Rani Novi Vijek

Rani novi vijek kao historiografski koncept  “rani novi vijek”- periodizacijski koncept koji se javlja u njemačkoj i anglosaksonskoj historiografiji tijekom druge polovice 20. st.  kronološko razdoblje između cca. 1500. i 1800. godine  razdoblje prijelaza iz “predmoderne” u “modernu” Problemi i aporije a) Teleološka i progresivistička perspektivizacija b) Anakronistička rekonceptualizacija c) Arbitrarnost cezure - rani novi vijek- u epohalnom smislu doba “prijelaza”, tranzicije, no uz istodobnu ponekad konfliktnu, a ponekad harmoničnu koegzistenciju oprečnih, starih i novih socijalnih, političkih i kulturnih fenomena, struktura i praksi  Šest ranonovovjekovnih “obrata”:  Antropološki obrat (homo hierarchicus → homo aequalis), - prijelaz s hijerarhijski koncipirane strukture društva u kojoj je čovjek dio kozmosa s fiksno određenom pozicijom determiniranom strukturom kozmosa samog, prema novoj koncepciji koja se temelji na odnosima jednakosti i mobilnosti među ljudskim bićima  Religijski obrat ( Weber: “raščaravanje” svijeta- Entzauberung der Welt) - prijelaz od vizije svetog svijeta kojim upravlja Bog kao tvorac prirodnih i društvenih zakona, nevidljive sile, anđeli i demoni prema “svijetu bez Boga”  Politički obrat - prijelaz od “staroga poretka” prema modernoj državi kao političkom kolektivitetu koji je jedini nositelj suvereniteta definiran trima elementima: teritorijem, populacijom i legislativnim monopolom  Znanstveno-kulturni obrat - paralelni razvoj i kooperacija znanosti i tehnike u funkciji ovladavanja prirodom, “kvantifikacija” svijeta, prostora i vremena - dominacija elitne pisane kulture – moderna kultura kao kultura teksta  Ekonomski obrat - prijelaz sa statične subzistencijalne ekonomije orijentirane na zadovoljavanje primarnih potreba na dinamičnu ekonomiju koju karakterizira tržišna ekspanzija  Prostorni obrat - promijenjena slika svijeta (geografska otkrića, kopernikovski univerzum)  Rani novi vijek – dominantni sociohistorijski procesi i tendencije  Raščaravanje svijeta  Socijalna diferencijacija i povećavanje društvene kompleksnosti  Okončanje procesa “civiliziranja”  Discipliniranje pojedinca Teorije ranonovovjekovlja 1. Zapadni racionalizam (Max Weber) - Ključni koncepti: vlast i legitimacija - Tri tipa legitimne vlasti: - A) karizmatska – počiva na vjeri u obilježja natprirodnosti i iznimnosti nekog pojedinca - B) tradicionalna – počiva na vjeri u svetost drevne tradicije - C) racionalna- počiva na vjeri u legalnost nekog poretka - U ranome novom vijeku u Europi u tijeku proces “racionalizacije” društva kako bi doseglo oblik svršne ili formalne racionalnosti koja se ravna prema apstraktnim i univerzalno vrijedećim pravilima (kapitalizam i birokracija) 2. Sistemska teorija (Niklas Luhmann) - Socijalna teorija evolucije inspirirana kognitivnom biologijom i kibernetikom - Društvo kao autonomni sistem koji se razvija analogno procesu biološke evolucije (sistem / okolina) - Osnovna jedinica sistema- komunikacijski akt - Evolucija se odvija u obliku varijacija, selekcija i stabilizacija

1

- Diferencijacija- unutarsistemska replikacija razlike između sistema i okoline: a) Segmentarna diferencijacija b) Stratifikacijska diferencijacija c) Funkcionalna diferencijacija Proces “civiliziranja” (Norbert Elias) - U ranom novom vijeku na socijalnom planu u tijeku procesi umrežavanja tržišne ekonomije i centralizacije državne vlasti - Posljedice na razini individue: a) Kompleksnija usklađivanja ponašanja b) Ovladavanje spontanim afektima c) Podređivanje trenutnih težnji dugoročnijim ciljevima - Vanjske prisile ustupaju mjesto samokontroli pojedinca, povećanje praga stida i boli, tabuizacija tjelesnih potreba - Vertikalna difuzija novih standarda ponašanja 4. Discipliniranje 4.1. Socijalno discipliniranje (Gerhard Oestreich) - Socijalno discipliniranje kao strukturno obilježje apsolutizma - Promjena psihičkih dispozicija - Socijalna legitimacija – dokidanje staleških i konfesionalnih sukoba - Egzemplarni modeli: vojska, birokracija, ekonomija (merkantilizam) - Socijalno discipliniranje ugrađeno u temelje modernoga demokratskog društva  4. 2. Društvo discipline (Michel Foucault) - Proces “discipliniranja” nije rezultat djelovanja središnje vlasti, već rezultat djelovanja anonimne i sveprisutne “tehnologije moći” - Razvoj “tehnologija moći” prati razvoj humanističkih znanosti koje formiraju epistemološki poredak u kojemu te tehnologije djeluju - Poredak moći upisuje se u tijela pojedinca koji se prilagođavaju funkcionalnim potrebama modernih aparata moći (vojska, tvornica) - Procjena pojedinca sukladno njegovoj društvenoj korisnosti te biološkoj i ekonomskoj produktivnosti  5. Teorija habitusa i pojam kapitala (Pierre Bourdieu)  Habitus - sistem dispozicija koje generiraju spoznajne obrasce te obrasce mišljenja i djelovanja pojedinaca  Habitus pojedinca oblikuju objektivne socijalne strukture i ovisi o društvenom položaju pojedinca  Tipovi kapitala: a) Ekonomski kapital b) Kulturni kapital: umjetnički artefakti, znanje, titule c) Socijalni kapital: pripadnost nekoj društvenoj grupi d) Simbolički kapital: ugled, slava, prestiž 2. Ka globalnome svijetu - geografska otkrića 2. 1. Pretpostavke i motivi: a) Osmanska osvajanja b) Završetak rekonkviste na Iberskom poluotoku c) Poboljšanje pomorske tehnike d) Napredak kartografije - 1477. tiskana u Bologni Ptolemejeva “Geografija” (Cosmographia) - osmosveščani kompendij antičkoga geografskog znanja - Posredovanje ključnih spoznaja: a) Teorija proporcija s utvrđenom mrežom meridijana i paralela b) Podjela globusa na 360 stupnjeva c) Zemlja kao kugla (orbis terrarum), premda samo s tri poznata kontinenta: Europom, Azijom i Afrikom

2

2. 2. Otkriće Amerike d) 1492. Kristofor Kolumbo uz financijsku potporu španjolskih katoličkih kraljeva u potrazi za zapadnim putem do Indije e) Listopad 1492. iskrcavanje na otoku Guanahani (Bahami) f) Amerigo Vespucci u traktatu Mundus novus (1503.) konstatira da je Kolumbo otkrio novi kontinent g) Matthias Ringmann i Martin Waldseemüller nazivaju novi kontinent “Amerika” h) 1498. španjolska kruna ukida Kolumbov monopol na osvajanja u Novom svijetu – novi model konkviste (Capitulaciónes) i) Premoć konkvistadora počiva na tehnološkoj nadmoći j) Posljedice: uništenje domorodačkih kultura u Srednjoj i Južnoj Americi (Asteci, Inke) 2. 3. Portugalska osvajanja - 1415. osvojena Ceuta - portugalski vladari princ Henrik Moreplovac i kralj Ivan II (1481-1495) začetnici ekspanzionističke politike – motivi: suparništvo sa Španjolskom, afrički posjedi i zlato - 1487/88. Bartolomeo Diaz oplovio Rt Dobre Nade - 1498. Vasco da Gama pristaje u Calicuti – Portugal zagospodario azijskom trgovinom (papar, pamuk, začini, kineska svila i porculan) Podjela interesnih sfera - 1493. bulom “Inter coetera” pape Aleksandra VI poznati svijet podijeljen na španjolsku i portugalsku polovicu - 1494. podjela interesnih sfera modificirana ugovorom u Tordesillasu – Španjolci koloniziraju srednju i južnu Ameriku, Portugalci osnivaju trgovačko carstvo u južnoj Aziji (iznimke: španjolski Filipini i portugalski Brazil) - Portugal utemeljuje sistem trgovačkih uporišta od istočnoafričke obale do Japana (na čelu Casa da India sa sjedištem u Lisabonu i generalni guverner) 2. Geografska otkrića • •

2. 4. Struktura trgovačkih carstava Kolonijalizam- kontrola jednog naroda nad drugim uspostavljena zahvaljujući iskorištavanju ekonomskih, političkih i kulturnih razlika u razvoju • Tipovi kolonija: a) Uporišne kolonije b) Naseljeničke kolonije c) Vlasničke kolonije 2. 5. Španjolska kolonizacija - Centralistička organizacija kolonija - Upravna struktura španjolskih kolonija u Americi: • • • •

Španjolska središnja vlast (Kraljevsko vijeće za Indiju) Trgovačka uprava (Casa de contratación) Potkraljevi (Nova Španjolska, Peru, Nova Granada i Rio de la Plata) Izvršna vlast (gobernadores)

Gradska uprava: • Gradska vijeća (cabildo) • 2 gradonačelnika (alcaldi) • Savjetnici (regidores) • Kraljevski savjetnik (corregidor) 2.6. Sukob civilizacija Requerimiento (1513.) - legitimizacijski akt konkvistadora - autor: španjolski dvorski pravnik Juan Palacios Rubios - od 1503. Encomienda - prisilno dodjeljivanje indijanske radne snage kolonistima Poboljšanje statusa Indijanaca: • Bartolomé de las Casas, Brevísima relacíon de la destrución de las Indias, 1542.

3

• • •

Papinska bula Sublimis Deus (1537.) Leyes Nuevas Karla V (1542.) Teorija o pravu naroda

Strategije kristijanizacije: a) Uništenje domorodačkih kultova i njihovo zamjenjivanje kršćanskima b) Masovna pokrštavanja c) Akomodacija (Istočna Azija) • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

1492. Kristofor Kolumbo otkriva Ameriku 1493. Bula «Inter coeterae» pape Aleksandra VI. o podjeli svijeta 1494. Ugovor u Tordesillasu kojim se poznati svijet dijeli na španjolsku i portugalsku interesnu sferu s graničnom linijom u Atlantskom oceanu 1498. Vasco da Gama dolazi do Indije 1510. Portugalci osvajaju Gou 1511. Portugalci osvajaju Malaccu 1517. Portugalci na kineskom dvoru 1519. – 1522. Fernando Magellan i Sebastián del Cano oplovljavaju svijet 1521. Cortés osvaja Tenochtitlán, prijestolnicu Carstva Asteka 1529. Ugovor u Saragozi kojim se poznati svijet dijeli na španjolsku i portugalsku interesnu sferu s graničnom linijom u Pacifiku 1533. Osvajanje Cuzca, prijestolnice Carstva Inka 1537. Papinska bula “Sublimis Deus” - priznanje ljudskog dostojanstva i ljudskih prava američkih Indijanaca 1542. Karlo V. objavljuje «Leyes Nuevas» 1569. Portugalci utemeljuju trgovište u Nagasakiju 1600. Utemeljenje Engleske istočnoindijske kompanije 1602. Nekoliko nizozemskih trgovačkih kompanija osniva Nizozemsku ujedinjenu istočnoindijsku kompaniju 1619. Batavija postaje centar nizozemskog trgovačkog carstva u Istočnoj Aziji 1621. Utemeljenje Nizozemske zapadnoindijske kompanije 1639. Zatvaranje Japana za strane trgovce s iznimkom kineskih, korejskih i nizozemskih 1641. Nizozemska ujedinjena Istočnoindijska kompanija osvaja portugalsko uporište Malaccu 3. Humanizam i renesansa

Renesansa  heuristički historiografski koncept skovan sredinom 19. st. - Jules Michelet i Jakob Burckhardt  kronološki obuhvaća razdoblje od 14. do 16. stoljeća  tradicionalna predodžba: početak modernog doba “otkrivanja čovjeka i svijeta”  kritika: kontinuitet između srednjeg vijeka i renesanse (npr. Paul Oskar Kristeller, Jean Delimeau)  obilježja:  obnova antičkoga znanja i načina života  propitivanje vjerskih dogmi i kritika institucija  redefiniranje značenja i društvenog statusa umjetnosti kao imaginativne i kreativne ljudske prakse  začetak racionalnoga znanstvenog mišljenja Renesansa iz perspektive novog historizma (New Historicism)  novi pristup interpretaciji kulturnih artefakata i praksi renesanse → novi historizam (Stephen Greenblatt, Louis A. Montrose, Johnatan Dollimore)  renesansa = tranzicijsko razdoblje u povijesti zapadnoeuropske kulture u kojemu se oblikuju strukture modernosti  u fokusu odnos simboličkih, diskurzivnih reprezentacija i socijalno-kulturnih praksi koje su međusobno konstitutivne  analiza novih koncepata roda, etniciteta, nacije, rase, moći i subjektivnosti → oblikovanja individualnih i kolektivnih identiteta kroz iskustvo temporalne i spacijalne “drugosti”

4

Humanizam  pojam skovao njemački pedagog F. I. Niethammer 1808. godine  tradicionalna definicija: obnova antičkoga znanja posredovanog djelima grčkih i latinskih autora u okviru studia humanitatis, naglasak na čovjekovu dostojanstvu i otklon od sholastike  korekcija: antička znanja u okviru artes liberales perpetuiraju tijekom čitavoga srednjeg vijeka (Kasiodor i Marcijan Kapela) Srednjovjekovne artes liberales TRIVIUM-gramatika, retorika, dijalektika QUADRIVIUM-geometrija, aritmetika, astronomija, muzika ↓ Renesansna studia humanitatis - gramatika, retorika, historija, književnost, moralna filozofija, logika, fizika     

kolijevka renesanse – talijanske komune (Firenca, Venecija, Napulj, Milano, Papinska Država) 14. st. - razdoblje političke, socijalne i ekonomske nestabilnosti i nesigurnosti, stabilizacija u 15. st. do početka “talijanskih ratova” (1494. – 1559.) porast društvenog bogatstva (financijski i trgovački kapital) utječe na procvat literature, znanosti i umjetnosti, stvaranje upravnog aparata povećava potražnju za obrazovanim intelektualnim kadrom Firenca u doba Cosima (1389.-1464.) i Lorenza Medici (1449.-1492.) – središte renesansne kulturne i intelektualne aktivnosti uspon "novih monarhija" u Europi od druge pol. 15. st.- Španjolska, Engleska, Francuska → fenomen “difuzije humanizma”

Humanizam  renesansni humanizam - sinkretistički projekt povezivanja suvremenog svijeta života s antičkom tradicijom po principu aemulatio u svrhu samospoznaje i maksimizacije kreativnih ljudskih potencijala  formativna djela renesansnog filozofskog i političkog programa: a) Ciceronov “Brut” b) Kvintilijanova “Retorika”  temeljna premisa: ispunjenje moralne svrhe i samoostvarenje ljudskog bića mogući samo unutar zajednice → građanski humanizam  nova humanistička epistemologija - koncept verum zamjenjuje koncept verisimilitudo = vjerojatno znanje koje ima moralnu svrhu → praktično-utilitaran karakter znanja  humanističko obrazovanje: etičko-politički odgoj, komplementarnost političke refleksije i političke prakse  ideal svestrano obrazovanog i uglađenog čovjeka → Baldessare Castiglione: Dvorjanin (1529.)  literatura i umjetnost izražavaju slobodnu kreativnu snagu pojedinca, umjetnik više nije zanatlija nego stvaralac Najvažniji predstavnici "ranog" humanizma:  Dante Alighieri (1265.-1321.): Monarchia, De vulgari eloquentia  Francesco Petrarca (1304.-1374.) - otkrića antičkih tekstova (Ciceron)  Coluccio Salutati (1331.-1406.) Najvažniji predstavnici “građanskog humanizma”:  Leonardo Bruni (1369.-1444.) : Novi Ciceron, Povijest Firence  Niccolò Machiavelli (1469.-1527.): Vladar, Discorsi  razvoj filološke kritike: Lorenzo Valla (1407.-1454.) – kritika Konstantinove darovnice Neoplatonizam  neoplatonizam - sinteza sistema mišljenja antičke i srednjovjekovne platonističke filozofije  fuzija platonovskih koncepata (ideja, emanacija) s aristotelovskim konceptom hijerarhijski uređenog univerzuma  neoplatonistički filozofi renesanse: Nikola Kuzanski (1401.-1464.) Marsilio Ficino (1433.-1499.): Platonova teologija Pico della Mirandola (1463.-1494.): Govor o dostojanstvu čovjeka - manifest talijanske renesanse, formativni principi humanističke antropologije

5

  

difuzija neoplatonističkih postulata u druge domene kulturne produkcije (literatura, slikarstvo, arhitektura, muzika) redefiniranje ideje i koncepta prostora (Vitruvije) Projekt idealnog grada: Leon Battista Alberti, Francesco di Georgio Martini, Leonardo da Vinci

Fenomen "difuzije humanizma" i kulturnog transfera u Europi: • A)putujući humanisti: Polidoro Virgilio, Alessandro Guagnino, Lucio Marineo, Antonio Bonfini itd. • B) simbolički (mediji - latinski jezik i tisak) Predstavnici prekoalpskog humanizma:  Erazmo Roterdamski (o. 1466.-1536.): Adagia, Pohvala ludosti, Priručnik kršćanskog borca, Kristova filozofija a) Njemačka - elzaški krug: Jakob Wimpheling, Sebastian Brant, Beatus Rhenanus, Ulrich von Hutten, Philipp Melanchthon, Johannes Reuchlin, Wilibald Pirckheimer b) Francuska: François Rabelais (Pantagruel i Gargantua) Michel de Montaigne (Eseji), Guillaume Budé c) Engleska: Thomas Morus, (Utopija), John Colet 4. Ranonovovjekovna društva - staleško društvo se razlikuje od modernoga po strukturalnim mehanizmima koji omogućavaju pojedincu pristup materijalnim i nematerijalnim dobrima, odnosno ostvarivanje životnih prilika - temeljne odrednice staleškoga društva: a) socijalna nejednakost b) hijerarhijska socijalna organizacija  dva najvažnija kriterija socijalne diferencijacije u okviru staleškoga društva: a) rod/spol b) stalež - staleži = velike društvene skupine koje se međusobno razlikuju po ekonomskom statusu, političkim pravima, životnim normama i pravnom položaju  staleži počivaju na principu distinktivnosti i ekskluzivnosti  genetičko-hereditarna osnovica staleške pripadnosti → stječe se rođenjem i prenosi se na potomke  Tri osnovne staleške grupe u ranome novom vijeku: a) plemstvo b) građanstvo (patricijat, obrtnici, trgovci, činovnici) c) seljaštvo  staleži su društvene grupe određene ne samo objektivnim, već i subjektivnim kriterijima (svijest, norme, habitus, društvena praksa)  Socijalna distinkcija prema načinu privređivanja i načinu života: a) prihodi od rente (plemstvo) b) obrtnička proizvodnja (građanstvo) c) obrada zemlje (seljaštvo) d) služba (kler, činovništvo) e) akademske profesije (pravnici, liječnici itd.) - u predmodernom razdoblju još ne postoji opreka društvo vs. država, nego se vlast i moć realizira na svim razinama društvene organizacije: brak, obitelj, zajednica, teritorijalna država - raspolaganje autonomnom vlašću odnosno podložništvo toj vlasti temeljni kriterij staleške društvene strukture - staleži se ne određuju s obzirom na status u procesu proizvodnje, nego na osnovu principa konzumacije dobara u obliku specifičnog načina života i socijalnog «ugleda» - staleška pripadnost implicira određeni pravni status, pravila i dužnosti se definiraju prema pripadnosti staleškoj grupi i pravno su regulirana - sakralna i pravna legitimacija hijerarhijskog staleškog poretka : a) mit o trima staležima (oratores, bellatores, laboratores) b) “nejednaka Evina djeca” - kritika i reakcija: prirodno pravo, žanr utopija i karnevaleskni “izokrenuti svijet” - promjenu individualne pozicije unutar staleške hijerarhije može izvršiti samo najviša instanca vlasti tijekom performativnih rituala

6

- socijalni uspon je moguć, ali ograničen - najčešći kanali društvene mobilnosti: crkvena, vojna i državna služba, ženidba, obrazovanje - glavni stimulans društvene pokretljivosti – dinamična tržišna privreda  I. PLEMSTVO - 1-2 % europskog stanovništva, na vrhu društvene hijerarhije, raspolaže s najviše materijalnog i simboličkog kapitala - privilegirani pristup ekonomskim resursima (dominijalno i patrimonijalno pravo), političkim i crkvenim službama - promocija - vladarskom povlasticom, nasljeđivanjem plemićkog dobra, ženidbom - staleško specifična socijalizacija: viteške akademije, Kavalierstour  Giro d'Italia: Venecija- Padova – Bologna - Rim-Napulj  Tour de France: Strasbourg- Nancy- Sedan-Paris - kulturna obilježja: memorijalna kultura i adekvatna staleška reprezentacija  tijekom ranoga novog vijeka zbog jačanja tržišne privredne i središnje vlasti slabi niže plemstvo  prilagodba plemstva kao staleške grupe novim socijalnim, političkim i ekonomskim uvjetima: a) iskorištavanje zemljoposjeda u komercijalne svrhe b) restriktivnom ženidbenom i nasljednom politikom zaustavljena dioba posjeda i stabilizirane staleške granice c) monopolizacija unosnih položaja u vojsci, diplomaciji, upravi, aristokratizacija obrazovanja d) asimilacija bogatog građanstva u plemićki stalež (nobilitacija, refeudalizacija trgovačkog kapitala)  tijekom ranog novog vijeka plemstvo napušta stari ratnički i aproprira novi dvorsko-civilizirani habitus koji karakterizira stroga tjelesna i afektivna kontrola i ceremonijalni stil ponašanja → dvorsko plemstvo  dvor - rezidencijalni centar, političko, upravno i kulturno središte u kojemu je koncentriran ekonomski, socijalni i kulturni kapital nužan za plemićki način života  kritika plemstva kao parazitskog društvenog sloja: prosvjetiteljstvo, prirodno pravo, kameralizam II. SELJAŠTVO 70-80% europskog stanovništva temeljna organizacijska i teritorijalna struktura: selo temeljna socijalna organizacijska jedinica: porodica (kuća) u okviru porodice ne postoji podjela na produkciju, reprodukciju i potrošnju, objedinjena proizvodnja i potrošnja, slaba podjela rada - temeljne funkcije porodične zajednice: a) primarna i sekundarna ekonomska proizvodnja b) prokreacija i odgoj djece c) briga za stare i nemoćne d) socijalizacija - posredovanje tradicije, religijskih i svjetovnih društvenih normi  -

 temeljna diferencijacija seljačkog staleža u Europi: a) istočno do linije Laba – Trst: agrarno kmetstvo, vezanost seljaka za zemlju b) zapadno od linije Laba-Trst: seljaci uglavnom zakupnici bez pravno reguliranog kmetskog statusa  seljačko stanovništvo u odnosu ekonomske, pravne i političke ovisnosti i o feudalnom gospodaru i o zemaljskom vladaru  seoske zajednice posjeduju različite stupnjeve samouprave (komunalizam) – organizacija rada, javni red i mir, zaštita komunalnih interesa  male mogućnosti društvene mobilnosti → oblici otpora: emigracija, bune, plaćena vojska, pljačkaške bande  3. GRAĐANSTVO - građanin = pripadnik gradske zajednice koji uživa građansko pravo - uvjeti za stjecanje građanskog prava: zakonito podrijetlo, imetak, ekonomska aktivnost Slojevi građanstva: a) patricijat i veletrgovci b) gradsko plemstvo c) svećenstvo d) obrtnici i trgovci e) akademske profesije (liječnici, pravnici, umjetnici) f) žitelji grada bez građanskog prava (npr. sluge, nadničari, siromasi, šegrti, doseljenici ) g) marginalne skupine (npr. Židovi)

7

-

izvanstaleške grupe: živoderi, krvnici, prosjaci, fizički i mentalno retardirane osobe, prostitutke itd.

  

grad - urbano središte s centralitetnim funkcijama (vjerska, politička, ekonomska funkcija) središnje političko tijelo: gradsko vijeće temeljna socijalna organizacijska jedinica gradskog stanovništva: ceh – polifunkcionalno interesno udruženje (ekonomska, socijalna, vjerska funkcija) temeljna vjerska organizacijska struktura: župa (vjerska, karitativna, edukativna i pravna funkcija) tijekom 18. stoljeća iz redova građanstva se formira tzv. funkcijska elita - birokratski sloj u službi države (slobodne profesije: učenjaci, pravnici, liječnici itd.) → Bildungsbürgertum

 

5. Ranonovovjekovne ekonomije •

nova ekonomska historija - ekonomska sfera supostoji s ostalim domenama ljudskog života i povijesnog iskustva • strukturna kompleksnost ranonovovjekovne ekonomije -složene interakcije ekonomskih, socijalnih i kulturnih čimbenika • u novoj ekonomskoj historiji dominira integrativni pristup: kako ekonomija funkcionira kao cjelina, u fokusu modeli kooperacije, koordinacije i potrošnje • napuštanje "challenge- response" modela u korist "multiple choices" modela - svaki individualni izbor ovisi o ekonomskim okolnostima, percepciji situacije i rezultata djelovanja i ciljevima pojedinaca ili grupa → ekonomske odluke nisu nužno racionalne • Subzistencijalna ekonomija: a) jedinstvo proizvodnje i potrošnje b) zadovoljavanje primarnih potreba c) uporabna vrijednost dobara d) minimalizacija rizika - u ranome novom vijeku dominira poljoprivredna proizvodnja (75-80% stanovništva živi od agrarne proizvodnje) - statična ekonomija, malo tehnoloških inovacija, - država najveći investitor, potrošač i poslodavac → potiče monetarizaciju ekonomije • a) b) c) d) e) f) -

Tržišna ekonomija: orijentacija prema tržištu stvaranje proizvodnih viškova specijalizacija proizvodnje maksimacija dobiti individualna inicijativa dugoročnije planiranje kapitalističku ekspanziju potiču novi modeli i načini poslovanja za razvoj kapitalističkog poduzetništva važne privredne grane koje nisu organizirane cehovski, odnosno u okviru obiteljskog gospodarstva kao npr. rudarstvo

Ekonomske konjunkture • do cca 1850. godine nejednoliki ekonomski razvoj determiniran brojem stanovnika koji se povećava i agrarnim resursima koji stagniraju • Tri faze ranonovovjekovne ekonomske konjunkture: I. Polet tijekom «dugog 16. stoljeća»  od kraja 15. stoljeća do početka 17. porast cijena usporedan s porastom stanovništva  dotjecanje plemenitih metala i integriranje u svjetski ekonomski sistem  1. američki ciklus srebra u 2/2 16. stoljeća  2. brazilski ciklus zlata od 1690-1750-ih  3. meksički ciklus srebra između 1770. i 1810. II. Kriza 17. stoljeća  pad i stagnacija cijena i broja stanovnika od 2/2 17. do sredine 18. stoljeća Pretpostavke europskog ekonomskog zaleta potkraj 18. stoljeća: a) trgovačka carstva s centrom u europskim trgovačkim središtima (Venecija, Genova, Antwerpen, Sevilla, Amsterdam, London)

8

b) pomicanje europske trgovačke osi tijekom ranoga novog vijeka (Baltik – Mediteran - istočna Azija → atlantska trgovina) c) protoindustrijalizacija - proizvodnja trgovačke robe namijenjene izvozu (posebice tekstil) obično sistemom rasute ili kućne manufakture, rad organiziran u sklopu kućne ekonomije → stvaranje pretpostavki za ranokapitalističku privredu (sjeverna i zapadna Engleska, Vestfalija, Šleska, Češka) d) novi modeli i načini poslovanja (trgovačka društva, kreditna politika, mjenjački poslovi, dvostruko knjigovodstvo, redovite inventure) III. Industrijska revolucija • industrijska revolucija - najveća transformacija ljudske kulture nakon pojave poljoprivrede • izaziva promjene u načinu rada, potrošnje, promjene obiteljskih i društvenih struktura, svjetonazora pojedinaca • prijelaz s ruralne i poljoprivredne ekonomije na urbanu i kapitalističku, s obiteljske na industrijsku ekonomiju, sa subzistencijalne ekonomije na ekonomiju profita Glavna obilježja industrijske revolucije: a) stvaranje mehaniziranog i strogo organiziranog "sistema tvornice" (proizvodnja velikih količina serijskih prozvoda uz male troškove, stvaranje vlastitog tržišta neovisno o potražnji) b) eksplozivni ekonomski rat (početak od 80-ih godina 18. stoljeća, zalet početkom 19. stoljeća) - promjena ekonomske etike - od tradicionalne, karakteristične za subzistencijalnu privredu prema modernoj ekonomskoj etici: a) rad svih staleža kao bogougodno djelo b) orijentacija na zaradu i osobnu dobit koja se u okviru tržišnoga gospodarstva upravlja na dobrobit zajednice (private vices → public virtues) c) delegitimacija tradicionalne ekonomske etike (kritika dokolice, demonstrativnog rasipanja, ovisnost o "drevnim običajima" itd.) d) propagiranje novih etičkih ideala (marljivost, štedljivost, inovativnost, spremnost na rizik, dugoročno planiranje itd.) Europske ekonomske zone: A) visokorazvijena poduzetnička društva s intenzivnom poljoprivredom (Nizozemska, Engleska, sjeverna Italija) B) agrarna društva (sjeverna, srednja i istočna Europa) • do 1800. godine europska trgovina je dominantno konzumeristička, tek poslije postaje izvozna • Dvije domene europske trgovine: a) pacifička trgovina (Portugal, Nizozemska, Engleska) b) atlantska trgovina (Španjolska, Portugal, Engleska) • trgovačka carstva Nizozemske, Engleske i Francuske od druge pol. 17. stoljeća potiskuju stare trgovačke velesile Veneciju, Španjolsku i Portugal • različita područja u Europi raspolažu različitim resursima odnosno proizvodnim faktorima (radna snaga, kapital, kvaliteta tla, prirodni resursi) → specijalizacija proizvodnje • integriranost "sjevernog" i "južnog" ekonomskog modela u okviru ranonovovjekovne privrede, po ranonovovjekovnim kriterijima ekonomske uspješnosti europski jug uspješniji od sjevera • koncept dvaju sučeljenih sistema starije ekonomske historije zamijenjen modelom komplementarnih sistema u koevoluciji • Nizozemsko kolonijalno carstvo: Jugoistočna Azija • Francusko kolonijalno carstvo: Kanada i Karibi • Englesko kolonijalno carstvo: Sjeverna Amerika, Karibi (Barbados, Jamaica), trgovačka uporišta u Indiji i Kini • do druge pol. 17. stoljeća glavna komercijalna dobra su začini i plemeniti metali, potom dominira trgovina šećerom, pamukom, svilom, čajem, duhanom, tropskim drvom, bojama za tkaninu (indigo) Trgovina robljem • uvoz crnačkih robova na plantaže monokultura na Karibima, u Brazilu, južnim državama Sjeverne Amerike • glavni akteri: Engleska, Nizozemska, Francuska • 15.-19. st. dopremljeno cca. 11 miliona crnačkih robova iz zapadne Afrike u Ameriku

9

• •

ropstvo = permanentni doživotni odnos podložnosti, pravna, ekonomska i socijalna depriviranost – legitimacija: prirodna inferiornost robova/crnaca prosvjetiteljska kritika, nakon Francuske revolucije ustanci robova

6. Začeci moderne ekonomije Ekonomske doktrine • Merkantilizam  od 2/2 15. do 2/2 17. stoljeća, teorija pozitivne trgovačke bilance, temeljna ekonomska vrijednost: plemeniti metali i novac, primat trgovine nad ostalim prozvodnim granama, državni protekcionizam i intervencionizam, ograničenje uvoza sirovina i stimuliranje izvoza gotovih proizvoda, slab interes za poljoprivredu, osnivanje manufaktura, demografski prirast pozitivno utječe na povećanje bogatstva • Fiziokratizam (Quesnay, Turgot, Mirabeau, Dupont de Nemours)  od sredine 18. stoljeća, reakcija na merkantilističku teoriju i praksu, temelj bogatstva je poljoprivreda koju treba stimulirati i unapređivati, važnost slobodne trgovine, ukidanje kontrole nad žitnom trgovinom i unutrašnjih carinskih barijera, ukidanje ekonomskih monopola i privilegija • Ekonomski liberalizam Adam Smith, «Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nations», 1776.)  temelj bogatstva je rad, zagovara podjelu rada, slobodnu konkurenciju i privatnu inicijativu na temelju zakona ponude i potražnje, cilj ekonomske politike je upotrijebiti rad u najprofitabilnijim ekonomskim sferama, protiv ekonomski neprofitabilnog ropstva, kritizira britansku kolonijalnu politiku Robert Malthus («Essay on the Principles of Population and its Affects to the future Improvement of Society», 1798.) - kritika tradicionalnog demografskog učenja o rastu stanovništva kao garanciji ekonomskog napretka, porast stanovništva predstavlja opasnost zbog ograničenih prirodnih resursa zbog čega se javlja glad, što lančano izaziva smanjenje broja stanovnika, taj se mehanizam može zaustaviti samo antinatalitetnom politikom i drugim demografskim mjerama 6. Oblikovanje moderne države Apsolutizam- pojam skovao ekonomist Wilhelm Roscher 1874. godine  Tri faze apsolutizma:  Konfesionalni  Dvorski  Prosvijećeni  Apsolutizam kao oblik vladavine znači oslobađanje vladara od utjecaja staleža i zakonskih ograničenja te uvođenje jedinstvene, suverene, centralizirane državne vlasti koncentrirane u rukama vladara - egzemplarne apsolutističke monarhije: Španjolska, Francuska i Pruska  Teoretičari apsolutizma: Jean Bodin (Šest knjiga o državi, 1576.) i Thomas Hobbes (Levijatan, 1651.)  pojam “apsolutizam” ne postoji u ranome novom vijeku, već samo u obliku formula: legibus soluta potestas i monarchia absoluta Glavne smjernice kritike pojma apsolutizma kao političkopovijesne i pravnopovijesne oznake za epohu:  ne postoje paralelne razvojne etape apsolutizma u različitim europskim zemljama  teorijski koncept i konkretna realizacija rijetko se kada poklapaju  u Francuskoj kao obrascu apsolutističke monarhije kruna je još u 18. stoljeću u mnogim aspektima slaba  Engleska kao klasična opreka apsolutističkim monarhijama nije imala slabiju državnu vlast nego samo drugačije ustrojenu  suvremena istraživanja orijentirana na "neapsolutističko" u apsolutizmu (Nicholas Hensall, Myth of Absolutism)

10

tijekom ranoga novog vijeka ne postoji država u punom smislu, već je u tijeku dugotrajni proces izgradnje države (Staatsbildung) Karakteristike Staatsbildung procesa: a) akumulacija i koncentracija vladarskih prava u jednoj osobi, integracija odnosno potiskivanje posredničkih staleških instanci (crkve, plemstva, gradova) b) zaokruživanje (arondacija) teritorija c) proširenje vladarskih kompetencija s pravnih i vojnih pitanja na aktivno oblikovanje svih područja života d) izgradnja centralnih izvršnih aparata: birokracije (financije, pravosuđe, crkva itd.) i vojske (podržavljena stajaća vojska) e) izgradnja dvora kao institucionalnog središta sustava vlasti koji obuhvaća čitav teritorij f) promjena oblika vladarske legitimacije (od tradicionalno- sakralnog do racionalnog utemeljenja) 

Dominantne političke teorije u ranom novom vijeku: a) učenje o "državnom razlogu" (ratio status)  oslonac na Macchiavellijevu koncepciju političkoga kao skupa tehničkih i vrijednosnoneutralnih uputa za stjecanje i očuvanje vlasti  neostoicizam (Justus Lipsius) legitimira apsolutno vladarsko pravo suverena koji se mora voditi dobrobiti podanika (bonum commune) b) građanski humanizam  Po uzoru na antičko republikansko uređenje (res publica, civitas), ideal su politička sloboda i neovisnost na osnovu ekonomske samostalnosti i obrambenih sposobnosti, važan katalog građanskih vrlina na kojima počiva res publica (slobodarstvo, kreposni život, patriotizam itd.) c) teorije otpora  konfesionalni konflikti dovode u pitanje političko ustrojstvo u mnogim europskim zemljama, konfesionalne stranke se često oslanjaju na teorije ugovora između vladara i naroda (odnosno staleža) utemeljenom na uzajamnoj obvezi (mutua obligatio). Ukoliko vladar prekrši odredbe ugovora, narod ima pravo na aktivni otpor, pa čak i smaknuće vladara-tiranina (monarhomasi) d) prirodno pravo  osnovica: egalitarističko načelo univerzalne ljudske razumske prirode kao temelj socijalnog poretka, priroda je regulativni čimbenik unutarnje strukture društva, privrede i politike (lex naturae), iz čega proizlaze i norme djelovanja (ius naturale), čovjek je pravni subjekt upućen na samoodržanje i društvenu suradnju

Engleska Instance vlasti - A) Kralj  Engleska, Wales i Škotska su nasljedna kraljevstva, kralj je vrhovni sudac i poglavar anglikanske državne crkve te škotske prezbiterijanske crkve  Kraljevski dvor je središte sistema osobnih klijentelističkih veza s centralnom vladarskom instancom (Privy council) i trima visokim sudovima B) Parlament  već u srednjem vijeku središnji fiskalni instrument krune Sastav engleskog parlamenta: 1. Lords (visoko plemstvo i kler) 2. Commons (izabrani predstavnici okruga i gradova)  već od srednjeg vijeka kruna uvodi načelo po kojemu član parlamenta ima plena potestas, odnosno nije vezan za upute svoga izbornog tijela  parlament preuzima važnu središnju upravnu funkciju, razvija se kao politički instrument relativno homogene političke elite  Nakon “Slavne revolucije” 1689. godine uvodi se suverenitet parlamenta  “Poveljom o pravima” (Bill of Rights) instituirana ugovorna obveza kralja na konstitucionalnu vladavinu: a) ovisnost o parlamentu u pogledu zakonodavstva, insurekcije, raspisivanja poreza b) obveza redovitog sazivanje parlamenta c) pravo parlamenta na žalbe na koje kralj nema pravo opoziva (impeachment) 1533/34.

Odvajanje engleske crkve od Rima

11

16. st.

Politička unija Engleske i Walesa; nasilna kolonizacija Irske

1603 .

Personalna unija Engleske i Škotske (Jakov I.)

1637-40.

Škotska kriza

1641.

Irski ustanak

1640-42.

Parlamentarne borbe

1642-1660.

Građanski rat

1649.

Smaknuće kralja Karla I Stuarta, Engleska republika

1653-58. 1660.

Protektorat Olivera Cromwella Restauracija monarhije, Karlo II Stuart

1685-88.

Katolički kralj Jakob II.

1688/89. 1707.

„Slavna revolucija“, kralj postaje Vilim Oranski; Bill of Rights Realna unija sa Škotskom

1775-83.

Američki rat za nezavisnost

1780-e godine

Kritika parlamentarnog sustava

Francuska kao model apsolutističke monarhije Francuska je nasljedna monarhija (lex salica- nasljeđivanje prijestolja po primogenituri u muškoj lozi), vladarska legitimacija je religijska i karizmatska jačanje kraljevske vlasti velikim dijelom počiva na teritorijalnoj ekspanziji  tijekom ranoga novog vijeka Francuska nije jedinstvena ni u pravnom pogledu, niti je jedinstveno carinsko, poresko i političko područje Instance vlasti: A) kralj  kralj posjeduje najvišu vlast (maiestas), odnosno raspolaže svim vladarskim pravima (vođenje rata, povećanje poreza, kovanje novca itd.)  premda Luj XIV inscenira svoju apsolutnu vlast po uzoru na antičke bogove i heroje (kralj sunca), ipak ograničen "božanskim pravom“ , leges fundamentales (nasljedno pravo na prijestolje, katoličanstvo, zabrana otuđivanja dominija) te pokrajinskim i korporativnim privilegijama  kralj je iznad pozitivnih zakona, ali ne iznad zakona općenito, jedina iznimka je proglašavanje "izvanrednog stanja", tzv. necessitas publica 

B) tradicionalni autonomni posrednički organi vlasti 1. visoko plemstvo - potencijalni konkurenti vladara, tijekom ranoga novog vijeka sve više istiskivani iz vladajućih krugova i zamjenjivani profesionalnim dužnosnicima (noblesse de robe), dobijaju počasne službe na dvoru 2. staleške skupštine na razini kraljevstva ( Έtats généraux- kler, plemstvo, 3. stalež) i pokrajina (Etats provinciaux- veleposjedničko plemstvo, duhovne korporacije, komune) 3. nezavisna sudišta (najviše prizivno sudište pariški parlament), osim pravosudne, imaju i zakonodavnu funkciju te kontrolu nad kraljevskim zakonodavstvom, u 18. stoljeću postaju važni opozicijski centri sa zahtjevom za političkom reprezentacijom na razini kraljevstva kao nadomjestak za opću stalešku skupštinu Instrumenti središnje vlasti  1. središnji dvorski savjeti (conseils)  2. intendanti (kraljevski činovnici pored plemićkih upravitelja provincija)  3. stajaća vojska  4. poluprivatni poduzetnici (zakupnici poreza, oficiri)  5. župnici 1562-1598. 1598.

Epoha konfesionalnih građanskih ratova (1572. „Bartolomejska noć“, masakr hugenota); Na vlast dolazi Henrik IV., bivši hugenot, objavljuje Nantski edikt

12

1610 .

Ubojstvo Henrika IV.

1614.

Zadnje zasjedanje Etats généraux (do 1789);

1624-42.

1633.

Ministar postaje kardinal Richelieu, izgradnja državnog sustava, brojne regionalne pobune Osvajanje protestantske utvrde La Rochelle, protestanti gube vojno-političku samostalnost; Početak postavljanja intendanata u pokrajinske uprave

1643-61.

Malodobnost Luja XIV., kardinal Mazarin vodeći ministar

1648-53.

Plemićki ustanak („Fronda“) protiv politike krune

1661-1715 .

Samostalna vladavina Luja XIV.

1665-83.

Colbert ministar financija- merkantilistička politika

1685.

Ukidanje Nantskog edikta; konverzija, odnosno emigracija hugenota

1715-23 .

Regentstvo Filipa Orléanskoga u ime Luja XV.

1723-74.

Vladavina Luja XV.

1771/74.

Ukidanje i ponovno postavljanje parlamenta

1774-1792. 1789.

Luj XVI. Izbijanje revolucije i napad na Bastillu

1628.

 



 

od druge polovice 18. st. pod utjecajem prosvjetiteljstva - sistematska reorganizacija političkog uređenja sukladno racionalnim konceptima: centralizacija, birokratizacija, vojne reforme premda socijalna i politička teorija prosvjetiteljstva uvodi nove političke koncepte kao npr. društveni ugovor, suverenost naroda i sl., većina prosvjetitelja i dalje zagovara monarhijsku vladavinu kao optimalni model državnog uređenja → prosvijećeni apsolutizam prosvijećeni apsolutizam legitimira apsolutnu vlast idejom korisnosti, svrha države je sreća odnosno dobrobit podanika sukladno načelima razuma koju osigurava vladar kao sluga države odnosno naroda, dok država služi općem blagostanju (utilitarizam, eudemonija) zadaća prosvijećenog vladara je provođenje modernizacijske politike, odnosno reformi "odozgo" u cilju osiguranja jednakosti građana pred zakonom te osiguranja njihovih prava i vlasništva glavna područja provođenja prosvijećenih reformi:

a) crkvena politika - vladarska funkcija je natkonfesionalna funkcija, vjerska tolerancija - katolička državna politika (jozefinizam): neovisnost od Rima, ograničavanje privilegija crkve i ekcesivnih baroknih oblika pobožnosti, sekularizacija samostana, civilni brak, usklađivanje crkvenoteritorijalne podjele s političkom, državna kontrola nad crkvom po protestantskom uzoru b) pravna politika  sistematsko skupljanje, kodifikacija i unifikacija prava, reforma kaznenog prava prema prosvjetiteljskim načelima c) intenziviranje državne demografske, ekonomske i socijalne politike - država intervenira u brojna područja svakodnevnog života (medicina, higijena) - liberalni ekonomski eksperimenti u duhu fiziokratizma - uklanjanje staleško-korporativnih privilegija: poreskih povlastica, cehovske autonomije, kolektivnog vlasništva seoskih zajednica, kmetstva  dva pravca kritike prosvijećenoapsolutističkih reformi: A) radikalna kritika - nedovoljna efikasnost vladara u provođenju prosvijećenih reformi B) konzervativna kritika - ugrožavanje naslijeđenih staleško-korporativnih prava i povlastica - pojava zahtjeva za “pravednijom” političkom reprezentacijom Prosvijećeni europski vladari: Fridrih II Veliki Pruski (1740.-1785), Marija Terezija (1740.-1780.) i Josip II (1780.-1790.), Katarina Velika (1762.-1796.) Brandenburg- Pruska  temelje apsolutizma u Brandenburg - Pruskoj položili Fridrihovi prethodnici; veliki knez izbornik Fridrih Vilim (1640.-1688.) i Fridrih Vilim I Pruski (1713.-1740.) 

13

pacifikacija staleža, stvaranje stajaće vojske, centralizacija uprave (tajni savjet, domenske komore, ratni komesarijati) merkantilističke mjere (manufakture, kanali), relativna vjerska tolerancija, stvaranje državne birokracije Fridrih Vilim II Pruski ili Fridrih Veliki (1740. - 1785.)  ukida vezanost kmetova za zemlju, mučenje u sudskim procesima i smrtnu kaznu  smanjuje korupciju, reorganizira sustav indirektnih poreza, gradi mrežu cesta i kanala, melioracija i bonifikacija zemljišta, sistem mjera zaštite konfesionalnih manjina 

Habsburška Monarhija Marija Terezija (1740. -1780.) - reorganizacija javne uprave (Državni savjet s kancelarom) - administrativna podjela zemlje na okružja, uvođenje državnih sudova i novog poreskog sistema (oporezivanje plemstva) - terezijanski katastar (popis zemljišta, utvrđena visina podavanja kmetova i tlake) - ukidanje najamništva i uvođenje doživotne vojne obveze - popisi stanovništva - 1774. opća školska obveza za djecu od 6 do 13 godina - kazneni zakonik, državni nadzor nad crkvom Josip II (1780.-1790.) - ukidanje prava staleža, okrupnjivanje administrativno - teritorijalnih jedinica - 1781. ukidanje osobne ovisnost podložnika u austrijskom dijelu države, 1785. u Ugarskoj i Hrvatskoj - 1784. uvođenje njemačkog kao službenog jezika - poreska i urbarijalna regulacija - 1781. patent o toleranciji (ravnopravnost svih vjeroispovijesti i vjerska sloboda) - državna crkvena politika (jozefinizam) većina reformi ukinuta nakon smrti 7. Povijest “odozdo” Svakodnevica, žene, alternativne prakse 1. Svakodnevica  Porodica- temeljna socijalna, ekonomska i pravna organizacijska jedinica ranomodernog društva  Brak - osnovni oblik socijalne veze  Bračni život i bračna ljubav podređeni zahtjevima "ekonomije kuće”  Temeljna društvena svrha braka religijski sankcionirana:  a) prokreacija  b) odgoj i podizanje potomstva  Brak se smatra poslovnim odnosom između dviju obitelji  Glavni kriteriji pri izboru bračnog partnera: poštovanje, vrline, razboritost - tek u 18. st. počinje se propagirati brak iz ljubavi  Od sredine 16. stoljeća pojava novih mehanizama društvene kontrole koji utječu na bračne obrasce: a) pocrkvenjivanje braka b) državni intervencionizam c) utjecaj dominijalnog i komunalnog prava  Vjenčanje - bračni par postaje dionikom svih društvenih prava i obveza, dobiva pravo na potomstvo, legitimira se zajednička imovina i osigurava njezin prijenos na djecu  Djeca - svi potomci bračnog para, bez obzira na godine, potomci koji nisu u braku i potpadaju pod vlast oca, nisu formalno uključeni u radni proces, ni crkveno i pravno odgovorni  Krštenje - socijalna proslava rođenja, dijete postaje društveno biće, čovjek s imenom i mjestom u obiteljskom i širem socijalnom kontekstu  20-30% smrtnosti djece do 1. godine: zarazne bolesti, epidemije, infekcije, prehrana, higijenski uvjetifatalistički odnos prema dječjoj smrtnosti  U ranom novom vijeku djeca se socijaliziraju kroz suradnju i oponašanje društvenih i religijskih normi, ne postoji koncept “djetinjstva” i “odgoja”  Problematiziranje odgoja započinje tek sredinom 18. st. kad djeca dolaze u središte pedagoškofilozofskih razmatranja 

Fatalistički odnos prema smrti, 40-50% ljudi umire do 10. godine života

14



   

Poput rođenja i vjenčanja, umiranje i smrt značajan javni i društveni događaj u ranome novom vijeku, povezani s magijsko- religijskim ritualima koji imaju dvostruku funkciju: otjerati strah od smrti i osigurati umirućem "kršćansku smrt" Kršćanski ideal “dobre smrti” - psihološka, socijalna i pravna priprema se za smrt Tijekom ranog novog vijeka uska veza živih i mrtvih – groblja u blizini naselja → s reformacijom počinje proces udaljavanja groblja iz grada na periferiju Nova groblja u 19. st. postaju parkovi s reprezentativnom grobnom arhitekturom - uvođenje "kulta mrtvih" Važni obrasci "kršćanske smrti" i svečanog pokapanja – simbolička integracija zajednice

2. Žene        

Rasa, klasa i rod- ključne determinante ljudskog iskustva Rodna historija (gender history) –historijske percepcije ženskosti/muškosti, socijalna i kulturalna konstrukcija roda te realni i simbolički odnosi između roda i moći tijekom ranoga novog vijeka žene podložne vlasti muškaraca (oca i muža) koja se percipira kao zaštitnička zbog “prirodne” ženske psihičke i fizičke slabosti Izvorišta: antička i judeokršćanska tradicija Legitimacijski obrasci: a) teološki (Post. 3, 16, Pav. Ef. 5,21, 1 Kor. 14) b) medicinski (Aristotel, Hipokrat, Galen) c) “posebna” ženska antropologija

Korporealni fenomeni (porod, menstruacija) uveliko oblikuju fizičko stanje žene, emotivno zdravlje, ekonomsku poziciju, šanse za obrazovanje i status u društvu  U ranonovovjekovnoj medicinskoj literaturi muški spolni organi osnova percepcije ljudske seksualnosti uopće  Seksualni priručnici propagiraju ideju o seksualnoj nezasitnosti žena, seks je prihvatljiv u braku ako je prakticiran tako da omogućuje začeće i ne narušava prirodni seksualni red  Ženska homoseksualnost blaže tretirana nego muška, smatrana oblikom masturbacije  Muška homoseksualnost, zoofilija, heteroseksualni analni odnos – najteži grijesi  Transvestitsko odijevanje uglavnom nije seksualne prirode nego je motivirano željom da se povećaju socijalne šanse  Proces «domestikacije» žena- prirodna socijalna forma predviđena za žene je brak, prirodni ambijent žene je kuća (supružnička ili samostan) → normativna konstrukcija rodnih uloga  Rodni odnosi u braku reflektiraju usku povezanost ekonomije i seksualnosti – bračne norme: a) zajedničko stanovanje i odgovornost za domaćinstvo b) bračna seksualnost isljučivo u funkciji prokreacije c) zajednička briga za odgoj i podizanje djece d) obveza poslušnosti za ženu, obveza zaštite za muškarca e) odgovornost muškarca prema svjetovnim i crkvenim vlastima  Pravni status žena: ograničeni pravni subjekti, nužno muško pravno zastupstvo, u imovinskom pravu podređene muškarcima  Ekonomska inferiornost žena, pravno ograničena ekonomska aktivnost  Rodna podjela rada- radne dužnosti žena u kući i oko kuće, hranjenje životinja, kasnije - tekstilna industrija  Tijekom ranonovovjekovnog razdoblja povećane obrazovne šanse za muškarce → povećanje obrazovnog jaza između muškaraca i žena  Tipične ranonovovjekovne percepcije idealne žene i ženske uloge: štedljivost, krepost, poslušnost, šutljivost  Žene iz viših staleža mogu steći stanovite intelektualne vještine i obrazovanje u praktičnoj politici na dvorovima i u salonima  Institucionalizacija umjetničkog obrazovanja- žene isključene iz institucija iz dominantne i normativne umjetničke produkcije  Religijska domena - legitimacijsko pokriće za nezavisno djelovanje žena →biblijski jezik i moralni primjeri pobožnih žena kao sredstvo implicitne subverzije patrijarhalne dominacije 

15



   

Reformacija – u prvoj fazi veliki angažman žena, kasnije s institucionalizacijom dolazi do restrikcije ženske religijske domene (od 17. st. kvekeri i druge radikalne protestantske sekte doprinose feminizaciji religije) Dominantno maskulini karakter katoličke reforme (klauzura, smanjenje kanoniziranih svetica, nestanak “ženskog trojstva”) Ranonovovjekovna politička teorija načelno protiv ginekokracije (societas domestica=societas politica) Problem legitimacijskog uporišta vladavine kraljica - teorija vladarskih «dvaju tijela», distinkciji između kraljevske funkcije i osobe, roda i spola Rod najvažniji od svih hijerarhijskih koncepata u ranom novom vijeku, model za sve dihotomijske odnose koji uključuju dominaciju i subordinaciju

3. Progoni vještica - Povezanost progona vještica i religijskih sukoba – U 16. i 17. st. u Europi pogubljeno između 50 i 100 000 ljudi (20-25 % muškarci) Dvije faze progona: a) 1500. -1560. – žrtve većinom religijski disidenti (anabaptisti, kalvinisti, Židovi), individualni procesi b) 1560.- cca. 1750. - žrtve većinom žene, masovni procesi - najveći progoni vještica: Sveto Rimsko Carstvo, Francuska, Švicarska, Engleska - blaži oblici progona: Mediteran (španjolska i rimska inkvizicija), Skandinavija i Istočna Europa (kasnije započinju i dulje traju, česte forme: revenatizam i vampirizam) Suvremene interpretacije fenomena progona vještica i čarobnjaka u ranom novom vijeku – kompleks raznih faktora: a) Intelektualni: teorija o dijaboličnoj svjetskoj zavjeri, negativne predodžbe o ženama u okviru intelektualnih tradicija kršćanstva (ugovor s đavlom) b) Religijski: borba protiv sektaštva, antiklerikalizma i skepticizma c) Politički: vid “socijalnog discipliniranja” d) Pravni: prijelaz s akuzacijske na inkvizicijsku pravnu proceduru e) Društveno-ekonomski: ratovi, migracije, inflacija, glad f) Psihološki: nesigurnost, nemoć, strah, vjerski zanos itd.     

Najvažniji ranonovovjekovni demonološki priručnik: Heinrich Krämer (Institoris) & Jacob Sprenger, Malleus maleficarum (1486.) U doba masovnih progona odbacuju se stereotipi – optužbe žena iz viših slojeva, muškaraca, djece Lov na vještice jenjava s porastom skepticizma u društvu (procesi sekularizacije) i prestankom vjerskih konflikata Procesi protiv vještica u sklopu općeg trenda kriminalizacije ženskog ponašanja – porast sudskih procesa protiv žena (infanticid, prostitucija) Najpoznatija šesnaestostoljetna demonološka djela: De praestigiis daemonum Johanna Weyera i De magorum demonomania Jeana Bodina

4. Alternativne prakse        

U ranome novom vijeku uska povezanost religijskoga i magijskoga Ranonovovjekovna predodžba svijeta – strukturna analogija između makrokozmosa i mikrokozmosa ASTROLOGIJA – Zvijezde i planete posjeduju vlastitu prirodu i njihovo zračenje utječe na osobine svih nižih elemenata i organizama Cornelius Agrippa od Nettesheima (1486.-1535.): De incertudine et vanitate scientiarum (1530.), De occulta philosophia (1533.) Koncepcija o 3 hijerarhijski organizirana univerzuma: intelektualnom, nebeskom i elementarnom Cilj: razotkriti tajnu božansku mudrost koja osigurava harmoniju univerzuma, kabalistička metodologija HERMETIKA I KABALA – Hermetika – tajno znanje o prirodi svemira na osnovu apokrifnih spisa egipatskog filozofa Hermesa Trismegistusa

16

–



Kabala - mistična razmatranja o božjim atributima inkorporiranima u slovima hebrejskog alfabeta – Gemetrija - magija slova, steganografija -umijeće šifriranog komuniciranja – Pitagorejska mistika – magija brojki ALKEMIJA - cilj: transferirati čovjeka iz nižeg u viši oblik egzistencije s pomoću alkemijskih pripravaka

8. Izazovi konfesionalizacije: reformacija i katolička obnova Reformacija  Strukturne pretpostavke pojave reformacijskog pokreta: a) papinski univerzalizam b) porast laičkog obrazovanja c) pojava novih formi laičke pobožnosti d) pojava reprezentativne religijske kulture Zajedničko doktrinalno polazište reformacijskih pokreta: ukidanje posredničke instance između Boga i čovjeka-vjernika Glavna obilježja protestantske reformacije:  učenje o tri sola: sola fides, sola scriptura, sola gratia  ukidanje svih sakramenata osim krštenja i pričesti  ukidanje hijerahije redovničkog klera, svjetovnog klera i laika - umjesto toga: «svećenički red vjernika»  desakralizacija «svetih» mjesta, osoba, stvari, relikvija, slika - umjesto toga «kristijaniziranje» svakodnevice i svjetovnih poziva 

1517. 1518. 1519. 1520.

1521.

1520-e

1526. 1529.

Martin Luther, augustinac i profesor teologije na sveučilištu u u Wittenbergu, objavljuje 95 teza protiv davanja oprosta. U Rimu pokrenut crkveni proces protiv Luthera zbog krivovjerja Javna rasprava u Leipzigu između Luthera i katoličkog teologa Johanna Ecka Luther javno spaljuje papinsku bulu Exsurge Domine s prijetnjom o izopćenju. Tijekom iste godine objavljuje tzv. reformatorske spise: Kršćanskom plemstvu njemačke narodnosti, O babilonskom sužanjstvu crkve, O slobodi kršćanina. Papa izopćuje Luthera i njegove pristaše Reformacijska kritika duhovne vlasti pape i biskupa, tradicionalnih vjerskih običaja i ustanova. Car Karlo V saziva državni sabor u Wormsu sa zahtjevom da Luther opozove svoje učenje. Lutheru se oduzimaju građanska prava i osuđuje se na izgon iz Njemačke. Pod zaštitom saskog kneza izbornika Friedricha Luther bježi u Wartburg, gdje počinje prevoditi sv. Pismo Tijekom 1520-ih godina masovno širenje evangeličkog pokreta u Njemačkoj. Carski staleži formiraju dva vjersko-politička tabora: reformacijski i protureformacijski. Na saboru u Speyeru reformatorski staleži dobivaju pravo odlučivanja o vjerskim pitanjima. Početak «kneževske reformacije», odnosno uvođenja reformacije u njemačkim teritorijalnim kneževinama (Hessen, Saska). Sabor u Speyeru: Protestatio (protest) reformacijske manjine carskih staleža („protestanti“) protiv odluke o većinskom odlučivanju o vjerskim pitanjima.

17

Na carskom saboru u Augsburgu protestanti izložili evangelički vjeronauk, tzv. Confessio Augustana koji je sastavio Philipp Melanchthon. Katolički teolozi daju negativnu ocjenu 1530. (Confutatio). Car i katolička većina odbacuju Confessio Augustana te zahtijevaju izručenje svih sekulariziranih crkvenih dobara. Protestanti se udružuju u oružani Schmalkaldenski savez. 1546.-1547. Vjerski rat u Njemačkoj Oboružani sabor u Augsburgu. Car predlaže kompromisno privremeno zakonsko uređenje 1547.-1548. crkvenih pitanja (interim), koje zbog otpora protureformacijske stranke vrijedi samo za protestante. Državni sabor u Augsburgu donosi odredbu o državnopravnom priznanju luteranstva i sankcionira tzv. «kneževski libertet» na osnovi formule «cuius regio, eius religio». 1555. Proglašen opći zemaljski mir, odlučeno da carski gradovi budu bikonfesionalni, sankcionirana sekularizacija crkvenih dobara. 1523. Ulrich Zwingli (1484.-1531.) u Zürichu iznosi program svoje reformacije u 67 teza. Rasprava između Zwinglija i Luthera u Marburgu o sakramentu pričesti završava 1529. neuspjehom. Rat evangeličkih kantona u Švicarskoj protiv pet katoličkih kantona. Kappelskim mirom 1531. stvoren državnopravni temelj za koegzistenciju katolika i protestanata u švicarskoj konfederaciji. Ujedinjenje ciriškog reformacijskog pokreta sa ženevskim reformacijskim pokretom Jeana 1549. Calvina (Consensus Tigurinus). Nacionalna crkva švicarske konfederacije prihvaća vjeronauk tzv. Druge helvecijske 1566. konfesije kalvinističke impostacije. Doktrinalne razlike među konfesijama Shvaćanje Božje objave Katolici Objava posredstvom Svetoga Pisma i crkvene tradicije. Luther Calvin Objava isključivo posredstvom Svetoga Pisma Zwingli Objava posredstvom Duha Svetoga za svakog vjernika ponaosob, što znači Baptisti radikalnu spiritualizaciju i individualizaciju vjerovanja. Shvaćanje pričesti Katolici Luther Calvin

Slavljenjem spomena na posljednju večeru (euharistija) kruh i vino postaju Kristovom tijelom i krvlju (transupstancija). U euharistiji su kruh i vino stvarno prisutni kao Kristovo tijelo i krv (konsupstancija). Premda se kruh i vino u euharistiji ne pretvaraju, oni ipak za vjernike imaju djelovanje tijela i krvi Kristove.

Zwingli, baptisti Pričest valja promatrati kao puki spomen na posljednju večeru. Shvaćanje crkve Prava i vidljiva crkva je zajednica vjernika rimske crkve, kao garancija njezine Katolici opstojnosti važna je posrednička uloga klera. Vidljiva crkva je crkva krštenika, a prava, premda nevidljiva crkva poima se kao Luther zajednica svih vjernika. Calvin Crkva (po mogućnosti ekvivalentna političkoj zajednici) je korporativna Zwingli zajednica pričesnika. Crkva se shvaća kao zajednica ljudi slobodne volje, konstituiraju je odrasli Baptisti krštenici kao elita izabranih.   

konfesionalne polarizacije unutar protestantizma: luterani (evangelici), kalvinisti, baptisti reformacija se percipira kao povratak izvornom učenju evanđelja, ujedinjuje se s političkom voljom za reformom socijalnih i političkih zajednica vjerska reforma iz protesta protiv stare katoličke crkve prerasta u socijalni protest protiv društvenih, političkih i ekonomskih promjena u pravcu ranomodernog apsolutizma gradovi- ključna uloga u reformacijskom pokretu, seoske sredine se uključuju kasnije

18

 jačanje gradske autonomije kao posljedica procesa «komunalizacije» crkve- vidovi: a) ujednačavanje gradske sudbenosti b) izjednačavanje klerika i građana c) slobodni izbor pastora d) crkvena imovina u nadležnosti gradske uprave e) prijelaz bivših crkvenih funkcija (karitativne funkcije, edukacija, moralni nadzor) u ruke gradske uprave  politička i religijska radikalizacija reformacijskog pokreta-Njemački seljački rat 1524./25.  motivi: autonomističke tendencije seoskih zajednica, socijalno raslojavanje, zahtjev za ograničenje feudalnih tereta i podavanja, religijski motivi kao legitimacijski okvir za nadregionalnu socijalnu pobunu  sudjeluje seljaštvo južne, jugozapadne i središnje Njemačke- poraz od strane švapskog saveza  pod vodstvom Johanna iz Leidena baptisti 1534./35. proglasili kraljevstvo Sion u Münsteru - ideja preobrazbe društvenog života u duhu prakršćanske općine → uslijedili žestoki progoni baptista Širenje protestantizma po Europi:  od 1527. luteranstvo službena vjera u Švedskoj (apostolska sukcesija) za Gustava Vase  od 1534. luteranstvo u Danskoj za kralja Kristijana III  1534. odvajanje engleske crkve od Rima za Henrika VIII  Kalvinizam - Nizozemska, Francuska, Škotska, Ugarska i Transilvanija 

     

 

II. faza reformacije u Svetom Rimskom Carstvu Njemačke Narodnosti – tzv. kneževska reformacija: institucionalizacija reformacijskog pokreta od strane svjetovnih vlasti, uvođenje reformacije u pojedinim teritorijalnim državama jača centralističke tendencije zemaljskih vladara → obilježja: kontrola crkvenih posjeda sekularizacija samostana preuzimanje crkvene jurisdikcije kontrola crkvenog uređenja Augsburški mir (1555.) i Tridentski koncil (1545.-1563.) → početak procesa konfesionalizacije u Europi Strukturno i sistemsko određenje fenomena konfesionalizacije (W. Reinhard i H. Schilling) = kompleksni društveni proces koji je duboko utjecao na obrasce privatnog i javnog života u Europi i povezao procese izgradnje ranomoderne države i stvaranja novovjekovnog discipliniranog podaništva koje, za razliku od srednjevjekovnog osobnog i fragmentiranog, postaje institucionalno i horizontalno organizirano. Luteranska, kalvinistička i katolička konfesionalizacija Konfesionalizacija je univerzalni sociohistorijski proces, komplementaran procesu socijalnog discipliniranja

Temeljna obilježja procesa konfesionalizacije: A) povezanost procesa konfesionalizacije i centralizacije B) međuovisnost procesa konfesionalne homogenizacije i socijalnog discipliniranja (stvaranje distinktivnog konfesionalno-političkog identiteta koji služi zemaljskim vladarima u legitimacijske svrhe) C) paralelizam procesa konfesionalizacije i institucionalizacije  Nužna institucionalna infrastruktura u provedbi uspješne konfesionalizacije: duhovno sudovanje, crkvene regulacije, diseminacije dogme (katekizmi, propovijedi), kontrola moralnog života vjernika, organizacija školstva Katolička obnova  Tridentski koncil (1545.- 1563.) - cilj: reforma crkvenih institucija i reforma dogme  Dekreti: a) Professio fidei Tridentinae b) potvrđena sakramentalna tradicija c) poboljšanje kateheze d) rezidencijalna obveza crkvenih dužnosnika e) osnivanje sjemeništa f) redoviti crkveni sinodi g) redovite kanonske vizitacije h) reforme crkvenog kaznenog i bračnog prava

19

papinski primat nije eksplicitno potvrđen, ali se implicitno preferira 1561./62. reforma Kurije kodifikacija liturgije (1614.g. Missale Romanum) 1582. reforma kalendara, sustav nuncijatura (Grgur XIII) osnivanje kolegija u svrhu vjerske i intelektualne formacije klera (1551. isusovački Rimski kolegij u Rimu)  misijska i prozelitistička djelatnost - 1622. osnovana Kongregacija za širenje vjere  instrumenti katoličke konfesionalizacije – crkveni redovi: uršulinke, oratorijanci, isusovci  Temeljna obilježja isusovačkog reda: A) neposredna podređenost papi B) stroga vojno - hijerarhijska organizacija C) bezuvjetna obveza poslušnosti D) obvezno akademsko obrazovanje E) unutrašnja disciplina - sustav duhovnih vježbi- interiorizacija samokontrole  Područja djelovanja: dušebrižništvo, misije, propovjedništvo, kateheza, briga za bolesnike i zatvorenike, gimnazijska i sveučilišna nastava, isusovci su dvorski kapelani i ispovjednici vladara → politički utjecaj     





Karakteristike reformnokatoličke vjerske prakse:  rigorozna i disciplinirana meditacija i molitva  svjetovni aktivizam u formi karitativnih djelatnosti  važnost euharistijske pobožnosti  individualistička i normativna kršćanska etika Metode indoktrinacije: katekizmi, propovijedi, crkveno pjevanje, procesije, hodočašća, obožavanje svetaca i relikvija itd. 9. Rusija između autokracije i europeizacije

► od sredine 13. stoljeća jačanje Rusije ► temeljno obilježje ranonovovjekovne povijesti Rusije → proces "okupljanja ruskih zemalja" pod vodstvom moskovskih knezova ► specifičnost ranonovovjekovnog ruskog državnog uređenja – autokracija=polubožanska carska vladavina bez pravnih ograničenja prema bizantskom obrascu, sve državne ustanove uključujući i crkvu proizlaze iz carske vlasti 1. razdoblje (sredina 13. st.- sredina 15. st.): Uspon Moskovske kneževine ► Ivan III (1462.-1505.), moskovski veliki knez ► zauzimanje Novgoroda ► moskovski knez se proglašava suverenom (gosudar) čitave Rusije, koristi titulu car i autokrat prema bizantskom obrascu ► počinje proces centralizacije, ograničavanje moći boljara ► uvođenje sistema mestničenstva – početak stvaranja plemstva po službi uz dodjeljivanje zemljišta (pomestja) ► okosnice ruske imperijalne ideologije: Moskva- treći Rim, podrijetlo moskovskih knezova od rimskih careva, kršćanstvo u Rusiju donosi Andrija apostol Glavni razlozi integracijskih uspjeha Moskovske kneževine: A) povoljan geografski položaj B) ekonomski faktori: razvijena poljoprivreda i uspješna kolonizacija C) vladarska institucija: kontinuirana vladarska loza moskovskih knezova, knezovi kao zemljišni gospodari, ratnici, poduzetnici, diplomati D) potpora crkve: od 1326. godine Moskva postaje crkveno sjedište, aktivna uloga mitropolita u učvršćenju vlasti moskovskih knezova II razdoblje (16. st.): Moskovska Rusija

20

Ivan IV Grozni (1533.-1584.) ► učvršćenje carskog apsolutizma, ekspanzionistička vanjska politika i autokratska unutrašnja Reformističke mjere: A) uređenje odnosa crkva – država B) upravne reforme - donesen novi zakonik Sudbenik, stvaranje centralnih administrativnih ureda (prikazi) C) vojne reforme - uvođenje artiljerije i novih stalnih trupa naoružanih vatrenim oružjem (strelci) ► autokratska strahovlada uperena protiv boljara ► stvaranje opričnine - odvojenog carskog zemljišta ► stvaranje novog socijalnog sloja - opričnika Vanjska politika Ivana IV Groznog: A) osvajanje muslimanskih kanata Kazan (1552.) i Astrahan (1556.) B) prodor na istok i početak osvajanja Sibira III. razdoblje: Doba pometnje (1603.-1613.) ► izumrće vladarske loze ► građanski ratovi ► borbe pretendenata na prijestolje ► jačanje poljskog utjecaja ► jačanje boljarske moći IV. razdoblje (17. st.): Stabilizacija ruske autokracije i početak europeizacije 1613. carem proglašen Mihajlo Romanov, začetnik dinastije Romanova ► kraj poljske intervencije, aristokratske reakcije, kozačkog utjecaja i anarhije Vanjska politika: A) pripajanje Ukrajine s Kijevom - porast političkog utjecaja Ukrajinaca i jačanje europeizacije B) osvajanje Sibira (između 1610.-1640.) C) uspostava veza s Kinom - Nerčinski ugovor (1689.) Unutrašnje prilike: A) nastavak centralizacije ► Zemski sabor i boljarska duma gube utjecaj, nestaju organi lokalne samouprave B) pogoršanje položaja kmetova ► 1649. zakonikom Uloženije regulirani feudalni odnosi- nasljedni i doživotni položaj kmetova, vezanost za zemlju, proširene ovlasti zemljoposjednika C) vjerski raskol (sred. 17. st.) ► patrijarh Nikon provodi crkvenu reformu –otpor “starovjeraca” pod vodstvom protopopa Avakuma D) početak europeizacije ► utjecaj ukrajinske kulture bliske zapadnim kulturnim obrascima ► potiskivanje crkvenoslavenskog i širenje govornog moskovskog idioma ► uvođenje zapadnih institucija (pošta, obrazovne akademije, dvorsko kazalište) i običaja (npr. brijanje brade) V. razdoblje: Carska Rusija (1682.-1917.) Petar Veliki (1687.-1725.) Vanjska politika - protuturska i protušvedska orijentacija, nakon 1721. godine Rusija se učvršćuje na Baltiku i smjenjuje Švedsku kao dominantnu silu Unutrašnja politika - modernizacijske reforme prema zapadnim uzorima: A) upravne reforme ► prosvijećeni apsolutizam, stvaranje središnjih institucija vlasti: Vladajući senat i ministarstva (kolegiji) ► reforme pokrajinske uprave (guberniji, distrikti, okruzi), B) financijske i socijalne reforme ► povećanje direktnih i indirektnih poreza, uvođenje glavarine

21

► uvođenje sustava činova i stvaranje plemstva po službi C) ekonomske reforme ► merkantilističke mjere, osnivanje manufaktura, gradnja kanala, osnivanje stručnih škola za potrebe uprave, vojske i nautike D) vojna reforma ► doživotna vojna obveza plemstva, opći vojni popis, ustrojavanje mornarice, stvaranje garde E) crkvena reforma ► instituciju patrijarha zamjenjuje Presveta upravna sinoda- kontrola svjetovne vlasti nad crkvom F) kultura ► uvođenje zapadnih običaja, načina odijevanja ► gradnja nove zapadne prijestolnice Petrograda 1703. ► tiskanje knjiga, pokretanje novina (Vedomosti), pojednostavljenje alfabeta (civilni ruski alfabet), uvođenje arapskih brojki, julijanskog kalendara ► poticaj organiziranju asemblée- mondeni društveni skupovi na kojima sudjeluju i žene Nakon Petra Velikog smjenjuje se šest slabih vladarica i vladara: ► jačanje utjecaja plemstva ► pogoršanje položaja kmetova ► jačanje utjecaja "njemačke stranke" , garde i milosnika ► nastavak europeizacije ► Rusija postaje sve važnija sila u europskoj politici Katarina II Velika (1762.-1796.) ► politika inspirirana francuskim prosvjetiteljstvom, no prilagođena ruskoj autokraciji Vanjska politika: ► ekspanzivni ratovi protiv Turske (aneksija Krima) i Švedske ► podjela Poljske (1772, 1793. i 1795.) – Rusija pripaja Kurlandiju, Litvu, Volinje i Podolje – završen proces “okupljanja ruskih zemalja” ► “grčki projekt"- uspostava kršćanskog carstva sa središtem u Carigradu, pravo zaštite pravoslavnih kršćana na Balkanu Unutrašnje reforme Katarine Velike: A) upravne reforme ► saziv Zakonodavne komisije, podjela zemlje na 50 gubernija ► povećanje privilegija plemstva, otežanje položaja kmetova, ograničene sloboštine kozaka B) ekonomska politika ► kolonizacija stranaca ► pokušaji prijelaza s merkantilističke ekonomske politike na liberalnu ekonomiju, razvoj trgovine crnomorska trgovina žitom C) crkvena politika ► sekularizacija crkvenih dobara i manastira D) socijalna politika ► osnivanje bolnica, ubožnica, mjere pomoći siromašnima E) kultura ► Akademija znanosti, Sveučilište u Moskvi, pokušaji ustrojavanja osnovnog školstva Strukturni problemi Ruskog Carstva: ► uzak sloj obrazovane i europeizirane elite kao nositelja modernizacije ► ekonomska zaostalost (kmetstvo) ► etnička heterogenost - integracija velikih područja naseljenih neruskim stanovništvom ► vojna sila zasnovana na prisili i feudalnom zemljoposjedu 1326. 1472. 1533-1584. 1547. 1552. 1556.

Moskva postaje sjedište ruskog mitropolita Ivan III se ženi Sofijom Paleolog Ivan IV. Grozni Krunidba Ivana IV za cara Osvojen Kazanski kanat Osvojen Astrahanski kanat

22

1584. 1589. 1605.-1613. 1613.-1645. 1654. 1656. 1682.-1725. 1700-1721. 1703. 1710-1711. 1721. 1762.-1796. 1783. 1792.

Osnova na luka Arhangelsk Osnovana Moskovska patrijaršija "Doba pometnje" – doba borbi za prijestolje Mihajlo Romanov Ukrajina pripojena Rusiji Raskol u ruskoj crkvi, progoni starovjeraca Petar I Veliki Nordijski rat Osnovan Petrograd Rusko-turski rat Nystadtski mir. Petar veliki uzima carski naslov Katarina II Velika Aneksija Krima Mir u Jašiju s Turskom 10. Afrika u procjepu između Europe i Amerike

• • • • •

Afrika- zemlja bez povijesti→ imperijalistički i kolonijalistički tretman Afrike od strane Europljana, Afrika kao necivilizirano, prirodno drugo – Africa Portentosa (zemlja čudovišta) Prirodna obilježja afričkog kontinenta: a) geografska izoliranost b) nepovoljna klima c) tanki sloj obradive zemlje-crvenice

Četiri glavne etničke grupe: • a) Pigmejci (ekvatorske šume središnje Afrike) • b) Hotentoti i Bušmani (rubovi Kalahari pustinje) • c) sudanski narodi (Dakar – Etiopija) • d) Bantu plemena (Etiopija - južna Afrika) Temeljna obilježja ranonovovjekovne afričke povijesti: • a) razvoj velikih političkih jedinica (Songhai, Monomotapa, Kongo) • b) širenje islama (sjeverna i istočna Afrika) • c) trgovina robljem iz Afrike u Ameriku • razvoj viših političkih i kulturnih oblika uvjetovan intenzivnijim dodirima s vanjskim svijetom (rubovi Sahare, Indijskog oceana) i sredstvima vezanim uz poljoprivredu i uzgoj domaćih životinja I SJEVERNA AFRIKA • muslimanske Almoravide u 12. stoljeću smjenjuje dinastija Almohada → smjena dinastija u sjevernoj Africi u znaku vjerskih borbi, političko jedinstvo se zasniva na vjerskoj nadmoći • od 1517. godine Egipat pod osmanskom vlašću • od početka 16. stoljeća fragmentacija Magreba na tri cjeline: Tunis i Alžir pod osmanskim vrhovništvom te Maroko • dominira plemensko uređenje, osnova društvene strukture je patrijarhalna porodica • islamska vjera s elementima berberskih, semitskih i drevnih mediteranskih vjerovanja II SUDANSKA AFRIKA • uz rijeku Niger od srednjega vijeka cvatu muslimanska carstva: • Gana (cca. 800.-1300.) • Mali (14. st.) - najveći vladar Mansa Musa (1307.-1332.), hodočašća u Meku - prijestolnica Timbuktu kulturno središte Afrike (škole, džamije) Carstvo Songhai (15-16. st.) • prijestolnica Gao • temelj ekonomskog prosperiteta- transsaharska trgovina (sol, tkanine, zlato i robovi) • Islam: legitimacijska okosnica vlasti, sredstvo stvaranja centralizirane administracije i instrument ekspanzije

23

•

oko 3% stanovništva islamske vjere (viši društveni slojevi), ostali su pripadnici tradicionalnih afričkih religija Najvažniji vladari Carstva Songhai: • Sonni Ali (1464.-1492.), osnivač Carstva Songhai • Askia Muhamed (1492.-1528.) • centralizacija države, standardizacija mjera i utega, islamizacija, teritorijalna ekspanzija, hodočašća u Meku • Askia Dauda (1549.-1582.)- najveći opseg carstva • 1591. Carstvo Songhai uništavaju Marokanci • država susljednica Carstva Songhai: Kanem- Bornu (oko jezera Čad) • najmoćniji vladar Kanema-Bornu: Idris Alawma (1575.-1610.) III. GVINEJSKA AFRIKA • najznačajnije države Oyo, Ifa, Benin • državna organizacija prema obrascu sudanskih država: – urbana društva, ekonomska osnovica je poljoprivreda, središta opasana zidinama, razvijena umjetnička djelatnost: terakote i bronce iz Ife i Benina • trgovina luksuznim proizvodima: zlatni prah, kola-orah, bjelokost, sol, biserne ogrlice, kovine (željezo, bakar), odjeća, kauri - puževi • od 16. st. započinje intenzivna trgovina robljem koja doživljava procvat u 17. st. • u prvom periodu trgovina robljem nije sustavno organizirana, od 17. stoljeća postaje veliki biznis koji organiziraju brojna gvinejska kraljevstva: Akwamu, Ashanti, Dahomey, Oyo • glavni rezervoari robova - plemena Mandingo i Ful • trgovinu robljem vode Nizozemci (1642. istisnuli Portugalce sa Zlatne obale), a zatim Britanci, obala između Zlatne obale i delte Nigera - Obala robova • Francuzi- prodor u Senegal i Gambiju • najdugovječnije od gvinejskih kraljestava, Benin, ne sudjeluje u trgovini robovima • do kraja 18. st. nema prodora europskog utjecaja koji je ograničen na obalne faktorije, niti širenja kršćanstva IV. KONGOANSKA I JUŽNA AFRIKA • dolaskom na ušće Konga 1482. Portugalci zatiču kraljevstvo Kongo kojemu gravitira niz manjih vazalnih kraljevstava • na čelu kralj manikongo, te hijerarhija poglavica i potpoglavica • prostire se od današnje Angole do Mozambika • razvijena metalurgija • kraljevstvo Kongo podijeljeno na 4 provincije kojima upravljaju kneževi • elementi matrijarhata- kraljeva majka i sestre imaju veliku političku ulogu te zasebnu prijestolnicu, dvor i vladu • na jugu država Ndongo na čelu s vladarima ngola → Angola- opskrbna baza za brazilsku trgovinu robljem • • • • • •

Portugalci počinju s pokrštavanjem Prvi pokršteni kralj je Nzinga Mbemba (Alfonso) koji pokušava provesti reorganizaciju države po zapadnoeuropskim uzorima od kraja 16. st. Portugalci počinju organizirati trgovinu robljem uz pomoć oružanih bandi domorodačkih saveznika (kanibalski razbojnici Jaga) raspad kršćanskog kongoanskog kraljevstva tijekom 18. st. u jugozapadnoj Africi žive plemena Herero, Hotentoti i Bušmani - nomadski narodi, ekonomska osnovica: lov i uzgoj stoke, animistička religija (kult neba, mjeseca, bog lova) 1652. na području Kaap osnovana nizozemska kolonija kako bi se osigurala opskrba živežnim namirnicama brodova za Indiju, 1815. osvaja ju Engleska – začetak bijele Afrike (Južnoafrička Republika) V.

• • •

ISTOČNA AFRIKA

dominantna politička sila - kršćansko kraljevstvo Etiopija (monofiziti) od 13. st. počinje islamizacija istočne Afrike – oblikovanje svahili kulture i jezika najvažniji gradovi – države odnosno "svahili kraljestva":

24

a) b) c) d) e) • • • • •

Kilwa Malindi Mombasa- rudnici željeza Sofala – zlato Mogadishu – tekstilna proizvodnja ekonomski prosperitet do dolaska Portugalaca krajem 15. st. temelji se na trgovini robovima, zlatom i bjelokosti Portugalci osnivaju trgovačka uporišta: Sofala, Kilwe, Ormuz, Socotra – prodor na zlatonosno podučje Zambezija u zaleđu Sofale Portugalci zatekli moćno kraljevstvo Monomotapa koje se pruža porječjem Zambezija, u 17. st. potiskuje ga država Changamira Portugalci doveli Afriku u dodir s vanjskim svijetom, uvezli tri važne kulture: kasavu, kukuruz i slatki krumpir u unutrašnjosti mnogobrojna stočarska plemena, stoka- središte ekonomskog, duhovnog i religijskog života (simbolička vrijednost krvi, mlijeka i trave) 11. Ranonovovjekovna orijentalna carstva I- Indija

Indija  

Problem historiografske konceptualizacije jedinstvene povijesti Indije → integriranje geografskih, historijskih, etničkih, jezičnih, socijalnih i drugih razlika u koherentnu interpretativnu cjelinu Indijska ranonovovjekovna povijest - povijest međuovisnosti regija i cjeline imperija, različitih običaja i sustava vjerovanja

Kronološka razdioba indijske povijesti: A) vedska, indoarijska civilizacija (1400 g. pr.n. e. do 7. st. n.e.) B) srednjovjekovna hinduistička civilizacija (7.-16. st.) C) ranonovovjekovna islamsko-hinduistička civilizacija (16. -18. st) – Mogulsko Carstvo Glavne indijske religije: I) Hinduizam II) Đainizam III) Budizam IV) Islam Hinduizam - tradicionalna indijska religija, sinteza vedskih, postvedskih elemenata i lokalnih kultova - koegzistencija tri vrhovna boga: Brahma (tvorac), Višna (čuvar svijeta), Šiva (rušilac svijeta), determinira hinduski način života, integrira mnoštvo različitih teoloških i filozofskih sustava Osnovna obilježja hinduizma: a) prihvaćanje Veda kao otkrivenja b) pokornost brahmanima kao duhovnim vođama d) sustav kasta uz vodstvo brahmana  glavne indijske kaste: bramani (svećenici), kšatrije (ratnici), vajšije ( trgovci), šudre (fizički radnici)  Kaste = zatvorene i odijeljene društvene skupine s točno određenim društvenim obvezama, oblicima života: ženidba, prehrana, pogrebni običaji, zanimanja, obredna čistoća itd.  vjera u dušu svijeta ili u najviše biće iz kojega sve proizlazi i u koje se sve vraća, naučavanje o reinkarnaciji, pojam karme ili vjerovanje da ukupna djela u svim egzistencijama određuju uvjet budućeg rođenja  pripadnost etičkom sustavu povezanom s pravilima kaste i pravilima samosavladavanja  prihvaćanje jedinstva i svetosti svega života, ideal nenasilja prema svemu živome Đainizam - poriče opstojnost vrhovnog bića, bogovi su živa bića podvrgnuta preseljavanju ili karmi - svijet đaine je vječan i opstoji sam po sebi, sastavljen je od duša, materije i drugih odvojenih i vječnih supstanci - duše su slobodne, ali zbog djelovanja strasti stječu lošu karmu - cilj đainizma je pronaći put do spasenja (nirvane) koja se postiže poništavanjem učinaka loše karme pravom vjerom, pravim znanjem i ispravnim ponašanjem - religijski vrhunac đainizma je asketizam, čak i smrt samovoljnim izgladnjavanjem

25

Budizam - osnivač Guatami (Buddha) u 6. st. pr. n.e. - odbacuje stroge oblike asketizma i zalaže se za blagost, neosobnu ljubav, vršenje dobrih djela, individualno spasenje koje se može postići putem osobne inicijative i napora, vjerovanje u reinkarnaciju i karmu Četiri Buddhine uzvišene istine: a) istina da je život patnja b) izvor patnje je u želji za životom c) patnja prestaje s nestankom želja - nirvana d) osmerostruka staza- srednji put između uživanja života i ispostništva (yoga postupci) - tri glavna budistička sustava: hīnajāna, mahājana i tantrički sustav Indijski islam - sunitski islam, ritualna i doktrinalna preklapanja s hinduizmom  Sikhizam – osnivač Nānak (kraj 15. st.) – pokušaj sinteze islama i hinduizma – spasenje pomoću milosti božje – glavna obilježja: mistika, spiritizam i egalitarizam (negacija kastinskog sustava) – vjerski vođa: guru – nakon progona pod Aurangzebom (druga pol. 17. st.), sikhi se pretvaraju u vojničku kastu khālsā i započinju borbu protiv hindusa i muslimana Mogulska i marathska Indija      

kraj srednjeg vijeka obilježava konflikt malih kraljevstava, razvoj regionalnih identiteta i širenje islama do početka 16. st. Indija u rukama muslimanskih dinastija najmoćnije hinduske dinastije u Vidžajanagari i Radžahstanu turkestanski vladar Kabula Babur nakon bitke kod Panipata 1526. godine anektirao muslimanske državice i pokorio Radžpute do 1530. Babur zauzima područje od Bengala do Godavarija vojna nadmoć Mogula temelji se na upotrebi vatrenog oružja

Mogulski vladari Akbar (1556.-1605.)  teritorijalna ekspanzija: Bengal, Godavari, Kašmir, Beludžistan, Sind Gudžerat Upravne reforme:  četiri glavna ministarstva (financije, vojska, dvor, sudstvo i vjerski poslovi)  ustanovljena središtnja riznica na čelu s divanom (ministar financija)  podjela carstva na pokrajine (subahe); na čelu pokrajina guverneri; na čelu gradova suci (gazi) i policijski službenici (kotval)  organizacija kurirske i špijunske službe  stvaranje vojničko-činovničke klase (mansabdari)  poreska reforma (plemstvo plaća porez)  standardizacija mjera  procvat kulture, umjetnosti, slikarstva, arhitekture → islamsko-hinduski kulturni sinkretizam  prijestolnica: Fatehpur Sikri (1578)  ideologijsko utemeljenje mogulske vladavine na šiitskom islamu→ imam ili pravedni i bezgrešni vladar koji posjeduje tajno božje znanje i nadležan je za duhovno vodstvo čovječanstva  vjerska tolerancija (sulahkul ):  ukinuti porezi za Hinduse  dopušten hinduski religijski zakon Dharmashastra  integracija hinduske ratničke elite u mansabdarski status  pokušaj stvaranja sinkretističke religije bazirane na islamu: Din-i- Ilahi od elemenata đainizma, zoroastrizma i hinduizma Šah Džahan (1628.-1658.)

26

 osvaja sultanate Ahmadnagar, Golkonda, Bidžapur  ortodoksna vjerska politika, zabrana gradnje hinduskih hramova  prijestolnica u Delhiju Aurangzeb (1658. -1707.)  ekspanzionistička politika, ratovi protiv Dekanskog sultanata i Maratha  islamizacija hinduske elite, uvođenje glavarine za Hinduse (džizija)  kompilacija zbornika ortodoksnog islamskog prava Fatawa- i -Alamgiri nakon Aurangzeba slabljenje mogulske moći- jačanje Radžputa i Maratha, Perzija osvaja sjeverozapadni dio Indije, otcjepljenje Afganistana Strukturni uzroci slabosti Mogulskog Carstva: a) islamizacija i vjerska netolerancija b) dominacija institucije vladara c) vjerska, kulturna, etnička, jezična raznolikost stanovništva d) važnost tradicionalnih socijalnih formi (kasta, loza, lokalni plemenski starješine) 

Upravna struktura Mogulskog Carstva  administrativna organizacija u službi vojne ekspanzije  na čelu pokrajina (subaha) upravitelji (faujdari) koji objedinjuju vojnu i civilnu vlast  vojno plemstvo (mansabdari) koji slično spahijama za vojnu službu dobivaju zemljoposjede (jagir)  razvijena novčana ekonomija, plaćeno dvorsko činovništvo Ekonomija Mogulskog Carstva - ekonomska okosnica mogulske vlasti: neposredna obrada zemlje, porezi i carine  uređeni agrarni odnosi, izvoz pamuka, indiga, svile, salpetre, šećera  uvođenje novih kultura: duhan, kukuruz, dud  poboljšana kultivacija zemlje  mreža putujućih trgovaca (banjara)  sofisticirani sustav kredita i osiguranja  razvoj manufakture (osobito tekstilne)  trgovina s Europom: najprije papar (Portugal), potom pamuk, indigo, svila (Nizozemska i Engleska)  mogulski vladari daju koncesije europskim trgovcima za mali iznos carinskih naknada  luke za europsku trgovinu: Surat, Goa, Džahangir Razdoblje "dugog" 18. stoljeća (cca. 1720.-1840.): a) jačanje Maratha i Sikha b) pojava muslimanskih avanturista c) infiltracija europskih trgovaca  od kraja 17. stoljeća jačaju Marathi koji pod Šivadžijem osnivaju nezavisno kraljevstvo na području Konkana  pešve, glavni ministri kuće Šivadži, na čelu konfederacije maratskih glavara Sindhija, Gaikwara, Holkara i Bhonsla  u bitci kod Panipata (1761.) Afganac Ahmad-kan Abdali porazio pešvine snage       

1498. Vasco da Gama u Kalkuti, 1510. Portugalci osnivaju uporište u Goi → trgovina začinima sred. 18. st. Francuzi pokušavaju stvoriti carstvo u južnoj Indiji, nakon Sedmogodišnjeg rata Francuze potiskuju Britanci Engleska Istočnoindijska kompanija jača od početka 17. stoljeća, uporišta u Madrasu, Calcutti i Bombayu Indijska triangularna trgovina: europski plemeniti metali → indijska svila, opijum i pamuk→ kineski čaj i svila pobjedom Roberta Clivea kod Plasseya 1757.g. britanska vlast proširena na Bihar, Orissu i Bengal guverner Warren Hastings (1732. -1818.) - daljnje aneksije indijskog teritorija guverner Richard Wellesley (1760.-1842.) - konsolidacija britanskog kolonijalnog carstva u Indiji: – centralizirana birokratska organizacija, državna kontrola i potpora vojske i mornarice – Istočnoindijska kompanija preuzima nadzor nad poreskim prihodima i administrativnim tijelima Mogulskoga Carstva

27

Britanske upravne i porezne reforme (1793.): - stalni zemljišni porezi - pretvaranje zakupnika poreza (zamindari) u zemljoposjednike - nametanje fiziokratskih ideja i racionalističkih zapadnjačkih koncepcija vlasništva - uvođenje britanskog pravosudnog sistema - kodifikacija običajnog muslimanskog i hinduskog prava - izvoz sirovina i uvoz gotovih proizvoda (pamuk)  obilježje britanske vlasti u Indiji: paralelno uvođenje europskih ideja, običaja i institucija te prilagođavanje domicilnih

12. Ranonovovjekovna orijentalna carstva II - Kina  tri velika kineska religijsko-filozofska sustava kao okosnice kineske civilizacije: I konfucijanizam II daoizam III budizam KONFUCIJANIZAM- praktična moralna i politička filozofija, integriran u sve domene kineske tradicije, kulture i institucije, temelj- nauk mudraca Konfucija (6/5 st. pr. n. e)  Cilj znanja je spoznati i slijediti put određen voljom Neba, a njegov smisao je u etičkom sadržaju, pri čemu je najvažnija ljubav  Dao-put - korektna trasa moralne društvene i političke aktivnosti, zasniva se na četiri bitne vrline: ljubav (ren), korektno ponašanje (li), štovanje roditelja (xiao) i kretanje srednjim putem (chong yong)  Dobrobit države - odgoj uzvišena čovjeka (junzi) koji će ispunjavati društvene obveze i biti u suglasju sa samim sobom, drugim ljudima i svemirom  Zhu Xi (12. st.) - neokonfucijanizam, uvođenje metafizičkog učenja o apsolutu, Vrhovnom konačnom ne-biću (tai ji), materijalnom aspektu bića (qui) i unutarnjem principu (li), 1313. god. neokonfucijanizam postaje državnom ortodoksijom, a Četiri knjige temelj službeničkih ispita do 20. st. II DAOIZAM- zasniva se na učenju Lao Zia (7/6. st. pr.n.e.), zajedničko ime za dvije doktrine (filozofski daoizam i religijski daoizam) – zajednička obilježja: pozivanje na put (dao) i misticizam, - filozofski daoizam - mistično sjedinjenje s prirodom pomoću meditacije ili slijedom naravi puta, spoznaja prirode kontemplacijom, a ne znanstveno-analitički, važan koncept "oslobađajuće neaktivnosti”, izvor učenja: Knjiga puta i vrline (Dao De Jing)  religijski daoizam- originalna kineska religija spasa, cilj je meditacijom, vježbama disanja, dijetnom ishranom i sličnim ritualima postići besmrtnost  daoizam je utjecao na formiranje važnih sastavnica kineskog mentaliteta: ljubav prema prirodi, izbjegavanje krajnosti, sklonost meditaciji, strpljivost, težnja k izolaciji, nenametljivost i suzdržanost III BUDIZAM - mahayana ili kineski budizam, u središtu učenje o spasenju koje se postiže pročišćavanjem u tijeku transmigracija duše i reinkarnacija, osmerostruki plemeniti put vodi u duhovnu prosvijetljenost (nirvanu) - konfucijanizam, daoizam i budizam (sanjiao) - tri puta koji vode istom cilju - sinkretizam, eklektičnost i polireligioznost - odrednice kineske kulture - dominacija (neo)konfucijanizma kao državne ideologije, ideologije elite i birokracije (mandarini) Utjecajne kineske filozofske škole i tradicije: a) mohistička škola- ideal: sveobuhvatna i egalitarna ljubav b) naturalistička ili škola Jin i Jang (yin i yang)  dualistička priroda univerzuma se očituje u interakciji dvaju zavisnih, skladnih, komplementarnih, suprotnih i elementarnih kozmičkih sila: yin i yang, yin - negativni, pasivni princip vezan za zemlju (ženski princip), yang – aktivni, dominantni princip vezan za Nebo (muški princip) – utjecaj na sve aspekte kineske civilizacije

28

c) teorija 5 elemenata- esencije pojavne prirode, manifestacije u raznim domenama: pet vrlina, boja, odnosa itd.utjecaj na koncipiranje cikličkih interpretacija povijesti i koncepata o dinastičkim ciklusima, te shvaćanje o univerzalnoj korelativnosti d) kult predaka - integriran u sve velike religijske sustave, važnost obitelji, zajedništva, obiteljske loze, klanova - kolektivistička i antiindividualistička profilacija kineske kulture Ranonovovjekovno razdoblje povijesti Kine – razdoblje vladavine dviju dinastija: Ming (1368.- 1644.) i Qing (1644.-1911.) DINASTIJA MING (1368.- 1644.) - 1368. protjerivanje mongolske dinastije Sung i početak vladanja dinastije Ming (1. car Hong Wu)  konsolidacija državne uprave  apsolutistička vladavina  smanjen utjecaj eunuha, carica, konkubina  kodifikacija prava- zakonik Ta-Ming lü (nepromjenjivi zakon) i li (promjenjivi zakon)  uveden sustav nasljednih zanimanja: seljaci, zanatlije, vojnici  obnova ispitnog sistema za činovnike  obnova sistema neovisne vojske Vanjska politika: I. Razdoblje: sred. 14. do sred. 15. st.- ekspanzivna politika  bitke s Mongolima, vraćanje Koreje u vazalni status, okupacija Anama, pomorski pohodi II razdoblje: sred. 15. do sred. 17. st.  defenzivna politika: obrambeni ratovi protiv Mongola i japanskih gusara “Dvostruka revolucija” za vladavine dinastije Ming: I) Agrarna revolucija  uvođenje nove kulture riže (čampa) iz jugoistočne Azije većih prinosa i bržeg sazrijevanja  uvođenje rotacijskih kultura, irigacijskih pumpi i uzgoja riba u rižinim poljima  uzgoj industrijskih kultura: pamuk, indigo  masovno pošumljavanje II ) Trgovačka revolucija (1500.-1800.)  porast stanovništva, razvoj manufakture i trgovine: čaj, papir, svila, pamuk i porculan  glavni trgovački partneri: Portugalci, Nizozemci i Japanci  kineska trgovačka flota prevozi svilu, pamuk i porculan u Manilu i uvozi europsko srebro, vatreno oružje, te američka dobra (šećer, krumpir i duhan) Od sredine 16. st. slabljenje Kineskog Carstva:  a) inkompetencija i slabost careva, jačanje eunuha i činovnika  b) pobune i nemiri zbog povećanja poreskih obveza (vođe Zhang Xianzheng i Li Zicheng)  c) invazija Mandžuraca - mandžurski vladar Shun-chih (1644.-1661.). postaje prvi car dinastije Qing DINASTIJA QING (1644.-1911.)  kinezificiran mandžurski narod Jurči osnovao državu s prijestolnicom u Shenyangu, napada Koreju i unutrašnju Mongoliju, te 1644. osvaja Kinu  lojalistički otpor na jugu i na Tajvanu pod Koxingom (1624.-1662.) Unutrašnja politika  zadržane Ming institucije i birokratska praksa  većina službenika Kinezi, na čelima ministarstava mandžurski prinčevi, njima podređeno 5 pomoćnika od kojih je najmanje 1 Mongol i 1 Kinez- mandžursko-mongolsko-kineski sistem vladavine funkcionira do 1911. godine  stvaranje osobne carske birokracije koja obavlja obavještajne poslove  iskorijenjena korupcija- stroge kazne za korumpirane činovnike  podjela Kine na 8 vojnih okruga (zastavnija) i 18 administrativno-političkih provincija na čelu s guvernerima  poljoprivredna poboljšanja - širenje novih kultura: kukuruz, batata, duhan, kikiriki  razvoj obrtništva: tekstil, proculan, rudarstvo i metalurgija

29



demografska eksplozija → ekonomska kriza, nestašica zemlje - Mandžurija zatvorena za naseljavanje Kineza

Vanjska politika  1681. ugušena pobuna Triju feuda (južne provincije- osobna vlastelinstva kineskih generala koji pomažu usponu dinastije)  1689. Nerčinski mirovni ugovor s Rusijom - granice na rijeci Amur i Ussuri, trgovačke koncesije i dopuštenje da se otvori pravoslavna crkva u Pekingu  1696./97. osvojena vanjska Mongolija i Hami  1720. ekspedicija u Tibet  1760. anektiran Turkestan  1770. osvojena Burma, plaća danak  1789. anektiran Anam → Kinesko Carstvo najveći imperij na svijetu Kinesko Carstvo i "prekomorski đavoli"  1516. Portugalci dolaze u Kanton, uskoro počinju pljačkati kineske brodove - Europljani "prekomorski đavoli"  u 16. st. dolazak isusovačkih misionara, 1583. dopušteno naseljavanje u Kini  najpoznatiji misionari: Matteo Ricci, Michele Ruggieri, Francesco Sambiasso  u prvoj fazi adaptacija kineskim prilikama, sinteza konfucijanizma i kršćanstva (Ricci)  znanstveni i kulturni doprinos isusovačkih misionara: astronomija, geografija, matematika, slikarstvo, glazba  problemi "doktrinarne adaptacije" – kineski prijevodi novih religijskih pojmova, kontroverze oko rituala  početkom 17. stoljeća - rigidna misionarska politika: zabrana kineskim katolicima da štuju konfucijanističke kultove i kultove predaka  od druge polovice 18. st. zatvaranje Kine, Kanton jedina luka za redovitu prekomorsku trgovinu, ograničavanje vanjske trgovine i neposredne komunikacije s Europljanima Struktura vlasti za dinastije Qing I CAR - sin Neba, utjelovljenje države i vrhovni moralni uzor te posrednik između podanika i sila kozmosa koje ima uskladiti s kozmičkim načelima (li) vrhovni poglavar birokracije, zakonodavac, zapovjednik carske vojske, glavni čuvar tradicije, glavar ceremonijala II Državni savjet III Visoko tajništvo IV Šest ministarstava a) Ministarstvo javnih službi i kadrova b) Ministarstvo državnih prihoda c) Ministarstvo rituala d) Ministarstvo rata e) Ministarstvo pravde f) Ministarstvo javnih radova - neovisne carske institucije: I. Cenzorat- kontrola rada funkcionara II Odbor za pitanja državnih službeničkih ispita  obrazovana birokracija (mandarini) – okosnica državnog ustrojstva, način regrutacije: sustav državnih ispita  stroga hijerarhijska organizacija, dominira pismena komunikacija Društvena i ekonomska struktura Kineskog Carstva  četiri osnovne društvene skupine kao okosnica društvene strukture: intelektualci (shi), seljaci (nong), obrtnici (gong) i trgovci (shang)  kineski feudalizam ili fengjian društvo (3 st. pr. Kr. – 20. st.)- seljak ima formalno i stvarno pravo kupoprodaje zemlje, mijenjanja zanimanja i mjesta boravka, središte ekonomske aktivnosti je malo seosko gospodarstvo koje uključuje seljaka- vlasnika i seljaka zakupca, razmjerno široka samouprava  kineski sistem oporezivanja- porezi (zemljarina i glavarina) objedinjeni u određenoj sumi koja se plaća dva puta godišnje, plemstvo oslobođeno od plaćanja glavarine, plaća tek niži iznos zemljarine

30



feudalni odnosi zasnovani na primatu poljoprivrede i ograničavanju trgovine- ne postoji trgovačka klasa ni krediti, prenapučenost koči tehničke inovacije

Četiri epohalna kineska izuma: -papir (3 st. pr. Kr.), magnetski kompas (11. st.), barut (11. st.), pokretna tiskarska slova (11. st.) Uzroci "zaostajanja" kineske znanosti za europskom od 16. stoljeća: A) neokonfucijanistička koncepcija odnosa Prirode i čovjeka (kineski kozmocentrizam nasuprot zapadnjačkom antropocentrizmu) B) važnost tradicije C) utjecaj literokracije (mandarini) D) izolacionizam E) specifičnost kineskog pisma- metaforički ideogrami, upotreba riječi-kodova

Japan japanska civilizacija i kultura pod utjecajem kineske: ustanove, kaligrafija, kineski klasici, slikarstvo, arhitektura, vjera  “dugi srednji vijek” japanske povijesti - razdoblje šogunata (1191.-1868.)  šogunat - dvojna vladavina cara i šoguna, vojnih zapovjednika, kojima car na temelju svog božanskog podrijetla dodjeljuje investituru – bakufu (vladavina pod šatorom)  Podjela razdoblja šogunata: A) Kamakura (1191.- 1333.) B) Muromachi /Kyoto (1333.-1576.) C) Edo (1576.-1868.) 

u razdoblju Muromachi jačanje pokrajinskih velikaških klanova daimyo - doba "zaraćenih država" (1476.-1573.) Poredak bakuhan (cca. 1550.-1700) = dvojna vladavina bakufua iz Eda i daimyoa - nakon razdoblja zaraćenih država kada državom efektivno vladaju lokalni velikaši i njihovi vazali počinje razdoblje "velikog mira" (taihiei) I. Razdoblje rasta (1590.-1700.)  trojica moćnika: Oda Nobunaga (1534.-1582.), Toyotomi Hideyoshi (1536.-1598.) i Tokugawa Ieyasu (1542.-1616.) – smirivanje stanja u državi i učvršćenje reda pod firmom "tenka fubu" (silom vladaj državom) 

Oda Nobunaga (1534.-1582.)  zavladao srednjim Japanom  prvi upotrebio vatreno oružje  gradi ratnu mornaricu  potiče trgovinu Toyotomi Hideyoshi (1536.-1598.)  Reformne mjere: a) ograničavanje moći daimyoa b) demilitarizacija i popisivanje pravila za ljude u vojnoj službi c) popisi stanovništva i uvođenje katastra d) uvođenje reda u financijama

31

e) poticanje vanjske trgovine - neuspješan rat radi osvajanja Kine 1590., sukobi s portugalskim isusovačkim i franjevačkim misionarima Tokugawa Ieyasu (1542.-1616.)  1603. uzima naslov šoguna i šogunat postaje nasljednim u njegovoj porodici Unutrašnja politika  nastavlja Hideyoshijevu politiku i administrativne mjere  seli prijestolnicu u Edo, u pokrajini Kanto  pacifikacija daimyoija - daimyoi podijeljeni u različite skupine prema položaju: vazali (gudai), vanjski velikaši (tozama) i srodnici obitelji Tokugawa (shinpan), uvođenje sustava sankin kotai (daimyoi taoci šoguna) Vanjska politika  uspostavljeni diplomatski i trgovački odnosi s Korejom  1613. godine zabranjuje kršćanstvo, progoni i pogubljenja obraćenika  1637. godine zatvaranje Japana, prekidanje svih veza sa Španjolskom i Portugalom i ukidanje svih preostalih kršćanskih zajednica  jedina preostala veza s Europom je luka Nagasaki (nizozemski trgovci) Glavna obilježja poretka bakuhan  složena državna ideologija, šoguni smatrani utjelovljenjima budističkih i šintoističkih božanstava  teorija o četiri staleža (shinokosho)  vjerski sinkretizam - mješavina neokonfucijanizma, šintoizma i budizma  šintoizam - drevna japanska animistička religija koja obogotvoruje nadnaravna bića i sile prirode  Budizam – specifična japanska verzija budizma je zen budizam, u središtu je samospoznaja, naglasak na individualnom prosvjetljenju, važnost meditacije i kaon postupaka  Neokonfucijanizam - službeno učenje i državna ortodoksija u razdoblju Tokugawa, utemeljitelj: Hayashi Razan (1583.-1657.) Glavna obilježja japanskog neokonfucijanizma: a) filozofsko načelo da razumijevanje bića i stvari proizlazi iz djelatnog principa (li ) koji sadrže → razvoj empirijskog i racionalnog mišljenja i prirodnih znanosti što će olakšati asimilaciju zapadnjačke znanosti b) važnost izučavanja povijesti c) važnost lojalnosti i izvršavanja dužnosti na kojima se temelji Tokugawa poredak Struktura vlasti u razdoblju poretka bakuhan  snaga političke moći poretka bakuhan leži u uređenom sustavu nadzora, osobito nad zemljom i zemljoradnicima koje nadziru daimyoi  personalna politika- državne službe obnašaju samo vazali šoguna, odnosno daimyoa na nižim razinama - strog kodeks dužnosti, odijevanja, stanovanja, ponašanja  administrativna struktura formirana po uzoru na kinesku imperijalnu: a) šogun b) stariji vijećnici (roju) c) niži službenici (hatamoto) d) središnji ured za financije (kanjosho) e) načelnici općina (daikan) g) gradski suci (machi bugyo) f) seoski poglavari (shoya) - hijerarhijski i decentraliziran birokratski sustav međusobnog nadzora Društveno ustrojstvo - četverostaleška socijalno-etička hijerarhija shinokosho: A) elita kinsei : dvor, kuge (civilna aristokracija), velika svetišta i samuraji- bushi (obitelj šoguna, daimyoa i drugih viših vazala) B) ratnici: nižerangirani samuraji, ronini - samuraji bez gospodara C) građani (sho) - obrtnici i trgovci D) seljaci (no) Grupe izvan kategorije shinokosho: a) niži svećenici

32

b) trgovački pomoćnici i kućni sluge c) nadničari d) zabavljači: pjevači, plesači, pripovjedači, mađioničari, kurtizane Izvanstaleška grupa eta: živoderi, kožari, grobari Kultura - Kyoto- središte japanske kulture, društva i komercijalnog gospodarstva u razdoblju Edo  procvat tiskarstva i izdavaštva - kineske znanstvene rasprave, klasici japanske književnosti, budistički tekstovi, pjesničke zbirke, kazališna djela (kabuki i no kazalište), beletristika, putopisni dnevnici, slikovnice, pornografska djela  japanska kultura počiva na principu yugei (“savršenstvo gospode”) – vrhunska postignuća na kulturnom planu  kultura Kamigata - umjetnost i književnost s područja Kyoto-Osaka: kazalište kabuki, kazalište lutaka, pjesništvo haikai (pjesme od sedamnaest slogova), drvorezi ukiyo, čajni obredi wabicha Razdoblje zastoja i propadanja (cca. 1700.-1850.)  intenzivna poljoprivreda i demografski porast uzrokuju naglo iskorištavanje prirodnih resursa (obradiva zemlja, drvo, rude), usitnjavanje zemljoposjeda  glavne kulture: riža, dud, čaj, duhan, pamuk  poboljšanje agronomskih tehnika - poljoprivredni priručnici jikatasho, demografska stabilizacija  povećane potrebe za hranom i gnojivom uzrokuju iskorištavanje mora- razvoj ribarstva (haringe), počinje eksploatacija fosilnog goriva (površinski ugljen), racionalizacija i mjere štednje (voda), zakoni protiv raskoši  problemi državnog deficita, vlasti sve veću pozornost pridaju financijskim pitanjima, pobune seljaka, gradsko nasilje začetak japanskog ekonomskog mišljenja— Miura Baien (1723.-1789.), ekonomija je znanost o proizvodnji i raspodjeli dobara i usluga, pitanje podrijetla bogatstva  krajem 17. st. pojava "nativističkog učenja" (kokugaku): a) proučavanje japanske baštine s ciljem uspostavljanja njezinih vjerskih, književnih i društveno-etičkih vrijednosti b) objašnjavanje kulturnih veza Japana s azijskim kontinentom c) pronalaženje rješenja problema odnosa vlasti i općeg dobra d) razvijenje složene argumentacije o posebnosti Japana proizašloj iz njegova božanskog podrijetla i "prirodnog" duha 

33