire vrhnje. Ponovno gutljaj kave. • Flynn je priznao da nije izrazio suosjećanje, već je pomislio kako je mala ponovno najednom od svojih križarskih pohoda u borbi za siromašne. Navodno je često to činila, a on je htio da pronađe tradicionalniji oblik

zaposlenja. Posljedično tomu, odnos između nje i starog više nije bio topao i mucast. No, valja priznati da Buck ionako nije topao i mucast tip. • Znači, sada on i njegovi frendovi žele saznati kako im je novac potrošen. Čemu odjednom promjena stava? • Koji god bio razlog, ih prekid komunikacije, ili možda prezaposlenost regrutiranjem izgubljenih duša, crkva velečasnog jednostavno je odgodila odgovor na Flynnov prvi upit. • A Flynn ne voli kad ga se ignorira? • Pogodak. Znači, novac mi je glavna misija. Ali postoji još nešto. Helene je jednostavno propala s lica Zemlje, a Herron čak ni za to nije pokušao podastrijeti pojašnjenje. Mislim daje Flynnovo zanimanje za njega djelomično proizašlo iz arogancije i povrijeđenog ponosa, a dijelom iz osjećaja krivnje. • Koliko je dugo već nema? • Nije se čuo s njom više od šest mjeseci. • A gospoda Flynn? • Umrla je prije dvije godine. Braće i sestara nema. • I tek sada pokreće potragu za kćeri? • Posljednji su razgovor okončali svađom. Helene je rekla da više ne želi daje zove, pa je on prekinuo s pokušajima da stupi u kontakt. Jedini razlog što sada pokreće cijelu stvar jest što želi financijsku istragu i očigledno smatra da bih istodobno mogao više saznati o njezinom nestanku. Ili bar tako kaže. Iznenađeno sam podigla obrve. • Krut tip. • Je li pitao Herrona za kći? • Da. Ali posjet velečasnom gotovo je nalik audijenciji kod Pape. Njegovi su mu ljudi rekli daje Helene prije odlaska nekomu od osoblja crkve rekla da se raspituje za mjesto u besplatnoj klinici za siromašne u Los Angelesu. Navodno je u pitanju bila veća klinika. • I to je sve? • Uspio je pridobiti policiju da provjere stvar s gazdaricom, koja je pak rekla da joj je Helene poslala poruku u kojoj je izvještava da odlazi. U omotnici su se nalazili ključ i najamnina. Ostavila je nekolicinu stvari, ali ništa vrijedno. Iznajmljivala je garsonjeru i plaćala komunalije. • A bankovni računi? Kreditne kartice? Telefon? • Nije vjerovala u svjetovna bogatstva. • Možda je samo to u pitanju. Možda je jednostavno zbrisala na obalu i nije se javila. • Možda. Zamislila sam se. Nešto mi se nije poklapalo. • Ako je Flynn tako velikodušni darivatelj, ne bi li ga Herron htio osobno

upoznati? • Misliš, darivatelj milijun i pol dolarčića? Slažem se. Velečasni bi se trebao polomiti od truda da pronađe Helene. Nešto je čudno u cijeloj stvari. Osim toga, Flynn je to već odavno trebao razriješiti. No, mene ionako zanima samo novac. Ispio je kavu i odložio šalicu na stol. – Da citiram velikog humanitarca Jerrvja McGuirea: »Da vidim lovu!« 6. Nakon doručka Pete se pokupio kako bi izveo prvi napad na crkvu velečasnog. Ja sam se smjestila na verandi s dvadeset pl.ivili knjižica u krilu, Boyd do mojih nogu. Možda je u pitanju bio ocean, možda kvaliteta ispita koje sam »ponijela kući«, ali bilo mije teško skoncentrirati se. Neprestano su mi pred oči izranjali grob na Deweesu, kosti na obdukcijskom Mulu i Hmmino izmučeno lice. Htjela mi je nešto reći po izlasku iz bolnice, ali je promijenila mišljenje. Je li namjeravala pojasniti stoje saznala preko telefona: Poziv ju je očigledno uzrujao. Zašto? Ili mi je možda namjeravala reći nešto u vezi kostura? Skriva li kakve informacije? Nemoguće. Nastavila sam ocjenjivati, sve dok više nisam mogla izdržati. Nekoliko minuta nakon jedan provjerila sam kakvo je stanje s plimom, zavezala tenisice i otrčala nekoliko milja u Boydovom društvu. Još nije bio vrhunac sezone, pa nisu ograničili sate kad je pse moguće »pustiti s uzice«. Mali se zaletavao u valove, a ja gacala po tragovima koje je ostavljao za sobom. Vivci nisu bili oduševljeni. Pri povratku sam presjekla Ocean Boulevard kako bih kupila nedjeljne novine. Potom je uslijedilo brzinsko tuširanje, nakon togaa smo Boyd i ja pregledali Peteov doprinos smočnici. Sest vrsti hladnih narezaka; četiri vrste sira; slatki i začinjen i kiseliš; miješani kruh od ječma, raži i luka; salata od kiselog kupusa; salata od krumpira, i više pomfrita nego u proizvodnom pogonu. Pete ima puno mana, ali zato bar zna napuniti smočnicu! Nakon što sam si stvorila umjetničko djelo od pastramija, švicarskog sira i kiselog kupusa na šniti raženog kruha, otvorila sam dijetalnu coca colu i ponijela novine na verandu. Blaženih sat i pol provela sam s New York Timesom i pročitala sve što se dalo objaviti, a da pritom ne računam križaljku. Kakvog li užitka! Smazavši koru kruha i onoliko pastramija koliko sam bila voljna podijeliti s njim, Boyd mije zadrijemao do nogu. Deset minuta nakon što sam uzela Post and Courier, gotovo sam ispustila

sendvič. Lokalne vijesti, peta stranica, ispod pregiba. Naslov - prava umjetnost aliteracije. »Pronađeno truplo na plaži Barrier« Studenti arheologije s fakulteta u Charlestonu, koji su iskapali na lokaciji na otoku Dewees prošli su tjedan razotkrili mnogo više od nekolicine pokojnih Indijanaca. Skupina predvođena doktoricom Temperance Brennan sa Sveučilišta Sjeverne Karoline — Odjela za antropologiju u Charlottei, slučajno je naletjela na »svježi« grob sa »svježe zakopanim« truplom. Doktorica Brennan je odbila komentirati nemilo otkriće, ali čini se da je riječ o posmrtnim ostacima odrasle osobe. Prema riječima studenta Tophera Burgessa, tijelo je bilo zamotano u odjeću i zakopano na dubini manjoj od metra. Burgess ujedno procjenjuje da se to dogodilo u posljednjih pet godina. Iako policija nije pozvana na lokaciju, Emma Rousseau, glavna mrtvozornica okruga Charleston, osobno se pojavila kako bi nadgledala iskapanje. Već dva puta izabrana na spomenutu funkciju, nedavno je oštro napadnuta zbog pogreške mrtvozorničkog ureda u obradi prošlogodišnjeg slučaja putnika s krstarice. Nakon ekshumacije posmrtni ostaci nepoznate osobe prevezeni su s otoka Dewees u mrtvačnicu Medicinskog fakulteta Južne Karoline. Osoblje mrtvačnice odbilo je prokomentirati slučaj. — prilog je za Post and Courier napisao Homer Winborne Zrnata crno-bijela fotografija prikazivala je moje lice i Emminu stražnjicu. Klečale smo. Na otoku Dewees. Uletjela sam u kuću, a Boyd me slijedio u stopu. Zgrabivši prvi telefon koji sam ugledala, utipkala sam broj, ali sam se toliko tresla, da sam pogriješila i ponovno ga morala otipkati. Javila mi se Emmina glasovna pošta. -Jebem ti...! Pričekala sam da poruka završi besmisleno se krećući iz prostorije u prostoriju. Kratki zvuk. -Jesi li pročitala današnje novine? Predivno! Glavna smo vijest dana! Ušla sam u osunčanu prostoriju i spustila se na kauč. I odmah ustala. Birdie je skočio na pod i kradomice se izgubio. Zaboravi na Moultrie News. Winborne puca visoko! Charleston Post and Courier! Mali je očigledno u usponu! Znala sam da brbljam s aparatom, ali nisam se mogla zaustaviti. Ni nije čud... • Evo me. - Zazvučala je usporeno, kao da sam je probudila.

• Ni nije čudo daje mali štakor predao fotoaparat, kad je imao rezervni! Vjerojatno čitavu gomilu! Tempe... Vjerojatno je skrivao SLR u boksericama, a širokokutni u kemijskoj! I minijaturnu videokameru je zavezao za kurac! Tko zna? Možda još završimo na TV sudnici! Gotova? —Jesi vidjela članak? -Da. • I? - Došlo mije da zdrobim slušalicu. -1 što? • Nisi bijesna? Naravno da jesam, s obzirom da mije dupe ogromno. Jesi se ispuhala? Naravno, to je bilo to. Ispuhavanje. Cilj nam je identificirati kostur - tupo je odvratila. -Raskrinkavanje bi nam moglo biti od pomoći. • To si i u petak rekla. • I ponavljam ti. • Winborneov članak bi mogao pomoći i ubojici! Ako ubojica uopće postoji. Možda je tip umro od predozi-ranja pa su mu se frendovi uspaničarili i odbacili tijelo ne očekujući da će biti pronađeno; možda je samo u pitanju nasilje citirano u poglavlju 17. Molim? Neprimjereno odlaganje trupla. Gle, nekome tip vjerojatno nedostaje. Ako je u pitanju netko lokalni, možda će pročitati članak i nazvati nas. Priznaj da si popizdila samo zato što nas je tip nadmudrio. Izbacila sam ruku izražavajući nevjericu. Kad god bi ostao zbunjen, Boyd bi zatitrao obrvama, i činio je to baš u tom trenutku, ali sa sigurne udaljenosti. S praga. Vidimo se sutra ujutro — na kraju je dobacila. Popevši se stubama, otišla sam u kupaonicu i naslonila uspaljeno čelo na zrcalo. Staklo gaje rashladilo. Prokleta njuškala od novinara! Prokleti Winborne! Duboko sam udahnula i izdahnula. Nagle sam naravi, priznajem, i povremeno znam pretjerati u reakciji. No, ne prezirem samo sebe zbog takvih ispada, već i sve one koji su me u stanju dovesti do ruba. Naravno daje u pravu. Članak je dobronamjerno intoniran, a Winborne samo obavljao svoj posao. Pri čemu nas je uspio pošteno izmanipulirati! Ponovno sam duboko udahnula. Nisam bila ljuta na njega, već na sebe što sam dopustila da me nadmudri takav jedan plankton. Ispravila sam se i zagledala u odraz u zrcalu. Oči boje lješnjaka. Vesele. Neki bi možda čak rekli vatrene. Sa sitnim borama u

rubnom dijelu, ali ipak ono najljepše na meni. Visoke jagodične kosti; nos mrvicu zakrivljen u stranu. Naglašena brada. Nekoliko sijedih, ali medeno-smeđa boja još uvijek dominantna. Odmaknula sam se kako bih procijenila stas. Struk pedeset i pet. Grudi sto i dvadeset. Sve u svemu, nije loše za nekog tko je prešao četrdesetu. Vratila sam se očima boje lješnjaka i poznat glas odjeknuo mi je u glavi. Obavi svoje, Bremianice. Ne obaziri se na smetnje, usredotoči se i odradi posao. Za to si obučena. Boyd je dokaskao i njuškom mi gurnuo koljeno. Sljedeći komentar uputila sam njemu. Tko šiša Winbornea. - Obrve su mu zatitrale. - I članak koji je napisao! Izbacio je njušku u zrak potpuno se slažući sa mnom. Potapšala sam ga po glavi. Nakon što sam si lice ispljuskala vodom, nanijela sam šminku, skupila kosu na tjemenu i pojurila niz stube. Vodom sam punila zdjelice za životinje, kad su se ulazna vrata s treskom zalupila. Ljubavi, stigao sam! Pete se ukazao s novom zalihom namirnica u rukama. Planiraš tulum za frendove iz vojske? Odsalutirao je citirajući slogan marinaca: - Semper Fi! Kako je prošlo s Herronom? - Iz vrećice sam izvukla staklenku ukiseljenih haringi i odložila je u hladnjak. Zaobišavši me, zgrabio je pivo i poslužio se ručkom ladice kako bi skinuo čep. Suzdržala sam se od komentara. Navike koje su me nekoć izluđivale više zapravo nisu moj problem. • Proveo sam vrijeme istražujući — odgovorio je. • Drugim riječima, nisi mu se uspio približiti. • Nisam. • A što si onda činio? Promatrao ih kako mole i veselo se glasaju obraćajući se Gospodu. Kad je predstava malaksala, nekolicini vjernika pokazao sam Heleninu sliku. -I? Nevjerojatno jato. Uopće ne zamjećuju što se događa oko njih. Nitko je se ne prisjeća? Izvukao je fotku iz džepa i odložio je na stol. Prišla sam kako bih je proučila. Riječ je bila o mutnom uvećanju fotografije s vozačke dozvole. Mlada žena nenasmiješena lica. Nije bila lijepa. Doduše, crte lica bile su pravilne, ali na neupadljiv način. Kosu je nosila razdijeljenu po sredini i skupljenu na potiljku. Ni po čemu se nije razlikovala od tisuću drugih žena njezine dobi.

Nakon toga sam proćaskao s gazdaricom - nastavio je. -Ali nisam puno saznao. Bila je pristojna, najamninu plaćala na vrijeme, nije imala posjetitelja. Zena je priznala da se pred kraj doimala uzbuđenom i ostala je iznenađena saznavši da se pokupila. Sve dok se nije pojavila omotnica s posljednjom najamninom, nije imala pojma da namjerava otići. Ponovno sam pogledala lice na fotografiji. Lako zaboravljivo. Svjedoci će dati beskorisne opise. Nije ni visoka, ni niska; ni punašna, ni mršava. Nitko je se neće prisjetiti. • Flynn nije imao drugih fotki? — upitala sam. • Nijednu nakon srednje. • Čudno. • Ali on i jest čudan stvor. • Kažeš daje unajmio istražitelja? Kimnuo je. - Bivšeg drota iz PU Charlotte-Mecklenburg, zvanog Noble Cruikshank. Koji je nestao? Prestao je slati izvješća i odgovarati na pozive. No, malo sam pronjuškao. Nije bio na popisu odličnika. Maknuli su ga devedeset i četvrte zbog alkoholizma. A omiljeno mu je bilo...? Piti Jim Beam. Bez leda i vode. Izgleda daje ujedno ijedan od najgorih privatnih istražitelja. Već je ranije znao nestati. Preuzeo bi slučaj, unaprijed pokupio lovu, a onda se bacio na pijanke. Ne bi li ga to koštalo licence? • Navodno ne vjeruje u papirologiju. Stoje ujedno i bio problem s Policijskom upravom Charlotte-Mecklenburg. • Flynn nije znao da pije i da nema licencu? • Pronašao gaje na Internetu. • Riskantno. • U oglasu je stajalo da mu je specijalnost pronalaženje ne-stalih osoba, a Flynn je upravo to i tražio. Ujedno mu se dopalo što radi na području Charlotte i Charlestona. • Kad gaje unajmio? • U siječnju prošle godine. Dva mjeseca nakon što je Helene propala u zemlju. Kaže da su posljednji puta razgovarali krajem ožujka. Cruikshank je navodno rekao da istraga ide u pozitivnom smjeru, ali mje dao nikakve pojedinosti. I onda više ništa. • Kamo se odlazio opijati? -Jednom u Atlantic City, jednom u Vegas. Međutim, nisu svi klijenti bili nezadovoljni. Većina onih koje sam kontaktirao vjeruju da im se novac isplatio. • Kako si ih pronašao?

• Dao je Flynnu popis osoba koje su ga spremne preporučiti. Započeo sam s njima i pronašao nekolicinu novih imena kako sam se vraćao unatrag. • A što si saznao o njegovim posljednjim aktivnostima? • Nije unovčio posljednji ček koji mu je Flynn poslao. To je bila isplata u veljači. Na kreditnoj kartici i bankovnom računu nema promjena od ožujka. Duguje više od dvije tisuće i četiri stotine na kartici, a ima četiri stotine pedeset i dva dolara na računu. Posljednji telefonski račun plaćen je u veljači, a račun otad blokiran. • Zacijelo je imao auto. • Ne zna se gdje je. • Mobitel? • Isključen od početka prosinca zbog neplaćanja. Ali to nije prvi puta da se našao u gabuli. • Privatni istražitelj bez mobitela u današnje doba? Pete je slegnuo ramenima. — Možda je radio sam i sve pozive obavljao od kuće. Obitelj? Razveden. Bez djece. Raskid nije bio ugodan. Žena se ponovno udala i nije se godinama čula s njim. Braća? Sestre? Odmahnuo je glavom. - Bio jejedinac, a roditelji su mu umrli. Prije odlaska iz policije postao je pravi usamljenik, i nije se ni s kim zbližio. Vratila sam se na GMC. S obzirom da ne možeš doći do Herrona, koji ti je idući korak? Ukazao je prstom prema nebu. - Ne boj se, djevo moja, la-tvijski mudrac upravo se pridružio maratonu! Bio je student prava kad smo se upoznali i već tada nosio taj nadimak. Nikad nisam saznala tko gaje smislio, ali sam nekako predosjećala daje on bio autor. Zakolutavši očima, vratila sam se namirnicama i pakiranje feta sira spremila u hladnjak. On je pak nagnuo stolicu unatrag i petama se naslonio o rub stola. Morala sam se suzdržati da mu ne prigovorim. Nije moj problem. Možda Annein? Ipak gaje ona pozvala ovamo. A kako je prošao tvoj dan, slatkice? Zgrabila sam Post and Courier, bacila ih na stol i ukazala mu prstom. Pročitao je Winborneov članak. Hej, lijep primjer aliteracije! Pronađeno truplo na plaži Barrier! Čista poezija. Pretpostavljam da nisi zadovoljna stoje mali porazgovarao s tiskom. Ni sa čime nisam zadovoljna. Nisam se čak ni prisjetila Tophera. Kad ga je, uostalom, Winborne uspio povući

za rukav? I kako ga je uspio nagovoriti na izjavu? • Fotka nije loša. Prostrijelila sam ga pogledom. • Kakav ti je to slučaj prijateljica sjebala? • Ne znam. • Hoćeš li je upitati? • Nema šanse. Pečenu papriku, namaz od lososa i sladoled ubacila sam u hladnjak i zamrzivač; čokoladu i pistacije u ormarić. I ponovno se okrenula prema njemu. Čovjek je mrtav, a njegova obitelj to još ne zna. Winborneov članak smatram kršenjem njihove privatnosti. Jesam li pretjerala? Slegnuo je ramenima i ispio pivo. • Vijesti su vijesti. Znaš što ti je potrebno? • Sto? - Umornim tonom. • Piknik. • Pojela sam sendvič u tri. Povrativši se iz nagnutog u normalan položaj, ustao je, okrenuo me za ramena i lagano izgurao iz kuhinje. Idi ocjenjivati nečiji rad ili što već trebaš raditi, a onda ćemo se naći u sjenici u osam. Ne znam baš, Pete. Ali i te kako sam znala, i svaka stanica u stražnjem dijelu mozga mahala je zastavicom upozoravajući me na to. U braku smo proveli dvadeset godina, a razdvojeni tek nekoliko. Iako je brak donio mnogobrojne izazove, seksualna privlačnost bila je neosporiva. Super nam je išlo još dok smo bili tek vjenčani par, i još bi nam uvijek bilo super. Da njemu nije super i s drugim ženama. No, zapravo me zabrinjavao moj libido. Veza s Ryanom lijepo se razvijala i nisam htjela učiniti nešto čime bih to ugrozila, a posljednji puta kad smo Pete i ja zajedno proveli večer završili smo poput klinaca na stražnjem sjedalu chevyja. • Ali zato ja znam - odvratio je. - Hajde. • Pete... Kathy Reichs - Ti moraš jesti, ja moram jesti. Jest ćemo zajedno i tomu još nadodati malo pijeska! Nešto duboko u mojoj psihi hranu povezuje s ljudskom interakcijom. Kad god sam sama kod kuće, živim na hrani donesenoj iz restorana ili na odmrznutim obrocima. Kad sam pak solo na putu, naručujem dostavu u sobu i večeram uz Lettermana, Ravmonda ili Oprah. Bilo je ugodno čuti da ću imati društvo. Osim toga, znala

sam da izvrsno kuha. • Nismo na spoju, Pete. • Naravno da nismo. 7. Uspjela sam srediti tri ispita, prije nego sam zadrijemala. Sklupčana na boku na jastucima, lebdjela sam u limbu između sna i jave snivajući besmislene prizore trčanja po plaži i poslagivanja kostiju s Emmom. U jednom djeliću sna sjedila sam na sastanku liječenih alkoholičara. I Ryan je bio tamo. I Pete. Ijedan visok, plavokos muškarac. Nisam mogla čuti o čemu razgovaraju, a kako su im lica bila zasjenjena, nisam ih mogla ni vidjeti. Probudila sam se u prostoriji okupanoj narančastim svjetlom. Povjetarac je lagano ljuljao palme, koje su dodirivale vanjsku terasu. Bacila sam pogled na sat. Osam i deset. Pokupila sam se u kupaonicu i popravila pundžu. Dok sam dremuckala, šiške su mi se opredijelile za punk look. Namočila sam ih, zgrabila četku i stala sušiti sušilom, a onda se u jednom trenutku zaustavila. Zašto? I zašto sam uopće stavila šminku? Odbacivši četku pojurila sam niz stube. Duga drvena promenada povezuje Anneinu kuću s plažom. Na njezinoj najvišoj točki, tik iznad pješčanih dina, smjestila se sjenica, a Pete je već bio tamo ispijajući vino, dok su mu posljednje zrake sunca grijale kosu. I Katy ima takvu kosu. Njihova genetička povezanost toliko je moćna da se svaki puta prisjetim i jednog i drugog. Bila sam bosonoga, pa me nije čuo kako prilazim. Pronašao je stolnjak, srebrne svijeće, usku vazu, i posudu s ledom. Stol je bio postavljen za dvoje, a na podu se nalazio putni hladnjak. Zaustavila sam se pod nenadanim naletom osjećaja praznine. Ne nasjedam na filozofiju da postoji »samo jedna srodna duša-ali kad sam ga upoznala, privlačnost među nama bila je poput nuklearne fuzije i čim su nam se ruke dotaknule, želudac mi je eksplodirao. Kad god bih mu prepoznala lice u gomili, srce bi mi luđački stalo tući. Odmah sam znala da ću se udati za njega. Proučila sam mu lice. Bilo je izborano i osunčano, s nešto manje kose na čelu. Dvadeset godina bilo je prvo što sam viđala pri buđenju. Te su oči sa strahopoštovanjem promatrale rođenje kćeri. Prstima sam tisuću puta dodirnula njegovu kožu. Poznavala sam svaku njezinu poru, svaki mišić, svaku kost. Ali i svaku izliku koja je izašla iz njegovih usana. I svaki puta istina mije zdrobila srce. Nema šanse. Gotovo je. Hej, stari. Ustao je i okrenuo se. — Već sam pomislio da si me nasanjkala. • Oprosti. Zaspala sam.

• Stol do prozora, gospodo? Sjela sam. S ručnikom prebačenim preko ruke, izvukao je dijetalnu coca colu iz vjedra s ledom i spustivši je na zglob dao na uvid. Izvrsno godište - odvratila sam. Natočio je, a onda stao razdjeljivati hranu. Hladni, začinjeni račići; dimljena pastrva; salata od jastoga; marinirane šparoge; brie; šnite pumpernickela13; tapenade14. Kako bi moj otuđeni suprug preživio u svijetu u kojemu nema dućana s delikatesama? Jeli smo promatrajući prste sunčeve svjetlosti kako žutu boju mijenjaju za narančastu, pa sivu. Ocean je bio tih, tek simfonija u pozadini valića koji su se lagano kotrljali prema obali. Tu i tamo oglasila bi se pokoja morska ptica, a neka druga odmah bi joj odgovorila. Kad je siva boja prešla u crnu, konačno smo se najeli i pite od limete. 15Pumpernickel (njem./ franc.) — crni, raženi kruh. 16Tapenade (franc.) = predjelo od crnih maslina, kapara i maslinovog ulja. Pete je potom počistio stol i oboje smo podigli noge na ogradu. Plaža ti leži, Tempe. Dobro izgledaš. I on je dobro izgledao na tipično zgužvan i raskuštran način. Ponovila sam već izneseno upozorenje. - Ovo nije spoj, Pete. Ne smijem ti reći da dobro izgledaš? — Nedužnim tonom. Prigušena žuta svjetla palila su se u kućama uz obalu. Još jedan dan bio je na zalasku. Promatrali smo ga u tišini, dok nam se slani povjetarac poigravao kosom. Kad je ponovno prozborio, glas mu je poprimio dublji ton. Ono čega se uistinu teško prisjećam jest razlog zašto smo se razišli. • Zato što si do zla Boga naporan i nevjerojatno nevjeran. • Ljudi se mijenjaju, Tempe. Kako mi se svaki odgovor na to učinio glupim, nisam ništa odvratila. -Jesi li ikad pomislila... U tom trenutku zazvonio mi je mobitel. Iskopala sam ga iz džepa i prihvatila poziv. Kako je najljepša žena na planetu? - Ryan! Dobro. — Spustila sam noge i djelomično se okrenula u stolici. • Naporan dan? • Ne prenaporan. Ima li kakvih vijesti o kosturu? -Ne. Pete sije natočio još chardonnayja, a onda zamahnuo novom limenkom coca cole prema meni. Odmahnula sam glavom. Ih su se zvuči prokrali slušalicom, ili je Ryan prepoznao suzdržanost u mojem glasu. - Zovem u krivo vrijeme?

• Upravo sam večerala. — Iznad glave zakreštao je galeb. • Na plaži? Noć je prekrasna. - Gluposti. Dobro mu je poznat moj stav prema solovečerama. - Pete je napravio piknik. Uslijedilo je pet sekundi tišine. Na posljetku: - O. K. • Kako je Lily? • Dobro. - Još jedna stanka. - Čujemo se, Tempe. I nakon toga uslijedila je tišina. — Problemi? — Pete me upitao. Odmahnula sam glavom. - Idem na spavanje. - Ustala sam. - Hvala ti na večeri. Doista je bila ugodna. — Bilo mije zadovoljstvo. Uputila sam se promenadom prema kući. Tempe... Zastala sam i okrenula se. — Kad budeš pripravna slušati, htio bih da porazgovaramo. Nastavila sam osjećajući kako me prati pogledom. ★ Kako sam odrijemala tog poslijepodneva, ostala sam budna još dugo nakon tri ujutro. A možda je pripomoglo i to što sam se uzrujala, jer mi se učinilo da se Ryan uvrijedio. Iako sam ga poslije pokušala dobiti nekoliko puta, nije mi se javio. Zar je moguće? Ili sam možda paranoidna? Nije li otišao u Novu Škotsku kako bi posjetio Lily? Ne živi li tamo i njezina majka? Kako god bilo. A Emma? Sto nju muči? Osoba koja ju je nazvala u subotu očigledno joj nije priopćila dobre vijesti. Je li doista zaglibila zbog slučaja s krstaricom? I tko je to bio parkiran pred kućom rano ujutro? Dickie Dupree? Zaprijetio mije, ali nisam ga uzela za ozbiljno. Bi li se srozao toliko nisko i pribjegao fizičkoj prijetnji? Ne bi, ali možda bi bio u stanju otposlati nekoga da to učim. Ima li on kakve veze s kosturom zakopanim na Deweesu? Malo prenategnuto. Jesu li bakterije doista kontaminirale kosti tipa iz ledenog doba? Pet tisuća godina u Alpama i sad je grickalica za mikrobe? Čemu dva načina pisanja za kečap? Mislim — ketchup? Odakle, uostalom, potječe ta riječ? Prvo sam se satima prevrtala, a onda konačno zaspala i odspavala dulje nego što sam planirala. Ipak je bio ponedjeljak. Već je prošlo deset, kad sam se konačno pojavila u bolnici. Emma me dočekala zajedno s forenzičnim zubarom, gigantom u trenirci, kupljenoj zacijelo na rasprodaji prije zatvaranja Kmarta. Predstavila gaje kao Bernieja Grimesa.

Uslijedio je jedan od onih stisaka koje čovjek ne zna kamo svrstati. Preslab da prođe za rukovanje, a opet dovoljno čvrst da ruka ne ispadne. Oslobodivši se, nasmiješila sam se. I on također ostavljajući pritom dojam silosa u plavom veluru. Emma je već dovezla kostur iz hladnjaka. Nalazio se na istim kolicima kao i u subotu, a velika smeđa omotnica prekrivala mu je rebra. Rendgenske snimke ponovno su bile poslagane na »svjetlećoj kutiji«. Grimes nas je proveo korak po korak kroz opis morfoloških obilježja, oralnu higijenu i cijelu dentalnu povijest slučaja MS-2006020277. Pušač. Rijetko je prao zube. Nije koristio zubni konac. Imao je plombe i nesaniran karijes, te zamjetan talog kamenca. Nije posjetio zubara nekoliko godina prije smrti. No, gotovo da ga uopće nisam slušala. Jedva sam čekala baciti se na kosti! Kad je konačno završio i s Emmom se pokupio popuniti obrazac za prijavu u NCIC, ja sam pregledala snimku po snimku cijelog tijela. Lubanja. Gornji udovi. Donji udovi. Zdjelica. Nula. Što me nije iznenadilo. Još pri prvom pregledu kostiju nisam zamijetila ništa neobično. Prebacila sam se na torzo. Kako na njemu nije ostalo nimalo tkiva koje bi držalo rebra, tehničar ih je rasprostro i napravio snimku odozgo. U desnoj polovici nije bilo ničega sumnjivog, no dovršavajući pregled lijeve uočila sam tanini polumjesec u blizini verterbralnog kraja dvanaestog rebra. Prebacivši se na kolica, odabrala sam spomenuto rebro i prinijela ga mikroskopu. Pod povećanjem nedostatak se pretvorio u sitnu posjekotinu obrubljenu viticom kosti na donjem dijelu rebra. Iako sitan, spomenuti je defekt bio i te kako vidljiv. Je li ga uzrokovala oštrica noža? Je li naša nepoznata žrtva bila ubodena? Ilije urez samo postmortalna ozljeda? Posljedica primjene lopatice? Uzrokovan pužem golaćem ili pripadnikom porodice rakova? Koliko god naginjala rebro, koliko god izoštravala mikroskop i namještala izvor osvjetljenja, nisam mogla utvrditi uzrok. Vrativši se na rendgenske snimke, pregledala sam prsnu i ključnu kost, ramene lopatice, te potom ostatak rebara. Sve u savršenom redu. Prebacila sam se na kralježnicu. Kralješci su bili fotografirani pojedinačno u vodoravnom položaju, poput rebara, a onda spojeni i polegnuti u stranu. Pri ubodu nožem često stražnji luk, odnosno stražnji dio kra-lješka biva ozlijeđen. Pregledala sam snimke kralježaka, ali ni na jednoj njihova površina nije bila jasno prikazana. Vrativši se na kostur, započela sam pregled okrećući kost po kost i pomno ih proučavajući pod povećalom s fluorescentnom žaruljom. Ni na što nisam naletjela, sve dok se nisam prebacila na kralježnicu. Svatko je poseban, pa tako i kralješci. Sedam cervikalmh kralježaka podržavaju

glavu i vratu omogućavaju pokretljivost. Dvanaest torakalnih drže grudni koš; pet lumbalnih čine donju zakrivljenost leđa; pet sakralnih tvore repni dio zdjeličnog pojasa. Svi oni obavljaju različite zadaće, i stoga su različitih oblika. Šesti mije cervikalni kralježak privukao pažnju. No, zapravo suviše pojednostavljujem stvari. Vratni kralješci nemaju samo zadaću držanja glave, već ujedno omogućavaju siguran prolaz arterijama u stražnji dio mozga. Arterije prolaze kroz maleni otvor ili foramen u transverzalnom procesusu, odnosno sitnoj koštanoj platformi između trupa kralješka i njegova luka. MS-2006020277 imao je nepotpunu frakturu kralješka, koja je vijugala kroz lijevi transverzalni procesus na trupnom * 11 jelu foramena. Približila sam kost povećalu. I ugledala sitnu frakturu na luku uz foramen. Nije bilo tragova zacjeljivanja. Da, nema sumnje. Nepotpuna fraktura kralješka. Obje ozljede bile su nanesene svježoj kosti. Negdje oko trenutka smrti. Naslonila sam se leđima i zamislila. C-6. Donji dio vrata. Pad? Pad uzrokuje naglu opsežnu impakciju, koja može dovesti do frakture kralježaka. AH frakture nastale uslijed pada kompresivne su prirode i obično se pronalaze na trupu kralješka. Ovdje je u pitanju nepotpuna fraktura transverzalnog proesusa. Davljenje? Davljenje najčešće ozljeđuje hioidnu koščicu s prednje strane vrata. Trzajna ozljeda? Ne bih rekla. Udarac u bradu? Glavu? Nisam mogla smisliti scenarij koji bi pojasnio obrazac otkrivenih ozljeda. Isfrustrirana, nastavila sam dalje. I pronašla još nešto. Dvanaesti torakalni kralježak imao je dva ureza slična onom koji sam uočila na dvanaestom rebru. Prvi i treći lumbalni kralježak također su imali po jednu posjekotinu. Osim frakture vratnih kralježaka, i obrazac posjekotina bio )c nejasan. Sve su se nalazile na trbušnoj strani. Tragovi noža? Kako bi čovjek penetrirao do prednjeg dijela lumbalnog kralješka, trebao bi zabiti nož dovoljno snažno kako bi se probio kroz abdomen, a to je poprilično silovit ubod. No, ovdje su u pitanju tek posjekotine. Nanesene primjenom izuzetno oštrog instrumenta. Što se, do vraga, dogodilo? Još uvijek sam nagađala, kad se Emma vratila. - Grimes je otišao? - upitala sam. Kimnula je. Ono malo boje stoje imala u potpunosti joj se povuklo iz lica, pa su joj tamni podočnjaci još više došli do izražaja. - Forma zadovoljena. Sad sve ovisi o šerifu. Iako je sustav NCIC u funkciji tri stotine šezdeset i pet dana godišnje, dvadeset

četiri sata dnevno, samo članovi savezne, državne i lokalne policije mogu unositi podatke. Gullet će to odmah poslati? Izbacila je ruke u zrak. Samo nebo zna. Privukavši si stolicu od zida, sjela je i laktovima se naslonila na butine. Što je? - upitala sam. Slegnula je ramenima. — Ponekad se sve čini uzaludnim. Nisam ništa odvratila. Gullet neće ovaj slučaj smatrati žurnim, a i kad ubaci tipa u sustav, koje su šanse da ćemo ga uspjeti identificirati? Kako bi se unijeli podaci o nestaloj odrasloj osobi, nove regule nalažu da mora biti ih hendikepirana, ili žrtva nesreće, ili oteta, kidnapirana, ili u opasnosti... Što to znači? • Da je nestala u prisustvu nekog drugog pod okolnostima koje ukazuju da joj je život ugrožen. • Što znači da mnogo nestalih osoba uopće ne postoji u sustavu? Možda naš tip nije ni unesen kad je nestao? • Zato što vlada mišljenje da većina odraslih osoba jednostavno dobrovoljno nestane. Muževi bježe u grad s ljubavnicama; izluđene se supruge bacaju u potragu za boljim rješenjima; paraziti bježe pred naplatom dugova. • Tu su i odbjegle nevjeste. - Aludirala sam na slučaj koji su pomahnitali mediji iscijedili do krajnjih granica. • Upravo takvi slučajevi hrane postojeći misaoni sklop. -Izbacila je noge i nagnula se leđima. - Ali doista je istina da ogromna većina nestalih odraslih osoba pokušava pobjeći pred vlastitim životom. Protiv toga ne postoji zakon, a kad bismo ih sve unijeli u bazu podataka, preopteretili bismo sustav. Zažmirila je i naslonila potiljak o zid. Sumnjam da se ovaj tip samo tako pokupio - odvratila sam okrećući se prema kolicima. - Pogledaj ovo! Poslagivala sam kralješke kad sam iznenada načula pokret, a onda lom. Srce mi je stalo. Okrenula sam se i ugledala je kako zgrčena leži na podu. 8. P ala je na tjeme. Leđa su joj bila zgrbljena, a vrat i udovi uvučeni prema unutra kao u pauka kojeg je spržilo sunce. Bacila sam se prema njoj i pritisnuvši prste o vratnu arteriju, prepoznala ujednačene, ali slabe otkucaje. Emma! Nije reagirala. Spustivši je, lagano sam joj prislonila obraz o podne pločice. Potom sam izjurila u hodnik. Upomoć! Trebam liječnika!

Vrata su se otvorila, a nečije lice ukazalo. Emma Rousseau se srušila! Zovite hitnu! Obrve su skočile u zrak, a usta se zapanjeno rastvorila. Odmah! Lice se povuklo. Odjurila sam natrag do Emme i za nekoliko sekundi dva liječnika hitne pomoći upala su u prostoriju. Stavljajući je na kolica počeli su me bombardirati pitanjima. • Sto se dogodilo? • Pala je! —Jeste li je pomicali? • Samo sam je okrenula kako bih joj oslobodila dušnik! • Ima li zdravstvenih problema? Upitno sam zatreptala. • Uzima li kakve lijekove? Osjećala sam se bespomoćnom. Nisam imala pojma. • Maknite se, molim vas. Načula sam zavijanje gumenih kotačića i prigušeno cicanje. Vrata obdukcijske sale su se zatvorila. ★ Oči su joj bile zatvorene, a cjevčica izlazila iz lijeve ruke penjući se do vrećice s infuzijom koja joj je visjela iznad glave. Bila je zalijepljena flasterom i bojom joj se neznatno razlikovala od kože. Emma je oduvijek bila sušta energija. Prava prirodna sila. A sad je ležala na bolničkom krevetu djelujući sitno i ranjivo. Prokrala sam se na prstima kroz zavjesom ograđen prostor i uhvatila je za ruku. Rastvorila je oči. Oprosti mi, Tempe. Ostala sam iznenađena. Ne bih li seja trebala ispričati? Nisam lija zanemarila simptome tjeskobe? • Miruj, Emma. Poslije ćemo porazgovarati. • Ne-Hodgkinov limfom. • Molim? - Refleksno i osporavajući. No, i te kako sam je čula. • Imam ne-Hodgkinov limfom. NHL. Ne šalim se. - Lagani smiješak. • Koliko dugo? — Nešto hladno stegnulo mi je prsa. • Već neko vrijeme. • Koliko točno? • Dvije godine. • Koji tip? - Glupo pitanje. Nisam ništa znala o NHL-u. Ništa egzotično. Difuzni B-krupnoćelijski - odvratila je kao daje to već čula ili pročitala tisuću puta. Dragi Bože, vjerojatno i jest! Stegnulo me u grlu. - Na terapiji si? Kimnula je. - Bila sam u remisiji, a onda mi se vratio. Na CHOP kemoterapiji

sam, ali ne i hospitalizirana. Vincristine, prednisolone, doksorubicin i ciklofosfamid. Najviše brinem zbog infekcija, jer me citotoksici čine podatnom. Jedna poštena zaraza stafilokokom mogla bi me dotući. Došlo mije da zažmirim nadajući se da će tako sve nestati. No, nisam. Ali i ti i ja znamo da si tigrica. - Prisilan osmijeh. - Sve će biti u redu. U subotu sam saznala da ne reagiram na lijekove kako je liječnica očekivala. To je, dakle, bio poziv s lošim vijestima. Je li o tome htjela porazgovarati na izlasku iz bolnice? Zar sam bila toliko zaposlena oko kostura daje nisam bila u stanju saslušati? Ili sam učinila nešto što ju je obeshrabilo u tome? -Jesi li ikome rekla? Odmahnula je glavom. Ono u subotu nije bila migrena. -Ne. Trebala si mi odmah reći, Emma. Znaš da mi možeš vjerovati! Slegnula je ramenima. - Ne možeš mi pomoći. Zašto te opterećivati? Znaju li ljudi s kojima radiš? Ošinula me pogledom. - Izgubila sam nešto kose i na težini, ali još sam uvijek sposobna obavljati posao. Naravno. Pomilovala sam je po ruci. Znala sam kako joj je. Doduše, ne u potpunosti. Oduvijek je bila strahovito predana radu. Ništa ju nije moglo omesti u izvršavanju zadaća. U tom smislu bile smo istovjetne. Poput klonova. No, nju je pritom nešto drugo gonilo. Nešto što nikad nisam mogla u cijelosti pojmiti. Možda je čeznula za moći? Ili društvenim priznanjem? A možda je u pitanju bila manijakalna potreba da zasjeni druge. Kako god bilo, marširala je u ritmu meni nepoznate koračnice. Danas postižu velik uspjeh u liječenju limfoma. - Kako mi pružanje utjehe nije išlo od ruke, bacila sam se na klišee. Istina. Podigla je dlan i pljesnula sam o njega. Potom joj se ruka ponovno spustila na krevet. Difuzni B-krupnoćelijski, što znači, limfom visokog stupnja opasnosti. Destruktivan i brzo se širi. Osjetila sam kako mi se suze nakupljaju, ali nisam zažmirila. I uspjela sam zadržati osmijeh. Prigušen zvuk »Bad Boysa« dolepršao je iz ormarića do kreveta. Mobitel - dobacila je. —Je li to tema iz onog crtića »COPS«? Nestrpljivo mi je ukazala rukom. — U plastičnoj vrećici s odjećom!

Kad sam ga izvukla, glazba je već utihnula. Provjerila je tko ju je zvao i pritisnula tipku za poziv. Znala sam da bih se trebala pobuniti, savjetovati joj odmor i izbjegavanje stresa, ali bilo je to uzaludno. Ionako će postupiti kako joj se prohtije. I u tom smo pogledu bile istovjetne. — Emma Rousseau. Načula sam metalni glas s druge strane linije. Zauzeta sam. Zauzeta? Nijemo sam ponovila. Rukom mije ukazala da šutim. Zakolutala sam očima, na što je odmah izbacila kažiprst. Tko je prijavio? Metalni je glas odgovorio, ali nisam uspjela razaznati riječi. -Gdje? Odgestikulirala je zapisivanje. Iz torbice sam iskopala kemijsku i notes. Cjevčica infuzije je zadrndala, kad je stala švrljati. — Tko vodi slučaj? Metalni glas opširno je pojasnio. Dajte mi pojedinosti... Prebacila je slušalicu i metalni se glas izgubio. Dok je slušala, oči su joj poletjele na sat na ruci. Kojeg nije bilo. Ukazala je na moj. Izbacila sam zapešće. — Ne dirajte tijelo. Stižem za sat vremena. Prekinuvši vezu, odbacila je prekrivač i prebacila noge preko kreveta. — Nema šanse - odvratila sam spuštajući joj ruke na koljena. - Nisi primijetila da si se prije nekoliko sati onesvijestila? • Liječnik kaže daje u pitanju umor uzrokovan lijekovima. Svi su mi vitalni znaci dobri. • Umor? - Bilo je to malo prenategnuto, čak i za nju. -Kolabirala si i umalo razbila glavu! • Sad mije dobro. - Ustala je, poduzela korak, ali su joj koljena popustila. Naslonivši se na okvir uzglavlja, zažmirila je i pokušala prisiliti tijelo na pokret. • Dobro sam - prošaptala je. Nisam se ni potrudila proturječiti. Oslobodivši joj prste, oprezno sam je spustila na krevet i navukla joj prekrivač do struka. • Imam puno posla - slabašno se pobunila. • Ne ideš nikamo, sve dok te liječnik ne otpusti - odvratila sam. Zakolutala je očima. Pogledala sam je. Nema ni supruga ni djecu. Ni ljubavnika, po mojem saznanju. Jednom je spominjala otuđenu sestru, ali bilo je to prije mnogo godina. Dakle, nikog bliskog u životu. Imaš li prijatelje koji bi mogli navratiti i provjeriti kako ti je?

• Cijelu četu. - Prstom je odbacila zamišljenu mrvicu s prekrivača. - Nisam pomahnitali usamljenik kakvim me smatraš. • Uopće te ne smatram takvom - slagala sam. U tom trenutku dežurni liječnik ušao je u ćeliju. Imao je masnu crnu kosu i očigledno nije spavao otkako je Reagan vladao Bijelom kućom. Plastificirani pravokutnik na njegovom kirurškom odijelu ukazivao je da se preziva Bliss. Ili je možda bedž bio neka vrsta subliminalnog pozdrava? I wish you bliss.15 Stao je listati njezin karton. Recite joj da me još ne računate među darivatelje organa - dobacila mu je. Podigao je pogled. - Dobro ste. Prije dva sata se onesvijestila. 15 Neka vam je sa srećom; bliss (engl.) = blaženstvo; ushit; velika sreća. Lijekovi koje uzima mogu izazvati klonulost. - Okrenuo se prema njoj. - Ne biste trebali trčati maraton. No, možete ići. Pod pretpostavkom, naravno, da kontaktirate svojeg liječnika. Izbacila je palčeve u zrak. Planira otići ravno na posao - dobacila sam. • To nije pametno. Idite kući. Trebat će vam vremena kako biste se oporavili. • Pa nije da igram ragbi za Carolina Panthers - obrecnula se. • A čime se bavite? - Umornim tonom, unoseći zabilješke u karton. • Glavni je mrtvozornik okruga Charleston - pojasnila sam. Zaustavio se i pogledao je. - Zato ste mi se učinili poznati! U tom trenutku pojavila se sestra. Instruirao ju je da isključi infuziju. Prijateljica vam je u pravu. - Zatvorio je karton. - Uzmite slobodno jedan dan. Ako se ne odmorite, nesvjestica bi se mogla ponoviti. Nekoliko sekundi nakon njegova odlaska već je bila na telefonu. No, Gullet je izašao. Rekla je da će osobno dostaviti formulare za prijavu u NCIC. Prekinuvši vezu, odjenula se i išetala iz ćelije. Ja sam krenula za njom, odlučna nagovoriti je da ode kući. Ili, za slučaj da mi ne uspije, ostati u blizini ako se ponovno sruši. Zajedno smo vratile MS-2006020277 u pripadajuću mrtvačku vreću i povukle zatvarač, te zamolile tehničara da je vrati u hladnjak. Potom smo pospremile rendgenske snimke i skupile papirologiju. Čitavo vrijeme inzistirala sam da prilegne i odmori se. Svaki puta bi ponovila: - Dobro mije. Na izlasku iz bolnice učinilo mi se da uranjamo u staklenku prepunu toplog

meda. Pohitala je niz kosinu, gotovo kao da mi pokušava pobjeći. Dostigavši je, još jednom sam pokušala. Emma! - Oštrije nego što sam namjeravala. Bila sam na rubu živaca i u nedostatku argumenata. - Vani je trideset pet stupnjeva; iscrpljena si. Nema tog slučaja koji je toliko važan da ne može pričekati do sutra! Bijesno je izdahnula. • Zaprimila sam poziv jednog od mojih istražitelja. Dvojica mladića danas su poslijepodne u šumi pronašla truplo. • Neka se snađe. • Slučaj bi mogao biti osjetljiv. • Svaka je smrt osjetljiva. • Do vraga, Tempe, izgleda da toga uopće nisam bila svjesna pri obradi prvih dvije do tri tisuće slučaja! Samo sam je pogledala. • Oprosti... - Odmaknula je kosu s čela. - Prije nekih tri mjeseca nestao je osamnaestogodišnjak. Patio je od depresije; za sobom ostavio novac, putovnicu, osobne vrijednosti. • Policija sumnja u samoubojstvo? Zakimala je. - Nisu pronašli ni poruku ni tijelo. Istražitelj misli da bi to mogao biti on. • Neka obrade poprište. • Ne smijem dopustiti ni najmanju pogrešku. Tata je lokalni političar — glasan tip, druži se s moćnicima, a to je opasna kombinacija. Ponovno sam se zapitala ne utječu li na nju posljedice incidenta s krstaricom više nego stoje svjesna. • Po čemu je tvoj istražitelj zaključio da bi u pitanju moga biti mali? • Tijelo visi na stablu koje nije ni kilometar i pol udaljeno od posljednje adrese na kojoj je boravio. Bio je to i te kako poznat prizor. —Je li otac izviješten? Odmahnula je glavom. Plan B. Što kažeš na ovo — krenula sam s prijedlogom. — Reci to ti da mu je nestanak sina postao hitni slučaj. Pronađeno je tijelo, ali je njegova obrada otežana zbog tromjesečne izloženost na otvorenom. Potreban je stručnjak izvana kako bi se utvrdio identitet. Kao obično, odmah je shvatila na što ciljam. - Mrtvozornički ured želi odraditi posao pošteno, a trošak nije nikakva prepreka? Upravo tako. Slabašno se nasmiješila. - Doista ćeš to učiniti? • Možeš li me ubaciti? -Da. • Učinit ću to ako obećaš da odlaziš ravno u krevet.

Što kažeš na ovo - odvratila je protuprijedlogom. - Šerifu dostavim obrasce za NCIC, natjeram ga da se baci na kostur s Deweesa, ti za to vrijeme nadgledaš obradu obješene žrtve, pa se čujemo telefonom. • Nakon što odrijemaš. • Da, naravno. • Dobar plan! 9. Emma je raspolagala sljedećim informacijama. Matthew Summerfield IV. bio je problematično dijete iz obitelji koja nije prihvaćala nesavršenstvo. Majka Sally potjecala je od Middletonovih koji su zasjedali u prvom američkom Kongresu, a tata diplomirao na Citadeli, vojnom koledžu Južne Karoline, i neprikosnoveno vladao Gradskom skupštinom Charlestona. Matthew IV. je pokušao slijediti stope Matthewa III., ali je izbačen još kao pitomac, kad su ga uhvatili kako puši travu. Odlučivši se za spartansku ljubav, i tata ga je odmah udaljio s obiteljskog imanja. Posljedično tome, Matt junior stao se povlačiti po kućnim adresama prijatelja i zarađivati sitniš kupujući rižu i suhi grah u Piggly Wigglyju, prepakiravajući ih u mješavine za variva i juhu, te prodajući turistima. 28. veljače napustio je štand na starogradskoj tržnici u blizini Ulice East Bay, došao do Ulice Meeting, i jednostavno nestao. Bilo mu je osamnaest. Emmine su me upute odvele do rijeke Wando i na sjever do Nacionalnog rezervata šume Francis Marion, trokuta obalne nizine od dvije stotine i pedeset tisuća jutara, ograničenog na sjeveru rijekom Santee, na istoku kopnenim vodenim putem, i na zapadu jezerom Moultrie. Iako strahovito pogođena uraganom Hugo '89. godine, flora spomenutog rezervata oporavila se poput brazilske prašume i tijekom vožnje zabrinula sam se da neću uspjeti pronaći poprište. Bespotrebno. Vozila su bila parkirana uz rubnik: kombi mrtvozorničkog ureda; jeep čuvara nacionalnog parka; izlupan chevy nova; dva terenca s putnicima naslonjenima na odbojnike, a oni u majicama bez rukava i odrezanim hlačama, s identičnom požudnom radoznalošću i već si prepričavajući priče u glavi. Bilo mije drago vidjeti da nema televizijskih ekipa, ali s obzirom na okupljenu gomilu, sumnjala sam da će to potrajati. Osim radoznalih promatrača bili su tu još uniformirani policajac i dvojica crnoputih mladića. Zgrabivši ruksak, izašla sam iz vozila i uputila se prema

njima. Dečkima su glave bile obrijane, a doimali su se kao šesnaestogodišnjaci. Obojica odjeveni u »gangsterskom stilu«: ogroman gornji dio košarkaškog dresa i traperice koje su jedva prekrivale stražnjicu. Prema Emminom izvješću pretpostavila sam daje riječ o sretnicima koji su naletjeli na tijelo. Drot je pak bio mali tip sa smeđe-crnim očima. Pročitala sam pločicu s imenom. H. Tybee. Unatoč neopisivoj vrućini i vlazi, uniforma mu je bilo savršeno izglačana, a šešir savršeno pokrivao čelo. Načuvši me kako prilazim, zaustavio se u razgovoru i bacio pogled. Nos mu je bio uzak, kukast i usiljen. Pretpostavila sam da ga zovu Jastreb. Klinci su me odmjerili prekriženih ruku, a glave toliko nagnuli u stranu da su ušima gotovo dodirnuli ramena. Tybeejev izraz lica bio je neutralan, pa sam ga mogla protumačiti kako god želim. Odlučila sam se za aroganciju. Sva trojica lažni frajeri. Predstavila sam se i pojasnila da me šalje mrtvozornica. Tybee je glavom ukazao prema šumi. • Tijelo je s onu stranu. S onu stranu? • Momci tvrde da ne znaju ni pišljiva boba. A oni su se pomaknuli u svojoj lijenosti i podrugljivo nasmiješili jedan drugom. Obratila sam se višem. - Kako se zoveš? -Jamal. • Što se dogodilo, Jamal? • Već smo rekli. • Ponovite. Slegnuo je ramenima. — Vidjeli smo da nešto visi sa stabla i to je to. -Jeste li prepoznali o kome je riječ? • Sredili su ga. • Kako to da ste se zatekli u šumi? Uživali smo u prirodi. — Ponovno su se pogledali i podrugljivo nasmiješili. Načuvši dolazak novog vozila, svi smo se okrenuli prema cesti. Bijeli ford explorer s plavom zvijezdom s bočne strane izronio je iza zavoja i zaustavio se iza jednog od patrolnih vozila. Muškarac je izašao u pratnji psa. Bio je visok oko stotinu devedeset centimetara i plećat poput boksača, a nosio je izglačane kaki hlače i pilotske naočale. Pas mu je bio smeđe boje, očigledno mješanac retrivera i neke pasmine. Osjetila sam se neprikladno odjevenom. Idući ću puta povesti Boyda! Dok nam je prilazio, zamijetila sam da se drži kao daje guvernerov prisni prijatelj. »Serifjunius Gullet« bilo mu je izvezeno na lijevoj strani uštirkane, bijele košulje.

Jamal je rastavio ruke i spustio ih uz tijelo, ali samo je jagodice prstiju uspio uvući u džepove. 'Dan, šerife. - Tybee je pozdravio lagano uhvativši rub šešira. — Dama kaže daje šalje mrtvozornica. — Čuo sam se s gospođicom Rousseau. — Prezime joj je rastegao u »Roosa«. — I doista je tako. Pas se uputio prema rubu šume i zadigao nogu kod nekolicine stabala. Gulletove oči na brzinu su me odmjerile. Potom je izbacio ruku, a moja se izgubila u željeznom stisku. • Vi ste doktorica iz Charlotte. - Bez ikakve intonacije. • Antropologinja. — Gospođica Rousseau obično koristi Jaffera. — Ah vas je zasigurno izvijestila daje otputovao izvan države. Malo neobično, ali njezina odluka. Je li vam rekla osnovne informacije? Kimnula sam. Mali je živio manje od kilometra i pol odavde s nekim re-perima. — O. K. Bilo je očigledno da puca odmah na bit stvari. -Jeste li vidjeli tijelo? - Ravnodušnim tonom. Upravo sam stigla. Izgleda k'o da ga je ne'ko smrsk'o. —Jamal se ponovno podrugljivo nasmiješio. Gulletovo lice mu se približilo, bezizražajno, gotovo kao da se dosađuje. Uslijedila je duga, neugodna stanka. Pali te ismijavanje pokojnika, sine? Jamal je slegnuo ramenima. — Čovječe, glava mu je... Gullet mu je zabo mesnati prst u sternum. - A da začepiš gubicu i saslušaš me? Taj kojegje »ne'ko smrsk'o« duša je Gospodnja poput svih nas. - Povukao je prst. - Možda čak i poput tebe, sine. Oba mladića zagledala su se u tenisice. Potom se okrenuo prema meni. — Na onu stranu postoji staza. Vodi do močvare. Ovaj dio parka nije omiljeno izletište ni među lokalcima, ni među turistima. Nema se što upecati, a previše je kukaca za kampiranje. Kimnula sam. Nadam se da ste spremni. Ponovno sam kimnula. Mene, starkelju, ništa više ne može šokirati. Pasje odskakutao ispred nas. Krenula sam za šerifom. Ulazeći u šumu odmah sam se prebacila na modus za otkrivanje smrti, spremna zanemariti sporedne stvari i usredotočiti se samo na ono što je

doista bitno; zamijetiti svaku pretjerano zelenu biljku, svaku savijenu grančicu, svaki miris, svakog insekta. ljudski roj oko mene pretvorio se tek u pozadinsku buku. Suma je bila mješavina Teda bora, likvidambra, kukute i bukve. Sviba, vještičja lijeska i kalikanti činile su nisko raslinje koje je, okupano sunčevim zrakama, ispunjavalo zrak ugodnim mirisom. Gullet se brzo kretao, a sunce probijalo kroz čipku iznad nas tvoreći divlju geometriju svjetla i sjene. Tu i tamo lišće je zašu-štalo razotkrivajući pokoje prestravljeno stvorenje, a tlo pod nogama bilo je mekano i vlažno. Dvadeset metara nakon što smo ušli u šumu sitna čistina zamijenila je stabla. Na desno se nalazila malena močvara, a njezinu crnu, staklenu površinu razbila bi povremeno konjska smrt ili jedan od insekata koji su u stanju kliziti po vodi. Dvije vrste bora obrubljivale su močvaru. Njihova stabla djelovala su okljaštreno i prastaro nestajući u crnilu, a korijenje kvrgavo i mahovinastozeleno. Pet metara od ruba vode ugledala sam bijeli hrast. Jedan jedini. Tijelo je visjelo s njegove najniže grane nožnim prstima gotovo dodirujući tlo. Približavajući se ogavnom prizoru, zapitala sam se kakva je crna vizija dovela do takvog kraja. Kakvo je izmučeno stanje duha tu dušu natjeralo da napravi omču, zaveže si je oko vrata i skoči? Muškarci u uniformama i civilnoj odjeći stajali su i razgovarali pokušavajući istodobno odagnati muhe i komarce. Svaka je košulja bila obješena, svaki pazuh obrubljen tamnim polukrugom znoja. Jedna je žena snimala prizor kamerom, a dva fotoaparata visjela su joj oko vrata. Na košulji sam prepoznala logo Mrtvozorničkog ureda okruga Charleston. Prešla sam čistinu i predstavila joj se. Lee Ann Miller bila je građena poput drvosječe, a brončano-crvene kovrče šikljale su joj iz lubanje. Smijem li pogledati tijelo? Samo navali, ljubavi. - Podigavši kosu, oduševljeno mi se nasmiješila. Mogu i pričekati da završite. Ne mogu raditi uz tvoje mršavo dupence; nisam fotograf te vrste! — Ponovno je zabacila glavu i nasmiješila se. Unatoč prilikama, nisam se mogla suzdržati i moje su se usnice također razvukle. Djelovala je poput onih žena koje ljudi posjećuju u potrazi za utjehom ili savjetom. Ili poštenim smijehom. Dok sam se primicala stablu, Gullet se obratio nekome. Nisam obratila pažnju jer sam upijala pojedinosti. Tijelo je visjelo na žutom troslojnom užetu od polipropilena. Omča se zarila duboko u vrat, oko trećeg i četvrtog cervikalnog kralješka. No, glava i gornja

dva cervikalna kralješka su nedostajali. Kosti su bile prekrivene sprženim i zagnojenim vezivnim tkivom. Odjeća je bila glatka, kao da visi na strašilu: crne hlače i traper jakna. Do vješanja je očigledno došlo tijekom hladnijeg vremena. Smeđe čarapice. Oguljene čizme. Odnosno, čizma. Ogledala sam se oko sebe. Kosti desne noge ležale su tri metra istočno od tijela, obilježene malenom žutom zastavicom. Prišla sam im. Kosti stopala i distalnih dijelova tibije i fibule ostale su zarobljene u čizmi. Proksimalm dijelovi su nedostajali, a dijafize bile smrskane i raskoljene. Dio femura imao je slično oštećenje. • Pojasnite mi... — Gullet mije izronio do lakta. • Životinje su oportunističkog karaktera i većina će ih strvi-nariti dobije li priliku. Komarac mi se stao zabijati u ruku. Udarivši ga, nastavila sam dalje. Lubanja se nalazila gotovo dva metra niz padinu ugnijezdivši se uz korijen stabla. I ona je bila obilježena zastavicom. I nju su napali strvinari. • Ali se životinje nisu mogle popeti i otkinuti lubanju. -Gullet me pratio u stopu. • Kod vješanja glava često zna otpasti. - Načula sam mlataranje krila i podigavši pogled, zamijetila vranu kako se smješta na granu. - Možda su i ptice pripomogle. Kao i strvinari koji su čupali noge. Pogledom sam pažljivo pretražila teren u potrazi za čeljusti. • Čeljust nedostaje - izvijestila sam ga. • Potražit ćemo je. - Ravnodušnim tonom. Dok je ispitivao Millerovu, spustila sam se u čučanj kako bih izbliza promotrila glavu. Tko zna iz kojih razloga, pridružio mi se njegov pas. Iako inače nikad ne dopuštam pripadniku pseće vrste da mi ugrozi poprište zločina, ovaj puta u pitanju je bila Gulletova beba i znala sam da ne smijem izazivati šerifa »kojeg ništa više ne može šokirati«. Navukavši rukavicu na desnu ruku odmah sam započela s mentalnim bilješkama. Nije preostalo gotovo nimalo kose; kost je izbijelila na suncu, ali je bila šarenkasta na mjestima gdje se korijen vlasi držao površine. Sitni kornjaši još uvijek su se prešetavali geografskim obilježjima praznog lica. Jednim prstom lagano sam je preokrenula. Komadi tkiva držali su se lijevog obraza i sljepoočice, zamaskirani tlom na kojemu su ležali. Jedno je oko još bilo na mjestu, ali nalik crnoj grozdići u duplji napunjenoj zemljom i mahovinom. Vraćajući lubanju u izvorni položaj zamijetila sam daje oblak zaklonio sunce. Danje se svjetlo prigušilo, a temperatura spustila i stresla sam se pod naletom hladnoće. Osmotrila sam tužne posmrtne ostatke. Vrativši se k tijelu pregledala sam tlo ispod stopala. Nije bilo crva, ali kukuljice su bile dokaz njihovoj transformaciji. Izvadivši plastičnu bočicu iz ruksaka,

uzela sam uzorak. Gulletov pas me promatrao izbacivši jezik s bočne strane gubice. • Nema čeljusti. - Gullet se vratio. Ustala sam. • Možda bi bilo dobro otposlati ljude da provjere u šumi. Dok je izdavao zapovijed, zabilježila sam nove pojedinosti. Nije bilo insekata. Ni osa, ni muha, ni kornjaša, ni mrava. Ogrebotine na stablu, abrazije na udu. Uže istrošeno na rubovima. Čvor omče na potiljku. • Millerova pita koliko će vam vremena još trebati. • Gotova sam - odvratila sam. Gullet je zamahnuo rukom i povikao: - Može! Izbacivši palčeve Millerova je prišla mjestu gdje smo ušli na čistinu i obratila se jednom od promatrača, na što je tip odmah nestao. Zajedno s drugim promatračem stablu je prinijela mrtvačka kolica. Potom je raskopčala i otpustila sigurnosno remenje s bočne strane, povukla zatvarač na mrtvačkoj vreći i odbacila poklopac unatrag. Prvi promatrač pridružio nam se sa sklopivim ljestvama. Gullet mu je ukazao da se popne na stablo. Raširivši ljestve, popeo se, rukama uspostavio ravnotežu i potom zajašio granu. Gullet se postavio kao hvatač. Drugi su promatrali s udaljenosti ne odmičući pogled s trupla. Millerova je dodala dugačke vrtne škare i onda s pomagačem premjestila mrtvačka kolica, oprezno odložila žrtvinu nogu u jedan kraj vreće, i podigla drugi paralelno s ovješemm tijelom. Tip na grani upitno je pogledao Gulleta. Prerezi - zapovijedio mu je s neutralnim izrazom lica. -Oprezno. Sto dalje od čvora - nadodala sam. Nagnuvši se naprijed, tip je uhvatio uže medu kratke, zaobljene oštrice i pritisnuo drške. Ja sam zakoračila pripravna usmjeriti tijelo u vreću. Pri dugom pokušaju, škare su konačno prerezale uže. Millerova je podigla svoj, a njezin pomagač spustio svoj kraj vreće. Ja sam pak izbacila ruke sprječavajući da tijelo klizne prema meni. I uronilo je u vreću. Znojeći se i gunđajući, spustili su ga na kolica. Imate prakse — dobacila sam. Kimnula je podlakticom si brišući znoj s lica. Kad je otišla pokupiti glavu i kosti noge, Gullet je pretražio odjeću u potrazi za identifikacijskim dokumentom. Ništa u hlačama, ništa u košulji. Opa. Iz džepa na jakni izvukao je novčanik. Koža je strunula zbog otpadne tekućine koja je tijekom raspadanja prodrla kroz platno.

Noktom palca odigao je prednjicu. Unutrašnjost novčanika bila je namočena i slijepljena. Istim je noktom uklonio zemlju s prvog plastičnog pretinca. Obrazi su mu se gotovo neprimjetno stisnuli. - Gle, molim te... 10. Vozačka dozvola države Južne Karoline. — Palcem je očistio još jedan dio, podigao sunčane naočale na glavu i nagnuo novčanik na jednu, pa na drugu stranu. Nema šanse daje ovo Matthew Summerfield. — Tutnuo je novčanik Millerovoj. I istražiteljica mrtvozorničkog ureda nagnula ga je pod ku-tem. — Bome si u pravu. — Potom gaje ponudila meni. — Slova su premalena za moje staračke oči. Iako je fotka bila izrazito oštećena, bilo je očigledno da tip na njoj nije klinac. Imao je raskvašene crte lica, naočale crnog okvira, i čupavu kosu zalizanu češljem. Morala sam napregnuti oči kako bih pročitala slova na desno od fotke. Zove se Chester. Pinney. Možda Pickney. Ili Pinckney. Ostatak je previše oštećen — odvratila sam. Millerova je stvorila vrećicu na zatvarač, u koju sam ubacila novčanik, a ona ju potom predala Gulletu. Otpremit ćemo posmrtne ostatke ovog gospodina u mrtvačnicu. Gospođica Rousseau htjet će znati kako se zove kako bi što prije izvijestila rodbinu. Bacila je pogled na sat. Svi smo učinili isto, vodeni Pavlovljevim refleksom. Uskoro će sedam — Gullet je zaključio. — Večeras se ništa više neće dogoditi. Kimnuvši glavom vratio je sunčane naočale na nos, zviždukom zazvao psa i krenuo prema cesti. Kad je tehničar odrezao i spremio posljednji komadić užeta, Millerova i ja smo izrazile zadovoljstvo činjenicom da poprište zločina više neće podastrijeti nove informacije. Vinova loza i mahovina šaputale su iznad nas, komarči zujali, vodozemci pjevušili iz nepregledne tame močvare, a nebo krvarilo poprimajući boju zalaska sunca. Zalupila je stražnjim vratima kombija. Lice joj je bilo prekriveno crvenim mrljama 1 od ugriza insekata, a znoj zatamnio leđa i prsa. -Javit ću se Emmi - odvratila sam. - I izvijestiti je. Hvala ti, dušo. To mi je još jedna briga manje. Nazvala sam s ceste i Emma se javila nakon trećeg zvona, a glas joj je bio nekako sitan i napet. Pojasnila sam što se zbilo. • Ne znam kako ti zahvaliti.

• Nema potrebe. • Summerfieldovima će laknuti. Da - odvratila sam, ali s nimalo oduševljenja. Bio je to uo-bičajen scenarij: dok jedna obitelj zaprima dobre, drugu čekaju« loše vijesti. Načula sam udah, a onda tišinu. • Što je? • Toliko si toga učinila... • Nema problema. • ... da mi je užasno zamoliti te još nešto. • Samo reci. Kratka stanka. - Sutra imam terapiju i... • U koliko? • U sedam. • Pokupit ću te u šest i pol. Hvala ti, Tempe. - Olakšanje u njezinom glasu gotovo me rasplakalo. Ponovno sam se vratila kući obavijena mirisom smrti i ponovno se uputila direktno prema vanjskoj tuškabmi, i ostala pod vrućom vodom koliko sam god mogla izdržati, gotovo bez prestanka se sapunajući i utrljavajući pjenu. Boyd me dočekao s uobičajenim oduševljenjem, prvo sko čivši na stražnje noge, a onda izvodeći osmice. Birdie ga je promatrao s neodobravanjem. Ili možda prezirom? S mačkama s nikad ne zna. Navukavši odjeću, napunila sam zdjelice i provjerila pozive na fiksnom telefonu. Ryan se nije u međuvremenu javio. Niti mije ostavio poruku na mobitelu. Peteov auto nije bio parkiran na prilazu. Osim Birda i cucka, nije bilo nikoga. Kad sam skinula uzicu s klina, Boyd je mahnito pojurio kuhinjom bacajući se na posljetku na prednje šape i izbacujući stražnjicu u zrak. Povela sam ga u dugu šetnju plažom. Vrativši se kući ponovno sam provjerila telefone. Nada. Da ga nazovem? - upitala sam Boyda. Podigao je obrve i nagnuo glavu. U pravu si. Ako se duri, bolje da ga pustim na miru. Ako i ina posla, nazvat će kad bude mogao. Popevši se u sobu, rastvorila sam staklena vrata i bacila se u krevet. Boyd se smjestio na podu. Dugo sam ostala budna osluškujući šum valova i upijajući miris oceana. U jednom trenutku Birdie je skočio na krevet i sklupčao se do mene. Utonula sam u san razmišljajući o nečemu. Gullet je bio u pravu. Te se noći ništa više nije dogodilo. Pinckney? Nekoliko minuta nakon jedanaest idućeg jutra Emma i ja smo se nalazile u

klinici dva bloka istočno od glavne bolnice. Na sebi je imala bolničku halju, a iz lijeve joj je ruke izlazila cjevčica infuzije, dok je desnom držala mobitel. Mrtvozorničke povlastice. ()čigledno za nju nije vrijedila zabrana uporabe mobitela. • Kućni broj? Uslijedila je stanka. • Adresa? Opet stanka. • Znam gdje je to. Navratit ću za sat vremena. Prekinula je vezu i pojasnila: • Chester Tyrus Pinckney. • Gotovo sam pogodila! • Telefon je isključen, ali živi nedaleko od Rockvillea. Nije li to skroz dolje na jugu? Kod otoka Kiawah i Seabrook? Otok Wadmalaw. Poprilično ruralno područje. Zamislila sam se. Gospodin Pinckney je daleko otputovao kako bi se objesio. Prije nego mi je uspjela odgovoriti, u prostoriju je ušla žena u bijeloj kuti. U jednoj je ruci držala karton. Lice joj je bilo dobroćudno, ali neutralno. Emma me upoznala. Doktorica Nadja Lee Russell. Unatoč hrabrosti kojom se razmetala cijelo jutro, u glasu sam joj prepoznala nervozu. • Čula sam da ste kolabirali - Russellova je odvratila. • Samo izmorenost. Izgubili ste svijest? -Da. -Je li vam se to i prije događalo? -Ne. -Jeste li već imali temperaturu? Mučninu? Znojenje noću? • Tu i tamo. • Što od navedenog? • Sve. Liječnica je unijela zabilješke, a onda prelistala nekoliko stranica. Prostoriju je ispunilo zujanje fluorescentnih stropnih svjetiljki. Dok je iščitavala podatke, tišina je poprimila zlokobnu notu. Osjetila sam kako mi se prsa stežu iščekujući presudu. Život ili smrt? Vidi li se pomak na bolje ili ga nema? Prisilila sam se na osmijeh. Na posljetku je prozborila: Na žalost, nemam dobre vijesti, Emma. Krvna slika vam se još uvijek nije poboljšala. Ne onoliko koliko bi trebala. -Još uvijek je loša? Recimo da nema onog napretka kojemu sam se nadala. Učinilo mi se da se prostorija komprimirala. Uhvatila sam Emmu za ruku. — Što sada? - Glas joj je obamro, a lice se ukočilo. Nastavljamo - Russellova je odvratila. - Svaki je pacijent poseban i kod nekih je potrebno više vremena kako bi terapija polučila učinak. Emma je zakimala. Mladi ste, još uvijek snažni. Nastavite raditi ako ste u stanju.

— Hoću. Ispratila ju je pogledom iz prostorije. U očima sam joj prepoznala strah i tugu, ali najviše od svega, inat. -1 radit ću, tako mi svega. ★ Brošure putničkih agencija opisuju otok Wadmalaw kao najistaknutiji otok Charlestona. U ovom slučaju, ujedno i najneprivlačniji. Tehnički rečeno, nastao je od kopna zahvaljujući rijekama Hohicket i North Edisto, ali je izoliran od oceana otmjenim barijernim susjedima na jugu i istoku - otocima Kiawah i Seabrook. Dobra vijest: ima stabilnu klimu i rijetko trpi frontalni i upad uragana. Loša vijest: nema pješčanih plaža. Mješavina je šume i močvarnog terena i spomenuta eko-zona jedva da privlači turiste i kupce vikendica. lako je nedavno podignuto nekoliko otmjenih kuća, stanovnici su uglavnom farmeri, ribiči, rakolovci i lovci na račiće. Jedina zanimljivost jest Charleston Tea Plantation, koja je s radom započela 1799., a smatraju se najstarijom plantažom čaja u Americi. S druge strane, možda je i jedina. No, tko zna? Ako gušteri rovci i jestive kornjače uspiju zagolicati maštu ekoturista, otok Wadmalaw bi se mogao pretvorili u zlatni ćup. Gradić Rockville nalazi se na južnom vrhu otoka i po izlasku |f klinike nas dvije smo se odmah uputile prema njemu. Još dok smo hodale prema autu pokušala sam načeti razgor o NHL-u. No, jasno mi je dala na znanje daje to tabu teti i isprva mi je to zasmetalo. Zašto je zatražila da budem s Kathy Reichs njom ako me isključuje? No, znala sam da bi se i ja tako ponijela. Pokušala bih osporiti vlastitu slabost odbijajući je verbalizirati. Nevoljko sam se povinovala njezinim željama. Njezina bolest, njezina odluka. Ja sam vozila, a ona nas navodila sa suvozačkog sjedala i njezine su nas upute prvo odvele na jugozapad, prema otocima James i Johns, pa na autocestu Maybank, a onda na Bears Bluff Road. Osim navigacijskih komandi i nekolicine riječi koje smo razmijenile u vezi prometnih znakova, vozile smo se čitavo vrijeme u tišini, osluškujući zujanje klimauređaja i bube koje su nam se zabijale u vjetrobran. Na posljetku mije rekla da skrenem na kratku aleju hrastova prekrivenih mahovinom. Ubrzo nakon toga skrenula sam na desno i nakon četvrt milje na lijevo, na kolotečinama izrovanu zemljanu cesticu. Prastara stabla naginjala su se s obje strane prema njezinoj sredini, kamo ih je desetljećima mamio suncem osvijetljen prolaz. Iza njih ugledala sam jarke, crno-zelene od mahovine i slankaste vode. Tu i tamo izudaran poštanski sandučić označavao je prilaz jednoj, pa drugoj okuki, a uska je cestica bila toliko natkrivena vegetacijom da mi se činilo da vozim kroz zelenu svemirsku crvotočinu.

— Tamo. Ukazala mije na sandučić do kojeg smo se odmah zaustavile. Metalik slova, kakva je moguće kupiti u dućanima za uređen nje doma, bila su neuredno nalijepljena. PINCKNEY. Ručno izrađen znak naginjao se na stup sandučića. Zečevi na prodaju. Dobri mamci. • Što je moguće uloviti sa zečevima? • Tularemiju — odgovorila je. — Tu skreni. Nakon tridesetak metara stabla su se pretvorila u zapetljan šipražje, a nakon idućih deset šipražje u malenu zemljanu čistinu. Graditeljski snovi nisu ni dotaknuli taj predio. Tu nije bilo ni ružnih stanova, ni teniskih terena, ni Dickieja Dupreeja. Malena daščara nalazila se nasred čistine, okružena uobičaji 10 nagomilanim gumama, slomljenim pokućstvom za uživa-u|c na travnjacima, i zahrdalim kućanskim aparatima. Riječ je bila o jednokatnici, podignutoj iznad tla na naslaganim, trulim i iglama. Iako su ulazna vrata bila otvorena, ništa nisam mogla vidjeti kroz vanjska mrežna. Čelični kabel spajao je dva stupa s desne strane čistine, a s njevisjela uzica na čijem se kraju nalazila pseća ogrlica. Neobojana drvena šupa ukazivala se s lijeve strane čistine. Kila je oskudna, pa sam pretpostavila da pruža utočište nesretnim zečevima. I'Inima je duboko udahnula. Očigledno mrzi taj dio posla. I/.išla sam iz auta za njom, a zrak je vani bio pakleno vruć i težak od vlage i mirisa natrule vegetacije. Pričekala sam u podnožju stuba, kad se popela na trijem i i ustavila sam se ogledavati, na oprezu od rotvajlera ili pitbula. Obožavam pse, ali se ne zavaravam. Ruralni pripadnici pseće vrste i stranci sinonim su za šavove i injekcije antibiotika. Pokucala je. Velika crna ptica u tom je trenutku zakreštala i u niskom letu nadletjela šupu. Promatrala sam je kako se spiralno podiže u vis nestajući u borovima iza čistine. Opet je doviknula i ponovno pokucala. Muški glas odjeknuo je iznutra, nakon čega je uslijedila škripa zahrđalih šarki. Bacila sam pogled prema kući. I ugledala nekoga koga nisam očekivala vidjeti. 11 Na pragu se pojavio tip u vrećastim žutim hlačama, sandalama izrađenim od gaznog dijela gume, i majici kratkih rukava boje marelice na kojoj je pisalo Idi kući. Zemlja je krcata. Nosio je naočale crnog okvira, a kosa mu je bila zalizana na najneukusniji mogući način. Tko mi lupa na jebena vrata? Smrznula sam se i razjapivši usta zagledala u Chestera Pincknevja.

Kako Emma još nije vidjela njegovu vozačku, nije imala pojma da je u pitanju tip s fotografije. Nastavila je nesvjesna moje reakcije. Dobar dan. Je li ovo adresa Pincknevjevih? Posljednji put' kad sam pogled'o, proklet bio ako ovo nije bila moja kuća! • U redu, gospodine, a vi ste...? • Dame su u potrazi za puzavcima? Ne, hvala: Htjela bih porazgovarati s vama o Chesteru Tvrusu Pincknevju. Zaškiljio je i bacio pogled prema meni. • Ovo je neka zafrkancija? • Ne, gospodine - Emma je ponovila. • Emma — potiho sam je zazvala. Lagano mije rukom dala na znanje da budem tiho. Pincknevjeve usnice razvukle su se u osmijeh pokazujući zube smeđe od pušenja i višegodišnjeg nemara. • Harlan Vas šalje? • Ne, gospodine. Ja sam mrtvozornica okruga Charleston. Žensko pa mrtvozornik? Pokazala mu je značku. Nije ni trepnuo. Emma - ponovno sam pokušala. Znači, mrtva tijela? K'o ono na telki? Da, gospodine. Poznajete li Chestera Pincknevja? Ili ga je pitanje zbunilo, ili je pokušao smisliti britku repliku. Upitno se zabuljio u nju. Gospodine Pinckney - ubacila sam se. Oboje su se okrenuli. Jeste li možda izgubili novčanik? Emma se prvo namrštila, a onda podigla obrve i zakolutala očima. Lagano kimnuvši glavom, ponovno se okrenula prema njemu. U tome je stvar? -Jeste li vi Chester Tyrus Pinckney? - upitala je mrvicu opuštenijim tonom. • A vi prokleta Hillary Clinton? • Ne, gospodine. • Konačno ste ćopili seronju koji mi je zdipio novčanik? Je 1' ću dobit' pare natrag? • Kad ste ga izgubili? • Nisam ga izgubio. Ukrali mi ga! • A kad se to dogodilo? Tol'ko davno da se više ni ne sjećam. Pokušajte se prisjetiti, molim vas. Na trenutak se zamislio. Prije nego se kamion zabio u jarak. Nakon toga više ga nisam tražio. Pričekali smo da nastavi s pojašnjenjem, ali nije to učinio. • Datum? - Emma je pokušala. • Veljača. Ožujak. Bilo je hladno. Skoro sam se smrz'o jer sam mor'o pješke kući. -Jeste li to prijavili?

• Nije vrijedio ni pišljiva boba. Prod'o sam ga na otpadu. • Mislim na novčanik. • Nego šta da jesam. - Razvučenim izgovorom. - Šezdeset i četiri dolara nije mala lova! • A gdje ste ga izgubili? - Emma je zabilježila. • Nisam ga izgubio. Opljačkan sam! • Sigurni ste? -Je 1' izgledam k'o jebeni kreten koji nije u stanju čuvat' svoje stvari? - Opet razvučeno. • Ne, gospodine. Možete li mi opisati što se dogodilo? • Izašli smo upoznat' dame. -Mi? • Ja i kompić Alf. • I što se onda dogodilo? Ništa. Smazali smo malo roštilja, strusili nekol'ko piva i žestica, i kad sam se probudio iduće jutro, novčanika više nije bilo. -Jeste li se raspitali na lokacijama koje ste posjetili? • Jesam. Tamo gdje sam se sjeć'o da sam bio. • A gdje ste bili? Mislim da smo neko vrijeme bili u Double L. - Slegnuo je ramenima. Pošteno smo se naroljali. Emma je ubacila notes u džep na košulji. Imovina vam je pronađena, gospodine Pincknev. Zahučao je s odobravanjem. - Već sam se oprostio od te love! Dozvola mi više ne treba, jer nemam kamion. Žao mi je. Ponovno je zaškiljio. - A zašto me mrtvozornica morala izvijestit' o tome? Odmjerila ga je najvjerojatnije razmišljajući koliko će mu priznati o pronalasku novčanika. Samo pomažem šerifu - na kraju je odvratila. Zahvalivši mu na vremenu koje nam je posvetio, sišla je niz stube, pa smo krenule dvorištem prema autu. No, na putu nam se iznenada ispriječio šugav sivi pudl s ružičastom ogrlicom na šiljke. Među prednjim šapama ležala mu je mrtva vjeverica. Radoznalo nas je pogledao. I mi njega. Douglas! - Pinckney je viknuo i oštro zazviždao. — Ovamo! Mali se uspravio, zgrabio vjevericu u zube i zaobišao nas. Nas dvije smo nastavile prema autu, a iza leda je uslijedio tup udarac, nakon čega su se vrata zalupila s treskom. • Lijepa stara crna liska — dobacila je. • Douglas? • Pinckney. • Da, i Doug mu je najbolji prijatelj. Pogledala me.

Pokrenula sam auto, polukružno se okrenula i zaorala prilazom. A što kažeš na psa? Ogrlica mu i nije posljednji modni hir, ali je Doug zna nositi. Boja mu ističe oči. Kakve su šanse daje stara crna liska doista opljačkana? • Kakve su šanse da ja ove godine pobijedim na American Idolu? • I sad su ih dvojica - zaključila je, kad smo se prebacile na asfalt. • Jedan u zemlji nađen, drugi iz šume izvađen. • Lijepa rima. • Irska krv. Nego, kako je tvoja danas? • Malo sam umorna, ali sam O. K. • Iskreno? Zakimala je. • Odlično. Nije me zamolila da joj pomognem pri obdukciji kostura obješenog muškarca. Obje smo znale što ću reći. Također smo znale da će se Gullet baciti na istragu slučaja i da će sa skepsom dočekati moje ponovno miješanje. Zamišljajući kakav će razgovor imati s njim, odvezla sam se ravno u mrtvačnicu. Nakon što ga je izvijestila, utorak poslijepodne bio je repriza subotnjeg jutra. Isti hladnjak mrtvačnice; ista obdukcijska sala s podnim pločicama i nehrdajućim čelikom; isti miris dezinficirane smrti. Millerova je obješenog zabilježila kao slučaj MS-200 -6020285. Presvukle smo se u radne kombinezone i prebacile truplo iz vreće na stol za obdukciju. Prvo spojene dijelove, potom lubanju, te na posljetku dijelove tijela koji su otpali, ili koje su str-gnuli i odvukli lešinari. Mozga i unutarnjih organa više nije bilo, dok su torzo, ruke i gornje kosti nogu bile oklopljene mišićima i ligamentima, na mjestima natrule, na drugima pak smeđe boje i sasušene zbog izloženosti vjetru i suncu. Iako je tkivo bilo neprikladno za obdukciju, moglo je ubrzati identifikaciju žrtve. Tkivo ukazuje na postojanje kože, a ona na mogućnost uzimanja otisaka. Jedan rukav jakne zaštitio je desnu ruku od potpune mumifikacije, ali raspadanje je tkivo učinilo izuzetno krhkim. Imaš li TES? - upitala sam je. TES ili Tissue Enhancing Solution zapravo je otopina kojom se ojačava sasušeno ili oštećeno tkivo. Dobila na dar od najdražeg mi mumifikatora! Zagrij je na otprilike pedeset Celzija, molim te. - Kao u slučaju žrtve s otoka Dewees, prepustila mije da šefujem i tijekom ove obdukcije. Nisam bila

sigurna koliko će joj to dugo uspijevati, ali bila sam odlučna nastaviti, sve dok je netko ne zaustavi. • U mikrovalnoj? • Može. Dok je nije bilo, uklonila sam svaki prst desne šake u visini prvog interfalangealnog zgloba. Kad se vratila, odložila sam ot-piljene prste u otopinu i ostavila ih sa strane da se namaču. Mogu li na kratko zbrisati? Moram provjeriti smrtni slučaj na nekom gradilištu. Kad otisci budu spremni, daj ih tehničaru, a on će ih proslijediti Gulletu. Nema problema. Pregled kostura bio je manje-više jednostavan i osim dosadnog rezanja i guljenja tkiva, uvelike nalik subotnjoj obdukciji posmrtnih ostataka nepoznate žrtve s Deweesa. Kralježnicu je bilo najteže rastaviti u sastavne dijelove. Dok se natapala, započela sam s kostima koje se više nisu grčevito držale tkiva. Lubanja i oblik zdjelice ukazivali su daje u pitanju muškarac; zubalo, rebra i pubične simfize da mu je između trideset pet i pedeset godina, a građa lubanje i lica daje europskog podrijetla. Još jedan bijelac u četrdesetima. No, bila je to jedina fizička sličnost. Dok je tip s otoka bio visok, u slučaju obješenog duljina kostiju noge ukazivala je na visinu od svega stotinu šezdeset i sedam do stotinu sedamdeset i dva centimetra. Dok je prvi imao plavu, ovaj je imao kratku, smeđu i kovrčavu kosu. Za razliku od onog s otoka, tip iz šume nije imao plombe. Štoviše, nedostajala su mu tri gornja kutnjaka ijedan gornji pretkutnjak. Donji zubi još uvijek su bili tajna, jer donja čeljust nije pronađena. Mrlje s bočne strane jezika ukazivale su pak daje bio strastveni pušač. Čim sam utvrdila osnovna obilježja, bacila sam se u potragu za netipičnim promjenama na kostima. Kao obično, tražila sam urođene mane, promjene na kostima uvjetovane repetitivnim pokretima, zacijeljene ozljede, dokaze zdravstvenih problema. Tip sa stabla otrpio je prijelom desne fibule, jagodičnih kosti i neku vrstu ozljede lijeve ramene lopatice. Sve su frakture, doduše, zacijelile. Rendgenske snimke ukazivale su na abnormalnu zatamnjenost lijeve ključne kosti i mogućnost još jedne stare frakture. Nije bio krupan, ali je očigledno bio pravi borac. I dobro za-cjeljivao. Ispravljajući se zavrtjela sam ramenima i potom glavom. Osjećala sam bol u leđima kao da sam imala okršaj s Panthersima. Bacila sam pogled prema zidnom satu. Četiri i četrdeset pet. Vrijeme da provjerim prste!

Tkivo je u međuvremenu omekšalo. Upotrijebivši sitnu špricu, ubrizgala sam otopinu pod kožne jastučiće i jagodice su se izdigle. Svaku sam premazala alkoholom, obrisala je, premazala tintom i uzela otiske. I svaki je bio manjeviše jasan. Pozvala sam tehničara. On ih je pokupio, a ja se vratila kostima. Postmortalna oštećenja pronašla sam na donjem dijelu nogu. Tragovi ugriza i odlamanja na kostima, kao i prisutnost malih, kružnih ubodnih rana ukazivali su na pse. Nisam pronašla dokaz perimortalnih ozljeda, ništa što bi ukazalo daje smrt proizašla iz ičega drugog do li očiglednog: gušenja zbog kompresije na vratne strukture. Laičkim rječnikom, zbog vješanja. Emma je nazvala u sedam. Podnijela sam joj izvješće. Odvratila je da ubrzo namjerava navratiti do šerifova ureda kako bi Gulletu »potekle sline«. Doslovce tim riječima. Kako sam se odmah prisjetila vlastite gladi, odjurila sam u kafeteriju i nakon što sam se obilato počastila presuhim lazanjama i prezačinjenom salatom, vratila u obdukcijsku salu. Iako su neki segmenti još uvijek bili nedovoljno natopljeni, bila sam u mogućnosti osloboditi veći dio kralježnice od natrulih mišića. Ostavljajući jedan tvrdoglavi komad da se natapa, netom oslobođene cervikalne i torakalne kralješke odložila sam na pladanj zajedno s dva vratna kralješka, koje sam izdvojila iz baze lubanje. Prebacivši se za mikroskop, započela sam s C-l, a onda polako krenula na dolje. Nisam naišla na iznenađenja, sve dok nisam stigla do C-6. A tad se subotnje otkriće ponovilo. Trup kralješka. Luk. Transverzalni procesusi s malenim otvorima za prolaz kranijalnih žila. Na lijevo nepotpuna fraktura. Isfokusirala sam okular i namjestila osvjetljenje. Nema sumnje. Gotovo nezamjetna pukotina širila se preko lijevog transverzalnog procesusa od suprotnih strana foramena. Istovjetnog oblika kao i na kosturu s otoka. Nepotpuna fraktura kralješka i nepostojanje koštane reakcije ukazivali su daje riječ o posljedici primjene sile na svježu kost, što znači daje i ta ozljeda zadobivena oko trenutka smrti. Ali kako? C-6. Donji dio vrata. Prenisko kako bi bila posljedica vješanja. Iako je glava otpala, najvjerojatnije zato što su strvinari čupali i trgali komade tijela, omča je ostala zakopavši se između C-3 i C-4 kralježaka. Možda posljedica iznenadnog trzaja, kad je skočio s grane? Ali kako se uopće popeo na nju? Zar se uzverao uz stablo visine dva metra? Možda. Sklopivši oči, prisjetila sam se tijela kako visi. Čvor se nalazio na potiljku, a ne bočno. Ne, to se nije poklapalo s frakturama. Ne smijem zaboraviti pogledati fotografije poprišta koje je Millerova uslikala!

Može li vješanje pojasniti vratne ozljede žrtve s otoka Dewees? Je li i on počinio samoubojstvo? Možda. Ali si zato nikako nije iskopao grob. Je li Emma na pravom tragu? Što ako se tip s otoka ubio, a onda su ga prijatelj ili članovi obitelji zakopali? Zašto? Iz srama? Kako bi izbjegli troškove pogreba? Iz straha da im možda osiguranje neće isplatiti policu? Nije se činilo vjerojatnim. Puno godina mora proći prije nego se nestalu osobu službeno proglasi mrtvom. A što ako se ispostavi daje slučaj s otoka Devvees samo neprimjereno odlaganje ljudskog trupla? Proletjela sam alternativna pojašnjenja za jednostrane vratne ozljede koje sam zamijetila na tipu sa stabla - ista ona koja sam razmotrila za tipa s otoka. Pad? Davljenje? Trzajna ozljeda? Udarac u glavu? Ništa nije imalo smisla, s obzirom na tip frakture i njezin položaj. Još uvijek sam razbijala glavu, kad je Emma upala u prostoriju. - Imamo ga! Okrenula sam se od mikroskopa. Zavitlala je računalnim ispisom prema kosturu. - Gullet je provjerio otiske u AFIS-u. - Automated Fingerprint Identification System'16. - I tip je odmah izašao na vidjelo! Čim je izgovorila ime, u potpunosti sam zaboravila na spomenute frakture kralježaka. 16 AFIS ili Automated Fingerprint Identification System (engl.) - Sustav automatske identifikacije pomoću otisaka prstiju. 12. Noble Cruikshank. - Bože dragi... Ako ju je i iznenadila moja reakcija, nije mi to dala na znanje. • Riječ je o umirovljenom policajcu iz PU Charlotte-Mecklenburg, ali nije zato u AFIS-u. Njihovim se novacima uzimaju otisci na akademiji i čuvaju unutar kuće, a Cruikshank je bio uhićen devedeset i druge zbog vožnje u pijanom stanju. Zato su njegovi uneseni. • Sigurna si daje to on? - Pitanje je bilo neumjesno, jer sam znala što će mi reći. • Devedeset posto podudarnosti. Preuzela sam ispis i pročitala Cruikshankove karakteristike. Muškarac. Bijelac. Stotinu šezdeset i sedam centimetara visine. Dobna starost — četrdeset i sedam. Moj se profil očigledno podudarao, a stanje trupla odgovaralo dvomjesečnoj izloženosti na otvorenom. Naravno daje to on. Noble Cruikshank! Flynnov nestali detektiv!

Proučila sam fotku. Iako je bila zrnata i crno-bijela, jasno sam ga mogla vidjeti. Kozičav ten, orlovski nos, kosa začešljana unatrag, kovrčava na vrhovima. Obrazi su mu se ovjesili i vjerojatno nije imao dovoljno kilograma. Ipak, sudeći po licu, u pitanju je bio pravi mačo tip. • Noble Cruikshank... Tako mi svega! • Poznaješ ga? • Ne osobno. Izbačen je iz policije devedeset i četvrte, jer se previše družio s viskijem. Nastavio je raditi kao privatni istražitelj, kad je nestao posljednjeg ožujka. • A upućena si u to jer...? • Sjećaš se Petea? • Tvojeg supruga? • Otuđenog supruga. Angažiranje da provjeri financijske aktivnosti GMC-a i sazna gdje se nalazi klijentova nestala kćer, koja je radila za njih. Prije nego je unajmio Petea, Buck Flynn je unajmio Cruikshanka, koji je nestao tijekom istrage. • Pete je odvjetnik. • Tako sam i ja reagirala, ali je Latvijac podrijetlom, a Flynnova majka je također Latvijka. Sto znači da mu vjeruje, jer je pripadnik klana. • Flynnova je mala nestala? • Po svoj prilici. Cruikshankova je specijalnost pronalaženje nestalih osoba, a operira na području Charlestona i Charlotte. Helene Flynn, to mu je kći, bila je članica GMC-a, čiji je najveći sponzor bio upravo njezin otac Buck. • Aubrey Herron je krasan primjerak. Flynna nije spopala radoznalost kad je istražitelj prestao izvještavati? • Navodno se Cruikshank već znao bacati na pijanke. • Unajmio je pijanduru? • Saznao je to tek nakon što gaje unajmio. Pronašao gaje na Internetu. Nakon čega je i pao odabir baltičkog genoma. Emma je izgovorila pitanje koje sam si i sama postavljala. • Otkud onda Cruikshanku Pinckneyjev novčanik? • Pronašao gaje? • Možda ukrao? • Ili dobio od nekoga tko gaje pronašao ili ukrao? • Pinckneyje rekao daje novčanik izgubio u veljači ili ožujku, negdje u doba kad se Cruikshank ubio. • Vjerojatno. • Vjerojatno. Možda je netko naletio na tijelo kako visi u šumi i jednostavno mu utrapio novčanik. • Zašto?

• Neslana šala? • U tom slučaju, poprilično morbidan smisao za humor. • Možda kako bi se stvorila konfuzija kad nastupi trenutak identifikacije pokojnika? • Novčanik se nalazio u džepu jakne, zar ne? Sto ako ju je Cruikshank posudio, pronašao, ili zdrpio ne znajući daje unutra? Je li Pinckney rekao daje izgubio jaknu? Odmahnula je. • I zašto Cruikshank nije imao osobnih stvari sa sobom? • Pravi samoubojice rijetko kad ih nose. — Zamislila se na trenutak. - Ali zašto u šumi Francis Marion? I kako je uopće dospio tamo? — Oštroumna pitanja, gospođo mrtvozornice. Međutim, ni ona ni ja nismo mogle pružiti oštroumne odgovore. Podigla sam AFIS-ov ispis. - Mogu li ovo zadržati? To i jest tvoj primjerak. - Kad sam odložila papir na pult, nadodala je: Znači, tvoj se gospodin Cruikshank objesio... • Peteov gospodin Cruikshank - ispravila sam je. -Je li Pete ovdje u Charlestonu? • O, da. Podigla je obrvu. Ja sam pak zakolutala očima. Bilo je blizu devet, kad sam se vratila u »Bespuće«. Dva kuhinjska pulta bila su prekrivena breskvama i rajčicama. Utorak. Pretpostavila sam daje otkrio tržnicu Mount Pleasanta. Zatekla sam ga u radnoj sobi kako s Boydom gleda baseball utakmicu. Tvvinsi su prašili njegove omiljene White Soxe s 10 prema 4. Soxi su mu bili omiljeni u mladenačkoj dobi i kad su svoju »farmu«, odnosno tim iz niže lige, premjestili u Charlotteu, ponovno su ga oborili s nogu. - Cruikshank je mrtav — dobacila sam. Uspravio se i zagledao u mene. Boyd je zadržao pogled na polupraznoj zdjeli kokica. • - Sereš! • - Objesio se. • - Sigurna si da je on u pitanju? Devedeset posto podudarnosti po AFIS-u. Pomaknuo je jastuk, pa sam se spustila do njega na kauč. Dok sam mu opisivala avanture s Pinckneyjem i potom s tipom u šumi, Boyd se mic po mic primicao kokicama. • Kako se Cruikshank dočepao novčanika? • Tko zna.

Emma namjerava ponovno na samo porazgovarati s Pinckneyjem? Sigurna sam da će to učiniti. Gledajući Petea, Boyd je nagnuo glavu na stranu i jezikom lagano dodirnuo kokice. Pete je premjestio posudu na stol iza naših glava. Gajeći optimizam Boyd je odmah skočio na kauč i svom se težinom oslonio o moj bok. Odsutno sam mu protrljala uho. Nema sumnje da se Cruikshank doista ubio? Zastala sam prisjetivši se kako se ni Emma ni ja nismo mogle dosjetiti oštroumnih odgovora. Kao ni pojašnjenja za šesti cer-vikalni kralježak. Ni u tipa s otoka, ni u njega. • Što je? • Vjerojatno ništa. Strusio je posljednji gutljaj Heinekena, odložio bocu i pokazao da je spreman saslušati me. Opisala sam mu necjelovitu frakturu lijevog transverzalnog procesusa kralješka. Zašto je to tako čudno? Ozljeda nije u skladu s vješanjem, posebice s obzirom na činjenicu da se omča nalazila otpozadi, a ne sa strane. Ali nije samo to u pitanju. Kostur pronađen na otoku Dewees posjeduje identičnu frakturu na istom mjestu. I u čemu je problem? Nikad još nisam vidjela takav oblik ozljede, a uspjela sam naletjeti čak na dva slučaja u tjedan dana. Tebi to nije sumnjivo? • Imaš li pojašnjenje? • Imam ih nekoliko, ali nijedno nije uvjerljivo. • Neodlučnost je ključ fleksibilnosti. Boyd mije spustio njušku na rame, nekoliko centimetara od kokica. Lagano sam ga odmaknula u stranu. Spustio mi se preko krila. • Kako je tebi prošao dan? • Nije li ovo super? - nacerio se. - Kao da smo u braku. • Bili smo. I nije bilo super. -Još smo uvijek u braku. Lagano sam gurnula Boyda. Prešao nam je preko krila i stisnuo se uz Petea. Odlučila sam ustati. O. K. Stani - Pete je izbacio ruke u zrak. - Malo sam čeprkao po Crkvi... Vratila sam se na kauč. - Jesi li porazgovarao s Herronom? Odmahnuo je glavom. - Samo sam isipao bujicu zastrašujućih riječi. Parnica. Loše gospodarenje dobrotvornim sredstvima. Ogulit ću vas do kože. Sablasno. Znam. Imam ugovoren sastanak s njim u četvrtak ujutro. U tom trenutku oglasio mi se mobitel. Bacila sam pogled na zaslon. Emma. • Gullet je otkrio na kojoj je adresi Cruikshank odsjeo -u neposrednoj blizini

Calhouna, nedaleko od kompleksa Medicinskog fakulteta. Navratio je, uspio gazdu odvojiti od DVD izdanja Rockyja i saznati daje Cruikshank plaćao najamninu oko dvije godine, ali nije zakoračio u stan od ožujka. Gazda se zove Harold Parrot. Tip je pravi humanitarac. Kad je Cruikshank bio trideset dana u zaostatku s plaćanjem najamnine, ubacio mu je stvari u kartonske kutije, promijenio brave i reciklirao stan. • Sto se dogodilo s kutijama? Upitno je podigao obrve i nijemo izgovorio »Cruikshank«. Kimnula sam. Naslagao ih je u podrum. Pretpostavio je daje Cruikshank zbrisao, ali nije želio ikakve probleme za slučaj da se vrati i zatraži ih. Gullet je stekao dojam da mu je Cruikshank utjerao strah u kosti. Sutra ujutro Gullet i ja ponovno idemo tamo, pa sam te htjela upitati bi li nam se možda htjela pridružiti. Gdje? Iščitala mije adresu. Zapisala sam je. Kada? Pete sije zabo prst u prsa. • U devet. • Hoćemo li se tamo naći? • Super. Pete se još nekoliko puta oštro nabo prstom u prsa. • Može li nam se i Pete pridružiti? • Bit će zabavno. Dan je loše započeo i jednostavno svakog trenutka bivao sve gori. Emma je nazvala netom nakon osam kako bi me izvijestila daje provela mučnu noć. Bismo li se Pete i ja mogli sami naći s Gulletom? Pojasnila mu je da sam službeno uključena u spomenuti slučaj kao konzultant i zatražila suradnju njegovog ureda. Prepoznala sam gorčinu u njezinom glasu i znala koliko je košta priznati, kao prijateljicu, daje tijelo iznevjeruje. Rekla sam joj da će sve biti u redu, i da ću joj se javiti čim se pokupimo. Pete je sklapao mobitel, kad sam ušla u kuhinju. Čuo se s Flynnom. Iako zbunjen nastalim okolnostima, bilo mu je drago čuti daje Cruikshank konačno lociran. Još mu je ugodnije bilo čuti za predstojeći sastanak s Herronom i mogućnost da se dočepa nekih odgovora. Potom je nazvao frenda u PU Charlotte-Mecklenburg, koji nije ostao iznenađen saznavši za smrt bivšeg kolege. Poznavao ga je dok je radio kao policijski istražitelj i prema njegovim saznanjima, Cruikshank je već tada bio na rubu suicida. Gulletov explorer bio je parkiran uz rubnik, kad smo skrenuli iz Ulice Calhoun

u slijepu, pokrajnju ulicu, nekoć zelenu rezidencijalnu, čiji je opojni šarm oleandra i bazge odavno ubila moderna rekonstrukcija. Poslovni uredi i trgovački centri bili su se do veličanstvenih, elegantnih zdanja, koja su se jedva jedvice držala u komadu još od doba Konfederacije. Emmina adresa dovela nas je do jednog takvog preživjelog primjerka otprije Građanskog rata s arhetipskom arhitekturom Charlestona: usko s prednje strane, ali uvučeno, s bočnim verandama u prizemlju i na katu. Pete i ja smo izašli i krenuli stazom. Iako temperatura nije porasla zbog naoblake, zrak je bio vlažan i za nekoliko sekundi i odjeća mi se prilijepila za kožu. Približavajući se zdanju osmotrila sam pojedinosti. Natrulo drvo, izblijedjela boja, više ukrasa nego Brightonov Royal P.ivilion i bogato ukrašena pločica iznad ulaznih vrata s natpisom: MAGNOLIA MANOR17. Doduše, nigdje nije bilo ni magnolija, ni ikakvog cvijeća. U dvorištu sa strane tek šipražje obmotano japanskim kudzuom. Prednja su vrata bila otključana i ušavši, Pete i ja smo tekuću toplinu zamijenili nešto svježijom verzijom. Nekoć elegantni foaje sad je služio kao predvorje, a bio je ispunjen ograđenim stubištem, zidnim svjetiljkama i stropnim lusterima. Rijetki primjerci pokućstva odisali su šarmom zubne ordinacije: laminatom obložen drveni bife; vinilni kauč; umjetna biljka; plastificirani tepison; plastični koš za smeće ispunjen odbačenim oglasima. Dva niza pločica s prezimenima ukazivali su da je zdanje podijeljeno u šest stanova. Ispod i na desno od zvona rukom ispisana kartica s brojem upravitelja. Nazvala sam. Parrot se javio na treće zvono. Predstavila sam se. Rekao je da se on i Gullet nalaze u podrumu, i pojasnio da moram proći glavnim hodnikom do stražnjeg dijela kuće. Stube me čekaju iza vrata s lijeve strane. U kazala sam Peteu da me slijedi. Zatekli smo podrumska vrata širom rastvorena. Cruikshank nije odabrao ovo prastaro zdanje zbog sigurnosnog sustava — potiho sam dobacila. Privukao ga je ultramoderan unutarnji dizajn — obrecnuo se. Načula sam Gulleta i Parrota kako razgovaraju u podnožju. -A ime — Pete je nadodao. — I ime ima određeni šarm! Dok smo se spuštali stubama, temperatura se obrušila za najmanje nekoliko stupnjeva, a pri dnu zrak odisao desetljećima starom plijesni. Nisam znala kako disati. Na usta ili nos. Podrum je bio kakav sam očekivala da će biti. Zemljani pod. Nizak strop. Cigleni zidovi s razmrvljenim cementom. Nekoliko ustupaka dvadesetom stoljeću podrazumijevali su prastaru perilicu rublja i sušilicu, grijač vode, te slabe žarulje na ogoljenim žicama. Svugdje nagomilan otpad. Hrpe novina. Drveni sanduci. Razbijene svjetiljke. Vrtne alatke. Mjedeno uzglavlje kreveta.

Gullet i Parrot nalazili su se na drugom kraju prostorije, a otvorena kartonska kutija na klupici između njih. Gullet je držao svijetlosmedu omotnicu u jednoj ruci, a drugom pregledavao njezin sadržaj. Obojica su se okrenula čuvši naše korake. • Čini se da ste stalni izaslanik naše mrtvozornice — Gullet, pravi majstor ugodnog ćaskanja. — Sto meni ne smeta, sve dok znate tko je nadležan za što. • Naravno. - Predstavila sam Petea, i iznijela najkraće moguće pojašnjenje njegova zanimanja za Parrotovog bivšeg najmodavca. • Vaš gosp. Cruikshank je bio jako zaposlen frajer, gospodine odvjetnice. • Nisam izravno povezan s njim... Presjekao ga je. - Tip se ubio u mojem gradu, što znači da je moj problem. Slobodno se pridružite doktorici, ali padne li vam na pamet baciti se freelancing, bolje vam je da odustanete. Pete nije ništa odvratio. • Gđica Rousseau kaže da tražite mladu damu po imenu Helene Flynn. Uobičajeno ravnodušan ton. • Tako je — Pete je odvratio. • Mogu li znati zašto? • Otac joj je zabrinut, jer mu se ne javlja. • A kad je pronađete...? • Izvijestit ću tatu. Gullet ga je toliko dugo promatrao da sam pomislila da će mu zapovijediti da se spakira. U tome nema ničeg lošeg. Da je meni dijete nestalo, i ja bih htio znati gdje se nalazi. Zatvorio je omotnicu i mahnuo njome. — Fascinantno štivo! 13. Preokrenuo je dosje kako bismo mogli vidjeti rukom ispisano ime na označivaču. Helene Flynn. Datum se poklapao s danom kad je Flynn uspostavio kontakt s Cruikshankom. Predajući fascikl Peteu, vratio se kartonskoj kutiji i nastavio prekopavati, izvukao još jedan, pročitao što piše na njemu, i vratio ga medu ostale. Pete je na brzinu pregledao sadržaj dosjea o Flynnovoj kćeri. Osmotrila sam Parrota. Stariji crnac sa zalizanom kosom i razdjeljkom s bočne strane glave. Nat King Cole u potkošulji širokih naramenica. Bio je napet, gotovo kao da iščekuje udarac u trbuh. Nakon stoje Gullet nasumce izvukao još nekoliko dosjea, konačno se okrenuo prema njemu. Vi ste spakirali sve kutije?

• Ne ove s dosjeima. One su u stanju u kakvom ih je Cruik-shank ostavio. Ja sam sredio one tamo. - Ukazao je na gomilu velikih kutija. • Pokupili ste svu njegovu imovinu, zar ne, gospodine Parrot? Ništa nije završilo na krivom mjestu, ili se izgubilo, ili nešto u tom smislu? • Naravno da ne. - Oči su mu skočile s Gulleta na mene, a onda se zalijepile za pod. - Nisam napravio nikakav popis, ako na to ciljate. Jednostavno sam spakirao stvari. A-ha. - Gullet gaje ošinuo pogledom. Tip je rukom prešao po tjemenu. Nijedna vlas nije se pomaknula. Kosa mu je bila glazirana poput krafne. Uslijedilo je nekoliko sekundi tišine. Pa cijela minuta. Negdje izvan vidokruga moglo se čuti curkanje slavine. Parrot je ponovno prešao rukom po tjemenu. Pa prekrižio ruke. Pa ih spustio. Serifove oči netremice su ga promatrale. Na posljetku je prekinuo tišinu. - Neće vam smetati ako preuzmem i zadržim stvari gospodina Cruikshanka, zar ne? Nije li vam potreban nalog ili nekakav dokument? Nijedno mišićno vlakno nije zatitralo na Gulletovom licu. Parrotove ruke poletjele su u zrak. - O. K! O. K! Nema problema, šerife. Samo želim poštovati zakon. Znate, prava najmodavaca i takve stvari... Bilo je sveukupno osam kutija. Uzela sam manju s dosjeima, a Pete i Gullet krenuli noseći po dvije velike. Pri drugom odlasku u podrum nazvala sam Emmu iz explorera. Iako je zvučala bolje, glas joj je još uvijek bio slabašan. Izvijestila sam je da smo na putu u šerifov ured. Zahvalila mi je i zamolila daje nastavim izvještavati. Dvadeset minuta nakon što smo napustili zdanje, skrenuli smo za Gulletom na parkiralište njegova ureda, koji se smjestio u ni-skokatnici od štuke i cigle na Pinehaven Driveu u Sjevernom Charlestonu. U dva puta prenijeli smo kutije u malu konferen-cijsku salu. Dok je Gullet razgovarao s gradskom policijom Charlestona, Pete i ja smo započeli s Cruikshankovim stvarima. On je uzeo dosje o Flvnnovoj, a ja se bacila na velike kutije. U prvoj su bili ručnici i toaletne potrepštine, zubna pasta, plastični brijači, pjena za brijanje, šampon, puder za noge. U drugoj kuhinjske potrepštine, plastične šalice i tanjuri, nekoliko čaša, jeftino posude. Treća kutija sadržavala je klopu. Frosted Flakes. Fruit Loops. Pakiranja špageta i makarona. Limenke Campbellove juhe. Prepržen grah. Beenie Weenies. Tip i nije bio gurman - dobacila sam zatvarajući je. Usredotočivši se na dosje, Pete je samo progunđao. Kutija broj četiri sadržavala je alarm-sat, posteljinu i pokrivače. Kutija broj pet bila je nakrcana jastucima.

Kutija broj šest odjećom. -Jesi našla što god? - dobacio je pišući zabilješke. • Puno ružnih košulja. • Da? - Zapravo me uopće nije čuo. • Volio je smeđu. • Mm. - Nešto je zapisao, a onda to prekrižio. I kupaće kostime Dale Evans. Njih je teško nabaviti danas. • Mm. • I haltere. Glava mu se trznula. - Sto? Pokazala sam mu smeđu radničku košulju. • Za krepat' si od smijeha, slatkice. -Jesi li saznao što korisno? • Koristio je neku vrstu stenografije. Prešavši prostoriju bacila sam pogled prema jednoj stranici. Bilješke su se sastojale od kombinacija brojeva, slova, i kratkih rečenica. 20/2 LM Kl 9-6 K 6-2 AB Kl-8-4 CD K l-9-4 n.o. ne Bez F 23 u/i 21/2 LM Kl 2-4 Oks. K7-2 AB Kl 8-5 CD Kl 8-1 ??? Bez F 31 u/i 22/2 LM Ne Kl ??? AB Kl 8-4 CD Kl 12-4 Bez F

Kl 9-6 28 u/27 i ot/zat snim! fotke - Vjerojatno datumi - rekla sam ukazujući na prvi red svakog upisa. - Dvadeseti veljače, dvadeset prvi veljače, i tako dalje. Rejewski je nula u usporedbi s tobom, mala – nasmiješio se. Pričekala sam pojašnjenje. Enigma? Odmahnula sam glavom. • Tijekom Drugog svjetskog rata Nijemci su upotrijebili Enigmu, elektromehanički stroj za kodiranje na bazi rotora. Rejewski je razbio kod primjenom matematičkih metoda. • Sretno ti bilo, latvijski mudracu. - Vratila sam se kutijama. I u pretposljednjoj došla do otkrića. Sadržaj kutije broj sedam podrazumijevao je stvari za radni stol ili radnu površinu. Paketi papira. Omotnice. Prazni notesi. Kemijske. Škare. Samoljepljiva vrpca. Aparatić za klamanje. Spojnice za papir. Gumice za vezanje. Klamerice. Kutija CD-a. Uklonivši vanjsko kućište, oslobodila sam diskove od središnjeg držača. Sest CD-a. Provjerila sam svaki natpis. Pet praznih, jedan s nasnimljenim podacima. I osjetila nalet adrenalina. Crnim je markerom bilo ispisano ime Helene Flynn. Nalet adrenalina lagano se povukao. Zašto? Razočaranje? Sto sam očekivala pročitati? »Neoznačen grob na otoku Dewees«? • Pete. • Mm... • Pete! Odmah je podigao glavu. Pružila sam mu CD. Namrštio se. No, baš kad mi se spremao odgovoriti, Gullet se pojavio. I njemu sam pokazala CD. • Imate li računalo na kojemu bismo mogli ovo pogledati? • Za mnom. Odvevši nas u svoj ured, spustio se u kožni naslonjač za radnim stolom, tek nekoliko centimetara manjem od košarkaškog terena. Nakon stoje otipkao nekoliko komandi, izbacio je ruku i predala sam mu CD. Ponovno je nešto utipkao. Računalo je zabrujalo učitavajući disk. Odabrao je još nekoliko tipki, a onda nas pozvao da mu se pridružimo. Pete i ja smo zaobišli stol i zagledali mu se preko ramena. Ekran je bio

prekriven sitnim kvadratićima: dokumentima u JPEG formatu. Dvaput je kliknuo na prvi i slika je prekrila ekran. Ciglena dvokatnica s vratima u sredini i panoramskim prozorima s obje strane. Ni na vratima ni na oknima nije bilo slova, niti ikakvih simbola. Nije bilo ni uličnih naziva, ni prometnih znakova, bilo čega što bi nam moglo pomoći pri lociranju zgrade. Unutrašnjost je bila nedostupna zbog spuštenih veneci-janera. Minimalna dubinska oštrina - odvratila sam. - Poprilično zrnato. Zacijelo fotografirano s udaljenosti sa zoom-objekti-vom. • Oko sokolovo - Pete je dobacio. • Prepoznajete četvrt? - upitala sam Gulleta. Nije Rainbow Row, u to sam siguran, ali mogla bi biti bilo koja. Idućih nekoliko slika prikazivalo je isto zdanje, ali iz različitih perspektiva. No, ni na jednoj nije se mogla vidjeti susjedna zgrada ili prepoznatljiva znamenitost. Otvorite ovu - dobacila sam ukazujući na sliku s muškarcem na izlazu iz zgrade. Gullet je otvorio dokument. Bio je tamnokos, prosječne visine, ali zdepaste grade, i nosio šal i kabanicu zavezanu pojasom. Nije gledao u fotoaparat, niti gaje bio svjestan. Na idućoj slici ugledali smo drugog muškarca kako izlazi. I on je bio tamnokos, ali viši i mišićaviji, vjerojatno i mladi. Nosio je traperice i vjetrovku. Ni on nije gledao u fotoaparat. Na idućoj fotki pojavila se žena. Crnkinja. S plavom kosom. Krupna. Ogromna. CD je sadržavao sveukupno četrdeset i dvije slike. Osim prvih nekolicinu, na svakoj je bilo moguće vidjeti nekoga kako ulazi u ciglenu zgradu ili izlazi iz nje. Klinac s rukom u povoju. Starac sa šeširom. Žena s bebom zavezanom za prsa. Promijenite perspektivu - predložila sam ukazujući na ikonu na alatnoj traci. Gullet je pritisnuo strelicu na desno od sitnog plavog ekrana i zastao oklijevajući. Detaljni pogled - instruirala sam ga ne želeći zvučati nametljivo. Dvaput je kliknuo na posljednju opciju i ekran se pretvorio u stupce podataka. Četvrti stupac ponudio je datume i točno vrijeme za svaki JPEG dokument. Pete je iznio očiglednu činjenicu: - Sve su fotografirane četvrtog ožujka, između osam ujutro i četiri poslijepodne. Vruća lmija s Rejewskim? - odvratila sam u bradu. Latvijski se mudrac nije obazreo na sprdnju. Gullet se vratio na thumbnail view i otvorio prvu sliku. — Znači, Cruikshank je još uvijek bio živ četvrtog ožujka. - Monotonim glasom. - I nadgledao je kuću. Ilije to netko drugi činio, pa mu je predao CD. • Ali na posljetku to i nije bitno, jer se tip ubio. - Upitno me pogledao preko ramena. - Riječ je o samoubojstvu, zar ne?

• Uzrok smrti je... - pokušala sam pronaći pravu riječ — ... složen. Naglo se okrenuo i zagledao u mene. Pete se bedrom naslonio na komodu. Menije preostao pod. Opisala sam ozljedu na Cruikshankovom šestom cervikalnom kralješku. Saslušao me bez prekida. Potom sam mu pojasnila da je istovjetna ozljeda pronađena i na kosturu koji smo Emma i ja iskopale na otoku Devvees. U oba slučaju u pitanju je bijelac u četrdesetima - zaključio je, ne toliko uzbuđenim koliko zainteresiranim tonom. Kimnula sam. • Možda je u pitanju slučajnost. • Možda. - Ali nevjerojatne li slučajnosti! Ponovno se okrenuo prema zaslonu računala. - Ako Cruikshank nije digao ruku na sebe, onda se postavlja pitanje tko mu je pomogao? I zašto? I kakva je važnost ove lokacije na fotkama? • Možda je lokacija posve slučajna - predložila sam. — Možda je objekt zanimanja netko od ljudi. • Samo je jedan CD označen - Pete je dobacio. - I nosi ime Helene Flynn. • Provjerimo preostale - odvratila sam. Sto smo i učinili, ali svi su bili prazni. • Pretražili ste sve kutije? - Gullet. —Još je jedna preostala. Ponovno smo se vratili u konferencijsku salu. Posljednja kutija nekoć je sadržavala staklenke Hellman'sove majoneze. Pete i Gullet su me promatrali kako je rastvaram. Knjige. Uokvirene fotke. Album. Trofej. Policijske uspomene. Nije bilo CD-a. Vratimo se nekoliko koraka unatrag - Gullet je dobacio, kad sam zatvorila kutiju. - Možda je Cruikshank nadgledao zgradu, a možda je to činio netko drugi. No, ako je u pitanju netko drugi, tko i zašto? I zašto se Cruikshank zainteresirao za fotke? I kako ih se dočepao? - nadovezao se Pete. Zamislila sam se na trenutak. • Postoji nekoliko mogućnosti. - Nabrojala sam ih na prste. -Jedan: Cruikshank je sam sve fotografirao. Dva: Netko mu je dao CD. Tri: Netko mu je predao čipkarticu ili smartkarticu fotoaparata. Četiri: Elektronskim se putem domogao fotki. • Dakle, nemamo pojma - Pete je zaključio. Ali zato raspolažemo jednom važnom činjenicom. Obojica su me pogledala. Kako bi skinuo slike s fotoaparata, smartkartice ili web si-tea; zaprimio email, snimio dokumente na CD, ili pogledao slike na CD-u... Prozborili su u glas: Cruikshank je morao imati računalo!

Rekla bih da je to i te kako vjerojatno. Možda čak i digitalni fotoaparat. Gulletove oči stisnule su se od bijesa. A možda mi se samo učinilo. Vrijeme je da ponovno posjetim dragog gospodina Parrota. Ukazala sam na dosjee i kutiju broj osam. — Možemo li ovo u međuvremenu uzeti? Zakačio je palac za pojas i izbacio donju usnicu. Dok su sekunde protjecale, nisam znala ne obazire li se na moju zamolbu ili je razmatra. Potom sije popravio hlače i duboko izdahnuo. Činjenica je da mi nedostaje zamjenik, a gđica Rousseau vjeruje vam toliko da vas je uposlila, pa pretpostavljam da ne može biti na štetu ako pročeprkate. Samo ne zaboravite svaki predmet zabilježiti i označiti, i potpisati da ste sve preuzeli. I ne zaboravite na mjere opreza. - Nije dovršio upozorenje. No, nije bilo potrebe reći očigledno. Ulazili smo u Mount Pleasant kad mi se oglasio mobitel. Pete je vozio. Iskopala sam ga iz torbice. Na zaslonu me dočekao nepoznat, lokalni broj. Odlučila sam ne odgovoriti na poziv, a onda promijenila mišljenje. Sto ako ima veze s Emmom? No, trebala sam se držati prvotnog instinkta. 14. Kako je, doktorice? Bila mije potrebna nanosekunda kako bili prepoznala glas. Gospodin Plankton! • Otkud vam broj? • Dobar sam, zar ne? • Ne dajem intervjue, gospodine Winborne. -Jeste li pročitali moj članak u Post and Courier? Onaj o kosturu s Deweesa? Nisam ništa odvratila. Urednica je totalno prolupala. Dala mije zeleno svjetlo za nastavak! Ponovno nisam ništa odvratila. Stoga imam nekoliko pitanja... Odlučila sam se za čelični ton kojim se služe policajci i carinici. - NE DAJEM INTERVJUE. • Potrajat će minuticu! • Ne. — Neumoljivo. • U vašem je interesu da... • Prekinut ću vezu. Nemojte mi se ponovno javiti. • Savjetujem vas da to ne činite. Još uvijek imate onaj Nikonov aparat, gospodine Win-borne? • Naravno. • Onda ja vas savjetujem da si ga ugurate u... Znam za tijelo koje ste skinuli u šumi. Bilo je to dovoljno da stanem.

Tip se zove Noble Cruikshank i radio je za policiju Charlotte. Ima krticu! • Otkud vam ta informacija? - odvratila sam ledenim tonom. • Doktorice... - Lažno razočaranje u glasu. - Dobro znate da imam povjerljive izvore. Ali mi činjenice drže vodu, zar ne? • Ne namjeravam išta potvrditi. Pete me upitno pogledao. Ukazala sam mu da gleda cestu. Ipak, nešto me muči... - Polako i zamišljeno, kao netko tko se nagledao epizoda o inspektoru Columbu. - Cruikshank je bio privatni istražitelj i drot. Vjerojatno je radio na nekom slučaju, kad je umro. Što bi moglo biti toliko šokovito da gaje natjeralo da se objesi? Tišina. • A što se tiče demografije... - Razvučenim izgovorom. -Bijelac u četrdeset i nekoj. Zvuči li vam poznato? • Keanu Reeves. Nije se obazreo. Ili to, ili me nije shvatio. - Stoga provjeravam na čemu je to Cruikshank radio kad se objesio. Jeste li došli do kakvih spoznaja? • Nemam komentara. • Ujedno me zanima veza između Cruikshanka i kostiju, koje ste pronašli na Deweesu. • Moram vas zamoliti da ništa ne objavite. Iz više razloga. • Da? Da čujem jedan. Kao prvo, ako tijelo pronađeno u šumi doista pripada Nobleu Cruikshanku, samoubojstvo teško da je vijest dana. Drugo, kao što i sami znate, Cruikshank je bivši policajac i kolege bi vam mogli zamjeriti što ga blatite. I treće, tko god se ispostavi daje žrtva, nemoralno je razotkriti informaciju o smrti prije nego se izvijesti rodbina. Razmislit ću. Sad ću prekinuti vezu, gospodine Winborne. Budete li me ponovno fotografirali, tužit ću vas. Pritisnula sam tipku za prekid. Kurvin sin! - Došlo mi je da bacim mobitel kroz vjetrobransko staklo. - Ručak? - Pete je odvratio. Kako zbog bijesa nisam bila u stanju odgovoriti, samo sam kimnula. Odmah nakon Shem Creeka skrenuo je na desno s Coleman Boulevarda na Live Oak Drive, rezidencijalnu pokrajnju ulicu s bungalovima, zaklonjenu... bome da, hrastovima zaraslim u mahovinu. Potom je uslijedilo lijevo skretanje na Ulicu Haddrell, pa još jedno i konačno smo se uvezli na šljunčano parkiralište. S druge strane parkirališta, između Wando Seafood Company i Magwood & Sons Seafoods, smjestilo se ruševno zdanje, koje kao daje sklepalo više

graditelja. »The Wreck of the Richard and Charlene« lokalni stanovnici jednostavno nazivaju »The Wreck«. Neobilježen znakovima i reklamama, spomenuti restoran vjerojatno predstavlja najbolje čuvanu tajnu Charlestona. Legenda kaže da je za uragana Huga brodarica zvana Richard and Charlene bačena na imanje vlasnika restorana i doživjevši to znakom, njegova supruga krstila je restoran u čast olupine. Sjednite i poslušajte priču... Dogodilo se to 1989, a olupina je još uvijek tamo, kao i restoran, i njegovi vlasnici s prezirom odbacuju svaki oblik reklamiranja i oglašavanja. Čak i prometne znakove. Cementni podovi; stropni ventilatori; trijemovi zatvoreni mrežastim vratima; sustav povjerenja, koji vam nudi pivo u malom hladnjaku za slučaj da ste prisiljeni čekati na stol. Formula je uspješna, a restoran uvijek krcat. U četiri i pol poslijepodne bio je neuobičajeno tih. Iako poslužuju tek u pet i pol, odlučili smo sjesti. Pa što onda? Riječ je o doista ugodnom mjestu. Sustav naručivanja jednostavan je poput jelovnika. Ponuđenim kredama u boji Pete je odabrao košaricu račića, gumbow, puding od kruha i limete, a sve u velikim porcijama. Ja sam se opredijelila za srednju porciju dagnji i dijetalnu coca colu. Njegov je izbor pao na Carolina Blonde. Južnjačka večera u najboljem svjetlu! -Gumbo je ljuto kreolsko varivo od bamije. • Da pogodim - odvratio je, kad je piće pristiglo. - To je bio onaj novinar? • Isti prokleti štakor koji mi se prokrao na otok! • Promoviranje, pa sad sudjeluje i u obradi zločina? • Izgledam ti kao referent Zavoda za zapošljavanje? Misliš da sam zadužena za tog kretena? - Još sam uvijek bila toliko bijesna da sam gotovo kreštala. Definitivno raspolaže s više informacija nego što bi trebao! • Onda mora imati doušnika. • Ozbiljno? Nemoj me...! • U redu, kako želiš. - Popio je gutljaj piva i naslonio se leđima. Nema razgovora dok se ne sredim. Kroz mrežasta vrata trijema zamijetila sam galebove kako kruže oko ribarica na doku. Njihovo veselo gibanje ispunjeno, nadom uspjelo me primiriti. • Oprosti - odvratila sam, kad smo dobili hranu. - Nisi ti u pitanju. • No problema. - Uperio je račićem u mene. - Znaš, puno novinara prati policijsku radio-frekvenciju. • I menije to palo na pamet. Možda je tako pokupio vijest o otkriću tijela, ali nije mogao saznati konkretne podatke o žrtvi! • Možda postoji uljez u mrtvozorničkom ili šerifovom uredu? • Možda. • Medu osobljem mrtvačnice?

• Moguće je. • Osim... Hushpuppy]9 mi se zaustavio na pol puta do usta. - Osim čega? A tvoja frendica Emma? Ima li možda ona nešto u planu o čemu te nije izvijestila? 19 Pržena okruglica od kukuruznog brašna. I to mi je već sinulo. Prisjetila sam se kako se založila za Winbornea tvrdeći da njegovo prisustvo na otoku ne može naštetiti. Nisam ništa odvratila, ali bio je u pravu. Zašto ne Emma? Jeli smo čavrljajući o drugim stvarima: o Katy; o ugradnji umjetnog kuka njegovoj majci; o mojima; o izletu na otok Kiawah dvadeset godina ranije. Kad sam konačno bacila pogled na sat, već je bilo 17.45h. Ooooookej. Inzistirao je da plati i platio gotovinom, jer u »dobrom starom Wrecku« još uvijek ne primaju kartice. Bi li mi pomogla da provjerim Cruikshankove dosjee? -upitao me, kad smo se dovezli kući. • Na žalost, moram riješiti preostale referate. • Ne mogu pričekati još jedan dan? Sutra moram predati ocjene, a čeka me i preliminarno izvješće o iskapanju. Tko zna što će još iskrsnuti. Izgleda da sam prepušten samom sebi. - Tužna faca. Nasmiješila sam se i lagano ga udarila o rame. - Javi se svom frendu Rejewskom! Popevši se u sobu nazvala sam Emmin broj. Javila mi se sekretarica, pa sam joj ostavila poruku. Do osam sam pregledala posljednji referat, podijelila ocjene i e-mailom poslala popis tajnici Odsjeka pri Sveučilištu Sjeverne Karoline u Charlottei. Već je pristala u moje ime osobno odnijeti formular tajniku ustanove. Ponovno sam pokušala dobiti Emmu i ponovno me dočekala ista poruka na sekretarici. Prekinula sam vezu. U deset sam sastavila kratko izvješće glede otkrića pripadnika plemena Sevvee na otoku Devvees, te iznijela mišljenje o njegovoj kulturološkoj vrijednosti. Emailom sam ga poslala u Državni ured za arheologiju i kopije Institutu za arheologiju i antropologiju Južne Karoline, kao i Povijesnom arhivu Južne Karoline i I )anu Jafferu pri Sveučilištu Južne Karoline u Columbiji. Potom sam se naslonila razmatrajući što dalje. Dickie Dupree? Tip je lasica. Ne, nije pošteno prema lasicama. Ali nalazište se nalazi na njegovoj zemlji, a moja bi procjena mogla utjecati na poteze koje će povući i, ne dao Bog, na njegovu konačnu odluku. Birdie se sklupčao na stolu, meni s lijeva.

Što kažeš, Bird? Preokrenuo se na leda i rastegao koliko je dug i širok. U pravu si. Upotrijebivši Internet, pronašla sam Dupreejevu e-mail adresu i odaslala mu kopiju dokumenta. Pete i Boyd su ponovno bili u radnoj sobi s telkom, iako je nijedan nije gledao. Ovaj puta na redu u pitanju je bio film s Bobom Hopeom. Pete je sjedio na kauču. Bose noge bile svi mu prekrižene i naslonjene na stolić, a dosje o Helene Flynn rastvoren u krilu. Unosio je zabilješke na velik žuti podložak. Boyd je ležao na boku, a stražnje je šape odložio na gospodarevo koljeno. Malena kutija s dosjeima i osam velikih bile su poslagane jedna do druge na prozorskoj dasci. Tip na ekranu opisivao je zombije kao stvorenja s mrtvim očima koja slušaju naredbe ne znajući što čine i ne mareći. • Poput Demokrata? - Hope je odvratio. Pete je zabacio glavu i prasnuo u smijeh. • Ne vrijeđa te? Humor je humor — odvratio je, iako velik pobornik Demokratske stranke. Boyd je rastvorio sneno oko i ugledavši me na pragu, skliznuo na pod. Pete je kemijsku uperio prema televizoru. — U ovom je najkrvaviji! Kako se film zove? - Kad smo se upoznali, kao i tijekom i prvih godina braka, stari filmovi bili su nam velika strast. Ghost Breakers. Nije li to onaj o bandi Bowery Boys? Zatulio je simulirajući zvuk za netočan odgovor. — Neee, krivo! To je Ghost Chasersl Nisam se mogla suzdržati od smijeha. Tako prirodna reakcija. I zamijetivši kako mu svjetiljka ublažava crte lica, iznenada sam shvatila. Iako smo već neko vrijeme razdvojeni, iako ne živimo zajedno, nije protekao nijedan dan da ga se, bar na trenutak, nisam prisjetila. Smijeh mije zamro na usnama. • O čemu se radi? — upitala sam neutralnim tonom glumeći nezainteresiranost. • Paulette Goddard je naslijedila dvorac opsjednut duhovima, a Hope izbacuje tipične fore. Imaš li uspjeha s onim šiframa? Odmahnuo je glavom. S prozorske sam daske pokupila Cruikshankove stvari i smjestila se na kauč. Rastvonvši kutiju među nogama, stala sam prekopavati. Prvo što sam izvadila bio je trofej sa sitnom figurom bejzbol-lgrača. Na pločici drvenog postolja pisalo je: LIGA ŠAMPIONA, 24. LIPNJA 1983. Odložila sam

ga na stolić. Potom sam izvukla bejzbolsku lopticu prekrivenu potpisima. Odložila sam je do trofeja zapitavši se jesu li predmeti povezani. Misli su mi odlutale. Cruikshank je igrao u ligi? U kojoj ekipi? Na kojoj poziciji? Jesu li uvijek bili dobri, ili je taj trofej samo jednosezonski uspjeh? Kako je bilo tog lipanjskoj dana? Vruće? Kišovito? Je li rezultat bio neizjednačen? Je li tada njegov tim pobijedio zahvaljujući jednom jedinom, sa strepnjom iščekivanom, pogotku? Je li on sudjelovao u pobjedničkom trku i zabio odlučujući bod? Jesu li ga suigrači potapšali po leđima? Jesu li svi otišli na pivo i prošli još jednom cijelu utakmicu? Je li se prisjećao tog trenutka u idućim godinama u društvu burbona? Je li ponovno zamišljao lopticu kako leti, osjetio palicu u rukama, načuo udarac kad se odbila s ključnog mjesta? I iskazao divljenje prema životu koji gaje pošteno nasanjkao? Hope je na ekranu nastavio s duhovitim doskočicama. — Cure me zovu znanstvenikom, jer svaki puta kad zaplešem, ostvarim napredak. Pete je prasnuo u smijeh, a ja sam izvadila dvije uokvirene fotke iz Cruikshankovih stvari. Prva je prikazivala uniformirane vojnike kako se smiješe obgrlivši se oko ramena. Vlasnik fotke bio je posljednji s lijeva. Proučila sam maleno lice. Kosa mu je bila kratka i škiljio je, vjerojatno zbog sunca. Crte lica bile su mu nježnije, ali već su tada ukazivale kakav će biti kad ostari. Novi val pitanja. Je li odslužio vojsku ili je bio u Narodnoj gardi? Bio bi premlad za Vijetnam. Gdje je služio? Druga uokvirena fotka prikazivala je muškarce u tamnim uniformama poslagane u formalne, pravolinijske redove. Pretpostavila sam daje u pitanju njegova generacija diplomanata na Policijskoj akademiji. Okrugla metalna limenka sadržavala je policijske uspomene. Značke različitih policijskih jedinica u kojima je služio. Šareno ordenje, najvjerojatnije nagrade za rad. Duplikat značke. U smedem rebrastom fasciklu pronašla sam diplomu Policijske akademije, nekoliko potvrda specijaliziranih tečajeva .za obuku, i nove fotke. Na jednoj se Cruikshank rukovao s visokim policijskim dužnosnicima; na drugoj je bio u društvu trojice u odijelima; na trećoj su on i policajac stajali ispred crkve s Billijem Grahamom. Još sam prokopala. Upaljač zippo s logotipom Policijske uprave Charlotte-Meckenburg. Lanac za ključeve. Džepni nožić. Kopča za kravatu s istim logotipom. Značka spomenute uprave. Lisice. Ključevi. Cifrasta podvezica. Stara vojnička kopča za pojas. Ofucana futrola pištolja. Speed loader za revolver.

Sve je završilo na stolu. Na dnu kutije nalazili su se knjiga i nekoliko omotnica. Odabravši veću, smeđu, raspetljala sam vrpcu i istresla sadržaj u krilo. Fotke. Zrnate i već smeđkaste na rubovima. Pokupila sam ih i stala pregledavati. Na svakoj ista plavokosa žena. Prćast nos, pjege, klasična faca iz Male kuće u preriji. Na nekim fotkama sama, na drugima s njim; na nekolicini oboje dio veće skupine. Božična zabava. Skijanje. Piknik. S obzirom na frizuru i odjeću, pretpostavila sam da su snimljene krajem sedamdesetih ili početkom osamdesetih. Provjerila sam poleđinu svake, ali samo je na jednoj nešto bilo napisano. Na njoj su ležali jedno do drugoga na prostirci, oboje u kupaćim kostimima, naslonivši se bradama na šake. Pročitala sam tekst. Noble i Shannon, Myrtle Beach, lipanj 1916. Podigla sam posljednju fotku. Noble i Shannon, nasmiješeni kao da će svijet zauvijek ostati mlad. No, ja se nisam nasmiješila. Po tko zna koji puta ponovno sam se u mislima vratila na zastrašujuće mračno mjesto. Gledali su jedno u drugo, ispruživši ruke i ispreplevši prste. Ona u bijeloj ljetnoj haljinici, sa cvijećem u kosi; on u svijetlopla-voj jakni. Iznad njihovih glava transparent, a na njemu: »Kapelica za vjenčanja Viva Las Vegas«. Ispred njih, najednom koljenu i praveći grimase za fotoaparat, lažni Elvis sa sunčanim naočalama, u šljokičavom kombinezonu od bijelog satena. Zagledala sam se u fotku. Trenutak rođenja ukletog braka. Nekoć brižno čuvana uspomena pretvorila se tek u uspomenu u staroj smeđoj omotnici. Oči su mi odlutale prema Peteu i osjetila sam kako mi suze naviru. Prisilila sam se odmaknuti pogled. I ponovno ga spustila na Cruikshankove stvari. Nije bilo utjehe. Svi ti predmeti predočavali su život muškarca koji je uživao u prijateljstvu; koji je služio svojoj domovini; koji je bio policajac i igrao bejzbol; koji se oženio. No, koji je, unatoč svemu, odabrao okončati taj život. Ili...? Pogled mi je pao na fotku s Myrtle Beacha. Shannon i Noble. Izgubljen brak. Izgubljen život. Netko je na ekranu upitao Hopea smatra li da će Goddardova prodati dvorac. Moj je savjet zadržati dvorac i prodati duhove. Peteov smijeh probio mi se kroz oklop lažne nonšalantnosti. Koliko se puta smijao tako zajedno sa mnom? Koliko je puta klaunirao? Kupovao mi cvijeće kad nismo imali novaca? Otplesao ples u donjem rublju kad sam bila bijesna? Zašto se taj smijeh izgubio? Kada? Gledajući u srcolomnu zbirku sjećanja pred sobom, propast Cruikshankova braka sa Shannon jednostavno me shrvala. Kao i njegova smrt. Kao i

katastrofalna propast mojeg braka. I silina osjećaja koji su se previrali u meni. Slomila sam se i otežano dišući ustala. Tempe? - Pete je zbunjeno dobacio. Posrnula sam preko Cruikshankove kutije i pojurila iz sobe ne znajući kamo idem. Zrak. Ocean. Zvijezde. Život. Rastvorila sam ulazna vrata i sletjela niz stube. Pete me slijedio. U prednjem dvorištu zgrabio me za rame, okrenuo i prigrlio. Hej, sve je u redu! — Pomilovao me po kosi. Isprva sam se odupirala, a onda ipak predala i prislonivši obraz na njegova prsa prepustila suzama. Ne znam koliko sam dugo tako stajala jecajući, ni koliko je dugo on ispuštao utješne zvukove. Nekoliko sekundi, a možda i nekoliko svjetlosnih godina poslije, vozilo se pojavilo na Ocean Driveu, zastalo i potom skre-nulo na prilaz kući. Podigla sam pogled. Srebrno-bijela mjesečina osvijetlila je unutrašnjost razotkrivajući vozača. Zaustavilo se. Jeep? Mali terenac? Osjetila sam kako se Pete ukočio, kad su se otvorila vrata s vozačke strane. Muškarac je izašao i zaobišao prednji branik. Primijetila sam da je visok i mršav. I još nešto. Oh, Bože! A onda se ukrpio ostajući tek silueta pod prednjim svjetlima. Srce mi je poletjelo u grlo. Prije nego sam ga uspjela zazvati, vratio se za upravljač i vozeći unatraške pojurio niz prilaz. Snop prednjih svjetala napravio je širok luk, gume su zaškn-pale, a stražnja svjetla pretvorila se u sitne crvene mrlje. 15. Srce mije panično tuklo. Pojurila sam stubama preskačući po dvije odjednom, uletjela u kuću, zgrabila mobitel i pritisnula tipku za brzinsko biranje. Telefon je odzvonio četiri puta, a onda se uključila sekretarica. Dočekala me poruka na engleskom i francuskom. Ponovno sam pokušala i promašila, jer su mi prsti drhtali. Još jednom. Isti rezultat. -Javi se, do vraga! Tko je to bio? - Pete me slijedio dok sam se prešetavala iz sobe u sobu, a Boyd se vucarao za njim. Kad sam treći puta pritisnula tipku sa slovom R, mehanički me glas izvijestio da je pretplatnik kojeg zovem trenutačno nedostupan. Samo izvoli! Isključi se!

Bacila sam mobitel, a on se odbio od kauča sletjevši na pod. Boyd je dojurio kako bi ponjušio omražen mi predmet. Slušam. - Pete je dobacio kao daje psihijatar koji pokušava primiriti histeričnog pacijenta. — Tko je to bio? Nekoliko dubokih udisaja. Polako. Okrenula sam se i pogledala ga. Andrew Ryan. Trenutak prelistavanja mentalnog adresara. - Policajac iz Qubeca? Kimnula sam. • Zašto bi se pojavio i zbrisao bez riječi? • Vidio nas je zajedno. Malo matematike. - Znači, vas dvoje ste... — Podigao je obrve, ukazao na mene, a onda prema prilazu na kojemu se Ryan nedavno zatekao. Kimnula sam. • Misliš da je tako gadno izgledalo? • A što ti misliš? Još sam dvaput pokušala, no mobitel mu je ostao isključen. Robotskim automatizmom obavila sam toaletu pred spavanje. Mlijeko za čišćenje lica. Hidratantna krema. Zubna pasta. Nismo brucoši koji su netom prohodali, rekla sam si. Odrasle smo osobe. Razuman je čovjek. Pojasnit ću mu i nasmijat ćemo se svemu. Oboje. Ali hoće li mi Monsieur Macho pružiti priliku? Ležeći u krevetu, osjetila sam kako me sumnja stišće u želucu i bila mije potrebna čitava vječnost da utonem u san. Do devet idućeg jutra poželjela sam pak isključiti vlastiti mobitel. Netočno. Došlo mije da ga zdrobim, i onda plastične i metalne komadiće bacim u kanalizacijski sustav neke udaljene zemlje Trećeg svijeta. Bangladeš, na primjer. Ili možda jednu od onih čije ime završava na stan. Prvi sam poziv zaprimila u 07.55h. • 'Jutro, gospodo. Dickie Dupree pri aparatu. Toliko o južnjačkoj uglađenosti. • Upravo sam pročitao e-mail. • Rano ste ustali, gospodine Dupree. • Zaprimio sam izvješće i sad me čeka obračunavanje s čoporom glupih birokrata. • Nema na čemu, gospodine. Mislila sam da će vam biti drago. • Ono što mi nikako nije drago jest da ste ovima u glavnom gradu rekli da na svojoj zemlji imam neprocjenjive relikvije. Nisam im baš to rekla. Ali tako ispada. Vaše izvješće može odgoditi radove, a odgoda radova mi može nanijeti zastrašujuću štetu.

• Žao mi je ako moje otkriće negativno utječe na vaš projekt - odvratila sam. Menije posao podastrijeti činjenice. • Ova će država otići k vragu zbog takvih sranja. Ekonomiji prijeti propast; ljudi vrište da nema posla i da nemaju gdje živjeti; ja im nudim posao i podižem pristojne stambene objekte, a što dobivam zauzvrat? Ovakva sranja! Na otoku Dewees podizao je, doduše, milijun dolara vrijedne kuće na plaži za bogate. No, nisam to istaknula. • A sad će neka šupljoglava budala s hrpom diploma doći ovamo i izjaviti da mi je teren nekakva zaštićena baština! • Žao mije ako vas moje izvješće dovodi u nepriliku. • U nepriliku? Tako to doživljavate? Pitanje se činilo retoričnim, pa nisam odgovorila. Vaše me uplitanje bacilo u pravi pakao! Ponovno sam se poslužila čeličnim tonom. — Mogli ste zatražiti procjenu kulturološke vrijednosti prije nego ste odlučili graditi. Vidjet ćemo koga će snaći neprilike, gđice Brennan. I ja imam prijatelje, ali za razliku od vaših, oni nisu intelektualci-birokrati! I rekavši to, prekinuo je vezu. Ostala sam sjediti neko vrijeme razmatrajući njegove posljednje riječi. Zar ta mala žaba krastača implicira da će unajmiti nekoga da me nauči pameti? Naravno. Mogao bi, primjerice, odaslati Pukovnika da me izglode do smrti. Doduše, bilo bi glupo i neučinkovito zlostavljati me, jer time neće razriješiti nastali problem. Nazvala sam Ryana. Mobitel mu je još uvijek bio isključen. Odbacivši prekrivač, uputila sam se prema kupaonici. Idući poziv zaprimila sam u osam i petnaest, dok sam u kuhinji ispijala kavu i tamanila jedan od Peteovih muffina od brusnica i pinjola. Brusnice i pinjoli? I ja sam se odmah zapitala, ali nije bilo pogreške. Dvaput sam pročitala etiketu. Birdie je grickao male smeđe kuglice u zdjeli, a Boyd bio u modusu preklinjanja, spustivši mi njušku na koljeno. Ne lomite kosti • Ovdje Gullet. • Dobro jutro, šerife. Poput Dupreeja, i on je preskočio uvod. - Upravo sam bio kod Parrota. Trebalo mu je malo pobuditi sjećanje, ali gospodin se uspio prisjetiti jedne kutije koja možda nije završila s ostalima. Nalaze li se možda u njoj računalo i fotoaparat? Nije bio precizan glede sadržaja. Nejasno se prisjeća da je u pitanju elektronička oprema. • A što se moglo dogoditi toj zalutaloj kutiji?

• Čini se daju je njegov sin slučajno odnio. • Ta današnja djeca! Dao sam mu sat vremena da riješi stvar sa sinom i obećao se javiti kad se čuje s njim. Nazvala sam Emmu, no javila mi se njezina nasnimljena verzija. Ponovno sam pokušala dobiti Ryana. L'abonne que vous tentez dejoindre... - Mobilni pretplatnik kojeg pokušavate dobiti... Došlo mije da se probijem na drugu stranu i zadavim ženu. Na oba jezika! Pokušala sam još jednom u osam i pol, i onda u osam i četrdeset pet. Ništa. Prekinula sam, a neugodan predosjećaj još uvijek mije stezao želudac. Gdje lije nestao? I zastoje, uostalom, došao? I još pritom tajio dolazak. Prati li nekoga? Ili me namjerno htio uhvatiti s Peteom? U devet sam drugi puta nazvala Emmu i opet mi se javila automatska sekretarica. Ista snimka zatražila je moje ime i broj. Čudno, pomislila sam, ispirući i odlažući šalicu u perilicu posuđa. Dvaput sam je nazvala prethodnu noć, u šest i osam, i dvaput tog jutra. Nije JOJ slično ne odgovoriti na poruku. Osim toga, zna da sam doista zabrinuta za njezino zdravlje. Bilo mije poznato da često prati pozive i izbjegava razgovore, ali meni to nikad nije učinila. Bar sam tako vjerovala. Istina, kad god sam se prepustila normalnom životu, rijetko sam joj se javljala. Zar sada izbjegava moje pozive jer me blizina čini prijetnjom? Jer sam joj naporna? Možda zabrinutošću u njoj budim nelagodu? Možda joj je žao što mi se povjerila. Ili me izbjegava kako se ne bi morala suočiti s bolešću? Ili joj je loše? Donijela sam odluku. Prešavši kuću do Peteove sobe, nagnula sam se prema vratima. • Pete? • Znao sam da ćeš pokucati, slatkice. Daj mi minutu da zapalim nekoliko svijeća i stavim Barrvja Whitea! Kako ga čovjek ne bi volio! Moram provjeriti stoje s Emmom. Vrata su se rastvorila. Bio je zamotan u ručnik, a polovica lica bila mu je prekrivena kremom za brijanje. • Ponovno me ostavljaš? • Oprosti. - Dvojila sam reći mu za Emminu bolest, ali sam ipak odlučila da bi time iznevjerila njezino povjerenje. - Nešto je iskrsnulo. Znao je da okolišam. - Ako mi priznaš o čemu je riječ, morat ćeš me i ubiti, zar ne? Nešto tog tipa.

Podigao je obrvu. - U kontaktu si s francuskom Legijom stranaca? • Ne. - Promijenila sam temu. - Gullet me nazvao. Parrotov klinac je vjerojatno uzeo Cruikshankovo računalo. • Misliš da će nam ga dati kako bismo mogli provjeriti hard drivel ~ Vjerojatno. Šerif nije baš tehnoman, a ionako je rekao da mu nedostaje ljudi. Emma se potrudila da me smatra dijelom tima. Manje-više. Izvještavaj me. Hoćeš li moći napuniti mobitel i nositi ga sa sobom? Vjerojatno je bio posljednja osoba na svijetu koja je kupila mobitel. Na žalost, taj odvažan korak u svijet bežične komunikacije doživio je vrhunac u trenutku kupovine, jer bi svoj Black Berry obično ostavio isključenog na toaletnom stoliću; ili ga zaboravljao u džepu ili pretincu auta. Odrješito je odsalutirao. - Osigurat ću i održavati aparat, zapovjednice! - I budi nemilosrdan prema GMC-u, odvjetnice - odvratila sam. Ispostavilo se da sam mogla i bolje birati riječi. Emma je posjedovala imanje u stilu starog Charlestona, kojemu su još samo nedostajale podsuknja i krinolina. Dvokatnica je bila boje breskve s bijelim ukrasima i dvostrukim trijemovima, a smjestila se na parceli zatvorenoj ogradom od kovanog željeza. Divovska magnolija zaklanjala je sitno prednje dvorište. Bila je u pregovorima o kupnji kuće, kad smo se upoznale. Zaljubila se u obrađeno drvo, vrtove, lokaciju na Ulici Duncan, svega nekoliko minuta od Sveučilišta i kompleksa Medicinskog fakulteta. Iako je u to doba nije nikako mogla priuštiti, bila je presretna kad je ponuda prihvaćena. Dobar tajming. U godinama koje su uslijedile cijene posjeda na području Charlestona astronomski su skočile i njezina je kriška povijesti vrijedila čitavo bogatstvo. No, odbijala ju je prodati. Iako joj mjesečna primanja u međuvremenu nisu porasla, uspijevala je preživljavati ne trošeći novac gotovo ni na što drugo nego na kuću i hranu. Cjelonoćna kiša lišila je grad prijevremenog oklopa mučne vrućine. Zrak je gotovo bio svjež kad sam otvorila kapiju, a pojedinosti izronile kao pod povećalom. Škripa zahrđalih šarki; ispucan cement nad vijugavim korijenjem magnolije; u vrtu opojni oleander, Trachelospermum jasminoides, indijski jorgovan i kamelija. Otvorila je vrata odjevena u kućnu halju i papuče. Koža joj je bila boje tijesta, usnice suhe i popucale, a masni pramenovi objesili se ispod marame s indijanskim uzorkom. Pokušala sam prikriti šok. - Hej, curo... - Upornija si od pop-up prozorčića na Internetu. Ali ne prodajem proizvode kojima bi dragom mogla uvećati penis. Već imam povećalo. - Smogla je slabašan osmijeh. - Uđi. Odmaknula se,

a ja sam je mimoišla ulazeći u foaje. Miris bora i sjajila za drvo zamijenio je opojni miris cvijeća. Unutrašnjost kuće bila je baš onakva kakvom sam je zamišljala. Dvostruka vrata od mahagonija preda mnom izlazila su na prostran hodnik, s desna se ukazivao velik salon, a ograđeno stubište zavijalo s lijeve strane. Baluchijevi i Shirazovi sagovi svugdje su prekrivali blještave drvene podove. Čaj? - upitala me. Svaka pora tijela odisala joj je iscrpljenošću. Ako mi dopustiš da ga spravim. Dok sam je slijedila, preletjela sam pogledom kuću. Bio je dovoljan jedan pogled da shvatim kamo joj odlazi novac. Svugdje oko mene primjerci pokućstva iz razdoblja prije nego su očevi Sjedinjenih Američkih Država umočili pera u tintu. Bude li joj ikad potrebna gotovina, prodaja antikviteta mogla bi je održati na životu cijelo tisućljeće. Aukcijskoj kući Christie's trebali bi mjeseci za izradu kataloga! Odvela me u kuhinju veličine manjeg dućana i odmah sjela za okrugli hrastov stol. Kad sam pristavila čajnik s vodom i izvadila vrećice, ispričala sam joj za Cruikshankove kutije. Saslušala me bez komentara. Mlijeko i šećer? - upitala sam točeći kipuću vodu u lončić. Ukazala je na porculansku pticu na pultu. Donijela sam je i izvadila tetrapak iz hladnjaka. Pustila sam je da pijucka i u potpunosti je izvijestila o događanjima. Nestalo računalo. Slike na CD-u. Stare frakture na dva cervikalna kralješka. Postavila mije nekoliko pitanja i sve je bilo u prijateljskom tonu, dok nisam promijenila temu. Zašto mi ne odgovaraš na pozive? Pogledala me kao da sam klinac na semaforu koji moli da joj opere vjetrobran. Nije znala treba li mi reći »hvala« ili »gubi se«. Proteklo je nekoliko sekundi. Pažljivo odloživši šalicu na stol, učinilo mi se da donosi odluku. • Bolesna sam, Tempe. • Znam. • Ne reagiram na terapiju. • I to znam. Zadnja me runda pošteno dotukla. - Okrenula je lice, ali prekasno. Prepoznala sam joj bol u očima. - Nisam u stanju obavljati posao. Nisam mogla raditi ni u ponedjeljak, ni danas. Nisam u stanju identificirati najobičniji kostur. Kažeš da raspolažemo truplom bivšeg policajca koji možda nije počinio samoubojstvo, a što ja činim? Kod kuće spavam. Doktorica Russell je rekla da bi mogla biti iscrpljena. Gorko se nasmijala. - Nije ovdje i ne može me vidjeti kako

umirem od boli. Krenula sam se buniti, ali je podigla ruku. • Neće mi biti bolje. Moram se suočiti s tim. - Ponovno je podigla glavu, i onda se zagledala u šalicu. - Moram misliti na osoblje i zajednicu koja me odabrala da joj služim. • Ne moraš još donositi nikakve odluke. — Osjetila sam kako su mi se usta sasušila. Zvonca su veselo zaplesala na vjetru ne znajući za bol s druge strane stakla. Ali uskoro ću morati - potiho je odvratila. Odložila sam šalicu. Čaj se rashladio. I ostao je netaknut. Daje upitam? Zvončići su nježno zazvečali. Zna li ti sestra? Ponovno mije presrela pogled. Usnice su joj se rastvorile i pomislila sam da se sprema poslati me k vragu, zabraniti mi da se miješam i upozoriti da brinem svoju brigu. Umjesto toga, samo je odmahnula glavom. • Kako se zove? • Sarah Purvis. - Jedva čujno. • Znaš li gdje živi? -Udana je za liječnika u Nashvilleu. • Želiš li da stupim u kontakt s njom? • Nije joj stalo. Odgurnula se od stola i prišla prozoru. Krenula sam za njom i postavivši joj se iza leđa, spustila ruke na njezina ramena. Nekoliko trenutaka obje smo šutjele. — Obožavam sadarku. — Gledala je nasad delikatnog bijelog cvijeća u vrtu. — Prodaju je cvjećarke. I ono tamo. — Ukazala je na nahrupinu zelenih i bijelih stabljika iz čijeg je vrha izbijalo dugačko, nježno lišće. — Znaš kako se zove? Odmahnula sam glavom. — Zečje uši. Nekoć se od toga spravljao čaj i smatrao najboljim lijekom protiv prehlade u nizinskim predjelima Karoline. Ljudi sa sela još uvijek ih puše kad boluju od astme. Drugo je ime Life-Everlasting. Zasadila sam ga kad... Duboko je i nesigurno udahnula. Iako me stegnulo u grlu, uspjela sam tiho i ujednačeno prozboriti: — Dopusti mi da ti pomognem, Emma. Molim te. Prošla je jedna sekunda. Pa još jedna. Ne okrenuvši se, kimnula je glavom. — Ali ne zovi mi sestru. — Duboko je udahnula i izdahnula. - Ne još... Dok sam se vozila od njezine kuće, emocije su mi se nastavile boriti u glavi: strah vezano za odnos s Ryanom; isfrustri-ranost zbog neriješenih slučajeva; zabrinutost za Emmu; bijes zbog vlastite nemoći. Nastavljajući se probijati veličanstvenim i osunčanim jutrom, progutala sam i

strah, i bijes i sumnju, i pretvorila ih u nešto posve drugo. Nešto pozitivno. Možda ne mogu posegnuti u Emminu koštanu srž i obnoviti život koji joj oduzimaju njezine vlastite stanice, ali zato mogu prionuti poslu i olakšati je bar tih briga! Nastavit ću s radom kako bih pripomogla da se razriješe oba slučaja! Tvrdoglava odluka izrodila mi se u srcu. Istodobno nizinski su se predjeli ponovno pripremali odati tajnu. Još jedno tijelo bit će otkriveno u iduća dvadeset četiri sata, no ono neće podastrijeti samo kosti. 16. Tek donesena odluka vratila me do Medicinskog fakulteta. Zašto? Ništa mi drugo nije palo na pamet. Zatekavši tehničara u mrtvačnici, pojasnila sam tko sam te da radim uz odobrenje mrtvozornice. Potom sam zatražila slučajeve MS2006020277 i MS-2006020285. Kad su stigla kolica, izvukla sam šesti kralježak iz Cruikshankovog kostura, ali i kostura pronađenog na otoku Dewees, te oba prinijela mikroskopu. Brzinska provjera potvrdila je da je obrazac ozljeda isti na obje vratne kosti. O. K. Sto posto sam sigurna. A uzrok? Veza između slučajeva? Opet sam se zamislila. Potom sam se prebacila na zemlju koju je Topher pokupio iz groba na Deweesu. Zašto? Jer nisam znala što drugo. Odloživši pravokutnu posudu od nehrđajućeg čelika u sudoper i prekrivši jemrežom, izvukla sam jednu od tri crne plastične vreće za smeće u podnožju kolica s posmrtnim ostacima žrtve s Deweesa. Rastvorila sam je, istresla hrpicu zemlje i lagano protresla mrežu. Pješčano tlo profiltriralo se ostavljajući za sobom kamenčiće, ljuske puževa, komadiće Astrophytum asteriasa, zvjezdača, mekušaca i rakova. Provjerivši otpad pod povećalom, bacila sam ga i ponovno natresla hrpicu zemlje. Ponovno kamenje i djelići podmorja. Dok sam posezala za drugom vrećom, jedna mije sitnica iznenada privukla pažnju. Zakopala se u slomljenu ljusku puža, i gotovo je uopće nisam zamijetila. Neka vrsta vlakna? Niti? Upotrijebivši kliješta, izvukla sam puža i spustila ga na rukavicu dlana. Ljuska stvorenja bila je duljine do tri centimetra, smeđa i zavojita, ali okruglija i plosnatija nego one koje sam bila naviknuta viđati na plaži. Vratila sam se kolicima i provjerila Topherovu naljepnicu. Vreća koju sam odabrala sadržavala je zemlju koja je okruživala kosti. Prebacivši se na pult sa strane, pažljivo sam izvukla vlakno iz ljuske, smjestila ga nasred predmetnog stakalca, i prekrila sitnom staklenom pločicom. Potom sam stakalce ubacila u mikroskop i nagnula se nad okular. Predmet se ukazao u vidu nejasne zaobljene linije. Okrećući gumb uspjela sam

ga izoštriti. Trepavica. Crna trepavica. Iznenada mi se oglasio mobitel. Pozivni broj bio je osam-tri-četiri. Nije Ryan. Razočarana, svukla sam rukavicu i javila se. — Tempe Brennan. — Ovdje Gullet. Našao sam dellov latitude laptop i digitalni foto-aparat marke pentax optio 5.5. — Zacijelo je u pitanju bio nesporazum? — Tako je. Parrot stariji zdušno se ispričavao, a i Parrot mlađi je bio pogođen. — Što sada? — Fotoaparat je prazan. Ili Cruikshank nije ništa ostavio na njemu, ili je Parrot mlađi zbrisao sve kako bi se zaštitio. Računalo je pak zaštićeno lozinkom. Neko smo se vrijeme poigravali, ali bezuspješno. • Mogu lija pokušati? Uslijedila je stanka. • Imate iskustva s tim stvarima? — Da - samouvjereno sam odvratila. Istina je da oduvijek koristim lozinke na svojem PC-u, ali to ne znači da sam Sherlock Holmes, kad je u pitanju njihovo razbijanje. Štoviše, nikad nisam provalila ni ujedno računalo. Nekoliko sam sekundi osluškivala sablasnu tišinu, a onda konačno: Nije na odmet. Gđica Rousseau vam vjeruje, a moji zamjenici večeras ionako imaju drugih zaduženja. — U mrtvačnici sam. Navratit ću za sat vremena. Preostala zemlja nije izrodila ništa zanimljivo. Baš sam zave-zivala posljednju vreću, kad se pojavio. Na pult sa strane odložio je plastični zavežljaj. Potom je pre-savio sunčane i zadjenuo ih nožicom za džep na prsima. Na trenutak mu se pogled zadržao na kolicima do mojih leda. — Gđica Rousseau je ovdje? — Morala je nešto obaviti - odvratila sam. — Pogledajte ovo. Prišao je mikroskopu. Ubacila sam kralježak s frakturom. Pogledao gaje bez komentara. Potom sam ubacila drugi. Ispravio se i podigao glavu. Pojasnila sam mu da prvi potječe od Cruikshanka, a drugi od nepoznate osobe pronađene na Devveesu. U oba slučaja napukla je vratna kost. - Izgovorio je to s ravnodušnim, razvučenim izgovorom, gotovo kao da se dosađuje. — Tako je. Kako? — Ne znam. Ubacivši stakalce sa trepavicom, pozvala sam ga da još jednom baci pogled.

— A u što to škiljim? U trepavicu. Nakon nekoliko sekundi ponovno mi je uputio bezizražajan pogled. Potječe s Deweesa - nadodala sam. Pet milijardi ljudi živi na Zemlji. Koliko je to milijardi trepavica? — Ova je iskopana šezdeset centimetara ispod površine, u zemlji direktno povezanoj s truplom. Izraz lica nije mu se promijenio. I crna je - nastavila sam. - Tip s Devveesa imao je svijetlo-plavu kosu. -Je li moguće da pripada nekom od vaših kopača? Odmahnula sam glavom. Obojica su presvijetli. Podigao je čupavu obrvu za mikromilimetar. Jesu li trepavice pogodne za DNK analizu? Za mitohondrijalnu — ispravila sam ga. Nije reagirao. Riječ je o tipu DNK koji se prenosi s majčine strane. - Iako isuviše pojednostavljeno, bilo je zadovoljavajuće. Kimnuo je, prišao pultu, i iz zavežljaja izvukao obrazac za preuzimanje dokaza. Pridružila sam mu se, navela datum i potpisala, nakon čega je otrgnuo kopiju i predao mije. Presavivši obrazac, ugurao gaje u unutrašnji džep jakne i ponovno bacio pogled na kolica. -Jeste li pronašli išta što bi te tipove moglo povezati? -Ne. • Osim što su obojica uspjela slomiti vrat. • Osim toga. Ako su povezani, onda imamo dvostruko umorstvo. Hipotetski govoreći, naravno. • Tako je, hipotetski govoreći - složila sam se. • Serijski ubojica? Slegnula sam ramenima ukazujući da je moguće. - Ili su se njih dvojica možda poznavala. -Da? Možda su posvjedočili nečemu zbog čega su obojica umrli. Nije ni trepnuo. • Možda su bili uključeni u nešto. • Kao, na primjer? -Drogu. Krivotvorenje. Otmicu Lindberghova djeteta. • Hipotetski govoreći, naravno. • Naravno. Moj glavni zamjenik iz specijalnih operacija locirao je ustanovu. Zbunjeno sam ga pogledala. • S Cruikshankovog CD-a. S fotki. Kaže daje riječ o klinici za siromašne u Ulici Nassau. • Tko je vodi? - upitala sam konačno shvaćajući o čemu govori.

• GMC. • Herron i njegovo jato? Isuse! Je li to možda ona klinika na kojoj je Helene Flvnn radila? • Gle, jasno mije da vašeg momka zanimaju ti momci, ali diploma Pravnog fakulteta ne čini ga policajcem u mojem gradu. Ako je riječ o umorstvu, a ja još nisam rekao da jest, ne želim da mi tip u kaubojkama straši potencijalne osumnjičenike. Učinilo se besmislenim napomenuti da mi Pete nije ni momak, ni da posjeduje kaubojke. Izbacio je prst upozorenja. - Držite ga na uzdi. Krenu li stvari nizbrdo, ja ću naribati. • Hoćete li provjeriti kliniku? • Trenutačno nemam povoda da to učinim. Kucnuo je prstima po računalu. - Pronađete li lozinku, javite mi se. U protivnom, prosljeđujemo računalo SLED-u. - South Carolina Law Enforcement20. Ne znači li to da ćemo još dulje čekati? Vratio je sunčane naočale na nos. - Potrudite se, gospođo. Kad je otišao, nazvala sam Emmu. Rekla mi je da ostavim trepavicu i puža, pa će ona reći Lee Ann Miller da ih pokupi i otpošalje u državni krim-laboratorij. Fotografirala sam frakturu kralježaka, spremila trepavicu i ljusku u vrećicu, otpremila ih i izvijestila tehničara da sam gotova. Kad sam bacila pogled na sat, bilo je 14h. Krenula sam kući. Putem sam nazvala Peteov BlackBerry. Nije bilo odgovora. Kakvog li iznenađenja! Toliko sam bila nabrijana da probijem Cruikshankov hard drive da nisam svratila na ručak. Došavši »kući«, Boyda sam izvela na cestu, na kratku, ali zdravu šetnju, i onda si spravila sendvič od šunke i sira, i smjestila se za kuhinjski stol. 20 Policija Južne Karoline. Laptop se oglasio kako su se Windowsi podizali, ekran poprimio plavu boju, a kursor konačno zatreptao iščekujući dopuštenje za pokretanje osobnih postavki. Započela sam s uobičajenim lozinkama: 123123. 123456. 1A2B3C. Lozinka. Otvori. Ništa. Cruikshankovi inicijali? Rođendan? Ustala sam i izvukla AFIS-ov ispis koji mije Emma dala. Noble Carter Cruikshank. Utipkala sam NCC, CCN, i različite kombinacije inicijala, pa s datumom rođenja i bez njega, normalnim i obrnutim redoslijedom. Preokrenula sam svaku riječ i potom prerazmjestila skupine slova. Pa sam brojke zamijenila

slovima, a slova brojkama. No, kursor se nije pomaknuo. Policijska uprava Charlotte Mecklenburg. Pokušala sam svaku kombinaciju koristeći kraticu CMPD u kombinaciji s imenom i prezimenom, i datumom rođenja. Ništa. Shannon. No, nisam joj znala ni krsno ime ni prezime. Kad su se vjenčali? Nisam imala pojma. Na fotki s plaže pisalo je »srpanj 1976.« Pokušala sam nove kombinacije. Ništa. Kursor nije nasjeo. Bejzbol. Izvadila sam kutiju i izvukla trofej. 24. lipnja 1983. Datum rođenja. Datum održavanja Lige prvaka. Kombinirano. Zbrkano. Preokrenuto. Ništa. Poigrala sam se Cruikshankovom adresom i svakim datumom na AFIS-ovoj plahti. U četiri i pol ponestalo mi je ideja. — Nemam dovoljno osobnih informacija - izjavila sam obraćajući se praznoj kuhinji. Boyd je skočio na noge. -Još uvijek bijesniš zbog kratke šetnje? Rastvorio je gubicu i jezik mu se objesio preko purpurnog zubnog mesa. — Vi ste, ćukci, vrsta kojoj se jednostavno mora praštati! Nagnuo je glavu na stranu i naćulio uši. — Hajdemo na dosjee! Isključujući laptop prebacila sam se u radnu sobu. Boyd je dokaskao za mnom. Manja kutija s dosjeima još uvijek se nalazila na prozorskoj dasci. Prenijela sam je do stolića i spustila se na kauč. Mali je skočio do mene, ali čim mije presreo pogled, spustio se na pod. U kutiji je bilo četrdesetak svijetlosmeđih fascikala, a svaki je imao rukom ispisan datum i ime. Neki su bili debeli, drugi pak tanki. Provjerila sam oznake. Kronološki poredani. Ponekad je Cruikshank očigledno radio na više slučajeva. No, bilo je tu i praznina, vjerojatno razdoblja kad se opijao. Izvukla sam najstariji dosje. Murdoch, Deborah Anne. Kolovoz 2000. SR. Njezin je dosje sadržavao: Šifrirane bilješke slične onima u Heleninom dosjeu. Otkazane čekove za zajednički račun Deborah i Jasona Murdocka. Posljednji ispisan 4. prosinca 2000. Fotke para kako ulazi u restoran, bar, motel i izlazi iz njih. Pisma adresirana na Jasona Murdocka u Moncks Corneru, Južnoj Karolini, a koja je potpisao sam Cruikshank. Pokrivala su period od rujna do studenog 2000. Počelo mije bivati jasno. Iščitala sam jedno.

Da. Deborah je žena na fotkama, ali tip nije Jason. Nastavila sam dalje. Lang, Henry. Prosinac 2000. SR. Ista stvar. Bilješke, čekovi, fotke, izvješća. Cruikshank je na taj slučaj utrošio šest mjeseci. Ovaj puta u pitanju je bio mužić koji je švrljao izvan braka. Idući fascikl. Todman, Kyle. Veljača 2001. SR. Slučaj prodavača antiknog pokućstva, koji je sumnjao da ga partner potkrada. Cruikshanku je bilo potrebno mjesec dana kako bi uhvatio varalicu. Izvlačila sam dosje za dosjeom i sve su priče tužno nalikovale jedna drugoj. Prevarantski supružnici; nestali roditelji; odbjegli adolescenti. Tek ih je nebitna nekolicina doživjela sretan kraj. Što ono kažu? Posumnjaš li u nešto, vjerojatno si u pravu. Bacila sam pogled na sat. Šest i petnaest. Zapitala sam se što Pete radi. A Ryan? Provjerila sam mobitel. Nije bilo poruka. Baterija puna. Naravno. Vratila sam se na dosjee. Ethridgc, Parker. Ožujak 2002. Jedan od najdebljih fascikala u kutiji. Parker Ethridge, pedesetosmogodišnjak, živio je sam. U ožujku 2002. sinje otišao po njega kako bi se konačno otisnuli na dugo planirano pecanje. Nije ga zatekao kod kuće, niti gaje ikad više vidio. Cruikshank je proveo više od godinu dana istražujući slučaj, ali uzalud. Ethridge mladi gaje otpustio u svibnju 2003. Franklin, Georgia. Ožujak 2004. SR. U studenom 2003. jedna je studentica nestala iz studentskog doma pri Sveučilištu Charlestona. Četiri mjeseca poslije, nezadovoljni napretkom u policijskoj istrazi, njezini su roditelji unajmili Cruikshanka kako bi im pronašao kćer, stoje i učinio. Živjela je s draguljarom budističkog uvjerenja u Ashevilleu, Sjevernoj Karolini. Poe, Harmon. Travanj 2004. Nezaposleni muškarac. Posljednji puta viđen u bolnici Ralph H. Johnson VA Medical Center. Prijatelj je prijavio njegov nestanak. Friguglietti, Sylvia. Svibanj 2004. SR. Starija žena. Odlutala iz umirovljeničkog doma. Pronađena kako pluta u luci u blizini Patriot's Pointa. Ponovno sam provjerila sat i mobitel. Sedam i pedeset dva. Bez poziva. Obeshrabrena, zarotirala sam ramenima i rastegnula ruke iznad glave. Boyd je rastvorio snene kapke. Kathy Reichs • Ovo i nije bio zapravo gubitak vremena - zaključila sam. Pogledao me. • Naučila sam da slova SR ukazuju daje »slučaj riješen«. Boyda to nije uvjerilo. No, nisam marila. Ipak je to bio pomak.

Spustivši ruke, nastavila sam gdje sam stala. Snype, Daniel. Kolovoz 2004. Nestao nakon stoje iz Savannah, u Georgiji, doputovao u posjet Charlestonu. Neiskorištena povratna autobusna karta. Nestanak prijavila unuka, Tiffany Snype. Walton, Julia. Rujan 2004. SR. Odbjegla kućanica pronađena kako živi s dečkom u Tampi, Floridi. Neki od novijih dosjea sadržavali su samo novinske isječke i nekoliko šifriranih zabilješki. Nije bilo ni čekova, ni fotki, ni izvješća. Pročitala sam nekoliko isječaka. U svakom opis nestale osobe. -Jesu li to slučajevi za koje je Cruikshank bio unajmljen? Boyd mi nije ponudio odgovor. Ili je proučavao nestale osobe iz nekog drugog razloga? Opet ništa. Otvorivši posljednji dosje, pročitala sam još jedan isječak. Ijedno mije ime privuklo pažnju. 17. Winborne je bio autor članka i u manje od dva stupca izvijestio o nestanku muškarca zvanog Lonnie Aikman 2004. godine. Susic Ruth Aikman, stanovnica Mount Pleasanta, moli stanovnike Charlestona da dojave ako su vidjeli njezina sina. Saznali smo da je Lonnie Aikman (34) nestao prije dvije godine. Jednostavno je propao u zemlju - izjavila je Susie Ruth Aikman. - Rekao je: »Vidimo se, mama«, pokupio i nikad se više nije vratio. Kako ga policija nije uspjela locirati, Aikmanova je konzultirala vidovnjaka koji joj je rekao da joj se sin nalazi na području Charlestona. Aikmanova kaže da je to učinila na rubu očaja. Kad izgubite nekoga, voljni ste povjerovati u bilo što što će vam uliti nadu - pojasnila je. Sama je krenula u potragu i polijepila postere, te moli svakoga tko ima bilo kakve informacije da se javi njoj, PU Charlestona, ili šerifovom uredu. Kaže da joj sin boluje od šizofrenije i daje u doba nestanka bio na lijekovima. Boji se da je otet: Bojim se da je zatočen negdje protivno svojoj volji - izjavila je. Lonnie Aikman visine je i 72 cm, a teži 80 kilograma. Ima zelene oči i smeđu kosu. Članak je objavljen u Moultrie Nevvsu 14. ožujka. Cruikshank je zaokružio Aikmanovu dob, dan nestanka i riječ »šizofrenija«. Provjerila sam još nekoliko isječaka i zamijetila da su u njima bile zaokružene slične informacije. Znači, skupljao je članke o nestalim osobama. Kako u dosjeima nije bilo ni čekova, ni izvješća, zaključila sam da ih je istraživao, a da to nitko nije naručio

od njega. Zašto su ga privukli? Dva dosjea sadržavala su rukom ispisane zabilješke. Najednom je pisalo Helms, Willie; na drugom Montague, Unique. Njihov je smještaj u kartonskoj kutiji ukazivao da su nastali netom prije Cruikshankove smrti. Zašto? Tko su bili Willie Helms i Unique Montague? Isfrustrirano sam otvorila radnu tabelu na računalu i vratila se fasciklima izvlačeći nerazriješene slučajeve nestalih osoba. Ethridge, Parker, bijelac, 58 godina, 170cm, 67,5kg, siva kosa, plave oči. Posljednji puta viđen u ožujku 2002. Moon, Rosemarie; crnkinja, 28 godina, 160cm, 52,5kg, crvena kosa, smeđe oči. Posljednji puta viđena u studenom 2002. Narkomanka i prostitutka. Watley, Ruby Anne; crnkinja, 39 godina, 165cm, 70kg, crna kosa do ramena, smeđe oči. Posljednji puta viđena u srpnju 2003. Narkomanka i prostitutka. Poe, Harmon; 39 godina, bijelac, 180cm, 77,5kg, smeđa kosa, smeđe oči. Posljednji puta viđen u travnju 2004. Narkoman. Snype, Daniel; 27 godina, crnac, 165cm, 60kg, plava kosa do ramena, smeđe oči. Posljednji puta viđen u lipnju 2004. Narkoman i muška prostitutka. Aikman, Lonnie; bijelac, 34godine, 172cm, 80kg, zelene oči, smeđa kosa. Posljednji puta viđen u proljeće 2004. Sizofrenik. Truplo pronađeno na otoku Dewees nije odgovaralo nijednom opisu. Nadodala sam ga u tablicu. MS-2006020277, bijelac, u dobi od 35 do 50 godina, 177cm do 185cm visine, plava kosa. Slomljen C-6 kralježak. Posjekotine na dvanaestom rebru, dvanaestom torakalnom kralješku, i gornjim lumbaltnm kralješcima. Zakopan na otoku Dewees. Winborne je članak objavio u ožujku. Je li Aikmanov nestanak bio povod njegovom ponašanju na Deweesu? Je li izvjestitelj mislio da smo možda nabasali na Lonnieja? Cruikshank je izrezao članak 14. ožujka ili nakon tog datuma. Je li Aikmanov dosje posljednji kojeg je otvorio? I zašto dosjei Helmsa i Montagueove? Sto se skriva u kodiranim opaskama? Pokušavala sam pronaći smisao u zabilješkama, kad je Pete konačno pristigao. Veliki donositelj pizza konačno je stigao - doviknuo je iz predvorja. Čula sam ključeve kako padaju na stol. Pojavio se na pragu u platnenim, poluvojničkim hlačama i majici koja je strahovito nalikovala odori za kuglanje. Bejzbol kapa s logom Hornetsa kompletirala je sliku. Boyd mu je pojurio u susret i stao kružiti oko gležnjeva nju-šeći zamašćenu kutiju u njegovim rukama. Kupio sam jumbo pizzu za slučaj da si ovdje i da si gladna. Zašto radiš

bez svjetla? Toliko sam se usredotočila na radnu tabelu da nisam ni zamijetila da se smračilo u prostoriji. Bacila sam pogled na sat. Osam i dvadeset. Zastoje već tako mračno? Bliži nam se oluja nad olujama. Cijeli otok skriva se u podrume i pribija daske na vrata. Imamo li i mi podrum? Možemo li pribiti daske? Bacila sam pogled na njegovu kapu. — Loša vijest. Pete. Hornetsi su se preselili u New Orleans. Dopadaju mi se boje. - Skinuo ju je i iskazao divljenje prema logotipu. Purpurna i tirkizna? • Ne tirkizna, klipanice. Modrozelenkasta. Boje koje je odabrao Alexander Julian i kojemu zavide svi u ligi. • Bilo daje u pitanju dizajnerska boja ili ne, tim je napustio Charlotte. - Odbacivši kapu na bife, kimnuo je prema dosjeima koje sam nagomilala do sebe. - Sto činiš? Iznenada mije nešto zagolicalo mozak. To! Molim? Što to? • Kontrolni centar zove Tempe! Povratak u stvarnost. • Što to činiš? — ponovio je. • Prolazim Cruikshankove slučajeve. • Pretpostavljam da je ovo njegov PC. Je li ti se posrećilo? Odmahnula sam glavom. - Ne mogu se dosjetiti lozinke. A gdje si ti cijeli dan? Zarobljen u opunomoćeničkom paklu. Stoje smeđe i crno, a dobro izgleda na računovođama? Izbacila sam ruke u zrak znajući da činim pogrešku. Dobermani. -Jadno. Ali istinito. Ti tipovi zacijelo biraju računovodstvo jer im nedostaje karizme da postanu pogrebnici. -Jesi li ispitao Herrona u vezi Helene? Velečasni je smatrao da bismo prvo trebali započeti s računima. Podigla sam obrve. Nemoj me tako gledati. Buck me unajmio kako bih ušao u trag njegovom novcu, a još bolje ako pritom uspijem saznati nešto o kćeri. -Jesi li mu rekao daje Cruikshank mrtav? -Da. — I kako je reagirao? — Šok, tuga, i iskrena želja da pronađe spokoj. A ti? Jesi li pronašla što u dosjeima? — Možda.

Prebacili smo se na trijem. Povjetarac je okretao stropni ventilator bez pomoći struje. Iznijela sam tanjure i ubruse, a on razdijelio pizzu. Dok smo jeli, pojasnila sam što sam to uspjela saznati. • SR znači daje »slučaj riješen«. • E to je već uspjeh! • Rekla sam i Boydu. Njemu su uši odmah skočile u zrak, ali mu se njuška nije odvojila od ruba stola. — Puno Cruikshankovih novijih dosjea sadržava tek novinske isječke o nestalim osobama, pa sam napravila radnu tabelu i počela tražiti sličnosti. Što je ovo? — Ukazala sam na kvržice na pizzi. — Suhi ribiz. I? — Od 2002. Cruikshank je otvorio dosjee za dvije žene i četiri muškarca čiji je nestanak prijavljen na području Charlestona. Nema ni čekova ni izvješća. Ujedno postoje dva dosjea u kojima su samo zabilješke. • Što znači da ga nitko nije unajmio da potraži te ljude. • To sam i ja pretpostavila. Zamislio se. - Je li moguće da je truplo pronađeno na Deweesu jedna od nestalih osoba? • Ne podudara se ni s jednom od njih. • A o kakvim je osobama riječ? —Jedan muškarac je crnac, trojica su bijelci. Dob im se kreće od dvadeset sedam do pedeset osam godina. Jedan se bavi prostitucijom; dvojica su narkomani; jedan je šizofrenik. Obje žene su crnkinje, u dobi od dvadeset osam i trideset devet; obje prostitutke i narkomanke. • Misliš da bi u pitanju mogao biti serijski ubojica, možda grabežljivac koji hvata kurve i narkiće? Ljude s ruba koji nikome neće nedostajati? • Ne znam točan datum kad su nestali Aikman i tip s Devveesa, ali osam je mjeseci prošlo između nestanka Ethridgea i Moonove, još osam između Moonove i Watleyjeve. Potom devet mjeseci do Poea. Dva mjeseca poslije, Snype. Ako je u pitanju serijski ubojica, vremenski je obrazac čudan. • Nisu li serijski ubojice ionako čudna stvorenja? - Uzeo je još pizze. • U pitanju nije isti profil žrtve. Ima i muškaraca i žena, i crnoputih i bijelaca, starosne dobi od dvadeset sedam do pedeset osam godina. • Znači, nisu u pitanju samo ulični tinejdžeri i studentice s dugom kosom i razdjeljkom posred glave? • Otkad si ti profajler? - Aludirao je, naime, na tipove žrtava koje su preferirali John Gacy i Ted Bundy. • Samo mudrac. I donositelj pizze. • A ribiz je čija ideja? • Ar turova.

Nekoliko smo minuta slušali valove kako zapljuskuju obalu. Ja sam konačno prekinula šutnju. Homer Winborne je napisao članak o Lonnieju Aikmanu koji je objavljen u Moultrie Newsu 14. ožujka, što znači daje Cruikshank tada još bio živ. Winborne je tip koji se pojavio na nalazištu? Kimnula sam. -Jesi li ga nazvala? Namjeravam. -Je li se javio Monsieur...? Ne. - Uzela samjoš jednu krišku pizze, skinula ribiz, i odložila ga na tanjur. Malo si mi gastronomski uštogljena. Ribiz i inćuni se ne miješaju. Ispričaj mi kako je prošlo s Herronom. Zapravo se nisam našao s njim. Opisao je kako mu je protekao dan s računovođama GMC-a i ovaj puta nije pretjerivao. Doista je zvučalo kobno. Prisjetila sam se što mije Gullet rekao. Netko iz šerifovog ureda identificirao je ciglenu zgradu s Cruikshankovog CD-a. -Je li? - Punim ustima. U pitanju je besplatna klinika za siromašne koju vodi GMC. • Gdje? • U Ulici Nassau. Čeljust mu se ukočila, a onda je polako progutao. - Tamo je radila Helen Flynn. Bar neko vrijeme. To sam i pretpostavila. Onda ima smisla daje Cruikshank nadzirao kliniku. Obrisao je usta, zgužvao ubrus, i bacio ga na tanjur. - Hoće li Gullet provjeriti kliniku? Ni truplo s Devveesa ni Cruikshank ne nalaze mu se pri vrhu popisa. Pokazala sam mu dva slomljena rebra, ali još uvijek nije uvjeren da su ubijeni. Možda bih ja trebao... Pogotovo ne želi da ti uspostavljaš kontakt s bilo kim u klinici. Bio je i te kako jasan u vezi toga. Kako bi moglo naštetiti da... -Ne. • Zašto ne? - Prepoznala sam dobropoznatu oštrinu u njegovom glasu. Moj otuđeni suprug nije tip osobe koja dopušta drugima da ga stopiraju. • Molim te, Pete. Nemoj mi zaribati odnos s Gulletom. Već nam ionako dopušta stvari koje nam ne bi trebao dopustiti. Nismo li dobili Cruikshankove dosjee i računalo? Možemo puno toga izgubiti, a ja ne želim riskirati. Moram pomoći Emmi da razriješi ove slučajeve. • Učinila si stoje u tvojoj moći. Emma je ovdje mrtvozornik i Gullet je njezina stvar.

Pogled mije odlutao u tamu s druge strane mrežastih vrata trijema. Valovi su tvorili srebrno-bijelu liniju u pozadini dina, u tom trenutku tek kvrgavih crnih oblika. Odlučila sam mu priznati. • Bolesna je. • Koliko bolesna? Ispričala sam mu za ne-Hodgkinov limfom, i nedavni recidiv. Zao mije... Spustio je ruku na moju i ostali smo sjediti u tišini, dok se ocean vam glasao bučnim ovacijama. Ja sam se zamislila nad njom. A on? O čemu je razmišljao? Dobro pitanje. Nisam imala pojma. O Helene Flynn? O priljevu gotovine u GMC? O Cruikshankovim šiframa? Desertu? Zbunjen tišinom, Boyd mije lagano gurnuo koljeno. Potapšala sam ga po glavi i ustala kako bih pokupila ostatke. Činilo mi se neophodnim promijeniti temu. Pronašla sam trepavicu prosijavajući zemlju iz groba na Deweesu. Crna je, a kosa u grobu plava. • Nisu li svima trepavice crne? • Samo s maškarom. • Misliš da pripada osobi koja je zakopala tipa? • Studenti koji su ga iskopali obojica imaju svijetlu kosu. Locardov princip razmjene. - Oduševljeno se nasmiješio opet glumeći »mudraca«. Zadivljena sam! Riječ je bila o nečemu opće poznatom svim kriminalistima. Locard je, naime, izjavio da dva predmeta pri dodiru prenose čestice jedan na drugoga. Varalica u banci, snajperist na grani stabla, ubojica koji kopa u pijesku. Svaki kriminalac nosi dokaz s poprišta zločina i nešto uvijek ostavlja za sobom. Namjeravaš nazvati tog Winbornea? Bacila sam pogled na sat. Bilo je gotovo deset. Namjeravam. Ali sad bih se mogla još malo pozabaviti Cruikshankovim dosjeima. Znaš li zašto je računovođa prešao cestu? Očigledno je odlučio taj dan se šaliti na njihov račun. Pogledala sam ga. — Jer je u dokumentu pisalo da su to učinili prethodne godine. Tek što sam sjela na kauč, pogled mije pao na njegovu kapu i moja nemirna podsvijest ponovno mi je došapnula: Hej! Što? NBA? Hornets? Tirkizno? Modrozelenkasta boja! Jimmie Ray Teal2l Kad sam ono pročitala članak o njemu? U posljednje jutro terenske nastave. Prije manje od tjedan dana! Načula sam Petea kako se kreće kroz kuću i ponadala da uistinu ne zakucava

daske na prozore i vrata. • Kad se kupi smeće? — doviknula sam. • Otkud bih ja znao. Zašto? Prethodnog sam ponedjeljka hrpu novina odnijela u kontejner u prednjem dvorištu. — Zašto? — ponovio je. Zgrabila sam bateriju i pojurila kroz ulazna vrata niz stube. Vjetar je sad već ozbiljno šibao palme, a u zraku se mogao osjetiti miris kiše. Još malo pa nevrijeme. Podigavši poklopac kontejnera izvukla sam plavu plastičnu kantu za recikliranje novina. Započela sam izvlačeći novine s dna, baterijom provjeravajući datume i jednim stopalom pridržavajući ostatke. Dok sam to činila, kutkom oka zamijetila sam vozilo kako dolazi Ocean Boulevardom. No, nastavila sam se probijati. Prednja su se svjetla sve više približavala. Pogodak! 19. svibnja! Naslovnica! Vjetar se u naletu poigrao stranicama u mojim rukama. Auto je usporio. Nisam se osvrnula. Pronašla sam poslovne vijesti od prethodnog petka. Oglase. Lokalne i vijesti na državnoj razini. 21 Igra riječima: teal (engl.) = modrozelenkasta boja. Auto se zaustavio nasuprot kući prednjim svjetlima obasjavajući kontejner. Podigla sam pogled, ali nisam ništa mogla razaznati. Ryan? Srce mije stalo uzbuđeno tući. Auto je mirovao ne skrećući na prilaz. Zaklonila sam pogled. Vozač je u to nagazio na gas, kotači proklizali frcajući zemlju, a auto pojurio naprijed. I ugledala sam kako nešto leti u mojem smjeru. Ispustivši novine, izbacila sam ruke u zrak. 18. Nešto tvrdo odbilo mi se o lakat, a bol strelovitom brzinom proširila rukom. Osjetila sam tekućinu i namirisala pivo. Neozlijeđenom rukom zamahnula sam baterijom i svjetlosni snop pao je na bocu piva nagnutu na kontejner. Tko ju je bacio? Klinci u pomahnitaloj vožnji? Krasno. Ili me netko ciljano gađao? Jesam li bila meta? Novine od prošlog petka sad su se raspršile po dvorištu, a dijelove je vjetar zalijepio za vanjsku stranu kontejnera. Pokupila sam ih i vratila se u kuću. Pete

se prebacio iz kuhinje u radnu sobu, gdje je švrljao ujedan od svojih velikih notesa. Podigavši pogled, zamijetio je da si držim ruku. — Munja? Bar u pitanju više nije bio vic o računovođama. • Neki me kreten pogodio bocom iz auta. Namrgodio se. - Je 1' sve O. K.? • Treba mi leda. Iako sam pojašnjenje iznijela ležernim tonom, mučna sumnja stala me izjedati iznutra. Nije li i on uočio nepoznato vozilo u blizini kuće u nedjelju ujutro? A sad još i ovo. Možda mi netko pokušava nešto dati na znanje. Vandali se za pomahnitale vožnje obično ne zaustavljaju kako bi osmotrili metu. Niti ciljaju u ljude. Možda mi netko pokušava reći da mu se ne dopada što sam učinila? Dickie Dupree? Odlučila sam pomnije pratiti događanja u neposrednoj blizini. Dok sam si ledom hladila lakat, ponovno sam pročitala članak u Post and Courieru od prethodnog petka, te unijela Jimmieja Ray Teala u radnu tabelu. Teal, Jimmie Ray; 47 godina. Posljednji puta viđen 8. svibnja kako napušta bratov stan u Ulici Jackson. Ugovoreni posjet liječniku. Dok sam se pitala kojeg je rasnog podrijetla, nešto drugo iznenada mije sinulo. Sin gradskog vijećnika, Matthew Summerfield, također je nestao. Ali mali se zapravo ne uklapa u obrazac nesta-lih osoba na području Charlestona. Koji točno obrazac? Summerfield, Matthew IV, 18 godina. Bijelac. Posljednji puta viđen 28. veljače kako napušta starogradsku tržnicu. Narkoman. Zaspala sam osluškujući Peteovu oluju nad olujama. Te sam noći usnula bolesne snove. Ryana kako drži nedonošče; Gulleta kako viče, ali ne uspijevam razaznati što; bezubog muškarca kako prosjaci s Hornetsovom bejzbolicom u ruci; Emmu kako me zove iz mračne prostorije - ja ne uspijevam pomaknuti noge, a ona se sve više i više udaljava. Probudio me mobitel. Kad sam posegnula za njime, prenula me bol u laktu. Gullet ovdje. - Glasovi u pozadini. Telefoni. - Imamo još jedno. Želudac mi se stisnuo. Oluja je naplavila bačvu južno od Folly Beacha. Dvojica ribara bacila su pogled i pronašla tijelo. Područje je pod nadležnošću okružne policije, pa je moj ured prihvatio poziv. Gđica Rousseau ponovno nije u mogućnosti obraditi poprište, i rekla je da vas kontaktiram. Još ćemo vas uposliti za stalno, mlada damo. U 7h ujutro mlada dama nije bila pripravna za oštru repliku. - Recite mi kako da dođem tamo - odvratila sam pokušavajući pronaći kemijsku i papir. Ne želim da se izgubite. Naći ćemo se u mrtvačnici za pola sata.

Čemu žurba? - Oštrim tonom. Ali bio je u pravu. Vjerojatno bih sama teško mogla pronaći lokaciju. Dolazi plima. Na brzinu sam navukla traperice i majicu kratkih rukava, svezak si kosu u rep, nanijela maškaru i pojurila niz stube. Pete je već otišao, vjerojatno kako bi nastavio aktuarsku torturu, a Boyd i Birdie su me dočekali u kuhinji, odmjeravajući jedan drugog iznad preokrenute zdjelice pahuljica. Birdie je zbrisao kad sam se pojavila, a Boyd sjeo. Na njuški mu je bilo mlijeka. Uhićen si, cucak! Odložila sam zdjelicu u sudoper, natočila si kave i provjerila ruku. Modrica se počela stvarati, i prema svemu sudeći zaključila sam da će biti veličanstvenih dimenzija. I boja. Kad sam skinula uzicu s kukice, Boyd je poludio. No, najurila sam ga samo do ruba ceste. Dvorište je bilo prekriveno palminim lišćem i svakojakim otpadom. Nakon što je obilježio kontejner, poštanski sandučić i otpa-lu granu, krenuo je cestom. Trznula sam ga natrag prema kući. Podigao je obrve. Zar si luda? Kazna za nezgodu s pahuljicama - odvratila sam. Obrve su mu poludjele. Kod kuće sam na brzinu smazala energetsku čokoladicu i konačno se uputila prema Medicinskom fakultetu. Šerif me čekao kod ulaza u mrtvačnicu. Prešli smo most otoka James i rijeku Ashley uputivši se prema jugu. Ubrzo su prometni znakovi počeli ukazivati na Folly Beach. Tijekom vožnje ispričao mije stoje uspio saznati, no nije to bilo gotovo ništa više od onoga što mi je već rekao preko telefona. Ribari. Bačva. Tijelo. Upitala sam zastoje mrtvozornica zatražila moje prisustvo. Pretpostavljao je da tijelo neće biti u besprijekornom stanju. Bacila sam pogled kroz prozor. Kuće, stabla i električni stupovi pretvorili su se u mrlje. Više nije poticao razgovor. Zamijetila sam, štoviše, da mi kradomice gleda lakat. Prisjetila sam se auta koji je Pete vidio u nedjelju ujutro i boce od prethodne noći. Pa što, do vraga! Ako me netko odlučio zlostavljati, možda će biti od pomoći da šerif to zna. Ispričala sam mu što se dogodilo. -Jeste li uzbudili ovdašnje duhove? - upitao me svojim uobičajeno ravnodušnim tonom. • Razbijesnila sam izvjestitelja zvanog Homer Winborne. • Winborne je bezopasan. • I građevinarskog poduzetnika Richarda Dupreeja. Čudim se da Ministarstvo vanjskih poslova nije dobrog starog Dickieja nagovorilo da radi za njih. Rođeni je diplomat. -Je li bezopasan? Gullet je zastao. - Uglavnom. Uglavnom? No, nisam inzistirala na pojašnjenju.

Petnaest minuta nakon što smo prešli rijeku Ashley, skrenuo je na cesticu koja se probijala kroz močvaru. Močvarna trava i Juncus roemerianus izbijali su iz blještave jantarne površine uzdižući se prema besprijekorno modrom nebu. Otvorila sam prozor i udahnula iskonski miris zelenila i truleži. Dagnje. Rakovi Uca pugnax. Milijun beskralježnjaka starijih od Biblije. Razgaljena, odlučila sam nastaviti razgovor. -Jeste li znali da Južna Karolina ima veću močvarnu površinu od bilo koje druge države na strani Atlantskog oceana? Pogledao me i okrenuo glavu natrag prema cesti. Ljudi u labosu obradili su Pinckneyjev novčanik. -Jesu li pronašli išta osim vozačke? Ne baš. Gomilu kupona koji za jedan kupljeni obrok omogućavaju jedan besplatni; karticu nekog marketa s popustom; lutrijske listiće; šezdeset i četiri dolara, i kondome Trojan Magnum XL. • Znači daje Pinckney bio optimist. • U više pogleda. Ostatak putovanja promatrala sam bijele čaplje, njihova bijela tijela među lelujavom zelenom travom i tanašne noge kako se uzdižu iz tamnog obalnog mulja. Kad je konačno parkirao vozilo, nisam znala gdje se točno nalazimo. Ispred nas ugledala sam dvije kolibe koje je zaklanjao ogroman Ilex vomitoria, a iza njih drveni je mol izbijao ili u rijeku Štono ili u neki pipak atlantskog ušća. Dva su se vozila već nalazila na poprištu. Patrolno vozilo s uključenom rotirkom i radio-postaj om, ali i crni kombi. Nekoliko kosova crvenih krila vinulo se zakreštavši u glas, kad smo Gullet i ja izašli iz vozila. Uniformirani policajac izronio je iz patrolnog vozila. Prepoznala sam kukasti nos i duboke bore. Zamjenik H. Tybee. • Šerife... Gospodo... - Dotaknuo je rub šešira pozdravljajući nas. - Gospodin zvan Oswald Moultrie otkrio je truplo, dok je jutros provjeravao vrše s rakovima. Živi na onu stranu. - Bradom je ukazao na prvu kolibu. • Pomislili su da su nabasali na izgubljeno blago Crnobradog? - Gullet je bacio pogled preko njegova ramena prema molu. • Ne bih znao, šerife. - Humor mu očigledno nije bio jača strana. - Slijedeći vaše naredbe, osigurali smo lokaciju i nitko nije ništa dirao. • Imate izjave? -Da. • Tko živi u drugoj kolibi? Ona s crvenom tendom pripada Moultriejevom bratu, Lelandu. Krenula sam za Gulletom, kad se uputio prema vodi. Primijetila sam daje riječ o uskoj uvalici, na mjestima jedva dovoljno širokoj da propusti dvije brodice. Vladala je oseka i mol se izdizao visoko iznad obale. Njegova me nestabilna drvena struktura podsjetila na čaplje, koje su se isto tako uzdizale iz mulja na

svojim dugim i tanašnim nogama. Dvojica muškaraca sjedila su i pušila pod Lelandovom tendom. Izgledali su poput klonova. Crnoputi. Žilave građe. Sive plastične naočale. Braća Moultrie. Lee Ann Miller i drugi šerifov zamjenik nalazili su se na obalnom dijelu mola. Gullet i ja smo im se pridružili i razmijenili pozdrave. Ovaj puta zamjenik se preživao Zamzow, a imala sam osjećaj da će se svakog trenutka ispovraćati. Dok sam hodala prema molu, nosnice su mi razaznale oštar, ustajao miris izmiješan s mirisom soli i natrule vegetacije. Razgovor mi se nastavio iza leda nagađanja o tome kako je bačva završila u rječici; prijedlozi kako bije bilo najbolje izvući. Isključujući glasove, usredotočila sam se na prizor. Mol je bio opremljen drvenom platformom za čišćenje ribe, a muhe su na njemu održavale pravu pravcatu konvenciju. Dvije zahrđale vrše za rakove ležale su na jednoj strani platforme, a sjekira s dugačkom drškom bila je naslonjena na drugu stranu. Spustila sam pogled. Voda je bila tamnozelena, blato crno i sklisko poput sluzi. Račići su jurcali amo-tamo, krećući se bočno i vitlajući klije-štima kao gladijatori oklopima. Tu i tamo prepoznala sam tro-prsti obrazac ptičjih tragova. Bačva je bila na pol uronjena u vodu, poput bilo kojeg drugog predmeta koji je oluja izbacila na obalu. Tragovi čizama vodili su do nje, a okolno blato bilo je razrovano naporima braće Moultrie da plijen izvuku na kopno. Lanac je izvirivao iz bačve. Neke su karike korodirale, ali ih je većina bila u dobrom stanju. Zamijetila sam posjekotine i na bačvi i na lancu. Poklopac je ležao na mulju, okrenut naopačke. Imao je duboku posjekotinu s jedne strane. U bačvi sam prepoznala ćelavi skalp i lice, sablasno blijedo u blatnjavoj smeđoj vodi. Bila sam spremna. • Izgleda poput bačve za ulje - dobacila sam pridružujući se drugima. • I hrđava je do zla Boga - odvratila je Millerova. - Logo ili natpisi vjerojatno su se već odavno izbrisali. • Možda je bačva stara, ali zato lanac nije. Napravite nekoliko snimki izbliza i spremite sjekiru u vreću. Vjerojatno su oštricom razbili karike, a onda tupom stranom odigli poklopac. • Leland tvrdi da se sama od sebe otvorila - dobacio je Zamzow. • Ma, naravno... • Što s tijelom? - upitala je Millerova. - Mislim da bismo trebali fotografirati sve živo. • Apsolutno - složila sam se. - Ne znamo što se nalazi u bačvi.

Ponovno osmijeh od uha do uha. - Kad sam čula stoje u pitanju, dovukla sam se ušljivim kombijem i donijela čitavo jutro plastične plahte. Već sam se bakćala s takvim stvarima... Gullet se obratio zamjeniku. — Dovezi auto. Zamzow je odmah odjurio. Potom se okrenuo prema Millerovoj. - Imate lance? -Uže. Visoke čizme? Kimnula je s očiglednim nezadovoljstvom. Provest ćemo uže oko bačve, dovući je na obalu i onda prebaciti na kolica za utovar. Bacila je pogled prema rječici. - Možda ima zmija. Vodenih mokasina. Možda čak i čegrtuša koje vole vodu. -U Gulletovom glasu nije bilo ni trunke suosjećanja. Prišla je kombiju i vratila se s visokim čizmama i dva namotaja žutog polipropilenskog užeta. Odbacivši sve do naših nogu, krenula je fotografirati poprište. Zamzow je rukama navodio Tybeeja kako da namjesti patrolno vozilo. Potom je zavezao dva užeta za branik i odvukao ih do kraja mola. Tybee je ostao za upravljačem, a on i Millerova pridružili se Gulletu i meni. Nitko nije posegnuo za čizmama. -Ja bome nisam vodena princeza - Millerova je dobacila. -Ja ne znam plivati. - Zamjenikovo lice bilo je blijedozeleno poput Monetova krajolika. Braća Moultrie pratila su što se događa iz ležaljki. Bivalo je sve toplije, plima se polako vraćala, a iza nas muhe izvodile Riverdance na suncem oprženim ribljim iznutricama. Zgrabila sam čizme, skinula tenisice i navukla ih, te prebacila naramenice preko ramena. Potom sam duboko udahnula i spustila se preko mola na obalu. Millerova mije dobacila rukavice. Ugurala sam ih pod pazuh. Blato je bilo sklisko, ali tvrdo. Oprezno koračajući stala sam se probijati prema bačvi, a rakovi su mi se micali s puta. Navukavši i rukavice, podigla sam poklopac i vratila ga na mjesto. Želudac mi se preokrenuo. Izbliza smrad je bio nepodnošljiv. Kamenom sam ga nabila, svukla rukavice i ukazala da mi dobace uže. Zamzowje dobacio prvo. Napravila sam omču, prebacila je preko nepotonulog dijela bačve, spustila za otprilike četrdeset i pet centimetara i zategla čvor. Oslanjajući se o bačvu izmanevrirala sam prema njezinom potopljenom dijelu. Dok sam se kretala, pahulje hrde otpale su u blato. Pri rubu vode zaustavila sam se i na brzinu provjerila. Nigdje smotane zmije. Dubok udah. Hajde! Nagib je bio veći nego što sam pretpostavila. Bio je dovoljan jedan korak da mi rječica prekrije listove. Još jedan i bila mije iznad koljena.

Probijajući se sporo poput puža, zaobišla sam bačvu i voda mije odjednom bila do struka, a noge se izgubile u zamućenoj tami. Signalizirala sam i Zamzow mi je dobacio drugo uže. Na-pravivši laso, odložila sam čvor na bačvu, duboko udahnula i spustila se u čučanj. Voda mije bila ledeno hladna na licu. Čvrsto žmireći pokušala sam nekoliko puta navući omču ispod potonulog dijela bačve, no svaki puta mije iskliznula. Svako malo sam izronila kako bih udahnula, pa se opet spustila u čučanj, ponovno borila grebući noktima po muljevitom dnu i uguravajući uže između bačve i mulja. Ozlijeđena ruka me zaboljela od napora. Kad sam četvrti puta izronila, Gulletov je doviknuo: — Ne mičite se! Uklanjajući si mokru kosu s lica, podigla sam glavu. Pogled mu je bio prikovan za suprotnu obalu. Što je? - prodahtala sam. — Ne mičite se. — Prigušenim i ravnomjernim tonom. Umjesto da ga poslušam, okrenula sam se i pogledala u smjeru u kojemu je gledao. Srce mije skočilo u grlo.

19. Aligator. Dugačak stotinu osamdeset, možda dvije stotine i deset centimetara. Muljem zapečene ljuske, žuto-bijeli vrat, nepravilni zubi u moćnoj čeljusti. Čeljust usmjerena prema meni. Dok sam ga promatrala, skliznuo je s obale i izgubio se ispod površine. Srce mije tuklo, udovi kljucali. Krenula sam prema obali. Gullet je skočio s mola i proklizavajući stao se probijati kroz blato. Oslonivši se jednom rukom na bačvu, druguje izbacio prema meni. Zgrabila sam je i povukla svom snagom. Bol mije trznula ozlijeđeni lakat. A skliski mulj izbacio iz ravnoteže. Pala sam unatraške i voda me prekrila. Čizme su se odmah napunile i otežale. Osjetila sam adrenalin kako mi juri kroz tijelo. Zabacujući ramenom stala sam se okretati i na slijepo pipati obavijena muljevitom tamom. Gdje je bačva? Dragi Bože, aligatori. Očajna, stala sam se bacakati poput žabe i konačno napipala obalu. Oslonivši se na obje noge, izbila sam na površinu. Gullet je u to zazviždao i ukazao na uže. Dobacio mi gaje, a Millerova odmah doviknula: - Brže, curo! Brže! Jedan od braće Moultrie zaustavio se do nje držeći nešto u rukama. On i Zamzow gledali su meni s lijeva. Napunjene čizme svaki su pokret pretvorile u pravu borbu. Noćna mora

postala je stvarnost. Napinjući mišiće dovukla sam se do užeta, svjesna da mi se gmaz nalazi tik iza leda. Ili...? Nešto mije zapljusnulo s lijeva i gotovo sam već mogla osjetiti ugriz. Vuci — Millerova je doviknula. Posegnuvši za uzetom, jedno sam koljeno savila oslanjajući se na dno i bacila naprijed. Osjetila sam Gulletove ruke. I onda kopno. Na trenutak sam ostala tako presavijena, dok su mi noge drhtale, a muljevita voda cijedila iz čizama. Kad sam podigla pogled, Millerova je izbacila palčeve i nasmiješila mi se. • Nisam znala da aligatori vole slatku vodu - prodahtala sam. • Ovaj nije izbirljiv. - Nacerivši se, jedan od braće Moultrie pokupio je pileći vrat iz vjedra s mamcima i bacio ga uzvodno. Površina se pretvorila u niz klinastih valova. Predator je zaplivao prema plijenu. Pričekali smo dvadesetak minuta ispijajući kavu na molu i promatrajući ga kako se zadržava desetak metara uzvodno. Samo su mu kralješci i vrh njuške izbijali na površinu. Nismo znali promatra li nas štiteći si večeru, ili pak drijema. Oseka je sad najniža. - Gullet je ostatak kave izlio u mulj. - Tko se želi hrvati s Ramonom? Oswald Moultrie izvijestio nas je kako se aligator zove, na-dodajući daje redovit posjetitelj rječice. -Ja ću. Ionako sam već mokra. - Stoje zapravo bila umanje-nica. Mulj mije prekrivao svaki centimetar tijela. Nema potrebe za dokazivanjem — Millerova je dobacila. • Ne bojim se aligatora. - Bila je to istina. No, zato nisam spomenula da se užasavam zmija. • Imamo i vatreno oružje. - Zamzow je zavitlao Reming-tonovom sačmaricom koju je izvadio iz prtljažnika patrolnog vozila. — Ako krene prema nama, nabit ću mu metak u mozak! • Nema potrebe - Gullet je odvratio. — Pucaj pred njega i pobjeći će. Predala sam Millerovoj stiropornu čašu. - Reci jednom od Moultrieja da bude spreman s hranom. I ponovno sam se spustila s mola, prešla blato i zaobišla bačvu ulazeći u rječicu. Serifje bio u pravu. Plima je dolazila i voda je već narasla do gornjeg ruba bačve. No, ovaj sam puta imala plan. Zaronit ću i lasom obuhvatiti donji rub.

Potom ću uhvatiti gornji dio bačve, a Gullet i Zamzow povući užad pričvršćenu za donji dio. Iako ne bez muke, plan je uspio. Nakon tri pokušaja i drugo je uže uspjelo uhvatiti bačvu. Dašćući i cijedeći se, zategnula sam obje omče i povukla testirajući. Činilo se da sve drži. Signalizirala sam Gulletu, on Millerovoj, koja je pak zazvala Tybeeja. Iza mola uključio se motor patrolnog vozila. Užad se polako nategnula, bačva pomaknula, zaljuljala i vratila na mjesto. Gullet je domahnuo; Millerova doviknula; motor patrolnog vozila ponovno proradio. Zadržavši dah spustila sam se u čučanj poput hvatača u bejzbolu i ramenima gurnula o dno bačve. Nije se pomaknula ni milimetra. Ne osvrćući se na pečenje u prsima, ponovno sam gurnula. Pomak. Izronila sam na površinu i načula kako grebe i prijanja. Bačva se kretala iz vode na blato. Dok sirio je Gullet i ja gurali, a Zamzow navodio, polako se vukla obalom, a prljava voda tekla je iz bočnih otvora. Nakon valjda tisuću godina konačno smo se probili i trebalo nam je još tisuću da se iz mulja prebacimo na kopno. Kad smo se konačno zatekli na kopnu, Millerova je čekala s fotoaparatom i kolicima za utovar. Bez riječi Leland Moultrie je ukazao na slavinu do verande. Zahvalivši mu krenula sam prema kolibi, svukla čizme, nagnula se u struku i vodom oprala kosu i lice. Oswald Moultrie se pojavio s ručnikom. Gotovo sam ga zagrlila. Kad sam se vratila obavljene toalete, Millerova je još uvijek fotografirala. Promatrala sam kako tekućina istječe iz bačve pitajuću se tko je unutra. Je li osoba mrtva? Možda već desetljećima, godinama, mjesec dana? Je li tijelo napuhnuto i prošarano, s obzirom da je toliko vremena provelo na moru? Ili su se leši-nari provukli, propuzali, preplivali kroz pukotine u metalu, već odavno kostur lišivši tkiva. Ako je nemoguće napraviti potpunu obdukciju, hoće li me Emma zatražiti da pregledam kosti? No, bilo je to isto kao da se pitam voli li kraljica Elizabetha ružne šešire. Naravno da hoće. A onda iznenada — pripada li možda truplo u bačvi jednoj od Cruikshankovih nestalih osoba? I još gore—je li u pitanju Helene Flynn? Neka vrsta kokošice oglasila se sa skrivenog mjesta povraćajući me u stvarnost.

Millerova je naslonila kolica uz bačvu. Gullet je odigao jednu stranu i vilica se uvukla ispod nje. Millerova je potom odvezla teret do kombija mrtvozorničkog ureda u pratnji Tybeeja i Zamzowa. I posao je bio gotov. Obavila sam svoje. Ona i zamjenici mogu sami utovariti prokletu stvar. Cisti, suhi zamjenici. Naslonivši se na Tybeejovo patrolno vozilo zavezala sam teniske. Potom sam prišla Gulletovom explorera, iskopala ruksak i provukla češalj kroz kosu. Zamijetila sam svoj odraz u retrovizoru. Maškara je bila doista krivi izbor. Tybee i Zamzow su se zadržali kako bi propješačili cijelo područje i napravili videosnimku, te kako bi još malo preispitali braću Moultrie. Gullet i ja smo otpratili Millerovu u mrtvačnicu Medicinskog fakulteta, a plastični prekrivač dijelio nas je od sjedala u njegovom explorera. Dok sam se tuširala i presvlačila u kombinezon, Millerova je -već iskrcala bačvu. Petnaest minuta po dolasku, pridružila sam joj se u prostoru s druge strane metalnih vrata. - Gdje je Gullet? - upitala sam. • Zaprimio je poziv. • Svojeg krojača? Nasmijala se. - Možda. Šerif doista brine o izgledu, što znači da nikako nema namjeru zablatiti svoju uštogljenost. Nekako nagađam daje bolesno pedantan kad je u pitanju i onaj njegov terenac. Zamolio je da ga izvijestite. -Jeste li nazvali Emmu? Kimnula je. — Kaže da se započne s obdukcijom, a na meni je odlučiti kome čuje povjeriti. Vi ili jedan od naših patologa dobit će tu čast. • Ostat ćete? • Ne bih to propustila ni za što na svijetu. Uvela je slučaj i pripremila identifikacijsku oznaku. MS-20006020299. Namjestila sam karticu kako bi mogla izbliza fotografirati i bačvu i lanac. Lanac je u dobrom stanju. - Škiljila je kroz tražilo na aparatu. - Ali je bačva samo gomila hrđe. • Možda su načinjeni od različitih metala. • Ili možda novi lanac obmata staru bačvu. Lokva se proširila cementom noseći sa sobom miris truleži. Kad je obavila fotografiranje, obje smo proučile vanjštinu bačve. Upravo kako je i predvidjela, već su odavno nestala bilo kakva slova ili logotip. Zacijelo puno tvrtki proizvodi ovakve bačve od dvije stotine litara odvratila sam.

Nekoliko desetaka sigurno. Napravila je još nekoliko polaroidnih fotki za rezervu, a onda nestala i vratila se s polugom i motornom pilom. • U redu, dušo, kako ćemo to izvesti? • Nema razloga zastoje ne bismo razvalili - odvratila sam. Kod nekih je to već polučilo uspjeh. - Navukla je velike kožne rukavice, polugu ugurala jednim krajem i onda pokušala odići poklopac. Bez uspjeha. • Dobro si ga nabila - dobacila je. • Adrenalin mi je pomogao. Nakon stoje odvalila komadić ruba, ugurala je polugu u bačvu i primijenila silu. Polovica se poklopca oslobodila odbacujući vlažne čestice hrde. Potom je ugurala prste i u intervalima stala povlačiti poklopac cijelim opsegom te ga konačno odigla. Metalni je disk popustio. Vlažan, ustajao miris izdigao se iz bačve. Trula morska trava. Ustajala morska voda. I još nešto. Miris smrti. Odloživši poklopac na pod, podigla je bateriju i obje smo se nagnule. Oblik je bio ljudski, ali i neljudski - groteskna reprodukcija u voštano bijeloj boji. Tijelo je sjedilo zgrbljeno, s glavom među koljenima. Stisnula je usnice. - Možda ovaj puta nećete imati posla, doktorice. Nisam baš bila sigurna. U prisustvu vlage hidrogenacija i hidroliza tjelesnih masnoća mogu dovesti do stvaranja tvari koje sadrže masne kiseline i glicerol. Ta masna, ponekad vosku nalik supstanca, poznata je kao grobni vosak ili adipocera. Čim nastane, grobni vosak može se dugo zadržati tvoreći odljev masnog tkiva. Već sam se nagledala trupala kod kojih je omogućio očuvanje tijela i crta lica, dok se utroba zbog truljenja pretvorila u kašu. Tijelo je ubačeno na stopala, a onda ugurano - Millerova je zaključila. • Ili je žrtva prisiljena da se uvuče unutra i čučne. • Gola. • Izgleda maleno. - Provalila sam bez razmišljanja, pod naletom uobičajene tuge i bijesa. • Žensko? - Napetim glasom očigledno dijeleći moje osjećaje. Ne bih nagađala. Ali zapravo sam već znala. Vidjela sam isuviše ubijenih supruga, studentica, pokćerki, konobarica, prostitutki. Spol je pripa-' dao nekom sitnom, nekome tko trpi udarce. Puno pijeska - odvratila sam preusmjeravajući bijes. -Vjerojatno

upotrijebljen kako bi se opteretilo bačvu. — Kamenje bi bilo bolje - odvratila je. - Dovoljno je daje propeler čamca jednom zahvati i da nastane jedna jedina točka erozije, i pijesak curi van. Vjerojatno je zato i isplutala na površinu i naplavila se. — Izvadimo je na stol - odvratila sam. Zajedno smo utovarna kolica pažljivo polegle, kao da se bojimo uznemiriti žrtvu. Beskorisno. Ionako više nije marila. Millerova je zadjenula zaštitne naočale, pokrenula motornu pilu i prerezala bačvu po duljini, od ruba do ruba, s obje strane, kao i dno, te uklonila dio koji je neposredno pokrivao tijelo. Truplo je u donjem dijelu bačve gledalo stražnjicom na dolje, a glava je bila ugurana između čvrsto savijenih nogu. Zamijetila sam oštećenja u grobnom vosku na mjestima gdje su se koljena i" listovi trali o unutrašnju površinu bačve. Dok sam se prethodno tuširala i presvlačila u kirurško odijelo, Millerova je presvukla mrtvačka kolica plastičnom plahtom. Skinula je zaštitne naočale i kožne rukavice, te ih dovezla. Zajedno smo prebacile prenosivi pladanj na pod do bačve. Navukle smo kirurške rukavice. Ja sam uhvatila glavu, a ona stražnjicu. — Može? - Napetim glasom. Kimnula sam. Podigli smo tijelo za centimetar testirajući. Sapunasto se tkivo nije raspalo. — Može — zaključila sam. Podigli smo ga još jedan centimetar, pa još jedan, boreći se protiv opiranja. I bačva je polako oslobodila svojeg zatočenika. Zaustavili smo se dopuštajući smrdljivoj tekućini da se iscijedi. Potom sam kimnula, te smo zakoračile u stranu, spustile tijelo i podigle pladanj. Zaobišla sam kolica. Iako je tkivo bilo sablasno iskrivljeno, a kosa i koža otpali, genitalije su potvrdile daje žrtva doista žensko. Zbog vremena provedenog u bačvi ukalupila se u fetalnom položaju. Iako sam znala daje to nemoguće, učinilo mi se da se štiti od sramote koju će izazvati njezina neprirodna smrt. Od mene i Millerove. Od vojske koja će se okupiti kako bi rekonstruirala stravu koju je proživjela u posljednjim trenucima, te zabilježiti destrukciju koju je uzrokovala njezina vodena samica. Jedan dio mene želio ju je pokriti i zaštititi od uniformiranih likova, jarkih svjetala, bljeska fotoaparata, blještavih instrumenata. Ali racionalni dio mene znao je da joj to neće biti ni od kakve koristi. Poput tipa na Deweesu i tipa u stablima, i njoj je bilo potrebno ime. I zaklela sam se da ću joj ga dati. Pronaći ću identitet koji će je povezati sa

svijetom živih. Okončat ću anonimnost zbog koje nitko ne žaluje za njom, i zbog koje njezine patnje nikom nisu poznate. Zajedno smo je lagano okrenule s boka na leđa. Pričekala sam da napravi fotke. A onda smo oprezno pokušale osloboditi čvrsto stegnute udove. -Jadna cura je u grču poput pantomimičara koji glumi kip -Millerova je odvratila. - Možda ćemo morati primijeniti silu. Sto smo i učinile. Jedna po jedna, obje su ruke konačno popustile i uspjele smo ih izravnati uz tijelo. Prebacile smo se na noge. Dok je Millerova gurala desno koljeno, ja sam vukla za gležanj. Rigorje popustio. No, čim joj se noga izravnala, nešto je iskliznulo spustivšijoj se do kuka. Tup. Millerova je izgovorila što nam je objema palo na pamet. - Sto je to, do vraga? 20. Spustimo drugu nogu — odvratila sam. Uhvatila je koljeno, ja gležanj i zajedničkim snagama oslobodile smo i izravnale i drugi ud. Trbuh je bio ponor poluraspadnutog želea iz kojeg se širio nepodnošljiv smrad. Dišući na usta, zaobišla sam stol. Ono stoje ispalo iz tijela bilo je masno i bijelo poput žrtvina tkiva, ali prekriveno svileno-smedim pramenovima. Provjerila sam ženine butine. Smedi pramenovi poput paučine prekrivali su joj tkivo. Niti? Kosa? Dodirnula sam kuglicu. Bila je manje-više tvrda, ali poput prezrelog voća. Ili tkiva. Iznenada mije sinulo. Jagodicom prsta sastrugala sam i pregledala nekoliko uvojaka. Krzno. Zarila sam prst u kuglicu i izvukla jedan sasušeni ud. Pa drugi. Millerova je razrogačila oči. Odmah je pronašla stražnje noge i zajedno smo uspjele razmotati maleno stvorenje. Bez dlaka, napuhnuto i marinirano u tekućini nastaloj pri raspadanju, i neprepoznatljive vrste. Fido? Felix? Flopsy? Definitivno nije kunić. Liceje plosnato, a prednji i stražnji udovi jednake duljine. - Ispipala sam donje dijelove te konačno izvukla dugačak i tanak rep. — Provjerimo zube. Dok sam držala glavu, Millerova je lagano rastvorila čeljust.

Mačka — zaključila sam. I odmah se prisjetila Birdieja. Ponovno sam pogledala ženu. Ubačena u bačvu s ljubimcem poput kakvog otpada! I morala sam se suzdržati da šakom ne udarim o nehrdaju-ći čelik. Zažmirila sam. Usredotoči se, Brennanice. Istragu ćeš pokrenuti samo ako odradiš svoje! Saznajmo tko je - odvratila sam. Millerova je odvezla kolica uz kosinu i potom u bolnicu, a ja sam je slijedila. Popele smo se u obdukcijsku salu. Prvo sam provjerila prste kako bih utvrdila možemo li uzeti bar djeliće, ako ne i cjelovite otiske prstiju. Ništa. Millerova je nazvala tehničara kako bi naručila rendgenske snimke. Dok tijela nije bilo, obje smo ispunile obrasce. Nijedna nije prozborila ni riječ. Kad su snimke stigle, ubacila ih je u kutije na zidu. Dok su ona i tehničar prebacivali ženino tijelo na stol za obdukciju, ja sam proučila svaki sivobijeli prikaz ženine utrobe. Mozak i organi su se pretvorili u kašu. Iz očiju se neće moći dobiti staklasta tekućina. Moći ću proučiti samo kosti, što mije, uostalom, specijalnost. Usredotočila sam se na njih. Nisam prepoznala nikakve frakture i anomalije, nikakve kirurške implantate, štiftove ili pločice. Nije bilo stranih predmeta, metaka, ni tragova metala. Ni zubi ni umjetnog zubala. Neće nam biti potreban Bernie Grimes - odvratila sam. -Nema zuba. Dama je starija? - Millerova je upitala. Sredovječna, ali ne i gerijatrija — odvratila sam, kad mije pažnju privuklo nešto na posljednje dvije slike. Millerova mije prišla sa strane. Zlatna medalja za marljivost, Kyle - preko ramena je dobacila tehničaru. - Lijep prikaz mace. Nisam bio siguran... Prekinula sam ga. - Pogledajte ovo! - Ukazala sam na bijelu mrlju veličine i oblika zrna riže, tik ispod mačkina vrata. Pogreška pri snimanju? - Millerova. Odmahnula sam glavom. - Javlja se na obje slike. Još jednom provjerivši rendgenske snimke mačke, uzela sam skalpel, vratila se do kolica i zarežala. Nakon trideset sekundi čeprkanja konačno sam izvadila sitan cilindar. Ispružila sam ga na dlanu i pokazala Millerovoj i marljivom Kyleu.

A to je...? - Millerova. Identifikacijski čip kućnog ljubimca, inače poznat kao tran-sponder. Pogledala me kao daje riječ o robotu osposobljenom za samostalno kretanje prostorom. Sastoji se od minijaturne zavojnice i memorijske pločice, koji su zatvoreni biokompatibilnim staklom. Umeće se špricom pod kožu, između ramenih lopatica. Sto, naravno, izvode Matrixovi kontrolori? Veterinari. Procedura je gotova za manje od minute. Moja mačka ima takav čip i nema pojma da ga nosi. Kako radi? - Prepoznala sam joj skepsu u glasu. -U memoriji je sadržan jedinstven i unaprijed isprogramiran identifikacijski broj, koji je moguće pročitati skenerom. Skener odašilje radiosignale male snage u zavojnicu, koja pak prosljeđuje kopiju identifikacijskog broja u skener. Broj je moguće provjeriti u središnjoj bazi podataka, gdje se čuvaju podaci o vlasnicima ljubimaca. • Sto znači ako muca zbriše, vlasnik je se može domoći? • Ako muca ima sreće pa ju netko uhvati i skenira. Nije li to ironično? Lakše je pronaći mačku nego ljudsko biće. Koliki je prosječni vijek tog čipa? • Teoretski, može funkcionirati do sedamdeset pet godina. • Tko ih drži? - Konačno joj se rasvijetlilo. Veterinari. Životinjske arke. Društva za zaštitu životinja. Nisu ništa neobično. U prenesenom smislu, to znači da je glup kurvin sin možda ostavio trag! - Bar ako je u pitanju identitet žrtve. Izvukla je vrećicu sa zatvaračem, a ja u nju ubacila kapsulu. Potom se okrenula prema Kyleu. Pronađi mi veterinara koji može ovo skenirati! Čim je nestao u potrazi za telefonskim brojem, nastavile smo pregled tijela. -Je li bjelkinja? - upitala me promatrajući stoje preostalo od ženina lica. Oblik lubanje i grada lica na rendgenskim snimkama ukazuju da jest. A po čemu znaš da je sredovječna? Po umjerenom artritisu. Koštane spikule na mjestu gdje se rebra spajaju na prsnu kost. Hoćete li moći izdvojiti simfize stidne kosti? Ne sama. - Pokupila se kako bi potražila pilu. Ja sam u međuvremenu namjestila gumeni podložak za glavu ispod ženina

vrata. Lice joj gotovo nije pružalo nikakav dokaz o tome kako je izgledalo za života. Kapaka više nije bilo, a očne duplje bile su ispunjene istim voštanim materijalom koji joj se zalijepio za kosti. Nije imala ni trepavica, ni obrva, ni kose. Millerova se vratila. Dok sam fotografirala, uklonila je simfize stidne kosti, te ih ponijela u potrazi za posudom u kojoj će se natapati. Izbliza sam fotografirala lice, kad mi je iznenada nešto privuklo pažnju. Odložila sam fotoaparat sa strane i nagnula se. Cijelim promjerom vrata širio se uski žlijeb debljine polovice malog prsta, prodirući do pola centimetra u razmrvljeno meso. Postmortalna ozljeda? Ilije utisak nastao pri dodiru s nečim u bačvi? Možda oštećenje koje su uzrokovali morski lešinari? Zgrabivši povećalo, prstom sam prešla preko brazde. Rubovi su bili glatki i lijepo definirani. Nema šanse da je utor posljedica grickanja. Načula sam kako se vrata otvaraju, a onda korake. Millerova je nešto dobacila, ali nisam podigla pogled. Slijedila sam put brazde provjeravajući kako se širi, kao i tkivo ispod i iznad nje. Bila je horizontalna, a s lijeve strane vrata imala nepravilno povećanje. Okolno je tkivo bilo oštećeno sitnim posjekotinama. što je toliko intrigantno? Predala sam joj povećalo. Proučila je žlijeb. - Je li to ono što mi se čini da jest? Horizontalna brazda. Ogrebotine nastale noktima u pokušaju obrane. • Davljenje primjenom nekog predmeta? Kimnula sam. • Ali kakvog? Nečega glatkog i okruglog, s malim promjerom. Možda neke vrste žice. Zlijeb u tkivu odjednom mije probudio sjećanje i pred očima mi je izronila slika Cruikshanka kako visi sa stabla u šumi Francis Marion. Millerova je zacijelo pomislila na isto. - A vješanje? U slučaju vješanja utor se izdiže do mjesta suspenzije. Ovdje je cijelim putem horizontalan. Proučila sam ženu koja je ležala u lokvi na stolu od nehrđaju-ćeg čelika. Uobičajeni znaci davljenja bili su uništeni zbog raspadanja tkiva i saponifikacije. Nije bilo petehijalnog krvarenja do kojeg obično dolazi zbog povećanog venskog pritiska, niti je bilo pokazatelja cijanoze, ili krvarenja tkiva. Nije bilo ni dušni-ka, ni jednjaka, ni mišića za disekciju. Ničega što bi omogućilo patologu da potvrdi daje smrt nastala davljenjem. Kad se kosti očiste, pregledat ću larinks, posebice hioidnu i tiroidnu

hrskavicu, ali s obzirom na ovo što vidim, poprilično sam sigurna. Nova slika izronila mije pred očima. Kosti s otoka Dewees. Sitne brazgotine. Čim se ove očiste od tkiva, pregledat ću kralješke i rebra! Millerova je promijenila temu. - Kyle je pronašao veterinara koji može skenirati kapsulu. Gdje? Blok i pol odavde. Droktor Dinh. - Zalijepila je žuti papirić na stakleni ormarić iznad pulta. - Kaže da će biti u ordinaciji sve do pet i pol, a onda odlazi na produljeni vikend. U potpunosti sam smetnula s uma daje u ponedjeljak Dan sjećanja. Bacila sam pogled na sat. Četiri i pol. Brzo! Prišavši pultu, izvadila sam stidne kosti iz posude u koju ih je Millerova uronila. Hrskavica se odvojila bez ikakva problema i odmah sam uočila da su obje površine simfize glatke s blagim utisnućem prema rubovima. Millerova me promatrala s iščekivanjem. • Da. Mrvicu mlada ili starija od četrdeset. - Svukla sam rukavice i spustila masku. - Moram uhvatiti Dinha prije nego zbriše. Kad će kostur biti u cijelosti očišćen? • U ponedjeljak ujutro. • Nije mi drago što ćete morati raditi u praznične dane - odvratila sam. Nasmijala se. - Dušo, ionako sam isplanirala samo posjet dućanu sa sitnicama za uređenje doma! • Prava ste svetica. • Štoviše, zaštitnica svega što je cakum-pakum i cic-mic. U međuvremenu, što da kažem Gulletu? • Recite mu daje u pitanju sredovječna bjelkinja, koju je netko zadavio i ugurao u bačvu zajedno s mačkom. Doktor Dinh dijelio je malo zdanje od ružičaste štukature s prodavaonicom elektronske opreme, mobitela, osiguravajućim društvom, dućanom gdje se sve prodaje za dolar, i videoklubom. Žuta slova na prozoru ukazivala su da se iza njih nalazi veterinarska klinika. Slogan: »Životinje vole kad se brinete o njima«. Moj se iscrpljen um odmah razigrao. Životinje vole kad se brinemo o njima? Briga i ljubav prema životinjama? Ljubav i briga? Naplaćuju li se odvojeno? Stoje sve moguće dobiti u paketu? Bilo je očigledno da mi uistinu trebaju opuštajuća kupka i večera. Imala sam sreće i pri drugom kruženju ugledala terenac kako oslobađa

jedno od desetak parkirališnih mjesta. Odmah sam se uvukla. Na ulazu u kliniku mimoišla me žena noseći u ruci čiuau veličine štakora, koja se odmah bacila na... što točno? Štektanje? Čak ni to ne može opisati prodoran zvuk kojim se stvor oglasio. Čekaonica je bila ekstravagantna prostorija veličine dva i pol s tri metra. Pred sobom sam ugledala pult s lažnim bambusom i računalom najvjerojatnije iz '83. No, nitko nije radio za njim. Iza pulta nazirala su se dvostruka zatvorena vrata s držačima od pleksiglasa za kartone. Prigušeni glasovi dopirali su iza jednih, a dosje u držaču ukazivao da se netko nalazi iza drugih. Obojene drvene stolice bile su poslagane uza zid sjedne strane pulta i na prvoj s desna sjedio je starac, a prastari bigl sklup-čao mu se do nogu. Žena je sjedila na prvoj stolici s lijeva, a tirkizna putna torba za kućne ljubimce nalazila se na linoleumu do njezinih nogu. Kroz vratašca torbe ugledala sam nešto sa sitnim crnim očima i brčinama. Afrički tvor? Sat je ukazivao daje pet i petnaest. Namjerava li se Dinh pokupiti u pet i pol, ne piše mu se dobro. Djedica i bigl pogledom su me ispratili do stolice u sredini, a žena nastavila palcem kljucati po BlackBerrvju. Stvorenje nalik tvoru uvuklo se u sjenu. Uzevši časopis o mačkama, konačno sam se smjestila. Pročitala sam dvije stranice članka o osujećenom mačjem cuc-lanju deke, kad je žena izronila iz prve prostorije u pratnji blizanaca i zlatnog retrivera. Nekoliko sekundi nakon nje ukazao se i maleni muškarac s blještavom smeđom glavom. Nosio je naočale srebrnog okvira i plavu kutu na kojoj je pisalo Dinh. Pozvao je ženu s tvorom da uđe u prostoriju iz koje su izašli mama i sinovi. Ustala sam. Prišao mije i upitao jesam li došla zbog čipa. Stala sam mu pojašnjavati, no rukom je mahnuo i izbacio dlan. Predala sam vrećicu, nakon čega se izgubio u drugoj ordinaciji. Ponovno sam sjela pitajući se koliko ću dugo morati čekati. I ovako se odvilo... U pet i pedeset šest žena i pudl izašli su iz druge prostorije. U šest sati i četiri minute djed i bigl ušli u nju. U šest i dvadeset dvije minute žena s tvorom izašla je iz prve ordinacije. U šest i četrdeset pet djedica je izašao iz druge, ali bez bigla. U 19:05h Dinh se pojavio i predao mi papirić. Na njemu su bila ispisana

dva imena: »Cleopatra« i »Isabella Cameron Halsev«. Pretpostavila sam da prvo pripada pokojnoj mački, a drugo vlasnici. Ispod imena stajala je adresa. Ulica King. Hladno sam mu zahvalila istrošivši čekanjem svu ljubaznost. Na moju je zamolbu vjerojatno utrošio pet minuta. Iako me mogao odmah riješiti, prisilio me da čekam dva sata. Nekoliko sekundi poslije zaglavila sam u prometu u blizini starogradske tržnice. Dinh me toliko iživcirao da sam se probila niz Peninsulu, a ne gore prema mostu. Skrenula sam. Pa još jednom. Ulice su bile uske i zatrpane turistima. Htjela sam što prije doći kući i povlačenje za konjskom zapregom uopće me nije oduševilo. Osim toga, živcirala me vlastita glupost. Bila sam umorna, osjećala se prljavo i borila da ne briznem u plač. Mimoišla sam crkvu od siva kamena s visokim tornjićem. St. Philip's. O. K. Znači, da sam na Ulici Church. Znam gdje sam i uspijevam se probiti iako kaskam za kljusetom. Zaprega je odjednom usporila i premda je klimauredaj bučao, načula sam prigušen kočijašev glas kako prede priče o zanimljivostima. Želudac mije zarežao. Svim navedenim mukama nadodala se još i glad. Tapkajući prstima o upravljač bacila sam pogled kroz prozor sa suvozačke strane. Tommy Condon's Irish Pub. Mušterije su objedovale na trijemu djelujući sretno i čisto. Pogled mi se vratio na pub. I onda prebacio na jeep. Kathy Reichs Prsti su mi se ukočili. Provjerila sam tablicu. I srce mije skočilo u grlo. Moram van! Bacala sam pogled s jednog kraja ceste na drugi, ali nije bilo šanse da na Ulici Church pronađem parking. Gdje je ulaz u parkiralište puba? Kljuse je kaskalžo puževim korakom i preostalo mije samo slijediti ga. Na posljetku sam skrenula iza ugla ijednu ulicu dalje pronašla slobodno mjesto. Uguravši se, zalupila sam vratima i pojurila brzinom munje. 21. Ryan je sjedio za stolom na trijemu i pušio, a pred njim se nalazila košarica s ostacima cheeseburgera i prazni vrč. U malenom metalnom disku zamijetila sam hrpicu opušaka. Znači, već je neko vrijeme tamo. I nije dobro. Samo kad je zabrinut ili bijesan puši kao Turčin. Zvuči vedro!

-Jesi odavde, mali? - Laganim, veselim i do zla Boga napetim tonom. Okrenuo je glavu i ugledala sam mu iskru u očima, ali se ugasla prije nego sam je uspjela protumačiti. Ukazala sam na stolicu. Slegnuo je ramenima. Sjela sam. Ugasio je cigaretu. • Snjegović je migrirao na jug radi sunca i pijeska? Nije se nasmiješio. • Zašto nisi ušao u kuću u srijedu navečer? • Zato što sam uplatio razgled duhovima opsjednutog zamka. Nisam se obazrela. - Ne odgovaraš na pozive. • Problemi s prijamom. • Gdje si odsjeo? • Charleston Place. • Lijepo. • Imaju debele ručnike. • Meni bi bilo draže da si kod Anne. • Mislim daje prebukirano. • Nije onako kako ti se čini, Ryane. • A kako mi se čini? Konobarica se pojavila prije nego sam stigla odgovoriti. Gladna? - dobacio je srdačnošću prodavačice supermar-keta. Naručila sam dijetalnu coca colu, on palmetto pale ale. U redu, nije mi skočio u zagrljaj, ali nije se ni pokupio. Pošteno. Znala sam kako bih ja reagirala da sam prešla dvije tisuće dvije stotine i četrdeset kilometara i zatekla ga kako miluje bivšu. Međutim, ja nisam milovala Petea, a on se duri poput kakvog prištavog osmaša! Nastavili smo sjediti u tišini. Noć je bila vlažna, ali ne i vjetrovita, i premda sam se presvukla u čistu odjeću prije odlaska iz bolnice, navukla je vlagu i prilijepila mi se za tijelo. Počela sam živčaniti. No, razum se odmah pobunio tražeći pravo glasa. Kad nam je konobarica donijela pića, odlučila sam pokušati drukčiju taktiku. Nisam imala pojma da će Pete doći, ni da ćemo se svi zateći na istom mjestu u isto vrijeme. Anne gaje pozvala. Ona je vlasnica kuće, a ja sam, uostalom, trebala otići onog dana kad se pojavio. Vjerojatno mi to zato i nije spomenula. U kući ima pet spavaćih soba. Sto sam mu trebala reći? • Da ne namjeravaš skinuti gaćice? • I nisam. Podigao je dlan ukazujući da ne želi slušati. No, to me samo dodatno iživciralo.

Imala sam mučan tjedan, Ryane, ohladi malo... Nadmećeš se s mužićem tko će skupiti više bodova? Jedan bod za opeklinu od sunca; dva za loš pinot; tri za mrave tijekom piknika na plaži. Ponekad si znam udijeliti pametne savjete. Primjerice: Ne dopusti da te iživciraju. No, često ih se uopće ne pridržavam. Tako i ovaj puta. Nisi li ti upravo proveo tjedan dana u Novoj Škotskoj s bivšom ljubavnicom? - provalila sam. Zamisli da sam se udario po čelu iz nenadane spoznaje da te to zabrinulo. Bilo je vruće, a ja sam bila gladna i izmorena. No, čak i kad sam fantastično raspoložena, nisam nikakva diplomatkinja. Jednostavno sam puknula. Upravo sam saznala da mije prijateljica bolesna i da vjerojatno umire! Novinar me progoni u stopu, građevinski poduzetnik mi prijeti, a istodobno obrađujem tri umorstva. Posljednjih sedam dana provela sam ili na hitnoj, ili u mrtvačnici, ili probijajući se kroz mulj u potrazi za poluraspadnutim truplima. -Iako sam mrvicu pretjerala, nisam se mogla zaustaviti. - U srijedu navečer jednostavno sam se emocionalno slomila. Pete se zabrinuo i ponudio utjehu, koja mi je očajnički bila potrebna. Oprosti što se to dogodilo u krivom trenutku i što sam ti povrijedila prokleti muški ego! Ostajući bez daha naslonila sam se leđima i prekrižila ruke. Kutkom oka zamijetila sam da nas par s desna promatra. Ošinula sam ih pogledom, na što su odmah okrenuli glave. Ryan je ponovno zapalio cigaretu i ispuhnuo dim, koji se podigao prema ventilatoru. • Lily me poslala k vragu. • Molim? Ne razumijem. Kada? - Koliko god to bilo glupo, ostala sam potpuno nespremna kad je spomenuo kćer. • Posvađali smo se nedugo nakon našeg razgovora u nedjelju. Započelo je u vezi nekog glupana kojemu je lice cijelo ispirsano. Do vraga, zapravo se ni ne sjećam točno povoda. Lily je izjurila iz restorana izjavljujući da sam joj uništio život, i da se nada da ću se pokupiti i nikad više ne vratiti. • Što kaže Lutetia? • Da bih se trebao povući i dati joj malo mira. - Lice mu se pretvorilo u kamenu masku. - Cijeli sam ponedjeljak i veći dio utorka proveo pokušavajući razgovarati s malom, ali nije me htjela ni vidjeti, niti mije odgovarala na pozive. Nagnula sam se i uhvatila ga za ruku. - Bit će sve u redu. Sto posto.

Valjda. - Stisnuo je čeljust. • Potrebno joj je vremena da se navikne da si joj otac. • Valjda. • Nije prošlo ni godinu dana. Nije ništa odvratio. • Želiš li porazgovarati? -Ne. • Drago mi je da si odlučio navratiti. • Naravno... — Gorki osmijeh. - To je doista bila fantastična zamisao! • Nisam bila sva svoja u srijedu navečer. Samosažaljenje, sažaljenje prema drugima, suze, sve živo me snašlo i kad si stigao, Pete me samo pokušavao primiriti. Ništa više. Zao mije što se sve to dogodilo u nezgodnom trenutku. Nije odgovorio, ali nije ni povukao ruku. • Ne bih ti lagala. Poznaješ me. Još uvijek tišina. • Ryane, nije se ništa dogodilo. Poigrao se pepelom odguravajući ga do ruba metalne pepeljare. Prošla je cijela minuta. Pa još jedna. Nakon što me Lily odbila, spopao me osjećaj krivnje -konačno je prozborio. - Kao da sam podbacio. I jedino sam s tobom htio biti. Prema tome, nije bilo teško donijeti odluku. Uskočio sam u jeep i krenuo prema jugu, i kad sam te nakon dvadeset sati vožnje ugledao u dvorištu... Nije dovršio. Otvorila sam usta, ali me zaustavio. Možda sam pretjerao u srijedu navečer i dopustio bijesu da me nadjača, ali sam ujedno nešto shvatio, Tempe. Shvatio sam da ne poznajem vlastitu kćer i, u redu, priznajem, kriv sam za to. Ali ni tebe ne poznajem ništa više. Naravno da me poznaješ! Zapravo ne. - Povukao je dim i ispuhnuo. - Znam stvari o tebi. Mogu ti izrecitirati cijelu biografiju. Briljantna antropolo-ginja, jedna od malobrojnih u svojem polju rada. Diplomirala na Sveučilištu Illinois, doktorirala na Northwesternu, radila za DMORT i kao konzultant za američku vojsku; stručnjakinja za genocide pri UN-u. Impresivno, ali ništa mi ne govori ni kako razmišljaš, ni što osjećaš. Kćer mije potpuni stranac, ali ni ti nisi bitno drukčija. Izvukao je ruku ispod moje i podigao čašu. • Ali rekla sam ti puno više od toga — pobunila sam se. • U pravu si. — Jednim je gutljajem ispio pola čaše ili kako bi primirio bijes, ili kako bi se sabrao. - Udala si se za Petea, odvjetnika, u dobi od devetnaest. On te varao, zbog čega si počela piti. Brak vam se raspao.

Kći ti je slijepi obožavatelj studija, a najbolja prijateljica agent nekretninama. Imaš mačku. Voliš zobene pahuljice Cheetos i mrziš kozji sir. Nećeš nikad nositi odjeću na volane ili visoke pete. Znaš biti zajedljiva, smiješna, ali i pravi tigar u krevetu. Prestani. - Osjetila sam kako mi obrazi gore. — Manje-više, to je to. Sve sam nabrojao. Nije pošteno. - Bila sam mentalno i fizički preiscrpljena kako bih se borila. - I namjerno mi to radiš. Naslonivši se rukama na stol nagnuo se prema meni. U ustajalom zraku prepoznala sam miris muškog znoja, losiona i po-pušenih cigareta. Već smo čitavo desetljeće zajedno, Tempe, i znam koliko si predana poslu, ali izvan toga uglavnom nemam pojma što osjećaš. Nemam pojma što te čini sretnom ili tužnom, što te ljuti, ni čemu se nadaš. — Pratim Cubse. Vidiš? - Naslonio se leđima i zgrbio, a onda ugasio cigaretu i ispio ostatak piva. Osjetila sam kako mi se prsa stežu. Jer bijesnim? Jer mu zamjeram? Ili stoga što se bojim zbližavanja? Popila sam gutljaj cole. Tišina je hučala među nama. Konobarica je bacila pogled, ali je zaključila da je bolje ne prekidati nas. Par do nas je platio i pokupio se, a još jedan konj prokaskao ulicom. Ili možda onaj isti koji sam slijedila autom? Misli su mi se skrenule postrance. Smeta li konju što prolazi isti glupi krug? Izvršava li zapovijed iz dana u dan iz straha od biča? Sanja li konjske snove, ili zna samo za svijet između pokrova za oči? Je li Ryan u pravu? Jesam li se svojevoljno izolirala? Jesam li stavila emocionalne pokrove za oči i zabarikadirala se u borbi protiv mučnih sjećanja i mučnih problema sadašnjice? Nenadana bol stegnula mije prsa. Je li i Pete jedan od tih problema? Jesam li u potpunosti iskrena prema Ryanu? Prema sebi? — Sto želiš? — Usta su mi bila suha, a grlo se stegnulo. — Lutetia se zanimala za tebe, no nisam joj mogao odgovoriti na većinu pitanja, što ju je iznenadilo. Odvratio sam da pita nevažne stvari, na što je ona rekla da je možda tako, ali da bih ipak trebao znati odgovore. Solovožnja navodi čovjeka na preispitivanje, a kako je moja potrajala, shvatio sam konačno daje u pravu. Nismo na svim područjima uspostavili komunikaciju, Tempe. Naš je odnos ograničen. Odnos? Ograničen? Nisam mogla povjerovati da mi to govori Andrew

Ryan, poznati bad boy22, velika faca i Don Juan Odjela za umorstva u Montrealu. — Ne skrivam namjerno stvari pred tobom — odvratila sam. — Nije u pitanju što čovjek želi podijeliti, nego činjenica da to želi podijeliti. Namjerno ili nenamjerno, često me isključuješ. • Nije istina. • Zašto me zoveš Ryan? • Molim? - Pitanje me iznenadilo. - Pa... tako se zoveš. Ne, tako se prezivam,. To mi je prezime. Kolege i ljudi u hokejaškoj ligi zovu me Ryan, a nas dvoje smo u intimnim odnosima. — Ti mene zoveš »Brennanica«. Samo kad profesionalno surađujemo. Zagledala sam se u ruke. Bio je u pravu. Nisam znala zašto to činim. Iz mjere predostrožnosti kako bih ga zadržala na odstojanju? što želiš? - ponovila sam. Mislim da bismo trebali početi razgovarati, Tempe. Ne treba mi gomila informacija. Samo mi govori. Započni s obitelji, pa mi reci nešto o prijateljima, prvoj ljubavi, nadama i strahovima. .. - Izbacio je ruku u zrak. - ... viđenju uma i anomalijskog monizma! Nisam se obazrela. Već si upoznao Katy, Anne i nećaka Kita. I Harry. U prvim godinama kad je nudio, a ja odbijala bilo kakvu intimu, moja sestra Harriet navratila je u Montreal u potrazi za nirvanom. Na kraju je završila u kandžama sekte, iz koje smo je morali spašavati. No, jedne noći za njezina boravka oboje su nestali i nagađam, prepustili se biblijskom činu. Nikad nisam upitala je li se to doista dogodilo, a oni se nisu sami izjasnili. -1 Harry. Kako je ona? — Glas mu je na trenutak zazvučao opuštenije. ^ • Živi u Houstonu s čovjekom koji izrađuje strune za harfu. -Je li sretna? • Znaš je. • Upoznaj me onda s roditeljima... - Zazvučao je poput doktora Phila - kao da sam gost talk show kojeg pokušava potaknuti na razgovor. • Michael Torrence Brennan, parničar, connoisseur23 i vesela pijandura. Katherine Daessee Lee, svima poznata kao Daisy. • Otud to tvoje neizgovorljivo krsno ime. • Poput Daisy, samo sa »s«. • Daisy. Dopada mi...

• Da ti nije palo na pamet tako me zvati. Spustio je ruku na srce simulirajući poštenje. Nastavila sam iako me stezalo u grlu. Michael je čikaško-irskog podrijetla, Daisy stara lo za Charlotte. U vezu stupaju na faksu, u brak u pedesetim. Michael se potom pridružuje velikoj čikaškoj odvjetničkoj tvrtki, a sretan par odlazi u Beverly, irsku četvrt 23 Connoisseur (franc.) — znalac. u Chicagu. Daisy postaje članica dobrotvornih ženskih udruga Junior League i Ladies' Auxiliary, katoličkog udruženja Rosary Society, te Friends of the Zoo, udruge za poboljšanje zooloških vrtova. Temperance Daessee, njihovo prvorodeno dijete, privodi kraju društvene ambicije gde Brennan. Harriet Lee rada se tri godine poslije, a tri godine nakon nje Kevin Michael. Iako su prošla gotovo četiri desetljeća, poznata bol nenadano me presjekla. Bila sam svjesna da se izražavam u trećem licu i prezentu, ali nisam se mogla suzdržati. Zacijelo je baš to pripomogle Pitajte Freuda. Devet mjeseci nakon rođenja beba zvana Kevin podliježe leukemiji. Shrvan, tata obara brzinski rekord u opijanju viskijem, gubitku posla, razvoju ciroze i završava u preskupom lijesu. Mama pada u stanje otupljujuće neuroze i na posljetku se povlači u Charlotteu s dječicom, Temperance i Harriet. Spomenuti trio počinje živjeti s bakom Lee. Izbacio je ruku i palcem mi obrisao suzu s obraza. - Hvala ti. - Toliko tiho je to izgovorio da ga gotovo nisam čula. Iduće poglavlje: godine provedene u Charlottei. - Izbacila sam ruku kao da najavljujem novi kadar. Svuda oko nas buka. Proteklo je nekoliko sekundi. Cijela minuta. Kad mije presreo pogled, primijetila sam da djeluje opuštenije. Naslonio se leđima i podigao obrve kao da me konačno vidi. Obožava to raditi, a i dobro mu stoji. Nekako mu daje auru hladnokrvne radoznalosti. Pokušala sam zamisliti kako ja izgledam. Razmazana maškara? Lice s tragovima suza? Kosa boje riječnog štakora, svezana u čvor. Znala sam što slijedi. Neizgovoreno pitanje vezano za novija zbivanja. U redu, prvo posao. Poznat teren. Neutralan. • Duga je to priča - odvratila sam. • Uključuje hrvanje u blatu? • Uključuje reptila zvanog Ramon. (Miožavao sam Henryja Silvu kao lovca na krupnu divljač. Upitni pogled. • Aligator. 1980. Bez srca odbačen u toaletnu školjku u mladosti, Ramon

postiže duljinu od devet metara i odlučuje se jednog dana izvući iz kanalizacijskog sustava Chicaga. Fantastično ostvarenje! Pravi klasik medu drugorazrednim filmovima strave i užasa. • Želiš da nastavim? • Naravno. • Mogu li dobiti cheeseburger? Signalizirao je konobarici, naručio, a onda prekrižio ruke i izbacio noge. Već znaš za kostur s Deweesa... Onaj koji je otkrio jedan od tvojih studenata? Kimnula sam. - Riječ je o bijelcu u četrdeset i nekoj, koji je vjerojatno mrtav već dvije godine. Pronašla sam čudnu frakturu na jednom vratnom kralješku i posjekotine na dvanaestom rebru, kao i na nekoliko kralježaka donjeg dijela leđa. Zubi su mu bili sanirani, ali ništa nismo saznali, kad smo ubacili podatke u NCIC. Nisu se poklopili s lokalnim podacima o nestalim osobama. Ipak, postoji jedna zanimljivost. Pronašla sam trepavicu među kostima. Tip sa Deweesa je bio plavušan, a trepavica je crna. Emma ju je odaslala u državni laboratorij za DNK testiranja. Emma? -Emma Rousseau je glavna mrtvozornica okruga Charleston. - Nisam bila u stanju u tom trenutku reći išta drugo. Kostur sa Deweesa je truplo broj jedan? Da. Pete je došao u Charleston kako bi proveo financijsku istragu i klijentu potražio kćer. Djevojka se zove Helene Flynn, a nestala je prije više od šest mjeseci, dok je radila u klinici za siromašne, koju vodi GMC. To je, inače, umotvorina lokalnog televizijskog propovjednika zvanog Aubrey Herron. Kad je nestala, njezin otac, Buck Flynn, unajmio je privatnog istražitelja zvanog Noble Cruikshank, koji je nakon dva mjeseca istrage također nestao. Poznato je daje tip bio pijandura i daje već prije znao nestajati i opijati se, pa nije pokrenuta ozbiljna istraga. Prošlog ponedjeljka klinci su pronašli tijelo kako visi u šumi sjeverno od grada. Uzeli smo otiske, provjerili ih u AFIS-u i pogodak! Obješeni je Cruikshank. Usput budi rečeno, sa sobom je imao novčanik Chestera Pincknevja, lokalnog močvarnog štakora. Kako to? Nemam pojma. Pincknev kaže da mu je novčanik ukraden, a ja bih prije rekla da gaje izgubio. Stigao mi je cheeseburger. Nadodala sam salate, rajčice, začina. Cruikshank je bio bijelac, u dobi od četrdeset i sedam. Imao je frakturu vrata poput tipa s Deweesa. Isti kralježak s iste strane, iako je čvor

bio zavezan na potiljku. Posjekotine na rebrima i donjem dijelu kralježnice? -Ne. Nekoliko sam sekundi utrošila gutajući oveći dio burgera. Gullet, šerif okruga Charleston, domogao se Cruikshankovih stvari preko gazde kod kojegje ovaj iznajmljivao stan. Medu njima se našao CD s fotkama na kojima je moguće vidjeti ljude kako ulaze u kliniku na kojoj je radila Helene Flynn i odlaze iz nje. U drugoj kutiji nalazili su se dosjei, a u nekima od njih ono što bi čovjek očekivao pronaći u slučajevima privatnog istražitelja: zabilješke, otkazani čekovi, kopije pisama, izvješća. Postojao je jedan dosje o Helene Flynn. U drugim dosjeima nije bilo ničega osim isječaka o nestalim osobama, a neki su pak imali samo rukom ispisane zabilješke. -Jesi li saznala što iz njih? • Ništa. Kodirane su. Ujedno raspolažemo i Cruikshankovim računalom, ali zasad ništa od lozinke. • O. K. Cruikshank je truplo broj dva. Kad ćemo doći do Ramona? Ispričala sam mu za ženu i mačku u bačvi. • Riječ je o bjelkinji, otprilike četrdeset godina starosti, koja je vjerojatno zadavljena nekim predmetom. Mačka je prijavljena na Isabellu Cameron Halsey. To planiram sutra provjeriti. • Postoji li nešto što bi moglo povezati sva tri slučaja? U sva tri slučaja riječ je o bijelcu ili bjelkinji sredovječne dobi. Muškarci imaju identične frakture vrata, a žena je zadavljena. I to je to. Međutim, nisam još dovršila pregled ženinih kostiju, jer će tek u ponedjeljak biti čiste. Oborio je pogled prema metalnom disku ispunjenom pepelom, iako je bilo očigledno da ga ne vidi. Izgubio se u mislima. • I na čisto si s Peteom? • Kad sam ga ono napustila? - Pomno birano. Podigao je glavu i zagledao mi se u oči. Plave oči, kosa boje pijeska, sitne i duboke bore, i svaka na pravom mjestu. Izgledom zacijelo krši bar šest državnih zakona i desetak saveznih regula, pomislila sam. Sto me spopalo? Zašto jednostavno nisam rekla »da«? Hoću li sada dobiti bratski poljubac na obraz ijedno toplo »zbogom«? Stegnula sam šalicu. Nasmiješio se. • Hoćemo li onda ispočetka? - Prigušenim i smirenim tonom. • Hvala dragom Bogu - odvratila sam s konačnim olakšanjem. Ponudio mije ruku. Stisnula sam je. Prsti su nam ostali isprepleteni neko vrijeme, a onda se polako rastavili.

Znaš, moja draga irska mati pošteno se potrudila kako bi mi odabrala ime... • Ne pretjeruj, stari. • Ali neću odustati. • Pošteno. • Drugo, znaš li da sam po zanimanju detektiv? • Znam. -1 detektiram stvari. što je jedinstvena vještina. I mogao bih, ako me se adekvatno nagovori, na raspolaganje ponuditi silne godine iskustva. • U slučaju Isabelle Halsey? • I mačke. Obožavam ih. Kathy Reichs A kakvo je nagovaranje potrebno? Uvjerljivo. - Jednim mi je prstom pomilovao ruku i zglob. Signalizirala sam konobarici. Kad je račun stigao, oboje smo posegnuli za njim. No, on je pobijedio. Dok je vadio karticu, ustala sam i zaobišla stol. Zagrlivši ga oko ramena, naslonila sam obraz na njegovo tjeme. Pristao se useliti u kuću. 22. Jeli smo cap'n'crunch, kad su se otvorila vrata Peteove spavaće sobe. Lucy, I'm Hornel — Glas Desija Arneza odjeknuo je kućom. -Sto taj jeep... - uskakutao je u kuhinju - ... ers creepers. Boyd je poskočio, ali Ryan nije. Njih su se dvojica odmjerili, a odvjetnik podigao obrve do neba. Poput Desija. Tko li je ovaj lijepi mladić? - Peteove usnice razvukle su se u osmijeh. Upoznala sam ih. Ryan se odigao kako bi se rukovali. Pete je bio u nike tenisicama, hlačicama i sportskom džemperu odrezanih rukava i ovratnika. Dlanovima se podigao na pult. Nasuprot nama. -Je li bilo zabavno jučer u crkvi? - upitala sam. Ne koliko tebi. - Pogled mu se prebacio na Ryana, pa vratio na mene. Ponovno su mu se zategli kutovi usana. Zaškiljila sam upozoravajući ga da ne započinje, na što mu je lice poprimilo nedužan izraz.

Ryanova je pažnja ostala usredotočena na pahuljice. Novac se ulijeva u GMC i izlijeva iz njega — nastavio je. -I sve sam više uvjeren da fatica Flynn treba računovođu, a ne odvjetnika. -Jesi li porazgovarao s Herronom? • Nećeš vjerovati! Velečasni je neplanirano otputovao u Atlantu. Nikako nije mogao odgoditi put i duboko mi se ispričao obećavajući da će osoblje dati sve od sebe kako bi mi pomoglo. • Sve samo neće razgovarati o Helene. • Međutim, jesu. Doduše, rekli su mi daje bila tamo i otišla, ali ne znaju kamo. Otad se nisu čuli s njom i nagađaju daje u Kaliformji. - Ljuljao je noge i petama lagano udarao o donje kuhinjske ormariće. - Ah, da. I mole se Bogu daje živa i zdrava. -Jesu li pojasnili kako je moguće da netko iz njihova jata nestane bez traga? Drže se Evanđelja po Kaliforniji. U toj državi voća i oraha postoji nekoliko desetaka besplatnih klinika, a mnoge se financiraju, naravno, baš voćem i orasima. Nagađaju da se odrekla spomenutog Evanđelja u zamjenu za poučavanja luđaka te se iskrala iz sustava. Dum. Dum-dum-dum. Nike teniske. • Moguće je daje nestala ako živi u nekoj vrsti komune i ne rabi kreditne kartice, ne plaća račune, autoosiguranje, poreze i zdravstveno. • Sto bi ujedno pojasnilo nepostojanje papirnatog traga. Cruikshank je izvijestio tatu Bucka da nije pronašao ništa nakon studenog prošle godine. Bar ništa sve do njegova nestanka. Ima li što novo u vezi Cruikshanka? Dum. Dum. Odmahnula sam glavom. - Prestani udarati o Anneine ormariće. Noge su mu se umirile punih deset sekundi. Potom se okrenuo prema Ryanu. • Dovezao si se onim jeepom skroz iz Kanade? • Zove se Sumko. • Dugo putovanje. I naporno za Sumka. Srce mu je još uvijek u Adiron-dacksima. Upitni pogled. Zacijelo neka šumska bolest. Duhovito. - Pete se okrenuo prema meni. - Duhovit ti je momak. Ovaj puta sam zaškiljila upozoravajući Ryana da ne započinje. -Jesi li saznala zastoje Cruikshank imao tuđi novčanik sa sobom? Dum. Dum.

• Misliš na Chestera Pinckneya? Ne, nisam. • A kako je tebi protekao dan? Opisala sam mu pronalazak žene u bačvi. -Jedan aligator nije dovoljan kako bi tebe sredio, slatkice. • Nemoj me tako zvati. • Oprosti. Dum. Dum. Ispričala sam mu za davljenje, mačku, čip, i Dinha. Ryan je slušao promatrajući nas. Bila mije poznata njegova filozofija. Ljudi govore dva jezika, a samo jedan verbalni. • Kako je Emma? - Pete me upitao. • Uzela je slobodno. -Još uvijek joj je loše? • Moram je nazvati. Skočio je, oslonio se petom na pult i stao rastezati. Ryan me pogledao i zatreperio okicama. Ponovno sam zaškiljila. • Sto imaš u planu? - upitala sam Petea. • Odvesti Boyda na plažu, a onda odigrati koju partiju golfa. • Golfa? Promijenio je nogu. - Sutra je nedjelja i Herron će se vratiti na veliku predstavu. Tad ću se ja uvući u ring kako bih se domogao božanskog prosvjetljenja. • Metafora ti baš nije najjasnija. • I rezultati će biti takvi. • Djeluješ mi poprilično samouvjereno. Opusti se, nosim nakurnjak. - Spustio je nogu i namignuo mi. Zakolutala sam očima. Boyd je poludio ugledavši kako skida uzicu. Spustio se u čučanj, zakvačio mu je za ovratnik, a onda se ispravio i izbacio prst prema meni. Želim ti uistinu poseban dan... Nakon čega su se pokupili. S druge strane vrata još je jednom uslijedilo: Slatkice! Ryan i ja smo se Jeepom odvezli u Charleston. On je vozio, ja sam navodila. Putem sam mu ispričala za dugogodišnje prijateljstvo s Einmom i čudnu povezanost koja je prebrodila duga razdoblja nekomuniciranja. Odala sam mu tajnu i priznala da boluje od limfoma. Predložio je daje posjetimo nakon Isabelle Halsey. Potom sam mu ispričala za Dickieja Dupreeja i Homera Winbornea. Zapitao me koliko me zabrinjavaju na skali od jedan do deset. Građevinskom poduzetniku sam dala peticu, novinaru minus dvojku. A onda sam se prisjetila komentara od prethodne noći.

Spomenuo si anomalijski monizam... Pogledao me simulirajući razočaranje tako očiglednom rupom u mojem obrazovanju. - Vrsta dualizma u filozofiji misli i djelovanja. Mentalni procesi posjeduju prave kauzalne moći, ali odnosi u koje ulaze s fizikalnim entitetima ne mogu se pojasniti prirodnim zakonima. • Poput našeg. • Recimo. • Skreni na lijevo. Zašto Sumko? Upitno me pogledao. • Otkad ti se jeep zove Sumko? • Od jutros. • Izmislio si! • Nadahnula me tvoja vojničina. Pete je bio u marincima. I ne lupetaj pred njim, jer ne želim da te proglasi lakrdijašem. Isabella Halsey je živjela u Ulici King, duboko u srcu starog Charlestona koji je, kao obično, bio krcat ljudima uvelike nalik onima u Disneylandu. Žene u dizajnerskim ljetnim haljinicama ili hlačicama koje im jedva prekrivaju stražnjicu; muškarci pak s trbušinama, u mrežastim bejzbol kapama, golf-cipelama i golf-majicama. Isprazno su buljili ili razgovarali na mobitel, dok su se djeca sa sunčanim opeklinama prešetavala, a tek vjenčani parovi i mladenci držali za ruke. Starogradska tržnica bila je živa poput pčelinje košnice. Sladoledari su se oglašavali zvoncima na biciklima; crnkinje prodavale cvijeće i pletene košare, ili nudile isplesti kosu u sitne pletenice; muževi snimali mame s klincima; umirovljenici zbunjeno promatrali karte s pješačkim turama; tinejdžeri se fotografirali jednokratnim Kodakovim fotoaparatima, a ulični prodavači gromoglasno nudili grah, praline, i kompote od breskvi. Isabella Halsey živjela je u neposrednoj blizini Batteryja, malenog parka s pogledom na luku, prepunog statua, topova i paviljona za promenadne koncerte, koji datiraju još iz viktorijanskog doba. Kad god ga vidim, uvijek me podsjeti na vojne marševe, ali i na satove povijesti u četvrtom osnovne, koje je držala Sestra Mathias. Upravo su iz njega u travnju 1861. stanovnici Charlestona promatrali vojnike Konfederacije kako se bore protiv trupa Unije, skrivenih s druge strane vode u tvrđavi Sumter. Bonjour, Građanski rate! Neki štovatelji prošlosti, na žalost, još nisu rekli adicu i pjevaju »Dixie« nastavljajući se boriti za očuvanje konfederacijske zastave. Pronašavši parkirno mjesto, krenuli smo južno na East Bay i nakon Rainbow Rowa spustili se tri bloka Ulicom Tradd prema unutrašnjosti, sve

dok nismo stigli do uskog i ciglom popločenog dijela Ulice Church. Za razliku od Cruikshankova skromnog smještaja, dom Isabelle Halsey doista bi zaslužio zvati se MAGNOLIA MANOR. Prozori su bili prepuni cvijeća, a bočno dvorište veličanstvenih prastarih stabala. Iako bi se posrednici prodaje nekretnina zasigurno poslužili riječima »autentičan«, »originalan«, i »nepokvaren« kako bi opisali zdanje, menije samo jedan sinuo. »Sam svoj majstor«. Naime, štuka bež boje, crni kapci i kovana željezna ograda, sve to pod hitno je trebalo ponovno obojati, a prilaz i kamenje za popločavanje dvorišta zelenili se od mahovine. Dok smo prilazili kapiji, obavio nas je miris magnolija. -Je li Washington ovdje ikad otkrmio? - Ryan je prigušeno dobacio. Da, spa\rao je po kućama. Kroz magnolije sam ugledala ženu kako sjedi za stolom u bočnom dvorištu, a njezina bijela kosa bila je prošarana sunčevim zrakama. Plela je. Iako joj je opuštena i naborana koža prekrivala čeljust, vrat i ruke, pokreti su joj bili nagli i samouvjereni. Žena pronađena u bačvi ima četrdesetak godina - odvratila sam. — Ako se preziva Halsey, onda joj je to možda majka. Ryan mije spustio ruku na rame. Podigla sam glavu, ali nisam uspjela protumačiti pogled vikinški-plavih očiju. Zamjećuje da mije stalo? Jasno mu je da sam uistinu duboko osjećajna? Kimnuo je ohrabrujući me. Oprostite - doviknula sam. Podigla je glavu, ali nije pogledala prema nama. Oprostite na smetnji... — Zastala sam ne znajući kako nastaviti. Došli smo u vezi Cleopatre. Okrenula se prema nama, a sunce joj je obasjalo naočale skrivajući joj oči. Možemo li na kratko porazgovarati? Nagnula se naprijed, a usta su joj se stisnula. Odložila je potom pletivo na stol i rukom nas pozvala da uđemo. Dok smo prilazili, iz džepa je izvukla cigarete ijednu zapalila. Želite li...? - Ponudila nanije paket. Mini-cigare Davidoff. Pristojno smo odbili. Gospode Bože sa svim svojim anđelima i svecima... — Lagano je odmahnula venama prošaranom rukom. - Vi, mladi, bježite od duhana, vadite kofein iz kave i vrhnje iz mlijeka. Slabići, eto što ste, najobičniji slabići! Jeste li za čaj? • Ne, hvala. • Kekse?

• Ne, hvala. Naravno da ne. Možda u njima ima pravog maslaca od prave krave. Okrenula se prema meni. - Jesi ti manekenka, ružice? Nisam, gospođo. Zašto mi svi uvaljuju nadimke? Trebala bi biti. Dovoljno si suha. - Slobodnu je ruku spustila pod bradu i nasmiješila se kroz poluzatvorene kapke poput Lane Turner na studijskim fotkama. — Miss Magnolije, 1948. — Zahihotala je i povukla dim. — Iako ovoj staroj curi neki dijelovi danas vise, u to vrijeme je ljudima tjerala slinu na usta! Ukazala je na klupicu od kovanog željeza. - Samo izvolite. Sjeli smo. Da pogodim. Vi i ovaj mladić istražujete životni stil bogatih i slavnih Južnjaka? Ne, gospodo... Zafrkavam te, ružice, ne nasjedaj. Zašto se, dakle, ti i ovaj zgodan mladić raspitujete za mrtve Egipćane? U pitanju je mačka. Oči su joj se stisnule i uvukle u bore, a onda raširile iza leća. • Govorite o mojoj Cleo? • Da, gospođo. • Pronašli ste moju odlutalu macu? Nagnula sam se i spustila joj ruku na koljeno. — Strahovito mi je žao, ali Cleo je mrtva. Pronašli smo vašu adresu zahvaljujući identifikacijskom čipu koji joj je ugrađen pod kožu. - Duboko sam udahnula. — Tijelo joj je pronađeno zajedno s tijelom jedne žene. Nagađamo daje pokojnica bila vlasnica mačke. Iskra se pojavila u naboranim starim očima. Pripremila sam se na suze. Isabella Halsey? -Da. Očekivala sam slomljeno srce, bijes, nevjericu. No, ništa od navedenog nije me dočekalo. Ponovno je zahihotala. Ryan i ja smo razmijenili pogled. Mislite da sam odlepršala! Zbunjeno sam se povukla. U pravu ste, ali i u krivu, ružice! Možda na jadnoj Cleo sa da rastu ivančice, kao i na njezinoj gazdarici, ali ta nesretna duša nisam ja, hvala dragom Bogu na nebesima! Deja vu. Otok Wadmalaw. Chester Pinckney. Zar dvaput u tjedan dana? Osjetila sam kako se rumenim. • Vi ste Isabella Cameron Halsey? • Glavom i bradom. - Izvukavši presavijenu maramicu iz dekoltea, obrisala sije obraze. - I pletem. Jedino stoje moguće još raditi na paklenoj vrućini.

• Cleopatra je bila vaša mačka? • Tako je. • I dali ste ugraditi čip? • Tako je. - Teatralni uzdah. - Tužno je daje voljela drugu• Kako to mislite? • Koliko god sam se trudila, nikad nije bila sretna sa mnom. Uvijek je morala lutati. Mala krznata drolja! - Lukavo je odmjerila Ryana. Oprostite na izrazu, gospodine. • Pas de probleme, madame. - Nema problema. Izgovoreno pretjeranim, pariškim naglaskom. Halsevjeva je zatreptala, a njegove se usnice razvukle od uha do uha. • Sto se dogodilo s Cleopatrom? - upitala sam. • Menije bilo dosta neuzvraćene ljubavi i jednog sam joj dana jednostavno otvorila vrata i oslobodila je. • Znate li što joj se dogodilo? • Spetljala se s drugom. • Znate li s kim? Naravno da znam. Viđala sam ih zajedno u parku. Ime žene bio nam je prvi važniji trag. 23. Čovjek rijetko kad upozna više od jedne Unique u životu i takvo se ime jednostavno mora usjeci u pamćenje. Spopalo me uzbuđenje. Dva Cruikshankova dosjea sadržavala su tek šifrirane švrljotine, ali jedan od njih nosio je ime Unique plus još nešto! • Kako se preživala? — Neutralnim tonom. • Nije mi bila na popisu za božične čestitke. — Halseyeva se lagano ispravila. - Bila je Cleopatrina prijateljica. Pretpostavljam da su se odmah našle, s obzirom da su obje voljele ulicu... • Sto mi možete reći o njoj? • Iskreno govoreći, a to mije uvijek običaj, oduvijek je razmišljala nižim dijelovima tijela, ako razumijete što želim reći. • Mislila sam na Unique. • To vam i kažem. Recimo da nismo dijelile isti pogled na život. Ni životna iskustva. -Da? Oborila je glas i poput prave, fino odgojene dame iskazala nepoštovanje prema pripadnici druge klase. — Jadnica je gurala svoje stvari u kolicima,

blažena bila. Stoje, naravno, okitila novim južnjačkim izrazom, kojeg je dovoljno zalijepiti na bilo što izgovoreno razvučenim naglaskom kako bi se odao dojam šušte pristojnosti. • Pokušavate reći daje Unique bila beskućnica? • Najvjerojatnije. No, nisam je uhodila. Bilo bi to nepristojno. - Nacerila se Ryanu. - Jeste li sigurni da ne biste malo slatkog čaja? Možda gaziranog pića? Nasmiješio joj se. Ne, hvala - dobacila sam. - Kad ste posljednji pula vidje li Unique? Prstom je dodirnuta bradu. Zglobovi su joj bili kvrgavi, a koža žuta poput nikotina. - Već je prošlo dosta vremena. Ti ljudi mijenjaju četvrti kako drugi mijenjaju čarape. Nisam ništa odvratila. Četiri, možda šest mjeseci? Nemam osjećaj za vrijeme kao nekoć. — Jeste li ikad razgovarali s njom? —Jednom svakih sto godina. Znala sam joj, jadnici, dati hrane. • Kako ste saznali ime? • Upitala sam susjeda, s obzirom daje imala moju mačku. On je rekao daje tu i tamo zna sresti u katedrali. Koliko joj je bilo godina? — Dovoljno da si skrati kosurinu. Duga kosa jednostavno više ne pristaje određenoj dobi. Ali, eto, opet kritiziram... -Okrenula se prema Ryanu. - Znate što? Osamdeset mi je, i to mi prokleto dobro ide. Kimnuo je s razumijevanjem. • Određenoj dobi? - ponovila sam. • Teško mije reći koliko je točno bila stara. Cura se baš i nije održavala, ali sam zato sigurna da nije tražila pomoć dobrotvornih udruga za mlade! — Prisjećate li se ičega drugog? — Nije imala zube, blažena bila. Srce mije zatreperilo. • Moram biti iskrena i reći da sam joj vjerojatno zamjerala što je toliko draga Cleopatri. - Oborila je ramena. -Jednostavno je nemoguće znati što se krije u mačjem srcu. Cleo je mogla živjeti na visokoj nozi. No, to joj uopće nije bilo važno. Jednostavno se pokupila. • I ja imam kućne ljubimce. To vas je zasigurno rastužilo. • Unique ju je obasipala ljubavlju. Vezala ju je za prsa s jednom od onih naprava koje mame koriste kako bi nosile bebe. Privukavši Ryanovu pažnju, ukazala sam mu očima prema kapiji. Kimnuo je.

— Puno vam hvala, gđo Halsey. • Gospođice. Nisam se udavala. • Oprostite. No, krivo je protumačila moje riječi. - Nema potrebe. Ne možete ni zamisliti koliko mije svejedno. Kad smo ustali, i ona se uspravila na noge i otpratila nas kroz dvorište. Ako vam je pokojnica Cleopatrina Unique, doista mije žao. Isabella Halsey nikad ne zamjera predugo. - Naborano joj se lice razvuklo u osmijeh. - Osim možda toj nezahvalnoj mački. Ponovno se zahvalivši, izašla sam kroz kapiju, a Ryan za mnom. Dok sam zatvarala zasun, starica je dobacila: Oprost je miris koji ljubičica ostavlja na peti koja ju je zdrobila. Nije li to predivna misao? -Jest - složila sam se. • Znate li tko je autor? Odmahnula sam glavom. • Mark Twain - Ryan je dobacio. Starica se nasmiješila. — Zacijelo ste Južnjak. • Kanađanin - pojasnila sam. Zbunjenost joj je nadomjestila osmijeh i ostavili smo je da razmišlja o čudima pismenosti koja ne poznaju granice. • Sto kažeš? — Ryan me upitao, kad smo se vratili u jeep. • Privilegiranost može biti neumjereno sebična. • Ali i graciozno otmjena. Posebice ovdje. • Mi, Južnjaci, ponosimo se svojom uglađenošću. • Misliš daje dama iz bačve ta uličarka Unique? Cleo je pronađena s njom. Osim toga, neznanica je bezuba, a Unique je bila bezuba. Ali ima toga još... - Ispričala sam mu za dva Cruikshankova dosjea u kojima su bile samo zabilješke. • Kako se Unique preživala? • Ne sjećam se. • Koje je ime pisalo na drugom dosjeu? Odmahnula sam glavom tipkajući na mobitel. • Zoveš svoju muškarčinu? Zakolutala sam očima. Pete se javio na treće zvono. Slatk... —Jesi li još uvijek u kući? Super sam, hvala na pitanju. Fantastično sam se razgibao. Boyd ti šalje pozdrave!

• Želim da mi pronađeš nešto u Cruikshankovim dosjeima. • Smijem li znati kojim povodom? Ukratko sani mu iznijela što smo saznali od Isabelle Halsey, i opisala što da potraži. Obećao je da će to učiniti i javiti se. Za nekoliko minuta mobitel mi se oglasio. • Unique Montague i Willie Helms. • Hvala ti, Pete. Prekinula sam vezu i Ryanu ponovila imena. • Isplati li se posjetiti katedralu? - upitao je. • Malo je niže na Broadu. Ostavivši jeepa na Ulici Legare, prišli smo crkvi i dok smo se penjali stubama, ukazao mije na jedan od dva vitraja iznad ulaza. Papinski grb. Ukazala sam mu na drugi. - Pečat države Južne Karoline. Život na visokoj nozi. - Uspio je vokal »i« razvući gotovo četiri sekunde. • Pokupio si to od Halseyjeve! • Dobar izraz. • Ali ga ne rabi kad nije potrebno. Katedrala Ivana Krstitelja bila je prava-pravcata katedrala: izrezbarene hrastove klupice i bijeli mramorni oltar; vitraji s Kristovim životom; orgulje veličine međunarodne svemirske postaje. Zrak je odisao cvijećem i tamjanom. Iznenada mi se probudilo sjećanje na nedjeljne mise: baka i mama pod velima, Harry i ja palcima listamo biserne misale Prve pričesti. ... pokušajmo s onim tamo dobrim ocem. Ryanov me glas povratio u stvarnost. Slijedila sam ga do oltara. Svećenik je bio sitan, s visokim jagodicama i bademastim očima, i govorio sa stranim naglaskom. No, zato se bar nije izražavao skraćenicama. Iako se predstavio kao pater Ricker, nagađala sam da negdje u obiteljskom stablu ima azijske krvi. Nakon upoznavanja raspitala sam se u vezi Unique Montague. Upitao me za razlog. Pojasnila sam da je pronađeno tijelo žene, i da bi u pitanju mogla biti baš ona. O, dragi Bože, tako mije žao. - Prekrižio se. - Ja sam parohijski vikar i, na žalost, poznajem samo ograničen broj žu-pljana, ali nekoliko puta doista jesam porazgovarao s gospođicom Montague. Zašto?

Sramežljiv osmijeh. - Imala je mačku, a ja sam također njihov obožavatelj. No, možda su naši razgovori bili dio Božjeg plana. Ryan i ja smo ga zacijelo zbunjeno pogledali jer je odmah nadodao: Možda me dragi Gospod uputio gospođici Montague kako bih vam poslije mogao pomoći u vezi njezinih posmrtnih ostataka. • Možete li mi reći kako je izgledala? Opis se poklapao. • Kad ste je posljednji puta vidjeli? • Prošlo je već dosta vremena. Negdje prethodne zime. • Znate li ima li obitelj u Charlestonu? Mislim da ima brata. - Pogledao je prvo mene, pa Ryana, i onda opet mene. - Žao mije. Rijetko smo razgovarali. Samo kad bih se zatekao ovdje i kad bi me tražila vode za mačku. Iako je bio ljubazan, osjećala sam daje na oprezu jer bi svaki puta odgovorio nakon nekoliko sekundi stanke. Raspolaže li crkva ikakvim podacima? Možda adresom? Najbližom rodbinom? Odmahnuo je glavom. - Gđica Montague nije bila službeni član naše kongregacije. Žao mije. • Hvala vam, pater. - Iskopavši posjetnicu iz torbice, zapisala sam broj mobitela i predala mu je. - Javite mi se, molim vas, za slučaj da se prisjetite ičega. • Naravno da hoću. Tako tužna vijest. Doista mije žao. Strahovito. Molit ću za njezinu dušu. • Misliš da mu je žao? - Ryan me upitao, dok smo hodali prema Ulici Broad. • Peterostruko. Iako sam možda propustila nekoliko razloga prije nego sam počela brojati. • Sto to znači »parohijalni vikar«? • Okružni župnik? • Vikar Ricker. Otključao je jeep, pa sam ušla i osigurala se pojasom. Temperatura u unutrašnjosti bila je bar sedam stotina Celzijusa. • što sada? - dobacio je sjedajući za upravljač. • Prvo klima. • Odmah, gospodo. - Ofrljio ju je do daske. - Obožavam vozati gospođicu Tempe! • Sto kažeš da uzmemo nešto za van i izvedemo Emmu na uranjeni ručak? Nakon toga ja izvijestim Gulleta o Unique Montague i Willieju Helmsu, i

dok se on time bakće, nas dvoje još jednom bacimo pogled na Cruikshankove dosjee. • Dobar plan. Samo što se stvari nisu odvile tim redom. Gullet nije bio u uredu, pa sam mu ostavila poruku na centrali. Emma se nije javila na kućni telefon. Kad sam je konačno pronašla u mrtvozorničkom uredu, izrecitirala sam uobičajenu lekciju o stresu i odmoru. Smiri se. Ograničila sam se samo na papirologiju, a ona je neopasna po život. Lee Ann me izvijestila o tvojem susretu s Ramonom. -Je li ti spomenula i Cleopatru? Jest. Kamo te trag odveo? Ispričala sam joj kako sam prvo završila kod Dinha, pa Isabelle Halsey, pa s beskućnicom zvanom Unique, i na kraju opisala Cruikshankove samoinicijativne dosjee o nestalim osobama. Znači, dosjei o Montagueovoj i Helmsu čak nisu imali ni novinske isječke? Samo rukom ispisane papiriće. Zašto ih je istraživao ako nije bilo članaka o njihovom nestanku, i ako ga nitko nije unajmio? Zanimljivo pitanje. • Samo da nešto raščistimo. Uvjerena si daje dama iz bačve Unique koju je spominjala Isabella Halsey, odnosno Cruikshankova Unique Montague? • To su dva pitanja, gospođo mrtvozornice. Sto se tiče prvog, kakve su šanse da nije s obzirom na mačku? A što se tiče drugog, Unique i nije baš često ime. Isplati se istražiti - složila se. Već sam započela. Svećenik pri Crkvi Sv. Ivana Krstitelja misli da Isabellina Unique ima brata negdje na području Charlestona. Proslijedit ću to Gulletu. U međuvremenu, bi li itko od tvojih mogao pokušati locirati zubni karton Willieja Helmsa? Zašto? • Cruikshank je posve sam istraživao nestanak dviju osoba, a čak nije imao ni novinske isječke koji bi to mogli potkrijepiti. Riječ je o Montaguevoj i Helmsu. Predosjećam da bi baš on mogao biti kostur s Deweesa. • Ne očekuj previše, ali zamolit ću Lee Ann da provjeri. Ona je fantastična kad je potrebno obraditi zubara. • Zašto nam se nećeš pridružiti na račićima a la Rangoon i lo mein?

• Imam moon pie i pepsi. • Zbog čega si vjerojatno i bolesna. • Samo vi uživajte. I jesmo. U zatvorenom dvorištu Poogan's Porcha. Račići i zobena kaša za mene, piletina a la Charleston za Ryana. Mobitel mije zazvonio, dok smo bili na odlasku. • Doktorice Brennan? -Da. • Pater Ricker pri telefonu. Iz crkve sv. Ivana Krstitelja. • Recite. • Otok Sullivan's. • Molim? Isuse, stvari se doista počinju poklapati! Brat gospođice Montague živi na otoku Sullivan's. Pokušavao sam se prisjetiti što mije rekla tog dana. Naime, nešto u razgovoru navelo me na razmišljanje o djetinjstvu. Molio sam i Bog mije uslišio molitve. Sullivan je ime moje prve mačke. Otok Sullivan's. Hvala vam, pater. Puno ste nam pomogli. Čudni su putevi Božji. -Da. Ryan je pokušao dobiti Lily, a ja Gulleta, i za razliku od mene, nije imao sreće. Ovaj puta šerif je bio u uredu. Prenijela sam mu Rickerove informacije. Iako nije bio oduševljen, obećao je da će jednom od istražitelja reći da preispita Montagueove na otoku. Kad sam prekinula vezu, Ryan me upitao: - Nisi li rekla da je Cruikshank nadgledao neki centar za liječenje? • Kliniku koju vodi GMC. Helene Flynn je radila tamo u doba nestanka. • I najednom njegovom dosjeu stoji ime Unique Montague? Tako je. A nadgledao je kliniku koja nudi besplatnu pomoć? -Da. Shvatila sam na što cilja. Klinika pruža liječničke usluge siromašnima i beskućnicima. Unique Montague je bila ijedno i drugo. - Uzbuđeno sam ga pogledala. - Možda gaje upravo to i zaintrigiralo! Možda. Nisam se mogla oteti dojmu da se tu krije još nešto. Možda će ovo zvučati nevjerojatno, ali imam predosjećaj da su te nepoznate žrtve koje smo otkrili povezane s Cruikshankom, ali i jedna s drugom. Možda čak s Helene Flynn. -Jasna mi je veza između Cruikshanka, Flynnove i klinike, u što bi moguće

bilo čak ubaciti Montagueovu, ali kako se tip s Deweesa uklapa u scenarij? • Ne znam. • Na čemu se bazira ta tvoja teorija? • Na intuiciji? Pogledom mi daje dao na znanje da ga ne zafrkavam. Izbacila sam ruke u zrak. - Nije li to definicija predosjećaja? Prekriživši ruke usukala sam ramena i naslonila se. Bio je u pravu. Ništa zapravo ne povezuje spomenuta četiri slučaja. Cruikshank i tip s otoka imaju atipične frakture vrata, što bi mogla biti spojnica, ali možda je, isto tako, u pitanju čista slučajnost. Osim toga, kostur s Deweesa ima posjekotine, a Cruikshankov ih nema. U ponedjeljak ću morati pošteno proučiti rebra i kra-lješke žene iz bačve! Ona vjerojatno jest Unique Montague. Cruikshank ju je imao među dosjeima. Kao i Helene Flynn. To je ono što ih povezuje s njim. No, imao je i Willieja Helmsa. Je li moguće da je on tip s otoka? Ako jest, onda je zacijelo povezan s Flynnovom i Montagueovom! A što ako su necjelovite frakture vrata upravo ono što povezuje tipa s Deweesa s Cruikshankom? Ako je tako, je li iz tog razloga povezan i s drugim osobama? Ilije sličnost u frakturama vrata samo odraz slučajnosti? Puno veznika »ako« motalo mi se glavom ne vodeći k zaključcima. Ne vjerujem u slučajnost. Sto mi onda preostaje? Čvrsti dokazi. Nepobitne činjenice. A to je bio problem, jer nismo raspolagali nijednim ni drugim. Odnosno, nismo raspolagali činjenicama koje bi mogle uspostaviti veze među žrtvama. Imali smo posjekotine na koKathy Rvichs stima; frakture vrata; trepavicu u puževoj kućici; rukom ispisane zabilješke. I računalni disk. Postoje fotografije ljudi na ulasku u kliniku i izlasku iz nje - odvratila sam. - Cruikshank ih je prebacio na CD. -Je li Helene Flynn na ijednoj? Ne - odvratila sam. - Ali možda možemo pronaći Unique. -Gdjeje CD? U Gulletovom uredu. Iznenada me spopala želja da ga ponovno pregledam. 24. Slika šifirirana kao jpeg.33 prikazivala je ženu kako izlazi iz ciglene zgrade, napućenih usnica i kose raščupane oko lica. Nosilica za bebe bila

joj je zavezana oko prsa. Kako sam je mogla smetnuti s uma! Nalazili smo se u šerifovom uredu. Predstavila sam mu Ryana i pojasnila daje policajac, te ga zamolila za diskreciju. Gulletje bio ljubazan, ali hladan. Ili me možda uopće nije čuo. Bilo je nemoguće pročitati što mu se mota glavom. Ovaj puta upotrijebili smo moj laptop kako bismo pregledali CD. Gullet mije gledao preko ramena, a Ryan bio posjednut na drugi kraj prostorije. — što je to? - ukazao mije na sjenu koja je zavijala iz donjeg ruba nosilice za bebe. Povećala sam sliku sve dok nije prekrila ekran i onda isfoku-sirala. Iako se sjena pretvorila u mnoštvo sitnih pravokutnika i četverokuta, bilo je očigledno da se nešto izvija iz nosilice. — Cleopatrin rep. -Jeste li sigurni? - Monotono. • Pogledajte naizmjenične pruge tamnog i svijetlog. Poznajem mačke i to su šare na repu. • Sunce mu ljubim... Bacila sam pogled prema Ryanu. Lagano je podigao obrve, a ja sam se namrštila. Da se nisi usudio! • Sto znate o njoj? - Gullet je nastavio još uvijek proučavajući šareni obrazac Cleopatrina visuljka. • Već sam vam rekla. — Stala sam otvarati preostale slike. — Jeste li uspjeli locirati brata? Pronašli smo sedamnaest osoba s prezimenom Montague na širem gradskom području, ali nikoga na Sullivan'su. Moji upravo provjeravaju popis. Ako ga uspijemo pronaći... hoće li gđica Rousseau uspjeti izvući DNK iz žrtve u bačvi? -Da. Nije ništa odvratio. Zar je moguće da neću čuti još jedno »sunce mu ljubim«? • Tko vodi kliniku? - Ryan je dobacio. • GMC. Ne, mislim na dnevnoj bazi. Tko radi na terenu? Osjetila sam kako se Gullet okreće prema njemu. - Oprostite, ali vi ste...? Detektiv-poručnik Odjela za umorstva pri Provincijskoj policiji Quebeca. Nekoliko sekundi nije ništa odvratio na to. Gotovo kao da se zamislio. • O, Kanada... - potom je dobacio.

• Čuvamo te 24 — nadovezao se Ryan, a ja odmah ubacila: Surađujem s detektivom Ryanom u Montrealu. Ovaj tjedan je u posjetu Charlestonu i odlučila sam ga upitati za mišljenje, za slučaj da mije nešto promaknulo. • Umorstva? - Gullet je ponovio. • Da. Samo to drukčije izgovaramo. • Smijem li znati što vas je dovelo u Charleston? Imam slobodnog vremena. Odlučio sam navratiti i pomoći vam osuvremeniti odjel. Gullet je gotovo neprimjetno zaškiljio, a ja gotovo iskočila iz kože. • Dugo ste u Odjelu za umorstva? -Da. • Vaš odabir? -Da. -1 znate zašto? -Da. 24 O Canada, we stand on guard for thcc... (engl) = stih kanadske državne himne. Poručnika Ryana smatra se jednim od najboljih detektiva za umorstva u Quebecu - ubacila sam se. - Njegova bi pomoć dobrodošla i omogućila nepristran pogled na nastalu situaciju. Gulletov govor tijela upozorio me da ne nasjeda. No, nisam namjeravala odustati. Znam kako razrješava slučajeve koji su mjesecima na čekanju. Ima jedinstvenu sposobnost čitanja poprišta zločina i zločinačkog uma. Gđica Rousseau odobrava njegovo uključivanje? -Da. Do vraga, imat ćemo više gostiju od stalnih mušterija! Tišina je ispunila prostoriju. Baš kad sam je namjeravala prekinuti, ponovno mi se obratio: • Ako zariba stvar, vi ste krivi. Vi i gđica Rousseau. • Vjerujem mu. -Ja vam neću potpisati ček, gospodine. Vaša je pomoć striktno neslužbena. • I posve diskretna — Ryan se nadovezao. — Svako me umorstvo zanima, šerife, i ako vam mogu pomoći, a da pritom ne predstavljam smetnju, vrlo rado bih to učinio. • Sto neće biti problem sve dok ne budete zabadali nos gdje mu nije mjesto — odvratio je bezizražajna lica. — Dođite ovamo i bacite pogled... Ryan je ustao i pridružio nam se. Namjestila sam program na »slide show« i Gullet je nastavio priču, čim su slike krenule. • Klinika se nalazi na Ulici Nassau. GMC posjeduje zgradu i opremu, raspolaže određenim budžetom, te otpušta i zapošljava ljude, ali inače se

uglavnom drži po strani. Klinika je otvorena od utorka do subote, a liječi uglavnom prehlade i manje ozljede. Bilo što ozbiljnije šalje se na hitnu. Osoblja nema puno. Jedan njegovatelj na puno radno vrijeme, jedan liječnik na pola radnog vremena, čistač i nekoliko svećenika. • Kako se zovu? - upitala sam. Prišao je stolu, podigao i rastvorio svijetlosmeđi fascikl. Doktor se preziva Marshall; njegovatelj Daniels; Berryjeva je zadužena za papirologiju i zalihe, a Towery čisti. Baš sam se spremala postaviti novo pitanje, kad se na pragu pojavila žena. Šerife, rekli ste da želite izvješće o pritužbama Haeberlesa. Marlene se dere na 911. Kaže da je John Arthur ponovno mlati. -Je li dobro? —John Arthur je na drugoj liniji. Tvrdi da gaje drvenom žlicom oslijepila na jedno oko. • Opet su pili? • Što vi mislite? Do vraga... - Bacio je pogled na sat. — Reci im da dolazim i daje bolje da ne pronađem tekilu. Žena se povukla. • Posao nam je služiti građanima i pružati im zaštitu - dobacio je mrtvohladnim tonom. - Čak i kad je u pitanju zatucana rodbina iz kampprikolica. • Smijem li presnimiti ove fotke? - upitala sam ukazujući na laptop. Kimnuo je. Otvorila sam novi fasikl, iskopirala Cruikshankove slike na tvrdi disk i kad mi se računalo konačno ugasilo, promijenila temu razgovora. -Jeste li pronašli što o Willieju Helmsu? • Poslao sam čovjeka da se raspita u skloništima. Osvježite mi pamćenje. Zašto se ono zanimamo za malog? • Tijekom istrage o Helene Flynn Cruikshank je skupljao informacije o Willieju Helmsu, Unique Montague i nizu drugih nestalih osoba. Vjerujem daje dobrovoljno vodio istragu. A-ha. - Sa skepsom. Emma traži zubara koji je liječio Helmsa - nadodala sam. — Tip na Deweesu imao je puno plombi. Prokleto mala vjerojatnost. Nije li mi i ona već ukazala na to? -Jedan od najboljih detektiva u Quebecu? Nije istina. Sve sam prenapuhala. • Sunce mu ljubim?

• Znaš što je htio reći. Ubacili smo se u poprilično gust promet za subotnje poslijepodne. -Je li to loše? Mislim, ljubiti sunce? — Pod nekim okolnostima. — I komu to zapravo ljubim sunce? A možda zapravo ljubim nešto drugo... Pljesnula sam ga o ruku. • Zlostavljaš me! • Uhiti me onda. • I što ćemo sad? — Cruikshank, Flynnova i Montagueova su povezani s klinikom, ali Gullet ne želi da mu kauboji uznemiravaju osoblje. • Ja nosim isključivo mokasine. • Mislio je na Petea. • Ah, to slatko djetešce! Za dvadeset minuta vratili smo se na Peninsulu, u oronuli dio između povijesne jezgre i mosta rijeke Cooper. Spomenuti quartier2 diči se niskim, cigleno-drvenim bungalovima s uleknu-tim trijemovima nakrcanim pohrđalim napravama, te tu i tamo vratima ili prozorom zatvorenima šperpločom. Ryan je prvi zamijetio zdanje od crvene cigle. Parkirao je uz rubnik. U pitanju je bila jednostavna zgrada, s obje strane zatvorena zaraslim parcelama. Zahrđali klimauređaji izbijali su iz prozora, ali nije bilo ni kapaka, ni natpisa, ni bilo kakvih arhitekturalnih ukrasa. Kao ni u ostatku četvrti. Zavjese su bile navučene, kao i onog dana kad je Cruikshank snimio fotke. Ulazna vrata su se otvorila u jednom trenutku, a kasno poslijepodnevno sunce reflektiralo o debelo staklo u boji. Iz zgrade je izašla starica i uputila se puteljkom. Zaklanjajući si oči jednom rukom, bacila sam pogled na obje stranice Ulice Nassau kako bih provjerila što se sve vidi s praga. Pola bloka sjeverno natkrivena autobusna stanica; pola bloka 25 Quartier (franc.) — četvrt. južno telefonska govornica. S druge strane prljavog stakla slušalica je visjela na žici. Fotke su vjerojatno napravljene iz govornice i sa stanice -zaključila sam. Ryan se složio. Izašli smo i prešli cestu. Zgrada je izgledala zapuštenije u stvarnosti nego na CD-u. Na jednom sam

prozoru zamijetila pukotinu zakrpanu sivom izolirajućom vrpcom koja se odlijepila i smotala na krajevima, ukazujući daje od popravka prošlo podosta vremena. Ryan je pridržao vrata i oboje smo ušli. Unutra je bilo toplo, zrak bazdio po alkoholu i znoju, a čekaonica ispunjena nizovima vinilnih stolica kupljenih u Kmartu. Samo dvije nisu bile slobodne, a zauzeli su ih žena s modricom na oku i balavac s neuglednom bradicom. Oboje su kašljali i šmrcali, i uopće se nisu obazreli na nas. No, zato je recepcionerka podigla pogled. Bila je moje dobi, visoka i mišićava, s tenom boje mahagonija i sitno-kovrčavom kosom zalizanom na gore: crnom u korijenu, brončanom na vrhovima. Pretpostavila sam daje to gospođica Berry, zadužena za papirologiju i zalihe. I odmah sam se prisjetila gdje sam ju već vidjela - jpeg 7: visoka crnkinja s plavom kosom. Ugledavši nas, ispravila se i stisnula čeljust. Možda više ne proziva. Ilije možda po našem izgledu zaključila da nismo došli po peptoran. Prišli smo recepciji. Iako sam se nasmiješila, lice joj je ostalo neumoljivo poput logotipa Hell's Angelsa. Nije se, doduše, poigravala bokserom, ali dojam je bio isti. Predstavila sam se. - Ja sam doktorica Brennan, a ovo je detektiv Ryan. Surađujemo s mrtvozorničkim uredom okruga Charleston i istražujemo smrt Unique Montague. Koga? Ponovila sam ime. Oči su joj bile crno-smeđe, a bjeloočice žute poput ustajalog piva. Promatrala sam ih kako me odmjeravaju od glave do pete. I odmah mi se uključio osjetljivi, mali temperament-senzor. Opravdano vjerujemo da je gđica Montague bila pacijentica ove klinike - nadodala sam. -Da? -Je li bila? - Pokušala sam obuzdati nervozu, ali nije mi baš pošlo za rukom. -Je li bila što? Okrenula sam se prema Ryanu. - Jesu li moja pitanja nejasna, detektive? Možda isuviše dvoznačna? Ne bih rekao. Ponovno sam joj se obratila: - Je li Unique Montague bila pacijentica ove klinike? Ne mogu reći ni daje bila, ni da nije. Ponovno sam se okrenula prema Ryanu. - Možda je u pitanju moj nastup.

Možda se gđici Berry ne dopada način na koji postavljam pitanja. Pokušaj biti pristojnija - odvratio je. Ljubaznija? Slegnuo je ramenima. Ponovno se okrenuvši prema njoj, nasmiješila sam se na najljubazniji mogući način. - Ako vam nije teško, biste li nam mogli reći što znate o gđici Montague? Zagledala mi se u oči i uopće mi se nije dopalo što sam u njima prepoznala. Kao ni činjenica daje u pravu. Ryan i ja nismo imali dopuštenje raspitivati se, pa stoga ona nije imala razloga surađivati s nama. Ipak, odlučila sam nastaviti blefirati. Znate li što je uistinu ugodno iskustvo? - Ponovno sam joj se nasmiješila od uha do uha. - Posjet policijskoj postaji. Ne samo da će vam besplatno ponuditi gazirano piće, čak i krafne ako vam se posreći, već će vas smjestiti u ugodnu prostorijicu u kojoj možete na samo uživati. . Odbacivši olovku na bilježnicu za rezervaciju pregleda, teatralno je uzdahnula. - Zašto se raspitujete za tu ženu? Zato što joj je ime izronilo tijekom istrage u vezi jednog trupla. Zašto mislite daje ona u pitanju? • Mislim da vas se to ne tiče. - Ryanu. - Nisam li u pravu, detektive? • U pravu ste. Nagnuvši se unatrag, prekrižila je ručetine na ogromnom poprsju. — Radite za mrtvozornicu? -Da. • Onda želim vidjeti mrtvačku vreću. • A zašto? Pogledala je Ryana. - Vas dvoje ste takvi lakrdijaš! da samo što ne krepam od smijeha. • Stara fora - odvratila sam. • Ali pali. • Hajdemo otpočetka. Je li Unique Montague možda došla ovamo noseći mačku na prsima? • Mnogi naši pacijenti imaju problema s parazitima. Bilo je očigledno da ne polučujem učinak. A da spomenem Helene Flynn? Ili Cruikshanka? Loša zamisao. Ako i postoji veza, takva bi pitanja mogla izazvati paniku koju Gullet želi izbjeći. • Htjela bih porazgovarati s doktorom Marshallom - odvratila sam. • Ne razgovara o pacijentima. - Shvativši odmah daje pogriješila, pokušala se ispraviti. - Ako je spomenuta žena uopće bila pacijentica, a ne kažem da jest.

• Bila je. Svi troje okrenuli smo se prema ženi s modricom na oku. 25. Promatrala nas je ispod poluzatvorenih kapaka, od kojih je jedan bio natečen i taman. Koža joj je bila bolesno žute boje, a kratko ošišana crna kosa izbijala u grumenima. Čuli ste za Unique Montague? - upitala sam. Oba je dlana izbacila u zrak. Zamijetila sam da su joj nokti izgriženi, a laktovi s unutrašnje strane prepuni ožiljaka. - Rekla sam da je dolazila ovamo, ništa više! Kako to znate? -Jer sam pola života utrošila čekajući u ovoj rupi. - Ošinula je Berryjevu pogledom. - Nema veze ako čovjek pritom krepa! Ne umireš, Ronnie - Berryjeva ju je hladno i bezosjećajno otpilila. Imam gripu! • Narkomanka si. Ubacila sam se: • Razgovarali ste s Unique Montague ovdje u klinici? Ne trošim vrijeme na luđake. Čula sam je kako razgovara s ogromnom smeđom mačkom. Rekla je da se zove Unique. • Sigurni ste? • Pitali ste i odgovorila sam. • Kad je bila ovdje? Trznula je koščatim ramenom. • Znate li gdje živi? • Rekla je mački da odlaze u neko sklonište. • Koje sklonište? " - Je 1' ja izgledam k'o jebeni socijalni radnik? Pazi što pričaš - Berryjeva ju je prekorila. Ženine usnice stisnule su se u tanku, čvrstu crtu. Izbacila je stopala, ispreplela prste na trbuhu i oborila pogled. Mali s nezgrapnom kozjom bradicom prozborio je ne odvajajući glavu od zida. - Hoće mene ne'ko pogledat', il' da odem kući i pošaljem bale u vrećici? Berryjeva mu se baš spremala odgovoriti, kad su se vrata otvorila i začuli koraci. Iz hodnika na desno od pulta izronio je tip s dva kartona u rukama. Rosario. Načuvši svoje ime, mali je dobacio: - Doktor? -Ne. Lice mu se razvuklo u podrugljiv osmijeh. - Sestra Nancy? Daniels. Corey Daniels. Ne voliš muške sestre?

Klinac je konačno rastvorio oko, a osmijeh mu je nestao s lica. S opravdanim razlogom. Berryjeva je doista bila velika, ali Daniels je bio još krupniji, ali to ne krupan i mršav poput košarkaša NBA lige. Tip je izgledao poput Bigfoota u bolničkoj uniformi. Kosa mu je bila skupljena u sumo-pundžu, a niz tetovaža vijugao od bicepsa do zglobova. • Oprosti, stari - klinac je dobacio izbjegavajući pogled. -Osjećam se usrano. • A-ha. - Daniels se okrenuo prema Ronnie. - Opet bez doze, sunce moje? • Imam groznicu. • Tako znači. Za mnom! Oboje! • Gospodine Daniels... - dobacila sam, kad su se Ronnie i mali s bradicom digli na noge. • Oj? - Iznenađenim tonom, kao da nas je tek tada uočio. • Raspituju se za neku ženu zvanu Unique Montague -Berryjeva je dobacila mrvicu preglasnim tonom. • A što su po zanimanju? • Mrtvozornica i policajac. • Imate kakve dokumente? - upitao je Ryana. O. K. Lukaviji je od tajnice. Ili...? Izvukla sam iskaznicu Sveučilišta u Charlottei, Ryan pak značku. No, gotovo ih nije ni pogledao. Pričekajte da smjestim pacijente. Ne lomite kosti Što god to »smještanje« uključivalo, bilo mu je potrebno dvadeset minuta. Kad se vratio, ponovno se obratio samo Ryanu. - Doktor Marshall želi da navratite za sat vremena kako bi osobno porazgovarao s vama. Pričekat ćemo - Ryan je odgovorio. Moglo bi potrajati - Daniels je nadodao ne odmičući pogled. Strpljivi smo. Na to je slegnuo ramenima. Kako god želite. Čim je nestao, pokušala sam uspostaviti primirje. Možete li mi reći koliko već dugo radite za ovu kliniku, gospođice Berry? Smrknuti pogled. Koliko pacijenata obradite tjedno? -Je li ovo intervju za posao? Mislim da nisam predala zamolbu. Zadivljuje me GMC-eva predanost siromasima. Spustila je prst na usnice. Šššššš. To je ponovno isprovociralo

moj »limbični sustav«. Sigurno dijelite njihova uvjerenja ako ste pristali obavljati ovakav posao - odmah sam odvratila. Svetica sam. Koliko bi bila sveta da ti nabijem nogu u dupe? -Jeste li radili i na drugim GMC-ovim klinikama? Hladno me odmjerivši, ukazala je na vinilne stolice. Što? Zar se opet nepristojno izražavam? - Jedva sam se uspjela suzdržati da ne puknem. Ponovno je izbacila prst. Mala nahrupina aksona konačno je trijumfirala i senzor se uključio. - Kako se stvar konačno razriješila? Jadna je Helene nestala, a vas dočekala recepcija? Okrenula mije leda. Odmah sam se bacila na smišljanje još gluplje opaske, kad mi je Ryan spustio ruku na rame. Učinila sam baš ono na što nas je Gullet upozorio da ne činimo. Razotkrila sam informaciju, a da to nitko nije zatražio i pritom ništa nisam dobila zauzvrat. Ojađena, sjela sam do njega. Berryjeva je ustala i zaključala ulazna vrata, a onda se vratila do pulta i zaposlila petljajući po papirima. Deset se minuta razvuklo. Mali s kozjom bradicom pojavio se noseći bijelu vrećicu. Pustila gaje van, a nedugo nakon njega i Ronnie. Kad god sam podigla glavu, uhvatila bih je kako nas promatra i svaki puta pogled bi joj odletio u stranu, nakon čega bi uslijedilo šuškanje papira. Kao da ih ima čitavu gomilu. U sedam sam ustala, stala koračati, pa se vratila na stolicu. Misliš daje Marshall zbrisao na stražnji izlaz? - prigušeno sam dobacila Ryanu. Odmahnuo je glavom. - Pit buli još uvijek čuva prednji ulaz. -Jesam lija onda? Upitno me pogledao. Zbrisala? Nestala? Daniels se ponaša kao da nisam ovdje. Ali te zato pit buli i te kako zamjećuje. Ošinula sam ga pogledom. • O. K. Osoblju nedostaje malo vještine u ophođenju s ljudima. • GMC bi trebao potražiti nova dva zaposlenika, i odaslati ih na tečaj senzibilizacije. • Mislio sam da nećeš pitati za Flynnovu - odvratio je s mrvicom zamjerke u glasu. • I ja sam to mislila, ali su me oboje razbijesnili, pa mije sinulo da su se ona i Flynnova možda povjeravale jedna drugoj ako su zajedno radile.

Sumnjičavo me pogledao. Možda su bile prijateljice. - Mrvicu prenaprasitim tonom. Zgrbivši se i naslonivši leđima, stala sam grickati nokat na palcu. U pravu je. Nije vjerojatno da su imale išta zajedničko i, ruku na srce, do tog trenutka to mi uopće nije palo na pamet. Pitanje mije impulzivno izletjelo, potaknuto naletom bijesa. Možda sam posve bespotrebno odala planove. Hoćeš se ti obračunati s Marshallom? Moja je uloga striktno neslužbena - odvratio je oponašajući Gulletov razvučen izgovor. • Ovo je gubitak vremena, zar ne? • Možda. Ali uživam gledati kako se obračunavaš s njima. Uvjerena sam daje žena iz bačve Montagueova i samo ih želim preispitati! Ispričavam se što ste toliko čekali... Podigli smo pogled. Tamnokosi muškarac stajao je na ulazu u hodnik. Iako srednjeg rasta, bio je krupne, mišićave grade; odjeven u bijelu kutu, lagane sive hlače, i talijanske cipele, koje su vjerojatno bile skuplje od moje mazde. -Ja sam doktor Lester Marshall. Daniels ni nije rekao tko ste... Odmah smo ustali. Predstavila sam nas ne precizirajući funkcije, a kako nije ništa upitao, zaključila sam daje Daniels taj dio već pokrio. Rekao mije da se raspitujete za Unique Montague. Mogu li znati zašto? Šuškanje iza naših leđa iznenada je utihnulo. Vjerujemo da smo pronašli njezino tijelo. Mislim da bismo na samo trebali porazgovarati o tome. -U hodu se obratio Berryjevoj. - Corey je otišao, pa možeš i ti, Adele. Gotovi smo za danas. Sudeći po izgledu prizemlja zaključila sam daje klinika nekoć bila privatna kuća. U hodniku sam zamijetila dvije ordinacije, kuhinju, velik ormar sa zalihama, i kupaonicu. Ured mu se nalazio u stražnjem dijelu prvog kata, možda u bivšoj spavaćoj sobi. U gornjem hodniku prebrajala sam četvera vrata. Sva zatvorena. Prostorija je bila malena i jednostavno namještena: oštećen drveni radni stol, oštećene drvene stolice, oštećeni arhivni ormarići, klimauredaj na prozoru u donekle funkcionalnom stanju. Sjeo je za stol. Na njemu se nalazio fascikl. Nigdje fotografija supruge ili djece. Nigdje čudnih plaketa, izrezbarenih

ukrasa, utega za papir ili šalica sa simpozija. Provjerila sam zidove. Ni uokvirenih slika, certifikata i diploma. Čak nije bilo ni licence za rad. Nisu lije liječnici obavezni izložiti? Možda ju je objesio u ordinaciji. Teatralno nam je dlanom ukazao na stolice. Izbliza sam zamijetila da mu kosa nije samo ošišana, već isfrizirana, ah da, unatoč tomu, ćelavi. Moglo mu je biti između četrdeset i šezdeset. Naravno, jasno vam je da povjerljivost odnosa liječnika i pacijenta zabranjuje razotkrivanje informacija. - Zubi su mu bili pravilni i blještavo bijeli. Gospođica Montague je bila pacijentica? - upitala sam. Još više savršenih zuba. Možda navlake? Ukazala sam na fascikl. - Je li to njezin karton? Poravnao gaje donjim rubom uz rub stola. Iako je imao de-beljuškaste prste, nokti su mu bili izmanikirani, a podlaktice ukazivale da odlazi u teretanu. Ne želim njezinu povijest bolesti - pojasnila sam. - Samo potvrdu da je ovdje liječena. • Ne bi li ta činjenica bila dio njezine povijesti bolesti? • Gospođica Montague je najvjerojatnije mrtva. • Pojasnite. Iznijela sam najosnovnije činjenice. Truplo pronađeno u vodi. Raspadanje i sapunifikacija. Nisam razotkrila ništa povjerljivo i stoga neće biti moja pogreška, ako zaključi daje riječ o utapanju. No, nije rastvorio fascikl. Kako je u prostorijici bilo toplo, za-pahnuo me miris kolonjske vodice. Skupocjen miris. Bilo je očigledno da ni s njim, kao ni s Danielsom i Berry-jevom, neće biti lako. Možda biste htjeli da dođemo sa sudskim nalogom, doktore Marshall. Mogli bismo izvijestiti novine i GMC-u omogućiti publicitet, možda čak i najveću gledanost u državi. U tom je trenutku konačno donio odluku. Doduše, možda ju je čak donio ranije, pa je samo odugovlačio testirajući nas. • Unique Montague je navraćala u kliniku. • Opišite mije, molim vas. Opis mu se poklopio s činjenicama kojima sam raspolagala. • Kad vas je posljednji puta posjetila? • Rijetko je dolazila. • A posljednji puta?

Otvorio je fascikl i pažljivo dlanom izravnao preklop. • U kolovozu prošle godine. Dobila je lijekove i bilo joj je rečeno da se vrati za dva tjedna. No, nije postupila po savjetu. Naravno, ne mogu... • Znate li gdje je živjela? Polako je prelistao list po list, svaki uredno odlažući na prethodni. - Dala je adresu. Ulica Meeting. Na žalost, riječ je o Uredu za kriznu pomoć. Skloništu? Kimnuo je. -Je li navela rodbinu? • Tu je rubriku ostavila praznom. - Zatvorio je karton i istim pokretom dlana ispravio nabor. - Sto je čest slučaj s našim pacijentima. Na žalost, nemam vremena kako bih se osobno vezao za njih i to je jedino što žalim u pogledu odabira profesije. • Koliko dugo radite za kliniku? Nasmiješio se, ali ovaj puta nije razotkrio zube. - To je onda bilo sve o gđici Montague? • Što nam još možete reći? • Obožavala je svoju mačku. Centrirao je oba dijela svilene kravate, vjerojatno uratka meni nepoznatog dizajnera. Obično sam na klinici dio utorka, četvrtka i subote. Preostale dane radini na drugom mjestu. - Ustao je ukazujući nam da se razgovor priveo kraju. - Slobodno mi se javite ako vam mogu još ikako pomoći. - Mislim da mu se nismo dopali - Ryan je dobacio startaju-ći jeep. • Što misliš? • Voli prati ruke. • Liječnik je. Ali više poput Howards Hughesa. Kladim se da uvijek dvaput provjerava brave i lokote, prebrojava spajalice, i sortira si ča-rapice po boji. -Ja ih sortiram po boji. Ali ti si žensko. Slažem se. Prepedantan je. Misliš da nam je gospodin Pozer nešto zatajio? • Priznao je da zna više nego što je rekao. Liječnik je. • A drugo dvoje? • Ogromni su. • I to je to? • Ogromni su i nafurem.

Izbacivši ruku ofrljila sam klimu do kraja. • A Daniels je i odslužio svoje. • Otkud ti to? • Zatvorske tetovaže. • Siguran si? • Vjeruj mi. Znam. Možda je vrućina bila u pitanju, možda isfrustriranost nesposobnošću da dođem do rezultata, no čak me i on u tom trenutku uspio iziritirati. Ili je možda u pitanju bio samo osjećaj krivnje, jer nisam zadržala hladnokrvnost? Zašto sam se samo raspitivala u vezi Helene Flynn! Je li bilo pametno što sam je spomenula, ili sam time počinila neoprostiv gaf? Što ako GMC sazna? A Gullet? Možda će naš posjet uzburkati vode. Možda čak iz Herrona izvući odgovor, i motivirati GMC da sudjeluje u istrazi nestanka Flynnove. A možda će, u drugu ruku, Emmu uvaliti u nevolje, razbije-sniti šerifa i natjerati ga da me isključi! No, bar nisam razotkrila pojedinosti o smrti Unique Montague. Bez hladnokrvnosti nema nikakvih rezultata! Nagnula sam se unatrag kako bih porazmislila o svemu, kad mi se iznenada oglasio mobitel. Nema rezultata? Oh, kako da ne! 26. Emma danima nije zvučala toliko živahno. Kad sam je upitala kako joj je, odgovorila mije u svojem dobrom, starom i paklenom stilu. • Nakon trideset i četiri poziva, konačno pogodak! Lee Ann je pronašla zubara koji ima karton Willieja Helmsa. Doktor Charles Kucharski. I posjetila sam starog čudaka! • To ti nazivaš papirologijom? Nije se obazrela. - A njemu je bilo toliko drago što mu je netko došao u posjet da sam pomislila da će me odvući u neki skriveni bunker i vezati lisicama za zid. • A to znači...? • Da sumnjam daje pretrpan pacijentima. • A-ha - odvratila sam poput Danielsa. • No, prisjetio se Helmsa. Visok, bljedolik tip u tridesetima. Sav u tikovima. Posljednji puta ga je posjetio u travnju 1996. • O kakvim je tikovima riječ? Nekontrolirani trzaji vrata i ruku. Morao mu je vezati glavu i ruke za

stolicu, dok mu je bušio i plombirao zube. Smatra da bi u pitanju mogao biti Tourettoev sindrom. -Je li Helms ostavio kontakt-podatke? Adresu? Ime poslodavca? Helmsov otac, Ralph Helms, plaćao je račune. Willie je naveo njegov broj u kartonu, no Lee Ann ga nije mogla dobiti, jer je linija isključena. Ispostavilo se daje tip umro ujesen devedeset i šeste. Čime su i okončali redoviti pregledi. Helms je kao poslodavca naveo Johnnie's Auto Parts, u neposrednoj blizini Highway 52. Tip zvan John Hardiston kupuje kante od auta, dila metalnim otpadom i bavi se sličnim poslićima. Kaže daje uposlio Helmsa na osnovu prijateljstva s njegovim ocem. Dopustio mu je da živi u staroj prikolici u stražnjem dijelu dvorišta, a Helms se brinuo za pse i glumio neku vrstu čuvara. Radio je za Hardistona gotovo deset godina i onda jednog dana jednostavno nestao. Kad se to dogodilo? Ujesen 2001. Hardiston kaže daje uvijek govorio o odlasku u Atlantu, pa stoga nije ostao iznenađen, nego je zaključio da se tip konačno spakirao i pokupio. Kaže da je bio dobar zaposlenik, i bilo mu je žao što gaje izgubio. • Ali ea nije pokušao pronaći. -Ne. • Helmsova smrt 2001. se poklapa s mojim pretpostavkama. • Naš stručnjak za kukce kaže da se vremenski raspon može protegnuti do pet godina. To je druga vijest. Želiš da ti iščitam preliminarno izvješće? • Sažmi ga. Govorila je sa stankama izvlačeći rečenice iz konteksta. -Prazne čahure... Prisutnost više vrsta koje žive u tlu... Odbačene košuljice i mrtve odrasle jedinke ukazuju na prisutnost kornja-ša... Uslijedilo je šuškanje papira. Na rendgenskim snimkama prije smrti moguće je vidjeti mucho metala u zubima, pa sam uzela postmortalne slike, te jedne i druge odnijela Bernieju Grimesu. Nazvat će čim pronađe vremena kako bi ih usporedio. Teatralna stanka. Ima toga još. Iz hrpice na stolu iskopala sam faks Državnog laboratorija za forenziku. -Jesu li izvukli DNK iz trepavice? • Daj, molim te, pa tek su je u četvrtak dobili! Htjela sam ti reći daje malakolog proučio školjku. • Malakolog? - Potpuna nepoznanica. • Stručnjak za školjke i puževe. Riječ je o... - stanka - ... Viviparus

intertextus. - Po ritmu kojim je izgovarala riječi zaključila sam da ih čita s faksa. - Viviparus intertextus je česta pojava u močvarama nizinskog dijela Južne Karoline, ali gaje nemoguće pronaći na plažama, u riječnim ušćima, ili bilo gdje u blizini slane vode. • Što znači da ga nije trebalo biti ni u tom grobu - zaključila sam. • Riječ je o vrsti koja isključivo živi u slatkoj vodi. • Ooookej... - U mislima sam prošla sve mogućnosti. - Žrtva je negdje drugdje ubijena i onda dopremljena na otok. • Ilije tijelo prvo negdje zakopano, pa iskopano i onda preneseno na Dewees. • Ilije puž ispao iz odjeće ili s lopate osobi koja gaje zakapala? • Posve razumna pojašnjenja. Obje smo se zamislile, ali nijedna nije predložila najlogičnijeg glavnog kandidata. Emma je potom promijenila temu. - Kakvo je stanje s damom iz bačve? Opisala sam posjet klinici. • Gulletu se to neće dopasti. • Znam. Razriješit ću to s njim i malo ga podbosti u vezi Helmsa, iako sumnjam da može išta poduzeti zbog produljenog vikenda. • Doista se bolje osjećaš? -Da. • Naspavaj se malo - odvratila sam. Nakon što sam prekinula vezu, Ryanu sam sažela razgovor. Znači, slažete se u vezi identiteta žrtvi. Cruikshank, Helms, Montagueova. Znaš što sada slijedi? Odmahnula sam glavom. • Račići u hrskavom, pečenom tijestu. • Račići? • - Definitivno. Hoćemo li ih ponuditi i Clodu Clodersocksu? Svjetski sam zakolutala očima. - Peteovo pravo ime je Janis. Pogledao me. Latvijsko. Siguran si da ti ne smeta? — Ne bih htio da se atleta Janisova stasa hrani nezdravom prženom hranom. Nazvala sam Petea. Bio je kod kuće. Gladan. Zamisao se ispostavila plodonosnom. Odabrali smo Chengov Azijski vrt u Mount Pleasantu i unatoč pobuni s moje strane, Ryan je platio, ponovno potvrđujući staru izreku da su žene osuđene da ih doživotno privlači ista sorta muškarca. Moj trenutačni ljubavnik i moj otuđeni suprug klonovi su

u mnogobrojnim aspektima, posebice kad je u pitanju plaćanje računa. Nijedan mi ne dopušta da platim i nijedan ne kupuje jeftine stvari. Kad smo stigli kući, Pete je već priredio stol u kuhinji, postavio štapiće i sve potrebno. Boyd se smjestio ispod njega, a Birdie promatrao što se događa s vrha hladnjaka. Djelovao je opušteno. Lice mu je bilo osunčano nakon nekoliko sati provedenih na golfterenu, dok smo Ryan i ja izgledali poput ljudi koji su proveli dug, vruć dan u jeepu. – Čovjek nikad ne zna kad bi moglo zahladiti - dobacio je i s lažnim odobravanjem kimnuo na Ryanove hlače od gabar– dena. Iako sam po tko zna koji puta zaškiljila upozoravajući ga da prestane, morala sam se složiti. Bilo je doista neprimjereno odabrati vunu. — U hipu sam donio odluku da se otisnem na jug. Moram navratiti u Gap - Ryan je kimnuo glavom prema njegovim radničkim hlačicama. — Jako elegantno. Hvala. Imao sam i ja takve. Pete se nasmiješio. Ali sam ih izrastao još u pubertetu. Osmijeh je nestao. I to je bio tek početak. Dok smo tamanili račiće i desetak drugih jela, izvijestila sam Petea kako napreduje stvar s Montagueovom, Helmsom i klinikom, a on nas daje sredio računovođu koji će mu pomoći provjeriti GMC-ovo knjigovodstvo. Ostatak večere pretvorio se u razmjenu podmuklih udaraca i kad se obračun konačno priveo kraju, osjećala sam se kao da sam boksala s Alijem i Frazierom. Ipak, kad sam pojasnila da Ryan i ja planiramo ponovno pogledati Cruikshankove stvari, Pete se ponudio pomoći. Čistili smo stol, kad mije mobitel zazvonio. Emma. • Riješeno! Tip s otoka je Willie Helms! • Mrak! Pete i Ryan su se okrenuli držeći u rukama bijele kartonske kutijice. • Sad se možemo zapitati što mu se dogodilo, kada, te zašto je zakopan na otoku! • To je Gulletov problem - odvratila je. Sklapajući mobitel izvijestila sam momke i obojica su ponovila moje riječi. Mrak! Za deset minuta javio se i šerif. • Nisam li vam rekao da ne uzburkavate situaciju na klinici? — Kao i obično, odmah u sridu.

• Mislim da ste naglasili da se to odnosi na »tipove u kau-bojkama«. • Da, ali u kontekstu odbjegle djevojke. • Helene Flynnje nestala, a to ne znači daje odbjegla. Uslijedila je stanka. — Helene Flynn je bila nestabilna. • Molim? Porazgovarat ćemo o tome i onda sve lijepo zaboraviti, jer se njezin nestanak nije dogodio na mojem terenu. - Ponovno je zastao. - Kad je spomenuta mlada dama nestala, njezin je tatica svako malo zvao moj ured zahtijevajući istragu tako da sam u to vrijeme osobno porazgovarao s Aubreyjem Herronom. Prije odlaska njegova je kći uznemiravala i njega i Marshalla. Na posljetku ju je GMC morao zamoliti da pokupi prnje. Nisam znala. • — Herron ne voli kritizirati bivše članove stada. A zašto gaje uznemiravala? Bila je uvjerena da se Marshall poigrava financijama. Herron tvrdi daje provjerio stvar i da nije ništa otkrio. Mlada dama je najvjerojatnije očekivala puno više od onoga što takva organizacija može ponuditi. Stoga, zaboravite kliniku. Nemam vremena primirivati bijesne liječnike. Marshall vas je nazvao? Naravno da me nazvao. Kipeći od bijesa. Tvrdi da ste mu uznemiravali osoblje. Naš posjet nije nimalo uz... Niti imam vremena stjerivati vas i vaše momke u kut. Mir, Brennanice. Pusti ga. Ne valja ti se svaditi s njim. Mislim da smo uspjeli identificirati preostale dvije nestale osobe. Žrtva iz bačve vjerojatno je uličarka u vezi koje sam vas zvala. Unique Montague. Opis koji sam dobila od prethodne vlasnice mačke i svećenika pri crkvi Sv. Ivana Krstitelja odgovara profilu koji sam složila na osnovu kosti. Gđica Rousseau mi je upravo priopćila tu vijest. Uslijedila je eksplozija statičkih smetnji. Pričekala sam da prođu. — Bila je pacijentica spomenute klinike. • Kao i mnoštvo drugih. • Flynnova i Montagueova su bile povezane s klinikom, a Cruikshank je pratio što se na njoj događa. • Naravno, i to zbog Flynnove. Klošarica koja je navraćala u kliniku teško da može biti povod ikakvom uhićenju, s obzirom da klinika upravo tome i služi. Bolje porazgovarajmo o drugoj nestaloj osobi koju mije spomenula gđica Rousseau.

• Truplo pronađeno na otoku je ono za koje smo mislili da neće ništa polučiti. Willie Helms. Lee Ann Miller je pronašla njegovog zubara, a Bernie Grimes usporedio snimke. - Ispričala sam mu za Helmsovog oca i poslodavca. — Hardiston gaje posljednji puta vidio ujesen 2001. Pripremila sam se za još jedan monoton i bombastičan govor, za još jednu monotonu bujicu riječi. No, iznenadio me. —Jedan od zamjenika pronašao je skitnicu koji misli daje razmijenio nekoliko gutljaja s Helmsom. • Može li opisati tipa? • Našem poštenom građaninu nedostaje cijeli set neurona, ali je zamjenik uspio iz njega izvući daje Helms bio visok, plavokos tip pun tikova i daje obožavao cugu. • Toga se i zubar prisjetio. Kad se posljednji puta našao s njim? • Gospodin je nevjerojatno suvisao po tom pitanju. Kaže da je to bilo onog dana kad su neboderi pali. Zamislila sam se. — Twin Towers? -jedanaesti rujna. Kaže da su on i Helms gledali reportaže u nekom baru u luci. I navodno ga nakon toga nikad više nije vidio. - Zastao je i pročistio grlo. - Gle, odlično ste obavili posao u vezi Montagueove i Helmsa, ali ne dirajte kliniku. Nema smisla ikoga uznemiravati tamo, sve dok nemamo opravdanog razloga. • A što bi to bilo? Duga stanka. • Dva pacijenta. • Ne mislite valjda... • Ne tumačim, niti predlažem kako se valja ponijeti. Ne petljajte se, doktorice. Klinika nije pod mojom nadležnošću i morao bih gradskoj policiji podastrijeti dokaze. • Tijela Cruikshanka, Helmsa i Montagueove izronila su na vašem terenu. Nije ništa odvratio. Naravno daje i sam toga bio svjestan. Ipak, nisam namjeravala odustati. — Pokušavate mi reći da ćete ispitati Marshalla i njegovo osoblje samo ako uspijem povezati još jednu nestalu osobu s klinikom? Ili ćete pozvati gradsku policiju da to učini? Trenutačno raspolažete podacima o nezadovoljnoj zaposlenici koja je vjerojatno pobjegla, i detektivu kojeg je njezin otac unajmio daje pronađe, a to nije dovoljno. Dokažete li da je još jedan pacijent nestao, posvetit ću vam svu svoju pažnju. I još nešto. Dovoljno ste dugo zadržali Cruikshankov laptop. Pokupit ću ga u utorak ujutro. Prekid veze. Pete i Ryan su imali prilike odslušati samo moju polovicu razgovora, pa

sam im ispričala njegovu. Zašto se toliko uspaničario zbog klinike? — Pete. Doima se kao netko tko slijedi slovo zakona - Ryan je pojasnio. Nema upada bez naloga. Nema naloga bez dokaza. Ili možda surađuje s Herronom — dobacila sam. Možda je GMC veliki sponzor njegove kampanje — Pete se nadovezao. Možda, pomislila sam. Ili samo važno pravno lice čija riječ ima težinu. Cim sam uklonila tanjure, donijela sam Cruikshankovu kutiju i Pete je izvadio Helenin dosje, te se smjestio na kauču. Dok sam Ryanu pokazivala tabelu koju sam sastavila, Boyd se selio iz kuhinje u radnu sobu i natrag, a Birdie je ostao na površini hladnjaka. Nadodavši Unique Montague i Willieja Helmsa u tabelu, izvukla sam Cruikshankove slučajeve bez klijenata. Dosjei o Helmsu i Montagueovoj sadrže samo bilješke — odvratila sam. Oba je dokumenta prelistao. U drugima se nalaze novinski isječci i zabilješke. Otvorila sam dosje Lonnieja Aikmana, pa smo proletjeli kroz Winborneov članak. Zamislio se na trenutak. - Kucharski misli da je Helms bolovao od Touretteovog sindroma. • Simptomi odgovaraju. • Sto znači daje možda bio kod nekoga ne terapiji. • Možda. • A Aikman je bio shizofrenik i na lijekovima — zaključio • Tako stoji u članku. • Koje je zasigurno propisao liječnik. Shvatila sam na što aludira. - Misliš da su obojica bili liječeni u klinici? Valja to razmotriti. Nije li s"e pretpostavka u vezi Helmsa ispostavila točnom? No, zapravo ga više nisam slušala. Prepustila sam se sjećanjima. Još jedna nestala osoba, još jedan članak. Onaj koji sam izvukla zaranjajući u kontejner za nevremena? Koje je ime bilo u pitanju? Zgrabivši podložak na kojemu sam iscrtala tabelu, brzo sam prelistala stranice i maleni četverokut izronio je na površinu stola. Post and Courier, 19. svibnja, petak. Na glas sam iščitala sočne dijelove. —Jimmie Ray Teal, četrdesetsedmogodišnjak, nestao osmog svibnja.

Posljednji puta viđen kako napušta bratov stan u Ulici Jackson odlazeći na ugovoren liječnički pregled. Pojurivši od stola, iskopala sam telefonski imenik i prelistala ga sve do slova T. Još jedan Nelson Teal živi u Ulici Jackson. Nazvala sam broj, no nitko se nije javio ni nakon desetog zvona. Ponovno sam pokušala. Opet ništa. Ryan i ja smo razmijenili pogled. Aikmanova majka živi u Mount Pleasantu - odvratio je. Vratila sam se na imenik. Nema prezimena Aikman u Mount Pleasantu, ali postoji jedno na Isle of Palms, pa još jedno u Moncks Corneru, i dva u Charlestonu. On je nazvao predgrađa, ja Charleston. Zapanjujuće, svi su se javili, ali na žalost, nitko nije znao ni čuo za Lonnieja, ni njegovu majku. • Poznajem autora članka - dobacila sam. • Imaš broj? Prelistala sam sve zaprimljene pozive na mobitel i Winborneov broj još je uvijek bio u memoriji. Da sam imala izbora, uopće ga ne bih nazvala. Ako ništa drugo, kreten bar još ništa nije objavio o Cruikshanku. Provjerila sam koliko je sati. 22:07. Duboko udahnuvši, pritisnula sam tipku za poziv. Winborne - odvratio je iskrivljenim glasom, kao da se bori -s karamel bombonima. Doktor Brennan pri aparatu. Samo malo. Naglo otvaranje poklopca. Gutljaji. O. K. Da čujem. Ponovno sam se predstavila. Uslijedilo je šuškanje papira i ponovno žvakanje. - Dama koja je kopala na Deweesu? -Da. • Malo previše toga vam je za vratom, je li, doktorice? -Krepil je bio jednako mučan preko telefona koliko uživo. • Gospodine Winborne, prošlog ožujka napisali ste članak za Moultrie News u vezi nestanka muškarca zvanog Lonnie Aikman 2004. godine. Nemojte me... Mala čita što objavljujem! Mala se morala suzdržati da ne prekine vezu. • Možete li mi reći zašto tako dugo nakon njegova nestanka? • Zacijelo ste nazvali kako biste me izvijestili da je kostur s otoka moj stari Lonnie! Ne, nisam.

• Ali to jest njegov kostur, zar ne? -Ne. • Ne serite. Pričekala sam. • Halo? • Ovdje sam. • Truplo s Deweeesa nije Aikmanovo? • Ne, posmrtni ostaci ne pripadaju Lonnieju Aikmanu. • Ali znate kome pripadaju. • Nije mi dopušteno razotkriti spomenutu informaciju. Htjela bih znati zašto ste se zainteresirali za Aikmana. • Znate kako to ide, doktorice. - Slina i žvakanje. - Ruka ruku mije, a nekako mi desna baš to sada traži... Zastala sam. Sto reći tom malom gmazu? • Tip s Deweesa identificiranje na osnovu zubnog kartona. Iako nemam dopuštenje razotkriti vam informacije, obećavam da ću zamoliti mrtvozornicu da to učini, čim najbliža rodbina bude obaviještena. • I to je to? Za slučaj da se ispostavi daje kostur s otoka vijest dana, ujedno obećavam... -Jeste li vi to doista rekli »vijest dana«? Kao na CNN-u? Kao da radim prilog s Andersonom Cooperom? Možda bi me Wolf mogao pozvati u Situation Room? Gospodine Winborne... Vijest dana). Mislim da ću se upisati u gaće! Njegov hihot doista me doveo na rub živaca. Samo bih htjela znati što ste saznali u vezi Lonnieja Aikmana. Zašto? -Jer bi to moglo biti od važnosti u istrazi jednog smrtnog slučaja procijedila sam kroz zube. • Čijeg? • Ne mogu vam reći. • Kako se Cruikshank u to uklapa? • Molim? • Privatni istražitelj kojeg ste pronašli obješenog u šumi Francis Marion, kako se on uklapa? • Napisali ste da Aikmanova majka živi u Mount Pleasantu, ali ne možemo je pronaći u telefonskom imeniku. Cruikshank? Razgovor nije nikamo vodio. Bilo je očigledno da ću morati nešto

podastrijeti. • Najvjerojatnije je počinio samoubojstvo. • Najvjerojatnije? • Mrtvozornik upravo provodi istragu. • A što je istraživao? • Specijalizirao se za nestale osobe. • Poput, na primjer, Lonnieja Aikmana? Nemam razloga sumnjati daje njegova smrt povezana s nestankom Lonnieja Aikmana. Sad se meni ruka mije, gospodine Winborne. Pošteno. Susie Ruth Aikman se preudala. Telefon glasi na suprugovo prezime. Možete li mi dati broj? Doktorice, za koga me smatrate? Dam li vam ga, prekršit ću povjerenje i razotkriti doušnika koji bi vam mogao dati tko zna kakve informacije. Stisnula sam sve kutnjake svom raspoloživom snagom. - Biste li mogli nazvati gospodu Aikman i zamoliti je da mi se javi? Naravno. Dobro nam ide, zar ne? Za dvadeset minuta ponovno me nazvao. – Prije četiri dana auto je izvučen iz riječnog korita u neposrednoj blizini autoceste 176, sjeverno od Goose Creeka. Žena je pronađena za upravljačem - priopćio je potresenim glasom. - Susie Ruth Aikman. Mrtva. 27. Kako policija na poprištu nije pronašla dokaze daje počinjen zločin, pretpostavili su da je Susie Ruth zaspala, ili da se onesvijestila, ili pak daje skrenula s ceste. • Koliko joj je bilo godina? • Sedamdeset i dvije. - Glas mu više nije bio prpošan. -Je li bolovala od čega? Srčani problemi? Demencija? • Sudeći po tuđim saznanjima, ne. Misli su mi pojurile sto na sat. NepojaŠnjiva pogibelj u prometnoj nesreći obično prati mrtvozornička istraga. Tijelo Susie Ruth Aikman pronađeno je u utorak, a Emma i ja smo provele cijeli taj dan zajedno. Zašto mi ništa nije spomenula? Zar joj je bilo toliko loše? Ilije možda zaboravila? Ili to nije smatrala relevantnim? Ovako... nisam umirao od želje da dođem na otok i ometam vas u

iskapanju. To je bila urednikova briljantna zamisao, ali kad ste pronašli kosti... - zastao je, kao da važe koliko toga razotkriti, koliko pritajiti. - Već dva mjeseca rujem po nečemu. Pričekala sam i ovaj puta stanka je bila dulja. • Ne želim razgovarati o tome telefonom. Nadimo se sutra. • Recite mi gdje i kada. • Kod Unitarističke crkve na uglu Cliffordove i Archdaleove. Slijedite cigleni prilaz do staze koja izlazi na Ulicu King. Bit ću tamo u devet. Čekat ću vas deset minuta. • Da dođem solo i navučem crninu? • Da, dođite solo. Odjenite što želite. Ponovno prekid veze. U posljednje vrijeme sve češće i češće. Dok sam se spremala za krevet, rekla sam Ryanu za rendes s Winborneom. • Hoćeš li izvjesiti zastavicu na prozoru? • Da, naravno - složila sam se. - I bit ću pravo Duboko grlo. Skinuo mije gaćice i nataknuo ih na krevet. U devet sati idućeg jutra prolazila sam kroz kapiju Unitarističke crkve, a on se nalazio u susjednoj St. John's Luteran. Zvona su zvonila u katedrali, kao i u crkvama First Baptist, Emmanuel A. M. E., Bethel United Methodist, St. Michael's Episcopal, i First Scots Presbyterian. Da čovjek ne povjeruje! No, doista je istina daje Charlestonu nadimak Sveti Grad. Dvorište Unitarističke crkve bilo je poput staklenika iz pakla. Zelena stabla gospodarila su stazom, a indijski jorgovan, lantana i dnevni ljiljani grobljem. Winborne se nalazio na mjestu koje mi je opisao, a lagana bradica njegovom je licu davala dojam neoprane pepeljare. Da pogodim! Djelovao je neobrijano davno prije nego je to ušlo u modu? Promatrajući me kako prilazim, nasmiješio se, ali bilo je očigledno daje na oprezu. • Dobro jutro. • Dobro jutro - odvratila sam. Bolje da se isplati. • Znam da se baš nismo našli na prvu loptu... • Cijenim što niste objavili članak o Cruikshanku. • Urednik gaje sasjekao. Mogla sam pretpostaviti! - Sto mi ono želite reći? • Kopam po nečemu. • Već ste rekli.

Bacio je pogled preko ramena. - Nešto je trulo u ovom gradu. Je li to taj mali bezveznjaković rekao daje nešto »trulo u ovom gradu«? A što to istražujete, gosp. Winborne? Cruikshanka. Već sam rekao. Ono što nisam rekao jest da mi članak iz ožujka o Lonnieju Aikmanu nije prvi. Objavio sam još jedan, kad je tip prvi puta nestao 2004. Cruikshank ga je iskopao i pronašao me. • Našli ste se s njim? Kada? - Htjela sam upitati kako je saznao za Cruikshankov identitet, ali sam odlučila pričekati. • U ožujku prošle godine. Došao se raspitivati u vezi Lonnieja Aikmana. Znate mene, prvo moram znati zašto. No, nije mi htio reći, pa sam morao pribjeću uvjeravanju. Malo natezanja i ruka ruku mije? Tako je. A tu je i nos. - Prstom gaje dotaknuo. - Čim shvatim da privatni istražitelj prati neki trag, odmah znam da se tu negdje krije članak. Tako sam i ja stao njuškati za njim. Stazom se dovukao starac i progundao u pozdrav mimoilazeći nas. Oboje smo kimnuli. Winborne gaje promatrao kako odlazi. Primijetila sam daje napet. Rekao mije da traži neku damu iz crkve ili radnicu na klinici, nekoga tko je nestao prethodne jeseni, a tko je navodno poznavao Aikmana. I ja sam mu ispričao za Lonnieja, ali s dozom sumnje. Tip je nestao 2004. godine - otkud gaje mala mogla poznavati? I tako sam ga krenuo slijediti, pa se ispostavilo da ne ide na sveta mjesta. što znači...? Da se jedne noći uparkirao u gostionici na Kingovoj. Prava rupa. Iduće noći krstario je striptiz barovima i nabacivao se djelatnicama. Nije imalo smisla. Cruikshank je bio unajmljen kako bi pronašao Helene Flynn. Je li to činio ili se već počeo opijati? • Otkud znate da je istraživao? Slegnuo je ramenima. • Upitali ste ga? Oči su mu se prilijepile za cipele, a onda vratile na točku negdje iznad mojeg ramena. - Treću noć je skužio da ga slijedim. Mogla sam zamisliti prizor: Winborne s Nikonovim aparatom, a Cruikshank prijeti da će ubiti boga u njemu. Ostao sam hladnokrvan, rekao da mu ne vjerujem ni riječ, i obećao da ću ga nastaviti pratiti sve dok mi ne prizna istinu. — A on vam je rekao da se gubite ili će vas izmlatiti kao vola - prevela sam. — O. K. Povukao sam se, pa što? Jeste li ga upoznali? Vidjela sam ga na

fotki i moram priznati, iako nije bio velik, djelovao je nabrijano i opasno. I mene bi prestravio. • Kad se to dogodilo? • Devetnaesti ožujka. • Što ste mu rekli za Lonnieja Aikmana? • Ono što mije rekla njegova majka. Daje tip čudan; daje uvjeren da su mu vladini agenti ugradili nekakvu napravu u mozak; da se znao javljati emailom svakom živom; da su mu bile trideset i četiri godine; daje bio nezaposlen i živio s mamom, koja je bila fina dama, usput rečeno. • U članku ste ga opisali kao shizofrenika. Je li bio na lijekovima? • S vremena na vrijeme, znate kako to ide. • Znate li gdje se liječio? • To nikad nije iskrsnulo. • Niste upitali? — Nije mi se činilo važnim. — Prekrižio je svoje dlakave ruke na bujnim prsima. - Susie Ruth je radila cijeli život za neki krojački salon. Možda je dobivala novce za njega s obzirom da je bio radno nesposoban. -Je li bila uposlena u doba kad je nestao? — Već je godinama bila u mirovini. - Iz stražnjeg je džepa iskopao i rastvorio primjerak svojeg članka iz 2004. i predao mi ga. - Mali dečko mame Aikman. U tekstu nije bilo ničega što se nije pojavilo u nastavku. No, zato mije fotka privukla pažnju. Oči Lonnieja Aikmana bile su mračne i blještave, usta razjapljena, a usnice razdvojene razotkrivajući široko razmaknute zube. Kosa pak do ramena, uši pirsane. Izgledao je kao da mu je sedamnaest. — Koliko je fotka stara? — Umislio si je da mu CIA nadgleda mozak i nikome nije dopuštao kda ga fotografira, a sve je stare fotke, koje je pronašao, pobacao. Ovo je kopija srednjoškolske slike, koju je majka uspjela sakriti. — Smotao je prste i ukazao da i on želi nešto. — A sad da čujem! U čemu je stvar s Cruikshankom? Pažljivo sam odvagnula riječi. - Sudeći po njegovim dosjeima čini se daje tražio nestale osobe na području Charlestona. Neki su bili ovisnici i prostitutke, neki ne. Kurve i narkići znaju propasti u zemlju. — Podsjetio me na Cleopatrinu koketnu vlasnicu, Isabellu Halsey. — Recite mi o kome je riječ. Izvukavši papir pročitala sam imena koja sam prepisala iz tablice

izostavljajući Unique Montague i Willieja Helmsa. - Rosemarie Moon. Ruby Anne Watley. Harmon Poe. Parker Ethridge. Daniel Snype. Jimie Ray Teal. Matthew Summerfield. • I dama iz crkve. Tko je ono u pitanju? • Helene Flynn. Jedan od onih pionira koji žele svakome spasiti dupe pred paklenom osvetom, je li? GMC. Ako mene pitate, ti sablasni kršćani prava su noćna mora. Nedavno su izašli članci o Jimmieju Ray Tealu i klincu onog vijećnika, Matthewu Summerfieldu, pa su mi ta imena poznata, a druga... — Slegnuvši ramena, napućio je usnice. Ponudila sam mu papirić. — Sjećate li se još kojih pojedinosti o Aikmanu? Nije baš bio vijest godine. Impulzivno: — Jeste li čuli za tipa zvanog Chester Pinckney? Odmahnuo je glavom. - Zašto? — Možda ga je Cruikshank poznavao. - Nisam mu priznala da je Pinckneyjev novčanik pronađen u njegovoj jakni. — Nazovite me prisjetite li se još nečega - odvratila sam pitajući se zastoje naš razgovor morao biti obavijen velom tajne. Tek što sam poduzela dva koraka, obratio mi se: Nešto mu je ipak izletjelo. Okrenula sam se. Rekao je daje nabasao na nešto daleko važnije od nestanka djelatnice crkve. – Što je mislio pod tim? Ne znam. Ali za nekoliko mjeseci pronađen je obješen o stablo. Ponovno je bacio pogled preko ramena. - A Susie Ruth Aikman u međuvremenu je pronađena mrtva u svojem autu. Čim smo se Ryan i ja vratili kući, pokrenula sam laptop i otvorila dokument u kojemu sam snimila Cruikshankove slike s CD-a. Pete nam se pridružio dok smo ih pregledavali. Mogla sam ih osjetiti svakog sjedne strane, a obojica divlji poput jelena za sezone parenja. Iako je tek nekolicina djelomično nalikovala Lonnieju Aikmanu, nitko na ulazu u kliniku ili po izlasku iz nje nije bio njegova pljunuta slika. Sto i nije bilo iznenađenje. Fotka koju je sačuvala njegova majka bila je bar petnaest godina stara, a detalji na Winborneovoj fotokopiji jadni. K tomu još, mnogi modeli na Cruikshankovim fotkama nisu gledali u fotoaparat i ono što je bilo vidljivo pretvorilo se u neprepoznatljivu mrlju pri uvećanju.

Dok smo pretraživali, njih dvojica su se međusobno bombardirali sarkastičnim opaskama, iako im je izričaj pritom bio sušta ugladenost. Nakon sat vremena dojadilo mije njihovo podbadanje i otišla sam u sobu kako bih ponovno pokušala dobiti broj Nelsona Teala. Napori mi se nisu isplatili. Tijekom odsustva Pete je spravio sendviče, a Ryan nazvao Lily, no njezin mobitel nastavio gaje ignorirati. Poziv Lutetiji potvrdio je da mu je kći dobro, ali da još uvijek odbija kontakt s njim. U podne smo se ponovno sastali u kuhinji, i mentalno sjeckanje i ubodi ponovno su se nastavili. Usred ručka konačno mi je dojadilo. Ponašate se kao totalni srednjoškolski luzeri! Na oba lica nedužan pogled. Sto kažete da svi troje uzmemo slobodno? Produljeni je vikend, i mali time-out će nas okrijepiti. - Nisam mogla povjerovati da ja to izgovaram, ali neprestano rječkanje doista mije natezalo živce. - Pete, ti odigraj još nekoliko partija golfa, a mi ćemo se, Ryane, odvesti u grad i odvući Emmu na plažu na jedan dan. Nisu se pobunili. Iako je potrajalo dvadeset minuta, i nju sam uspjela nagovoriti. Sunce je pržilo na nebu porculansku plave boje, neokaljanom oblacima. Kad smo stigli, vikend-obožavatelji već su izašli u punom broju i pržili se na ručnicima za plažu, ili lijeno izležavali na ležaljkama na pijesku uništavajući si epidermis. Emma i ja naizmjence smo plutale na madracima na napuhavanje i šetale plažom, a valovi su nam zapljuskivali gležnjeve pretvarajući se u pjenu. Visoko u zraku pelikani su lebdjeli u formaciji, a tu i tamo pokoji bi član jata skupio krila i obrušio se prema moru. Sretnici bi ponovno izronili s ribom, dok bi se nesretnicima voda cijedila iz kljunova. Tijekom šetnje opisala sam joj razgovore s Gulletom i Winborneom i zapitala mogu li ujutro raditi u mrtvačnici, na što me uvjerila da će mi ponovno srediti dopuštenje. Iako u iskušenju, nisam je uopće upitala u vezi Susie Ruth Aikman, niti sam se raspitala u vezi mučnog smrtnog slučaja na krstarici za koji sam saznala u Winborneovom članku o Aikmanu. Ryan je proveo sate čitajući roman Pata Conroyja u sjeni ogromnog suncobrana, koji smo dovukli iz Anniene kuće. Tu i tamo odvažio bi se u vodu i otplivao nekoliko krugova kraula i francusko-kanadske verzije leđnog stila, a onda se obrisao ručnikom, namazao kremom i vratio u ležaljku. Kad smo krenuli natrag prema kući, Emmi se boja povratila u lice, dok je on boju sira zamijenio ružičastom.

Nakon što sam se istuširala, otišli smo u Melvin's, te na posljetku Emmu otpremili kući. Bilo je to živahno, mirno i sve u svemu, opuštajuće poslijepodne. I dobar potez. Bilo da je u pitanju produljeni vikend ili ne, namjeravala sam odgovoriti na Gulletov izazov. 28. U osam i pol idućeg jutra Ryan i ja smo bili na putu prema medicinskom fakultetu. Prvi puta otkako je došao u Charleston, bio je opušten. Prethodne noći ponovno se čuo s Lilynom majkom i premda mu se kći još uvijek ljutila, premda je još uvijek bila neprijateljski raspoložena, pristala je porazgovarati s terapeutom. Lutetia je ugovorila niz seansi. Ilije možda u pitanju bilo to stoje izgorio na suncu? A možda i ševa nakon roštilja. Koji god bio razlog, doista je djelovao opuštenije. Lee Ann Miller nas je dočekala na ulazu u mrtvačnicu. Nakon gotovo reprize Ryanovih ranojutarnjih komentara u vezi šarene modrice na ruci, otišla je izvući damu iz hladnjaka. Tijekom njezina odsustva ponovno sam pokušala dobiti Nelsona Teala i ovaj puta linija je bila zauzeta. Napredak. Zauzeta linija ukazuje daje netko kod kuće. Osim, naravno, ako netko drugi ne pokušava dobiti isti broj. Dostavivši posmrtne ostatke u obdukcijsku salu, Millerova se pokupila obaviti papirologiju, a Ryan smjestio u stolicu s Conroyjevim romanom. Ja sam pak navukla rukavice i izvadila kostur. Vođena iskustvom iz Cruikshankovog i Helmsovog slučaja, prvi mije poriv bio baciti se na kralješke, ali sam se, umjesto toga, odlučila za protokol i metodički krenula od glave prema stopalima pregledavajući svaku kost pod povećalom. Na lubanji nije bilo tragova nasilja. Čeljust nije bila oštećena. Nisam ništa pronašla na šakama, kostima ruke ili ramenim lopaticama. Prsna kost i gornji cervikalni kralješci bili su netaknuti. A onda iznenađenje. Vidi ovo - dobacila sam mu, a želudac mi se stisnuo od užasa. Zaškiljio je zagledavši se u okular. To je lijevi transverzalni procesus kralješka C-6. Frakture su identične onima koje smo pronašli na Helmsu i Cruikshanku. Isti kralješci, ista strana. -Je li hioidna kost slomljena? - Riječ je o grlenoj kosti koja je u obliku slova U, a često puca pri davljenju rukama. -Ne. Ispravio se. - Vješanje?

Fraktura je ograničena samo na jednu stranu. • Nenadan, jak i nagli trzaj? - Oboje smo si očigledno postavljali ista pitanja. • Možda. - Ukazala sam na nepotpunu frakturu kralješka na prednjoj lamini transverzalnog procesusa. - Ovdje započinje prednji mišić skalenusa. - Vrhom kemijske dotaknula sam koštano izbočenje do frakture. - Ova se kvržica naziva karotidni tuberkl, jer predstavlja mjesto pritiska karotidne arterije. Nenadan, jak i nagli trzaj mogao bi uzrokovati kompresiju karotidne ovojnice. Ako je kompresija dovoljno jaka, može prekinuti protok krvi prema mozgu i od njega, što pak može rezultirati smrću. Polu-nelson? - Naveo je zahvat u hrvanju pri kojemu se jednu ruku provodi ispod suparnikovog pazuha i potom zahvaća potiljak glave. Isfrustrirano sam izbacila ruke. Otkako sam spomenute frakture pronašla kod Helmsa, razbijala sam glavu i nisam se mogla dosjetiti mogućeg pojašnjenja. -Jasna mije fiziologija ozljede, ali me mehanizam zbunjuje. Spomenuta fraktura kralješka ukazuje daje primijenjena velika sila. Dovoljno jak trzaj glave odostraga i u stranu, u suprotnom smjeru od kontrakcije prednjeg mišića skalenusa, obično uzrokuje razdiranje ili otkidanje prednjeg tuberkla četvrtog, petog i šestog kralješka. Kako je, dakle, moglo biti primijenjeno toliko sile, a da pukne samo jedna kost? Pogledao me dajući na znanje da nema pojma, i vratio se knjizi. Ja kostima. I za nekoliko minuta pronašla sam prvu brazgotinu. L-3. Na trbušnoj strani. Baš kao u Helmsa. Sad su mi se prsa stegnula od užasa. Nastavila sam s pregledom i za manje od sat vremena ga završila. Sažeto sam prezentirala što sam otkrila ukazujući kemijskom na svako područje ozljede. Nepotpuna fraktura lijevog transverzalnog procesusa C-6 kralješka. Sveukupno osam posjekotina na trbušnoj strani drugog, trećeg i četvrtog lumbalnog kralješka. I to je sve. Nema drugih ozljeda. Misliš da joj je netko zabo nož u trbuh? Ako je u pitanju ubod nožem, onda je napadač bio pošteno nabrijan. Oštrica je u tom slučaju morala penetrirati cijeli abdomen kako bi ostavila posjekotinu na prednjem dijelu kralježaka. Vrsta oruđa? Posjekotine su sitne, u presjeku klinaste, s jasnim rubovima i

nenazupčene. U pitanju mora biti oruđe s izuzetno oštrom, nenazupčenom oštricom. Ima li ozljeda nastalih pri samoobrani? Odmahnula sam glavom. - Kosti šaka i podlaktica nisu oštećene. • Znači, Cruikshank je imao slomljene vratne kralješke, ali ne i posjekotine. Helms i Montagueova su imali ijedno i drugo. - Razmišljao je na glas. • Da. Ako ih je ubio isti ubojica, možda je to učinio iz različitih razloga. Ni on ni ja nismo uspjeli smisliti dobro pojašnjenje. Ali njegov raniji komentar podsjetio me na nešto. Prije tko zna koliko godina jedan je kolega izvijestio o jednostranim frakturama srednjeg dijela vrata. Tko? I gdje? Je li u pitanju bilo predavanje na stručnom skupu? Možda objavljeni članak? Ako jest, u kojem časopisu? Odlučila sam se hitno domoći Interneta. Odvezavši se natrag na Isle of Palms, ponovno sam nazvala broj Nelsona Teala. Ovaj puta javio se ženski glas. Predstavila sam se i pojasnila zašto zovem. Rekla je da se zove Mona Teal. • Jimmie Ray je rod mojeg supruga Nellieja. Jeste ga pronašli? • Ne, gospođo. Žao mije. - Dok sam je slušala, dio koji mi je nedostajao u biološkom profilu Jimmieja Raya sjeo je na mjesto. Kadencija Moninog govora pojasnila mije da su Tealovi crnačkog podrijetla. • Znači, niste nazvali da mi kažete daje mrtav. Hvala dragom Bogu! • Živi li Jimmie Ray s vama? • Ne, dragi Bože. Jimmie Ray se mota dolje uz dok. Nije baš sav svoj u glavi. Bila sam zbunjena. - Ako živi na ulici, kako znate daje nestao? Zato što tom jadnom janjetu uz Božju pomoć svaki ponedjeljak pečem pile. Tako je bilo i tog ponedjeljka. Rano je navratio i htio se istuširati jer je išao doktoru. Zna to činiti. Tu i tamo se zna koristiti našim stanom kako bi se doveo u red. I onda mije još spomenuo taj neki osip koji ga muči. Bože, uopće ne želim slušat' takve stvari! Ali nije ni doš'o već mora ići. I nakon toga ga više nije bilo, a to mu nije slično. Mali je uvrnut i ništa ga ne može odgovorit' kad je nešto naumio. Ako se ne pojavi dva ponedjeljka za redom, znam da nešto nije u redu, jer stvarno obožava moje pile! Znate li kamo je išao na pregled? Nije to bio pregled. Jimmie Ray si nije mogao priuštiti privatnog doktora. Da? - Samo polako!

- Ide u onu besplatnu kliniku na Ulici Nassau, kao Nellie i GMC-ova klinika? - Mir! Tako je. Tamo nema ugovorenih pregleda. Spustiš dupe i čekaš na red. Izbacila sam palce, a Ryan je skidajući ruku s upravljača učinio isto. Uspjela sam povezati Teala s klinikom! • Hvala vam, gospodo Teal. • Ako ga pronađete, recite mu da ga čeka pile. Prekinula sam vezu i izbacila dlan, a Ryan pljesnuo o njega čestitajući mi. I sad ih je troje — odvratila sam birajući Gulletov broj. No, prekinuta sam usred likovanja, jer mije Gulletova tajnica priopćila da joj je šef odsutan do utorka. Kad sam naglasila koliko je važno da stupim u kontakt s njim, odvratila je daje otišao na pecanje i daje izvan dometa. Da nazovem Emmu? Odlučila sam pričekati, sve dok ne istražim značenje fraktura vrata. Pete je bio vani, kad smo se vratili. Sva sreća. Borbe mužjaka doista više nisu u modi. Odmah sam pokrenula laptop i spojila se na Internet. Nagađajući da ću biti zaposlena neko vrijeme, Ryan je krenuo u potragu za prikladnijom odjećom. Započela sam s Journal oj Forensic Science, ali kako nisam ni na što naišla, pretražila sam još deset forenzičnih časopisa. Dva sata poslije ponestalo mi je ideja. Iako sam mnogo toga saznala o ozljedama uzrokovanim prometnim nesrećama, hokejom, ronjenjem i zabijanjem protivnika u tlo u footballu, ništa nije odgovaralo »mojem« obrascu. Koliko god se trudila, nisam se mogla prisjetiti gdje sam već naletjela na izvješće koje mi se usjeklo u pamćenje. Zagledala sam se u računalni zaslon isfrustrirano se pitajući po milijunti puta povezuje li išta spomenute slučajeve. Cruikshank, Helms i Montagueova imaju jednostrane frakture vrata na šestom cervikalnom kralješku; Helms i Montagueova posjekotine u donjem dijelu leđa; Montagueova je bila pacijentica pri GMC-ovoj klinici; Jimmie Ray Teal također. Helene Flynn je pak radila tamo. Montagueova, Helms i Cruikshank su mrtvi; Teal i Flynnova nestali. Lonnie Aikmanje također nestao, a majka mu je mrtva. Jesu li njih dvoje bili pacijenti na istoj klinici? Jesu li uopće bili povezani s njom? Bilo tko medu nestalim osobama?

Ali cijela se stvar vrti oko nje! Nije li se Helene Flynn žalila ocu prije nego je prestala raditi za njih? I Herronu. Nije li Cruikshank nadzirao kliniku? Ili možda ljude? Slijedeći impuls utipkala sam ime Lester Marshall u Googleov pretraživač i saznala da postoji istoimeni uzgajivač arapskih konja i voditelj tečaja qigonga, što god to bilo. Kad sam imenu nadodala skraćenicu »dr«, omogućena mije pretraga popisa liječnika. Za 7,95 dolara obećano mije da ću dobiti sve potrebno, možda čak i najsočnije pojedinosti iz života. Zašto ne? I tako me mojih osam dolara dovelo do sljedećeg: Adrese i telefonskog broja Lestera Marshalla u klinici u Ulici Nassau. E to je već nešto! Do saznanja da je Marshall svoju diplomu stekao na Medicinskom fakultetu St. George u Grenadi. Da je odabrao obiteljsku medicinu, iako nije ništa specijalizirao. Da nije nigdje stažirao ni upisao poslijediplomski. Daje od 1982. do 1989. radio u bolnici u Tulsi, državi Oklahomi, a GMC gaje zaposlio 1995. Da protiv njega nisu pokrenute disciplinske mjere ni na nacionalnom ni na saveznom nivou. Printala sam rezultate pretrage kad su se ulazna vrata otvorila. Na osnovu šuškanja i gužvanja zaključila sam da je kupovina bila uspješna. -Jesi li uspjela pronaći članak? — Ryan je upitao poljubivši mi tjeme. Ne. Ali sam malo istražila Lestera Marshalla. - Predala sam mu izvješće. • Grenada? Zar tamo postoji medicinski fakultet? • Mislim da postoji, iako ne tipa Johns Hopkins. • Neujednačeno kvalitetno radno iskustvo... • Tako je. Osim toga, gdje je bio od osamdeset i devete do devedeset i pete? • I tko zna zastoje napustio Oklahomu. • Ako se osamdeset i devete uvalio u probleme, neću to moći pronaći ovdje, jer ne prikupljaju podatke o nesavjesnom obavljanju dužnosti, tužbama, ili disciplinskim mjerama starijim od pet godina. -Jesi li probala provjeriti pit bulla i Danielsa? Odmahnula sam glavom. Kad je odnio kupovinu u spavaću sobu, preko Googlea sam provjerila Coreyja Danielsa i Adele Berry. Ništa važno nije izronilo. No, kad sam

bacila pogled u telefonski imenik Charlestona, pronašla sam da Corey R. Daniels ima adresu na otoku Seabrook. Medicinski tehničar pa živi na Seabrooku? Čudno. Otoci Seabrook i Kiawah medu najskupljim su posjedima na području Charlestona i tamo je nemoguće pronaći jeftin smještaj. Dok sam o tome razmišljala, Ryan se ponovno pojavio. Crna bejzbol kapa okrenuta naopačke, crne Tevine sandale, crne hlačice i crna majica sa slikom vraga kako baterijom mlati anđela. Uz nju natpis: Struja dolazi od elektrona, moral od morona. • Krasno - dobacila sam. I crno. • Poruka me nadahnula. Menije bila nerazumljiva, ali nisam priznala. • Nisam htio ispasti štreber - nadodao je. • Crna ide na ružičastu. Nadam se da će se cure moći oduprijeti. • Moglo bi biti čupavo! • Možeš li pokušati probiti Cruikshankovo računalo? • Nije mi jača strana, ali ću ti pružiti moralnu podršku. • Moral je za morone. - Čim sam mu ukazala na majicu, nešto mi se u mozgu pobunilo. Što? Struja? Baterija? Anđeo? Dum. Opet sinapsa i Peteovea kapa s logotipom Hornetsa. Teal? I negdje iz moždanih dubina izletjelo mije novo ime: • Larry Angel! • How I love him, how I tingle when he passes by - odvratio je oponašajući Carpenterse i simulirajući mikrofon u ruci. • Ne Johnny Angel, nego Larry Angel. Godinama je radio kao fizikalni antropolog u Smithsonianu. Nije u pitanju članak iz časopisa, nego poglavlje u knjizi! Krenuo je za mnom u radnu sobu. Prekopala sam gomilu knjiga, koje studentima na terenu služe kao mini-knjižnica, i izvukla jednu. I pronašla traženu fotku. Riječ je bila o crno-bijelom prikazu šestog cervikalnog kralješka s nepotpunom frakturom kroz prednju laminu i gotovo nezamjetnom pukotinom kroz stražnju laminu lijevog transverzalnog procesusa. Opa - odvratio je. -Jupi! Zajedno smo proletjeli tekst. Skamenila sam se od užasa. Konačno mi je postalo jasno kako su Montagueova, Helms i Cruikshank umrli.

29. Jednom sam uhitio profesionalnog ubojicu koji je žrtve davio vitlom. - U pitanju je bio slang-naziv za oružje opisano u poglavlju Angelove knjige. Mali iz Saint-Jean-sur-Richelieu. Stara škola. Mrzio je vatreno oružje. Žičanu bi omču prebacio preko žrtvine glave, zavezao jedan kraj oko čvrstog predmeta, komada cijevi ili odvrtača, i kad bi ga zakretao, omča bi se zatezala oko vrata. Jednostavna i učinkovita metoda. Baš kako je i Angel opisao. Osjetila sam takvo gađenje da nisam bila u stanju išta odvratiti. - To pojašnjava zastoje slomljen samo jedan kralježak, i to samo sjedne strane. Sva je snaga bila koncentrirana u žici, a ključni čvor se nalazio s lijeva. Prisjetila sam se žljeba na vratu Unique Montague i tragova noktiju, koji je ostavila očajnički se boreći da dođe do zraka. Sto ujedno pojašnjava uzrok smrti. Kralješci C-6 i C-7 nalaze se pod nagibom od pet do deset stupnjeva, i stoga se pritisak na karotidni tuberkl s prednje strane preusmjerio na dolje i unatrag. - Progutala sam slinu. Cirkulacija u mozak time je bila ugrožena, a zrak više nije ulazio do pluća. Sigurna si daje u pitanju ista ozljeda u sva tri slučaja? Kimnula sam. Pogledao me ledenoplavim očima. - Znači, tvoj se pijani privatni istražitelj ipak nije ubio! • Cruikshank, Helms i Montagueova bili su zadavljeni nekim predmetom. • Zašto? • Ne znam. • Helms i Montagueova su ujedno ili izbodeni, ili probode-ni, i to bar jednom, a Cruikshank nije. Zašto? Ne znam. Helms je zakopan u plitkom grobu. Montagueova je bačena u more u bačvi. Cruikshank je obješen. Nemoj. Nije izgovorio treće »zašto«. Skočivši na noge, zgrabila sam mobitel. - U pitanju je klinika. Sve se vraća na nju! - Gledao me kako utipkavam broj. -Gullet je htio tri žrtve? Evo mu tri! Ali gdje je? Sigurno još uvijek peca s frendovima! Tajnica me opet izvijestila daje nedostupan, a ja nju da mi hitno treba. Ponovila mi je još jednom da gaje nemoguće dobiti, na što sam zatražila njegov kućni broj ili broj mobitela. Tad je prekinula vezu. -Jebe... Smiri se. - Ryan, sušta razumnost. - Nazovi Emmu. Jesam. Ostala je zapanjena mojim otkrićima, ali je odvratila

da se ništa ionako neće promijeniti preko noći. Super. Ti i taj šupljoglavi šerif uopće niste zabrinuti što vam ljudi nestaju i izranjanju mrtvi! Pa što? Loš tajming! Ipak je nacionalni praznik! Ryan je prekrižio ruke i oborio glavu. Tempe... - Emma me pokušala zaustaviti u tiradi. Ajmo nabacit' nekoliko odrezaka na roštilj i otvorit' pivo! Jimmie Ray Teal se možda negdje raspada s omčom oko vrata, možda čak i Helene Flynn, tko zna? Možda još i dvije prostitutke ijedan šizofrenik? Ma ipak je prazni, k vragu i sve! Tempe... I Cruikshank, i Montagueova i Helms, svi su oni bili ne-čime zadavljeni, Emma! Neki im je manijak najvjerojatnije posve hladnokrvno zavezao žicu oko vrata i zatezao je, sve dok nisu pokrepali! I sam Bog zna što je još učinio Helmsu i -Montagueovoj! Tempe... Zar je samo meni stalo do tih ljudi? - Čak se i meni učinilo da kreštim. Mrvicu iracionalno. Ako su Teal i Flynnova mrtvi, nikakva hitnost neće ih više povratiti medu žive. • Želim da mi nazoveš sestru. • Što? - Ostala sam zatečena. • Hoćeš li? • Da... Naravno. - Dragi Bože, što se dogodilo? - Zašto? • Predugo živimo u neslozi. Stegnulo me u grlu. - Bila si danas kod doktorice Russell? • Sutra idem. • Čemu promjena mišljenja? • Pronađi je i reci joj da bih je htjela vidjeti. • Hoćeš da... • Da. Reci joj da sam bolesna. • Daj mi broj. Neugodno oklijevanje. - Nemam ga. S tek usvojenim vještinama u pronalaženju liječnika u tili sam čas na Internetu pronašla Marka Purvisa, kardiologa zaposlenog u dvije bolnice u Nashvilleu. Za razliku od Marshalla, njegova je biografija bila načičkana podacima. Na još nekoliko stranica saznala sam daje oženjen za Sarah Rousseau, koja je 1981. maturirala u školi South Florence, gradu Florence, Južnoj

Karolini. Mnogo njezinih školskih prijateljica doista su htjele stupiti u kontakt s njom. Nevjerojatno. Ujedno sam saznala Purvisov kućni broj, adresu i pronašla kartu, koja me odvela do njihove kuće. Bog blagoslovio elektroničko doba. Purvisova me gazdarica izvijestila da su liječnik i njegova supruga u Italiji sve do početka lipnja. Gotovo sam nabila slušalicu o postolje. Zar je cijeli svijet odjednom nedostupan? Zamijetivši moju uzbudenost, Ryan je predložio šetnju plažom. Boyd je, naravno, podržao plan. Tijekom šetnje složili smo se da će se još moći poduzeti samo jedan korak, koji je podrazumijevao provjeru Cruikshankovih kutija i laptopa. Vrativši se kući, popili smo piće i odmah se pokupili u radnu sobu. Smjestili smo se na kauč, a Boyd nama do nogu. I Birdie nam se pridružio, ali je ostao na kaminu. • Hoćemo li pokušati razbiti Cruikshankov kodirani zapis? - upitala sam. • Što ti kažeš, Hootch? - Ryan je dobacio Boydu obraćajući mu se nadimkom koji mu je zadjenuo, kad su se upoznali. Pas je podigao glavu, zakolutao obrvama i vratio njušku na šape. Hootch kaže da nema frke. -Ja ću dovršiti zadnju kutiju. - Nisam spomenula razlog zašto je nekoliko predmeta ostalo nepregledano. Zašto buditi sjećanja na srijedu navečer kad sam se slomila i mazila s Peteom? Dok sam rastvarala kutiju, incident na prilazu koji se zbio te večeri izronio je na površinu. Što se sprema, mala moja? - Pete je dobacio iz predvorja. Ryan je odmah stisnuo čeljust, a Boyd izjurio iz prostorije. Načula sam tup udarac i zveckanje golfpalica. Pete se pojavio za nekoliko sekundi. Pasje jurcao oko njega. • Odvjetnice... - Ryan je kimnuo. • Detektive... - Pete je odvratio. • Tempe... - I kimnuo prema meni. Odrasli su sušta pristojnost. Usnice su mu se razvukle u osmijeh. • Slatkice. Ne započinji, zaškiljila sam dajući mu na znanje. Što ima nova? - nedužno je upitao. Izvijestila sam ga. Provjerit ću što je preostalo od stvari, a Ryan će pokušati . riješiti bilješke. Možda će detektiv uspjeti tamo gdje je priprost odvjetnik podbacio. -

Glas mu je poprimio oštru notu. Okrenuo se prema Ryanu. - Nadaš se da ćeš pronaći trag koji će te odvesti do ' ubojice, Andy? Ne, već informacije o kretanjima trupa u Iraku, Pete. Zaboravih. - Uperio je prst prema njemu. - Andy je pravi veseljak. I ti vjerojatno bilježiš nekoliko uspješno nasmijanih ljudi. Pete je ispalio hitac iz prsta simulirajući pištolj. - Ubijte se od detekcije, ljudi. Odoh se istuširati. Boyd je krenuo za njim. Pete? Okrenuo se. - Da, slatkice? -Jesi li uspio saznati nešto u GMC-u u vezi mogućeg razloga Cruikshankove smrti? Ama baš ništa. - I onda Ryanu. - Usput budi rečeno, pametan izbor. Crno ide na sve. I ne treba ga prati. Promatrala sam ga kako odlazi osjećajući... što? Ljutnju? Sažaljenje? Ne. Uglavnom tugu. Odloživši na stranu trofej, bejzbol palicu, policijske sitnice i fotke, iskopala sam knjigu i dvije omotnice koje još nisam otvorila. Naziv knjige bio je Kronika kriminala, a obećavala je pojedinosti o »najzloglasnijim kriminalcima današnjice i njihovim ogavnim zločinima«. Zahtjevan zadatak. Otvorila sam je na pregledu sadržaja. Svi uobičajeni osumnjičenici bili su navedeni: Lizzie Borden, Ted Bundy, doktor Crippen, Jeffrey Dahmer, Albert Fish, Charlie Manson, Jack Trbosjek, Peter Sutcliffe. Nešto mi je zatinjalo ispod sternuma. Zašto je Cruikshank istraživao slučajeve serijskih ubojica? Iz osobnog interesa? Ili je možda tražio nešto što bi ga uputilo u nestale osobe na području Charlestona? Odložila sam knjigu na stolić i otvorila prvu omotnicu. Sadržaj se sastojao od jedne jedine fotokopije i isprintanih internetskih stranica, koje su mi se učinile poznatima. Jako poznatima. • Cruikshank je istraživao Lestera Marshalla - zaključila sam. - Posjetio je iste internetske stranice kao i ja! • Ima smisla. Nadgledao je kliniku gdje Marshall radi kao liječnik. Je li pronašao nešto što ti nisi? • Ne bih rekla. Ali neke pretrage imaju veze s jednim drugim liječnikom, Dominicom Rodriguezom, koji je diplomirao na Sveučilištu St. George's 1981. kad i Marshall. Odradio je specijalizaciju iz kirurgije pri Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu, i potom ostao tamo do 1990. Nakon toga nema podataka. Podigla sam fotokopiju.

Izgleda da se Cruikshank domogao popisa diplomanata Sveučilišta St. George's od osamdesete do osamdeset i pete, koji su dobili mjesto stažista. I čini se da ga nije skinuo s Interneta. Nastavila sam čitajući. Puno stranih imena. Impresivne ustanove. Neurologija -Sveučilište u Chicagu; interna medicina - Georgetown; hitna medicina - Duke. Nema Lestera Marshalla, ali ime Dominic Rodriguez je zaokruženo. Je li moguće da ga je Cruikshank istraživao jer su on i Marshall zajedno studirali? Ali zašto njega? On sjecka, a Marshall je obiteljski liječnik. Ryan se zamislio. Marshall je nestao u Tulsi osamdeset i devete, ponovno se pojavio u Charlestonu devedeset i pete, a ti kažeš daje Rodriguez devedesete nestao u San Diegu. Zanimljivo. Vraćala sam prvu omotnicu, kad sam iznenada zamijetila brošuru priljubljenu za bočnu stranu kutije. Izvadila sam je. Riječ je bila o toplicama u meksičkom gradu Puertu Vallarti. Možda je Rodriguez bio Meksikanac - odvratila sam podižući je. — Pa je stao cmizdriti za domovinom. Naravno. — Drugim riječima, nema šanse. Ali događa se. Kirurzi znaju puknuti. Možda je otišao u Puerto Vallartu devedesete kako bi radio kao liječnik u manje stresnoj okolini. U toplicama? Letak obećava medicinski educirano osoblje i usluge koje nije moguće pronaći gotovo ni u jednoj klinici na svijetu. • Kao, na primjer? • Moguće je nazvati i raspitati se. Možda je Cruikshank zadržao brošuru, jer je istraživao mogućnosti detoksikacije južno od granice. • Zašto? • Zato što je bio pijandura. • Ali zašto u Meksiku? Kathy Reichs -Jer imaju dobre burritose. Zakolutala sam očima. - Kako ti ide dekodiranje? -Ide. • Doista? -Da. • Dakle? • Strpljenja, djevo moja. Ubacivši brošuru u kutiju, otvorila sam drugu omotnicu. Ponovno fotokopije i internetske stranice. Bilo ih je sveukupno šest,

možda sedam; neke isprintane jednostrano, druge na nekoliko stranica. Stala sam čitati i isprva ostala zbunjena, ali kako mije bivalo jasnije, svijet oko mene jednostavno je utihnuo, a mračni osjećaj zaposjeo mi dušu. Nakon njih vratila sam se na pregled sadržaja knjige. I pronašla što mi je trebalo. Prsti su mi zadrhtali od užasa, kad sam otvorila poglavlje. Žuti samoljepljivi papirić već je označavao stranicu ukazujući da se i Cruikshank zainteresirao za isto. Svi neuroni odmah su se pobunili. Nemoguće! Iako je pojašnjenje bilo sablasno, sve se poklapalo: klinika, nestale osobe, posjekotine na Helmsovom i tijelu Montagueove. Je li Helene Flynn ubijena jer je saznala za to? Ili je nabasala na istinu tražeći dokaze financijskim malverzacijama? Je li i Cruikshank to otkrio? Rastvorila sam usta kako bih zastrašujuću pomisao podijelila s Ryanom, no nisam stigla prozboriti. Idućih nekoliko trenutaka registrirala sam kao eksploziju, a ne kronološki slijed događaja i svi kasniji pokušaji da ih rekonstruiram podastrli su tek zbrčkane isječke. Pete kreće prema kuhinji. Boyd izlijeće iz radne sobe. Laje. Kuhinjsko svjetlo baca strelice na zid hodnika. Odjek hica. Završavam na podu. Ryan mi pritišće glavu o sag. Odiže tijelo. Spotičući se hitam prema kuhinji. Prestravljena čučim. U pozadini mahnit lavež. Osjećam kako mi se krv ledi u žilama. Pete leži licem na dolje. Crvena mrlja Širi mu se iz nevidljive rane. 30. Vozilo hitne pomoći konačno se pojavilo. Ryan me držao u naručju, dok su se dvojica liječnika pozabavila Peteom. Boyd je zavijao i grebao po vratima smočnice. I mene je, kao njega, bilo strah. Kuhinja je bila oblivena krvlju. Može li itko preživjeti takvo krvarenje? Iako sam svako malo postavila novo pitanje, ni na jedno nisam dobila odgovor. Nakon hitno sanirane rane i pripajanja na infuziju, zavezali su ga za podlogu, spustili na nosila i odmah odvezli. Dvojica uniformiranih policajaca s natpisom Isle of Palms pojavila su se i zasula nas lavinom pitanja. Zvali su se CAPER i JOHNSON. U jednom trenutku Caper me upitao u vezi modrice na ruci, pa sam mu opisala incident s bocom od prethodnog četvrtka. Unio je zabilješku. Ryan im je priznao daje i on policajac, pokazao značku, i pokušao okončati ispitivanje. Odvratili su da nas u potpunosti razumiju, ali da su isto tako obvezni podastrijeti izvješće.

Ukratko sam pojasnila zašto je Pete došao u Charleston. Capera je zanimalo koga sumnjičim za pucnjavu. Predložila sam da ispitaju Herrona i osoblje GMC-ove klinike, no njegov izraz lica ukazao je da se to najvjerojatnije neće dogoditi. Vjerojatno su u pitanju klinci s plaže - Johnson je dobacio. - Mali prokletnici obično tati ukradu pištolj, napiju se i počnu ispaljivati u zrak. Svaki produljeni vikend ista stvar. I nekoga uvijek propucaju? - Ryan. I ja sam znala daje pojašnjenje besmisleno, ali nisam bila raspoložena za svađu. Htjela sam što prije krenuti za vozilom hitne pomoći. Sat vremena nakon pucnjave Ryan i ja samo sjedili u čekaonici na hitnom odjelu bolnice medicinskog fakulteta. Ovaj puta smo ušli kroz ulaz na Ulici Ashley. Kuda ulaze živi. Pomolila sam se da i Pete izađe na ista vrata. Prošlo je sat vremena. Pa još jedan. Nalazi se u operacijskoj sali. Ništa drugo ne mogu nam reći. Upravo ga se operira. Hitna je bila u kaosu, a nacionalni praznik osoblje doveo do krajnjih granica izdržljivosti: šesteročlana obitelj nastradala je pri eksploziji roštilja; dijete je izvučeno iz kućnog bazena; pijanduru je pregazio konj; jedan je muškarac premlatio suprugu, a drugog je napucala ljubavnica. Uz sve to, bilo je i slučajeva predozira-nja narkoticima, dehidracije, sunčanih opeklina, trovanja hranom. Odahnula sam čim smo se maknuli na kat, u čekaonicu kirurškog odjela. Kad smo ušli u treći sat čekanja, pojavio se liječnik. Lice mu je bilo iscrpljeno, a kirurško odijelo zaprskano krvlju. Srce mije stalo. Pokušala sam mu pročitati pogled u očima, ali bezuspješno. Ryan me uhvatio za ruku. Oboje smo ustali. Doktorice Brennan? Kimnula sam bojeći se da će me glas iznevjeriti pokušam li odgovoriti. • Operirali smo gospodina Petersonsa. • Kako je? Izvadio sam metak i odlomljene komadiće. Desno plućno krilo otrpjelo je djelomično oštećenje. Nemojte mi lagati. Izgubio je dosta krvi. Idućih će dvadeset i četiri sata biti kritično. Mogu li ga vidjeti? Preseljenje na intenzivnu. Sestra će vas odvesti. Intenzivna je bila u potpunom kontrastu s ludnicom na katu

niže. Tu su svjetla bila prigušena, a jedini zvuk tek povremeno cicanje kotačića, ili prigušen žamor negdje u daljini. Izašavši iz dizala Ryan i ja smo slijedili sestru do četiri staklom ograđene ćelije. Njezina je kolegica sjedila u sredini nadgledajući svaki ležaj. U staklenom su se »dvorištu« nalazila tri pacijenta. Pete je bio jedan od njih. Ako sam ostala zatečena ugledavši Emmu na hitnoj, nije to bilo ništa u usporedbi sa šokom koji sam doživjela vidjevši njega nakon operacije. Unatoč visini od stotinu osamdeset centimetara, širokim plećima i nepresušnoj energiji, latvijski je mudrac sada bio pepeljasto siv i ispijen. Ležao je u krevetu i djelovao ranjivo. Dvije cjevčice izlazile su mu iz nosa i usta, treća iz prsa, četvrta iz ruke. Svaka je bila osigurana flasterom. Uz uzglavlje mu se nalazilo postolje za infuziju s nekoliko obješenih vrećica. Bio je okružen aparatima koji su pumpali, zujali i usisavali. Svako malo oglasio bi se monitor na kojemu se mogao vidjeti valovit niz šiljaka i udolina. Ryan me zacijelo načuo kad sam prigušeno uskliknula, jer me ponovno uhvatio za ruku. Osjetila sam kako mi koljena klecaju. Obuhvatio me oko struka. Prislonivši dlan na staklo, zažmirila sam i prisjetila se molitve koju sam odbacila još u djetinjstvu. I ne obazirući se na bolnička pravila nazvala Katy na mobitel. Dočekala me automatska sekretarica. Kakvu poruku da ostavim? - Katy, mama ovdje. Molim te, hitno mi se javi. Da ostanem ili da se pokupim? Sestra me razuvjerila da me tijekom noći neće moći ni čuti ni vidjeti. - Odmorite se. Nazvat ću vas ako se nešto dogodi. Poslušala sam je. Dok smo ležali u krevetu te noći, Ryan je izgovorio pitanja koja su me mučila. • Misliš daje bio meta? • Ne znam. • Možda je metak tebi bio namijenjen. Nisam ništa odvratila. Činilo mi se da je ubojica bio dovoljno blizu kako bi razlikovao muškarca od žene, ali možda je, isto tako, ciljao u siluetu. Otočna policija nije bila iznenađena. Ipak je ovo Amerika, a danas je Dan sjećanja i ljudi pucaju iz oružja. • Kako se zove onaj građevinar? • Dickie Dupree. — I ja sam to već razmotrila.

Prvo ti se na prilazu pojavio nepoznati auto, onda te netko gađao pivskom bocom, a sve se vrti oko iskapanja na njegovom zemljištu. • Boca možda uopće nije imala veze s pucnjavom. • Nije li ti prijetio? • Možda je bacio bocu, ali nije ubojica, niti je u stanju unajmiti ubojicu. Nije toliki megaloman. Osim toga, već sam otposlala izvješće. Sto bi dobio da naruči moje ubojstvo? Sve se zbilo nakoti što smo pronašli Helmsove kosti na Deweesu. Možda je on ključni faktor. • Možda Montagueova. • A možda je klinika u pitanju. - Naglo sam se uspravila. — O, Bože... Toliko sam se uzrujala zbog Petea da sam posve zaboravila! Odbacivši prekrivač pojurila sam niz stube, a Boyd poletio za mnom. Sadržaj druge Cruikshankove omotnice ležao je raspršen po radnoj sobi. Pokupivši papire i knjigu, odjurila sam natrag na kat. Boyd opet za mnom. -Jesi li ikad čuo za Willieja Burkea i Williama Harea? -Upitala sam uvlačeći se pod prekrivač. Odmahnuo je glavom. • Burke i Hare su bili odgovorni za šesnaest umorstava koja su se dogodila u manje od godinu dana. • Kad i gdje? • U Edinburghu, od 1827. do 1828. godine. U to vrijeme britanski su zakoni dopuštali da se za disekciju koriste samo tijela pogubljenih kriminalaca. Potražnja je, međutim, nadišla ponudu svježih trupala za pouku anatomije i kirurgije, pa su pljačke grobnica uzele maha. -1 kako se onda čovjek neće diviti Škotima? Čak su im i kriminalci poduzetničkog duha! Zao mi je, Ryane, ali Burke i Hare su bili Irci, koji su se preselili u Škotsku kako bi radili na Union Canalu. Obojica su na kraju smještaj pronašla u pansionu Maggie Laird. Helen MacDougal također je tamo iznajmljivala sobu, i njih četvero znali su se zajedno opijati. 1827. godine jedan se najmodavac razbolio i umro dugujući Maggie rentu. Na dan sprovoda Burke i Hare su opljačkali lijes i prodali tipovo tijelo Robertu Knoxu, profesoru anatomije pri medicinskom fakultetu u Edinburghu. Za koliko? Za deset funti i sedam šilinga, što je tada bilo puno. Uvidjevši u tome nepresušni izvor lake zarade, spomenuti je dinamični duo odlučio promijeniti posao i bacio se na biznis dostave trupala. Kad se još jedan najmodavac razbolio, Burke i Hare su ga ugušili začepivši mu nos i usta. Ne samo da im je to ubrzo postao modus operandi, nego se taj način

umorstva i prozvao po njima »burking«. • Potom je na red došao Helenin rođak, pa ulični svirač, pa čitav niz prostitutki. Na posljetku su se ili ulijenili, ih umrtvili, i stali tražiti žrtve u neposrednoj blizini pansiona. Susjedi su počeli primjećivati da ljudi nestaju, a studenti doktora Knoxa prepoznavati lica na operacijskom stolu. Konačno ih je razotkrilo umorstvo prostitutke Mary Docherty. • Pri uhićenju svi su se četvero okomili jedni na druge. Burke i Helen MacDougal su optuženi i privedeni sudu, a Hare i Maggie Laird odali informacije kako bi se nagodili. Helen je oslobođena, ali je Burke proglašen krivim i osuđen na smrt. Prije vješanja priznao je sveukupno šesnaest ubojstava. • Zašto riskirati ubojstvom? Zašto jednostavno nisu čitali osmrtnice i kupili si dobre lopate? • Zato što su bili lijenčine. Iskapanje grobova bilo je isuvi-še naporno. Cruikshank je skupljao članke o njima dvojici? — Ima ih gomilu. — Podigla sam papire. Ryan se zamislio nekoliko sekundi. Misliš da netko na GMC-ovoj klinici ubija pacijente radi njihovih tijela? • Cruikshank je zacijelo razmatrao tu mogućnost. • O. K. Recimo daje tako. Zašto? Kakva korist od toga? • Nisam sigurna. Samo malo. Sto ako su skupljali dijelove kostura kako bi ih prodali u medicinske svrhe? Sjećaš se skandala s pogrebnim poduzećem i tvrtkama koje dostavljaju dijelove tijela? Odmahnuo je glavom. • Pogrebno je poduzeće bez dopuštenja vadilo kosti iz trupala i nadomještavalo ih polipropilenskim cijevima. Alistair Cooke je bila jedna od žrtava. • Zafrkavaš me! — Bilo je u vijestima. Ukradene su se kosti potom prodavale tvrtkama koje bolnicama dostavljaju dijelove tijela. Naime, kosti se obično koriste za transplantaciju. • Ali to nema smisla. Helms je zakopan, a Montagueova bačena u ocean. Njihovi su kosturi bili netaknuti! • Možda su im se kosti ispostavile neprikladnima iz nekog razloga. — Na primjer? • Ne znam. O. K., možda nije stvar u kostima. Možda se zločinac preplašio jer gaje netko zamijetio dok je odbacivao truplo. Možda mu se pokvario

aparat za odvajanje kostiju! Tisuću je stvari moglo krenuti po zlu! • A posjekotine? Sto u vezi njih? Donji dio leda... Zdjelica i područje abdomena. .. Razmišljaj izvan okvira, Brennanice. Ne razmišljaj samo o kostima. I ogavna mogućnost konačno je izronila na svjetlo dana. — No, u pravu si u vezi jednog — Ryan je dobacio. — Helms je živio u poluraspadnutoj kampprikolici; Montagueova je bila beskućnica; Aikman mentalno bolestan; Teal nestabilan i uličar. Tko još nedostaje? Prostitutke, narkići, svi koji žive na rubu, a koje nitko ne zamjećuje. Isti tip ljudi koji su bili žrtve Burkea i Harea. Nemoguće. Ideja je bila zastrašujuća i nevjerojatna. • Ali pouzdano znamo samo da su Helms i Montagueova mrtvi. — Gotovo ga više nisam mogla čuti. — Sto smo uspjeli saznati? Daje Cruikshank istraživao Burkea i Harea, i daje nadgledao GMC-ovu kliniku, gdje je Flynnova radila, a Montagueova i Teal bili pacijenti. Ali čak ne znamo je li Teal mrtav. • Zato Cruikshank jest - odvratila sam. - Jer je razotkrio nešto pa su ga morali ubiti. Ryane... • Sšš.... • Ne, saslušaj me! Isključio je svjetlo i privukao me k sebi. Kad sam se pokušala pobuniti, još me čvršće zagrlio. Utihnula sam i ostali smo ležati u mraku. Uskoro nam se Birdie pridružio na krevetu. Isprva je okružio, a onda mi se sklupčao uz bok. Iako sam bila umorna, nisam uspjela utonuti u san. Misli su mi nastavile frcati iste zastrašujuće sumnje i ponavljati isti zastrašujući odgovor: Nemoguće! Odbijala sam razmatrati nezamislivo i kako bih se primirila, potiho stala ponavljati: Večeras odmori — sutra istraži! Nije uspjelo. Mozak mi je jurio s teme na temu. Neprestano sam viđala cjevčice i aparate kako održavaju Petea na životu i ponovno proživjela trenutak, kad sam brisala pod Anneine kuhinje; ponovno se prisjetila suza kako mi klize miješajući se s njegovom krvi. Smrznula sam se. Sto ako ću morati izvijestiti Katy da joj je otac umro? Gdje li se samo nalazi? Potom sam se prisjetila nedavnog poziva Emmi. Užasavao me razgovor koji će uslijediti, čim joj se sestra vrati iz Italije. Prisjetila sam se i Gulleta. Opire li mi se, ili jednostavno manifestira ravnodušnost? Pa Dupreeja i njegovih prijetnji. Jesu li to doista bile samo prijetnje? Stoje

zapravo mogao poduzeti? Ne žale li se i drugi građevinski poduzetnici frendovima u vladi na arheologe koji im se petljaju u poslove? Pred očima su mi izranjala lica u beskonačnim spiralama. Pete. Emma. Gullet. Dupree. Lester Marshall. Corey Daniels. Adele Berry. Lonnie Aikman. Groteskno lice Unique Montague. Ogoljela lubanja Willieja Helmsa. Ponovno Pete. Brojke na noćnom satu blještale su narančastom bojom. Ocean se vani lagano ljuljuškao, valovi šaputali. Minute se izmjenjivale jedna za drugom. Sat vremena. Ryanovo tijelo nije se opustilo, niti mu se disanje primirilo predajući se snenom ritmu. Da mu priznam sumnje? Ne. Pričekat ću još neko vrijeme. Proroštati i uvjeriti se. • Budan si? - Potiho sam došapnula. • Mm... • Razmišljaš o Lily? • Između ostaloga. - Promuklo. • O čemu još? • O Cruikshankovim kodiranim simbolima. • Uspio si ih probiti? Ostao mije samo Helmsov dosje. Mislim da su uglavnom u pitanju inicijali, datumi i vremena. • SR znači daje slučaj riješen. • Bravo. Gurnula sam ga laktom. • CD je Corey Daniels. AB - Adele Berry. LM — Lester Marshall. Nisam siguran za neka druga. Datumi su očigledni. Mislim da su brojevi nakon svakog para inicijala vremena kad je ta osoba ušla u kliniku i izašla iz nje. • I to je sve? • Ima toga još, ali mislim daje u osnovici Cruikshank bilježio kad su ljudi dolazili u kliniku i odlazili iz nje. • Samo osoblje? • Mislim da su neki bili pacijenti. Helms je posve druga priča. Te bilješke prije imaju veze s istragom nego s nadzorom, jer je tip nestao prije nego je Cruikshank unajmljen da pronađe Helene. — Ako je njegov sustav tako jednostavan, zašto ga Pete onda nije skužio?

Iako inače ne bi propustio priliku za seks, ovaj puta nije to učinio. — Nije znao imena osoblja u klinici, niti je znao za Willieja Helmsa. Koliko je sati? Bacila sam pogled na sat. - Tri i deset. Nema veze. Mislim da zabilješke ionako neće puno razotkriti. - Privukao me k sebi. - Spavaš? • Nisam raspoložena, Ryane. • Razmišljao sam o Cruikshankovom laptopu. • Gullet želi da mu ga sutra vratimo. • Hoćeš li da još jednom pokušamo s lozinkom? • Da. - No, još sam nešto htjela provjeriti. Nešto što se doimalo posve nestvarnim. —Jesi li pronašla Cruikshankov broj značke? — Postoji značka, ali ih PU Charlotte ne označava brojevima. -Je li imao ikakvu drugu opremu? Možda opasač? Lisice? Ili ključ za lisice? • Da, zašto? • Suprotno glamuroznom imidžu za javnost, mi u policiji i nismo toliko komplicirana bića. Stari policijski trik: upotrijebi svoj broj kao lozinku. Još stariji trik: ugraviraj si ga u osobne stvari. Mislim da smo Boyd i ja u tom trenutku postavili svjetski rekord u jurnjavi niz stube. Ryan nas je slijedio dostojanstve-nijim korakom, a kad nam se pridružio, već sam pogodila zlatnu žilu. — Cruikshank je urezao brojke do otvora za ključ! - Dobacivši mu lisice, odjurila sam do stola i pokrenula Dellovo računalo. — Pročitaj ih! Poslušao me. Cim sam ih utipkala, crne točkice ukazale su se u sitnom bijelom prozoru, a na ekranu potom i windowsi. — Bravo! — Hoćemo li prvo provjeriti poštu? — predložio je. Provela sam deset minuta švrljajući. Kathy Rcichs — PC ima postavke za wireless, ali ne i za e-mail. Osim toga, sumnjam da Magnolia Manor ima internetski priključak. Vjerojatno je odlazio u kafiće ili knjižnice, jer ima na stotine učitanih dokumenata. Slobodno se vrati u krevet. • Jesi sigurna? • Ovo će potrajati. Poljubio me u tjeme. Načula sam mu korake na sagu, a onda na stubama. Boyd je ostao uz mene.

Od tog trenutka više ničega nisam bila svjesna do li računalnog monitora jednog pokojnika. Prozor u pozadini postao je tek blještav stakleni pravokutnik i dok sam iščitavala dokument za dokumentom, želudac mi se sve više stezao. Kad sam se konačno odmaknula, okno je poprimilo sivu boju, a ogroman Atlantik stao izranjati iz ranojutarnje maglice. Lov za pojašnjenjima konačno se priveo kraju. Nisam pogriješila u pretpostavci. Ispravno sam posumnjala. Stvarnost je doista neumoljivo okrutna. No, morat ću još pričekati i prvo se obračunati s vlastitom stvarnošću. Nazvala sam intenzivnu. Nije bilo promjena, ni poboljšanja, ali Pete je bio stabilno. Da pokušam dobiti Katy? Nema potrebe. Ako joj je mobitel uključen, primit će poruku koju sam joj ostavila. Ako nije, samo ću još jednu izrecitirati sekretarici. Za slučaj da mi se ne javi za nekoliko sati, nazvat ću fakultet i zamoliti ih da mi pomognu pronaći je. Rastegnula sam se na kauču. 31. Budan si? - prošaptala sam. - Sad jesam. • Ubijaju ljude radi organa. • A-ha. - Pružio mije ruku. • Cruikshank ih je razotkrio. Podigao se na lakat. Kosa mu je bila raščupana, a svijetlopla-ve oči još uvijek snene. I meni je to već palo na pamet, ali mi se činilo toliko nevjerojatnim da nisam htio spomenuti. Alije istina. Znači, nešto u stilu drogirani se putnik budi u kadi punoj leda? Student dolazi k svijesti nakon divlje zabave i zamjećuje šavove? — Sa skepsom u glasu. — Priče o kradi organa kruže već godinama. Ono na što je Cruikshank nabasao daleko je gore od bilo kakvog urbanog mita. Netko davi ljude, Ryane, i vadi im organe iz tijela. Nema proklete šanse... Nabrojala sam nekoliko argumenata. - Nepojašnjiva smrt nestalih osoba. Kosturi s tragovima posjekotina. — Otvorio je usta, ali sam nastavila. Posjekotine kakve ostaju od skalpela. Sumnjiv liječnik u Sjedinjenim Američkim Državama i kolega sa studija medicine koji je nestao s lica zemlje. Misteriozne toplice u Meksiku.

Uspravio se i stavio si jastuk pod glavu. — Da vidim! Uvukavši se ispod pokrivača, zauzela sam turski sjed, rastvorila Cruikshankov laptop i odložila ga na gležnjeve. Cruikshank je proveo puno vremena istražujući transplantaciju, crno tržište organima, nestale osobe na području Kathy Rcichs Charlestona, i mjesto zvano Abrigo Aislado de los Santos u blizini Puerta Vallarte. • To je ono meksičko odmaralište iz brošure? • Da - odbrusila sam. - Odmaralište iz pakla! Gricnula sam zanokticu razmišljajući kako pojasniti cijelu stvar, s obzirom da sam i sama tek počinjala shvaćati o čemu je riječ. • Od početka pedesetih transplantacija organa zapravo je ma-nje-više uobičajena pojava. Živući darivatelj može donirati bubreg ili dio jetre, pa čak i čitavo plućno krilo, iako to nije česta pojava. Srce, rožnica, oba plućna krila ili pankreas obično se transplantiraju iz tijela pokojnih darivatelja. • Problemje što ne postoji dovoljno organa. Štoviše, prava je sreća biti u mogućnosti obratiti se živom darivatelju i pronaći kompatibilnog donatora medu članovima obitelji, prijateljima, ili velikodušnim dobrovoljcima, kojih je strahovito malo. Ako je u pitanju organ pokojnog darivatelja, pacijent zna čekati mjesecima, čak godinama. • I često umre prije nego ga se dočepa. • Svi kojima je potreban organ pokojnika u SAD-u uključuju se u OPTN, odnosno Organ Procurement and Transplantation Network26, mrežu koju vodi neovisna i neprofitna organizacija zvana UNOS, United Network for Organ Sharing27. UNOS ima bazu podataka primatelja organa na čekanju, kao i informacije o svim centrima za transplantaciju organa u državi. Ujedno kreira politiku prioriteta dobivanja organa određujući tko dobiva koji organ. • Kako pacijent postaje kandidat? • Valja pronaći tim za transplantaciju kvalificiran pri UNOS-u, koji potom odlučuje zadovoljava li osoba i fizički i mentalno uvjete. • Što znači...? • Procedura je komplicirana, ali, na primjer, narkomani, alkoholičari i pušači obično odmah bivaju diskvalificirani. UNOS 29Mreža nabave i transplantacije organa.

30Mreža za razmjenu organa. ujedno rangira potencijalne dobivatelje na osnovu njihova zdravlja, hitnosti transplantacije organa, kompatibilnosti, čekanja i sličnih faktora. Žele da raspoloživi organi budu presađeni u one pacijente kojima će učiniti najviše dobra. Ryan je prešao na srž problema. - To znači da svi odbačeni i oni kojima je dojadilo čekati traže rješenje izvan sustava. Takozvani brokeri sređuju prodaju organa pacijentima koji ih mogu platiti. Ljudi koji pak prodaju svoje organe obično to čine dobrovoljno. Bubrezi su najčešća roba, i u većini slučajeva siromasi u zemljama u razvoju prodaju svoje organe imućnima. Troškovi mogu prijeći stotinu tisuća dolara, a donator pritom dobiva tek djelić iznosa. -Je li to rasprostranjen običaj? Cruikshank je imao tone podataka na računalu. Neki izvori trgovinu bubrezima predstavljaju kao globalni fenomen. Nancy Scheper-Hugher, antropologinja pri Sveučilištu Berkeley, pokrenula je nevladinu udrugu zvanu Organ Watch, koja navodno raspolaže dokumentima o prikupljanju organa u Argentini, Brazilu, Kubi, Izraelu, Turskoj, Južnoj Africi, Indiji, SAD-u, i Ujedinjenom Kraljevstvu. Cruikshank je također pronašao in, formacije o Iranu i Kini. Otipkala sam nekoliko komandi, nakon čega smo preletjeli izvješće o pogubljenim kriminalcima u Kini kao darivateljima organa. Moguće je kupiti čitave pakete. - Uslijedio je niz dokumenata koje smo iščitali u tišini. Sindikat predvođen Izraelcem nudi organizirani odlazak na transplantaciju u Tursku ili Rumunjsku za 180.000 američkih dolara. Jedna je Njujorčanka pak kupila bubreg od brazilskog darivatelja, a onda za sveukupno 65.000 američkih dolara otputovala u Južnu Afriku na operativni zahvat u privatnoj klinici. Neki je Kanađanin otputovao u Pakistan i tamo kupio bubreg za 12.500 kanadskih dolara u gotovini. Vidi ovu web stranicu... Novi podaci. Bolnica u Pakistanu reklamira se kao ustanova s pedeset kreveta, u funkciji od 1992. godine, a nudi čitav paket usluga, koje podrazumijevaju trotjedni smještaj, obroke tri puta dnevno, tri pretkirurške dijalize, troškove donatora, operaciju i dvodnevnu terapiju po otpuštanju, i sve spomenuto za samo 14.000 američkih dolara. • Tabarnac! — Opsovao je iskazujući i moju zgroženost. • Većina država to zabranjuje, no u Iranu, primjerice, stvar je posve legalna

i zakonski regulirana. — Otvorila sam novi dokument. - U SAD-u je 1984. godine usvojen Akt o transplantaciji organa, koji zabranjuje isplatu onima koji daruju organe. Akt darivatelja organa pak dopušta pojedincima da se izjasne žele li nakon smrti darovati pojedini organ ili tijelo u cjelini. Devedeset i osam revizija spomenutog Akta zabranjuje naplatu doniranih organa. • O. K. Jasno mije. Ako imaš gotovinu, možeš kupiti bubrege. Ali ubojstvo? Otvorila sam još nekoliko skinutih internetskih stranica. Južna Afrika. Lipanj 1995. Moses Mokgethi proglašenje krivim za smrt šestero djece, koje je ubio radi njihovih organa. Ciudad Juarez i Chihuahua u Meksiku. Svibanj 2003. Stotine žena ubijane su od 1993., a njihova tijela svako malo izranjala u pustinji. Savezni istražitelji tvrde da raspolažu dokazima da su bile žrtve međunarodnog lanca trgovine organima. Bukhara, Uzbekistan. Nedatirano. U kući obitelji Korajev pronađene su putovnice šezdeset nestalih osoba, ogromna količina novca i vreće prepune organa. Njihova tvrtka Kora obećavala je vize i prekooceanske poslove, a policija tvrdi da su umjesto toga Korajevi ubijali klijente i u suradnji s liječnikom potajno slali njihove organe u Rusiju i Tursku. • Isuse... • Pljačkanje pokojnika još je češće - nastavila sam. - I ne samo u zemljama Trećeg svijeta. Organ Watch ujedno izvještava o slučajevima u SAD-u, kad su obiteljima pacijenata s moždanom smrti ponuđeni milijuni dolara kako bi prekupcima organa odmah po smrti omogućili pristup truplu. Svjetlost se postupno ulijevala u prostoriju. Ustala sam i rastvorila staklena vrata. Miris oceana podsjetio me na bodyboarding s mlađom sestrom Harry, na trač-partije sa srednjoškolskim frendicama na ručniku za plažu, na gradnju dvoraca u pijesku s Katy i Peteom. I bol me stegnula u prsima. Poželjela sam se vratiti ujedan od tih dugih ljetnih dana, zaboraviti na poluraspadnuta tijela, skalpele i žičane omče. • Znači, vjeruješ da netko na GMC-ovoj klinici ubija ljude s ulice kako bi im pokupio organe - Ryanov me glas povratio u stvarnost. - I da je Cruikshank to namjeravao razotkriti. • Mislim da su ga ubili kako bi ga ušutkali. A i Helene Flynn me zabrinjava. Na koga sumnjaš? Nisam baš sigurna. U operaciju bi trebalo biti uključeno nekoliko

ljudi, a klinika bi trebala biti njezino središte. Čovjek s ulice ne može samo tako nekomu istrgnuti bubreg. Vrativši se u krevet otvorila sam novi dokument. Doduše, vađenje organa uopće nije tako kompliciran postupak. U slučaju srca, na primjer, dovoljno je kopčama stisnuti žile i ubrizgati hladnu, zaštitnu otopinu. Žile se potom prerezu, a srce ubacuje u vrećicu ispunjenu konzervansom, koja se stav' lja na led u obični hladnjak i otprema zrakoplovom ili vozilom do traženog odredišta. U kojem roku je potrebno obaviti transplantaciju? • Srce može čekati četiri sata, jetra osam do deset, bubreg tri dana. • U ovom slučaju malo preriskantno za srce, ali povoljno za bubrežne pacijente. • Koji čekaju operaciju u nekoj sterilnoj ustanovi skrivenoj negdje u brdima. -Još nekoliko komandi. - Cruikshank je proučavao Abrigo Aislado de los Santos. Znaš li stoje to? Odmahnuo je glavom. Izolirano lječilište. Pročitaj što im piše na web stranici. Lice mu se smrknulo dok je čitao tekst. - Jedinstvene terapije prilagođene individualnim zahtjevima klijenta. Sto to, do vraga, znači? Treba ti pedigre kako bi došao do manikure? • To je poziv. Dajte nam povijest bolesti i ako su vam portfeljo i priča istiniti, nabavit ćemo vam bubreg! • Pretpostavljam da presađivanje organa nije jednostavno kao njihovo vađenje. Pogledala sam ga. - Implantaciju je nemoguće obaviti bez kirurga i manjeviše sofisticirane ustanove. Po njegovom sam pogledu zaključila da jurimo istim stazama dedukcije prema istom zastrašujućem finišu. Protekla je cijela minuta prije nego je ponovno progovorio. • Ovdje postoji klinika koja pomaže narkićima, luđacima, beskućnicima. Nestane li tu i tamo nekoliko pacijenata, nitko ništa neće zamijetiti. Pritom još samo valja nabaviti malen zrakoplov, hladnjak i pilota koji neće postavljati pitanja. A možda će čak biti dio lanca. Potom je još potreban iskusan kirurg koji će na izoliranoj lokaciji poslužiti sve one kojima trebaju organi i koji su voljni platiti određenu cijenu. • Lester Marshall i Dominic Rodriguez pohađali su isti medicinski fakultet i otprilike u isto doba nestali s lica zemlje - odvratila sam. - Rodriguez je kirurg.

Odmah se nadovezao. - Dvojica bivših kolega povezala su se i pokrenula shemu donacije organa za gotovinu. Marshall je došao ovamo, a Rodriguez otputovao u Puerto Vallartu, gdje je pokrenuo kliniku pod krinkom toplica. • Ilije napustio San Diego kako bi se zaposlio kao liječnik u Meksiku. Možda se Marshall uvalio u probleme, pa je bio prisiljen otići na jug, i tako su se njih dvojica povezali - odvratila sam. • Marshall vadi organe, Rodriguez ih ubacuje. Donatori se ne žale, ili zato što im se plaća, ili zato što su mrtvi, a primatelji organa jer su dio ilegalne trgovine. Stotinu tisuća dolara po ubijenom može omogućiti krasan život. • Ilegalni lijekovi neprestano iz Meksika ulaze u SAD -odvratila sam. Zašto onda organi ne bi odlazili u Meksiko? Maleni su, lako prenosivi, a zarada basnoslovna. To i te kako pojašnjava postojanje posjekotina, davljenje i skrivanje tijela. • Profinjenija verzija Burkea i Harea. Galeb se spustio na ogradu terase, a Boyd bacio prema mrežnim vratima mašući repom. Odagnavši pticu, okrenuo se i pogledao nas. Ryan i smo podigli glavu. Došli smo do istog zaključka, no on ga je izgovorio: Ovo su samo nagađanja. Moramo provjeriti Rodrigueza i saznati nalazi li se u Meksiku. Također moramo saznati gdje je Marshall proveo šest godina i zašto je propao u zemlju. Osim toga, trebaju nam informacije o pilotima i zrakoplovima na području Charlestona. I o brodicama. Zbunjeno je zastao. • Tijelo Willieja Helmsa moralo je biti prevezeno do Deweesa, a Unique Montague je odbačena u ocean. Sumnjam daje ubojica upotrijebio trajekt kako bi ih se riješio. • Ne posjeduju li svi živi u ovom gradu brodicu? Na kratko sam se zamislila. - Pregledajmo još malo Cruik-shankove zabilješke. Kažeš da neka slova predstavljaju inicijale? Vjerojatno si u pravu. Što ako kombinacije tih slova usporedimo s nestalim osobama na području Charlestona? - Razmišljala sam na glas. - Pronađemo li nešto, vjerojatno ćemo nestalu osobu povezati s GMC-ovom klinikom. Prema datumima koje sam vidio u zabilješkama Cruikshank je nadzirao kliniku samo tijekom veljače i ožujka ove godine. Mozak mije ubacio u prvu. - O. K. Emma mije dala dosjee nestalih osoba i mislim da se njihov nestanak poklapa s trajanjem Cruikshankove istrage. Provjerit ću datum kad su posljednji puta viđene i sastaviti popis. Mogli bismo usporediti podatke s rasporedom letenja malih zrakoplova. Time bi morala pošteno upregnuti policijske snage, posebice ako na

području Charlestona postoji više zračnih luka. Osim toga, krijumčari rijetko bilježe raspored letenja. • O. K. Onda bi se nestanci mogli poklopiti s razdobljima kad zrakoplova nije bilo na pisti. • Pod pretpostavkom da ga se ne drži u staji. Ako piloti nisu voljni prijaviti raspored letenja, onda se neće ni prijavljivati ni odjavljivati u zračnim lukama. Iznenadna pomisao. — A GMC? Oni imaju zrakoplov. Je li moguće da u pitanju nije samo Marshall? Herron i njegovi ljudi su odbili odgovoriti na Helenine prigovore, nakon čega je nestala. —Ja sam mislio daje posumnjala u financijske malverzacije. — To je oduvijek bila Herronova verzija. Ali odbio je pomoći Cruikshanku, nakon čega je tip pronađen mrtav. I Petea su blokirali, što se toga tiče, nakon čega je netko pucao na njega. Je li moguće daje netko visoko rangiran u GMC-u uključen u cijelu stvar? O, dragi Bože! Ryane, GMC ima klinike na cijelom jugoistoku! • Ne hitajmo. Kad će Gullet navratiti? • Rekao je da će ujutro pokupiti računalo. - Odbacio je pre-krivač. Zgrabila sam ga za zapešće. — Nije maknuo malim prstom kako bi mi pomogao. Sto ako štiti Herrona? Privukavši ruku usnicama, poljubio mije prste. - Mislim da je pošten. — Da, vjerojatno si u pravu. Ali imamo li dovoljno dokaza kako bismo ga uvjerili? Nazovi Emmu. Pojasni joj u što sumnjamo, navedi Helenine pritužbe ocu i Herronu i njezin nenadani nestanak, pa Cruikshankovu povezanost s njom, kao i podatke koje je imao o Burkeu i Hareu, UNOS-u, trgovini organa, Rodriguezu, klinici u Puertu Vallarti. I ne zaboravi reći da su Cruikshank, Helms i Montagueova bili zadavljeni nekim predmetom, te da si na kralješcima i rebrima kod Helmsa i Montagueove pronašla posjekotine načinjene skalpelom. Saznaj kad očekuje dobiti DNK izvješće o trepavici. • A ti se u međuvremenu namjeravaš domoći odbačene žva-kaće? • Da, vidio sam da to rade na televiziji, ali ja obično skupljam limenke. Puževa ljuštura u kojoj sam pronašla trepavicu potječe cjd slatkovodne vrste, no pronađena je zajedno s Helmsovim tijelom na morskoj plaži. Trebali bismo saznati živi li Marshall u blizini slatkovodne močvare, potoka ili rijeke. • Očarali ste me, doktore Brennan. • I ne zaboravi na Dewees. Otočna populacija manja je od populacije

Mayberryja. Ne postoji ni most ni veza, a trajekt prevozi samo otočane i njihove goste. - Bila sam nabrijana. -Gdje se zločinac obično rješava tijela? Tamo gdje se osjeća najugodnije! • Briljantno! • Hvala, detektive Ryan. • Evo plana. Nazovi bolnicu, saznaj kako je Peteu. Potom izvuci tablicu i sastavi popis datuma kad su nestale osobe posljednji puta viđene. Ja ću u međuvremenu obaviti nekoliko poziva. Kad završim posao, malo ćemo prokopati Marshalla i ljubazne stanovnike otoka Dewees. Zgrabio je hlačice za surfanje. – Gullet neće ni skužiti što gaje pogodilo. 32. Dežurna me sestra izvijestila da je Pete budan i sposoban govoriti, te da su mu vitalni organi stabilno. Liječnik ga treba pregledati i onda reći koliko još treba ostati. Zahvalila sam joj i zamolila da mu prenese da sam zvala. Brižljivo sam sročila e-mail poruku za Katy. »Otac će ti biti u bolnici nekoliko dana. Uljez je provalio u Anneinu kuću na Isle of Palms i upucao ga. Ne paničari. Dobro se oporavlja. Sad je u bolnici medicinskog fakulteta u Charlestonu i bit će pušten prije nego stigneš ovamo. Sve će ti ispričati kad ga vidiš. Voli te, mama.« Potom sam se posvetila nestalim osobama. Kronološki redoslijed njihovih nestanaka vratio me pet godina unatrag. Baš kad sam dovršavala popis, Ryan je ušao u kuhinju. Natočio sije kavu i pridružio mi se za stolom. Po podignutoj obrvi zaključila sam da nije zadovoljan mojim izgledom. • Da nisi zucnuo. • Tipu zvanom Jerry duguješ sanduk viskija. • A Jerry je...? • Frend u Quanticu. Pretragom NCIC-a ništa nismo saznali o Dominicu Rodriguezu, ali gaje Jerry pronašao na drugi način. — Usnice su mu se razvukle u osmijeh. — Lukav je. • Ne poigravaj se sa mnom, Ryane. - Podigla sam kosu i skupila je u čvor na tjemenu. • Voli Glenlivetov. • Pamtim. • Rodriguez je Meksikanac po nacionalnosti. Rodio se u Guadalajari. Popio je dug gutljaj s užitkom me puštajući da se cvrljim. - Trenutačno radi kao šef Wellness centra u Abrigu Aisladu de los Santos u Puertu

Vallarti, Meksiku. • Nemoj me...! Zastoje napustio San Diego? • Jerry to još uvijek istražuje. A što se tiče Lestera Mars-halla... Ponovno sam pričekala da se napoji. • Ime mu je odmah izronilo. • Šališ se! — Srce mije zadrhtalo. — što je učinio? • Naš je dragi liječnik bio malo liberalniji s lijekovima. • Sam si ih je prepisivao? • I pretjerao u količini koju je prepisivao pacijentima. Štoviše, pristojno je živio ispisujući recepte za kontrolirane supstance. Kolega ga je otcinkao, nakon čega su ga suspendirali, ali očigledno se nije predugo kajao. Nakon druge pritužbe pokrenuta je istraga i licenca mu je oduzeta. Tužitelji iz Tulse nisu to smatrali duhovitim, pa su ujedno podigli tužbu za kriminalnu radnju. Odslužio je osamnaest mjeseci i na posljetku zbrisao. Gdje je bio između Tulse i Charlestona? —Jerry provjerava. Jesi li poslagala datume? Pokazala sam mu popis. Iskalkulirao sije nešto u glavi. Abrigo Aislado de los Santos otvorio je puertas2H devedeset i druge. Marshall je osamdeset i devete prestao raditi kao liječnik u Oklahomi, napustio državu devedeset i prve, nakon stoje odgulio svoje, i ponovno se pojavio među živima devedeset pete. Ovdje. - Rukom je kucnuo o popis. Ako je onaj Helmsov frend od boce, kojeg je Gulletov zamjenik intervjuirao, doista govorio istinu, onda je Helms nestao nakon jedanaestog rujna 2001., a preostali nakon njega. U tom je slučaju ili Marshallu ili Rodriguezu bilo potrebno puno vremena za zagrijavanje. Ili nam preostaje otvoriti čitav niz neriješenih slučajeva. Jesi li se čula s Gulletom? Odmahnula sam glavom. Čvor na tjemenu mi se razvezao. Tko zna grizu li brancini. - Zadjenuo mije nekoliko pramenova za uši. Podigla sam mobitel. Ovaj puta me Gulletova tajnica prespo-jila. Preskočila sam uvod. Marshall ubija ljude kako bi im ukrao organe! 28 Puertas (španj.) = vrata. To je opasna optužba - odvratio je uobičajeno ravnodušnim tonom. Čuo sam za pucnjavu. Kako se odvjetnik oporavlja? Dobro, hvala na pitanju. • Otočna policija rješava slučaj? -Da.

• I što kažu? • Smatraju daje riječ o slučajnosti. • Hmm... Nisam znala kako to protumačiti, ali nisam bila raspoložena raspravljati. Tragovi na kostima Helmsa i Montagueove u skladu su s posjekotinama koje nastaju primjenom skalpela. Zaradivši time još jedno »hmm«, ispričala sam što sam pronašla na Cruikshankovom računalu. Kad sam se konačno zaustavila, ispustio je zvuk dajući mi na znanje »da nastavim«. Iscrtala sam u glavnim crtama što smo otkrili u vezi Marshalla i Rodrigueza. « • Riječ je o Helmsu i Montaguevoj - ubacio se monotonim glasom. • Zasad. Jimmie Ray Teal, još jedna nestala osoba, također je bio pacijent klinike. Tko zna koliko ih još ima? Uvjerena sam daje netko sredio Cruikshanka kako bi ga ušutkao prije nego se obrati vlastima. Vjerojatno je istö učinio i Helene Flynn. -Hm. Sizofrenik zvan Lonnie Aikman nestao je 2004., a članak o njemu ponovno je objavljen u ožujku. Aikmanovaje majka pronađena mrtva u autu prošlog utorka. Možda ju je netko ubio kako se njezina sina ne bi moglo povezati s GMC-om. -Jedno tijelo zakopano, jedno bačeno u more, jedno obješeno, jedno pronađeno mrtvo u vozilu. Modus operandi se razlikuje od slučaja do slučaja. Tko god stoji iza svega uistinu je pametan i vjerojatno ga varira kako se ne bi mogla uspostaviti veza između ubojstava za slučaj da se otkriju tijela. Ali jedno je sigurno: troje ih je bilo zadavljeno nekim predmetom* Gdje se nalazi ta meksička klinika? Abrigo Aislado de los Santos. U Puertu Vallarti. Načula sam kako se okreće na stolici. - Sto želite da učinim? • Trebaju mi informacije o vlasničkom statusu ili leasingu privatnih zrakoplova na ovom području, posebice zrakoplova kojima se koriste GMC ili Marshall. Ujedno mi treba popis svih lokalno registriranih privatnih zrakoplova, ako je moguće. • Zadužit ću zamjenika za to. • I trebaju mi informacije o osobama kojima bi bilo posve prirodno riješiti se tijela na otoku Devvees. • Izvukao sam popis vlasnika kuća, kad ste pronašli Helmsa. Samo šačica ostaje čitavo vrijeme na otoku. Većinom su u pitanju vikendice, a mnoge kuće kupljene su i iznajmljuju se turistima. Bit će potrebno dosta

vremena kako bi se provjerili podaci o najmu zaključno s 2001. Fizički osobe često ih ne čuvaju. • Ali pokušajte ih prikupiti, molim vas. Gdje Marshall živi? • Samo trenutak... Ryanov je mobitel zazvonio, dok sam čekala. Javio se i stao zapisivati puno puta ponavljajući »da«i »a-ha«. • Marshall posjeduje kuću na otoku Kiawah. - Gullet je dobacio vrativši se. - Plantaža Vanderhorst. • Poprilično dobro kotira za nekoga tko prepisuje lijekove, a polovicu radnog vremena provodi na klinici za siromašne. Posjeduje li brodicu? • Provjerit ću. - Uslijedilo je očekivano upozorenje. - Ali nemojte otići s preostalim aktivnim momkom i ponovno ga mučiti. Ako ste u pravu u vezi ovoga, nema smisla natjerati ga na bijeg. • Ako? - Nakon neprospavane noći moja južnjačka pristojnost, iako nikad jača strana, u tom se trenutku u potpunosti slomila. - Marshall nije čist! Dvoje pacijenata i bivša zaposlenica klinike su nestali, a sam Bog zna gdje se nalazi njezino tijelo! • Rekli ste da Rodriguez nema policijski dosje. Meksikanac je i napustio je Kaliforniju kako bi radio u Meksiku. No, niste mi pojasnili njegovu vezu s Južnom Karolinom i nemam na osnovu čega zamoliti meksičke vlasti da se raspitaju. Znate da propitkivanje ljudi na osnovu njihova podrijetla predstavlja oblik zlostavljanja. Etničko profiliranje. Moglo bi se pronaći stotinu razloga da se Rodrigueza... Mahnuvši rukom kako bi mi privukao pažnju, Ryan mije tutnuo notes. Pročitala sam zabilješke. Nije naveden u NCIC-ovoj bazi podataka jer nije počinio zločin u SAD-u. Izgubio je licencu u Kaliformji zbog seksa s pacijentima. Upitno sam pogledala Ryana. Kimnuo je. Kako se to uklapa u navodni zločin počinjen u Južnoj Karolini? Nisam mogla vjerovati da mi još uvijek nije bio voljan povjerovati. Kako naporan tip! - Zar vam moram istresti cijelu kantu bubrega na stol? Ryan je nijemo dobacio: Prva liga! • Radeći u policiji, gospođice, shvatio sam da se nagađanja o bjeguncu ne računaju kao dokazi. Možda biste i vi mogli porazmisliti o tome. Doći ću po računalo. - Ovaj puta ton mu uopće nije bio ravnodušan. Štoviše, prepoznala sam u njemu gađenje. - Pozdrav. • Da pogodim - odvratila sam vraćajući se Ryanovom notesu. - Pristiglo od talentiranog Jerryja? —Jerry je faca!

• Gullet dolazi. Saslušao me, ali nije uvjeren. Misli da histe-riziram. • Što će biti potrebno da ga se uvjeri? • Netko tko iz grižnje savjesti razgolićuje svoju dušu u showu Jerryja Springera. Za dva sata domogli smo se nečega daleko boljeg, još jednom zahvaljujući enigmatskom, ali ustrajnom Jerryju. Napala sam Gulleta čim se pojavio na pragu. -James Gartland, Indianopolis, Indijana-. Bubrežno oboljenje u završnoj fazi. Tri godine na dijalizi. Otputovao u Puerto Vallartu 2002, platio stotinu i dvadeset tisuća dolara za bubreg i boravak u Abrigo Aislado de los Santos. Vivian Foss, Orlando, Florida. Bubrežno oboljenje u završnoj fazi. Osamnaest mjeseci na dijalizi. Odletjela u Puerto Vallartu 2004. Put u toplice koštao ju je stotinu i pedeset tisuća dolara. - Sipala sam Jerryjeve podatke. - Ovi sretnici neće biti oduševljeni budu li prisiljeni svjedočiti, ali Bog blagoslovio sudske pozive! Gullet je dugo čitao stoje Ryan zapisao tijekom trećeg razgovora s Jerryjem. • Ovo dolazi od kontakt-osobe pri FBI-u? • Da - Ryan je potvrdio. Taj netko je osobno porazgovarao s Gartlandom i Fossovom? • Tako je. • Kako se domogao imena? Uvjerio je jednog vrlo ljubaznog agenta koji govori španjolski u Quanticu da se obrati jednoj vrlo ljubaznoj meksičkoj dami u Abrigu. • Znači, novac? -St. • Zašto su ovi ljudi priznali? -Jerryje izuzetno karizmatičan tip. Gullet nije odmaknuo pogled od notesa. Pretpostavila sam da si organizira činjenice u glavi. Kad je podigao glavu, lice mu je bilo kameno. Razmišlja li FBI o uključenju? • Zasad mi Jerry samo radi uslugu i sve se razvija kako želimo. No, uvjeren sam da će nas FBI pomno pratiti. • Ipak, Gartland i Fossova bez drugih slučajeva ne predstavljaju zločin. Izbacila sam ruke u zrak. • Međutim... - Uvukao je zrak kroz nos i ispuhnuo ga. Pa namjestio remen. - Marshall drži sedam metara dugu Baylinerovu brodicu u marini Bohicket. Prema upravitelju doka brodica je isplovila u subotu i još se nije vratila.

• Ryan i ja smo razgovarali s Marshallom u subotu - odvratila sam. -Jeste li mu spomenuli išta od ovoga? - Podigao je Ryanov notes. Odmahnula sam glavom. - Ali sam se raspitivala u vezi Unique Montague i Helene Flynn. Bacio je pogled na sat. Ryan i ja smo učinili isto. Bilo je 09.47h. - Hajdemo pronaći spomenutog gospodina i još malo porazgovarati s njim. Klinika možda nije pod mojom nadležnošću, ali zato dva trupla jesu... Svo troje krenuli smo u kliniku i na putu jedva razmijenili riječ. Ja sam bila napeta i iscrpljena od neprospavane noći, a mogla sam samo nagađati što se u Ryanu zbiva. Dvojica zamjenika dočekala su nas ispred klinike u Ulici Nassau, a vozilo ekipe za očevid je pristiglo, dok je Gullet davao instrukcije drugom timu. Nalog za pretres je odobren. Čim bude uručen, ekipa za očevid pretrest će kliniku od krova do podruma. Na putu s Isle of Palms Gullet je promijenio mišljenje i ponovno nazvao Meksiko. Nadala sam se da će se slična scena odigrati u toplicama u Puertu Vallarti. Srce mi je uzbuđeno tuklo. Sto ako sam pogriješila? Ne, nisam u krivu. Marshall je ubojica! Tip je zao grabežljivac koji će sve učiniti za novac! Uniformirani policajac zaobišao je blok kako bi osigurao stražnji izlaz, a Ryan i ja krenuli za Gulletom i drugim policajcem na prednji. Berryjeva je sjedila za recepcijom. Oči su joj se razrogačile, kad je ugledala šerifa i zamjenika, a onda se okrutno stisnule, kad je prepoznala Ryana i mene. Gullet joj je prišao bez oklijevanja, dok se policajac zadržao na pragu. Ryan i ja smjestili smo se svako sjedne strane prostorije. Troje pacijenata čekalo je na vinilnim stolicama: starija crnkinja, panker u trenirci, i muškarac koji je izgledao poput srednjoškolskog trenera tenisa. Starica nas je promatrala kroz velika četvrtasta stakla, a panker i »trener« odmah krenuli prema vratima. Zamjenik se odmaknuo u stranu propuštajući ih. • Gdje je doktor Marshall? - Gullet je upitao poslovnim tonom. • Pregledava pacijenta - Berryjeva je neprijateljski odbrusila. Krenuo je prema hodniku kojim nas je Marshall poveo tri dana ranije, na što je ona odmah pojurila raširivši ruke i još uvijek nas pokušavajući zaustaviti. - Ovo je klinika! Ovdje ima bolesnih ljudi! Molim vas, gospođice, maknite mi se s puta - odvratio je južnjačkom čeličnošću. Ja sam pak bila toliko nabrijana da sam je gotovo sama odgurnula u stranu. Htjela sam Marshalla što prije suočiti sa šerifom, kako ne bi stigao nazvati

svoju meksičku inačicu. No, iznenada je izašao iz ureda s kartonom u ruci. - Čemu gungula, gdice Berry? Ona je spustila ruke još uvijek nas bijesno gledajući i otvorila usta kako bi mu odgovorila, no pokretom izmanikirane ruke jednostavno ju je presjekao. Šerife - odvratio je, savršeno staložen u svojoj bijeloj kuti i besprijekorno dotjeranoj frizuri, poput Marcusa Welbyja kad primiruje nemirnog pacijenta. Kimnuo je prema meni. -Doktorice Brennan, zar ne? Srce mije tuklo. Tako sam ga silno željela razotkriti i natjerati da plati za sve što je počinio! Doktore Marshall, imam nalog za pretres klinike i prikupljanje informacija u vezi pacijenata koji su nestali pod sumnjivim okolnostima. Gullet je pojasnio tipično ravnodušnim tonom. Marshallove usnice razvukle su se u gmazovski osmijeh. A zašto bi njihov nestanak imao veze sa mnom, šerife? Riječi su mi izletjele prije nego sam se uspjela suzdržati. Znate da ovdje postoje stvari koje bi nam mogle pojasniti zašto i kako su te osobe umrle! -Je li ovo šala? - Obratio se Gulletu. - Ako jest, uvjeravam vas da mi uopće nije smiješna. Kathy Reicks Molim vas da nam dopustite provesti istragu. - Gulletov ton još uvijek je bio neumoljiv. - Radije bih da ovo prođe što bezbolnije po vas i mene. Što da učinim? - Berryjeva je dobacila gotovo zakreštavši. Marshall se nije obazreo. - Kakva je to ludost, šerife? Liječnik sam i pomažem siromašnima i bolesnima. Ne pretvaram ih u žrtve. Pogriješili ste. - Primijetila sam daje njegova sablasna smirenost bila u potpunoj suprotnosti sa sve većom uzbudeno-šću recepcionarke. Gospodine... - Gullet je odvratio netremice ga promatrajući. Marshall mu je konačno predao karton. - Požalit ćete ovo, šerife. • Recite mi što da činim - Berryjeva je uskliknula. • Pobrinite se za pacijenta u drugoj ordinaciji, gospođice Berry. Zadržala se nekoliko sekundi pogledavajući sad Gulleta, sad Marshalla, sad mene, a onda je konačno otklipsala hodnikom i nestala iza vrata prostorije. Gullet je ukazao Marshallu da pričeka u čekaonici. - Moramo pričekati nalog.

Marshall mije presreo pogled i u očima sam mu prepoznala neprikrivenu mržnju. Kad ga je zamjenik poveo prema vinilnoj stolici, ponovno me zapahnula skupocjena kolonjska vodica, i ponovno sam zamijetila krem svilu i fine cipele. Prsti su mi se bijesno smotali u šake. Osjetila sam gađenje prema njegovoj aroganciji i pompoznoj ravnodušnosti. Svinja ogavna... A onda sam iznenada nešto ugledala. Vena u desnoj sljepoočici bijesno mu je pulsirala. Umirao je od straha! 33. Pričekali smo vani ispijajući kavu iz stiropornih čaša. Na pločniku se okupila mala skupina privučena patrolnim vozilima i kombijem ekipe za očevid. Kad je okružni tužitelj konačno stigao s nalogom, a tim ušao, Gullet je zamolio Ryana i mene da mirujemo, dok ne pretresu kliniku, a on i zamjenik ne preispitaju osoblje. Prošlo je sat vremena. Promatrači su se polako povukli, razočarani što se nitko nije pojavio. Tik prije podneva Gullet je prešao cestu i prišao jeepu na koji smo se naslonili. -Jeste li pronašli nešto što bi moglo pomoći podizanju optužbe? - upitala sam. Dođite nešto vidjeti... Krenuli smo za njim. Berryjeva je odgovarala na pitanja za recepcijom, Daniels sjedio u jednoj od vinilnih stolica, i nijedno ni drugo nisu bili oduševljeni. Marshall je pak izašao van i čekao u autu. • Što ako upotrijebi mobitel? - upitala sam. • Ne mogu to spriječiti, ali moći ću provjeriti sve pozive. Poveo nas je u prostoriju na katu. Izgledala je standardno. Jedna obična ijedna visoka, barska stolica. Svjetiljka savitljiva vrata. Kanta za smeće s ovalnim poklopcem. Stol za pregled presvučen papirom. Šećući se linoleumom očima sam preletjela ormariće i zidove. Plastične čaše, jezične lopatice, karta za provjeru vida, vaga za bebe. • Nema krvavih skalpela? - dobacio je Ryan iza mojih leda. • Samo ovo... Okrenula sam se. U ruci je držao prozirnu plastičnu vrećicu za dokaze s žičanom omčom debljine pola centimetra. Ugledavši postraničnu petlju, odmah sam shvatila kakva joj je namjena. Ubojita. Zamislila sam Unique Montague kako se penje na stol, posve sama i

bolesna, vjerujući da će joj Marshall pomoći, jer je liječnik. Potom sam je se prisjetila u zahrdaloj bačvi, poluraspadnute u slanoj vodi, pa morskih stvorenja koja su se probila kroz metal i uvukla do njezina natrulog mesa. I spopao me bijes. • Gdje ste to pronašli? — Ryan je upitao. • Bilo je ugurano u ormarić ispod pulta. • Otisci? — nadovezala sam se zamijetivši prah na žici. Odmahnuo je glavom. Vjerojatno je nosio kirurške rukavice, a prokleta bila ako je time htio zaštititi pacijenta! - Nisam mogla suspregnuti prezir. Dođite ovamo... Preostala vrata na katu vodila su u veliku prostoriju, koju se pregradnim zidovima moglo podijeliti u male spavaonice i kupaonicu. U njoj je postojao hladnjak, dvostruki sudoper od ne-hrđajućeg čelika, te pultevi i ormarići identični onima u ordinaciji. Stalak za infuziju nalazio se u jednom kutu, a operacijski stol nasred prostorije. Uz jedan zid bile su poslagana četiri jarkoplava putna hladnjaka, kakva je moguće kupiti u robnoj kući. Za svaki je bila zalijepljena crvenožuta naljepnica. Dokazi. Uradi-sam kirurgija - Ryan je provalio. Sa zavjesama za zamračenje i vrhunskim osvjetljenjem. — Gullet je rukom ukazao. Stol je bio prekriven vrećicama s dokazima. Prišla sam. Kirurške kopče. Bar dvadeset škara različitih vrsta. Hemo-statik, sredstvo protiv komaraca, pinceta. Drške za skalpel i kutije jednokratnih oštrica. Transportne naljepnice s natpisom: BIOLOŠKI UZORAK. Sterilne vrećice. Posloženi pladnjevi s instrumentima. Imala sam osjećaj da mi živa ključa u prsima. • A dosjei o pacijentima? - upitala sam jedva zadržavajući neutralnost u glasu. • Berryjeva će podastrijeti svu papirologiju. Zaplijenili smo računalo. Vode li informacije o pacijentima do vrha GMC-a? Odmahnuo je glavom. - Klinika samostalno funkcionira i podaci se ne prosljeđuju van, a nakon šest godina se uništavaju. • Što Berryjeva kaže? - dobacio je Ryan. • Nije zamijetila ništa neobično. Doktor Marshall je svetac. • A Daniels? • Nije zamijetio ništa neobično. Doktor Marshall je svetac.

• A čistač? O'Dell Towery. Dolazi noću. Lagano je retardiran. Zamjenik ga upravo ispituje, ali sumnjam da ćemo išta izvući. • Što se zbiva u Meksiku? - nadovezala sam se. • Čim saznam, izvijestit ću vas. • A Marshallov ured? Ekipa za očevid ju je posisala nekakvim usisavačem. Više nisam likovala. Osjećala sam gađenje. U jednoj vrećici ugledala sam smeđu školjku nalik onoj koju sam pronašla s Helmsovim posmrtnim ostacima. Ispričajte me na trenutak - Gullet je odvratio. - Moram izvijestiti našeg dragog liječnika daje uhićen pod sumnjom da je ubio Unique Montague, a moram dogovoriti i njegovo uhićenje i prijevoz. Nakon brzinskog ručka Ryan i ja smo navratili u bolnicu. Još dobrih vijesti. Pete normalno komunicira, a čak je povratio i malo boje! Kirurgje pojasnio daje moj latvijski mudrac preživio razdiranje mišića i arterijsko krvarenje i da će mu trebati oporavak, ali će rane zacijeliti ne ostavljajući trajno oštećenje. Ostala sam iznenađena osjetivši kako me nešto guši u grlu. Znala sam da će mi laknuti i da ću biti zahvalna kad to čujem, ali sam ostala zapanjena snagom emocija. Ugledavši ga prepunog cjevčica, flastera i prikopčanog na aparate, suze su mi jednostavno potekle. Daje metak prošao nekoliko centimetara bliže sredini tijela, mogao gaje ubiti. Odglumivši da si popravljam pramen, obrisala sam obraze. Ryan me uhvatio za ruku. Podigla sam glavu. Zbunjenost na njegovom licu pojasnila mije daje sve vidio. Emma je također imala razumno pozitivnu prognozu. Krvna slika joj se nije poboljšala, ali joj se nije niti pogoršala. Doktorica Russell joj je izmijenila način prehrane i doze lijekova, i premda je još uvijek bila iscrpljena, više nije povraćala baš sve što bi pojela. Na našu zamolbu nazvala je malakologa. Ako Ryan i ja navratimo u Columbiju, hoće li pregledati školjke još istog dana? Hoće. Krenulo nam je! Vožnja nije potrajala ni devedeset minuta. Lepinsky nas je dočekao u predvorju zgrade Državnog laboratorija za kriminalistička vještačenja. Bio je to visok i mišićav tip s blještavom, ćelavom glavom i naušnicom u uhu, više poput Mr Cleana nego profesora biologije.

Hvala što ste došli - odmah sam se zahvalila. Slegnuo je masivnim ramenom. - Danas nema predavanja, a odavde do kampusa se može pljunuti... Odveo nas je odmah u maleni laboratorij ispunjen ormarićima s milijun dugih, uskih ladica. Na crnim pultevima ugledala sam pladnjeve, kutije s rukavicama, predmetna stakalca i mikroskope. Da vidimo što imate! - Ispružio je ruku, koja je bila velika poput onih gumenih kojima navijači mašu na utakmicama. Predala sam mu vrećicu s dokazom. Pincetom je izvukao školjku, odložio je pod mikroskop, sjeo i izoštrio sliku. Sekunde su protjecale jedna za drugom. Cijela minuta. Pa još pet. Ryan i ja smo razmijenili pogled preko njegovih leđa. Podigao je obrve i izbacio dlanove. Zašto samo toliko traje? Slegnula sam ramenima. Lepinsky je okrenuo školjku. U prostoriji je bilo zagušljivo i vruće, a zrak odisao ljepilom i sredstvom za dezinfekciju. Ryan se provrpoljio i bacio pogled na sat. Ja sam ga pogledala onako kako je mama mene znala gledati kad bih se vrpoljila u crkvi. Pročistio je grlo, okrenuo se i promotrio ormariće. Lepinsky je ponovno preokrenuo školjku. Namjestio okular. Ryan je prekrižio ruke. Znala sam što slijedi. • U ormarićima su referentni uzorci? • Mmm - Lepinsky je odvratio. • Koliko školjki su vas koštale te školjke? Nije mu odgovorio. • Sigurno ste platili u dagnjama. Zakolutala sam očima. Dagnje su posebna vrsta mekušaca - Lepinsky je odgovorio ravnodušnim tonom poput Gulleta, a onda podigao pogled. Dlačice koje su mu se odizale s majice pretvorile su se u bijele žičice pod osvjetljenjem mikroskopa. A što se vi, djeco, nadate da će vam Djed Mraz donijeti? Slatkovodnog puža vrste Viviparus intertextus - odgovorila sam. Onda ćete ga i dobiti, jer ste bili dobri! - Znači, dagnje nisu obične školjke - Ryan je odvratio izlazeći na 1-26. Tko bi rekao... Već je prošlo šest sati i vraćali smo se u Charleston. Prethodno smo navratili u Maurice's Piggy Park. Iako rasistički nastrojen, Maurice Bessinger doista spravlja vrhunski umak za roštilj. Kako sam bila iscrpljena od probdjevene noći i natrpana svinjetinom,

prženim krumpirićima i ledenim čajem, pomislila sam da ću se onesvijestiti na suvozačkom mjestu. Umjesto toga, nazvala sam Gulleta u vezi Lepinskyjevog otkrića. -Riječ je o istoj slatkovodnoj vrsti, kojoj pripada i onaj pronađen među Helmsovim posmrtnim ostacima. Ovo će vas oduševiti... Učinilo mi se da sam nešto ovaj puta prepoznala u njegovom glasu. Možda tračak užitka? Zadovoljstva? -Kad je ekipa pretresla kliniku, okružni tužitelj je donio još jedan nalog pa su pretresli i Marshallovu kuću. Liječnik je pedantna mala žaba krastača. Kuća je poput samostana, antisep-tički čista, bez gotovo ijednog osobnog predmeta. Alije zato doktor kolekcionar. • Školjke! - Moj je ton, za razliku od njegovog, bio neupitan. Apsolutno ushićenje! • Ima ih na stotine, i sve su lijepo označene naljepnicama i uredno sortirane u kutijice. Načula sam glas u pozadini. Samo malo... - Stavio me na čekanje. Odmah sam Ryanu ispričala za Marshallov hobi. Nadam se samo da dagnje nije stavljao u istu kutiju s drugim školjkama. Kad se Gullet ponovno javio, uslijedio je novi val vijesti. • Marshallova brodica je locirana na floridskom otoku Key Largo. • To je bilo munjevito! • Izdana je tjeralica za modelom brodice i registarskim brojem. Otočna policija uočila ju je prije dvadesetak minuta. Zove se Flight of Whimsy. • Bijeg29, da, ali hirovito30, ne bih baš rekla. Kako lije dospio tamo? • Gospodin zvan Sandy Mann tvrdi da ju je kupio u Charlestonu, i da je otputovao na jug u nedjelju. Priča mu se poklapa. Prema izjavama svjedoka, Flight of Whimsy ukotvljena je u marini od ponedjeljka. • Što kaže Mann? • Upravo nam dolazi reći. • Rodriguez? 31Bijeg = flight (engl.). 32Hirovitost/hir — whimsy (eng].). • Policija Puerta Vallarte otišla je u Abrigo u vrijeme kad smo uhićivali

Marshalla. Pronašli su manje-više isti postav, iako u malo sofisticiranijem obliku. Toplice su samo krinka. • Rodriguez? • Nije bio tamo, ni kod kuće, ni u klubu. Jedno vozilo nedostaje. Prijateljica misli da se možda odvezao u Oaxacu u posjet prijateljima. • Zbrisao je! • Najvjerojatnije. • Marshall mu je sigurno dojavio! • Meksička će ga policija uhititi iako još nisu sigurni pod kojom optužbom. • Prodavao je organe vađene ubijanim žrtvama! • Nagađam da će njegov odvjetnik predočiti posve drukčiju sliku. Raspolaže li lažnim podacima za darivatelje usađenih organa, bit će teško na tome bazirati slučaj: Moramo dokazati dostavu žrtvinih organa, kao i činjenicu daje znao za to. -1 to mije liječnik! - Otfrknula sam s gađenjem. - Tip je kri-pl i trebalo bi ga strpati u zatvor! Nitko tko promovira smrt ne zaslužuje da ga se zove liječnikom. Isto vrijedi i za Marshalla! Marshall nikamo ne ide. Sudac ga je zatvorio na osnovu optužbe za umorstvo s predumišljajem. • Što on kaže? • Da želi odvjetnika. • Zakon mu daje pravo na saslušanje pred sucem u roku od četrdeset osam sati. Do petka će srediti jamčevinu i izaći na slobodu. • Ako bude tako, bacit ćemo se na njega svim raspoloživim sredstvima. Moj zamjenik sad pregledava kartone pacijenata. Imate moju tabelu? Provjerili smo prvi niz imena. Ništa. Vjerojatno je uništio sve kartone onih koje je ubio. -Još uvijek je imao karton Montagueove. Istina. Kad smo okončali razgovor, izvijestila sam Ryana o novostima. Potom sam se naslonila i zažmirila. Iako sam bila crknuta kao pas, bio je to dobar osjećaj. Uistinu dobar. Marshall se nalazi iza rešetaka, a policija prikuplja dokaze koji će ga optužiti za umorstvo i pokrenuti čitav niz drugih optužbi! Uspjeli smo obustaviti međunarodni lanac trgovine ljudskim organima. Iako nam je Rodriguez privremeno promaknuo kroz prste, bila sam

uvjerena da će na posljetku biti uhvaćen i priveden pravdi. Ispunila sam, dakle, obećanje dano Emmi. Tip s otoka Dewees, tip sa stabla i dama iz bačve sad će moći počivati u miru! Osim toga, Gullet je stupio u kontakt s PU Charlestona, i bila sam uvjerena da će i druge nestale osobe biti pronađene, među njima možda Aikman, Teal i Flynnova. Za slučaj da su prekršeni međunarodni zakoni i FBI će se uključiti u istragu. Kad je Ryan skrenuo prema Anneinoj kući, bacila sam pogled na sat na komandnoj ploči. 19.42h. Penjali smo se stubama, kad mi se oglasio mobitel. Pritisnula sam tipku za prihvat poziva nadajući se daje u pitanju Gullet s viješću daje i Rodriguez uhvaćen. • Doktorice Brennan. - Prepoznala sam muški glas, ali ne i vlasnika. • Oprostite, tko zove? • Doktor Lester Marshall. Moram vas vidjeti. • Apsolutno nema raz... • Baš suprotno. Možda sam se krivo izrazio. - Zastao je. - Vi mene morate vidjeti. • Sumnjam. • Nije vam pametno sumnjati u mene, doktorice Brennan. Dođite sutra. Znate gdje me možete pronaći. 34. Bio je pritvoren na Aveniji Leeds u Sjevernom Charlestonu. Posjetili smo ga iduće jutro. Prije spavanja razmotrili smo razloge »za« i »protiv«. Ryan je, naravno, bio »protiv«; ja, »za«. Gullet i okružni tužitelj stali su na moju stranu tvrdeći da se nema što izgubiti. Bit ću iskrena i priznati da me na odluku nagnala radoznalost. Marshallov je ego veličine svemira. Zašto se, dakle, ponizio i nazvao me? Zar se želi nagoditi? Nije imalo smisla. Nagodbe s ciljem dobivanja blaže kazne zadaća su okružnog tužitelja. No, osim radoznalosti još je nešto prevagnulo. Imala sam prilike vidjeti Ryana kako ispituje osumnjičene i znajući koliko je Marshall arogantan, smatrala sam da postoji šansa da se ljigavac inkriminira. Prošavši sigurnosnu kontrolu, odvedeni smo do prostorije za ispitivanje na katu. Marshall i njegov odvjetnik već su sjedili za sivim metalnim stolom. Marshall se ukočio ugledavši Ryana. Ni on ni odvjetnik nisu ustali. • Tko je to s vama? - dobacio je odvjetnik. • Tjelesna straža.

• Neće moći. Ravnodušno slegnuvši ramenima, okrenula sam se prema vratima. No, Marshall je na to podigao ruku i tip gaje pogledao. Kimnuo je, a odvjetnik nam ukazao da sjednemo. Smjestili smo im se nasuprot. Odvjetnik se zvao Walter Tuckerman. Bio je nizak i proćelav, s teškim kapcima prekrivenim sitnim crvenim žilicama. Prozborio je gledajući me. - Doktor Marshall želi dati izjavu, ali samo vi možete postavljati pitanja. Upitate li nešto što nema veze s izjavom, okončat ću razgovor. Je li vam jasno, gospođice Brennan? Doktorice. - Ispravila sam ga ledenim tonom. Ljigavo se nasmiješio. - Doktorice Brennan. Što si, do vraga, umišlja? Ja sam ta koja ovdje gubi vrijeme! Iako me spopao poriv da kažem »adios«, ostala sam sjediti. Tuckerman je potapšao klijenta po rukavu. - Možeš započeti, Lester. Marshall je prekrižio izmanikirane ruke i spustio ih na stol. Izgledao je manje besprijekorno u zatvorskom ruhu, blijedopla-vom od prečestog pranja. • Netko mije smjestio. • Ozbiljno? • Ništa konkretno ne može me povezati s tim umorstvima. - Zagledao mi se u oči. • Okružni tužitelj ne dijeli vaše mišljenje. • Ono što su osmislili bazira se samo na indicijama. • Unique Montague, Willie Helms i Noble Cruikshank bili su zadavljeni žičanom omčom. Policija je takvu omču pronašla u vašoj klinici. Pri vađenju organa skalpelom ste zarežali kosti Helmsa i Montagueove. • Bilo tko može kupiti skalpel. • Vaša klinika ima improviziranu operacijsku dvoranu, što je neobično s obzirom da je riječ o ustanovi kojoj je primarna funkcija davanje aspirina i flastera. • Ne bih rekao daje u pitanju operacijska dvorana. Ponekad pacijentima treba izrezati kurje oko ili napraviti jednostavan šav, za što mije potrebno dobro osvjetljenje. Kad smo Gullet, okružni tužitelj i ja raspravljali o tome koliko je pametno posjetiti Marshalla i odlučili da ću ipak porazgovarati s njim, razmotrili smo kako ću se postaviti. Okružni tužitelj je predložio da ostavim dojam susretljivosti, dojam da sam spremna podijeliti s njim podatke, ali da pritom ne razotkrijem ništa što optuženi već ne zna. Ryan se složio da bi se

spomenuta taktika mogla ispostaviti plodonosnom. Policija iz Puerta Vallarte pretresla je »toplice« Vašeg frenda. Prstima sam odglumila navodnike. - Znamo da se Rodriguez izučio za kirurga, i raspolažemo izjavama pacijenata kojima su u njegovoj ustanovi presađeni bubrezi. Znamo da ste zajedno s njim studirali medicinu, i da ste obojica sankcionirani zbog zlo-uporabe licence. Okružni tužitelj gaje već izvijestio o spomenutom. • Istina. Ali scenarij koji ste smislili u potpunosti se bazira na pretpostavkama. • Bavite se malakologijom, doktorice Marshall? - Također je znao da raspolažemo trepavicom, ali nismo bili sigurni zna li za školjke. Odlučili smo da ih spomenem kako bih ga isprovocirala. Nije se obazreo. • Nedostaje li vašoj zbirci nekoliko primjeraka? Možda koji Viviparus intertextus? • Ne vidim kakve to ima veze i sa čime - Tuckerman se ubacio. • Ljuštura spomenute vrste pronađena uz Helmsovo truplo identična je ljušturi pronađenoj u stolu vašeg ureda. Willie Helms je zakopan na plaži na otoku Dewees, a Viviparus intertextus je slatkovodna vrsta. • Doktorice Brennan, zašto bih, pobogu, nosio školjke sa sobom ako sam se naumio riješiti tijela? Zar vam to ne ukazuje da je u pitanju namještaljka? • Želite reći daje netko podmetnuo školjke uz Helmsovo tijelo i u vaš stol kako bi bacio sumnju na vas? • Da. Isprva cilj vjerojatno nije bio baciti sumnju na mene, već jednostavno uvesti zbunjujući faktor kako bi, za slučaj da tijelo bude otkriveno, bilo i dokaza iz drugih izvora. Ali nakon vašeg posjeta klinici ubojica je odlučio ukazati prstom na mene podmetnuvši mi školjku u stol. Ja ih nikad ne nosim sa sobom na kliniku. • A tko bi bio taj ubojica? • Corey Daniels. • Gdje bi ih se Daniels domogao? Podrugljivo je otfrknuo. - Mogao ih je pokupiti u bilo kojoj močvari. Razmislite! Želite li baciti sumnju na pravog kolekcionara, zašto odabrati vrstu koje na ovom području ima u obilju poput obične kućne muhe? Svatko s imalo mozga odabrao bi egzotičniju vrstu. Ovo je tipično za Danielsa. Tip je tupav! Pronašla sam crnu trepavicu u školjci. Willie Helms je bio plavokos.

Imate li što protiv brisa usne šupljine, doktorice Marshall? Trepavica bi nam trebala podastrijeti zanimljive DNK podatke. Duboko je izdahnuo i zagledao se u strop, poput učitelja nezadovoljnog studentom koji se loše pripremio za ispit. - Čak i da se ispostavi daje moja, to me ne čudi, jer radim s Danielsom svaki dan, što znači da seje bez ikakva problema mogao domoći. Dlake otpadaju. Nisam ništa odgovorila. • Da vas upitam nešto... - Ponovno me pogledao. - Jesu li pronađeni dokazi kod drugih žrtava? • Ne smijem vam odgovoriti na to pitanje. - Znala sam da okružni tužitelj o tome nije izvijestio ni njega ni njegova odvjetnika. Nema šanse da mu dam nešto što ni sami još ne znamo! • Odgovor je »ne«, jer bih u protivnom već bio optužen i za te zločine. Ne zabrinjava li vas način na koji razmišljate? -Prepoznala sam mu prezir u glasu. - Savršeno sam priseban da ne ostavim nijedan jedini dokaz u slučaju bilo koje druge žrtve, no uspijevam ispustiti jednu školjku i trepavicu uz truplo Willieja Helmsa? I onda još jednu u vlastitom stolu? Pitanje mi se učinilo retoričkim, pa nisam odgovorila. Zar ste toliko zaslijepljeni mržnjom prema meni da ne možete razmotriti mogućnost da mije namješteno? - Razdvojio je ruke. I da je to učinio Corey Daniels? -Da. Odmahnula sam glavom iz nevjerice. - Netko tko je zadužen za pružanje njege pacijentu ne posjeduje potrebnu vještinu za vađenje živih organa, a pogotovo to ne može činiti pod vašim nosom i bez vašeg saznanja. • Vađenje nije tako zahtjevan postupak, posebice ako vas ne brine dobrobit donatora. Provjerite Danielsa. Ima dosje. • Da nešto razjasnimo. Tvrdite daje Corey Daniels ubijao vaše pacijente i prodavao organe vašem bivšem kolegi? • Samo tvrdim da mi je namješteno. - Vena na sljepoočici bjesomučno mu je pulsirala. Zašto ste se riješili brodice? - Ryan se ubacio. Tuckermanova je ruka poletjela u zrak. Zamijetila sam tragove nikotina na njegovim prstima. Marshall ga je prekinuo, prije nego se stigao pobuniti na Ryanovo uključivanje u razgovor. Prodaja se odvijala mjesecima. Alexander Mann, sportski ribolovac, prošle mi je jeseni iznio ponudu, a onda mu je odobrena pozajmica i zapravo je dosad sređivao financije. Ryan nije ništa odvratio. Već sam ga mnogo puta vidjela kako se služi tom tehnikom. Kad se osumnjičenog prepusti tišini, osjetit će potrebu nastaviti

pričati. I Marshallu se dogodilo isto. • Možete porazgovarati s čovjekom i provjeriti moj račun. Nismo ništa odvratili. • Kemijsku i papir - zatražio je od odvjetnika. • Lester... Nestrpljivo je signalizirao rukom. Tuckerman je iz aktovke izvadio kemijsku i žuti notes, a Marshall je posve smireno nešto zapisao, otrgnuo listić i predao mi ga. To je Mannova banka. Nazovite ih. Bez riječi sam presavila listić i ubacila ga u torbicu. - Vaš bi nam pilot mogao ispričati zanimljivu priču. Na trenutak me zbunjeno pogledao. Pilot? Nisam odmaknula pogled. Koji pilot? Nisam vam došla smjestiti, doktore Marshall. - No, upravo sam iz tog razloga i spomenula pilota, jer je Gullet tek trebao pronaći zrakoplov, ili bilo kakvu informaciju o prijevoznom sredstvu kojim su organi krijumčareni u Meksiko. - Došla sam vas saslušati. Govorite apsurdne stvari. - Jezikom je polizao usnice. -Nemam pilota. Zažmirio je. Kad je ponovno rastvorio oči, nešto hladno i okrutno uvuklo mu se u pogled. Zagledao se u mene. -Situacija je jednostavna. Daniels mije smjestio. Zahvaljujući vama, Gullet i taj kreten od okružnog tužitelja upali su u zamku i povjerovali besmislenim indicij ama. Meni to nije smiješno. Takve lažne optužbe uništavaju mi reputaciju. To ste mi htjeli reći, doktore? Htjeli ste ih nazvati pogrdnim imenima i kamenovati ih? -Ja ljudima ne lomim kosti. Iscjelitelj sam. Odmahnula sam glavom. Osjetila sam takvo gađenje da mu nisam bila u stanju odgovoriti. Ponovno je isprepleo prste. Znam da me prezirete zbog mnogo stvari. Nisam održao Hipokratovu zakletvu i prije mnogo godina zlorabio sam narkotike. Ali više nisam takav. Tako je čvrsto stisnuo ruke da su mu prsti pobijelili. Prihvatio sam privremeni posao pri GMC-u kako bih kompenzirao to što sam protratio talent i život. Odslužio sam zatvorsku kaznu, što sigurno već znate. U to sam doba upoznao ljude čiji mi je život dotad bio nezamisliv. Posvjedočio sam slučajevima nasilja i očaja, i zakleo se da ću po izlasku svoje liječničko znanje ponuditi neprivilegiranima.

Ryan se provrpoljio u stolici. Bilo je očigledno da ne nasjeda. Znam da se doimam krivim i jesam kriv za mnogo toga, ali ne i za ovo. Unatoč prošlim pogreškama, još uvijek sam iscjelitelj. I nisam ubio ljude za čiju me smrt optužujete. Podigavši spojene šake prema bradi, duboko je udahnuo. -Ali možda sam krivo procijenio svojeg mučitelja. Izdahnuo je. Ako nije Daniels u pitanju, onda mi je netko drugi smjestio. ★ • Dobro si izvela ono s pilotom - Ryan je dobacio, dok smo napuštali pritvor. • Ponadala sam se da će nešto priznati. • Prepreden je poput lisca. Slažem se. Zastoje onda'htio razgovarati sa mnom? -Jer si simpatičnija od Gulleta, a okružni gaje tužitelj vjerojatno otpilio. • Misliš da ima nešto u njegovoj priči? • Naravno. Koliko i u vrućim hlačicama. • Znaš li da sam ih nosila? Podigao je obrve u stilu Groucha Marxa. - Da sam to imao prilike vidjeti, vjerojatno bih promijenio mišljenje o sedamdesetima! • Ako govori istinu, bio si u pravu kad si rekao daje Daniels odslužio kaznu. • Tko bi rekao... Odveli smo se do šerifovog ureda. Izlazeći iz jeepa zamijetila sam Adele Berry kako bijesno hoda prednjim prilazom, a iza nje Gulletovog psa kako spava ispod grmlja uz samo zdanje. Podignuta joj je frizura uvenula, crna koža blještala, a crvena bluza od poliestera bila prekrivena mrljama znoja. Iako je borba bila tijesna, bila sam uvjerena da bi retriver pobijedio na izložbi. Zastala je oklijevajući i baš kad sam pomislila da će nas zaobići, zamarširala ravno prema nama. Zašto to radite? - Mesnato lice iskrivilo joj se od bijesa. -Zašto pokušavate uništiti dobronamjernog čovjeka? • Doktor Marshall je ubio nedužne ljude - odvratila sam. • Gluposti! • Dokazi kažu svoje. Dlanom je obrisala čelo i potom ga otrala o suknju. - Tlak mije probio orbitu! Ostala sam bez posla, ali račune ću i na dalje morati plaćati. Ako itko ikoga ovdje ubija, onda vi i policija ubijate mene! - Naravno, riječ

»policija« razvukla je na tipično južnjački način. Koliko dugo radite na GMC-ovoj klinici? Izbacila je kuk i ogromnu ruku spustila na njega. - Nemate mi pravo postavljati pitanja! Nemam. Ali mije čudno da ne želite išta reći što bi moglo biti od pomoći pri istrazi. Ponovno sije dlanom obrisala znoj. — Pet mjeseci. Zašto ste me strpali u pritvor? I Danielsa! Prže ga kao daje cheesburger! Možda je nešto vidio ili načuo. • E pa nisu ništa uspjeli izvući! • Sto to znači? • Da se nema što izvući! I bijesno me ošinuvsi pogledom, odmarširala je prema parkiralištu. Definitivno joj se ne dopadamo - Ryan je zaključio rastvarajući staklena vrata. Daniels se pržio u sobi za ispitivanje, a Gullet gaje promatrao kroz jednosmjerno staklo. Opisala sam mu kako je prošao sastanak s Marshallom. Saslušao me s rukama u džepovima. Ryan je odmjerio Danielsa. Mislite da ima osnove u Marshallovoj tvrdnji da je riječ o namještaljci? — upitala sam. Gullet se okrenuo prema staklu. — Ali mu ovaj tip nije smjestio. Tup je k'o noć. • Što kaže? • Rođenje sedamdeset i druge, nema maloljetnički dosje. Devedesete se upisao na Sveučilište Charlestona i odabrao pripremni studij medicine. Kaže da mu je navodno neki pra-pra-pra nešto plaćao troškove, sve dok se nije spetljao s nekom ženskom koja nije bila toliko uspješna. Tad je »zlatna guska« prestala slati zlatna jaja, a on zbrisao u Teksas. Završio je školu za medicinske sestre i tehničare u El Pasu, dok mu je djevojka radila i plaćala račune. • Zašto u Teksasu? • Njezin domaći teren. Dobio je licencu za rad devedeset i četvrte, i zaposlio se u istoj bolnici u kojoj se izučavao. -A to je? Neka podružnica teksaškog sveučilišta. Mogu provjeriti. • Kako je završio ovdje? • Veza im je krenula nizbrdo. Susjedi su često zvali i prijavljivali obiteljsko nasilje. Cura ga je na posljetku izbacila, domogla se sudske zabrane, koju

je on prekršio, i stvar je završila fizičkim obračunom, njezinim padom niz stube i slomljenom ključnom kosti. Daniels je dobio šest godina zatvora, odslužio tri. Na neko je vrijeme propao u zemlju, pa ozlijedio ruku i onda se povukao u Charleston 2000. na odmor i rehabilitaciju. • Ili je možda prvoklasna varalica - Ryan je dobacio. • Kako to mislite? — Gullet je cinično odvratio. • Nikad ne valja isključiti ono što se čini nevjerojatnim. • Vjerujte mi, tip nigdje ne krije člansku iskaznicu bratovštine. • Ali je stekao licencu medicinskog tehničara - odvratila sam. — Sto znači da i nije baš tako glup. Gullet je ispuhnuo kroz nosnice. - Neka me dragi Bog spasi teorija zavjere... Marshall nije čist i jednostavno traži nekoga na koga će prebaciti krivnju! • Sto kaže Daniels za njega? • Recimo da ne umire od želje da nam priča o šefu. • Zašto ga niste pustili? - Ryan. Malo ima problema sa stavom, pa smo mu dali mira i tišine kako bi naučio poštovati zakon. Promatrali smo ga kako noktom palca čačka po kutnjaku. Ostala sam iznenađena kad je Ryan zatražio dopuštenje da ga preispita. • A zašto bih vam to dopustio, detektive? — Gullet je odvratio gotovo se nasmijavši. • Mislim da sam pronašao podlogu za uspostavu međusobnog poštovanja. Šerif je slegnuo ramenima još uvijek ne vadeći ruke iz džepova. - Snimite razgovor. 35. Gullet i ja smo ga promatrali kako ulazi u prostoriju za ispitivanje. Daniels je podigao glavu, a onda protegnuo noge i razvukao se naslanjajući jednu ruku na stol, a drugu prebacujući preko naslona stolice. • Sjećaš me se, Corey? • Detektiv koji radi po pravilima. • Otprilike. • Treba mi cigareta. • Baš mije žao. Na trenutak gaje iznenađeno pogledao, a onda nastavio glumiti dosadu. Ma kako namjerava uspostaviti odnos? • Imaš li što protiv da se razgovor snima?

• A što ako imam? — Činim to ne samo kako bih sebe zaštitio, već i tebe. Uključio je aparat, testirao ga, predstavio sebe, njega, te naveo točno vrijeme i datum. • Sef ti je upao u velike nevolje... • Kakve to veze ima sa mnom? • Kakav si posao obavljao u klinici? • Bio sam medicinski tehničar. • Što si točno radio? • Njegovao ljude. • Vrlo lako to mogu provjeriti. • Učinite što god je potrebno. • Stječem dojam da baš nisi zagrijan za razgovor, Corey. • Je li? Trebao bih reći da volim kad me policija uhiti zbog nekog drugog? • A što ako nisi baš tako čist? • Ne možete me povezati s tim ubojstvima. • Tko kaže da to uopće želimo? • Marshall mi ih ne pokušava prišiti? • Zapravo, da. • Već su mi namještali i znam kako to ide... — Rukom je prošao kroz kosu. - Doista mi treba cigareta! • Otkud njega? • Molim? • Koliko si visok? Stotinu devedeset pet centimetara? Težak stotinu četrdeset kilograma? Takva grdosija, a odabrao si njegu? • Dobre pare. Visoka potražnja. — I sam postavljaš uvjete? -Da. Ryan je ukazao na tetovaže. • Gdje si odgulio svoje? • U Huntsvilleu. • Pod kojom optužbom? Otfrknuo je. - Pička je tvrdila da sam je mlatio, a idiot od suca nasjeo na cijelu stvar. - Desnu je ruku pretvorio u pištolj i ispalio u Ryana. - Ne valja se petljati s Teksasom! Bacila sam pogled na tetovaže. Lubanje, probijeno srce, pauci u mreži, isprepletene zmije na podlaktici. Otmjeno. Baš kad sam se zapitala hoće li Ryan uopće moći uspostaviti odnos, iznenada mu je palcem ukazao na kopču na pojasu. — Vidim da voliš Harleyje. -Pa?

— Moj je bio Ultra Classic Electra Glide iz devedeset i pete. Volio sam ga više od vlastite matere. Daniels gaje prvi puta pogledao u oči. - Sereš. — Muško sere samo u vezi nekih stvari. Visine i kurca, ali ne i motora. Daniels se opalio rukom po prsima. - Moj je Screamin' Eagle Fat Boy iz dvije tisuće i četvrte! • Voliš Softail modele. • Svi drugi su za kukavice — odvratio je s prezirom. • Nema boljeg osjećaja nego kad te vjetar šiba u lice. • Bome! -Je 1' ti se ikad dogodilo da normalno pičiš u jednom trenutku, a u drugom već ljubiš asfalt? - Ryan se nacerio. Nego! - Daniels se oduševljeno nasmiješio i spustio obje ruke na stol pokazujući mu dlanove. Oko jednog zgloba imao je ožiljak u obliku polumjeseca. - Časna! - Odmahnuo je glavom iz nevjerice. - Časna u Hyundaiju oduzela mi prednost! Sve čega se sjećam je ona na hitnoj kako luđački moli, a to mije bilo mučnije od jebenog pada! Kad je mene kreten skinuo, nije se ni zaustavio. Meni časna zato ne da mira. Muči je paklena grižnja savjesti. Ja joj kažem, zaboravi, to je cijena vožnje, jebote! Trajne ozljede? Lijeva mije kuka za bacit', ali kome je ionako potrebna? Desna mije terminator! -Još jednom je iz nevjerice odmahnuo glavom. - Zamisli, časna! Ryan je kimnuo i na trenutak su ostavili dojam dvojice zna-laca-bajkera koje zbunjuju sitne mane sudbine. Daniels je prvi prozborio. • Gle, stari, žao mi je što su ti ljudi najebali, ali nemam veze s tim. • Ne pokušavamo ti ništa prišiti, Corey. Samo prikupljamo informacije. Moramo znati jesi li ikad vidio Marshalla da čini išta neobično. Ili ti je možda nešto spomenuo? • Već sam rekao onom nacističkom šerifu. Bio je luđak u vezi dvije stvari: da sve bude savršeno čisto, i da mu nitko ne ulazi u ured. Čemu je služila ona velika prostorija na katu? Slegnuo je ramenima. - Nemam pojma. Tamo sam viđao samo čistača. I nije ti bilo čudno? Gle, uđem, obavim posao, izađem. -Jesi primijetio što čudno u vezi Marshalla? Već su me pitali ta sranja. Ne bi' htio završiti gol s tipom, ali je u redu kao šef, jasno?

A Helene Flynn? Ponovno se razvukao po stolici. - Sranje, ne znam. Ona je bila kao ta časna koja me sredila. Otmjena i stvarno ljubazna prema pacijentima. Pokušao sam je dobit' i nekol'ko se puta upucavao, ali me mala otpilila. Nema potrebe još i da prekli-njem, je 1' nije? Slagala se s Marshallom? Danielsov prst poigrao se s površinom stola proizvodeći lagano škripav zvuk. -Da? Slegnuo je ramenima. - Nemam pojma. Isprva, da. Poslije mi se činila nervoznom u njegovom prisustvu. Palo mije na pamet da joj se možda i on upucava. Znaš li zašto se pokupila? Marshall je rekao daje dala otkaz pa je uposlio Adele. - Još uvijek je jagodicama prstiju dirao površinu stola. - Moj je moto: drži jezik za zubima. -Je li Marshall ikad radio dokasna? Ponekad je njoj i meni dopuštao da ranije završimo. Danielsov se prst ukočio. -Jebote, sad mi je jasno na što misliš. - Teatralno je zakimao glavom. Nešto ne štima. Tip je liječnik, a Adele je bila dužna zaključati kliniku. Iz šerifova ureda uputili smo se u bolnicu. Pete se nalazio u privatnoj prostoriji na postoperativnom odjelu. Ryan je pričekao u predvorju, a ja sam se popela. Latvijski mudrac bio je budan i razdražljiv. Zele mu je bio zelen, sestra nagluha, bolnička oprava premalena, a obrazima hladno. Iako mi gaje bilo mučno slušati kako prigovara, bila je to ugodna muka. Srce mi se razgalilo. Oporavlja se! Katy se konačno javila, pa sam je bila u mogućnosti izvijestiti. Lily se pak kasno poslijepodne javila Ryanu. Bila je s prijateljima u Montrealu i poželjela ga vidjeti. Obećao je da će se vratiti do petka. Godišnji mu je ionako pri kraju i u ponedjeljak se mora vratiti na posao. Krene li dva dana ranije, moći će vikend provesti s kćeri. Priopćio mije vijest s blaženim osmijehom. Zagrlila sam ga i dugo se nismo razdvojili, oboje izgubljeni u mislima. Ja o neodbačenom suprugu, on o ponovno pronađenoj kćeri. Te večeri bacili smo se u trošak. Obavila sam posao u Charlestonu. Emmine nepoznate žrtve su identificirane, Marshalla iščekuje duga zatvorska kazna, a možda i nešto još gore; Pete se oporavlja strelovitom

brzinom. Njega je Lily konačno zazvala u pomoć. Počastili smo se odreskom i jastogom u restoranu 82 Queen. Tijekom večere brižno smo zaobilazili glavnu temu i držali se neutralnih ograničavajući se na sadašnjost i prošlost. Nije se raspitivao u vezi budućnosti, a ja ga nisam pokušala uvjeriti ni u što. Nisam bila u stanju. Još sam uvijek bila zbunjena vlastitom reakcijom na Petea i na njegov bliski susret sa smrću. Svako malo smo jedno drugom čestitali, smijali se od srca, svako malo nazdravljali. Tu i tamo poželjela sam ga uhvatiti za ruku, ali nisam. I često sam se poslije pitala zašto to nisam učinila. Pokupio se nakon doručka u četvrtak. Na rastanku smo se poljubili, a ja sam mu mahala sve dok se jeep nije izgubio s vidika. Potom sam se vratila u Anneinu kuću koja je, ne uračunam li psa i mačku, opet bila prazna. Namjeravala sam odsjesti u Charlestonu, sve dok se Pete ne vrati u Charlotteü. I to je bilo jedino što sam isplanirala. Boyd i ja smo četvrtak poslijepodne proveli s Emmom. Kad je otvorila ulazna vrata, gotovo ju je oborio, a meni se učinilo kao da sam ja otrpjela udarac. Lice joj je bilo beživotno, ten blijed, i premda je vani bilo toplo i vlažno, nosila je trenirku i čarapice. Morala sam uložiti silan trud kako bih zadržala osmijeh na licu. Gullet ju je već izvijestio za Marshallovo uhićenje. Zasjevši u ljuljačke na trijemu, ponovno smo prošle razgovor s njim i Berryjevom. Odmah je reagirala ne dvojeći. Daniels da vodi međunarodnu trgovinu organima i smješta svojem šefu? Daj, molim te! Vidjela si dokaze. Marshall je govno i kriv je da kriviji ne može biti! -Da... Što? Nisi sigurna? - Poput Gulleta, ni ona nije gajila ni mrvicu sumnje. Naravno da jesam, ali me dvije stvari muče. -Kao? • U Marshallovom uredu nije bilo nijednog jedinog osobnog predmeta. Zašto onda školjka? • Iz milijun razloga. Htio ju je ponijeti kući, ali je zaboravio. Ispala mu je iz posude u ladicu, otkotrljala se u kut i nije ju uspio pronaći. Helms je ubijen 2001. Čitavo mu je vrijeme bila u ladici? Nije riječ o velikim spiralnim školjkama, Tempe. Ove su sitne. Istina. Ugledavši vjevericu, Boyd je skočio na noge. Spustila sam mu ruku na

glavu. Podigao je obrve i pogledao me, ali se nije pomaknuo. Nastavila sam. - Marshall je pametan. Zašto bi nosio školjke sa sobom ako namjerava zakopati truplo? Možda ju je zamotao zajedno s tijelom pa nije primijetio. Boyd je pomaknuo glavu prateći vjevericu pogledom. Gullet je rekao daje pedantan i to se jednostavno ne uklapa u opis njegove osobnosti. • Svi prije ili poslije podbace. • Valjda... Potapšala sam psa po glavi i ukazala mu na tlo. S oklijevanjem mi se smjestio uz noge. Emma sije uzela ledeni čaj, pa smo se neko vrijeme ljuljale u tišini. Muškarac je prošao ispred ograde, nakon njega žena s kolicima, pa dvoje klinaca na biciklima. Tu i tamo pokoji bi pas za-cvilio. Što misliš, koliko je tijela u pitanju? - upitala sam. — Tko zna... Prisjetila sam se nekih imena s tabele koju sam sastavila. Parker Ethridge. Harmon Poe. Daniel Snype. Jimmie Ray Teal. Matthew Summerfield. Lonnie Aikman. • Mogu li te nešto upitati, Emma? • Naravno. • Zašto mi nisi rekla za Susie Ruth Aikman? • Za koga? - Djelovala je zbunjeno. — Majku Lonnieja Aikmana. Nije li poginula u automobilskoj nesreći prošli tjedan? Pod sumnjivim okolnostima? • Gdje je pronađena? • Na autocesti 176, sjeverozapadno od Goose Creeka. — Okrug Berkeley. To nije pod mojom nadležnošću. Ali mogu se raspitati. Naravno da nije pod njezinom nadležnošću! Osjećala sam se poput kretenke što sam posumnjala. Daje upitam u vezi incidenta s krstaricom, koji je Winborne spomenuo u članku o Aikmanu? Ne. Nije moja stvar. U četiri i pol više je nisam mogla pošteno vidjeti. Ušle smo unutra, pa sam spravila špagete s odmrznutim umakom. Boyd je švrljao kuhinjom motajući mi se oko nogu. Promatrajući je kako se igra hranom na tanjuru, prisjetila sam se poziva njezinoj sestri i izvijestila je da se Sarah vraća iz Italije u idućih nekoliko dana. Obećala sam da ću je ponovno pokušati dobiti. No, inzistirala je da odustanem.

U šest Boyd i ja smo se konačno uputili kući. Dok sam vozila, pas je jurcao na stražnjem sjedalu od prozora do prozora, periodički se zaustavljajući kako bi mi polizao desno uho i obraz. Kad sam skrenula na prilaz Annienoj kući, bio je na pol puta kad se iznenada zaustavio, a iz grla mu se otelo prigušeno rezanje. Bacila sam pogled na retrovizor. Terenac mi se priljubio uz branik. Utrnula sam od straha. — Mir, mali. - Zabacila sam ruku odostraga i zakačila prst za ovratnik. Ukočio se i zalajao. Vraćajući pogled na retrovizor pritisnula sam dugme na naslonu za ruku. Brave su se automatski zatvorile. Vrata terenca otvorila. Pročitala sam logo. Boyd je ponovno zalajao. Odahnula sam. - U redu je, stari. I bilo je u redu. Prepoznala sam masivno tijelo koje se kretalo prema nama i konačno uspjela pročitati izraz na Gulletovom licu. Uopće nije bio sretan. 36. Bez riječi mije uručio dnevni primjerak Post and Couriera. Bacila sam pogled na naslovnicu. Winborne ponovno jaše! Ovaj puta članak je bio krcat lokalnim vijestima. Cruikshank, Helms, pretres klinike, Marshallovo uhićenje. U prilogu me dočekala fotka velečasnog Aubreyja Herrona, šake podignute prema nebu u prepoznatljivoj gesti, a na kraju tipično Winborneovo podbadanje u vezi mogućih tragova, konačnog broja trupala i opasnosti koja prijeti običnim ljudima. Na trenutak sam ostala zbunjena, a onda pobijesnila. Taj ljigavi mali tvor! Gullet me promatrao kamena izraza lica, kao da je Kip slobode. Sinulo mije. • Ne mislite valjda da sam ja dojavila Winborneu? • Rekli ste da ga poznajete — smrknuta lica. • A vi meni daje bezopasan — odvratila sam istom mjerom. • Ne volim kad mi se istragu pretvara u jeftinu epizodu reality showz. Herron kipti, mediji maste brčine, a nama telefoni zvone poput nedjeljnih zvona. • Možda biste trebali provjeriti prvo u vlastitom dvorištu. • Mislite da netko dojavljuje iz mojeg ureda? • Ne znam, ali ujedno sam sigurna. Članak o Cruikshankovom identitetu nije došao od mene. Winborne već dva mjeseca proučava njegov

nestanak. — Smotala sam novine i gotovo mu ih tut-nula u ruke. — Nisam mu rekla da smo pronašli njegovo tijelo! • Herron ima moćne prijatelje. • Naravno da ima. Nije li mu Bog najbolji prijatelj? S Bogom ili bez njega, u stanju je život pretvoriti u pakao svakoj lokalnoj javnoj osobi, što znači i okružnom šerifu. Boydovo prigušeno lajanje nadglasalo je naše glasove. Prišla sam autu i otvorila mu vrata. Čim je izjurio, stao se zalijetali od grma do grma mokreći i nabacujući zemlju šapama. Potom je doskakutao natrag i njušku zario u Gulletove prepone. Došlo mije da ga izljubim. Gullet gaje potapšao po ušima. A mali njemu liznuo ruku. Izdajico, pomislila sam mrko ga pogledavši. • Winborne je raspolagao informacijama o žrtvama i uhićenju, ali ne i o motivu — odvratila sam. • Slažem se. — Smotao je novine i lagano udario njima o dlan. - Daje znao za Rodrigueza ili kradu organa, već bi to objavio. • Koliko je toga mogao saznati ako je hvatao policijsku radio -frekvenciju? • Malo. — Zagledao se u mene. — Ali ne sve stoje naveo u članku. Nije mogao saznati da smo identificirali ovješenog u šumi kao Cruikshanka. Toga se domogao na drugi način... Ispostavilo se da je Winborneovo objavljivanje priče o Cruikshanku imalo skroman pozitivan doprinos. Rano u petak centrala šerifovog ureda zaprimila je poziv. Barry Lunaretti posjeduje rupu u Ulici King zvanu Little Luna's. Pročitavši Winborneov članak Cruikshankovo ime pobudilo mu je sjećanje i za nekoliko sati uspostavila se sinapsa. Pretraživši zalihu »izgubljenih i pronađenih« stvari, izvukao je jaknu s novčanikom koji je pripadao Nobleu Cruikshanku. Kad je Gullet nazvao, i ja sam proizvela nekoliko sinapsi. • Zovu li Little Luna's možda Doublé L? • Mislim da da. To je jedini bar kojeg se Pinckney prisjeća. Cruikshank je zacijelo pogreškom zgrabio njegovu jaknu, a zaboravio svoju. Pinckney je te noći bio pijan i iduće se jutro probudio s mučniKa thy Reuhs nom. U potpunosti je zaboravio na odjeću i usredotočio se na novčanik. Sjeća li se Lunaretti kad je jakna ostavljena?

Kaže da su prošla dva mjeseca. Iako sam zadovoljila radoznalost i domogla se dijela slagali-ce koji je nedostajao, spomenuta informacija nije se činila posebno velikim otkrićem. Ionako smo već bili uvjereni daje Cruikshank bio živ dva mjeseca ranije. Uslijedio je još jedan uspjeh. Njegovi su ljudi otkrili nešto pri provjeri telefonskih poziva na Marshallovu kućnu adresu i kliniku. U posljednja tri mjeseca pozivi koje je zaprimio na kućnu adresu i koje je uputio s nje egzotične su prirode, od popravka auta, sisanja, do ugovorenih pregleda kod zubara. Društven tip... Ipak, s klinikom imamo malo problema. Pričekala sam pojašnjenje. -Bit će mi potrebno malo vremena kako bismo provjerili sve brojeve, ali je zato obrazac jasan. Nitko nije zvao kliniku nakon zatvaranja, niti je iz nje upućen ijedan poziv. Vrata bi se zaključala u četiri i pol do pet. - Načula sam ga kako diše. - Ipak, postoji jedan nepojašnjiv poziv. Dvadeset i četvrtog ožujka u sedam sati i dvije minute navečer netko je nazvao Cruikshankov kućni broj i obavio poziv u trajanju od devedeset sekundi. • Nije moguće! Marshall? • Poziv je upućen iz njegovog ureda. • U čemu je onda problem? Dvadeset i četvrtog ožujka Marshall je bio na dobrotvornoj priredbi za prikupljanje sredstava za mišićnu distrofiju u Summervilleu. Svjedoci su rekli daje bio tamo od šest i pol do deset. Spopale su me zle slutnje i stegnula sam slušalicu. Tko je, onda, nazvao Cruikshanka? Ubojica koji gaje htio namamiti na dogovor? Samo malo. Razmisli. Slijedi lanac. Kamo te vodi? Prvo poziv, a onda Cruikshankova smrt. Ne lomite kosti Sve ukazuje na to daje Cruikshank nestao krajem ožujka - odvratila sam. - Nije unovčio Flvnnov ček iz veljače, a i posljednji troškovi na kartici učinjeni su negdje u to vrijeme. Winborne gaje vidio devetnaestog ožujka. Moje je mišljenje da je umro prije nego je zamijetio da ima krivu jaknu, jer bi u protivnom potražio novčanik. Vjerojatno je ubijen iste noći, kad je pio s Pincknevjem u Little Luna's. Pincknev je navodno prijavio stvar. Možete li pronaći zapisnik? Pokušat ću odmah. Nazvao me za dvadeset minuta. • Prijavio je kradu novčanika dvadeset i šestog ožujka. Rekao je da mu je maznut noć ranije.

• Netko je nazvao Cruikshanka iz GMC-ove klinike dvadeset i četvrtog ožujka. Cruishank je vjerojatno umro dvadeset i petog ožujka, što ne može biti slučajnost. Tko ga je, dakle, nazvao? Doušnik? Čistač? • Što ako Marshall govori istinu? Što ako mu je netko smjestio? • Daniels? - odvratio je kao da sam rekla daje Milošević nominiran za Nobelovu nagradu za mir. • Znam da zvuči ludo. Puno toga ukazuje na Marshalla, i slijedili smo svaki trag, ali ima istine u tome što kaže. Operacijska dvorana, omča, pacijenti kao žrtve - sve su to indicije. Daniels je također radio u klinici. Što znamo o njemu? Daniels ne pojašnjava Marshallovu vezu s Rodriguezom, ni kako se riješio brodice. Marshall je skupljao školjke. Školjka iz njegova stola poklapa se sa školjkom pronađenom uz Helmsovo tijelo. Ne tratimo vrijeme. Tip nije čist i pronađena trepavica to će dokazati. Dobro ste zaključili u vezi Pincknevja, ali moram se sad obračunati s vojskom novinara koji su mi se ukampirali na pragu. Ima li kakvih vijesti o Rodriguezu? -Ne. -Jeste li pronašli pilota ili zrakoplov? Ne. Sad je to stvar okružnog tužitelja. Vaš je posao gotov. Nakon toga prekinuo je vezu. U devet u petak ujutro Lester Marshall i Walter Tuckerman pojavili su se pred sucem. Tuckerman je izjavio da mu je klijent liječnik i Štovani član zajednice, tužitelji pak da postoji opasnost da zbriše. Sudac je naložio Marshallu da preda putovnicu i odredio jamčevinu u iznosu od milijun dolara. Tuckerman se odmah bacio na sređivanje isplate. Marshall je trebao izaći prije sumraka. Gullet je u pravu. Gotova sam s poslom. Još je samo preostalo malo detekcije i skupljanja dokaza za krivično gonjenje. No, to je sad na njegovim zamjenicima, krim-laboratoriju i okružnom tužitelju. Telefonski zapisi. Liječnički kartoni pacijenata. Hard driveovi. Datumi i sati. Rasporedi letenja. Izjave svjedoka. Televizija prikazuje policijsku istragu i kazneni progon kao metiers31 koja prati nevjerojatno uzbuđenje, glamour ijoie de vivrc, kao i najsuvremenija moguća tehnologija. Ali uopće nije tako. Čvrste optužbe proizlaze iz bezbrojnih sati otupljujuće metodič-nosti, provjere svakog poduzetog koraka i prosijavanja gomile podataka. Ništa se ne smije previdjeti.

Iako sam obavila svoje, nisam se uspijevala primiriti. Ista mi se misao neprestano motala glavom: Sto ako Marshall govori istinu? Sto ako smo uhitili krivog čovjeka? Trebala sam biti zadovoljna, jer su umorstva okončana i nakon mnogo tjedana mogla sam se konačno opustiti. Umjesto toga, bila sam nabrijana poput narkića. Nisam mogla ni čitati, m drijemati, ni sjediti. Neprestano su me napadale iste sumnje. Što ako tip doista govori istinu? Vreba li ubojica negdje na slobodi planirajući nenadani odlazak na odmor u Meksiko? Protrčala sam Boyda plažom. Istuširala se. Spravila si sendvič. Pojela zdjelu punu Chunky Monkeyja. Odgledala vijesti. Saslušala voditelja kako bez daha izvještava o jamčevini za Marshalla. Uzrujavši se, isključila sam televizor i odbacila daljinac na kauč. Dragi Bože, što ako smo pogriješili? 31 metiers (franc.) = zanimanja. U jedan sam konačno odustala. Još jednom sam provjerila Danielsovu adresu u imeniku, zgrabila ključeve i izašla. Nisam znala što točno želim saznati. Možda pronaći nešto u njegovom stavu, ili prepoznati u izrazu lica? Bilo je očigledno da njega ne zanimaju ni valovi ni pijesak. Etažni mu se stan nalazio u kompleksu golfterena, okružen pretjerano njegovanim zelenilom, teniskim terenima, lagunom i bazenom. Svako je zdanje izgledalo kao da mu je krov izrezan cijelom duljinom, a preostala polovica stršala prema nebu. Tres avant-garde.32 Živio je u stanu 4-B. Izašavši iz auta, nabacila sam sunčane naočale i šešir. Tko se još nije nagledao epizoda o inspektoru Kolumbu? Provjerila sam nekoliko brojeva i zaključila da se moram uputiti prema nahrupim vila s lijeve strane. Staza je vijugala kroz gredice pretrpane borovim iglicama, nevenima i grmovima indijskog jorgovana, koji će se jednog dana pretvoriti u stabla. Voda je špricala iz nevidljivih špricaljki dajući sunčevoj svjetlosti iskričav odsjaj i pojačavajući miris cvijeća i zemlje. Zamijetila sam bmw-ove, mercedese i sofisticirane terence parkirane do pojedinih ulaza. Nauljena tijela sunčala su se na le-žaljkama uz bazen. Iako kompleks nije gledao na ocean, Daniels očigledno nije odabrao jeftin smještaj. Reagirala sam kao i kad sam u telefonskom imeniku ugledala njegovu adresu na otoku Seabrook. Kako mu jedna klinika za siromašne može priuštiti takav smještaj? Nisam ništa isplanirala. Donijet ću odluku kad mu lociram stan.

A u tom trenutku ispravno mi se učinilo zakucati. Toliko o Kolumbu. Nije bilo odgovora. Ponovno sam pokušala. Ništa. Naginjući se provirila sam kroz visok i tanak prozor do vrata. Tip očigledno voli bijelo. Bijeli zidovi; zrcalo u bijelom, plete32 Tres avant-garde (franc.) = Izuzetno avangardno. nom okviru; bijele barske stolice, bijeli kuhinjski ormarići i površine; bijelo stubište koje vodi na kat. Ništa drugo osim toga. Tražite Coreyja? Okrenula sam se. Crvene naramenice. Slamnati šešir. Hlačice. Majica s logotipom američke pošte. Nisam vas htio prestrašiti, gospođo. • Niste - odvratila sam primirujući srce. - Znate li je li ov-dje? • Predvidljiv je i ako ne radi, onda je vani i peca. - Nasmiješio mi se držeći jednu ruku na trbušini, a drugom presavijen časopis. - Prijateljica? • Mmm. - Pecanje? Brodica? Odlučila sam i ja pokušati nešto upecati. Corey voli brodicu. • Svatko mora tu i tamo zbrisati. Nije li svijet čudan? Takva gromada pa radi kao medicinska sestra, dok se sitne djevojke bore u Iraku! Bome jest - složila sam se upijajući upecanu informaciju. Posjeduje brodicu! Prešavši tri stube pružio je časopis. - Možete li ovo ubaciti u sandučić? • Naravno. • Doviđenja, gospođo. Pričekala sam da krene niz stazu, a onda ponovno prešla trijem i prolistala Danielsovu poštu. Časopis o brodicama. Powerboat. Ostatak gomile omotnice i leci, svi adresirani na Coreyja R. Danielsa. S jednim izuzetkom. Standardna bijela omotnica s neprozirnim prozorčićem. Vjerojatno račun. Adresirana na Coreyja Reynoldsa Danielsa. Uguravši poštu u sandučić, krenula sam natrag prema autu. Vezovi za brodice najbliži Danielsovom stanu nalazili su se u marini Bohicket, odmah po ulazu na otok Seabrook. Učinilo mi se pametnim tamo započeti istragu. Stigla sam za nekoliko minuta. Žena u preoskudnom kupaćem kostimu utrljavala si je tonu kreme za sunce. Uputila me prema sportskoj ribarici na molu broj četiri. Izašla sam na dok i zamijetila užad na jarbolima. Ne zove li se to zateg? Škota? Misli su mi jurile sto na sat.

Danielsova brodica nije bila jedna od najvećih, duljine možda deset i pol metara. Imala je izoštren pramac s metalnom ogradom do sredine, natkrivenu središnju konzolu, platformu u neposrednoj blizini krme, i kabinu za otprilike četvero ljudi. Oči su mi se prešetavale upijajući pojedinosti. Stolice za pecanje na krmi. Paralelni plovci. Držači za štapove. Ribička kutija. Kutija za mamce. Pretinac za ulovljenu ribu. Brodica je definitivno bila opremljena za pecanje. Ali ne tog dana. Sve je bilo osigurano, a od Danielsa nigdje ni traga. Stan u vrijednosti od minimalno pola milijuna dolara, brodica vjerojatno tri stotine tisuća. Kako mu uspijeva? Nema šanse daje čist! Ponekad u pitanju zna biti prizor, ponekad miris, ponekad izgovorena riječ, ponekad pak nema podražaja, a ponekad nešto jednostavno sjedne i iznad glave se ukaže oblačić kao u stripovima. Oči su mi se spustile na ime brodice. Pogodak! 37. The Hunney Child. Neki pra-pra-pra-nešto plaća račune? Nećak mi sad živi ovdje i ima prekrasnu brodicu. Corey Reynolds Daniels. Althea Hunneycut Youngblood. Honey. Honey se udala u obitelj Reynolds. Ima nećaka koji se vratio u Charleston i njemu je dala svoju brodicu. Honey živi na otoku Dewees. Willie Helms je zakopan na istom otoku. Corey Daniels je nećak Honey Youngblood i poznaje otok. Je li Marshall u pravu? Jesmo li doista uhitili krivog čovjeka? Posjeduje li Daniels okrutnost i mudrost kolovođe? Da nazovem Gulleta? Ne. Treba mi još dokaza! Moram se domoći druge marine! Sjevši za upravljač, krenula sam prema Isle of Palms. Aggie Gray je trebalo još deset minuta da krene, a prijelaz na Dewees potrajao dvadeset. Čitava vječnost. No, imala sam sreće, jer je netko na doku ostavio golfvozilo. Uskočila sam i pojurila prema sjedištu općine. Gđica Honey se nalazila u Prirodoslovnom muzeju, gdje je čistila akvarij iznad umivaonika. Kutija prepuna školjki velikih poput šake nalazila joj se do lakta. • Gospođice Honey, drago mije da sam vas uspjela uhvatiti!

• Da ste me uspjeli uhvatiti? Za ime Božje, djevojko, gdje bih mogla biti? -Pa... • Čistim kuću za rakove samce. - Kimnula je prema kutiji, a pokoji smotani privjesak oprezno testirao vanjski svijet. • Prošli puta kad smo razgovarale spomenuli ste da imate nećaka. Kvrgave ruke su se usporile. - Corey je opet bio zločest? -Izrazito razvučenim izgovorom. • Postoje neki problemi u liječenju pacijenata pri GMC-ovoj klinici i provjeravamo osoblje, pa me zanima Coreyjeva stručna sprema. • To što je medicinska sestra ne znači... — zastala je — ... da nije za posao. Naravno da ne. Takvi su stereotipi apsurdni. Toliko je oštro ribala da su joj kovrče poskakivale. • Trebao je postati liječnik. No, umjesto toga slijedio je srce. Dečki na posljetku uvijek odrastu, što se tu može... • Corey se izučio u Teksasu? • Tako je. • Gdje? • Teksaško sveučilište. Zvao gaje UTEP33. - Opa. - Kakvo je to ime? Zvuči poput spreja za nožne gljivice! Natočila je vode u akvarij. • Što ga je navelo da se vrati u Charleston? • Upao je u probleme, izgubio posao, ozlijedio se, ostao bez novca. Podigla je pogled, i blijede oči nestale su među sitnim borama. • Bio bi dobar liječnik. • Slažem se. Za kakvu se njegu specijalizirao? • Prvo hitnu, a onda neurologiju. - Opet razvučeno. - Prije nego se vratio, završio je na kirurgiji. Dvije je godine stažirao njegu kirurške struke. Poprilično prljav posao, ako mene pitate. Ne možete me uvjeriti daje reckanje i šivanje ljudi jednostavan posao. Da, što se mojeg novca tiče, Corey je ispao baš kako treba. 33 UTEP ili University of Texas at El Paso (engi.) = Teksaško sveučilište u El Pasu. Gotovo da je nisam čula. Još dvije činjenice sjele su na mjesto i doista sam se zabrinula da smo uhitili krivog čovjeka. Sve je više toga ukazivalo daje Daniels ubojica. A on je još uvijek bio na slobodi. Zadrhtala sam. Moram nazvati Gulleta! Ne, moram hitno razgovarati s njim! I protivno logici počela sam vjerovati Marshallovoj priči da mu Daniels smješta. No, znala sam da ću se morati obračunati sa šerifom licem u lice želim li ga u

to uvjeriti. U petak poslijepodne promet je bio zagušen vikendašima koji su se ulijevali u grad i vožnja u sjeverni Charleston potrajala je gotovo četrdeset minuta. Gullet je bio u uredu. Djelovao je napeto. Želim da me saslušate u vezi nečega - rekla sam odlažući stolicu direktno nasuprot njegovom stolu. Bacio je pogled na sat, a onda rezignirano izdahnuo. Poruka je bila jasna. Bolje da se isplati i bolje daje kratko. Marshall tvrdi da mu je Daniels smjestio. Odmjerio me. - Imam osjećaj da me svi, od guvernera na dolje, koriste kao metu. Pokušavate reći da sam u zatvor strpao krivog čovjeka? • Moguće je. • Imamo dovoljno dokaza da Marshalla tri puta spržimo. Kaže daje riječ o indicijama. Odmah se pobunio, ali sam ga prekinula. • I do određene mjere je u pravu. Dosad prikupljeni dokazi ukazuju da su pacijenti bili ubijeni na klinici. Žičanu omču mogao je skriti bilo tko, a školjka mu je mogla biti podmetnuta u stol. Znate da će i obrana iznijeti tu mogućnost. • Ono što će iznijeti i što će porota povjerovati ne mora neophodno biti ista stvar. • Sami ste rekli da postoji problem u vezi telefonskih ispisa - odvratila sam ne namjeravajući odustati. - Netko je nazvao Cruikshanka iz Marshallova ureda jedne noći, kad njega tamo nije bilo. Cruikshankje istraživao, pa mu je netko možda cinkao doktora. Bilo je očigledno da mi ne želi vjerovati. Već je ionako uhitio krivca i htio je da mu slučaj bude čvrsto utemeljen. Nisam li gaja navela na to? Okružni se tužitelj također složio. I što sad onda lupetam? • Danielsovo puno ime jest Corey Reynolds Daniels, ali sam sigurna da to već znate. Ono što možda ne znate jest da ima tetu na otoku Dewees, koja mu je darovala brodicu. • To što posjeduje brodicu i što poznaje Dewees ne čini ga ubojicom. • Nakon izobrazbe za medicinskog tehničara pronašao je posao u bolnici, gdje je radio tri godine. GMC-ova klinika mu nije prvo radno mjesto. • Nedovoljno. - Stolica se nadula, kad se naslonio leđima na kožu. • Radio je kao tehničar kirurške struke, dvije godine stažirao, promatrao operacije i tako dobio mogućnost savladati proceduru.

• Dodavati instrumente nije ni u kojem pogledu isto što i kirurgija. • U ovim slučajevima ne bi bilo potrebe za pravom kirurgijom. Nije se trebao brinuti da održi pacijente na životu. Sve što mu je bilo potrebno bila je vještina vađenja organa radi njihova presađivanja. Osim toga, zaboravili ste da se vratio u Charleston 2000. i započeo raditi na klinici 2001., a Helms je nestao u rujnu 2001. Prepoznavši prvu iskru sumnje u njegovim očima, zabila sam i posljednji čavao. Cruikshankje skidao članke o prodaji organa. Većinu sam ih pročitala, dok sam provjeravala što ima na hard driveu, ali sve dosad nisam shvatila važnost jednog od njih. Od 1993. godine ubijeno je gotovo četiri stotine žena i djevojaka u meksičkim gradovima Ciudad Juarezu i Chihuahui, a još sedamdeset navodno je nestalo. Riječ je bila o studenticama, prodavačicama, radnicama u proizvodnim pogonima, čak i desetogodišnjakinjama. Tijela su im pronađena zakopana u plitkim grobnicama u pustinji, na gradilištima i dvorištima željeznog otpada oko grada. 2003. godine Ured ministra unutarnjih poslova preuzeo je istragu nekoliko slučajeva. Savezni istražitelji izjavili su da posjeduju dokaze da su neke medu njima bile žrtve lanca međunarodne trgovine organa. Jedan članak Associated Pressa koji je Cruikshank pronašao citira tužitelja organiziranog kriminala koji tvrdi da je jedan američki građanin dio spomenutog lanca. Zagledala sam se u Gulleta. Daniels se obučio u El Pasu, Teksasu, gdje je i radio. Ciudad Juarez nalazi se s druge strane granice. Želite reći daje bio uključen u to? Ne, nego da bi mogao biti uključen. Čak i da nije, bio je u El Pasu. Zacijelo je načuo o umorstvima. Možda i uspostavio kontakte. Ili je možda preuzeo ideju i došao ovdje pokrenuti vlastiti posao. Prešao je rukom preko brade. Živi na otoku Seabrook i posjeduje izuzetno skupocjenu brodicu. Član je obitelji Reynolds? Sto bi moglo, ali ne mora biti relevantno. Znam da sve ove činjenice, uzmu li se zasebno, ne pobuđuju sumnju. Činjenica da poznaje otok Dewees, da posjeduje brodicu, da ima pristup GMC-ovoj klinici i pacijentima, da ima kiruršku izobrazbu, daje bio u El Pasu, da živi lagodnim životom. Pa čak i nepo-jašnjiv poziv s Marshallovog telefona. Ali zajedno... - Nisam dovršila. Zagledao se u mene. Oboje smo utihnuli. Telefon nas je prekinuo. Jedno zvono. Četiri. Nije se obazreo.

Neki se trenuci znaju nepovratno utisnuti u pamćenje šifrirajući senzorni input, koji bi inače ostao nezamijećen u stvarnosti. Bio je to jedan takav trenutak. Još se uvijek prisjećam sitnog crvenog četverokuta kako treperi na telefonu. Glasa u hodniku kako zaziva Ala. Čestica prašine kako plešu. Sunca kako se probija kroz rolete. I tika koji mu zateže kut desnog oka. Sekunde su protjecale pretvarajući se u minutu. Kroz vrata je provirila ista ona žena koja gaje otposlala da primiri svoje rođake, zaraćene Haeberleove, i priopćila: Marshall je upravo izašao i održao tiskovnu konferenciju. Odvjetnik je govorio, a Marshall glumio šutljivu i proganjanu žrtvu. Nevjerojatna predstava! Gullet je oštro kimnuo. • Tybee kaže daje uspio nešto saznati o pilotu. • Reci mu da odmah dolazim. Provjerila sam koliko je sati. Daniels je možda već napustio grad. Možda je već nekoliko stotina milja daleko od Charlestona. Zadrhtala sam na pomisao da bi mogao zbrisati. • Biste li mogli bar razmotriti mogućnost da ga uhitite? • S kojim povodom? • Zato što je pretukao psa, pljunuo na pločnik, mokrio s brodice u vodu. Smislite razlog i dovucite ga, a onda se domognite naloga o uhićenju, pretražite mu stan, auto i telefonske zapise. Učinite sve što ste učinili u Marshallovom slučaju i možda ćete naletjeti na nešto! • Novinari su se bacili na mene poput vučjeg čopora. Herron luduje zbog publiciteta. - Ukazao je rukom prema telefonu. - Gradonačelnik i guverner su mi cijelo jutro pilili mozak. Posljednje što mije potrebno jest bezrazložno uhićenje. Onda bar nabavite nalog za pretres kuće i brodice. • Na osnovu čega? Sumnje da smo možda nešto propustili? Učinim li to, novinari će me razapeti. • Pod sumnjom da je pomagač i ortak. Sukonspirator. Upotrijebite sve što ste upotrijebili kako biste se domogli naloga u Marshallovom slučaju. Znam daje teško zamisliti da Marshall nije pohlepno kopile koje ubije bolesne i nemoćne ljude. • U što ste me čitavo vrijeme uvjeravali, a sad ga odjednom branite. • Samo želim reći da više nisam toliko sigurna. - Grlo mi se sasušilo. Trebala bi vam biti dužnost da bar istražite mogućnost daje ubojica.

Trebali biste ga privesti ako postoji i najmanja sumnja u to. • Nisam upoznat s pravnim finesama države u kojoj vi radite, doktorice, ali ovdje to tako ne ide. Ne mogu uhititi ljude na osnovu sumnje. Osim toga, ja ne sumnjam. Vi sumnjate. Ja smatram daje prokleti Marshall i te kako kriv. - Bilo je to prvi puta da sam ga čula kako psuje. • Ako je Daniels na slobodi, mogao bi ponovno ubiti — odvratila sam mrvicu prenapasno. Stisnuo je čeljusne mišiće. — Koga? Na toj klinici više neće biti operacija. Mislila sam na Marshalla, koji je sada slobodan. Ako ga Daniels ubije, istraga bi se mogla privesti kraju. Ljudi bi mogli pretpostaviti daje prijatelj ili rođak neke žrtve sredio Marshalla, i Daniels će ostati na slobodi. Netremice me promatrajući prstom je naboo telefonsku tipku. Glas popraćen statičkim smetnjama javio se na speakerphone. Zamzow. —Je li Marshall napustio sudnicu? • Prije otprilike četrdeset minuta. • Sto čini? Bio je s odvjetnikom. Navratio je u ured na Broadu, odvjetnik je tamo ostao, a on se uputio prema jugu autocestom sedamnaest. • Vjerojatno kući. Prati ga. -Je li potrebna diskrecija? • Ne. Daj mu na znanje da si mu za dupetom. Ponovno je pritisnuo tipku i linija se prekinula. • Doista biste trebali uhititi Danielsa - ponovila sam. U pravu ste u vezi jedne stvari. Dokazi koji upućuju na Marshalla doista se uglavnom zasnivaju na indicijama, ali i za Danielsa vrijedi isto. Ustao je. - Da vidimo stoje Tybee saznao. .. Zamjenik Tybee sjedio je za jednim od dva računala u prostoriji na katu, a gomile isprintanih stranica prekrivale su mu tipkovnicu. — Cime raspolažeš? - Gullet je dobacio, kad smo ušli u prostoriju. Okrenuo se prema nama, još više nalikujući jastrebu pod fluorescentnim osvjetljenjem nego na prirodnom svjetlu. • S obzirom da pregledom telefonskih poziva na Marshallov kućni broj i kliniku nismo ništa postigli, zapitao sam se kako tip uspostavlja kontakt. Iz telefonske govornice? Koje? — Prstom sije dodirnuo sljepoočicu. Provjerio sam onu kod klinike i izlazne pozive u vrijeme PK za posljednju NO. - Obožavao je skraćenice. PK: posljednji kontakt. NO: nestala osoba. • Jimmie Ray Teal? - upitala sam.

• Da. Osmi svibnja posljednji je puta uspostavljen kontakt. Provjerio sam popis, brojeve i imena. Na sreću, Nassau nije najpopularnija govornica u gradu i negdje nasred popisa naletio sam na nešto čudno. Šestog svibnja u devet i trideset sedam ujutro netko je nazvao mobitel Jaspera Donalda Shortera. Poziv je potrajao četiri minute. Isti broj nazvan je devetog svibnja u četiri sata i šest minuta poslijepodne. Potrajao je trideset i sedam sekundi. • Dva dana prije ijedan dan nakon posljednjeg kontakta s Tealom - Gullet je zaključio. - Jesi li provjerio tog Shortera? • Dopast će vam se što sam saznao! — Prokopao je ispise. — Tip ima dosje! Odradio je šest godina u zračnim snagama i bio otpušten, nakon što je pronađena droga u paketu koji je slao iz Da Nanga u SAD. Otpuštanje časnika jednak je nečasnom otpustu vojnika, a otežava mogućnost novog zaposlenja. Pružio je papir. Gullet i ja smo na brzinu preletjeli ispis. Riječ je bila o fotokopiji Shorterovog vojnog dosjea. Jasper Donald Shorter bio je pilot u Vijetnamu. 38. Znači, Shorter je bio pilot - Gullet je zaključio. — I još uvijek jest. — Tybee je iskopao novi papir. — Posjeduje cessnu 207, broj na repu N3378Z. Omiljeno prijevozno sredstvo krijumčara narkotika. • Tako je. Jednomotorac osposobljen za niske letove i slijetanje u polje. Međutim, nije dobar izbor ako su u pitanju dulji, krijumčarski letovi. Bez tankiranja ne može prijeći udaljenost odavde do Puerta Vallarte. I postoji još jedan problem. Svaki zrakoplov koji ulijeće u SAD mora biti registriran, a broj na cesni mogao bi ga razotkriti. No, krijumčari često kradu zrakoplove ili ih otkupljuju od bivših vlasnika, nakon čega prebojaju pravi broj i nadodaju lažni. • Pronađite zrakoplov. Ako naletite na njega, zadržite ga i javite mi. Može. Gullet se okrenuo s namjerom da ode, ali ja sam imala još jedno pitanje. • Gdje živi Shorter? • Na otoku Seabrook. Nalet uzbuđenja. — Gdje točno? Otipkao je nešto i na ekranu se pojavio popis.

Naselje Pelican Grove. Nalet uzbuđenja pretvorio se u lavinu. Naglo sam se okrenula prema Gulletu. • Daniels živi tamo! Zaustavio se s rukom na kvaki. • Isti kompleks? Da! To ne može biti slučajnost. Marshall zacijelo govori istinu! Daniels mu je sigurno smjestio! Nešto se promijenilo u Gulletovom izrazu lica. Oštro je ki-mnuo. - Privest ću ga. Pridružit ću vam se — odvratila sam. Stisnuo je čeljust. - Izvijestit ću vas kad ga uhitimo. I nestao. Preostalo mi je samo otići kući. I čekati. Nakon što sam prošetala Boyda, podgrijala sam si smrznutu večeru i uključila televizor kako bih odgledala vijesti. Prikladno zabrinuta voditeljica izvještavala je o požaru u stambenom bloku, a kad se bacila na izvješće o Marshallu, lice joj je poprimilo ponovno prikladni izraz čuđenja. Prvo se mogla vidjeti klinika, pa fotografija Marshalla u mlađoj dobi, pa isječak s Herronom kako vodi cijeli stadion u molitvi, i konačno Marshalla i Tuckermana kako napuštaju sudnicu. Gotovo daje nisam čula što govori, jer mi se jedna činjenica neprekidno vrzmala glavom. Iako sam svako malo bacala pogled na sat, svaki puta bi prošlo tek nekoliko minuta. Je li uistinu u pitanju Daniels? Mora biti on! Je li ga Gullet pronašao? Zašto mu treba toliko vremena? Zalila sam Anneinu zbirku kaktusa. Skupila čitavu hrpu za pranje. Ispraznila perilicu posuda. Misli su mi se borile jedna s drugom, ali ni s kim nisam mogla raspraviti sumnje i odvagnuti vjerojatnost da je Daniels doista namjestio Marshallu. Htjela sam porazgovarati s Ryanom, i čuti njegovo viđenje. Čak mije došlo da ga nazovem, ali sam odustala zaključivši da se mora u potpunosti posvetiti Lily. Birdie je pak bio zaokupiran igračkom, a Boyd, iako žarko zainteresiran, tek bijedan sugovornik. Pete je nazvao oko šest i pol. Bilo mu je dosadno i zvučao je razdražljivo. Rekla sam da ću navratiti i izvijestiti ga o događajima koji su se zbili u posljednja četiri dana. Zatekla sam ga kako čita Post and Courier. Izdanje od petka. Stišćući novine, stao se žaliti u vezi hrane, zavoja koji ga nadra-žuju, i prve fizikalne terapije.

Nismo li zahtjevni - odvratila sam poljubivši mu tjeme. • Samo se ventiliram, ali ti me uopće ne slušaš. • Istina - priznala sam. • Da čujem! Sve sam mu ispričala. Za improviziranu operacijsku salu, kradu organa, žičanu omču, školjke. Za Unique Montague, Willieja Helmsa i druge nestale osobe. Za Rodrigueza i Abrigo Aislado de los Santos u Puerto Vallarti. Izvijestila sam ga da su on i Marshall zajedno studirali medicinu, i da su obojica bili sankcionirani: Marshall zbog uživanja zabranjenih narkotika; Rodriguez zbog seksualnog zlostavljanja. Marshall je uz to odležao i kratku zatvorsku kaznu. Nadodala sam daje prodao svoju brodicu nakon što smo ga Ryan i ja ispitali u klinici, nakon čega je bio uhićen i konačno pušten plativši jamčevinu. Trebala bi biti ponosna! Na trenutak sam ponovno zaključila daje Marshall kriv. A onda opet posumnjala u Danielsa. • Mislim da sam Gulleta nagovorila da uhiti krivog čovjeka. • Ne vjeruj svemu što misliš! Lagano sam ga pljusnula po zapešću i povukao je ruku simu-lirajući bol. Provjerila sam koliko je sati. • Nitko Gulleta ne može ni na što nagovoriti - odvratio je. • Možda ne, ali sam ga zato uvjerila. I sad mu svi vise za vratom. • Tko to? • Novinari, Herron... Velečasni ima moćne prijatelje. -Noktom lijevog palca stala sam povlačiti desnu zanokticu. -Sto ako smo pogriješili? Morat će se pošteno opravdati na idućim izborima. • Meni spomenuti dokazi djeluju poprilično uvjerljivo. • Ali se zasnivaju na indicijama. • I takvi dokazi mogu imati težinu, ako im porota povjeruje. - Razdvojio mije ruke. Bacila sam pogled na sat. Sto Gullet radi, do vraga? • Ako Marshall nije kriv, ima li još kandidata? Iznijela sam mu što sam saznala za Coreyja Danielsa. Brodica. Poznaje otok Dewees. Obučen za medicinskog tehničara kirurške struke. Bio u El Pasu tijekom razdoblja zastrašujućih umorstava, od kojih su možda neka bila dio lanca trgovine organima. Pozivi upućeni na Marshallov telefon kad ga nije bilo u klinici. Živi u istom kompleksu kao i pilot okaljane reputacije, koji je kontaktiran netom prije i nakon nestanka

Jimmieja Raya Teala, iz govornice udaljene nekoliko metara od klinike. • Možda su se Marshall i Daniels udružili - odvratio je, kad sam dovršila. • Moguće. Ali neprestano se prisjećam razgovora s Mars-hallom. Iako mi se tip uopće ne dopada, neke stvari koje je rekao imaju smisla. Jednostavno nije u njegovom stilu samo tako ostaviti školjke u uredu. Osim toga, ima alibi za noć kad je netko nazvao Cruikshankov broj iz njegova ureda, a povijest njegove brodice moguće je lako provjeriti. Ako su pak zajedno u tome, zašto bi prebacio krivnju na Danielsa osim ako se ne pokušava nagoditi i domoći okružnog tužitelja? -Jesu li nagomilali lovu? Gullet kaže da nema dokaza, iako gotovinu nije tako teško sakriti. Daniels živi daleko iznad mogućnosti nekoga tko radi kao medicinski tehničar. - Opisala sam mu Hunney Child i stan na otoku Seabrook, i pojasnila vezu s obitelji Reynolds. • Aluminijski klan Reynoldsovih? • Tako je. Ali možda to ništa ne znači. Bacila sam pogled na sat. Pet je minuta prošlo, otkad sam to posljednji puta učinila. Sto godina sam uvjeravala Gulleta, ali je pristao uhititi Danielsa. Ponovno sam nastavila cupkati sad već jarko u venu zanokticu. - No, možemo ga teretiti samo na osnovu indicija. Nadam se da će se domoći nečega pretresom stana i provjerom telefonskih ispisa. • A trepavica? • Treba vremena za DNK analizu. Capitaine Comical se vratio u tundru? -Da. Nedostaje ti? Da. - Tog sam jutra prepoznala Ryanov miris na jastuku i osjetila neopisivu usamljenost i prazninu. Predosjećaj neizbježnog kraja? Kako je Emma? — Rastavio mije ruke ijednu uhvatio. Odmahnula sam glavom. Za deset minuta oglasio mi se mobitel. Gulletov broj blještao je na zaslonu. Srce mije zalupalo, kad sam prihvatila poziv. Daniels nije ni u marini, ni u stanu, a brodica mu je u pristaništu. Izdao sam potjernicu za njegovim vozilom. Što je sa Shorterom? -Od njega ni traga. Zrakoplov drži na privatnom uzletištu na Ferry Roadu u Clementu. Malo uzletište bez kontrolnog tornja, ali toče gorivo. Čuvar kaže da svake subote ujutro prevozi skupinu poslovnih ljudi u Charlotte, a dolazi petkom navečer kako bi obavio rutinsku provjeru. Tybee gaje ostao

čekati. Što Marshall radi? Uslijedila je stanka. U pozadini sam načula krčanje radiostanice. Zamzow gaje izgubio. • Izgubio? - Nisam mogla povjerovati. - Kako gaje mogao izgubiti}] • Teretnjak je izazvao nesreću s dva auta u neposrednoj blizini, pa sam mu rekao da to riješi. Isuse Bože... Samo privremeno. Tuckerman je sazvao konferenciju za deset sati sutra ujutro. Marshall će navući nedužno lice za javnost, i onda ćemo ga nastaviti pratiti. Kad smo prekinuli razgovor, pogledala sam Petea. On je, hvala Bogu, drijemao. Provjerivši još jednom mobitel, zamijetila sam malenu ikonu na zaslonu. Pristigla poruka govorne pošte. Odslušala sam je. Emma. U 16:27. — Nazovi me. Imam vijesti. Dok sam razgovarala s Tybeejem, ostavila sam torbicu u Gulletovom uredu. Zacijelo je tada zvala. Odabrala sam tipku E. Brzinsko biranje. Nakon četvrtog zvona uključila mi se njezina sekretarica. Do vraga! Baš kad sam namjeravala prekinuti vezu njezin je glas nadglasao snimku. Samo malo! Poruka je završila, i uslijedio je poznati zvuk, a onda prekid i promjena u kvaliteti zvuka. • Gdje si? - upitala me. • U bolnici, Ako te osoblje uhvati s mobitelom, polomit će ti kosti. Kako je Pete? • Spava - prošaptala sam. • Ti i Gullet ste imali pune ruke posla. Emma, mislim da smo pogriješili! -Da? Ustala sam, zatvorila vrata, i izrecitirala joj skraćenu verziju svega što sam rekla Peteu. Saslušala me bez prekida. • Ne znam hoće li moja vijest išta razriješiti. Danas sam dobila rezultate DNK analize. Riječ je o Marshallovoj trepavici. • U pravu si. To može voditi u dva smjera, ali bar sužava mogućnosti. Ili se Marshall riješio tijela, ili je sudjelovao u tome, ili mu je pak već tada namješteno. Ali zašto? Takva vrsta planiranja čini se malo prenategnutom. I još trepavica, za ime Božje! Zvuči poput onih

krimiserija kad policajci pronalaze jednu jedinu stanicu kože na cijelom jutru otrcanog saga. Kakve su bile šanse da ću je pronaći? Za koga ti glasaš? Za Danielsa. Dovoljno je tup da pomisli kako će nešto tog tipa uspjeti. • I ja. Izvijestit ćeš me? • Hoću. Uključila sam vibru na mobitelu. Minute su nastavile protjecati i baš sam grickala zanokticu kad je mobitel zadrhtao. Gullet. • Policija s Isle of Palms upravo je uočila Danielsovo vozilo u marini otoka Dewees. • Otišao je u posjet teti? Zašto? I kako to da nije otišao svojom brodicom? Nije mi odgovorio, stoje bilo posve u redu. Ionako su pitanja bila nevažna. — Provjeravam je li Daniels tamo. Postavio sam zamjenike kod njegovog stana i u marini. Uhvatit ćemo ga. -Javite mi se čim ga uhitite. Tip je opasan! Zamijetivši da Pete hrče, shvatila sam daje vrijeme da se pokupim. Pokupila sam novine s kreveta pokušavajući ne šuškati, kad mi je pogled pao na zrnatu crno-bijelu fotografiju Aubreyja Herrona, uhvaćenog u pozi molitve, nagnuta lica, zatvorenih očiju i ruke ispružene iznad glave. Lijeva ruka. I iznenadna pomisao pogodila me poput tsunamija - svojevoljno, nenajavljeno, i prenerazivši me. — Do vraga — prošaptala sam očajnički stišćući šaku. — Do vraga, do vraga, do vraga! Novine su mi podrhtavale u ruci, dok su mi vizije jurile glavom. Trio šest cervikalnih kralježaka, svi slomljeni s lijeve strane. Žičana omča s bočnom petljom ubojite namjene. Corey Daniels iza jednostranog stakla. Ruka prolazi kroz kosu. Prst kopka po stolu. Ruka prebačena preko naslona stolice. Ožiljak na zapešću. Lester Marshall lista papire u kartonu pacijenta. Zapisuje u notes. Kaleidoskopske slike stopile su se u spoznaju. Daniels je spominjao permanentnu ozljedu od nesreće na motociklu. Ima snagu samo u desnoj ruci. Marshall je kopao po dokumentima lijevom rukom. I pisao njome. Daniels je dešnjak, Marshall ljevak. Vitlo je otpozadi prebačeno preko žrtvine glave. Sila primijenjena na lijevu stranu vrata Montagueove, Helmsa i Cruikshanka.

Ljevak ih je zadavio, a ja sam odaslala Gulleta za Danielsom koji nije ubojica! Gdje lije Marshall sada? 39. Odbacila sam novine, zgrabila mobitel i nazvala Gulleta. Nije bilo odgovora. Do vraga! Odlučila sam se za centralu njegovog ureda. Operaterka me izvijestila daje nedostupan. • Moram hitno stupiti u kontakt! • Prijavili biste kazneno djelo? Otišao je uhititi čovjeka zvanog Corey Daniels. Pokušajte ga dobiti i poručite da nazove Brennanicu prije nego to učini! Novinarka? - Opreznim tonom. Ne. Zovem se Temperance Brennan i surađujem s mrtvozorničkim uredom. Posjedujem informacije potrebne šerifu i važno mije da ga što prije kontaktiram! Trenutak oklijevanja. Vaš broj? Izrecitirala sam ga. - Mogu li dobiti broj zamjenika Ty-beeja? Ne smijem vam ga proslijediti. Onda vas molim da ga pokušate dobiti! - Došlo mije da se izderem punim plućima. - Recite mu da mi se javi. Na isti broj! I prenesite mu istu poruku kao šerifu! Sad već na rubu očaja, prekinula sam vezu. Pogledala sam Petea. Više nije drijemao. Utonuo je u REM fazu. Dvojila sam da odem, i odlučila ipak ostati. Što ako me nazovu, dok sam u dizalu bez signala? Stala sam se prešetavati zubima obrađujući zanokticu. Zovite, do vraga! No, mobitel je šutio. Zovite! Kako sam mogla biti toliko glupa i naivna? Marshall se poigrao sa mnom u trenutku kad sam trebala posložiti sve dijelove. Smiri se, Brennanice! Ništa još nije izgubljeno! Optužen je i morat te se pojaviti na suđenju. Daniels te, na kraju krajeva, biti oslobođen! Kao obično, nisam se obazrela na vlastiti savjet. Spopala me panika i bijesnila sam na vlastitu glupost. Zanoktica mije izgledala poput sirovog odreska.

Viši centri u mozgu pokušali su me urazumiti. Gullet ima povoda za Danielsovo uhićenje. Isto tako ga može otpustiti kad izrone nove činjenice. Takve se stvari događaju. Nitko neće umrijeti. Umrijeti? Smrznula sam se, kad je još jedan kaleidoskopski lanac slika poveo k novoj užasnoj spoznaji. Marshall je ubojica, no slučaj protiv njega zasniva se na indicijama. Što će ga onda osuditi? Pilot, eto što. Ako je Shorter doista njegova mula, onda mu je pošteno izmaknuo kontroli. Odluči li okružni tužitelj porazgovarati s njim, mogao bi se nagoditi. Pristane li, njegovo svjedočenje moglo bi pokopati i Marshalla i Rodrigueza. No, Marshall je beskrupulozan. Zbrisao je Zamzovvu i sad je na slobodi. Ubrzo će shvatiti kakav rizik predstavlja Shorter i pokušat će ga eliminirati. Uspije li, to bi moglo spriječiti sudsku presudu. Nabadala sam tipke na mobitelu, kad je medicinska sestra otvorila vrata. Napućenih usnica, ukazala je na aparat i odmahnula glavom. Ne. Spremajući ga u džep, izjurila sam iz prostorije i potom niz hodnik. Prljave svjetlosne pločice ukazivale su na spor uspon dizala. Hajde! Vrata su se rastvorila. Ujurila sam gotovo srušivši ljude prije nego su se stigli povući. Spustili smo se beskorisno prateći trep-tave brojeve. Hajde! Predvorje je bilo napušteno. Krenuvši prema vratima, nazvala sam Gulleta. Još uvijek ništa. Do vraga! Sto se događa u pristaništu? Na Deweesu? U Danielsovom stanu? U marini Bohicket? Sto se događa na uzletištu na Ferry Roadu u Clementu? Tybee je bio veća briga. Nema pojma da bi Shorter mogao biti meta, a Shorter neće očekivati Marshallov napad! Liječnik, u drugu ruku, nema što izgubiti. Štoviše, eliminacijom Shortera može samo dobiti. Nema pojma da Danielsa prate i vjerojatno je isplanirao izvesti Shorterovo umorstvo tako da ispadne daje Daniels kriv. Zna li pucati? Je li on pucao u Petea? Otočna policija ništa još nije otkrila, a pretragom njegova ureda i kućne adrese nije pronađen pištolj. Bez daha sam se bacila u auto i okrenula ključ. A onda zastala oklijevajući. Otočna policija? Gullet? Ferry Road u Clementsu? Tybee?

Možda mu prijeti opasnost! Koliko je ljudi Marshall već ubio? Ako Tybee slučajno naleti dok bude ubijao Shortera, ovaj neće oklijevati i sredit će i njega, a faktor iznenađenja ići će mu na ruku. Patrolno se vozilo lako može prepoznati, a Tybee ne očekuje napad. Drhtavih prstiju nazvala sam šerifov ured. Opet ista operater-ka. Predstavila sam se i onaje odmah započela tiradu, ali sam je zaustavila i zamolila da javi Gulletu i Tybeeju da se hitno moram čuti s njima. • Šerif Gullet i zamjenik Tybee trenutačno su izvan dometa. • Radio-veza? Telefon? Golub pismonoša? - Gotovo sam zakreštala. - Ne tiče me se kako ćete to učiniti, ali im hitno prenesite poruku! Melodramatični uzdah. Tybee je možda u opasnosti! Prekinula sam vezu. Što sada? Gullet je naglasio da ne želi da se petljam u Danielsovo uhićenje i nisam znala gdje se nalazi. Tybee je već trebao stići na uzletište, ali nisam bila posve sigurna ni gdje se ono nalazi. Najbolje da pričekam kod kuće. Zasigurno će jedan od njih ubrzo nazvati! Prije odlaska sam pogasila svjetla i kuća je bila u mraku kad sam stigla, iako je mjesečina djelomično obasjavala vanjske zidove i bacala sjene poput zamračene svjetiljke. Boyd je zalajao kad sam okrenula ključ, a onda mi se zaletio oko nogu. Odložila sam torbicu i provjerila kućni telefon. Nije bilo poruka. Unutra me dočekala sablasna atmosfera. Nije bilo ni Petea, ni Ryana. Previše prostorija i previše tišine za jednu osobu. Hvala dragom Bogu na mački i psu. Oboje sam ih pomilovala. Pa uključila televizor i neko vrijeme gledala Headline News, iako sam bila duhom odsutna. Zašto ne zovu? Marshall i Daniels su na slobodi, a zamjenici u potrazi za krivim čovjekom. Ubojica se možda upravo u tom trenutku sprema na novi napad. Može li išta biti hitnije? Ili...? Marshall je optužen, priveden sudu i pušten uz jamčevinu. Novi dokazi njegovoj krivnji neće uzrokovati ponovno uhićenje. Hitnost je, dakle, samo u opozivu Danielsova uhićenja. Što ako pokuša pobjeći i bude ranjen? Kako će Marshallov odvjetnik upotrijebiti Danielsovo uhićenje na sutrašnjoj novinskoj konferenciji? Zovite, do vraga! Zovite! Uzbuđeno sam uzela mobitel i dijetalnu colu i pokupila se van. Boyd je ostao uvrijeđen što sam mu pred njuškom zalupila vratima i bacio se na

mahnito grebanje. No, nisam htjela da mi zbriše u tami. Primijetila sam da se plima dovukla ne ostavljajući gotovo nimalo prostora između dina i ruba vode. Nije bilo kasnovečernjih šetača. Nitko se nije probijao bijelim kovrčama valova. Uzela sam ležaljku iz sjenice i prinijela je rubu vode. Smjestivši se u nju zakopala sam nožne prste u pijesak, stala pijuckati piće i nastavila čekati. Mjesečina je na valovima tvorila fluorescentne oblike, vjetar se kotrljao niz vodu. Bio je to uspavljujući i smirujući doživljaj. Osjetila sam kako se manje-više opuštam. Pete. Ryan. Ryan. Pete. Otkud ambivalencija? Zaboravljeni osjećaji izbili su na površinu budeći u meni neugodu. Čudno i iznenađujuće. Ali ionako još ništa ne trebam poduzimati. Hoće li me to nastaviti mučiti? Vidjet ćemo. Nesvjesno sam zamijetila usamljenog šetača kako prilazi s lijeva, odjeven u gornji dio trenirke s kapuljačom. Čudno. Noć nije bila prohladna. Bio je mišićave grade i skrenuo je prolazeći između ležaljke i dina. I iznenada sam ostala bez zraka, a telefon i piće poletjeli su mi iz ruku. Prenerazila me brzina njegovih pokreta. I snaga. Grabila sam rukama prema grlu gubeći dah. • Ne — jedva sam izustila promuklim glasom. • Uživaš u pogledu, je li, arogantna kučko? I voliš zabadati nos u tuđe stvari - procijedio je poznat glas. - Bit će ti to posljednje što ćeš vidjeti! Očajnički sam grebla vlastitu kožu. -1 Flynnova i Cruikshank su me htjeli srediti, ali sam se obračunao s njima, a onda si i ti morala ugurati nos u stvari koje te se uopće ne tiču i uništiti mi posao! Nudio sam ljudima dragocjenu uslugu! Pa što ako sam tu i tamo kojoj ništariji uzeo organ? Slao sam ih tamo gdje su mogli biti od koristi! Šteta što i tebi to ne mogu učiniti! Stisak oko vrata je ojačao. Nisam mogla disati ni zazvati u pomoć. Zamaglilo mi se pred očima. Nanijeli ste mi veliku štetu, doktorice Brennan, i došlo je vrijeme da je naplatim! Oprostite se sa životom! Gotovo ga više nisam čula. Pluća su mi gorjela, a svaka stanica u tijelu vrištala u žudnji za zrakom. Svijet je stao tonuti u tamu. Bori se! Svom snagom vinula sam se u zrak i zabacila unatrag, te ga tjemenom udarila pod bradu i odgurnula. Oslobodio je stisak. Zaronila sam prema vodi pokušavajući ujuriti u valove, ali me uhvatio za

kosu i trznuo prema sebi. Izgubila sam ravnotežu i pala izbacujući noge pred sebe. No, nisam se uspjela zakotrljati u stranu. Držeći me za kosu njegova me ruka svom snagom gurnula na dolje i pritisnula mi bradu o prsa. Druga mi se spustila prema vratu. A onda, iz posve nepojašnjivih razloga, obje su popustile. S naporom sam se uspravila na koljena, ali sam ostala u tom položaju i dok sam se pokušavala odići dlanovima, pritisak na vrat u potpunosti je nestao i načula sam još jedan glas. Glas koji sam također već imala prilike čuti. - I ovo mi misliš smjestiti, je li, kretenu bolesni! Krv mije šištala u ušima. A možda je u pitanju bio šum valova. Podigla sam glavu i prepoznala Danielsa. Masivnom lijevom rukom uhvatio je Marshalla oko vrata, a desnom mu zgrabio ruku i savijao je na leđima. Marshallovo lice izobličilo se od boli. Bravo! 40. Vrućina subotnje noći popustila je ustupajući mjesto veličanstvenom nedjeljnom jutru, tipičnom za nizinske predjele američkog Juga. U deset Pete i ja smo zasjeli u sjenicu, skinuli japanke i bacili se na sve moguće novine, kojih sam se uspjela domoći u otočnom Red and Whiten. Listala sam sportsku rubriku Charlotte Observera, kad je nečija sjena preletjela stranicu. Podigla sam pogled. Jato pelikana jedrilo je na vjetru iznad nas. Natočila sam nam novu dozu kave iz termosica, podigla noge na ogradu i osmotrila okoliš. Plima se povlačila nadodajući novi metar plaže sa svakim lijenim i niskim valom. Jugozapadno od nas liliputanski zmajevi plesali su na nebu iznad otoka Sullivan's, a u grmlju do šetališta ptičice se prepustile ranojutarnjem, uzbuđenom cvrkutu. Na putu iz bolnice prethodnog poslijepodneva Pete je objavio da jedan od njegovih odvjetničkih partnera dolazi u ponedjeljak odvesti ga u Charlotte. Buck Flynn i njegovi frendovi računovođama su rekli da nastave provjeravati Herronove knjige. S obzirom na ono stoje vidio prije nego su mu sredili pluća, Pete je posumnjao da se GMC igra novcem donatora. Nisam se pobunila na njegov plan. Latvijski se mudrac dobro oporavljao i znala sam da jedva čeka vratiti se klijentima. Porazgovarala sam već s Timom Larabeejem, sudskim vještakom okruga Mecklenburg, i Pierreom LaMancheom, šefom Laboratorija sudske medicine u Montrealu. Jedna lubanja i par mumificiranih nedonoščadi

zaprimljeni su u Charlotteu, a dva djelomična kostura u LSJML. Oba su me patologa razuvjerila da slučajevi mogu pričekati i tako dopustila da ostanem u Charlestonu radi Emme. Kako bih obavila posljednju zadaću. Kad sam otvorila Atlanta Journal-Constitution, nekako sam više osjetila nego načula korake na obalnoj promenadi. Okrenuvši se ugledala sam Gulleta kako maršira prema nama. Nosio je sunčane naočale, kaki hlače i traper košulju na kojoj mu nije bilo izvezeno prezime. Pretpostavila sam daje u pitanju civilna odjeća. • Jutro! - Kimnuo je prema Peteu i onda prema meni. • Jutro - odvratili smo. Smjestio se na klupicu. - Drago mije da vam je bolje, gospodine. I meni. Kava? - Pete je kucnuo o termosicu. • Ne, hvala. - Gullet je izbacio noge i mesnatim se podlakticama naslonio na mesnate butine. - Lijepo sam proćaskao s Dickiejem Dupreejem. Izgleda da ima zaposlenika koji gaji velike ambicije, ali nije i najbistrije stvorenje na kugli zemaljskoj. George Lanyard. - Kimnuo je prema meni. - Dickie je poludio pročitavši izvješće koji ste poslali Državnom uredu za arheologiju, a Lanyard je krivo pročitao njegove opaske o tome da želi vaše dupe. Parafraziram. • Zaključio je da želi da me netko sredi? - odvratila sam s gađenjem. • Ne da vas netko sredi, nego da vas protjera. Lanyard je priznao daje bacio pivsku bocu prema kontejneru i daje pucao na kuću. Kaže da nije namjeravao ikoga ozlijediti. - Sunčane naočale okrenule su se prema Peteu. - Vi ste se samo u krivom trenutku pojavili u kuhinji. Dickie nije osobno upetljan u to? • Poludio je, kad mu je Lanyard priznao što je učinio. Pomislio sam da ću morati posvjedočiti još jednom umorsl vu. - Polako je udahnuo i izdahnuo. - Vjerujem inu. I hiptve možda tu i tamo zna prijeći granicu pristojnog ponašanja, ali nije kriminalac. • Što će se dogoditi s Marshallom? - Pete je dobacio ne pokazujući zanimanje za Lanyarda. Okružni tužitelj se nagodio. Marshall će dati ime i lokaciju na kojoj je zakopana svaka žrtva, a država je pristala ne zabosti mu smrtonosnu injekciju u ruku. Prezreno sam otfrknula. - Bar bi trebali inzistirati da mu uzmu jedno plućno krilo i bubreg. Prenijet ću - odvratio je, gotovo sa smiješkom. - Pretpostavljam da će prijedlog biti prihvaćen, ali sumnjam da će ga itko provesti.

-Je li progovorio? - Pete. I te kako. No, ja sam to već znala. Nazvao me nakon Marshallova razgovora s okružnim tužiteljom u subotu ujutro. Prisjetivši se koliko je žrtava ubio osjetila sam uobičajenu mješavinu tuge i bijesa. Prva je bila prostitutka zvana Cookie Godine, koju je ubio u ljeto 2001. Willieja Helmsa je sredio u rujnu iste godine, a oba tijela zakopao na otoku Dewees. Bez jetara i bubrega. Znao je Danielsovu prošlost i unajmio gaje djelomično baš iz tog razloga ubrzo nakon prvog umorstva. Otpočetka je planirao namjestiti tragove, koji bi sumnju prebacili na njega, za slučaj da klinika bude upletena. Ali kopanje grobova bio je zahtjevan fizički posao i uopće mu se nije dopalo. Kako su nestanci Godineove i Helmsa prošli nezamijećeno, odvažio se i promijenio modus operandi. Više nije trupla zakapao u plitke grobove, već ih je odbacivao u more. Rosemarie Moon i Ethridge Parker ubijeni su 2002., Ruby Anne Watley 2003., Daniel Snype i Lonnie Aikman 2004.. Posljednje su žrtve bili Unique Montague i Jimmie Ray Teal. Izuzme li se nevrijeme koje je izbacilo bačvu s Montagueovom u rukavac kod braće Moultrie, bilo je vrlo vjerojatno da drugi posmrtni ostaci neće biti razotkriveni. Iako mi to nije pružilo zadovoljstvo, ispostavilo se da sam bila u pravu u vezi Flynnove i Cruikshanka. Ona je počela raditi na klinici 2003. i financije su bile ono stoje u njoj pobudilo sumnju u Marshalla. Ne znajući koliko minimalno GMC financira kliniku, pobijesnila je zapravo zbog ogromnog nesklada između uvjeta u klinici i Marshallova životnog stila. Kako bi potvrdila svoje sumnje, stala je njuškati po njegovom privatnom životu. Iako nije bila u mogućnosti osigurati dokaz o financijskim malverzacijama, požalila se ocu i Herronu. Marshall je saznao da ga prati i bojeći se da će na posljetku razotkriti istinu, zadavio ju je i bacio u ocean, poslao ključ i najamninu gazdarici, te smislio priču o odlasku u Kaliforniju. Ironično jest da Helene nije saznala ni za ubojstva, ni za kradu organa. Cruikshank je također morao nestati, ali bio je privatni istražitelj i bivši policajac, i radio za Bucka Flynna. Kako je netko mogao zamijetiti njegov nestanak, Marshall je osmislio plan. Istražio je Cruikshankovu prošlost i odlučio ubojstvo prikazati kao samoubojstvo. No, mučilo ga je kako to izvesti. • Zanima me - započela sam - s obzirom da Cruikshank nije bio krupan, već žilav, kako ga je Marshall uspio srediti?

• Pronašao gaje u Magnoliji Manor i stao pratiti kad bi izlazio navečer. Otkrio je da voli piti i da je Little Luna's jedno od njegovih omiljenih izletišta. -Jedne noći zatekao se tamo i zamijetio da se poprilično naljoskao. Otišao je do obližnje govornice i nazvao birtiju. Kad se pipničar javio, opisao ga je i upitao je li tamo. • Pipničar gaje proslijedio na telefon. Marshall se potom predstavio kao Daniels i rekao da ima važne informacije u vezi Flynnove i klinike, te se pristao naći s njim u Magnoliji Manor. • A Cruikshank je htio što prije stići tamo, pa je na izlazu zgrabio krivu jaknu? • Tako je. Imao je ključeve od auta u džepovima hlača tako da to nije ni zamijetio. Toliko je opasno vozio da se Marshall uplašio da će ga policija zaustaviti prije nego stigne kući. No, nije bio te sreće. • Namučio se s parkiranjem i kad je Marshall krenuo prema njemu, imao je dovoljno vremena da provjeri ima li koga u blizini. Tada je već počeo nositi žičanu omču sa sobom, za slučaj da mu se ukaže prilika. • Cruikshankje petljao ključevima pokušavajući zaključati auto. Marshall je primijetio da u blizini nema nikoga. Ulica je bila mračna, pa mu je prišao s leđa i prebacio omču preko glave prije nego je Cruikshank predosjetio da mu prijeti opasnost. • Kako je odvukao tijelo u šumu? • Čim gaje zadavio, prebacio je njegovu ruku oko vrata, a vlastitom ga obuhvatio oko struka znajući da će tako ljudi pomisliti da vuče pijanduru kući. Uspio gaje ugurati na suvozačko sjedalo svojeg auta i odvesti se. Kad je mimoišao neosvijetljeno parkiralište crkve, zaustavio se i prebacio ga u prtljažnik. • Potom je otišao kući, pokupio dva komada užeta, i odvezao se u šumu. Parkirajući na istoj lokaciji gdje smo se mi našli onog dana kad smo otkrili tijelo, izvadio gaje iz prtljažnika i odvukao u šumu. Kod stabla mu je jedan kraj užeta zavezao ispod pazuha, drugi kraj prebacio preko grane i podigao ga, sve dok mu noge nisu lagano dodirivale tlo. Tijelo je prethodno dovukao na sklopivim ljestvama, koje je također upotrijebio kako bi namjestio drugo uže oko njegova vrata i zavezao ga za granu. Potom je odrezao uže koje je držalo torzo, pokupio ljestve i zbrisao. • A što je učinio s njegovim autom? • Uzeo je ključeve nakon što gaje zadavio. Zacijelo se preplašio, kad je pronašao novčanik s tuđim imenom, ali je na posljetku zaključio da ima

pravog tipa, samo krivu jaknu. Naravno, čista sreća. Idući dan odvezao je auto na parkiralište u zračnoj luci namijenjeno višednevnom parkiranju. U aktovku je skrio registarske tablice i ukrasne naljepnice koje je prethodno skinuo. Potom se taksijem odvezao iz zračne luke natrag u grad. Oko mjesec dana poslije policija je auto odnijela na odlagalište napuštenih vozila. Dotad se Marshall već zacijelo osjećao nepobjedivim. • Kako se odigrala stvar u petak navečer? - upitao je Pete. • Došao je do oceana posluživši se onom tamo uličicom. Namjeravao je prići vašoj kući s plaže. - Ukazao je na prolaz nekoliko parcela niže. Zamislite koliko je bio oduševljen kad vas je ugledao na plaži! Nesvjesno mije ruka poletjela prema vratu. - Zašto gaje Daniels slijedio? upitala sam napipavši ozljedu koju je Pete proglasio »organskom ogrlicom«. Zbog neugodnih iskustava s policijom. Ne vjerujući nam, a zabrinuvši se da mu Marshall pokušava smjestiti, odlučio je sam prikupiti dokaze. Namjeravao ga je pratiti, sve dok ne pronađe dovoljno čvrst dokaz daje tip pokvaren. Zašto se pritom nije poslužio svojim autom? • Pretpostavio je da će ga Marshall prepoznati. Gđica Honey ima vozilo na kopnu, pa je stoga uzeo njezin, a svoj ostavio u marini. • I prije Marshallovog uhićenja i preispitivanja u postaji, zapravo ni u što nije posumnjao? - To mi je još uvijek bilo nevjerojatno. • Već sam vam rekao. Bez obzira što ima licencu medicinskog tehničara, ima kvocijent inteligencije punoglavca. • Zašto se postavio tako neprijateljski prilikom ispitivanja? Gullet je slegnuo ramenima. - Mrzi policajce. • A Herron i njegovi frendovi u GMC-u? Odmahnuo je glavom. - Sve dok se držao budžeta, Marshall je imao autonomiju pri vođenju klinike. Čini se da ljudi iz GMC-a nisu imali pojma čime se bavi. • Ima li kakvih saznanja o Shorteru? - Već sam čula daje ce-sna nestala, kad je Tybee stigao na uzletište u petak navečer. • Policijska uprava Lubbocka uhvatila gaje u deset i četrdeset sinoć. To sam vam zapravo došao reći. • Odletio je u Teksas? • Bivša mu živi u Lubbocku. • Surađuje li? - Pete je dobacio. Gullet je vagnuo rukom. Tako-tako. - Tvrdi da vodi legalan posao i nudi

charter usluge. Priznaje daje za Marshalla prevozio teret, ali osporava saznanje o njegovom sadržaju. Navodno bi ga ovaj nazvao dan-dva unaprijed, potom bi donio hladnjak na uzletište u unaprijed dogovoreno vrijeme, a on bi ga odvezao u Meksiko, sletio u pustinji u blizini Puerta Vallarte, i predao Meksikancu zvanom Jorge. Marshall je plaćao deset tisuća dolara u gotovini po letu i Shorter kaže da nije postavljao pitanja. • Zašto je onda odletio u Teksas u četvrtak? • Kaže da gaje Marshallovo uhićenje preplašilo, s obzirom na prethodne probleme koje je imao sa zakonom. Na trenutak smo utihnuli zamislivši se. Ja sam prva nastavila. • S obzirom na njegovu prošlost, rekla bih daje najvjerojatnije iz Charlestona dostavljao organe u Meksiko, a drogu iz Meksika u SAD. • Ovi iz Lubbocka sumnjaju u isto, pa su kontaktirali FBI. DEA34 pretresa cesnu. Ako je bacio makar jedan joint kroz prozor, gotov je. Osim toga, njegova verzija ne drži vodu. Postoje dokazi da je rep zrakoplova nekoliko puta obojan, vjerojatno kako bi mogao staviti lažne registarske brojeve radi ilegalnih letova. K tomu još, meksičke vlasti nisu zabilježile, kad je ušao u zračni prostor Meksika. -Je li Marshall opisao kako je shema funkcionirala s druge strane? - Opet Pete. • Nazvao bi ga kad bi mu pronašao pacijenta na klinici koji bi bio savršen darivatelj organa. U pitanju je uvijek bio beskućnik, ili netko čiji nestanak ne bi bio zamijećen. • Rodriguez bi u Meksiku obavio poziv, a primatelj organa doletio u Puerto Vallartu. U Charlestonu bi Marshall počinio ubojstvo, a Shorter ekspresno tijekom noći prevezao organ na jug. • Kako se Marshall povezao sa Shorterom? - Ponovno Pete. • Živi u istom kompleksu kao i Daniels. Njih su dvojica znali tu i tamo popiti pivo i razmijeniti priče. Možda je Daniels neke prepričao Marshallu, ili je Marshall načuo Danielsa kako priča o pilotu s policijskim dosjeom. Kako god bilo, Shorter je zvučao kao dobar kandidat za posao. Marshall gaje istražio, namamio i Shorter je zagrizao. • Daniels nije saznao da mu susjed služi kao pismonoša šefu? • Nije imao pojma. 34 DEA ili Drug Enforcement Agency (engl.) = Američka agencija za borbu protiv narkotika. • A koliko je Shorter zapravo znao? • Marshallova verzija manje-više potvrđuje Shorterovu tvrdnju daje bio

samo pismonoša. Kaže da ga Shorter nikad nije pitao za sadržaj u hladnjacima. • Naravno - odvratila sam. - Časni pilot nijednom nije posumnjao u legalnost svojih postupaka. Gullet je slegnuo ramenima. - Deset tisuća dolara dobar je razlog da se ne propitkuje. • A Rodriguez? Je li on znao kako Marshall dolazi do organa? • I te kako. Prema Marshallu, njih su dvojica skovali plan još devedeset i pete. • Diplomirali su na medicini osamdeset i prve. Kako su ponovno stupili u kontakt? • Ostali su u dodiru. Znajući da mu je stari frend s faksa također postao persona nongrata u liječničkoj profesiji, nakon izlaska iz zatvora devedeset i prve Marshall ga je nazvao, jedinog pokvarenog liječnika kojeg je poznavao, i uputio se u Meksiko. Rodriguez je tad već radio dvije godine u toplicama u Puertu Vallarti i sa strane vodio malu privatnu kliniku. Jedno je povelo k drugom i tako su njih dvojica osmislila gotovo siguran način zarade. Namjeravali su se ograničiti na šačicu zamjenskih donatora godišnje, zaraditi jednu do dvije stotine tisuća po organu, i prikrivati se ostatak vremena. -Jedino pitanje bilo je gdje će Marshall obavljati svoj dio posla. Za nekoliko mjeseci GMC je objavio ponudu za radno mjesto na klinici u Charlestonu, i s obzirom na plaću, organizacija nije pomno proučila prošlost kandidata. Uspio je krivotvoriti neke dokumente i domoći se licence u Južnoj Karolini, a Rodriguez počeo kupovati rabljenu kiruršku opremu južno od granice. Za nekoliko godina bili su spremni baciti se na posao. -Jeste li locirali Rodrigueza? • Ne još. Ali će ga federales uhvatiti. • I optužiti za što? • Meksičke vlasti su se pošteno posvetile formiranju optužbe. • Rodriguez će osporiti da zna za umorstva, i tvrdit će da je bio uvjeren kako su organi dobiveni legalnim putem. • Marshall kaže da je osmislio cijeli plan i tvrdi da mu nije samo on nabavljao organe. • Priznao je krivnju za jedanaest umorstava - odvratila sam. - Kako znamo da nije bilo još žrtava? Sunčane naočale su se zagledale u mene. - Osjećaj mi kaže da ih ima još.

Marshall nam vjerojatno govori za one osobe koje su nama poznate, i ubacuje Godineovu radi vjerodostojnosti. Dvije su me pojedinosti još uvijek mučile. • Lester Marshall je bolesna cjepidlaka. Kako je mogao biti tako nespretan sa školjkama? • Nagađam da će se i sam to često pitati. - Ovaj se puta Gullet doista nasmiješio od uha do uha. - Kaže daje kupio vrećicu školjki onog dana kad je ubio Helmsa. Nadao se da će pronaći zanimljiv primjerak i nagađa da mu je jedna slučajno upala u manšetu ili džep, možda još na tržnici, a možda dok se vraćao na kliniku. Taje i zakopana s Helmsom. Prisjeća se da ih je pregledavao pod mikroskopom, a onda ih nakratko ostavio u ladici stola. Kaže da se vrećica zacijelo proparala. -Jedna mu je ispala iz odjeće na Helsmovo tijelo, a druga se otkotrljala u kut ladice. Nijednu nije zamijetio. Gullet je kimnuo. - Bio je u većem šoku od nas, kad su se malci pojavili i morao na brzinu nešto smisliti kako bi obje školjke ubacio u scenarij s namještaljkom. Nasamarili ga beskralježnjaci - Pete je dobacio. Tko je nazvao Cruikshanka iz Marshallova ureda? - To je bila druga pojedinost koja me zanimala. • O'Dell Towery. • Čistač? Gullet je kimnuo. - Towery je spor, ali se toga dobro prisjeća jer mu se nije uklapalo u rutinu. Kaže da gaje Marshall instruirao da uredski telefon upotrijebi u točno određeno vrijeme. Navodno je očekivao poruku, a u to vrijeme nije bio u mogućnosti sam obaviti poziv. Za slučaj da mu se nitko ne javi, samo treba prekinuti vezu i vratiti mu papirić s brojem idući dan. Marshall j'e pritom imao alibi. Ako dođe do problema, poziv će bar zakomplicirati stvari, i u najboljem slučaju baciti sumnju na Danielsa. Tišina. Gullet se zagledao u ruke. - Koliko sam shvatio, gđica Rousseau je poprilično bolesna. -Jest - odvratila sam zamislivši se. Kad sam je posjetila u četvrtak, imala je visoku temperaturu. Te noći naglo joj je porasla na 39°, a znojenje, glavobolja i mučnina dodatno se pogoršali. Nagađajući da je riječ o infekciji, Russellovajuje hospitalizi-rala u petak. Nazvala sam Sarah u subotu ujutro. Iako se netom vratila kući iz Italije, odmah je krenula za Charleston. Prije sestrina dolaska, Emma i ja smo imale puno vremena za razgovor.

Opisala sam joj što se sve dogodilo od četvrtka, a ona mene izvijestila daje mrtvozornik okruga Berkeley zaključio da je smrt Susie Ruth Aikman nastupila pod prirodnim okolnostima. Starica je umrla od masivnog srčanog udara. Potom mi je ispričala o čudnom incidentu s krstaricom. Jedan od putnika umro je tijekom krstarenja i kad se brod usidrio u Charlestonu, njegova je udovica odobrila kremaciju, potpisala papire i pokupila se s urnom. Za nekoliko dana pojavila se druga žena u njezinom uredu tvrdeći daje pokojnikova supruga i želeći pokupiti tijelo. Dokumenti su pokazali daje dama broj dva doista prava supruga, nakon čega je odmah zaprijetila tužbama zbog nesvjesnog raspolaganja posmrtnim ostacima njezina supruga. - Preljubnik je imao dvije žene koje su se borile oko njegovih posmrtnih ostataka, Tempe. Bio je jedan od rijetkih sretnika. - Progutala je slinu. Znala sam da joj je naporno govoriti. -Umirem. I ti i ja to znamo. Boreći se protiv drhtanja u prsima, pokušala sam je ušutkati. No, nastavila je. Moja smrt neće proći nezamijećena. Imam ljude u životu. Oni će me se sjećati. Možda ću im čak nedostajati. Ali Marshall i Rodriguez su vrebali izopćenike ovog društva, one koji žive sami i na rubu, one koji nemaju nikoga tko bi tugovao za njima. Nestanak Cookie Godine nije čak bio ni registriran. Isto vrijedi i za Helmsa i Montagueovu. Zahvaljujući tebi, Tempe, njihova tijela neće ostati anonimna. Ne mogavši išta reći, pomilovala sam je po kosi, a težak izdah dijelio me od ridanja. Gullet je nastavio pričati nakon što se nakratko i sam izgubio u mislima. Ne doima se poštenim. Ne - složila sam se. - Nije. Krasna žena i pravi profesionalac. Ustao je. I ja sam učinila isto. Pretpostavljam daje najbolje ne propitkivati puteve Božje. Kako mi se učinilo da na to nema odgovora, nisam ništa odvratila. Odradili ste fantastičan posao, doktorice. Radeći s vama naučio sam nekolicinu stvari. Ispružio je ruku, a ja sam je iznenađeno prihvatila. Preostao je još jedan nerazjašnjen detalj, koji sam ovaj puta ja podastrijela. Winborneu nije dojavio nitko iz vašeg ureda, šerife. Na Emmin zahtjeva Lee Anne Miller je malo prokopala po mrtvačnici medicinskog fakulteta i ispostavilo se daje Winborneov doušnik obdukcijski tehničar s druge godine studija. — O čemu me izvijestila u subotu.

Otvorio je usta, ali sam ga presjekla. Namjerava li se još jednom ispričati što me optužio za sabotažu istrage? Nema potrebe. Odnosno, u pitanju je bio tehničar — naglasila sam. — Spomenuti gospodin trenutačno je nezaposlen. Zamislio se nekoliko sekundi, a onda okrenuo prema Peteu. Želim vam sve najbolje, gospodine. Da vas izvijestim o optužbama protiv Lanvarda? Očekujem da će se nagoditi. Ovo je vaš rajon, šerife. Prihvatit ću što god bude prihvatljivo vama i okružnom tužitelju. Možete me izvijestiti kad cijela stvar okonča, ako vam nije problem. Gullet je kimnuo. - Nimalo. Potom se obratio meni: - U sedam ujutro u četvrtak? – Bit ću spremna - odgovorila sam.

EPILOG Uzoru se spustio hladan sivi pljusak koji je potrajao cijelo jutro. Nebo je poprimilo prvo boju ugljena, pa boju škriljevca, pa bisernu, ali sunce je ostalo tek bijela mrlja bez sjaja. U osam smo se vratili na otok Dewees, do nasada morske šume, pet metara daleko od plaže. Povremeni nalet vjetra šaputao je u blještavom, mokrom lišću, a kapi slijetale na plastični pokrov kad sam ga razotkrila lopaticom. Čizme Millerove su šljapkale, dok je kružila s fotoaparatom bilježeći melankoličan prizor. Gullet je stajao iznad mene, ravnodušna izraza lica. Zalutali naleti povjetarca napuhavali su mu najlon jaknu. Marshall nas je promatrao iz vozila za golf, prekriženih ruku u lisičinama, a zamjenik stajao do njega. Bez obzira na kišu, vjetar i fotoaparat, prizorom je vladala prikladna mirnoća. Uzvišena i mračna. Do podneva Millerova i ja smo uspjele osloboditi Cookie Godine iz improvizirane grobnice. Lagani se miris izdigao, a stonoge pohitale natrag u tamu, kad smo podigle tužan zavežljaj i odnijele ga u kombi. Kutkom oka zamijetila sam Marshalla kako podiže ruku prekrivajući si nos i usta. U petak ujutro ustala sam u devet, navukla tamnoplavu suknju i besprijekorno bijelu bluzu i odvezla se u episkopalnu crkvu St. Michael.

Ostavivši auto na parkiralištu, odšetala sam se do starogradske tržnice, kupila što sam naumila i potom se vratila u crkvu. Unutra se okupilo mnoštvo kakvo nisam očekivala. Emmina sestra, Šarah Purvis, tiha i blijeda, sa suprugom i djecom. Gullet i mnoštvo njegovih ljudi. Lee Ann Miller i Emmini zaposlenici iz mrtvozorničkog ureda. I desetak osoba koje nisam poznavala. Promatrala sam ožalošćene tijekom obreda, ali nisam pjevala ni pridružila se molitvama. Znala sam da ću se rasplakati otvorim li usta. Na groblju sam se udaljila od rake promatrajući kako spuštaju lijes i kako se okupljeni redaju ubacujući šaku zemlje. Kad se skupina raspršila, prišla sam. Nekoliko beskonačnih minuta ostala sam stajati nad grobom, a suze su mi klizile niz obraze. - Došla sam se oprostiti, stara prijateljice. - Drhtaj mije pretresao grudni koš. — Znaš da ćeš mi nedostajati. Drhtavim rukama ispustila sam buket sadarke i zečjih ušiju na njezin lijes. Sad je petak navečer i ležim sama u praznom krevetu, i sve me boli od tuge stoje više nema. Sutra ću pokupiti Birdieja i Boyda, i vratiti se u Charlotte. Bit će mi žao napustiti Jug. Nedostajat će mi miris bora, morske trave i soli; vječno promjenjiva igra sunca i mjesečine na vodi. Učinit ću za Petea ono što mi nije uspjelo učiniti za Emmu - pomoći mu da se oporavi. Njoj nisam u tijelo mogla usaditi zdrave stanice, niti joj istjerati Staphylococus koji joj je naposljetku oduzeo život. Nastavit ću ujedno razmišljati o njegovoj nevjeri, ali i zbunjujućoj privrženosti koja me još uvijek veže za njega. Pokušat ću razlučiti te osjećaje od nježnih osjećaja koje utjelovljuje naše dijete. Za nekoliko tjedana spakirat ću stvari, odvesti se u zračnu luku i ukrcati na zrakoplov za Kanadu. U Montrealu ću proći carinu i taksijem se odvesti u stan u centreville. Idući dan javit ću se u labos. Ryan će biti jedanaest katova niže. Tko zna? No, jedno je sigurno. Emma je u pravu. Kakav god bio ishod, ja sam među sretnicima. Imam ljude u svojem životu. Ljude koji me vole. SVRŠETAK

KIKA

26.11.2009.