Radoslav Lopašić - Spomenici hrvatske krajine I

SPOMENICI

HKVATSKE KRAJINE

SAKUPIO I UREDIO

BADOSLAV L0PAŠI6, DOPISUJUĆI ČLAN JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI.

KNJIGA I. OD GODINE 1479 DO 1610.

ш U ZAGREBU 1884. NA PRODAJU U KNJIŽARI L . HARTMANA (KUGLI I DEUTSCH).

U hrvatskoj Krajini i o njenom sistemu obrane već je do sada koješta pisano, ali svi dosadanji tiskom izašli spisi nisu predmeta dovoljno i su­ stavno izcrpili, niti je ikojemu piscu doslije za rukom pošlo, na temelju autentičnih povjestnih vrela narisati pravu i vjernu sliku krajiške insti­ tucije. U tom pogledu ne razlikuju se od starijih radnja niti nekoja no­ vija djela, naročito obsežna poviest Franje Vanička „Spezialgesehichte der Militärgrenze", kao što ni radnja inače vješta i okretna pisca „Ge­ schichte der österreichischen Militärgrenze von Dr. Schwieker", koji je svoju poviest Krajine za starije doba osnovao ponajviše na nekritičnih spisih Bartensteina i Čaplovića. Oba ta pisca nisu kod sastava svojih djela upotrebili ni većine tiskanih vrela o predmetu, dočim su im arhivalija Bečka i Zagrebačka (osim nekoliko iz arhiva glavnoga vojnoga zapovjedničtva u Zagrebu i po kojega spisa iz ratnoga arhiva u Beču), zatim Gradačka, Ljubljanska, Cjelovačka i Peštanska ostala sasvim ne­ poznata. Takovo hrdjavo stanje naše historiografije namiče prijateljem i iztražiteljem naše poviesti dužnost, da takodjer za onaj dio naše prošlosti potraže autentična vrela, i da ih u svrhu strukovnoga proučavanja na svjetlo iznesu. Baveći seja po dva puta g. 1879. i 1881. poradi arhivalnih studija u Njemačkom Gradcu i u Beču, kupeći prvom zgodom gradju za knjigu izdanu Maticom hrvatskom „Karlovac", a potonje godine tražeći podatke za razjašnjenje pitanja o pripadnosti Žumbrka, ne mogoh odoljeti želji, da u tako zgodnih prilikah ne potražim i drugu arhivalnu gradju za krvavo tursko doba, i da nadjeno blago po mogućnosti ne pocrpam za daljnu književnu porabu. Posljedak moga potraživanja u uzorno uredjenom Štajerskom zemaljskom arhivu priobćujem u sStarinah", dočim ovdje izpitatelju hrvatske poviesti donosim nekoliko gradje za poviest vojne Kra­ jine, ponajviše iz sbirke službenih akata, što ih hrani c k. ratno mini­ starstvo u Beču. Zaliha arhivalnih spisa kod ratnoga ministarstva u Beču, odakle po­ vadili većinu priobćenih spisa, slabo je doslije poznata i strukovnjakom, a težko da ju je itko osim čuvenoga povjestnika Fridrika Hurtera i na­ šega zemljaka, pukovnika barona Josipa Maretića, koji je g. 1825—29 koješta bilježio u ratnom arhivu, ogledao i proučio. Ona se nalazi uz druge dragocjene ostatke nekadašnjega ratnoga vieća u Pragu u staroj

VI registraturi u prizemlju sgrade državnoga ratnoga ministarstva (am Hof) kao ostatak arhiva obstojaloga nutarnjega austrijskoga ratnoga vieća u Gradcu. Gosp. Wolf niti ne spominje u svojoj poviesti Bečkih arhiva (g. 1871.) te stare registratore, dočim ju spis: „Das k. k. Kriegsarchiv, Geschichte und Monografie, Wien 1878." samo na kratko spominje i po­ vršno naznačuje arhivalija, što se u njoj nalaze. Pomenuti spisi prispjeli su na sadašnje svoje mjesto nakon reforma izvedenih polovicom 18. vieka po princu Hildenburgshausenu iz Njem. Gradca, gdje je počev od god. 1577, pošto je nadvojvoda Karlo, stric kralja Rudolfa, preuzeo administraciju hrvatsko-slav. Krajine (vidi naputak za ratno vieće list. XXXVI), bilo sjelo nutarnjo-austrijskoga ratnoga vieća, koje je upravljalo hrv.-slav. Krajinom. Spisi ti luče se prama tomu, da li se tiču bivše hrvatske (Karlovačke) ili slavonske (Varaždinske) Kra­ jine, na spise nazvane „Croatica" ili „Vindica". Spisa „Croatica" ima znatno više, te su, kako sam se osvjedočio, medju ista pomiešana i mnoga „Vindica". Da nisu po nesreći s timi spisi dosta posla imala povje­ renstva, što izlučuju tobože suvišne spise (Acten-Vertilgungscommissionen), bilo bi se jamačno mnogo više dragocjena povjestnoga i jezičnoga blaga sa­ čuvalo, ali tako propadoše mnoga osobito hrvatska i latinska pisma, koja nisu dotični činovnici razumjeli. Posljednje takovo skartiranje obav­ ljeno je znatnim oštećenjem arhivalija g. 1830. Ostatak nutarnjo-austrij­ skoga arhiva izpunjuje ipak i sada oveliku i prostranu sobu u svih policah te sastoji koje u vezanih zapisnicih (registrih), koje pak u izvornih spisih i to: 1. za g. 1566—1578. Croatica i Vindica zajedno jedan debeo kruto vezan registar; 2. za g. 1577—1737 Croatica, 56 knjiga vezanih registara i 50 omašnih svezaka (fascicula) izvornih akata; 3. za g. 1579—1737. Vindica, 60 knjiga registara i 13 svezaka izvornih а-каъа, 4. za g. 1737 do g. 1749. Croatica i Vindica, 17 knjiga registara i 6 svezaka izvornih akata. Sačuvani spisi diele se na akte ekspedita (izvješća, predstavke, izkaze, molbe itd.) i na akte registrature (većinom izvorni koncepti i ođpravci), te su pohranjeni u mjesečnih svežčićih aritmetičkim redom uz oznaku datuma, Potraga pojedinih spisa otegoćena je tim, što ne ima za saču­ vane spise posebnih registara, dočim se stari registri za potraživanje sa­ čuvanih spisa upotrebiti ne mogu. listine, što ih priobćujem, izvadio sam ponajviše izmedju яCroatica", i tek nješto izmedju „Vindica", Dakako da ima i u samih registrih mnogo

VII

znamenita i zanimiva gradiva, koje vrieđi tim više, jer su dotični izvorni spisi većim dielom izginuli, ali ja tu gradju za ovaj put ne pobilježili, kao što se ne možem ni tim pohvaliti, da sam za moga razmjerno kratka bo­ ravka pored vrlo marljiva rada u arhivu medju „Croatica" i „Vindica" pokupio sve ono gradivo, koje bi valjalo objelodaniti. Priobćene spise na­ značio sam prema tomu, gdje se nalaze: „Croatica" ili „Vindica8 sa go­ dištem, mjesecom i brojem dotičnoga svezka. Sasvim je naravno, da ima i u drugih razdjelih arhiva ratnoga mini­ starstva obilje vele znamenitih spisa, tičućih se prošlosti naše domovine. Naročito ima mnogo gradje za našu poviest u tako zvanom arhivu spisa (Schriften Archiv), gdje je do pol drugi milijun raznih spisa o vojnih stvarih većinom kronologijskim redom pohranjeno, pak u arhivu zemljovida (Kartenarchiva), gdje se nalazi podpuna po znanstvenom principu poredjana zaliha povjestno - topografijskoga gradiva iz sviju doba svjetske prošlosti. Iz arhiva spisa (Schriften Archiv) priobćujem nekoliko spisa iz doba, dok još ne bješe preuzeo nadvojvoda Karlo obranu Krajine, pak zanimivu kroniku turskih napadaja (list, XVI). Ne mogu pak, da ovdje ne navedem sljedeće rukopise, nahodeće se u tom razdjelu arhiva: 1) Memoire über Slavonien, Ungarn, das Banat von Wenzel graf Colloredo, F, M. L. 2. C. Wysi: Oekonomische und personele Notizen über die zwei Wa­ rasdiner Grenz-Regimenter 1799. 3. Heister Graf F. M. Vorschlag zur Translocation der Warazdiner Gräntze. 4. Heister Gr. F. M. Errichtung eines neuen Generalats in Kroatien. 1712. 5. Landes-Beschreibung der Slav, und Kroat. Militär-grenze; 6. Fridrich von Sachsen Hildenburgshausen: Geschichte der Warasdiner und Karlstädter Grenz-Verfasung. 7. Vlassits F. M. L. (Banus) 21. november 1832. Vorschlag zur Ver­ besserung der Moralitet und Religiosität in der Kroat. Grenze, und zur Emporhebimg des Wohlstandes ihrer Bewohner. Za podpunu moje publikacije dodao sam još nekoliko komada, izpisanih iz tajnoga dvorskoga arhiva, iz sbirke cesarske biblioteke u Beču i nekoliko spisa iz sbirke „Warasdiner Grenz betreffenda V svezaka i „Karlstädter Gränz betreffend" II svezka, koja se sbirka nalazi sada u zemaljskom arhivu u Zagrebu a pokupljena je iz nekadašnjega ratnoga arhiva u Gradcu. Napokon priložih još nekoliko komada iz zemaljskoga arhiva u Zagrebu i u Gradcu, zatim iz arhiva nadbiskupskoga i kaptol­ skoga te arhiva generalkomande u Zagrebu pa i iz sbirke pisama jugo-

тш slavenske akademije, čemu jošte dodah dosta spisa iz svoje vlastite sbirke, sakupljene po imanjih knezova Frankopana, zatim iz spisa hrv. generala grofa Delišimunovića (f 1712.), Ogulinskoga kapetana grofa Adama Purgstala i vicekapetana Sigismunda Znike. Vrlo je interesantna i jako važna sbirka Krajiških spisa, sakupljena po naredbi nadvojvode Karla, oko god. 1805. i popisana u svezku čuvanom kod ratnoga ministarstva pod na­ slovom: „Verzeichniss der Akten über Einrichtung, Organisation und Administration der Karlstädter und Warasdiner Grenze von Jahre 1547." U toj sbirci nalazili su se glavni spisi, tičući se prvoga, uredjenja i raz­ vitka Krajine te mnogi spisi o turskom ratovanju, ali je tim spisom valjda ponajviše već i nestalo traga, barem ih ja pored ponovljene molbe, uložene preko kr. zem. hrvatske vlade, za književnu porabu dobiti ne mogoh, a sam ne dospjeh da ih potražim. Zao mi je, što nisam već u prvoj svezci krajiških listina donio najstarije privilegije naseljenih Uskoka, u Žumbrku počev od g. 1544,, kojih se izvornici nalaze u arhivu ratnoga ministarstva. Te sam povelje osobno tražio u Beču, i poslije sam dva puta zamolio za priobćenje njihova sadržaja, ali se te povelje nalažahu u austrijskoga ministarstva za unutarnje poslove u svrhu porabe kod Žumberačkoga pitanja. Te povelje, kao što još nekoje znamenitije Krajiške spise starijega doba (privilegije, instrukcije za zapovjednike, organičke uredbe, izvješća o stanju Krajine) želim priobćiti u dodatku II. knjige Krajiških spomenika. Sabrao sam takodjer rukovet spisa, tičućih se sa­ bora hrvatskih, i dosta različitih akata o vjerskih odnošajih doseljenika iz Turskih zemalja. Prvi imat će mjesta u posebnoj kolekciji saborskih spisa, što ih naša akademija za tisak sprema, a drugu, sbirku nakanio sam, pošto ju što više podpunim, napose izdati kao dosta važan prilog za po­ znavanje crkvenih stvari. Prvi, sada priobćeni dio sbornika dopire do g. 1610., te broji 233 listine, dočim će drugi dio, ako i ne donese toliki broj izprava, obsegom jamačno nad­ mašiti ovu prvu knjigu. Osim vrlo maloga broja listina, koje su po raznih piscih, kako je naznačeno napose kod svake pojedine listine, bile dosta neizpravno tiskane, a ja ih ponajviše po izvornicih izpravljene cielosti radi opet donosim, sve su ostale listine bile do sada nepoznate, te su sada prvi put svjetlo ugledale. Listine teku neprekinutim redom istom od god. 1577. po predaji Krajine na skrb nadvojvode Karla Štajerskoga. Uz spise, tičuće se organizacije Krajine i namještaja posadnih četa po kapetanijah i u pojedinih utvrdah, sliede redom različita izvješća kra­ jiških generala, komisara i kapetana o stanju i o dogadjajih osobito ratnih u Hrvatskoj, carske i nadvojvodine odluke na ta izvješća, zatim vrlo obilni spisi o seobi tako zvanih "Vlaha iz jugo-iztočnib alpinskih priedjela

IX

Hrvatske, Bosne i Hercegovine, razprave sa hrvatskom vlastelom, osobito s knezovi Zrinskimi i Frankopani, zaradi posvojenih zemalja po novih naseljenicih, spisi tičući se Senjskih Uskoka, privilegija pojedinih mjesta, i napokon spisi o osvojenju i uredjenju Like i Krbave i o razpravah sa stališi hrvatskim! zbog Varaždinske Krajine. Zanimive su naročito da­ rovnice za obitelj Vrančića na krajeve u Dalmaciji, koje je Fausto Vrančić nastojao sačuvati od pljačkanja Senjaiia, pak spisi tičući se oslobodjenja Srbije, Arbanije i Hercegovine, za što se je osobito brinuo Dubrovčanin fratar Andrašević, Za vojne goropadnoga Hasanpaše oko Siska i Petrinje priobćujem nješto gradje iz Fuggerovih relacija, rukopisa ces. knjižnice u Beču, Obilati su spomenici o tadanjem nastojanju, da dalmatinski Hrvati dodju pod okrilje Habsburgovaca i o vojni pod Klisom pod vođjom Ivanom knezom Albertiem i generalom Jurjem Lenkovićem. Ne samo da mi je nioj šurjak plemić Petar Alberti, vlastel u Maslenici na otoku Šolti, nješto povjestne gradje o životu i radu dičnoga svoga pređja priobćio, već mi je upravo ugodio prijatelj Ivan Kostrenčić, revni naš sveučilištni biblio­ tekar, odstupivši mi za tisak svoj prepis izvještaja o vojni i o padu Klisa, (list. CLXXI), koji izvještaj bješe neki odlični i patriotični suvremeni Dal­ matinac vrlo vješto i vjerno sastavio, te se sada čuva u cesarskoj biblio­ teci u Beču, Žalostim sliku, kako je Hrvat i u ono doba u vlastitoj svojoj domovini muke i nevolje podnašao od tudjih nametnika, predočuje nam pravda i tegobe starinskoga hrvatskoga plemića Antuna Mikulanića, ko­ jemu u borbi proti njemačkim mogućnikom nije mogao pomoći ni tadanji ban Tomo Erdedi niti hrvatski sabor, koji se je bio zauzeo za svoga zemljaka kod samoga kralja, —• Seoba naroda u krajini Karlovačkoj i Varaždinskoj, a donekle i u banskoj bit će priobćenimi spisi posve raz­ jašnjena. U tom pogledu osobito je zanimivo izviešće Ogulinskoga kape­ tana, grofa Adama Purgstala od g. 1690. (u drugoj knjizi kraj. spome­ nika), u kojem taj na krajiškoj službi ostarjeli častnik povodom potaknute razpre sa Karlovačkim namjestnim generalom grofom Josipom Eabatom potanko pripovieda, kojim redom i pod kojimi uvjeti i čijim su se po­ sredovanjem dogodila naseljenja naroda iz Turske države u Krajinu. Ro­ doljubu ugodit će listine i pisma pisana hrvatski, od kojih se je još ne­ koliko sačuvalo u Bečkom i Gradačkom arhivu, te ih i ja jednu rukovet priobćujem. Kad se medju spisi ratnoga vieća, kod kojega bijahu namje­ šteni po gotovu sgoljni Memci, sačuvalo pored tolikoga skartiranja to­ liko hrvatskih pisama, jasno će nam biti, da se je mnogo hrvatski pisalo kod glavnih zapovjedničtva u Karlovcu i u Varaždinu, a još više kod pojedinih kapetanija, gdje mnogi častnici nisu niti razumievali drugoga jezika do li hrvatskoga. Nekoji izmedju priobčenih u ovoj sbirci spisa

X

očevidno su prievodi hrvatskih izvornika, sgotovljeni za porabu ratnoga vieća. U pogledu jezika odlikovali su se naročito Senjani, služeći se malo ne u svih prigodan hrvatskim jezikom. I generali većim dielom razumjeli su i pisali hrvatski, te ima izvornih hrvatskih spisa od Herbarda star. (f 1576.) i Herberda mladj. (f 1669.), Andrije te Karla grofova Auersperga, od grofa Josipa Rabatte, grofova Josipa i Ferdinanda Herbersteina, vicegenerala grofa Ivana Lamberga, grofa Rudolfa Edlinga, od mnogih Va­ raždinskih generala i drugih krajiških zapovjednika rodom iz nutarnjoaustrijskih pokrajina. Stari kapetan Ogulinski, inače sa rangom generala, grof Adam Purgstal, pisao je Gomircem i Plaščanom vlastoručno ćirilicom, koja je bila jošte koncem šestnaestoga vieka dosta obćenita. i kod kato­ ličkih Hrvata, te se zvala u Bihaću u službenih izvještajih god. 1586 : „Ciurulikha oder Crabatische Sprache". Sada da koju rečem o ovom sborniku obzirom na jezik i pravopis. Listine tiskane su u bitnosti onako kako su pisane, s malom promjenom glede pravopisa i interpunkcije, slieđivši u tom pogledu metodu mjero­ davnih njemačkih izdavatelja spomenika, osobito Weizsackera (uvod u „Deutsche Reichstagsakten") i v. Schreckensteina (Wie soll man Urkunden ediren?). Dosljedno tomu tiskao sam bez obzira, kako je u izvorniku pisano, sve rieči malenimi pismeni, osim na početku izreke i nakon točke i izuzev vlastita imena, koja su vazda u obliku samostavnika ili pridavnika tiskana velikimi slovi. Inače ostalo je sve tako kod rieči kao što i glede pravopisa u njemačkih spisih nepromienjeno, te nisu ni uklonjeni po sadašnjem običaju njemačkih izdavatelja spomenika svikolici mnogobrojni i suvišni suglasnici osim u nekoliko rieči, gdje su preko svake mjere bili nagomilani. Veznik „vnnd" i „vnndt" tiskao sam dosljedno samo sa „vnd". Samo kod hrvatskih listina šestnaestoga vieka učinjena je iznimka: one su tiskane upravo onako, kakove su u izvornicih. Prepisi njemačkih spisa, učinjeni u novije doba, kao što i hrvatska listina od god. 1596. (list. CLXXII) štampani su običajnim danas pravopisom. Razumieva se, da se interpunkcija kod mnogih listina nije mogla zadržati, već je udešena prema današnjoj porabi onako, kako da se sadržaj spisa uzmogne laglje i bolje razumjeti. Pored sve pazke, što ju obratili ujedno sa prijateljem, bibliotekarom Ivanom Kostrenčićem, na što izpravniji tisak listina, uvuklo se je ipak osobito kod njemačkih tekstova nješto pogrješaka, koje dielom potekoše odatle, što su nekoji prepisi uslied kratkoće vremena, odredjena za boravak u arhivu, na brzu ruku učinjeni, a kod tiska nisu se zbog uda­ ljenosti arhivalija izvornici sa odtisci porediti mogli. Na koliko ima

XI

krupnijih pogrješaka, smetajućih isti smisao teksta, te ću nastojati po uvidjenju izvornika pod kraj druge knjige spomenika izpraviti. Sadržaj listina naznačen je spried u svakoj knjizi napose, dočim će na koncu druge knjige sliediti imenik osoba i mjesta alfabetičnim redom. Predajući ove spise javnosti; valja mi se zahvaliti visokomu predsjed­ ništvu kr. hrv. si. dalm. zemaljske vlade, koje je dalo mnoge spise iz ratnoga arhiva u svrhu književne porabe i zaradi prepisanja u Zagreb dobaviti. U Z a g r e b u na staro ljeto 1884.

Radoslav Lopašić.

Strana.

I. Godine 1479. junija 10 u Budimu. — Kralj Matija zabranjuje kašte­ lanom kneza Ivana Frankopana u Brinju pobirati od Senjana daće u mjestu Hrepcu I I . Godine 1500. u Mođrušah. — Knez Bernarđin Frankopan označuje međje Ogulincem izmeđju grada Modruša i Vitunja I I I . Godine 1524. 22 oktobra u Beču. — Nadvojvoda Ferdinand austrijski prima od kneza Nikole Zrinskoga gradove na U n i : Novigrad i Dobrunjivu poradi obrane od Turaka na dvie godine . IV. Godine 1537. 1 maja u Zlatnom Pragu. — Kralj Ferdinand ipozivlje kneza Vuka Frankopana, da preda grad Brinje, koji bijaše u velikoj opasnosti sbog Turaka, njegovim povjerenikom V. Godine 1538. 5. septembra u Linču. v— Kralj Ferdinand podieljuje ka­ petanom i doseljenikom Srbom u Žumbrku povlasti VI. Godine 1544. 4. oktobra u Beču. — Dolnjo-austrijska komora nalaže mitnicarom u Hrvatskoj (Slavoniji): Luki Sekelu i Benku Loziu, da se ima dohodak tridesetoga, dobiven pod Susedom od gradjana Zagre­ bačkih, upotrebljavati za utvrdu Zagreba proti Turčinu VII. Godine 1547. 7. m a r t a u Draždjanih. —• Kralj Ferdinand izdaje na­ putak svojim povjerenikom poradi odkupa vlastelinstva Mehova i zaradi smještenja Žumberačkih Uskoka . VIII. Godine 1550. 6. marta. — Kralj Ferdinand uzimlje grad Sokol kod Bišća od Ladislava Kerečenja u posjed na šest godina u svrhu obrane od Turaka . . . . IX. Godine 1550. 20 maja u Samoboru — Jakov Bamberg, J a k o v E a u nach i Martin Gali od Gallensteina izvještaju kralja Ferdinanda o zaprekah, zašto nije obavljena do to doba komisija u pravdi sa hrvat­ skom i slavonskom gospodom u Žumbrku . . . X. Godine 1553. 5. oktobra u Beču. — Kralj Ferdinand prima za vječna vremena od Ladislava Kereeenja grad Sokol XI. Godine 1554. 9. aprila u Beču. — Kralj Ferdinand I. ođređjuje 200 for. iz dohodka Senjske tridesetniee za svećenike, samostane i bolnicu u Senju „ X I I . Godine 1567. 29. junija u Požunu. — Kralj Maksimilijan prima radi zasluga A n t u n a Vrančića u zaštitu braću mu i rod i obećaj е im crkvena dostojanstva XIII. Godine 1573. 5. maja u Beču. — Kralj Maksimilijan nalaže Vidu Haleku, generalu n a slavonskoj (Varaždinskoj) Krajini, da izvidi, da li su Zagrebački gradjani popravili gradske zidine i da traži r a č u n od pobranih po gradu Zagrebu tridesetničkih pristojba XIV. Godine 1573. 1. septembra u Beču. — Kralj Maksimiljan pozivlje bana i biskupa Jurja Draškovića i kaptol Zagrebački, da bolje čuva Hrastovicu kao vele znatan grad za obranu od Turaka XV. Godine 1575. 16. m a r t a u Beču. — Nadvojvoda Karlo štajerski piše generalu Herbardu Auerspergu radi kupa grada Steničnjaka za kra­ jiške svrhe . . , . XVI. Godine i 575—1582. — Popis većih napadaja i šteta, što i h počiniše Turci u Hrvatskoj i po nješto u Ugarskoj od g. 1575. do g. 1582. ,