rasizam 1

Rasizam Izvori, priroda i posljedice rasizma

Rasa se može shvatiti kao skup društvenih veza koje omogućavaju da se odre odredi di tača tačan n polo položa žajj poje pojedi dina naca ca i grup grupa, a, njih njihov ovih ih razl različ ičit itih ih osob osobin ina a i sposobnosti, na osnovu biološki utvrđenih svojstava. Razlike u rasi su nešto mnogo više od opisivanja razlika među ljudima – to su važni faktori u stvaranju obrazaca moći i nejednakosti u okviru društva . Porijeklo riječi rasa je najverovatnije od arapske riječi ”ra’s” što znači glava, izvor izvor,, porij porijekl eklo. o. Proce Proces s u kojem kojem se razum razumije ijeva vanja nja rase rase kori koriste ste da bi se klasif klasifiko ikoval valii pojed pojedin inci ci ili grup grupe e ljud ljudii naziv naziva a se rasiz rasizaci acija. ja. Pojam Pojam rase rase od suštinske je važnosti za shvatanje rasizma. Rasizam Rasizam je kvazinau kvazinaučna čna teorija teorija vrijedno vrijednosne sne segregac segregacije ije ljudskih ljudskih skupina skupina prema prema kojoj kojoj njihov njihova a psihobi psihobiološ ološka ka svojstva svojstva odlučuj odlučujuće uće određuj određuju u i ukupne ukupne bioantropološke potencijale, sociokulturni razvoj i historijsku ulogu. Počiva na pogr pogreš ešni nim m

ili ili

pogr pogreš ešno no

inte interp rpre reti tira rani nim m

gene geneti tičk čkim im,,

soci sociob obio iolo lošk škim im,,

selekcijskim i drugim pretpostavkama-tendenciozne i ideologizirane- grupne disk diskri rimi mina naci cije je..

Tu

„zn „znanst anstve venu nu“ “

besm besmis isli licu cu

produ rodubl blju juje je

apsol psolut utni nim m

poistovjećivanjem poistovjećivanjem grupnih i individualnih individualnih osobina. Rasizam je izvorno reakcionarna teorija prema kojoj je ljudski rod podijeljen na rase sa većim ili manjim mentalnim

sposobnostima ili sposobnošću kulturnog razvoja. U širem smislu shvaćanja svako netolerantno ili nasilno ponašanje prema osobama druge nacije, vjere, boje boje kože kože ili ili fizi fizičk čkih ih kara karakt kter eris isti tika ka.. Prem Prema a rasi rasist stim ima, a, svak svakii prip pripad adni nik k „sup „super erio iorn rne“ e“ skup skupin ine e je u svim svim elem elemen enti tima ma svog svog bioa bioant ntro ropo polo lošk škog og i soci sociok okul ultu turn rnog og bića bića nadm nadmoć oćno no vrij vrijed edni niji ji od bilo bilo kog kog član člana a podr podređ eđen ene e „inf „infer erio iorn rne“ e“

grup grupe. e.

Traž Tražen enje jem m

neut neutem emel elje jeni nih h

veza veza

izme između đu

biol biološ oški kih h

(genetič (genetičkih) kih) i kultur kulturnih nih grupni grupnih h svojstav svojstava, a, posebno posebno u oblasti oblasti intelige inteligencij ncije, e,

ponašanja,

općih

mentalnih

sposobnosti

i

karaktera

ličnosti,

oni

„rasnoj superiornosti“ daju značenje i urođene i nepromjenjive vrijednosti. Izvorni uzroci „rasne“ diskriminacije su primarno društvene i ekonomske

prirode, a njeni suštinski ciljevi su u svestranoj eksploataciji potlačenih skupina. Njene žrtve mogu biti i tzv. „društvene rase“, koje imaju veoma malo zajedničkog

sa

bionatropološkim

smislom

međugrupnih

razlika.

Tako

„društvena rasa" može biti definirana kulturnim, religijskim, ekonomskim ili bilo kojim drugim osobenostima koje joj daju prepoznatljiva grupna obilježja. U takvim slučajevima, rasizam primjenjuje obrnutu lo giku sopstvenih izvor nih načela: prema lažnoj postavci da su kulturne karakteristike posljedica djelovanja

nasljednih

biološkoh

činilaca

i

ispoljavanja

određenih

sociokulturnih posebnosti diskriminirane grupe izvodi se zaključak o njenoj zasebnoj „rasnoj“ pripadnosti. Obespravljene ljudske skupine rasisti najčešće smatraju manje vrijednim,

biološki (genetički) i kulturno inferiornim, intelektualno nesposobnim, lijenim i nedozrelim. Nasuprot tome, najširi slojevi progresivne naučne i kulturne civilizirane javnosti su uvjereni da se budućnost čovječanstva može razumno graditi samo na temelju objektivnih znanstvenih činjenica, koje već godinama ističu najugledniji svjetski antropolozi i genetičari. U ekstremnim formama, rasizam se ispoljava u historijskim periodima i područjima

u

kojima

određena

„rasno“,

etnički,

religijski,

socijalno,

ekonomski (ili drugačije) definirana skupina na taj način pokušava opravdati i dokazati svoje apriorno „pravo“ na povlašten sociološki, kulturni i opći društveni položaj. Prve evidnecije o „rasnoj“ diskriminaciji potiču još iz antičkih vremena, kada su

Grci i Jevreji ostale ljudske skupine svrstavali u „manje vrijedne“ barbare i goje. Socijalna segregacija je naročito izražena kod Indijaca, kod kojih „superiorne“ kaste čine vladajuć i arijevski sloj, a pokorena „rasa“ dravida obuhvata sve „niže“ kaste. Kod Indijaca rasna diskriminacija je toliko prisutna, da im čak u dokumentima piše

kojoj kasti pripadaju. Indijci iz „nižih“ kasti ne mogu se vjenčati sa onima iz „više“ kaste. Također, ne postoji prelazak iz jedne kaste u drugu. Posebno intenzivno rasizam buja u XVI i XVII vijeku, u vrijeme nehumane opće diskriminacije domorodaca novootkrivenih područja i kontinenata. Crnce, Indijance, i druge „rasne skupine“, kolonizatori smatraju manje vrijednim i bez izuzetka biološki i kulturno inferiornim. Paralelno s tim i brutalnom tiranijom, eksploatatori radne snage i prirodnih resursa organizovano i sistematski onemogućavaju procese kulturnog, ekonomskog i nacionalnog osvješćivanja, odnosno opće emancipacije izrabljivanih naroda.  Nažalost rasna diskriminacija je i danas veoma prisutna u mnogim dijelovima svijeta, no kraj zakonski priznate segregacije u SAD i pad Aparthejda u Južnoj Africi predstavljaju važne  prekretnice u odbacivanju “biološkog rasizma”. U oba ova slučaja rasistički stavovi

bili su proklamovani na osnovu direktne povezanosti fizičkih osobina sa biološkom inferiornošću. Ovako otvorene rasističke ideje danas su rijetke, osim u slučajevima žestoke mržnje ili u programu rada nekih ekstremističkih grupa. Ali to ne znači da su rasistički stavovi nestali iz modernog društva. Naprotiv, prema nekim naučnicima, zamijenjeni su daleko prefinjenijim novim rasizmom (ili kulturnim rasizmom), koji koristi ideju kulturnih razlika da bi neke grupe bile diskriminirane. Oni koji zagovaraju pojavu novog rasizma, tvrde da se sada umjesto bioloških, koriste kulturne razlike u cilju diskriminacije određenih

segmenata stanovništva. Po njima, hijerarhije superiornosti i inferiornosti konstruisane su prema vrijednostima većinske kulture. One grupe koje ne pripadaju većini, mogu biti marginalizovane ili oklevetane jer ne prihvataju da budu asimilovane. Novi rasizam, reklo bi se, ima jasnu političku dimenziju. Primjeri novog rasizma mogu se vidjeti u nastojanjima nekih američkih političara da se

ozakoni upotreba samo engleskog kao zvaničnog jezika, kao i u napadima na djevojke u Francuskoj koje žele da nose nikab u školama.