Računovodstvo-BENEDIKT KOTRULJEVIĆ

April 1, 2017 | Author: Petra Šambar | Category: N/A
Share Embed Donate


Short Description

Download Računovodstvo-BENEDIKT KOTRULJEVIĆ...

Description

SVEUČILIŠTE U RIJECI FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU

IVANA LEGIN

BENEDIKT KOTRULJEVIĆ U POVIJESNOM RAZVOJU RAČUNOVODSTVA SEMINARSKI RAD

Opatija, 2008. 1

SVEUČILIŠTE U RIJECI FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU

BENEDIKT KOTRULJEVIĆ U POVIJESNOM RAZVOJU RAČUNOVODSTVA SEMINARSKI RAD

Predmet (kolegij): Računovodstvo Mentor: Prof.dr.sc. Milena Peršić Student: Ivana Legin Matični broj: 20189/08 – Z Serijski broj: 005778 R- 17

Opatija, 2008. 2

SADRŽAJ

1. UVOD......................................................................................................................4 2. POVIJESNI RAZVOJ KNJIGOVODSTVA..........................................................5 3. DVOJNO KNJIGOVODSTVO – BENEDIKT KOTRULJEVIĆ...........................6 4.

IZUM DVOJNOG KNJIGOVODSTVA…............................................................7

5.

DJELO BENEDIKTA KOTRULJEVIĆA..............................................................8

6.

BENEDIKT KOTRULJEVIĆ – «O PLOVIDBI»………………………………..9

7.

ZAKLJUČAK……………………………………………………………………10

3

1. Uvod Računovodstvo je disciplina koja se bavi zapisom svih financijskih transakcija koje se dogode u jednoj poslovnoj organizaciji. Isključivo je povijesnog karaktera, odnosno zapisuju se podaci koji se mogu dokazati da su se već dogodili (nikako ono što smatramo da će se tek dogoditi u bližoj ili daljoj budućnosti). Kao pojam – računovodstvo je skup teorija, koncepata i tehnika s pomoću kojih se financijski podaci obrađuju u informacije u svrhu izvještavanja, planiranja, nadzora i donošenja odluka. Korijeni računovodstva sežu u Mezopotamiju, a jednostavno računovodstvo se spominje u Bibliji (Novi zavjet) i Kuranu. Osoba koja vrši zapise (vodi račune) u poslovne knjige naziva se računovođa. Računovodstvo kao poslovna funkcija obuhvaća odabiranje načela, pravila i postupaka za priznavanje, mjerenje i knjiženje poslovnih promjena (dakle, računovodstvene politike), standardizirano vođenje poslovnih knjiga (knjigovodstvene tehnike i procesiranje podataka – knjigovodstvo), računovodstveni nadzor, financijsko planiranje, analiziranje i interpretiranje financijskih podataka te financijsko i poslovno izvješćivanje i interpretiranje računovodstvenih politika. Vrlo je važno spomenuti računovodstvene politike koje su instrument računovodstvene strategije. One ponajprije trebaju biti utemeljene na Međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS-ovima) (u RH Hrvatskog odbora za računovodstvo i računovodstvene standarde – HORRS-a. ) i Okviru za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja koje je izradio i objavio Odbor Komiteta za Međunarodne računovodstvene standarde. Temeljne pretpostavke računovodstvenih politika su trajnost poslovanja – polazište da subjekt posluje na neograničeno vrijeme, dosljednost – da se odabrane računovodstvene politike primjenjuju dosljedno iz razdoblja u razdoblje, obveza priznavanja poslovne promjene – da ekonomska stavka mora biti priznata u trenutku njezina nastanka prema posebnom procesu priznavanja. Načela računovodstvenih politika su pravodobnost i učestalost izvješća – da budu načinjena u propisanim rokovima i za propisana razdoblja, dosljednost – da prikazivanje i razvrstavanje stavaka u izvješćima iz razdoblja u razdoblje ostane isto, značenje podatka za njezinog korisnika i za subjekt pri donošenju odluka – da se beznačajni podaci zbrajaju s iznosima slične prirode ili funkcije i pouzdanost računovodstvenog podatka, kao što je: vjerodostojnost i točnost financijskoga rezultata i financijskoga položaja subjekta.

4

2. Povijesni razvoj knjigovodstva Knjigovodstvo ima dugu povijest. Neki znanstvenici pretpostavljaju da je pismo nastalo kako bi se zabilježila računovodstvena informacija. Samim početkom razmjene viškova dobara, koje je čovjek sam proizveo, za dobra koja su mu nedostajala, tražio je način da ostavi tragove o obavljenoj razmjeni. Urezivanjem u drvene, kamene i glinene pločice bilježili su se podaci iz ljudske djelatnosti. Takve bilješke datiraju na području Mezopotamije 4000 godina prije Krista. Te pojedinačne i nevezane bilješke mogu se smatrati elementima knjigovodstva. Pronalaskom pisma, a kasnije papira, te zamjenom rimskih brojeva, u bilježenju podataka arapskim brojevima stvorena je podloga za razvitak knjigovodstva. Na području Egipta, koji je svojim geografskim položajem bio raskrižje trgovine između Bliskog istoka i Sredozemlja, na Sveučilištu u Aleksandriji knjigovodstvo se predavalo kao posebna znanost. Na tlu stare Grčke, u državama s razvijenom trgovinom, poslovanje se vodi pomoću više knjiga od kojih je svaka imala svoju namjenu. U knjigama su bili iskazani državni rashodi i prihodi. Iskustvo Grčke prenosi se na tlo Italije, posebno u Rim, a kasnije u Genovu i Veneciju. Širenjem trgovine, bankarstva, pomorstva i zanatstva u Italiji se osnivaju trgovačke kuće koje svoje poslovanje iskazuju podacima u poslovnim knjigama. Knjige vodi vlasnik, a svaka poslovna knjiga ima svoju namjenu. Tako se u jednu od njih bilježe poslovne promjene vremenskim slijedom - pa se ta knjiga smatra početkom današnje poslovne knjige dnevnika kao kronološke evidencije. U drugoj se bilježe izdaci i primici novca, kao i kreditni odnosi s drugim osobama, pa ta knjiga ima funkciju današnjih knjiga blagajne i saldakontija. Ima tvrdnji da su počeci dvojnog knjigovodstva bili u Italiji, gdje su se davanja u novcu bilježila u jednoj, a odnosi sa trećom osobom u drugoj knjizi. U Italiji se uvodi stalež knjigovođe i revizora. Nailazi se na pojam duguje i potražuje. Jednostavno knjigovodstvo se postepeno usavršava kao potpuna i zaokružena cjelina dvojnog knjigovodstva. Tragovi prvih početaka dvojnog knjigovodstva pronađeni su na Siciliji u XII. stoljeću.

5

Dvojno knjigovodstvo razvija se u savršen i sveobuhvatan sustav praćenja poslovanja, pa se iz prakticističkih bilježaka, razvojem knjigovodstvene teorije i prakse, razvija u znanost.

3. Dvojno knjigovodstvo – Benedikt Kotruljević Benedikt ( također Benko ili Beno ) Kotruljević ( 1416. do 1469.g. ) spada među najveće mislioce 15 stoljeća. Taj Hrvat iz Dubrovnika – istaknuo se kao diplomat, trgovac i privredni znanstvenik svojim znanstvenim raspravama o trgovačkoj teoriji i praksi, a na posljetku i svojim pisanim djelom o dvostavnom knjigovodstvu. Ipak, Kotruljevićevo djelo ne nalazi zasluženi interes na europskim gospodarsko – znanstvenim katedrama. Ideja dvostavnog knjigovodstva u literaturi se u prvom redu pripisuje franjevačkom redovniku Luci Pacioliju. Intenzivno proučavanje izvora ipak iznosi činjenicu da je Kotruljević još 36 godina prije talijanskog učenjaka pismeno zabilježio tehniku. Benko, dubrovački diplomat i ekonomist, prvi je pisac knjige gdje se opisuje dvojno knjigovodstvo ( "Della marcatura e del mercante perfetto" = "O trgovini i savršenom trgovcu" - 1458. ). Kotruljevićev doprinos ekonomskom i računovodstvenom

napretku

postaje

vidljiv

u

zanimljivom

prikazu

"kronologije

računovodstva " (1130.-1966.). Dubrovčanin Benko Kotruljević, davne 1458. godine, je objavio svoje znanje o "urednom vođenju poslovnih knjiga". Bit njegovih spoznaja može se izdvojiti iz mnogobrojnih načela koje je preporučivao za tadašnje trgovce, kao primjerice u slučajevima: -

početak poslovanja i otvaranje poslovnih knjiga ("… moraš utvrditi koja je tvoja imovina i u čemu se sastoji, pa je ustroji na svoj način: dužnik će biti roba koju imaš, a vjerovnik glavnica.")

-

određivanje dugovne i potražne stavke ("Isto tako, svaka stavka koja se upisuje u glavnu knjigu mora biti upisana dva puta, jedanput izražujući dužnikom onoga tko duguje, drugi put označujući vjerovnikom onoga tko potražuje" )

-

utvrđivanje dobitka ili gubitka ("U glavnoj knjizi otvorit ćeš stavku koja se zove dobitci. Budući da si upisao da dobitci potražuju, a ono što se troši i gubi duguje, sve ono što će na početku godine preostati unijet ćeš u glavnicu koja potražuje, a dobitci duguju, pa ćeš komotno izvući saldo i imovinu i tako ćeš raditi svake godine.")

Svaka stavka mora biti uknjižena na obje strane lista, to jest na desnoj strani knjige treba upisati onoga tko duguje, a na lijevoj onoga tko potražuje. Vrijedno je zamjetiti da se

6

Kotruljević rječju "onoga tko duguje ili potražuje" jasno odnosi na ljudsku osobu, a ne na sredstvo. U evoluciji računovodstva od Kotruljevića do danas dogodila se je i promjena položaja stupaca duguje i potražuje: duguje na lijevoj strani računa, a potražuje na desnoj.

4. «Izum» dvojnog knjigovodstva Luku Paciolija dosada se smatralo "genijalnim izumiteljem dvostavnog knjigovodstva". No, činjenice govore protiv tog začetništva. Odmah se postavlja pitanje : Tko je doista izumio dvostavno knjigovodstvo? Odgovor je jednostavan : Izumitelj nije poznat! Povijesni pisci, naime, nisu zabilježili kada je dvostavno knjigovodstvo prvi put primijenjeno u praksi i tko ga je izumio. Također nije sigurno u kojoj je zemlji ova knjigovodstvena tehnika po prvi put prometnuta. Moguće je da njezin izumitelj nije bio svjestan od kako će velikog značenja njegovo otkriće biti za potomstvo. Mnogostruku tvrdnju da je Luca Pacioli genijalni izumitelj tehnike dvostavnog knjigovodstva, ako se pažljivije promatra, relativiziraju i neki zapadnjački stručni autori. Hoffman u časopisu "Bilanzbuchhalter" kaže: "Prije dobrih 500 godina tehnika dvostavnog knjigovodstva je, ako ne izumljena, a onda barem prvi put udžbenički prikazana u opsežnom znanstvenom obliku". S dostatnom sigurnošću može se reći da se je jednostavno knjigovodstvo – potpuno neprimjetno – tijekom stoljeća razvilo u dvostavno knjigovodstvo. Sačuvane voštane tablice na kojima su zabilježeni neki govori Demostena i Cicerona pokazuju da su već Grci i Rimljani poznavali jednostavno knjigovodstvo. Drži se da su i stari Babilonci bilježili poslovne događaje u svojim računskim radovima. U svakom slučaju, dokazano je da su Rimljani, između ostalog, upotrebljavali knjige inventara, dužničke i vjerovničke knjige, knjige blagajne, knjige ulaza i izlaza robe. Sve veći broj tih trgovačkih knjiga jednog je dana prisilno doveo do toga da su se neki poslovni događaji morali bilježiti po dva puta. Primjer za to su odobreni krediti, koji su se bilježili u knjizi dužnika i u knjizi robe ili primljeni zajmovi, koje je bilo potrebno unositi u knjigu blagajne i vjerovničku knjigu. Dvostavno knjigovodstvo je dakle izumljeno u onom trenutku kada je načelo dvostrukog knjigovodstva dosljedno provedeno za sve poslovne događaje.

7

5. Djelo Benedikta Kotruljevića Točno je da je djelo - "Summa de Aritmeticha, Geometria, Proportioni, et proportionalita" (Sve o aritmetici, geometriji proporcijama i proporcionalnosti ), koje u svojem trećem djelu sadrži detaljnu raspravu o dvostavnom knjigovodstvu potječe iz 1494. godine – Luce Paciolija. Zbog toga nije slučajnost da je 17. Kongres Europske udruge računovođa ( European Accounting Association – EAA ) koji se je održavao od 6. do 8. kolovoza 1994. godine u Veneciji, bio posvećen 500 - godišnjici izdanja ovog djela. No i na Kongresu su računovodstveni povjesničari prof. Richard Matessich i Basila Jamey, potvrdili da je Benedikt Kotruljević još 1458.g. napisao djelo " O trgovini i savršenom trgovcu " i time bio prvi koji je opisao sustav dvostavnog knjigovodstva. Već je pravni povjesničar F. A. Biener ( Rasprava o pravnoj povijesti, 1846. ) osporavao Paciolijevo autorstvo. Na posljetku – s današnjeg povijesno – kritičkog motrišta – na Paciolija pada sumnja plagijata ( krađe duhovnog vlasništva ), što u njegovo vrijeme nije predstavljalo vrijeđanje poštenja. Pacioli je vjerojatno pri pisanju svojeg djela o knjigovodstvo koristio predložak koji ne navodi. Podatke o izvorima ne sadrži niti njegova znanstvena rasprava " Novcu, mjerama i težinama ", za koju je također sigurno da je Pacioli u nju ugradio druga izdanja iz njegova vremena. Ove tvrdnje blizu su zaključku da je franjevac Luca Pacioli, čiji je tijek života bio takav zahvaljujući vezama reda kojemu je pripadao, kao predložak koristio raspravu Benedikta Kotruljevića. Na dan 25. kolovoza 1996. navršilo se 538 godina otkako je Dubrovčanin Benko Kotruljević u Serpici kraj Napulja dovršio rukopis svojeg monumentalnog djela "O trgovini i savršenom trgovcu" ( "Della mercatura et del mercante perfetto" ) napisanog na talijanskom jeziku ( volgaru ). Od trenutka objavljivanja Kotruljevićeva djela 25.kolovoza 1458. do njegova tiskanja 1572. g. prošlo je čak 115 godina. jer je tiskanje u to vrijeme bilo novost i često su se javljale tehničke poteškoće. Čak se pretpostavlja da su trgovci u ono vrijeme željeli spriječiti tiskanje Kotruljevićeva djela, jer je ono odavalo do tada strogo čuvane trgovačke tajne. Iako je do sada postojao prijepis tog djela iz 1484. godine, o datumu izdavanja prvog rukopisa na dan 25. kolovoza 1458. ne postoji više nikakva sumnja jer je ponovno pronađen nestali izvornik teksta. U svojem djelu Kotruljević opisuje temeljne pojmove sustava dvostavnog

8

knjigovodstva (npr. zadaće knjigovodstva, dvojnog načina knjiženja poslovnih događaja, ažurnost pri vođenju knjigovodstva). Osim toga Kotruljević je17. ožujka 1484. završio i drugi rukopis svojeg djela "O trgovini i savršenom trgovcu" – još uvijek 10 godina prije Paciolijeve knjige, koji se danas čuva u Nacionalnoj biblioteci u Firenci. Hrvatska narodna banka u suradnji s Hrvatskim novčarskim zavodom d.o.o. iz Zagreba izdala je prigodni srebrni kovani novac posvećen Benediktu Kotruljeviću, hrvatskom i svjetskom ekonomistu 15. stoljeća, za čiji je rad "O umijeću trgovine" znanstveno utvrđeno da prvi u svijetu opisuje poduzetništvo i njegovo funkcioniranje te cjelovito prikazuje dvojno knjigovodstvo,

koje

se

i

danas

primjenjuje

diljem

svijeta.

Prigodni srebrni kovani novac izrađen je u specijalnoj tehnici kovanja kakvoće polirane ploče, a pušten je u prodaju 25. veljače 2008.

6. Benedikt Kotruljević – «O plovidbi» Benedikt Kotruljević u svjetskoj je literaturi dosad bilo poznat po jedinom objavljenom djelu «O trgovini i savršenu trgovcu» (Della mercatura et del mercante perfetto), što je prvi europski priručnik o trgovini i knjigovodstvu. No, nevjerojatna sudbina koja nerijetko prati knjige, donijela mu je još jedno prvenstvo: prvi svjetski, i dosad nepoznat, priručnik «De navigatione» («O Plovidbi» iz godine 1464.). Na trag spomenutom djelu naišao je zagrebački klasični filolog Darko Novaković, čovjek posebno sretne ruke, kojemu hrvatska kultura i znanost mogu zahvaliti za mnoga dragocjena otkrića, napose Glasgowskih stihova Marka Marulića. Važno je napomenuti da je priručnik napisan tri desetljeća prije otkrića Amerike! Izvorni rukopis čuva se u Beinecke Rare Book and Manuscript Library na Sveučilištu Yale, pod

brojem

557,

u

papirnom

kodeksu

koji

sadrži

66

listova.

Djelo je pisano talijanskim jeziku, a sadrži i nekoliko crteža (ruža vjetrova, veslačka klupa) te bjelina na kojima su, kako se jasno razabire iz teksta, trebale biti geografske karte i mjesečeve tablice. Kotruljević u svom djelu ne govori o tehnici plovidbe - nju prepušta praksi i iskustvu nego prije svega o tome koju su, za uspješnu plovidbu, sve potrebna znanja. Tako se redom nižu: geografija, astronomija, astrologija, meteorologija, psihologija i medicina. Pri tom se Kotruljević neprestano poziva na najznačajnije autoritete iz spomenutih disciplina, od klasičnih do svojih suvremenika, navodeći mnogobrojne citate kojima potkrepljuje bitna mjesta u svakom odjeljku svoje rasprave. 9

10. Zaključak: Benko Kotruljević je vrlo rano imao priliku upoznati problematiku trgovanja i bankovnog plaćanja poslovnih transakcija, od početnog razvoja europskog bankarskog prometa do velike živosti, koju je u taj proces unijelo otkriće novoga svijeta i nova praksa kreditnog pisma, mjenica po nalogu, depozita privatnog kapitala i međusobno kreditiranje trgovaca i obrtnika s razrađenim odnosima kamatnjaka. Strani pomorski i kontinentalni trgovci intenzivno posluju s našim lukama i trgovačkim gradovima u unutrašnjosti, donoseći nam svoje poslovne običaje, koje je prvi u Europi (i u tadašnjem svijetu) kritički analizirao i sistematizirao Benko Kotruljević u svom kodeksu najvažnijih poslovnih zakonitosti, uključujući tu i svoj sustav dvojnog knjigovodstva. Postavlja se pitanje kako je moglo doći do toga da je Pacioli do danas bio štovan kao" duhovni otac" dvojnog knjigovodstva? Franjevački redovnik Pacioli bio je nemiran duh, u pozitivnom smislu, kako piše Hoffman, s dalekosežnim vezama, zahvaljujući svojem redu. On je bio profesor matematike na različitim visokim školama te je mogao širiti ideju dvostavnog knjigovodstva. Na posljetku, njegova je zasluga da je pomogao stvarnom proboju ideje. Ipak, ostaje činjenica da je Pacioli bio samo Kotruljevićev "duhovni potomak". Često se mi Hrvati divimo sami sebi – tako smo mala zemlja, a imamo toliko velikih ljudi i postignuća. Posebno se ističemo u sportskim uspjesima – od trećeg mjesta na svijetu u nogometu, preko najbolje skijašice svih vremena, zatim najboljeg košarkaša svih vremena (isprike Jordanu, ali Dražen je ipak bio umjetnik), a uskoro i najbolje skakačice uvis na svijetu i tako dalje. Popis je dug i vrijedan ugleda. Međutim, nije samo sport područje u kojem se Hrvati mogu ponositi sami sobom. Kotruljević je bio Hrvat bez kojeg danas tvrtke ne bi mogle poslovati. Družba Braće Hrvatskog Zmaja podigla je spomen ploču na kući u kojoj je živio Benedikt Kotruljević. Uz nazočnost županice Mire Buconić i prigodne riječi pročelnika Zmajskog stola u Dubrovniku mr. Ivana Mustaća, dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica svečano je otkrila spomen ploču na pročelju palače u Kovačkoj ulici.

10

11. Popis literature Internet stranice http://hr.wikipedia.org/wiki/Ra%C4%8Dunovodstvo http://www.mfin.hr/hr/racunovodstvo http://www.knjiznica.hr Knjiga «Temelji računovodstva i analitička knjigovodstva»

11

View more...

Comments

Copyright ©2017 KUPDF Inc.
SUPPORT KUPDF