Raspeti Juda

MALA KNJIZNICA MATICE HRVATSKE Novi niz: kolo V, knjiga 27

Ivica Maticevic

Urednica Jelena Hekman

RASPETI JUDA Pristup biblijskom predlosku u drami hrvatske avangarde elP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuciliSna biblioteka, Zagreb UDK 886.2.09-2:22 MATICEV1(\ lvica Raspeti Juda : pristup biblijskom predloSku u drami hrvatske avangarde I lvica Matieevic. ­ Zagreb: Matica hrvatska, 1996. - 157 str. ; 18 em. - (Mala knjiinica Matice hrvatske; kolo 5, knj. 27) Bilje~ke

uz tekst. - Kazalo.

ISBN 953-150-097-5 961108055

Mala knjiznica Matice hrvatske

Utemeljena 1906.

Obnavljana 1931. i 1950.

Treci put obnovljena 1993.

Matica hrvatska Zagreb 1996

UVOD

Ltg. ~ 1.,5

SVEUCILlsn~ '1 'P, JOSIPA JURJA STROSSMAYERK { U OSIJEK\.J GRAOSKA I SVEUCILISNA KNJI:ZNICA OSIJ~K_

Broj in\lentlil:~ ... X92.,.. Signatura: .:~,:? .I.Q?1".. "................. "..

........

.

-

Cf>.6'L....".. .

~"--~

GRAOIKA IIVEutlLiANA KNJi1NICA . 11111111

~lilUilllllllllll

B7'10B'1e32

I



U pristupu biblijskome predlosku u drami hrvatske avangarde moguce je izdvojiti tri bitne problematske razine, vazne za pravilno razumijevanje predmeta interesa u ovoj knjizi, nacina proucavanja toga predmeta te, konacno, shvacanja proucavanja. Pristup, dakle, pretpostavlja: odredeni knjizevnoteo­ retski i knjizevnopovijesni stay prema pitanju i shvaeanju hrvatske avangarde, zatim naznaeenje razloga odabira dramskog korpusa predvidenog za analizu te prepoznava­ nje i apliciranje naCina (teoretskih i metodoloskih) u go­ netanju pristupa biblijskom predlosku uz konacno odre­ denje svrhe cijeloga posla. »Bez obzira na stanovite otpore, avangarda je u naSoj knjizevnoj znanosti danas jasno profiliran operativan po­ jam, knjizevnopovijesno utemeljen i teorijski opravdan«, zakljucit ce u svojoj knjizi 0 hrvatskoj knjizevnoj avangar­ di Gordana Slabinac. 1 Pri tome ona ima na umu rezultate radova Flakera, Sicela, Ivanisina i drugih proucavatelja, medu koje bismo danas svrstali i sama njezina postignuca, koja su dokazala da je rabljenje termina avangarda. kao periodizacijskogpojma za razdoblje od desetih do otprilike tridesetih godina dvadesetog stoljeea. potpuno opravda­ no. Avangarda se u tim radovima shvaca i kao naziv za

1 Gordana Slabinac: Hrvatska kn,iiZevna avangarda. Poetika i ianrov­ Mj ,uBtav, Zagreb, 1988, str. 54.

5

stil, a t~ je spoj - shvaeanje avangarde kao periodizacij­ skog pojma i avangarde kao stilskog pojma proizasao iz Flakerova pojma stilske formacije avangarde, koji je primjenjiv i u proucavanju hrvatske knjizevnosti kao onaj nadredeni pojam koji razrjesava pitanje predominacije nekog od avangardnih stilova i koji svrstava i spaja hrvat­ sku avangardu s knjizevnom slikom avangardne Europe. 2 Zrela recepcija ekspresionistickog stilema koja se nastavi­ la na onaj famozni »uhvaeeni korak« hrvatske knjizevno­ sti s europskim trendovima u razdoblju moderne, poslje­ dovalaje, ne bez izrazitih specifikuma, znaeajnim brojem umjetnickih djela u svim zanrovima, 3 pa je na temelju osjecanja takve predominacije nazivu avangarda u hrvat­ skoj knjizevnoj znanosti pocesto pretpostavljen naziv ek­ spresionizam. Takvo je pretpostavljanje u redu ako se u njemu ne krije pomanjkanje svijesti 0 avangardistickim aspektima ekspresionistickih djela u hrvatskoj knjizevno­ stL Stoga smo, a posve svjesni svih teoretskih i knjizevno- . povijesnih prednosti podredivanja pojma hrvatskog ek­ spresionizma pod pojam hrvatske avangarde, takvo sto pokusali izbjeei vee u samom podnaslovu knjige. Nase je zanimanje za dramu hrvatske avangarde u uskoj vezi sa samim izborom tematoloskog proueavanja biblijskih mitema i tematema. Nairne, upravo je drama onaj zaur koji ce najvise rabiti biblijski predlozak, pa sma tako u mogucnosti pobrojati petnaestak dramskih teksto­ va hrvatske avangarde kojima je BibliJa posluzila kao

ishodiSni motivirajuci tekst, odnosno u kojima je suodnos spram biblijskog predloskajedan od najvainijih u odrede­ nju sintakse i semantike njihove strukture. 4 Petnaestak tekstova sveli smo na njih osam i oni, pretpostavljamo, predstavljaju one bitne aspekte obrade bibIijskog predloska u ovome razdoblju kojima ce se onda moei, na temelju tipoloske slienosti, pridruziti i ostali neanalizirani tekstovi. Jasno je da izabrani tekstovi u manjoj iIi vecoj mjeri oprimjeruju avangardisticka poetic­ ka nacela, vee prema tome predstavljaju Ii tzv. zamisljenu jezgru hrvatskih avangardnih dramskih tekstova iIi su u zoni djelovanja avangarde. Skliski stilski teren, naslijeden JOB od },stilskog koktela« modeme, prolongiranje u dobroj mjeri i u razdoblju hrvatske avangarde, posebice u njezinu sinkretienom i sintetskom dramskom zanru, pa se to alijeti i u njezinih proucavatelja.5 Bitnoje ipak istaeijedno:

Aleksandar Flaker: Stilske formacije. Sveucilisna naklada Liber,

Zagreb,19862•

3 »Bit ee da i za iznimna stanja s ogranieenim mogu~nostima informi­

ranja vrijedi osnovna spoznaja komparativnog proucavanja knjizevnosti:

da recepcija u pravilu pretpostavlja dispoziciju. Ekspresionisticke teori­

je i tekstovi nikad ne bi bili naisli na tako znatan odziv da mladi hrvatski

autori nisu u njima osjetili izraz svojih osobnih estetskih predodzbi i

slutnji.« Viktor Zmegac: TeiiMa modernizma, Zagreb, 1986, str. 77.

.. Osim izabranih osam drama za analizu, to sujoli Kosorovo Pomirenje (1914), KrleiinaSaloma (1914), HabeduSeve Ruine (1922), Kulundlieev V~ni idol (1922) i Mihalieeva Grbavica (1927). U gotovo se svima Krle:Hnim dramama iz eiklusa Legendi dadne izdvojiti biblijsko-mitski ..Joj, paje to zasebna tema za obradu 0 kojoj je dosada u strucnoj literaturi podosta reeeno. 1\ Ook Boris Senker Krlelinu Legendu sYrstava medu artisticka ostva­ rll\la drame hrvatske moderne, dotle ju Gordana Slabinae vidi kao -linku ekspresionistiCku dramu«. Vuckovi~ pak 0 istoj drami govori da Jo na pola puta, izmedu simbolizma i ekspresionizma. Nadalje, dok 0 IIk'ozzijevoj drami Ecce Iwmo! NUtoia Batu~ic govori kao 0 postekspre­ IlonifltiCkoj drami, Senker i VuCkovi~ svrstavaju je u ekspresionistiCka Oak 0 Ogrizovieevu Oqjavljenju Vuckovi~ govori kako je to .pravo tkapresionistiCko djelo«, drugi na takvo ~to ipak ne pomiliJjl\iu, zadovo­ UlvljuS Be naeelnom OGienom da Be radi 0 modernistickom autoru i djelu CMll'Olliav Sieel, Ivo Frangee), odnosno protoekspresionistickom djelu CO. Blabinae). Ook Branko HeSmovi~ vidi Krlelinu Golgotu kao njegovu fttllld nl\iheterogeniju dramu, dotle VuCkovic u svojoj analizi dl\ie na­ Make Krle~ine postekspresionisticke manire, tj. nagleAane konstrukeije I tronijake dimenzije drame, itd., itd. I Vuckovi~ i Slabinae slaZu se daje

6

7

2

.1&.

ekspresionisticki stilski, scenski i idejni supstrat hrvatske I dramske produkcije izmedu, otprilike, 1915. i 1925. godi- . ne, kljucan je za njezino poeticko razumijevanje, bez ob­ zira na to sto gotovo istodobno postojanje i isprepletanje naturalisticke, simbolisticke, ekspresionisticke i postek­ spresionistiCke intencije u oblikovanju dramskih tekstova nije zamjetno samo u razlicitih autora (poetici razdoblja), vee i u istih autora (poetici autora), sto dodatno utjece na specifieni karakter percepcije i recepcije ekspresionistic­ kog stilema u hrvatskoj knjizevnosti (spomenimo samo slojeviti poeticki razvoj Krlezina knjizevnog opusa Hi ci· njenicu da Strozzi prvo pise postekspresionisticko djelo, dramu Istocni grijeh 1922., a zatim ekspresionisticko djelo, dramu Ecce homo! 1924.).6 Kronologija nastanka pojedinih dramskih djela tako nije uvijek pokazatelj i il mjerilo ocekivanog, idealnog i cistog poetickog razvitka. U ovome izboru, koji je zasigurno pokazatelj i osobnog afiniteta i sposobnosti analitieara da se upusti u naznace­ nu problematiku, pokusali smo zato naglaSenije donijeti kombinaciju tzv. protoekspresionistickih (Tucie, Ogrizo­ vic, Galovic) i ekspresionistickih tekstova (Strozzi, Be· govic, Prpic i Krlezine drame), gdje su neki od potonjih tekstova, kao Strozzijev Ecce homo! iIi Krlezina Golgota, nagovijestili i mogucnost pojave postekspresionisticke dramaturgije. Izabrani dramski tekstovi poredani su i bitno obiljezje drame hrvatske avangarde njezin tematsko-stilsko-zan­ rovski sinkretizam i sinteza. 0 svemu tome detaJjnije vidjeti djela navedenih autora u popisu literature na krtiju knjige. 6 Uz ovu specificnu znaeajku, hrvatsku avangardu. prema misljenju Gordane Siahinac. karakterizira i specifiean negatorski odnos hrvatskih avangardnih autora prema viastitoj knjizevnoj tradiciji uz istodobno usvajanje europskih autoriteta i tradicije, odnosno cinjenica da u razdo­ biju hrvatske avangarde nema organiziranih pokreta koji hi samosvjesno propagiraJi odredeni stilski i idejni pravac. Vidjeti knjigu nay. u bilj. 1.

analizirani ne prema kronoloskom iIi stilskom razvojnom redu, nego prema pretpostavljenoj sintakticko-semantic­ koj razvojnoj logici u pristupu biblijskom predlosku. Sa­ mim izborom dramskih tekstova pokusali smo obuhvatiti zanimljivi stilogeni raspon hrvatske avangardne drame s obzirom na laviranje izmedu razlicitih oblikovno-idejnih intencija, dok smo se u redanju izabranih dramskih tek­ stova POkU8ali ddati unutrasnjih recepcijsko-modelativ­ nih nacela, imajuci doduse na umu kronologiju nastanka i one bitne stilske znacajke izabranih djela, ali svjesno im pretpostavljajuci vlastitu otkrivacku proceduru i optiku. Ta tzv. unutrasnja, recepcijsko-modelativna nacela od­ nose se i sasvim proizilaze iz cilja sto smo ga postavili, a onjednostavno glasi: gonetanje nacina i funkcija pristupa biblijskom predlosku u drami hrvatske avangarde. Te­ meljna su, dakle, pitanja koja ce nas usmjeravati u naSem poslu ona koja se odnose na to kako pojedini autor pristu­ pa biblijskom supstratu (sintaksa), te zasto mu je takav pristup potreban i 8to zeli njime postici (semantika i funkcija). U konacnici, pokusat Cemo, na temelju analize izabranog korpusa tekstova, skicirati sintakticko-seman­ ticki razvojni kOd hrvatske dramske avangarde u recepciji i strukturnoj interiorizaciji biblijskih mitema i tematema. Drukcije receno, cilj je predociti one bitne sintakticko-se­ manticke modele kojima su dramski tekstovi toga razdo­ blja recipirali biblijske sadrzaje. Teorija intertekstualnosti pruZila namje u tome smislu zahvalan pojmovni aparat koji je omoguCio sumjerljivost analitickih zamjedbi. Iz teorijske misli 0 fenomenu in­ tertekstualnosti izdvojHi smo postavke samo onih autora koji su nam se cinili najprimjerenijima za nase tumacenje. To znaci da smo se bitno ogranicili na autore koji su pokusali stvoriti odredeni fond konkretnih i operativnih

8

9

pojmova (deskriptora), autore koji su pragmatizirali sIo­ zene i apstraktne zamjedbe svojih predsasnika. Nadalje, u vezije s primjenom intertekstualne optike i promatranje dramskih tekstova izvan dinamicnog suodnosa s njihovim kazalisno-scenskim mogucnostima. IskljuCivo nas, dakle, zanima relacija tekst drame-tekstBiblije. Takva statiena. analiza, orijentirana ponajprije na "pomno citanje« sture dramskog zanra, ne obazire se niti na europ!'lki kontekst razvitka hrvatske dramske knjizevnosti, ali naravno podrazumijeva i svjesna je da je to znaCaJn(J recipiranje Biblije u naSoj avangardnoj drami pod jem tadaSnje aktualne europske dramske dinamike. metodoloskom smislu postupat cemo prema uputama sicnog strukturalizma, koji pretpostavlja da je za nekog fenomena (recepcija i funkcija Biblije) potrebn raspoiagati popisom jedinica-elemenata (prepoznati blijski mitemi - iikovi, motivi, situacije i s1.), odnol:>1.1 propisom 0 slaganju i rasporedu tih jedinica (uklapanJ biblijskih motiva u sintaksu novog teksta i njegovo stavljanje pomocu usvojenog pojmovnika). Prije samog upucivanja na intertekstualni pOJmmn aparat pokuSali smo pokazati nacelnu vezu izmedu garde i Biblije, odnosno upozoriti na ona mjesta u sionistickoj poetici koja bi mogia biti mjesto suodnosa implicitnih avangardnih struktura i blUUJ~ predloska. N aposljetku, spomenimo da 0 samom odnosu UlUUJI:!LIJ mitema i drame hrvatske avangarde u knjizevnozndi stvenoj struci nije mnogo pisano, a da se nije uopce primjenjujuci postavke 0 fenomenu intertekstualnos ipak, osim onih radova koji se bave analizom djela modernih dramskih autora, paje onda u njih, iii vise, obradena i nazocnost biblijske topike, 10

valja izdvojiti knjigu Radovana Vuckoviea Moderna dra­

ma (Sarajevo, 1982.). Tuje autor u spretnom sintetskom i taksonomskom pregledu upozorio na tematolosko-stil­ Hke modalitete suodnosa Biblije i dramskih djela upravo hrvatske avangarde (Vuckovic rabi taj termin ocito pod 1"lakerovim utjecajem), a dodatna je vrijednost knjige u t,orne sto ona takoder vrlo pregledno kontekstualizira ....zvoj hrvatske moderne drame europskim obzorima. Nudalje, tu su i radovi vee spomenutih prouCavatelja IIlIropske i hrvatske avangarde, Aleksandra Flakera i Gor­ clune Slabinac, koji dodiruju nasu temu, ali kako ih ona "rirnarno ne zanima, to je u njih i nedovoljno nagiaSena. 'I'nko se suodnos Biblije i avangarde spominje samo unu­ tl" opCih poetickih zasada avangardnog djelovanja,7 od­ nnlno prepoznavanje je biblijskih tematema u hrvatskim IVllngardnim tekstovima podredeno gonetanju opce zan­ I'Ov.ko-tematske slike sveukupne hrvatske avangarde. 8 J-oontnije rad Ane Lederer9 svojevrsni saZetak dosadaS­ flaznanja 0 nazocnosti BibUje u modernoj hrvatskoj pa onda i u jednom njezinom bitnom stilskom ekspresionistickoj drami. Autorica ne eksperi­ . .mira previSe: ona pazljivo sublimira poznate kriticko­ analize i ocjene odabranih drama, usredotoeujuCi ""Imarno na podcrtavanje promjena koje u recepciji nastaju kao posljedica promjena rabljenog stilskog

. Poetika osporavanja, Zagreb, 1982. Slablnac, nay. djelo. .....r.r: ~Biblijski mitemi u hrvatskoj drami dvadesetih i tri­ _In.... »Umjetnost rijeei«, XXXVIlI/1994, br. 1, str. 3-13.

11

. [2

·.VIIU6iLII".

J061PA JUF'lJA STF1f"'>1'7:1"'>1' 43 Vidi tekst Aagea A. Hansen-Lovea "Pomak«, u; Pojmovnik avangarde 3, 1985, str. 61-76.

32

Iliei vee spomenutu Muschgovu tvrdnju 0 cerebralnosti i IlI1l'Oku, mozemo reCi kako je metodologija nastanka tek­ Mt.n iskljucivo cerebralna, a da je barokni sarno izraz,

IlCInajprije onaj ekspresionisticki. A upravo su tako i govo­ neki ekspresionisti, poput Iwana Golla: »Ekspresioni­ "nm ima vise mozga nego osjeeanja. I zato je klasicistican, 11 cia ne polaze pravo da ikada postane klasican«.44 Zaeud­ 111\ inspiracija napustena je pritom u korist analitickog I'l'istupa predmetu interesa, a avangarda 0 svojim dovrse­ 111m knjizevnim strukturama upravo i govori kao 0 stva­ I" ma, predmetima, artefaktima. Biblijski predlozak posta­ 11.10 materijal za obradu, podreden i podatan avangardnom c1ntcktiranju modela za oblikovanje svijeta buducnosti. lilticanje biblijske modelativnosti, tj. sposobnosti bibli} IIkog predloska da ponudi oblik duhovnog ustrojstva bu­ ducnosti i konacna realizacija te sposobnosti u implicit­ nlm avangardnim tekstovima, preklopila se tako, na neki nu~in, s onim sto Harrington u strogo teoloskom smislu nnziva sekundarnim (punijim) biblijskim smislom. Kao Ito razvoj objave otkriva skrivene dubine prethodnog tuksta, pa Novi zavjet baca drukcije svjetlo na tumacenje Htarog zavjeta, tako i razvoj sveukupnog zemaljskog zivo­ til te intelektualne i dusevne covjekove svijesti baca novo IIv,ietlo na vrijednosti i znaeenja prethodnih epoha i njiho­ vlh iskustava. Modelacija biblijskim predloskom upravo Jo rezultat umjetnicke avangardne potrage za tim punijim blblijskim smislom. Ekspresionistickaje poetika, na dru­ IO.i strani, bila ona poeticka inacica avangarde koja je Bibliji, kao dijelu tradicije, pristupala i s poznavanjem teologije, pa modele svijeta buducnosti na temelju biblij­

'4

Iwan Goll: »Ekspresionizam«, str. 143, u: Zoran Konstantinovic,

nav. djelo.

33

skog predloska nije stvarala njegovim iskljucivim preV1'~t1 novanjem i negiranjem. Primarni bibIijski smisao nuzno morao biti srusen da bi se pojavio novi, ekspresio~ stickom optikom prepoznati i predoceni smisao. EksprEi sionisticka je poetika postala neka vrsta nove teologije analizirajuCi, kombinirajuci i tumaceCi elemente skog predloska u skladu sa svojim idejnim i umjetnickin stavovima. Utvrdivanje takve implicitne, drugotne bibIijske lativnosti te svih sintakticko-semantickih modifu~.aclJl koje nuzno nastaju na relaciji »stari tekst" - »novi zahtijeva od analitickog pristupa rabljenje metodologij koja se upravo fokusira na nacine preuzimanja i funkcij »staroga« u »novome«. Rezultati dobiveni intertekstualnosti postaju tako kljucni okvir i za tanje struktura odabranog korpusa hrvatskih tekstova, iIi, Lotmanovim jezikom receno, stupanj se formativnosti ovih umjetnickih struktura ponajbolje ze »izmjeriti« proucavanjem njihovih intertekstualnih za i funkcija.

INTERTEKSTUALNOST

I BIBLIJSKI PREDLOZAK

1. Kada u svojoj studiji 0 intertekstualnosti Laurent Jen­ II,V duhovito i metaforicki zamijeti kako >>'djevicanstvo' IIUO vrlina knjizevnog stvaranja«,45 on ovom svojom tvrd­

1\lnm zapravo pogada bit problema oko kojeg se okupljaju IIvl releventni teoretski pristupi fenomenu intertekstual­ IlClsti. Da jedan tekst nije izoliran spram drugih tekstova I da medu tekstovima uvijek postoje odredeni oblici veza, t,vrde u svojim djelima, svatko na svoj nacin, i Jurij Tinja­ 110V, iT. S. Eliot, iMihailBahtin, iJulijaKristeva, i Roland nnrthes, i Michael Riffaterre, i Jonathan Culler ... Dio l'rnncuskih teoreticara, posebice Kristeva, pod neposred­ Illmje utjecajem Bahtinove teze 0 dijaloskoj prirodi znaka, " Bahtin je opet, kako je poznato, jedan od rijetkih europ­ .kih knjizevnih teoretieara koji je vrlo rano usvojio i primijenio strukturalisticke postavke Ferdinanda de Sa­ u.surea, za intertekstualnost posebice znaCajnu postavku u tome kako je svaki element u sustavu odreden svojim odnosom prema drugim elementima. U obzoru su tih postavki i Tinjanovljeva promisljanja kako je nemoguce Ulpostaviti obrazac imanentnog prouCavanja knjizevnog ~ela, jer u obzir treba uzeti cjeloviti knjizevni sustav i 411 Laurent Jenny: »The Strategy of Form«, str. 34, u: French Literary Theory Today. Cambridge, 1982. Str. 34-64.

34

35

njegovu dinamiku, odnosno Eliotovo uvjerenje kako umjetnik predaje tradiciji koja progovara u njegovu PreuzimajuCi, pak, temeljnu i radikalnu tezu Krll:>I"t:V kako je svaki tekst tek mozaik citata nepoznata porijekl~ Barthes ee, za razliku od nje, interpretativnim citatnog carstva u nekom tekstu proglasiti citatelja a pisca. Dokje u Kristeve jedini Citatelj pisac koji cita tekstove i pod njihovim utjecajem i stvara, u Barthesa prvotnost citatelja u intertekstualnom stvaranju djela potpunosti detronizirati instituciju pisca i dovesti do znate teze 0 smrti autora. Barthes ee, nadalje, zaklju",. kako je intertekstualnost omogueena samom ......,...nrln' znaka koji nije monolitan kao u klasicnom mu, jer su saussureovske »vrijednosti« (valeur ­ oznacitelja i oznacenog u jednom znaku) dokinute, famozno »klizanje oznacitelja« omogucuje mnogozrn~1 nost tekstualnih tvorevina (tzv. diseminacija znaeenjll tako sto jedan znak u sebi nosi tragove i drugih znakovi ovi opet nekih drugih i tako teoretski sve redom u nacnost. U tom smislu semiologija postaje sredstvo pretativnog pristupa fenomenu intertekstualnosti. U vezi s temom ovog poglavlja svakako treba spomem. ti sljedeCi Barthesov stay 0 klasicnom znaku i "Klasicni znak je zatvorena cjelina cija zatvorenost stavlja znacenje, spreeava da se uzdrma, da se ne struci, iii da ne luta. lsto se odnosi na klasicni tekst: zatvara djelo kao da ga lancima veze uz slovo, kao da je lancima prikovao uz oznaceno«.46 Zakonitost je telja msto vezana uza zakonitost oznacenog, saussureo1 ske vrijednosti izmedu oznacitelja i oznacenog u 46

Roland Barthes: »Teorija 0 tekstu«, str. 1099, u: »Repuhlika«, XLII (1986), Br. 9-10, str. 1098-1110.

36

.'lIlku postaju, kako ih Barthes naziva, skrovistima ka­ lIun!lkog znacenja. Avangarda se s time ne moze sloziti, Ilt prodire u znacenjska skrovista kanona tako sto ana­ tiUt'!kim pristupom kanonskom tekstu izdvaja pojedine .Iumente koje zatim supostavlja i suprotstavlja ne bi Ii IlI'oizvela nove spojeve oznacitelja i oznacenog. Famozni avangardni »pomak« preuzetih klasicnih i 1.l'Ildicionalnih tekstova sastoji se od agresivne infiltracije II horizontalno, sintagmatsko sirenje tih tekstova, od nji­ hove analiticke i funkcionalne partikularizacije, a napo­ 1I~I()tku i od umijeca kombiniranja izdvojenih elemenata u lIovom kontekstu sto zavrsava u »proizvodnji« nove veze l11.nacitelja i oznaeenog (Barthesov pojam signifiance). l1mijeee kombiniranja sastoji se od premetanja, dometa­ 1\111 i izostavljanja znakova. tudega teksta u vlastitome. Intertekstualnost je moguce drugo ime za avangardno umijece kombiniranja i formalna pretpostavka za ostva­ rlvanje »pomaka« klasicnih i tradicionalnih, u kulturi i clvilizaciji kanonski ovjerenih tekstova. Ipak, slaiu se kriticari, ni Barthes, a Kristeva pogotovu, ne pridonose unapredenju intertekstualnog proucavanja u smislu pro­ nalazenja efektivne aparature za analizu intertekstualno­ IIlL''' Oni stvaraju sam pojam interteksta, odreduju njego­ vu prirodu i zavisnost od semiologije, ali je prakticna kritika intertekstualnih veza ostala nedirnuta. Prijelaz prema sustavnijoj analitickoj obradi fenomena intertek­ .tualnosti pokusat ee svojim pristupom ostvariti vee spo­ menuti J. Culler i M. Riifaterre. Potonji smatra da se interpretacija knjizevnog djela temelji na dvama procesima kao komplementarnim stup­ 47 U tom smislu preporucujemo knjigu Influence and Intertextuality in I.lterary History, ed. Jay Clayton & Eric Rothstein. Wisconsin, 1991., narocito uvodno pogiavlje spomenutih urednika, str. 5-33.

37

njevima u spoznavanju sintakse i semantike djela. Prvi stupanj tzv. naivno, mimeticko citanje koje stvara ono se obieno grubo naziva znaeenje djela. To je dekodiranje rijec-po-rijee koje denotira referente i stavlja predmetni svijet djela. Definitivno znaeenje pojavit ce se nakon drugog stupnja u njegovu Citanju, Riffaterre ga naziva retroaktivnim, drugotnim citanjen: Pri mimetickom citanju dolazi do, opeenito govoreci, jasnih mjesta u tekstu koje Riffaterre naziva kim pojavama, a to su razlicite upotrebe i .l\..UffiDlmlClJ zanrovskih stilema, retorickih figura, uvodenje tematskil interferencija i s1. U teoriji ruskih formalista bi to postupcima koji deautomatiziraju recepciju knjizevnog djela i dovode do zaeudnosti. Priroda se kvog oznaeavanja mora pronaci izvan mogucnosti tiekog citanja, pa Riffaterre uvodi intertekstualno kao moguci odgovor. Negramaticnost, neodluenost, smislenost, neCitljivost - sve su to pojave koje u nju strukture nekog teksta upozoravaju na potrebu tekstualnog proueavanja. "Poetski znak ima dva tekstualno negramaticno i intertekstualno gramaticn~ iskrivljeno i nejasno u mimetickom sustavu, ali smjestenim u odgovarajueu semiolosku resetku. «48 terre od pojma intertekstualnosti stvara operativnu todu za otkrivanje definitivnog znacenja knjizevnog ali upozorava i na intertekstualnu dubinsku svakog teksta kao njegovo prirodno stanje. Kao i u thesa, i u Riffaterrea je intertekstualnost posljedica teljeve reakcije, ali sada to vise nije idealni citatelj, nego eitatelj koji se mijenja od slueaja do :;LUC\,

•

.

Durer: »Ne diraj me«

111

LEGENDA MIROSLAVA KRLEZE Idilicni Galovicev intertekstualni dijalog s predloskom ubrzo je bio dokinut. Nastaju teksto'f zapocinju kriticnije i polemicnije preispitivati kih aspekata biblijskog sadrzaja, napose smisao dogadaja Kristova zemaljskog zivota. Pa ipak, vee Galovicevu djelu sadrZan nagovjestaj takvog preispitivanja: erotska dimenzija Marijina preoh :';\ posebice se istice u prvom dijelu 1. cina drame, njezina zelja da se susretne s Isusom tek rezultat teznje za dominacijom nad muskarcem koji je u lemskoj sredini nov i nepoznat. I odatle je drama krenuti sasvim drukcijim smjerom od onoga zatim postavio Galovic, odnosno kao ilustraciju sudbine u potpunosti zavisnu od Kristova caja. Erotika kojaje mogla fino nijansirati izvorne aktera i stvoriti neke posve nove iii drukcije sklopove ubrzo nestaje pred cijelim nizom iz nih Isusovih pouka 0 duhovnom preobrazaju i vjecnoj Ijubavi zajednice vjernika. Galovicevo staje u konacnici intertekstualni poligon za i afirmaciju izvornog biblijskog smisla, iako SlUIJUW kovana Marijina vizura pokazuje odredene mantiCke prosirke i pomake. Krleza u svome dramskom prvijencu ide do

do kraja soo je suprotan spomenutoj konacnoj

Galovieeva teksta. Sukob materijalnog i

staje znatno zaostreniji, preispitivanje

biblijskog teksta vezanog uz Isusove posljednje

staje kriticnije i polemicnije, sto dovodi do nje...."·

nog prevrednovanja, definitivno se postulira

bIijski trokut Marija Magdalena-Isus-Juda koji

dinamizaciji dramske radnje i otvara mogucnost

112

II~,

I..tog dogadaja s razHcitih toCki gledista, dok citatnu in­ tortekstualnost zamjenjuje dominacija fingiranih iskaza, h:v. pseudointertekstualni prostor. Potonja je sintagma aplikacija slobodnije shvaeenog Ll'lrminoloskog odredenja vakantne citatnosti iz vee spo­ menute knjige Dubravke Oraie-Tolie,82 i oznacava da se IKmedu Krlezina teksta i biblijskog teksta, koji je realan prototekst iz kojeg se preuzimaju odredene okvirne for­ mnlno-semanticke koordinate Krlezina teksta, nalazi prostor fingiranog, laznog, praznog prostora dodira. Iz­ nlOdu realnog biblijskogprototeksta i Krlezina teksta, koji IU u nedvosmislenoj intertekstualnoj vezi, dolazi do pre­ dominacije laznogpreklapanja. Konkretno, dodir se izme­ du Krlezina teksta i biblijskog predloska uspostavlja na r.zini nacelnih tematema-dogadaja (sintaksa Eleazarova krsnuea-II. slika-i Isusova smrtnaborba na Maslinskoj s cinom Judine izdaje-Ill. slika), odnosno na razini .'Ilvnih izvornih biblijskih aktera tih dogadaja koji u iskazima mjestimice i vrio rijetko uspostavljaju -"'~(JUllU citatnu relaciju s biblijskim izvornikom. Tri su u Krlezinu tekstu na kojima se prepoznaje potpuno lI~;"o""';e izvornika: prvo je takvo mjesto u II. sliei, kada reagiraju na cin Eleazarova uskrsnuea rijecima sto nalazimo u 11 poglavlju Ivanova teksta Evandelja: farizeja: (koja se Citavo vrijeme drzala po strani, tek kadikad s kojim usklikom, i sve se vise zbija u kao ovce pred buru. Oni govore svi zajedno i IDremtjesano) Ako ga ostavimo da dalje tako radi, svi ee

u njega! A nas ce zaboraviti. I doei ee Rimljani, i

nam i ono malo sto imamo! A on nam se ruga! I

prvo pogJavJje Teorije citatnosti (Zagreb, 1990), posebice potpo­

.CHati po opsegu podudaranja«, str. 18-21, u kojem se nalazi

za nas vazno postuliranje vakantne citatnosti.

113

I.

!I

Ii II

!

,I ,.. 1'"1'

~

ii

nadmudruje nas! Vi ne razumijete nista! Ii bolje da pogine jedan covjek za citav puk, propadne citav narod?« (str. 29/30);83 drugo je iz EvandeIja po Marku, 7 poglavlje: »Isus: Puk usnom, ali njegovo je sree daleko od mene! me ne razumiju« (str. 31); treee je mjesto ono s treee slike kada Isus na Maslinskoj gori upozora da ee ga tri puta zatajiti (Luka, 22): >.Simon (odlucno i bez razmisljanja) Gospodine! Spreman za Tebe u tamnicu, Cak i u smrt. Isus: Simone, zaista ti kazem, jos se neee noCas ni prvi pijetli ti ees me tri puta zatajiti« (str. 37). Preuzetim skim dogadajima, s nacelno preuzetim jezgrama ske i akterske strukture (dekoderima biblijske sti), baS kao i navedenim potpunim eitatima, novi akteri sa svojim iskazima iIi se starim imputiraju novi iskazi. U Krlezinu je tekstu zetog biblijskog supstrata novi akter Isusova njezini iskazi, njezin besjedovni korpus znatno formiranje kriticko-polemiCkog odnosa spram biblijskog smisla. Slicnu besjedovnu moe u preuzeti biblijski dogadaj pokazuju i svi ostali Marija i Juda. Ovakvi lazni, nepostojeei iskazi vedeni akteri u prepoznati i omedeni biblijski neposredno, dakako, nisu u vezi s prototekst( rezultat iscitavanja realnog prototeksta, u sferi onog smisaonog habitusa koji se nadaje sposobnOi sti i idejnoj koneepeiji autora-analiticara. postupio u pojedinim dijelovima svoje drame, 11a. vee prethodno upozorili, dok Krleza pak neee i 83 Miroslav Krleza: Legenda. Novozavjetna fantazija u

Legende. NISRO Oslobodenje, Sarajevo, 1981, str. 13-50. istog izdanja.

114

,

t 'i

";!I

1f

lllUzdati svoju elaboraeiju Kristova obraeuna s vlastitom ."vjesCu, predocenu kroz intelektualni disput lsusa i Sje­ no. Naeelno govoreei, Krleza razmislja konstruktivno, a no kao Galovie imitativno. Upravo preko reeenoga disputa Isusa i Sjene, zapravo IlIftgovog drugog 'ja', 0 smislu vjere, krSeanstva i Crkve, ftapose 0 odnosu materijalnog i duhovnog, preko tog pra­ .nog eitatnog i intertekstualnog prostora, Krleza Ce defor­ tnlrati biblijski prototekst kako bi se okomio na njegov :Iodtekst, na njegovu tradieijom ukodiranu misaonost. nam taj disput, koji je smisaona okosnica drame, I\ll\.tlZuje sve umijeee KrleziI'la iscitavanja realnog biblij­ motiva i pokazuje bogatstvo njegove intertekstualne Ono mjesto sto je u Evandelju nazvano Isu­ smrtnom borbom i strahom (Matej, 26; Marko, 14; 22), ono nekoliko receniea koje pokazuje Ijudsku ."HvQst Bogocovjeka, a odnose se na noe s eetvrtka na baS kako je to i u III. dramskoj sliei, posluzilo je kao intertekstualni okvir i motivaeija za razvijanje jednog dramatiziranog traktata 0 labilnosti Sina Motiv smrtne borbe i straha u Getsemanskom ta izvanjska intertekstualna spona ucvrscena spo­ ~uutim potpunim eitatnim podudaranjem, u kojem se tlDoznaie Kristova dimenzija Ijudskosti, posljedovala je interpretaeiji agresivnom Sjeninom sumnjom, i negiranjem ejelokupne Isusove duhovnosti i nauka. Upravo kako je Isus smisao biblijskog IIt,."fo ksta, tako je Sjena, »misticni pratilae za dugih noci«, smisao njegova prevrednovanja: »Isus: Od­ sam svjetlost, a da bih mogao zalutati u tami! Sjena: svjetlost tvoja! Vrati se, Gospodine! Isus: Odvise nesretnih da bih se mogao vratiti! Sjena: Vrati se! neees uCiniti sretnijima! Isus: Odvise je velika moja u sebe, a da bih se mogao vratiti! Sjena: Vrati 115

lIul Ta velika vjera u sebe same ee te upropastiti! [sus: I ndvise je velika ljubav Onoga koji je nada mnom, a da bi dopustio da padnem. Sjena: Lazi su nad nama i strasila, Uospodine! Odvise je pozajmio mudrosti iz starih knjiga Illnaj koji bdije nad tobom', a da ti se ne bi nasmijao, Uospodine! (Smije se.)« (str. 33). Pseudointertekstualni prostor, sto se otvorio kada je Krleza personificirao (i d\jabolizirao) Isusovu sumnju, tjeskobu i strah u liku i ~olovanju Sjene, naposljetku ee, nakon postupne koncen­ kucije njezinih zestokih kriticko-polemickih napada na Illusov vjerski i duhovni integritet, desemantizirati smi­ biblijskog predloaka. Pritisak straha pred smreu ato neminovno sprema i tjeskoba izazvana sumnjom u 1"lI1stita zemaljska postignuea konacno ee dovesti Isusa do .'In}lrenja i rezignacije, dovest ee do »tragedije genija«:84 Misljah da su stube ato vode do vjecnosti ljubav, RVIlt:U1cna, nadljudska, cista ljubav bliznjega prema bli­ . A oni koje sam Ijubio svom dusom svojom, oni su I hrcu, i izdali su me!... I bas to sto misljah da njihovim dusama, bas je to bila moja laz. To je laz mojega zivota sto sam uopee govorio dusama tih A da podem opet traziti nove ljude koji ee htjeti vjecnost? Da iznova pocnem? Pa da me izdadu ida me raspnu iznova! (Zapadne u sjetno razmi­ « (str. 46).

sto odreduje djelovanje i sudbu !susa, Michelangela i Kolumba se i najtocnije moze definirati kao tragedija genija. Po svojim spoBobnostima i stremljenjima iznimni pojedinci, bezmjerno uzdignuti nad gomilom prosjecnika kojom su okruzeni, istodobno imuni na prirodna ljudska klonuCa, slabosti i sumnje; u tome proturjecju, produbljenom vladavinom gluposti, nasilja i ....tol.)ublja, ukorijenjuje se njihova tragika.« Darko Gasparovic; Dra­ krleziana, Zagreb, 1977, str. 11.

116 .;'

, ,

I



117

..

I

lOt

Dokaz 0 visokoj autorovoj svijesti konstrukcije intertekstualnogprostora, prostorakojije postao kom igrom seciranja biblijskog supstrata, dobit u obzir uzmemo prvotnu verziju Krlezine Legende godine.85 U njoj pronalazimo i IV. sliku koja sukob Marije Magdalene i Jude, ali sada ne to u kasnijoj ponesto skraeenoj verziji Legerute.fJ!! snoviti dijalog raspetoga Krista i Sjene koja mu sukob Marije i Jude, vee je to realni i dinarnicni dijalog dvoje nesudenih ljubavnika. Dok prvotna zavrsava Judinim vjeaanj em, druga verzija trenutku Kristova budenja iz sna, odnosno Judine izdaje. Objema verzijarna Krleza pos~ malne modalitete obrade biblijskog predloska, a vezi i jos nesto drugo: pokazuje razlicite mo!ruCnOl udointertekstualne nadgradnje koja je sarno treba znati na kojem se mjestu moze U tom je smislu Krleza krenuo dalje s onim preostalo: oznaCiteljski snaZnijim markiranjem Marije i Jude, posebice pazeCi na Judin nastup, verziji teksta, Krleza je otvorio mogucnost siranja pseudointertekstualnogprostora odnos, iIi predznije, na prikaz Judine perspektiV!6 lemskih dogadanja. Galovic je obradio sudbinu preobrazenja, Krleza je elaborirao misli i osieeaie lsusa, ostao je, dahle, u postuliranom 85 Prvotna verzija Legende objavljenaje 1914. godine u jeekim »Knjizevnim novostima«: god. I, br. 1 (24. sijeenja), slika); god. I, br. 2 (31. sijeCnja), str. 25-29 (druga slika); sijecnja), str. 39-42 (treea slika); god. I, br. 4 (14. veliaee}". (cetvrta slika). 86 K.aJ!nija (druga) verzija Legende prvi je puta objavUe1li Krlezinih Legendi iz 1933. godine, u izdanju zagrebacke otada se pretiskava u svim kasnijim izdanjima ovog KrlezinOi ciklusa.

J

118

JuA sarno Juda. Njega je u dramsko motrenje konacnih Joruzalemskih dogadanja kao djelatno lice uveo upravo Krleza, a Judino je djelovanje razvidnije i neposrednije iz prvotne verzije Legende. Takoder, Krlezaje svojim pard­ J&llnim, ali zivim tretmanom i interesom za Judine argu­ mente cina izdaje ukazao na potrebu iscitavanja cjeloku­ pne Judine sudbine, a ponudenim obrascem zaostrenog pleudointertekstualnog dijaloga ponudio formu toga isci­ Lllvanja i otvorio moguenost projiciranja novih i drukcijih Imislova biblijskog prototeksta. Juda je iseekivao i trazio dramskog autora. Ekspresionisticki raaomon treba­ je dovrsiti.

I I

;

I.I III

ECCE HOMO! TITA STROZZIJA Judaje konacno pronaSao svoga dramskog autora. Vee podnaslov Strozzijeva djela odredit ee bitne aspekte ,tanja njegovih formalnih i semantickih znaeajki. l'I'ragedija covjeka Jude iz Kariota«,87 kako glasi po dna­ postaje ona karika sto je nedostajala nakon Galovi­ i Krlezina pristupa jeruzalemskim biblijskim do­ ""a...;;.. . a: Judina verzija tih dogadanja kroz drarnsko u motive izdaje i aktualiziranje bitno drukcijeg njegova »straanog« cina. U vezi sa Strozzijevim atertekstualnim postupkom odmah mozemo reCi daje on lentican Krlezinu obrascu: veza s Biblijom uspostavljena nacelnim preuzimanjem samog dogadaja (lsusovi po­ dani i smrt na krizu, te mjesto i vrijeme odigrava­ »U Jeruzolimu, u Kristovo vrijeme«), a napose 1lGe1nim preuzimanjemjezgre izvornih aktantskih odno­ I karakteristicnih crta biblijskih aktera. »Mit zadaje Ecce homo! Tragedija covjeka Jude iz Kariota. Zagreb, 106 str. Svi su citati iz istog izdanja.

119

tmn ~

"~""i

aktere i likove, njihov raspored (aktancijalnu i _"uUJq strukturu) i slijed zbivanja. Strozzi ga, na prvi mijenja: Isus propovijeda ljubav, narod (medu Marija Magdalena) mu vjeruje, Juda ga izdaje, zapinju, Juda se ubija. ,,88 U takvom je biblijskom okviru Strozzi nacinio bitan ticki rez: sintaksu poznatog biblijskog dogadaja ficirao je tako daje u prvi plan postavio motiviranje izdaje Sina Bozjega, njegove razloge za taj cin, a spoznaju vlastitog grijeha, pokajanje i smrt. Za Galoviceve prezervacije biblijskog predloska kombiniranjem potpunih, nepotpunih i vakantnih Strozzijeva je Judina optika ostvarena dominantru kantnim intertekstualnim suodnosom s biblijskiIllii stratom koji je u konacnici uspio uzdrmati i apodikticnu krSCansku sliku 0 Judinoj krivici kao dici njegova velikog grijeha izdaje. Biblijski je za Strozzija realan prototekst, ajeruzalemskaje sudbina, predoeena u cetirima Evandeljima, formalno uporiste na temelju kojeg Strozzi dinu poznatog dogadaja, dopustajuei si pritom skoj matrici pridodaje nepostojece, ali moguee znatih biblijskih aktera (Jude i Marije Magdalene) situacija s novouvedenim akterima (Gehenielom, nom majkom, Giddelom ...), koji su nastali na slobodnog oblikovanja i pristupa tekstu EvandelJa.!i je svakako dosljednije zakljuciti daje dodir izmedU zijeva teksta i biblijskog predloska, u kontekstu tog preuzetog dogadajnog okvira, prazan, laZan i (pseudocitatan/pseudointertekstualan), nego da

da se temelji na nepostojanju realnog prototeksta (para­ citatan/paraintertekstualan).89 Iako spomenuti Geheniel Ili Giddel nisu realne osobe iz Biblije, one funkcijski, jer 8U formalni dio pretpostavljene Judine vizure, pripadaju njezinoj sintaksi, pa makar to pripadanje citatno bilo posve prazno. Iako kao akteri, baS kao i njihovi iskazi, od nikoga i nista citatno ne preuzimaju, oni nastaju i zive u Strozzijevu djelu upravo u odnosu na preuzete koordinate realnog biblijskog teksta, odnosno nastaju kao dio Stroz­ z\jeva autorskog isCitavanja cjelokupnog konteksta jeru­ zalemskih dogadaja. Vratimo se opet na podnaslov drame i s njim u vezi recimo da se na pozadini Kristova kriznog puta, koji je posve u drugom planu, pred nama odigrava prevrednuju­ ~ uia crucis covjeka Jude, a kretanje dramske radnje Izmedu autentizma predloska i predominantnih analitic­ kih mijena konstrukcije stalno naglaSava modelativnost drame. U cemu se sastoji ta modelativnost i kako se do nje dolazi? Vee je u samoj uvodnoj didaskaliji Strozzi nagovijestio da ce prikazati »prelazakjedne faze Ijudskog vjerovanja u konture nove religije ... u buri cuvstava i krvi« (str. 7), a na koncu I. slike jasno je da ee nosilac tog prelaska biti JUda. Strozzije koncepciju dramskog sukoba postavio kao Iukob izmedu materijalnog i duhovnog naeela (ljudskog nacela Judinog i bozanskog nacela Isusovog), odnosno u neeto siroj semantickoj perspektivi, izmedu prirodno­ ~udskog i nadnaravno-bozanskog, izmedu trenutka ze­ rnaljske egzistencije i nebeske vjecnosti, au izrazito ekII Ovakav je zakljucak nastao na shvaCanju razlike izmedu pseudoci­

88 Boris Benker: Hrvatska drama 20. stoljeea. 1. dio. Logos,

str.281.

120

~J

tatnosti i paracitatnosti iz vee spomenutog potpoglavlja u knjizi Teorija t4tatnosti (vidjeti bilj. 82 u odjeljku knjige 0 Krlezinoj Legendi).

121

I !

I

i

i •~ ~

I I

di

N

0

= ~

~

0 ~ 1-4

t-I

~

0

~

~

~

~

U U ~

~ ~

«

~

~ ""'I

spresionistickoj optici - kao sukob mesijanizma i sijanizma. Izdaja Isusa Krista motivirana je emocionalnom privrzenoseu Mariji Magdaleni Kristovim utjecajem, zeli odbaciti svoj prijasnji zivot i posvetiti se vlastitoj duhovnoj preobrazbi, juCi tako i samog Judu. Prepoznaje se realizacija postavke iz Legende: Juda ljubi Mariju, Marija sta dakle, Krist i Juda su protivnici. Krajnje su~rotni spol, Marija postaje Judina dijabolizir motorika, ishodiste metafizickog impulsa koji ni da ignorira i konacno izda Sina Bozjega. Izdaja zemaljske ljubavi spram Jude izazvala je drugu, spralll Mesije, pa se tako sudbinajednog covjeka, sionisticki univerzalno, preklopila sa sudbinom covjecanstva. Juda je simbol iskrene i strasne zema1.is ke ljubavne ceznje koja ne moze pretrpjeti svoje neispunjenje, pa dolazilo ono makar i od Boga. Juda se usprotivljuje bozanskom principu obeeanja 0 vjecnoj ljubavi, zivotu i spasenju, mu otima konkretnu zemaljsku ljubav. Mecimlm. samog Cina izdaje Juda se mijenja. Nakon dolaz i anagnorisis: doznavsi daje bio zrtva rijina majka slagala mu je 0 erotskoj vezi Isusa i odnos no smisljenog nagovora na izdaju (njegov Geheniel zapravo je davao), Juda spoznaje grijeha i kaje se, duboko svjestan da se izmedu Boga nalazi duboki ponor ljudskih grijeha koji se zaobici. Nakon radikalnog Cina izdaje Juda ce puno me ekspresionistickom sjaju i bozanskom pretvoren u Izabranoga medu Obicnima poradi razloga: omogueavanja da se ispuni Rijec Zakona, da se Isusu pruzi sansa da, preko Judine nesebicllI je-zrtve , smreu na krizu i uskrsnucem uistinu 124

IIvoje mesijanske kvalifIkacije. Tako prezentirana Judina Mudbina podastrla je moguci model shvacanja poznatog biblijskog dogadaja koji je unekoliko sasvim suprotan od kanona. Strozzijevski intonirana Judina sudbina rese­ mantizira pojam krscanske zrtva, pa se sadajasno nazna­ Ouje vaznost ljudske zrtve za Boga, a ne samo Bozje zrtve vou ljude. Juda u Strozzijevoj interpretaciji postaje »kamen y.uglavni« Novog Saveza izmedu Covjeka i Boga, onaj r.emaljski izabranik koji u ime ljudskog roda mora izdati Boga kako bi se omogueila definitivna »provjera« bozan­ Ilkog principa i kako bi svijet bio spasen. 90 Zauzvrat, Juda dobiva vjecni prijekor i prezir, i osudenje da nosi svoj teski kriZ izdajnika. Sasvim dostatno za »tragediju covjeka Ju­ de iz Kariota«, za Strozzijeva »novog covjeka« koji je Mpreman priznati svoj grijeh, i koji istovremeno zali zbog toga grijeha, jer je moe njegove ljudske energije i vjere u Uude i Boga zapravo neupitna, ali izigrana hotimicnom ijudskom lazi i davolskom zloeom. Strozzijev Juda duboko jo nesretan covjek: »Juda: Ja sam pun mudrosti. Kao i Ilnaj pod krizem ... Pa ipak, Marija, ja nisam toliko bezbo­ lun, da ne bi shvatio grozotu svog djela... Moralo je tako doci... Znaj, moj je zloCin velieajniji od njegove mucenicke Imrti!... On umire. Umire i nista vise. A ja - ja ubijam. To je teze. Marija, teret, koji lezi na mojoj dusi, tezi je od drvenoga kriza. Muke, koje ja podnosim, bolnije su od trnove krune... Jer ja sam sam ... Ja samo svoje izdajstvo

iii

Zanimljivo je ovakvo moguce videnje Judine uloge u Strozzijevu \\lulu dovesti u vezu s videnjem Jude !Ito ga u svojoj fikciji/fakciji »Tri iumaeenja Jude« donosi J. L. Borges (Sabrana djela, Zagreb, 1985, kniiga Izmilljqji, str. 215-219). Jedno je od ta tri tumaeenja Jude i ono u potpunosti preklopljivo sa Strozzijevom koncepcijom nesretnog illiblijskog izdajnika. Najednom se mjestu kaze kako je »De Quincey iznio je Juda izdao Isusa kako bi ga primorao da objavi svoju iIfllansku narav i pokrene siroki ustanak protiv rimskogjarma«.

125

'",,'

vidim i nikog vise ... Jesi Ii vidjela, kako su oni, najsuroviji, njega samilosno gledali? .. A tko je uz Uz Covjeka? Imao sarn njega i tebe ... i izgubio oboje« (str. 87). Za pravilno shvaeanje modelativnosti, tj. onih ka 0 odnosu Covjeka i Boga koju u sebi nosi stro",r,";i. elaborirana Judina sudbina, vazno je zarnijetiti dok Juda s jedne strane sprarn autoriteta osjeca vrstu strahopostovanja, jer je njegova hrabrost tome sto zna da izdaje Sina Bozjega, dotle s druge Juda shvaea da ee i sarn postati autoritet ako se njim. Stoga i ne cudi citat Kristovih rijeci koji ee Juda, jer su obojica sada funkcionalni spasitelji stva, jedan koji to uistinu jest, i drugi koji mu u pomaZe: »Juda: (Uspravi se, digne ruke prema raspetom Kristu i vikne) Boze moj, boze moj, zasto ostavio?! Marija: Evo covjeka! (Taj je uzvik znak za nu Zemlje i Svemira, koji hoee, da tipu Vjecnog daju priznanje udivljenja. Zraka nebeskog svijetla se iz neba nad ponor. A u njoj se oglasi snazni glas: Covjeka Jude!...«, str. 106). I to je jedini potpuni citat izvornog biblijskog cijelom Strozzijevu djelu. Posve je jasno zasto takvih ta nema vise i zasto dominira receni pseudocitatni, rani tip interteksta: Strozzijev tekst nije matizirani citat Biblije, vee je u potpunosti analiziranju i predocavanju snazne Judine Ol:lVUUVl autoriteta. Citatna praznina koja ispunja nedvo c,..,.,l'; biblijski sadrzaj i tematem (dekoderi iii sifranti izvornosti) u funkciji je semanticke autoreferencij Strozzijeva teksta, jer to je tekst koji primarno zeU zoriti na sarna sebe, na smisao upravo svojih sastavnica nastalih kao rezultat racionalne 126

i analitickog pristupa biblijskom predlosku. Konacni smi­ Mao Strozzijeva djela nije, kako je to slucaj primjerice u Galoviea, rezultat oponaaanja izvornog biblijskog smisla, bez obzira sto i Galovic postupa slobodno s biblijskim citatima i sintaksom jeruzalemskih dogadanja. U rablje­ noj masi biblijskih citata Galovic ne dopusta da se veza izmedu njegova teksta i Evandelja bitno kida, pa se zato izmedu fingiranih iskaza i postupaka Marije Magdalene brizno i »poslusno« vraea na biblijski prototekst. Strozzi je pak na sasvim drugom, krlezijanskom polu: dominan­ tna pseudointertekstualnost zagusuje svako eksplicitno preuzimanje biblijskog izvornika, pa se izvorna biblijska motivika spominje tek neznatno (poput izdajnickog cje­ lova, trideset srebrnjaka i s1.), i funkcionira kao nekakva udaljena, gotovo zaboravljena biblijska simbolika. Te­ meljna je narnjera Strozzijeva teksta stvoriti i ponuditi bitno drukciju optiku poznatog biblijskog dogadaja i upo­ zoriti s druge tocke gledista, koja je dakako sarno jedna od moguCih, na »straani« Judin cin. Drukcija optika koju donosi Strozzijevo djelo ne potire doduse ono tradicional­ no shvaeanje izvornog biblijskog dogadaja Isusove zrtve, odnosno sarnog Judina cina, jer na koncu Krist razumije Judu i opraata mu grijeh, a Juda shvaca da je Bog jedina istina. Ipak, galovicevska otvorenost intertekstualnom dijalogiziranju s biblijskim smislom preko slobodne Mari­ jine vizure u Strozzijaje zaostrena do kriticko-polemickih tonova, posebice nakon eksplicitne sumnje u Boga i bo­ ~ansko u postupcima Giddela i Marijine majke. Kada u 1. slici Giddel razbije ploce s deset zapovijedi, razocaran Bozjim tretiranjem njegove sudbine, tadaje to nedvosmi­ sIena anticipacija onog kritickog shvacanja Boga i bozan­ skog, one sumnje u njegovu bezgresnu poziciju koju ce Juda dovrsiti cinom izdaje. Naposljetku mozemo zaklju­ 127

citi kako Strozzijevo djelo mirni i afirmativni dijalog s kanonom prevodi na razinu prevrednuiu6ei slozenijeg suodnosa izmedu novog teksta i toteksta, pazljivo aplicirajuCi formalna i sadrzaJna stva Krlezine Legende.

GOLGOTA MIROSLAVA KRLEZE Nazocnost fenomena intertekstualnosti u ovoj noj drami pokusat cemo opisati i predociti slikom intertekstualnih koncentricnih krugova. Prvi, veci i obuhvatniji krug (vanjski), temelji pojmu metaforicne izotopije s biblijskim predloskou~ nosno na uspostavljanju takve veze koja ce u matrici izdvojiti arhetip i zatim ga, kao suvereni simbol, utkati u strukturu novog teksta. Identifict! izdvojenog biblijskog arhetipa kao neiscrpnog vanvremenskog i izvanprostornog smisla u stu, a ovdje se radi 0 golgotskoj topid (izdaja njegovo raspeee na krizu), ostvareno je nizom slenih aluzivno-tipoloskih signala na reeenu tOjJU\.u. je pocetak prvog cina obiljezen aluzijom na posljednje vecere. Noeu, u sobi pivnice, gdje je flaSi jedina rasvjeta« (aluzija na jeruzalemsku sljednje vecere), medu okupljenim clanovima narnog arsenalskog odbora - Tomom, Ivanom, (apostolima), nalazi se i Pavle koji znade tko izdaje akdje (Krist), odnosno Kristijan koji skriva djelatnost (Juda). Funkcija Kristijana kao Jude je obznanjena tijekom drame nekoliko puta Kus! Pavl~; Ne! Ne eu da budem kus\ Ti si Juda!, str. 242; Kristijan: ., .Mi smo srusili jednog Cezara; eemo nikakve vlasti ni terora! Andrej: Laze! Izdao Juda! Tako mi moje krvi, evo, kunem se daje izdao.... 128 "..ll.'l,.

II

cin, str. 281),91 a sankcionirana u zadnjem cinu Doktoro­ vom kaznenom mjerom - smreu Kristijanova djeteta, koja je tipoloski/funkcionalno sumjerljiva s croom Judina vjesanja. Od Kristijana prokazani Pavle stradat ee vee u n. cinu muceniekom smrcu, progonjen tipicnom krlezi­ janskom masom policajaca, detektiva, vojnika i inih sudi­ onika kaznene ekspedicije sto aludiraju na rimske vojnike, [susove muCitelje. Nakon Pavlove smrti jedini koji sa sigurnoseu zna da je Kristijan izdajnik jest Andrej (preu­ zima PavlovulKristovu ulogu), ali Ce uskoro i njega, »sve­ zanogi krvavavog«, odvesti »soldati« (Rimljani) i svrsiti s njim. Umetnuta priea 0 Ahasveru u II. einu, uvodenje kojega Krleza spretno motivira kroz ispisivanje »jedanaeste do­ mace zadaee« Ksaverova sina, predstavlja onaj drugi, unu­ traSnji intertekstulani krug. Krleza parafrazira srednjo­ vjekovnu predaju 0 vjecnom Zidu (metonimijska izotopija) i ona odmah postaje unutrasnji prototekst za uspostavlja­ nje tipoloske analogije izmedu price 0 Ahasveru i Krlezina leksta. 92 Pavle, funkcionalno vee prepoznat kao Krist, stize do Ksaverove kuee, zapravo posljednje postaje svoga kriznog puta, i zatim dolazi do snaine reminiscencije poznate situacije iz priee 0 Ahasveru kadaje Krist na putu do Golgote zamolio za casu vode, a Ahasver mu je uskra­ cuje: »Paule: Molim vas, dobri Ijudi, kao boga vas moHm! Otvorite! Ksauer: Ne! Ne mogul Zena: Red mu da to nije III Miroslav Krleza: Golgota, u: Miroslav Krleza: Tri drame. Galicija.

Vlt4jak. Golgota. NIElRO Oslobodenje, Sar~evo, 1981, str. 237-312. Svi

au citati iz istog izdanja.

II~ Gustav Samsalovic u 1. svesku Hrvatske enciklopedije (A-Automo­

bll, Zagreb, 1941), pod natuknicom Ahasver (str. 115), d~e iserpan

prikaz nastanka, znacenja i Iiterarne obrade ove »krseanske eshatoloske

lagende«. Iscrpan cemo prikaz pronaci i u leksikonu Elisabeth Frenzel

IJtoffe der Weltliteratur (Stuttgart, 21963, str. 15-19).

129

"'"

MIROSLAV KRLE

GOLGOT

DRAMA U PET CINOVA

ZAGREB

BIBLIOTEKA NEZAVISNIH

1937

130

krcma! Ksauer: Vac sam yam rekao da to nije krcmal Paule: N e bojte se! Ja vas neeu smetati! Ja ne eu ostati kod vas! Ja eu odmah l'oeil Samo da rane svoje povezem. Da se vode napijem! Zena: Ne, nema ni govora! Mars otale! Paule: Dajte mi barem CaSu vode! Sarno jednu caSu vode! Zena: Nista! Nemamo yodel Mars!" (str. 259). BuduCi da je priea 0 Ahasveru navedena tek nesto prije u Krlezinu tekst, paje njezina pripovjedna matrica vrlo ziva u citate­ lja, doima se ova scena kao olicenje znatno viseg stupnja intertekstualne povezanosti od reminiscencije, odnosno kao dramatizirani (dijalogizirani), i utoliko slobodniji ci­ tat srednjovjekovne legende. Ipak, to je samo dojam: pot­ pune citatne relacije u cijelom Krlezinu tekstu formalno neeemo pronaci. Krlezino navodenje price 0 Ahasveru stvara blisko referencijalno uporiste za moguce postojanje price 0 Ksaveru, pa je konacno uspostavljanje snaz.nog tipoloskog paralelizma izmedu tzv. stvarnih dramskih zbivanja i dokumentirane predaje logican i oCekivani po­ sljedak Krlezine dramatske konstrukcije. Posebice stoga Ito vee od samog pocetka 1. Cina, a naslueuje se to i iz lamog naslova drame, Krleza ne skriva svoju intenciju da mitski strukturira svoje djelo. Srednjovjekovna predaja formalno je skrivena iza »jedanaeste domaee zadace« Ksa­ verova djeteta, ali je zato sadrzajno elaborirana u Ksave­ rovoj sudbini. 0 odnosu izmedu priCe 0 Ahasveru i price o Ksaveru mozemo reCi kako se radi 0 Krlezinom nepo­ trednom supostavljanju prototeksta i teksta koji realizira roegove alegorijske projekcije. Prica 0 Ahasveru potenci­ ta, kroza Ksaverovu sudbinu, svoje preneseno znacenje. Navedena je scena s umirueim Pavlom mjesto dodira I'Dostuliranog vanjskog intertekstualnog kruga (Biblija prototekst) s umetnutim intertekstualnim krugom o Ahasveru kao prototekst), a granice se toga dodira 131

""".

znatno prosiruju kroz Ksaverovu egzistenciju u Krlezina teksta. Ksaverova je uloga Ahasvera, ljena nakon odbijanja Pavlova vapaja za pomoe, na u III. i IV. Cinu kada Ksaver, psihiCki svladan jom tezine svoje odgovornosti za Pavlovu smrt, stalno proganjan vizijama njegova krvavog lika, no zaziva Ahasvera i podsjeca na njegovu sudbinu, postala i njegovom: ,,(...Ksaver, koji je cijelo mno izvan gomile pratio dogadaje, intenzivno kao svaki cas uplesti u sukob i kao da ima nesto da je u abnormalnu i vidljivu ukocenost i gleda preda ee radi nista. Kad vode Andreja svezanog i krvavog, mjesecar refleksivno ustao i stao da zuri za SOlUi1W Ksaver: Ahasver! Ljudi! Ahasver! Onje pljunuo lice! I niti CaSu vode nije htio da mu dar I zatajio Ahasver! Jedanaesta domaea zadaea! Ahasver! Oh! zaplaeeiklone.)« (str. 285). Naposljetkuee se sver pokajati i preuzet ce na sebe krivicu za nazivajuci se Judom, pa ce se u Ksaverovoj osobi lieno, a na temelju analogija njegove sudbine sa ma Jude i Ahasvera, jer su sva trojica izdajnici, biblijski prototekst, srednjovjekovna predaja i tekst. Osim sto je funkcionalno izdajnik Ksaver je i pokajnik, zapravo duboko moralan covjek koji otrpjeti sto je postao sliean Ahasveru, pa radije Judinu sudbinu (smrt) nego Ahasverovu (vjeeni nesretnik). Vainost je Ksavera u Krleiinu bolje predoeio Darko Gasparovic: »Istom u dusevnoj katarzi i njegovu istupanju, koje za Pavlova i Andrejeva djelovanja nije vodeno _:1 __ 1_"'" litickim, vee iskljucivo duboko Ijudskim, PSil1UlVO~ tivacijama, Golgota u smislu dominacije elementa prestaje biti politickom dramom u 132

znacenju toga pojma, postajuci dramom ogoljele Ijudske egzistencije«.93 Osim, dakle, nacelnog strukturiranja i pojaeavanja mitske nadgradnje Krlezina teksta, u cemu se intencije kOristenja unutrasnje price 0 Ahasveru pre­ klapaju s intencijama koristenja sveobuhvatnijeg biblij­ skog okvira, podudaranja bitnih aspekata Ksaverove sud­ bine s Ahasverovom i psihicki preobrazaj samog Ksavera, koji u konacnici razocaran i usamljen spoznaje vladajuce prokletstvo licemjeIja, lazi i izdaje (zato i poklic: "Smrt svim Judama!«, str. 295), naznaeuju znatno siri smisao Krlezina djela negoli sto je to samo razgolicenje politickog stanja "u centralnoj Evropi pred Uskrs, godine devet stotina i devetnaeste«, odnosno razgolieenje politickog mitotvorstva uopce. Taj siri smisao Gasparovic prepozna­ je kao moralni i metafizicki sukob Dobra i Zla, gdje su Krlezine "drustvenO-politicke krvave dileme ... pretocene u vjecno moral no pitanje oovjeka i eovjecanstva«.94 Najzasluznijije za proces razgoliCivanja politickog mi­ totvorstva Kristijan Cije su intencije wno deklarirane vee u njegovu imenu. U tipoloskoj biblijskoj konstelaciji I. cina vee se sa sigurnoseu moze uociti da Kristijan nije Krist, a nastavak dramskih zbivanja, od III. cina pa do kraja, i posve potvrduje da istovjetni korijen njihova imena krije hotimicnu Krlezinu obmanu. Doduse, osim imena, postoji i JOB jedna povrsinska slicnost s Kristom: Kristijan je odlican govornik bas kao i Sin Bozji, on posjeduje umijeee efektnog nastupa i znade uvjeriti Ijude u one sto govori, ali osnovna je razlika u tome sto je Kristijan lazljivac i licemjer, ato njegove intencije nemaju nikakve veze s moralom i iskrenoscu Nazareeanina. S takvimje njegovim 93 Darko GaSparovic, nay. djelo, str. 73. 94 Ibid., str. 73.

133

intencijama Krleza od Kristijana nacinio falsifikat laZnog Krista, kojeg razgolieuje kontrast izmedu nog realiteta njegovih cina i zavodljivog, sofistickog tusa njegovih tirada. Kolikaje slicnost etimoloska, je razlika supstancijalna. ,,1 najuzasnija je Krleza rijeci 0 raspecu ideje mece u usta svom hvalnijem tipu «, zamijetio je Milutin Nehajev kon prve izvedbe Golgote, 95 upozoravajuCi time i na sve one desemantizirajuce i profanirajuce kojima Krlezino djelo »trosi« rabljene tradicijske ke. Mit je demitiziran: Pavao je Krist, ali umire vjecnoga spasenja i zivota. Iskreno Ksaverovo priz~ pokajanje nagradeno je smreu u »stektanju mitralj~ ne oprostom, iako on sam zapravo nije nista Pavlaje izdao Kristijan, a njegovaje uloga strogo odredena supstratom mita 0 Ahasveru. je, naposljetku, kaZnjen, ali i zato je bilo potrebno dijabolicnog Doktora »ex machina«, sto definitivno va postojanje zdravih ljudskih mehanizama, pa radilo i 0 kaznenim mehanizmima. Krlezin je obzor covjeka i svijeta taman i tur6ban, »Krleza ne u mogucnost velikog poleta Covjeka - sva ta GolQ"OIIB kriini put ideje zakoju su preslabi ljudk96 Naposljetku, nakon postuliranja dvaju nih krugova i naznacavanja mogucih mjesta du Krlezina teksta i prototekstova, zakljucimo tarnji krug, Cije je srediste parafraza srednJoVJ legende 0 Ahasveru, znatno uCvrscuje tipolosko-: paralelizam nastao na temelju sireg i ",U.,nhl1].""dI

interioriziranja bibIijskog sup strata. 1 Biblija i predaja 0 Ahasveru u funkciji su arhetipskih medijatora iIi mitskih korelativa suvremenog stanja, oni su nesto poput defini­ ranih katalizatora koji ubrzavaju proces identifikacije globalnih problema, s vaZnim semantickim dodatkom sto Be pri tome procesu i sami trose, desemantiziraju i nestaju u konfliktnom svijetu Krlezine drame. Zanimljivost je Krleiine intertekstualne metodologije, koja je jedinstvena, a koju smo za potrebe »ostrije« pre­ dodzbe 0 intertekstualnosti rastvorili u zamisJjene kru­ gave, u tome da je njezin cilj dvostruk: s jedne strane postici semantizaciju realnih zbivanja biblijsko-mitskim 8upstratom, as druge strane, u povratnom smjeru, upravo pomocu realnih zbivanja kojima su pridane znacajke mit­ 8kosti desemantizirati usvojene tipske obrasce i "potrositi mit« u povijesnom svijetu.

.veD'tItlsfe

GRADSKA I SVEUCllI§NA

KNJIZNICA OSIJEK

1 ... ~-.~ ." .~'.-- .... ~~ ..

-----­

95 Milutin Cihlar Nehajev: Golgota, u: Miroslau Krleia.

JAZU, Zagreb, 1963, str. 66.

96 Ibid., str. 65.

184

J

~

.Jcel,:lA JURJA STROSSMAYERA

U OSIJEKU

185

I!I