Rainwater - Psihoterapija - Vjezbe

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE MEDITACIJA - UVOD - DISANJE Ležim udobno, udobno, na ležaju / Sjedim udobno, s uspravnim leđima. Oči su mi, zatvorene. Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno, i ravnomjerno. Iz sebe uklanj am, za određeno vrijeme, sve svoje emocije, i 'probleme'. Uklanjam u stranu, sva svoja očekivanja, maštanja, i zaključivanja, o tome, kako bi, trebao izgledati, moj doživljaj, za vrijeme meditacije. Puštam, da se taj, doživlj aj, javi, sam, od sebe. Opuštam, mišiće lica, i čeljusti. Usta su mi, lagano otvorena, i sasvim opuštam, mišiće lica, i čeljusti. Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno, i ravnomjerno. Dišući, kroz obje nosnice, broj im, koliko jedinica, mi je potrebno, za udah. Zatim puštam, da isto toliko, traje, i izdah. Pri udahu, mi se izbočuje, i podiže, trbuh, i zatim, mi se podižu, i prsa. Zadržavam dah, trenutak-dva, nepokretan, a zatim, polak o izdišem. Izdah, mi je miran, nježan, i nečujan. Zadržavam dah, trenutak-dva, i zatim, nastavljam, s udahom. Kada osjetim, da mi disanje, postaje mirno, i ravnomjerno, počinjem meditirati, na svoj način.

BROJANJE DAHA Dišući, duboko, mirno, i ravnomjerno, brojim, svoj dah. Izgovaram u sebi, riječ 'udah' u toku, udaha, i broj, u toku, izdaha. Udah  –  jedan, udah  –  dva, udah  –  tri, udah  – četiri, udah –   pet, udah  – šest, udah –  sedam, udah  –  osam, udah  –  devet, udah  –  deset. I opet, od početka, od jedan, do deset, uvijek iznova, od jedan, do deset, kao u zen meditaciji.

Ukoliko primijetim, da sam počeo misliti, na nešto drugo, umjesto na brojanje - nježno, ću se podsjetiti, na svoj zadatak, i vratit ću se, brojanju. Uvijek brojim, svoj dah, kada se želim, smiriti. Kada se želim, smiriti, uvijek brojim, svoj dah. 1

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

DISANJE U SREDIŠTU PAŽNJE U ovoj vježbi, promatram, opisujem, i kategoriziram, svoje disanje. Dišem, dubokim udasima. Pri udahu, mi se diže, i izbočuje, trbuh, i sada, mi se dižu, i prsa. Sada dolazi, do stanke.

Sada dah, izlazi iz mene… I tako, dalje… U ovom, načinu meditacije, ne nastojim mijenjati, svoj način disanja, već samo, promatrati, kakvo je, moje disanje.

Prepuštam, se toku. Obraćam, naročitu pažnju, na stanke, u disanju – na onu, između, kraja udaha, i početka izdaha, te na onu, između, kraja izdaha, i početka, novog udaha. U tim trenucima, najviše sam, u središtu, svojeg bića. Naiđe li mi, neka misao, neću, joj se suprotstaviti, već ću je samo, utvrditi, kategorizirati, i zamisliti, da sam ju, stav io, na policu, gdje ću je moći, ponovo naći, budem li, to htio, nakon meditacije. Neke su misli, vrlo zavodljive, zavodljive, no neću se, uhvatiti, uhvatiti, na mamac. Ja sam nadležan!

Ukoliko mi se, međutim, pojavi, neki izuzetan uvid, ili neki dugo traženi odgovor, na pitanje, koje me muči, mogu, u tom slučaju, i prekinuti meditaciju, da mi ne bi, pobjegla, ta vrijedna, misao.

No većina, ovih, zavodljivih misli, nije, toliko vrijedna.

2

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

MEDITACIJA UZ BUDNU PAŽNJU Pri ovoj meditaciji, jednostavno promatram, sve, što se događa. Sve, što se događa, kategoriziram, i stavljam, na stranu. Svaku misao, koja naiđe. Svaki zvuk, koji čujem. I svaku misao, koja mi padne, na pamet, o tim, zvucima. Svaki, tjelesni osjet, bilo trzaj, ili svrab. I svoje, disanje.

Ukoliko otkrijem, da stalno, detaljno razrađujem, misli, koje mi nailaze –  umjesto, da ih kategoriziram, i vratim se, svom neutralnom, budnom, proma tračkom središtu – moram se prisjetiti, obratiti pažnju, na svoje, disanje. Mogu i kombinirati, ovu meditaciju, sa vježbom, 'disanje, u središtu pažnje'. Kada mi, naiđu emocije, ili sjećanja, na bolne doživljaje, ne smijem, dozvoliti, da me odvuku, na svoju, stranu.

Označit ću, ukratko, kojoj kategoriji procesa, oni pripadaju, kao na primjer: 'osjećaj tuge', 'sjećanje', 'osjećaj ljutnje' i slično. Ovakva sjećanja, i osjećaji, postepeno će mi se, prorijediti. Što je, još važnije, počet ću se, poistovjećivati, s Objektivnim promatračem, a ne, sa osobom, koju takvi osjećaji, i sjećanja, uznemiravaju. Kada budem, dobro ovladao, ovim umijećem, ono će mi, pomoći, da s i sam, vratim, duševni mir, i duševno zdravlje, uvijek, kada se osjećam, vrlo uznemiren. Vježbu meditacije, uz budnu pažnju, mogu vježbati, radeći bilo što, na primjer, dok šećem, perem suđe, pijem čaj, slušam muziku, ili crtam.

3

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

VJEŽBA SVJESNOSTI DISANJA Koji dijelovi tijela, mi se pokreću, pri disanju? Kojim redom, se pokreću? Koliko puta, u minuti, udišem zrak? Dišem li, na nos, ili na usta, ili na nos, i na usta? Kada izdišem, izlazi li, sav zrak, iz mene? Sada ležim, na leđima, podižem koljena, zadržavajući potplate, na podlozi. Udišem mirno, nježno, i nečujno, kroz nosnice, puštajući, da mi se trbuh, podigne, na početku, udaha, zatim mi se dižu, prsa, i konačno osjećam, kako mi se, i ramena, blago podižu, kada mi zrak, ispuni, vrhove pluća. Kada dođe vrijeme, za izdah, puštam, da zrak, polako izlazi, iz mene, uz tihi, šum. Uvlačim trbuh, da bi ošit (dijafragma), istisnuo, još malo zraka, iz mene. Ponekad osjećam, da mi se, pri tome, glava, malo naginje, prema prsima. Kada više nemam, nimalo daha, za izdisanje, prekidam izdah, i obraćam pažnju, na to, kako se trbuh, i prsa, pune zrakom, tijekom udaha. I nastavljam disati, mirno i ravnomjerno - potpuno mirno, i ravnomjerno.

4

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

POTPUNO DISANJE Ležim udobno, na ležaju ležaju / Sjedim udobno, s uspravnim leđima. leđima. Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno, i ravnomjerno. Dišem, kroz nosnice, i najprije punim, donji dio pluća, koji se napuhava, i izbočuje, trbuh. Zatim, punim zrakom, srednji dio pluća, uzdižući, donja rebra, i prsnu kost. Zatim, punim zrakom, gornji dio pluća, puštajući, da mi se, malo podignu, ramena, a trbuh, mi se malo uvuče. Dah mi, zatim miruje, nekoliko sekundi.

Onda polako, izdišem, uvlačeći, i dalje trbuh, i zatim ga puštam, da se, polako izbočuje. Kada izdahnem, sav zrak, zastanem, za trenutak, i zatim, opet počinjem, s novim udahom. I nastavljam disati, mirno i ravnomjerno - potpuno mirno, i ravnomjerno.

RITMIČNO DISANJE Ležim udobno, na ležaju ležaju / Sjedim udobno, s uspravnim leđima. leđima. Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno, i ravnomjerno. Ruke su mi, udobno opuštene, na krilu. Prstima, lijeve ruke, pipam si puls, na zapešću, desne, i brojim: 1, 2, 3, 4, 5, 6 - 1, 2, 3, 4, 5, 6 - 1, 2, 3, 4, 5, 6 - i tako dalje - - - sve dok, ne uhvatim, korak, sa ritmom, kucanja srca.

Zatim započinjem, 'Potpuno disanje'. Polako udišem, jedan 'Potpuni udah', dok brojim, šest, otkucaja pulsa. Zadržavam dah, za tri, otkuc aja pulsa. Izdišem polako, za šest, otkucaja pulsa. Zadržavam dah, za tri, otkucaja pulsa. Udišem polako, 'Potpuni udah', za šest, otkucaja pulsa. I tako dalje, desetak puta.

Dišem, potpuno mirno, i ravnomjerno, potpuno opušteno , i potpuno ugodno. Uopće, se ne naprežem, pri disanju, pa se niti, ne umaram. 'Ritmično disanje', je odlična vježba, koju uvijek primjenjujem, kada sam uznemiren, uplašen, ili kada nisam, koncentriran.

5

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

VJEŽBA ZA NESANICU Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno, i ravnomjerno. Potpuno usmjeravam, usmjeravam, svoju pažnju, na disanje. Pratim zrak, koji ulazi, i izlazi, iz mene. Pratim pokrete, moga tijela, pri disanju.

Sada ću, pri sljedećem, udahu, svu svoju pažnju, usmjeriti, na svoje čelo. Je li zategnuto? Ili opušteno? Pri sljedećem udahu, ću usmjeriti, svu svoju pažnju, na na svoje, očne kapke. Jesu li mirni? Da li trepću? Pri sljedećem udahu, ću usmjeriti, svu svoju svoju pažnju, na svoje, svoje, očne jabučice. Pri sljedećim udasima, usmjerit ću, svu svoju pažnju, redom, na svoje obraze, na nos (pratim temperaturu, odnosno toplinu, ili hladnoću, zraka koji ulazi, kroz nosnice), na svo je usnice (jesu li otvorene, stegnute, vlažne, ili suhe?), na svoj  jezik, zube, uši (jesu li iste temperature, kao i ostali, dijelovi lica?), na vratne mišiće, grlo, i tako dalje, na sve dijelove, svojega trupa, ruku, i nogu.

6

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

VJEŽBA SA KINESKIM HRAMOM Ležim udobno, na ležaju ležaju / Sjedim udobno, s uspravnim leđima. leđima. Usmjeravam, svoju pažnju, na disanje. Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno, i ravnomjerno. Zamišljam, da se penjem, mnogobrojnim, kamenim stepenicama, uz strmo, brdo. Stepenica ima, vrlo mnogo, i ja se polako, i ustrajno, penjem, na vrh.

Sada sam, skoro pri vrhu, evo, još malo, i još malo, i, stigao sam, evo me, na vrhu. Na vrhu brda, je stari, kineski hram, sa krovom, pagode. Na sredini svakog, od četiri zida, nalaze se, po jedna, vrata. Na svakim vratima, izrezbaren je, prekrasan zmaj, u zlatnom reljefu.

Otvaram, najbliža vrata, i ulazim, u hram. Sada se nalazim, u tom prekrasnom, starom hramu. Unutra nema, nikakvog namještaja, samo police, prepune svitaka, od pergamenta,

poredanih, kao knjige, u knjižnici. Izabirem, jedan svitak. Uzimam ga, i donosim ga, na sredinu prostorije, gdje pada svjetlo, kroz otvor, na krovu. Odmatam, svitak. Sada čitam, na njemu, odgovor, na moje pitanje.

7

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

VJEŽBA SA STARIM MUDRACEM Ležim udobno, na ležaju ležaju / Sjedim udobno, s uspravnim leđima. leđima. Usmjeravam, svoju pažnju, na disanje. Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno, i ravnomjerno. Zamišljam, da razgledam, veliki, stari, lijepi dvorac, u kojem trenutno, nitko, ne stanuje.

Prolazim, kroz svaku sobu, gledam stari namještaj, svjetiljke, slike, i tapiserije. Penjem se, uz stepenice, i lutam, kroz spavaće sobe, na prvom katu. Sada primjećujem, brokatnu zavjesu, koja djelomično, sakriva vrata. Povlačim zavjesu, u stranu, i otvaram, vrata. Vidim, jedno manje stepenište, koje dugo, nije bilo, korišteno, sudeći po prašini, koja se nataložila, na stepenicama. Penjem se, uz te stepenice, i otvaram vrata, na vrhu, stepeništa. Ulazim u sobu, prepunu knjiga, i obasjanu, ugodnom svjetlošću. Počinjem, čitati naslove, nekih knjiga, na policama, i tek sa da vidim, da u kutu sobe, sjedi, jedan vrlo, stari čovjek. On mi govori: 'Čekao sam vas!' Shvaćam, da on posjeduje, sva znanja, ovoga svijeta, i da je spreman, odgovoriti mi, na svako pitanje, koje mu postavim. Pitam ga: 'U koju svrhu, sam se rodio?'…

Slušam odgovor, i zatim mu postavljam, bilo koje, drugo pitanje, koje mi padne, na pamet. 'Tko sam ja?' 'U koju svrhu, sam ja, ovdje?'

'Što mi je, činiti?' 'Što moja podsvijest, želi da učinim, sa ovim, ili onim?' [Stanka 30 sekundi…]

Zahvaljujem se, starom mudracu, na odgovorima, koje mi je dao, spuštam se, niz stepenice, i izlazim, iz dvorca.

8

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

VJEŽBA RAZMIŠLJANJA U STAROSTI Zamišljam, da sam, vrlo, star čovjek, i da, gledam unazad, na život, koji sam proživio. Što je, ono najvažnije, o meni, što bih htio, da moji rođaci, i prijatelji, upamte, kada me više, ne bude, bilo? Po čemu, se ja, zaista, razlikujem, od drugih?

9

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

SLIKOVITOM MAŠTOM DO PUNOG OZDRAVLJENJA Ležim udobno, na ležaju ležaju / Sjedim udobno, s uspravnim leđima. leđima. Potpuno, sam opušten. Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno, i ravnomjerno. Meditiram, nekoliko minuta, brojanjem daha.

Izgovaram u sebi, riječ 'udah', tijekom udaha, i broj, tijekom izdaha. Udah  –  jedan, udah  –  dva, udah  –  tri, udah  – četiri, udah –  pet, udah  – šest, udah  –  sedam, udah  –  osam, udah  –  devet, udah  –  deset. I opet, od početka, od jedan, do deset, uvijek iznova, od jedan, do deset, kao u, zen meditaciji.

Ukoliko primijetim, da sam, počeo misliti, na nešto drugo, umjesto, na brojanje, nježno se, podsjećam, na svoj zadatak, i vraćam se, brojanju. [Stanka 3 minute…]

Sada prolazim, kroz svoja sjećanja, i pronalazim, neke vrhunske doživljaje, i trenutke, kada sam se, osjećao, izuzetno sretan. Odabirem, jedno, od tih sjećanja, i oživljavam ga, u mašti, u svim, pojedinostima. [Stanka 2 minute…]

Širim, taj osjećaj, neopisivog mira, sklada, ugode, i ljepote, po cijelom, svojem tijelu, a naročito, po onim, dijelovima tijela, u kojima osjećam, tegobe. Slikovito zamišljam, kako sve bolesti, i tjelesne tegobe, iščezavaju, pred ogromnom energijom, koja izvire, iz ovog osjećaja, neopisivog sklada, i ugode. Uživam, u osjećaju, kako je cijelo, moje biće, potpuno dobro, i savršeno zdravo. Zamišljam sada, sebe u budućnosti, aktivan sam, i radim, razne stvari, sa svojim potpuno, zdravim tijelom, i uz pomoć, svojeg, potpuno, zdravog uma.

10

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

INDUKCIJA ENERGIJE Zamišljam, ispred sebe, izvor, neograničene energije. Osjećam, kako me, taj izvor, grije, i napaja, i prožima me, energijom. Osjećam, kako energija, prodire, kroz čitav prostor, ispred mene, i u mene. Udišem, tu energiju, u sebe, punim plućima. Iz pluća, mi se ona, širi, po čitavom, mojem tijelu. Sada zamišljam, ovaj isti, izvor energije, iza sebe. Osjećam energiju, koja teče, mojim leđima, i gore, i dolje. Sada zamišljam, taj izvor, energije, na svojoj, desnoj strani. Osjećam, da mi se, cijela desna, strana ti jela,  jela, puni energijom. Sada stavljam, ovaj izvor, energije, na svoju, lijevu stranu.

Osjećam, da mi se, cijela lijeva, strana tijela, puni energijom. Sada zamišljam, taj izvor, energije, iznad sebe. Osjećam, da mi se tjeme, i cijela glava, i cijelo tijelo, puni energijom. Sada stavljam, ovaj izvor, energije, ispod sebe.

Osjećam energiju, u tabanima, i ona mi se širi, po cijelom, tijelu. Sada zamišljam, kako šaljem, tu energiju, drugoj osobi. Svjestan sam, koju sam osobu, odabrao.

Sada šaljem, svoju dobru energiju, svojoj obitelji, svojim rođacima, svojim prijateljima, i osobama, u svojim grupama, i društvima.

11

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

HRAM TIŠINE Zamišljam, da šećem pločnikom, bučnog velegrada… Osjećam, svoja stopala, na pločniku… Obraćam pažnju, na ostale pješake, dok prolazim, pokraj njih, na njihova lica, njihove izraze, njihova tijela… Zapažam, da da neki, djeluju užurbano, užurbano, dok dok drugi, izgledaju radosni, radosni, i opušteni… Zapažam promet, promet, njegovu brzinu, buku, zvuk zvuk sirena, škripu kočnica… Slušam, i ostale, ostale, zvukove zvukove velegrada, velegrada, bezbroj, različitih zvukova… Zapažam, izloge trgovina, kada prolazim, pored njihove raskoši - trgovinu elektronike, optiku, cvjećarnicu, zlatara, pekaru, kafić… Mogao bih vidjeti, poznato lice, u gomili? Zaustavljam li se, pored njega, i pozdravljam ga - ili prolazim - pokraj njega?

U meni, zaostaje osjećaj, koji sam sam imao, u ovoj prepunoj, bučnoj, ulici. Sada skrećem, iza ugla, i hodam, manje bučnom, sporednom ulicom. Hodajući, tom ulicom, primjećujem, veliku zgradu, koja se, po arhitekturi, ne uklapa, u okolinu. Na velikoj, svijetloj tabli, nad jednim vratima, piše, 'Hram tišine'.

Shvaćam, da je hram, mjesto, gdje nema zvukova, i gdje nikada, nije izgovorena, ni jedna, riječ… Prilazim, i dodirujem, teška, izrezbarena, okovana vrata. Guram ih, otvaram, i ulazim. Pažljivo, zatvaram vrata, za sobom.

Odjednom, sam okružen, potpunom tišinom, savršenom tišinom. [Stanka 3 minute…]

Kada budem spreman, napustiti, ovu zgradu, otvorit ću, okovana vrata, i izaći ću, u grad. Kako se, sada osjećam? Zapamtio sam put, u ovu sporednu ulicu, tako da mogu, ponovo posjetiti, Hram

tišine, kada god, to, budem htio.

12

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

ORAHOVA LJUSKA U OCEANU Zamišljam, da sam mala, orahova ljuska, usred, velikog oceana… kompasa, kormila, ni vesla… Nemam cilja, pravca, kompasa, Idem tamo, kud me, nose vjetar, i oceanske, struje… Veliki val, može se pojaviti, i na kratko, me preplaviti, ali ja ponovo, brzo isplivam, na površinu… Dopuštam sebi, da doživim, ovo nošenje, i okretanje, okretanje, po površini, oceana… Doživljavam… udar valova… toplinu sunca… bubnjanje kišnih kapi… mekoću mora, ispod sebe, koje me drži… Tako je, ugodno, plutanje, plutanje, po površini, oceana… i tako opuštajuće… Bilo što, što, da mi se dogodi… ništa, me ne može, potopiti… Uvijek ponovo, brzo isplivam, na površinu, i plutam dalje, sve dalje - sve dalje…

SVJETIONIK Zamišljam, u mašti, mali, stjenoviti stjenoviti otok, otok, daleko, od obale. sagrađen, svjetionik. Na vrhu otoka, nalazi se visok, čvrsto sagrađen, Zamišljam sebe, da sam, taj svjetionik, sa temeljima, čvrsto ukopanim, u stijenu. Zidovi su mi, debeli, i čvrsti, tako da, usprkos, mojoj visini, ne popuštam, i ne se, pod naletima, snažnih vjetrova, koji često često pušu, preko ovog, otoka. savijam se, S prozora, na mojem vrhu, odašiljem, nepromjenjiv, snop svjetla, i danju, i noću, kada je ružno, i kada je lijepo, vrijeme. Svjestan sam, čitavog pomoćnog, sigurnosnog sustava, koji posjedujem, i koji, osigurava stalnost, mojeg snopa svjetla, njegovo kružno, osvjetljavanje mora, koje upozorava brodove, na opasnost hridi, i za ljude, na obali, predstavlja, simbol sigurnosti. Sada osjećam, ovo središte, unutarnjeg svjetla, u meni - ovog svjetla, koje nikad,

ne može biti, ugašeno, ni zatamnjeno.

13

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

VJEŽBA TJELESNE SVJESNOSTI Ležim, ili sjedim, udobno, i oči su mi, zatvorene. Obraćam pažnju, na to, kojim, dijelovima tijela, dodirujem krevet, stolicu, ili pod.

Dopuštam sebi, da se prepuštam, njihovom njihovom osloncu. Osjećam, kako oni, oni, dobro podupiru, moje tijelo… Sada, obraćam pažnju, na svoje, disanje. Ne nastojim, mijenjati, način disanja. Samo zapažam, kako zaista, dišem… Pratim zrak, koji ulazi, u mene, i zrak, koji izlazi, iz mene… Opažam, koji mi se, dijelovi tijela, pokreću, dok dišem… Sada ću, početi spominjati, razne dijelove, mojeg tijela… Kada udišem, usmjeravam, svoju pažnju, na onaj dio, koji sam, zadnji izgovorio… Kada izdišem, dopuštam, da mi, sva napetost, izađe, iz tijela, zajedno, sa izdahom… Prvo, moje moje čelo (UDAH). Je li namršteno, namršteno, ili glatko? Moji, očni kapci (UDAH). Jesu li sklopljeni, ili trepere? Moje, očne jabučice (UDAH). Jesu li mirne, mirne, ili se miču? Ima li, naknadnih slika?

Moji obrazi (UDAH). Jesu li opušteni, zategnuti, ili ili nasmiješeni? Moje uši (UDAH). Jesu li iste temperature, kao i ostali, dijelovi lica, ili su toplije, odnosno hladnije?

Moj nos (UDAH). Osjećam li, kako mi se, dlačice u nosnicama, pokreću, pri strujanju zraka? Moje usnice (UDAH). Jesu li vlažne, ili suhe, stisnute, ili otvorene?

Moj jezik (UDAH). Gdje leži? Što dodiruje? Moji zubi (UDAH). Provjeravam jezikom, svaki zub, pojedinačno. Osjećam li pritisak, od hrane, koja se zadržala, među zu bima? Kada sam, zadnji put, oprao zube?

Moj vrat (UDAH). Umara li me, držati glavu, uspravno? Ili mi je glava, dobro uravnotežena, na vratu? Svjestan sam, svih, kralješaka vrata. Moja kralješnica (UDAH). Obraćam pažnju, na sve kralješke, od najgornjih, ispod lubanje, do najdonjih, na trtici… Kako izgleda, krivulja, moje kralješnice, u ovom trenutku?… 14

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

Moja leđa (UDAH). Obraćam pažnju, na mišiće, uz kralješnicu. Jesu li mi, leđa, napeta, ili opuštena? Moja ramena (UDAH). Jesu li, malo podignuta, ili vise, labavo? Moje lopatice (UDAH).

Jesu li paralelne, s leđima, ili strše, pod nekim kutom? Obraćam pažnju, na zglobove ramena (UDAH), i zamišljam, samo zamišljam, bez stvarnog, pokretanja pokretanja ruku, kako dižem, dižem, ruke, u ramenima… Moje nadlaktice nadlaktice (UDAH). Jesu li mišići, opušteni, ili napeti? Moji laktovi (UDAH). Jesu li, savijeni, ili izravnani?

Moje podlaktice (UDAH)… Moja zapešća zapešća (UDAH)… Moje šake (UDAH)… Moji prsti prsti (UDAH). Osjećam li, napetost, u njima? Sada obraćam pažnju, na kucanje srca (UDAH)… Ne nastojim, brojati brojati otkucaje, već samo pratim, njihov njihov ritam… Sada osluškujem, odjek, tog ritma, u drugim dijelovima, svojeg tijela  – na sljepoočicama, na vratu, na zapešću, u preponama, preponama, na gležnjevima. Opet obraćam pažnju, na svoje disanje (UDAH)… Pratim, ulazak zraka, kroz nos, prolaz, prolaz, kroz dušnik, i ulazak, u pluća . Promatram, kako mi se, pluća, šire, i zatim, ispuhavaju… Sada, gutam pljuvačku, i svjestan sam, svojeg ždrijela (UDAH)… i jednjaka (UDAH)… Moj želudac želudac (UDAH). Je li aktivan? Koliko je, vremena, prošlo, od zadnjeg obroka ? Jesam li, već ogladnio? Kako znam, da da sam gladan? Obraćam pažnju, na moje, tanko crijevo (UDAH). Je li aktivno? Moje debelo crijevo (UDAH)… najprije onaj dio, koji se penje, s moje, desne strane trbuha (ascendens), zatim dio, koji vodi poprijeko (transverzum), i onda dio, koji silazi, mojom lijevom, stranom trbuha

(descendens), i završava debelim crijevom, u obliku slova S (sigmom). Događa li se, tamo nešto? Moj završno debelo crijevo (rektum) (UDAH). Osjećam li, napunjenost? Hoću li uskoro, ići na zahod? Moj čmar (anus) (UDAH). Je li, čvrsto stisnut, ili opušten? Obraćam pažnju, na svoje bubrege (UDAH), otraga na leđima, uz donja rebra.

Moji mokraćovodi (UDAH). 15

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

Moj mjehur mjehur (UDAH). (UDAH). Je li pun? Kada ću, ići mokriti? Moji testisi (UDAH). Kako mi vise?

Pretežu li, na lijevu, ili na desnu, stranu? Moj penis (UDAH). Leži li ravno, ili ili je ukrivljen, ukrivljen, u gaćama? [Moji jajnici (UDAH)… Moje spolovilo (UDAH)…] Sada obraćam pažnju, pažnju, na kosti kosti zdjelice (UDAH), koje drže, drže, sve ove organe. Moji kukovi (UDAH).

Bez stvarnog, pokretanja nogu, zamišljam, da dižem, i spuštam noge. Zamišljam, u svojoj mašti, da n ogama, crtam krugove, po zraku, najprije, prema unutra, a zatim, i prema van.

Sada, obraćam pažnju, na moja bedra (UDAH)… i na moja koljena (UDAH)… Kakva je, temperatura, kože koljena? Jesu li toplija, hladnija, ili iste temperature, kao i ostali, dijelovi nogu?

Moji listovi (UDAH). Osjećam li napetost, u njima? Moji gležnjevi (UDAH). Zamišljam, u svojoj mašti, da gibam stopalima, da vidim, koliko su mi, gležnjevi pokretljivi. Moja stopala (UDAH)… i prsti, na nogama (UDAH). Jesu li mi, prsti, zgrčeni, ili opušteni? Sada krećem, na put unazad, po svojem tijelu, od prstiju, na nogama, do vrha glave.

Uspoređujem, svoju lijevu, stranu tijela, sa svojom desnom . Razlikuju li mi se, tjelesni tje lesni osjeti, moje lijeve, i desne, strane s trane tijela? Mogu li, biti svjestan, cijelog, svojeg tijela, od glave, do pete? Ima li, kakvih praznina, praznina, u mojoj svjesnosti, o tijelu? Sada zastajem, za trenuta k, i doživljavam, svoje tijelo, kao ujedinjenu, cjelinu.

Govorim: Ovo sam ja, ovo je (IME). Ovdje, ja živim… Sada duboko udišem, protežem se, sporo izdišem, i polako, ustajem. Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno , i ravnomjerno.

16

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

VJEŽBA DEZIDENTIFIKACIJE Ležim udobno, na ležaju ležaju / Sjedim udobno, s uspravnim leđima. leđima. Oči, su mi, zatvorene. Udišem duboko, nekoliko puta, i pritom, sam svjestan, kretanja, svojeg daha. Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno, i ravnomjerno. Sada ustanovljujem, sljedeće: JA IMAM, tijelo, no JA NISAM, moje tijelo.

Moje tijelo, može biti, bolesno, ili zdravo, umorno, ili odmoreno, no to je, nešto, sasvim različito, od mojeg, stvarnog bića. Moje tijelo, je moj, precizni instrument, doživljavanja, i djelovanja, u vanjskom svijetu, no ono je, SAMO, jedan instrument.

Ja postupam, s njim, dobro, nastojim ga održati, u dobrom zdravlju, no ono  je, moje stvarno biće. ni je, JA IMAM, tijelo, no JA NISAM, moje tijelo. JA IMAM, emocije, no JA NISAM, moje emocije. Moje emocije, su mnogobrojne, i kontradiktorne, i promjenjive. Ipak, ja uvijek, ostajem ja, osobno ja, u radosti, i u patnji, miran, ili uznemiren, bilo da, imam nadu, ili da sam ju, izgubio.

Budući da, mogu promatrati, razumjeti, i označiti, moje emocije, te sve više, vladati njima, usmjeravati ih, i koristiti ih, jasno je, da one nisu, JA. JA IMAM, emocije, no JA NISAM, moje emocije. JA IMAM, razum, no JA NISAM, moj razum.

Moj razum, je manje, ili više, razvijen, i aktivan. On je, moje oruđe, za upoznavanje, vanjskog, i mojeg unutarnjeg, svijet a, no ON NIJE, JA. JA IMAM, razum, no JA NISAM, moj razum.

JA SAM, središte, središte, čiste, samosvijesti. samosvijesti. JA SAM, Središte Volje, sposoban vladati, i upravljati, svojim razumom, svojim tijelom, svojim emocijama, i svim svojim, psi hičkim procesima. JA SAM, postojano postojano i nepromjenjivo, nepromjenjivo, Stvarno biće.

17

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

ZAMIŠLJAM DA SAM POTOK Ležim udobno, na ležaju ležaju / Sjedim udobno, s uspravnim leđima. leđima. Oči su mi, zatvorene. Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno, i ravnomjerno. Zamišljam, da se uspinjem, planinskom stazom, pored koje, žubori, potočić… Sada dolazim, do mjesta, gdje se staza, i potok, razdvajaju.

Silazim, sa staze, i krećem, uz potok, sve dok, ne dođem, do izvora - do malog, izvora, u koji, jedva primjetno, nadolazi, svježa voda, iz utrobe zemlje… Sada zamišljam, u svojoj mašti, da sam ja, taj mali mlaz, svježe vode, koja izvire. Osjećam, kako krivudam nizbrdo, da se sretnem, sa drugim potočićima, i stvaram potok, pa se, zatim srećem, sa drugim potocima, i stvaram rječicu… Obraćam pažnju, kako polako tečem, tamo, gdje je zemljište, skoro ravno, a ubrzavam tok, na nizbrdicama… Što osjećam, prema kamenju, koje mi se ispriječilo, na putu?… Što osjećam, prema ribama, koje plivaju, u mojim dubinama?… Sada sam postao, široka rijeka, i tečem, mnogo sporije… ponekad, kroz gradove, a češće, kroz polja, i livade… Što osjećam, prema brodovima, šlepovima, čamcima i ljudima, koji plove, po mojoj površini?… Sada se, s mojom vodom, počinje miješati, slana voda, budući, da sam došao, do ušća, u more. I sada, već ulazim, u more, i postajem, dio nj ega. Moja čista, izvorska voda, iz potoka, miješa se, sa beskrajnom, vodenom masom, slanog mora… Zamišljam, da sam val, s pjenom, na vrhu, koji se baca, na stijene, uz obalu. Sada sam, onaj jezičak vala, koji se, otkotrlja najdalje, uz pješčanu obalu, zastane, za tren, pa se zatim, povlači nazad, u more…

18

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

Zamišljam, da sam, onaj mirni, nepomični dio, vodene mase, u mračnim, dubinama oceana, stotinama metara, ispod površine, tako pun, život a, a ipak, tako potpuno, miran… Sada zamišljam, da sam, ogroman val, usred oceana. Postajem, jedna, od kapi pjene, na vrhu, toga vala, koja se isparava, i pridružuje oblaku, vodene pare, koji tromo, plovi, nebom. Sada sam, iznad oceana, i plovim, i lebdim, prema kopnu. Sada sam, iznad kopna.

Sada sam, iznad brežuljaka, sad iznad, brdovitog gorja, a sad iznad, visokih, planinskih litica.

Sada zamišljam, da sam, dio kiše, koja pada, iz toga  oblaka. Padam mekano, na tlo, natapam zemlju, prodirem u dubinu, i postajem, dio

mlaza, koji izbija, na površinu, kao mali, izvor. Dok, žuborim nizbrdo, shvaćam, da ću opet, postati potok, na istom mjestu, gdje sam, već ranije, jedanput, bio potok.

19

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

SLJEDEĆE TRI GODINE Sjedim, ili ležim, udobno. Oči su mi, zatvorene. Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno, i ravnomjerno. Sve više, postajem svjestan, svojeg disanja… Udah… izdah… udah… izdah… … udah… udah… … izdah… … Obraćam pažnju, na dijelove tijela, koji se miču, dok dišem… Obraćam pažnju, na dijelove tijela, koji su, u dodiru, sa stolicom, ili krevetom… Dopuštam sebi, da se potpuno, prepustim stolici, ili kr evetu, i da ih pustim, da me podupiru… Zamišljam, da su mi rekli, da imam, još samo, tri, godine života. Za to vrijeme, zdravlje će me, dobro služiti… Kakva je moja, neposredna reakcija?… Počinjem li planirati, kako ću provesti, to vrijeme?… Ili se ljutim, što je, to vrijeme, tako kratko?… Umjesto da bjesnim, na svoju sudbinu, ili da se zaplićem, u detalje, samog procesa umiranja, iskorištavam svoju maštu, da odlučim, kako, želim provesti, to vrijeme, i kako, želim proživjeti, ove svoje posljednje, tri godine. Gdje, želim živjeti?… Sa kim, želim živjeti?… Želim li, raditi?… Želim li, učiti?… Pošto sam završio, sa ovim maštanjem, uspoređujem život, koji sam isplan irao, sa onim, koji zaista, trenutno živim. U čemu su, isti?… U čemu se, razlikuju?… Postoje li, neki sastojci, mojeg zamišljenog života, koje bih, htio uklopiti, u svoj sadašnji, život?… Sada si govorim, da je pretpostavka, da ću umrijeti, za tri godine, samo plod, moje mašte, za potrebe, ove vježbe. Otklanjam, tu misao, o smrti, za tri godine, što dalje, od mene. Iz svoje mašte, čuvam, samo ono, što mi odgovara, i čega bih se, htio pridržavati, od sada, na dalje.

Zapisujem sve ono, što mi izgleda važno, od onoga, što mi je, padalo na pamet, tijekom, ove vježbe. Ovo je, samo vježba, moje mašte, i nema veze, sa stvarnim događajima, u mojem životu, niti, ima veze, sa mojom, budućnošću. 20

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

VEČERNJI PREGLED Sjedim, ili ležim, udobno. Oči su mi, zatvorene. Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno, i ravnomjerno. Udišem duboko, nekoliko puta, obraćajući pažnju, na tok disanja, da bih se lakše, koncentrirao, na vježbu. Sada se, prisjećam dana, koji je prošao, počevši, od zadnjih minuta, prije nego, što sam sjeo, ili legao, da napravim, 'večernji pregled'. Vraćam se unatrag, promatrajući, sve događaje, i aktivnosti, tijekom dana, sve do trenutka, mojeg buđenja, ujutro, i možda, sjećanja, na moje snove. Sve ovo, činim, bez emocija, i bez procjenjivanja. Pravim, pregled dana, a ne želim ga, ponovo, proživljavati.

Sjećam se, što sam rekao, što sam mislio, što sam osjećao, i što sam činio, tijekom, ovog dana.

Pritom, ne ulazim, u igru: 'samo, da sam to, imao, ili rekao, ili učinio'. Ukoliko imam poteškoća, pri održavanju distance, tijekom, ove vježbe, zamišljam, da promatram život, neke druge osobe, i da ju volim, onakvu, kakva ona je.

21

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

VJEŽBA VIZUALIZACIJE Sjedim, ili ležim, udobno. Oči su mi, zatvorene. Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno, i ravnomjerno. Sada vizualiziram, veliko, prazno, i bijelo, platno, u kinu. Sada vizualiziram, cvijet, na platnu, bilo kakav, cvijet.

Sada sklanjam, taj cvijet, sa platna, i mijenjam ga, jednom bijelom, ružom. Sada sklanjam, tu bijelu ružu, i mijenjam ju, u crvenu.

Zamišljam sebe, kako kistom, boj im, bijelu ružu, u crveno. Sada uklanjam ružu, i vizualiziram, sobu, u kojoj se nalazim: njezin namještaj, boje, tkanine, uređenje, vrata, pr ozore, svjetiljke, slike na zidovima, zavjese. Sada okrećem, tu sliku, naopako. Vidim namještaj, i ostalo, kao da visi, sa poda. Zamišljam sebe, na preokrenutom podu, i gledam, dolje sobu, i njezin, sadržaj. Sada ponovo, vizualiziram, veliko, prazno, i bijelo, platno, u kinu. Sada stavljam, plavi filter, ispred svjetla, tako da, cijelo platno, postaje plavo. Sada mijenjam filter, u crveno. Sada mijenjam filter, u zeleno. Sada mijenjam filter, u žuto.

Sada zamišljam boju, i oblike, po vlastitom izboru, i ukusu…

22

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

OŽIVLJAVANJE POZITIVNIH ISKUSTAVA IZ PROŠLOSTI Sjedim, ili ležim, udobno. Oči su mi, zatvorene. Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno, i ravnom jerno. Vraćam se, u sjećanju, u ona vremena, kada sam znao, da sam bio, voljen. Odabirem, jedno, od tih sjećanja, i ponovo ga, proživljavam, u svim, njegovim pojedinostima… … … [stanka 30 sekundi]

U sjećanju, se opet vraćam, onim vrhunskim doživljajima… vraćam se vremenu, kada sam bio zaljubljen… ili kada sam, slušao muziku… ili kada sam, pogledom prodirao, u dubine mora… ili kada sam, nešto stvarao… ili kada sam, bio zadubljen, u neku knjigu, ili, u neku aktivnost… Odabirem jedan, od ovih, vrhunskih doživljaja, i proživljavam ga, ponovo, u mašti, u svim, njegovim pojedinostima… Sada pitam sebe, koje su, bitne kvalitete, ovog doživljaja. I, kako, i na ko ji način, onemogućavam sebe, da se tako, ponovo osjećam, SADA?

23

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

VJEŽBA BEZUVJETNE LJUBAVI Sjedim, ili ležim, udobno. Oči su mi, zatvorene. Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno, i ravnomjerno. Zamišljam, u mašti, slike, jedne, po jedne, važne osobe, koje sam upoznao, u svojem životu: moji roditelji, moji rođaci, moji prijatelji, moji učitelji, moje djevojke, moja žena, moja djeca. Govorim, svakoj, od ovih osoba: 'Volim te, bezuvjetno. Prihvaćam te, baš takvu, kakva jesi'.

Svjestan sam, kako se osjećam, dok to, govorim. Kada naiđem, na osobu, kojoj, pošteno govoreći, ne mogu reći, tako nešto, obraćam pažnju, na uvjete, koje sam, joj postavio. Na prim jer: 'Morala si biti, nježnija, prema meni', ili, 'Nisi me morala, toliko

gnjaviti', ili, 'Morala si biti, stroža prema meni', i tako dalje. Sada se stavljam, u položaj, te druge, osobe. Nastojim razumjeti, zašto on, nije bio, baš nježan, prema meni, ili, zašto me je, ona, toliko gnjavila.

Što se zbivalo, u životu, te osobe, u to doba? Sada se vraćam, u vlastitu kožu, i nastojim, njemu, ili njoj, mirne duše, reći: 'Opraštam ti, za to, i to, i oslobađam te toga, kao uvjeta, da te volim, bezuvjetno. Sada te, volim bezuvjetno, i prihvaćam te, onakvu, kakva jesi!'

24

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

VJEŽBA SA SMRĆU 2 Ležim udobno, udobno, na ležaju / Sjedim udobno, s uspravnim uspravnim leđima. Oči su mi, zatvorene. Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno, i ravnomjerno. Zamišljam slikovito, na zidu, ispred sebe, broj, mojih sadašnjih godina, ispisan, krupnim brojevima. Klik! Posljednja brojka, u broju, se je promijenila, kao na, digitalnom satu, i sada je

veća, za jednu jedinicu. Klik! Prošla je, još jedna, godina. Klik! Još jedna godina. I tako dalje, dok ne dođem, do broja, koji označava godinu, u kojoj ću, kako to zamišljam, umrijeti. Zamišljam, da se budim ujutro, onoga dana, koji će mi biti, posljednji, u životu. Gdje se, nalazim?… Kako se, osjećam?… Što osjećam, u svojem tijelu?… Jesam li, bolestan?… Ili će, smrt nastupiti, kao posljedica, nekog nesretnog, slučaja?… Ukoliko sam bolestan, da li znam, da umirem?… Nastavljam, u svojoj mašti, sa zbivanjima, ovog svojeg, posljednjeg dana. Ima li, drugih ljudi, oko mene?… Tko su, ti ljudi?… Kako se, oni osjećaju, u vezi, sa mnom?… Što, ja osjećam, prema njima?… Ako sam svjestan, da umirem, da li bih, možda, htio napisati, neku pjesmu, na samrti? Ili napisati, neke svoje misli, i osjećaje, koje bih htio, podijeliti, sa drugima? Ili nacrtati, zadnji crtež, u životu, najljepši, od svih? Ili naslikati, zadnju sliku?

Sada zamišljam, baš trenutak, svoje smrti. Što doživljavam?… Sada zamišljam, trenutak, neposredno poslije, svoje smrti. Što doživljavam?… Kada završim, ovu vježbu, zapisat ću, što detaljnije, sve, što sam zamišljao, i osjećao. Moram podsjetiti sebe, na činjenicu, da sam, sve ovo, namjerno izmaštao, zato što sam, sam, tako htio, i da se, NE moram, više baviti time, ukoliko to, ne želim. Moj život, se NE mora, završiti, onako, kako sam, to vidio, u svojoj mašti, niti, sa onoliko godina, kako sam, to zamislio, za potrebe, ove vježbe. Ovo je, samo vježba, moje mašte, i nema veze, sa stvarnim događajima, u mojem životu, niti, sa mojom, budućnošću.

25

RAINWATER - PSIHOTERAPIJA - VJEŽBE

VJEŽBA DISANJA I VIZUALIZACIJE Ležim udobno, na ležaju ležaju / Sjedim udobno, s uspravnim leđima. leđima. Oči su mi, zatvorene. Dišem mirno, i ravnomjerno. Dišem, potpuno mirno, i   ravnomjerno. Pri disanju, slikovito si predočujem, kako sa svakim, dubokim UDAHOM, ulazi u mene, nova svježa, životna snaga, i energija. Predočujem si, nadalje, kako se, sa svakim UDAHOM, ta nova svježa, životna snaga, ravnomjerno raspodjeljuje, po čitavom, mojem tijelu, i biću, i potpuno me, ispunjava, i liječi me, i ozdravljuje me, i puni me, neiscrpnim izvorom, pozitivne energije.

Sa svakim UDAHOM, imam, sve više, i više, pozitivne ener gije, u svojem tijelu. Dok IZDIŠEM zrak, predočujem si, kako s IZDAHOM, izbacujem iz sebe, sve zlo, sve istrošeno, i sve nekorisno. Dakle, sa svakim IZDAHOM, sve zlo, sve negativno, sve loše, i sve istrošeno, izlazi, iz mojeg tijela.

Sa svakim IZDAHOM, oslobađam se, stresa, i napetosti, i tjeskobe, i zabrinutosti, i boli.

Sa svakim IZDAHOM, oslobađam se, bolesti, i zdravstvenih tegoba, i nelagoda. Sa svakim UDAHOM, udišem opuštenost, i sa svakim IZDAHOM, izdišem napetost, i brige...

Sada polako, i duboko, udišem, i zadržavam dah, zatim polako, i potpuno izdišem, i zadržavam dah. I opet, ponavljam ciklus.

26