Psihologija Djetinjstva i Adolescencije
January 6, 2017 | Author: Daniel Debeljak | Category: N/A
Short Description
Download Psihologija Djetinjstva i Adolescencije...
Description
Psihologija djetinjstva i adolescencije Prof.dr.sc. Mira Čudina-Obradović, prof. emer.
RAZVOJ
Pojmovi • • • • •
RAST RAZVOJ MATURACIJA (SAZRIJEVANJE) SOCIJALIZACIJA UČENJE
Definicija razvoja Razvoj su promjene koje nastaju u građi, funkciji i aktivnosti organizma tijekom vremena. Promjene su posljedica utjecaja genskog zapisa (genotipa) koji dijete nasljeđuje i međusobnih utjecaja unutar genotipa i različito širokih okolinskih utjecaja.
Utjecaji na razvoj: nasljeđe
Utjecaji na razvoj: nasljeđe Bolje poznavanje genoma otkriva mnoge biološke uzroke ponašanja/bolesti. Također, istraživanja razdvojenih jednojajčanih blizanaca ukazuju na veliku ulogu nasljeđa u vanjskim osobinama, temperamentu, navikama, inteligenciji, smislu za humor, čak i stavovima i sklonosti psihičkim oboljenjima (Bouchardovo Minnesota istraživanje 120 parova, Wright, 1998). Daljnja istraživanja blizanaca pokazala su manju ulogu okoline nego gena.
Objašnjenja razvoja nasljeđem imaju dvije posljedice za pedagoški postupak: •Okolina treba dati prilike za razvoj (zadovoljavajuće roditeljstvo) (Scarr, 1992) •Okolina treba potpomagati urođene značajke (temperament) (Jahati konja u smjeru kojim konj želi ići).
Utjecaji na razvoj: okolina
: Povijesni tijek proučavanja razvoja Dijete Dijete + majka Dijete + (majka + otac) Suvremeno proučavanje: Dijete unutar cjelovitog eko-sustava (Bronfenbrenner, 1986) Dijete unutar dinamičkog eko-sustava (Sameroff, 2010.).
Bronfenbrennerov ekološki pristup (1979) Makrosustav (zakonodavstvo, tradicija, vrijednosti) Egzosustav (šira obitelj, susjedstvo, radno mjesto, zdravstveni s.)
Mezosustav (obitelj, vrtić)
Dijete (mikrosustav)
Bronfenbrennerov djetetov ekosustav Mezosustav (obitelj, vrtić
Mikrosustav (dijete) Egzosustav (šira obitelj, radno mjesto Zdravstvo)
Makrosustav (zakoni vrijednosti običaji)
Interakcija nasljeđa i okoline: primjer temperamenta
Temperament djeteta Temperament je nasljeđem (genski) određena reaktivnost na okolinu. Dva osnovna tipa: • Mirni temperament • Uzbudljivi temperament
Temperament djeteta Mirni temepramnet • Brzo uspostavljanje dnevno/noćnog ritma • Malo plakanja • Odgoda zadovoljenja • Lako uspavljivanje • Lako prihvaćanje hrane i promjena u prehrani
Uzbudljivi temperament • Teškoće uspostavljanja ritma • Mnogo plakanja • Neodgodivost potreba • Teško uspavljivanje, često buđenje • Problemi s prehranom
Interakcije temperamenta i okoline Sredena obitelj uz potporu
Nesređena, nepripremljena obitelj
Mirni temperament
Mođusobna ljubav, Dobar razvoj Vjerojatan rezultat: (+)
Dobar razvoj uz uvjet (povećani trud majke) Vjerojatan rezultat (+?)
Uzbudljivi temperament
Dobar razvoj uz uvjet (povećani trud i potpora okoline) Vjerojatan rezultat (+, ?)
Pojačani negativni temperament, raspad obiteljji, zlostavljanje Vjerojatni rezultat (-).
Interakcijom okoline i nasljeđa postižu se razvojni rezultati Pozitivni razvojni rezultati: 1.Psihološka prilagodba 2.Osjećaj vlastite kompetencije 3.Odsutnost problema ponašanja 4.Vanškolska aktivnost 5.Školska uspješnost
PROUČAVANJE RAZVOJA
Proučavanje razvoja • Aspekti razvoja • Razvojna razdoblja • Istraživačke spoznaje
Aspekti razvoja biološki (tjelesni i psihomotorički) emocionalni socijalni moralni razvoj osobnosti
Razvojna razdoblja Prenatalno Novorođenče Rano djetinjstvo Predškolska dob Osnovnoškolska dob Mladenaštvo (adolescencija) (13g - 22g) Poluzrelost (22g – 30g) Zrela dob Starost
Djetinjstvo Prenatalni razvoj , dojenče, prvo djetinjstvo
Djetinjstvo
• Prenatalni razvoj • Rođenje djeteta • Prvo djetinjstvo (od rođenja do 3 godine) • Rano djetinjstvo (3 do 5 godina) • Srednje djetinjstvo (6 do 8 godina) • Kasno djetinjstvo (9 do11 godina) • Pubertet (12-14 godina)
Pubertet
Adolescencija Pubertet
• Pubertet i rana adolescencija (10 )12 do 14 g.) • Srednja i kasnija adolescencija (15 do 18 g.)
Rana adolescencija
Kasna adolescencija
• Zrelost u nastanku (osvješćivanje) (18 do 25) • Poluzrelost (25 do 30 g.)
Granice i kriteriji zrelosti u pubertetu Djevojčice: Telarche (pupanje grudi) oko 8. godine Menarche (prva menstruacija), 3-3,5 godine kasnije. Dječaci: Gonadarche (stidne dlačice, promjene skrotuma) oko 9. godine. Defintivna promjena glasa (15 godina).
Granice i kriteriji zrelosti u adolescenciji Granice i kriteriji zrelosti mijenjaju se tijekom povijesti i razlikuju u različitim društvima (postojanje rituala odrastanja). U modernim društvima: Vrijeme odrastanja se produžilo (potrebe školovanja) Granice su postale nejasne Povećava se broj mogućih putova postizanja zrelosti
Granice i kriteriji zrelosti u adolescenciji (2) Suvremeni kriterij koji vrijedi za razvijena društva predložila Patricia Cohen i sur. (2003). 1. Postoje 4 područja u kojima se postiže zrelost: • Ekonomska neovisnost • Samostalno stanovanje • Stalni partner • Roditeljstvo
Granice i kriteriji zrelosti u adolescenciji (3) 2. Unutar svakog od tih područja adolescent postiže određenu zrelost koja znači napuštanje dječjeg odnosa zavisnosti i uspostavljanje nezavisnosti. Zrelost Cohen definira kao • nezavisnost o roditeljskom nadzoru • izražavanje vlastitih ciljeva • preuzimanje odgovornosti
Istraživačke spoznaje o razvoju – Teorije – Istraživački rezultati – Odgojni postupci
BIOLOŠKI RAZVOJ
Biološki razvoj 1.Tjelesni razvoj Rast :visina, težina Mišićni rast Osifikacija 2. Sazrijevanje živčanog sustava Mijelinizacija Razlike u tempu Akceleracija razvoja
Biološki razvoj (2) Psihomotorički razvoj Difuzna motorika Senzomotorika Psihomotorika lokomocija Hvatanje Procesi: diferencijacija, hijerarhijska organizacija Redoslijed: cefalokaudalni, proksimodistalni
Pubertet: faza u biološkom razvoju Razlika pojmova adolescencija i pubertet: Pubertet je biološka, fiziološka promjena u adolescenciji. Pubertet (fiziološka promjena): posljedica aktivacije hipotalamičke-hipofiznegonadne osovine. Posljedica te aktivacije jest rast i spolno sazrijevanje.
Biološke promjene u pubertetu Pubertet (puber – odrasli): stupanj tjelesnog razvoja u kojem je osoba prvi puta sazrela da ima djecu. Tipičan je nagli skok u tjelesnom rastu i sazrijevanje vanjskih i unutarnjih spolnih organa, porast mišića, kostiju, unutarnjih organa i sazrijevanje živčanog sustava. .
Biološke promjene u pubertetu(2) Tjelesne promjene (hormonske) počinju oko 8. g. za djevojčice i oko 9. godine za dječake. Obično traju 3 – 3,5 godine, ali mogu trajati i 5-6 godina. Posljedica su početka aktivnosti osovine hipotalamus-epifiza-gonade i hipotalamusepifiza-adrenalke
Biološke promjene u pubertetu (3) Kod djevojčica promjene počinju kao porast grudi (telarche), a završavaju s menstruacijom (menarche). Kod dječaka početak je obilježen rastom stidnih dlačica i povećanjem skrotuma (gonadarche), a završetak potpuno muškim glasom (15 g.). Prosječna dob spolne zrelosti: Djevojčice: 10.5 g; dječaci:12.5 godina.
Utjecaj bioloških promjena u pubertetu Suvremeno određivanje nastupanja puberteta: hormonalni status Utjecaj na agresivnost T-hormon (testosteron): povećava agresivnost reakcije, smanjuje toleranciju na frustraciju kod dječaka, a estrogen kod djevojčica. No, rezultati nisu jednoznačni – razina i smjer djelovanja.
Utjecaj bioloških promjena u pubertetu (2) Emocije Pojava i stabilizacija hormona povezani s promjenama u dominantnom emocionalnom stanju (u djevojčica): porast, pa pad depresivnosti, emocionalne nekontroliranosti i oblika psihopatologije.
Utjecaj bioloških promjena u pubertetu (3) Zaključak: 1. Promjene emocionalnosti povezane su s biološkim (hormonalnim) promjenama, a ne s tjelesnim; 2. Osobito su značajne emocionalne i psihopatološke promjene u dječaka i djevojčica koji rano sazrijevaju. To bi govorilo o interakciji s okolinom (neprimjećivanje promjena, neprimjerena reakcija okoline).
INTELEKTUALNI (KOGNITIVNI) RAZVOJ
Intelektualni razvoj • Razvoj mišljenja
Mišljenje • Razlika od percepcije • Specifičnosti procesa mišljenja: – Reprezentativnost – Baratanje operacijama
Reprezentativnost • Mogućnost mišljenja bez percepcije • Unutarnje zamjene za okolinu: – Slika – Riječ (pojam) - Pojam (zamjena, reprezentacija svih predmeta iste vrste, istog bitnog obilježja) Pojam omogućuje ekonomičnost mišljenja.
Baratanje operacijama Misaone operacije Analiza Sinteza Apstrakcija Generalizacija Reverzibilnost Uspostavljanje odnosa (usporedba)
Pristupi kognitivnom razvoju JEAN PIAGET
Glavni poticaj razvoja: •Baratanje okolinom •Proizvođenje rezultata u okolini
LAV VIGOTSKI PRISTUP OBRADE FEURSTEIN PODATAKA Glavni poticaj razvoja: Razvoj Posredovanje iskustva pozornosti
Glavni put poticanja: Bogata okolina (svi senzorni kanali)
Glavni put poticanja: Govor, objašnjenja, traženje obrazloženja
Posljedice
Posljedice poticanja:
poticanja:Nastanak reprezentacija, razvoj
Razvoj strategija
Pamćenje Učenje strukturiranjem učenje, mišljenje metakognicija
Piagetova teorija 1. SENZOMOTORIČKO RAZDOBLJE 0-2 2. PREDOPERACIJSKO RAZDOBLJE 26,7 3. RAZDOBLJE KONKRETNIH OPERACIJA 6,7-11,12 4. RAZDOBLJE FORMALNIH OPERACIJA (11,12 - ?)
Razdoblje formalnih operacija 1. uporaba apstraktnih pojmova 2. baratanje hipotetskim tvrdnjama 3. bavljenje generalizacijama, načelima, filozofskim pojmovima • Moral: prema univerzalnim načelima
Razvoj mišljenja u adolescenciji Nakon 11. godine javljaju se novi oblici mišljenja – potpuno zrelo mišljenje. Vanjski znakovi zrelog mišljenja: 1. mogućnost apstraktnog mišljenja 2. razumijevanje hipotetskog i idealnog 3. uporaba složenijih strategija obrade podataka (metakognicija) 4. istodobno zahvaćanje nekoliko problema
Razvoj mišljenja u adolescenciji (2) Svih 5 novih mogućnosti mišljenja utječu na: 1. Povećanu mogućnost učenja i rješavanje problema 2. Na vlastitu sliku o sebi 3. Na planove za budućnost 4. Veće mogućnosti razumijevanja drugih
Razvoj mišljenja u adolescenciji (4) 1. Adolescenti postaju zaintesirani za tuđe unutarnje procese. 2. Prijateljstva nastaju na temelju međusobne sličnosti u tim procesima.
Uloga prefrontalng korteksa Prema tome, osnovna karakteristika kognitivnog sazrijevanja u adolescenciji jest uspješna integracija spoznaje, emocija i ponašanja. 1. Uspješnost sazrijevanja ili pojava psihopatologije ovisi o uspješnosti integracije spoznaje, emocija i ponašanja. 2. Na uspješnost sazrijevanja utječu snažne hormonalne promjene u pubertetu, koje izazivaju slapu sličnu reorganizaciju tjelesnih i živčanih sustava. 3. Moguća je parcijalna restitucija ozljeda i nedostataka koje su nastale tijekom ranog djetinjstva (na neurofiziološkoj razini i razini ponašanja) (a kao posljedica obogaćene i kvalitetne okoline tijekom puberteta).
Adolescencija kao novo kritično razdoblje Sva gornja istraživanja ukazuju: 1. na veću plastičnost organizma 2. na postojanje promjena u smislu dokidanja nepotrebnih veza i učvršćivanja novih, a to sve ukazuje na: važnost adolescencije kao novog kritičnog razdoblja (istaknuta važnost utjecaja okoline).
Mišljenje adolescenta je socijalno uvjetovano • Društvo ima veliku ulogu u razvoju zrelog mišljenja (vrijednosti, emocije, motivacija). • Posebno u adolescenciji utjecaj imaju vršnjaci. • Postoji napetost (kontradikcija) između formativne uloge društva u razvoju mišljenja i potrebe da se razvije samostalni i autonomni proces mišljenja. • Ta je napetost glavna pokretačka snaga u mišljenju adolescenta.
Pomoć nastavnika • I dalje uporaba slikovnog materijala (karte, grafovi, dijagrami, sheme) • Omogućivanje istraživanja hipotetskih pitanja (rasprave, zauzimanje stanovišta) • Omogućivanje isprobavanja znanstvenog rješavanja problema • Poučavanje u stvaranju hipoteza i pronalaženja problema
Rekap kognitivnog razvoja adolescenta 1. 2. 3. 4.
5.
Konačni razvojni cilj: svjesna, fleksibilna kontrola mišljenja, emocija i ponašanja Potreban je snažan utjecaj okoline (kultura, obitelj, vršnjaci) Adolescencija je novo kritično razdoblje, moguća je restitucija Ukoliko okolina ne pruža povoljne uvjete za svrhoviti angažman adolescenta koji omogućuju takvu mentalnu integraciju, rezultat će biti neproduktivan:alijenacija, reaktivni dogmatizam,cinizam, skepticizam. Ukoliko okolina pruža uvjete misaonog razvoja za naviku svjesnog i kritičkog propitivanja akcije,pojedinac će se razviti na dobrobit sebi i društvu.
SOCIJALNO-EMOCIONALNI RAZVOJ
Što su osjećaji Osjećaji (emocije) – Emocionalni doživljaj (unutarnji, subjektivni) – Emocionalna reakcija (vanjska, ponašanje) – Emocionalno izražavanje (mimika)
Emocionalni doživljaj -unutarnji odnos prema situaciji, spremnost na reakciju Pozitivna emocionalnost • osjećaji veselja, radosti, sreće Negativna emocionalnost • osjećaj tuge • osjećaj straha • osjećaj ljutnje
Emocionalna reakcija - vanjsko ponašanje uzrokovano/vođeno emocionalnim doživljajem Primjer: Doživljaj: ljutnja- reakcija: agresija (napad) Doživljaj: strah - reakcija: bijeg Doživljaj: tuga - reakcija: povlačenje
Dva puta emocionalne reakcije • Kratki put – neposredna, nepromišljena reakcija • Dugi put – promišljena reakcija, posljedica socijalno-emocionalne regulacije
Kratki put emocionalne reakcije(trajanje:1/1,000.000 sek) Kratki put emocionalne reakcije Vanjska situacija
Zapreka
Emocional. doživljaj
Emocional. reakcija
Ljutnja
Agresija (napad)
Dugi put emocionalne reakcije (trajanje ¼ sek) Dugi put emocionalne reakcije
Promišljanje Vanjska situacija Doživljaj
Reakcija
Što je u emocijama urođeno 1. Nastanak unutarnjeg doživljaja: subjektivni osjećaj sreće, tuge, ljutnje, straha, kao automatska reakcija na vanjsku situaciju. 2. Izrazi lica (mimika) povezani uz određene osjećaje.
Što u emocijama treba naučiti 1. Emocionalnu pismenost Prepoznati unutarnji doživljaj Imenovati unutarnji doživljaj Povezati unutarnji doživljaj s tipičnom situacijom Naučiti opisati unutarnji doživljaj 2. Emocionalnu regulaciju Pretvoriti kratki put reakcije u dugi
Zašto moramo učiti prepoznavanje emocija • Evolucijski put razvoja mozga : Trijunski mozak • Sjedište emocija: limbički sustav • U limbičkom sustavu automatski nastaju naši e. doživljaji (najvažnija žlijezda amigdala) • Iz limbičkog sustava odlaze obavijesti u korteks • Jače veze iz limbičkog sustava u korteks nego obrnuto.
Slika 1.
Svijest i znanje o emocijama • Znamo što osjećamo kad je limbički sustav čvrsto povezan s korteksom (sl. 1). • Limbički se sustav prvi razvija, korteks poslije toga. • Aktivnost amigdale snažna, korteks nezreo. • Znači: dijete je puno e. doživljaja koje ne razumije, ne razumije vezu svoga stanja i vanjske situacije, ne zna što mu se događa.
Svijest i znanje o emocijama (2) Postupno se razvija svijest o emocijama: 1. Sazrijevanjem živčanog sustava 2. Nagrađivanje emocija koje roditelji odobravaju (primjereno izražavanje emocija i stjecanje emocionalne regulacije); 3. Poučavanje o emocijama, učenje imena emocija i opisivanje onoga što osjećamo (razumijevanje izražavanja vlastitih i tuđih emocija i izraza lica).
Učenje emocionalne regulacije Pitanje: Kako se kratki (nepromišljeni) put reakcije pretvara u dugi (promišljeni) put?
Učenje emocionalne regulacije (kratki i dugi put)
Primjeri emocionalne regulacije (odrasli) • Susprezanje reakcije • Brojanje u sebi (ljutnja) • (Ne) bježanje iz zubarske čekaonice (strah) • (Ne)Odustajanje od ispita (strah) • Zamišljanje “najgoreg scenarija”
SOCIJALNI RAZVOJ
Razvojni zadatci • U svakom razdoblju razvoja društvo postavlja neka očekivanja na adolescenta i to su njegovi razvojni zadatci. • Društva stvaraju seriju stepenastih očekivanja, različitih prema dobi. • Očekivanja se primjenjuju u procjeni je li pojedinac uspješan u razvoju. • Razvojne zadatke prvi definirao Havighurst (1972).
Razvojni zadatci adolescencije Socijalni – Uspješni prijelaz u srednju školu – Postizanje školskog uspjeha – Stvaranje vlastitog identiteta – Slaganje s vršnjacima – Stvaranje bliskih prijateljstava Psihološki – Razvoj nezavisnosti i autonomije – Individuacija – Postizanje intimnosti – Razvoj socijalno-emocionalne regulacije
Svrhovitost adolescentskog razvoja Odvija se evolucijska shema: za optimalnu reprodukciju adolescent se mora razviti kao: • Nezavisan • Reprodukcijski zreo • Socijalno kompetentan odrasli Zbog toga: • Mora se odvojiti od obiteljske mreže • Istraživati nova područja – Traženje novosti – Preuzimanje rizika – Promjena usmjerenosti od roditelja na vršnjake
Područja osobnog socijalnog razvoja • Sociospoznajni razvoj – Razvoj samospoznavanja – Razvoj identiteta
• Razvoj odnosa s okolinom – Razvoj autonomije – Sukob s roditeljima – Usmjerenost na vršnjake – Sukob s vršnjacima
Sociospoznajni razvoj • • • •
Pojam o sebi Slika o sebi (“JA”) Svijest drugima Spoznaja o unutarnjim stanjima svijesti – Vlastitima – Tuđima
Pojam o sebi Proces individuacije otkrivanje tjelesnih granica Stvaranje tjelesne (vizualne) slike o vl. tijelu (oko 18. mj. drukčiji odnos prema videozapisu svojeg i tuđeg ponašanja)
Pojam o sebi (2) Pomagači individuacije 1.vlastiti utjecaj na materijalnu okolinu 2. vlastiti utjecaj na socijalnu okolinu 3.Osjećaj vlasništva 4.Jezično označavanje sebe ime 3. lice “ja” (oko 2 godine)
Socijalno spoznajni razvoj (3) Pojam “JA”
SLIKA O SEBI (samovrednovanje)
samopoštovanje
Proces izgradnje identiteta
Osjećaj vlastitog kontinuiteta
IDENTITET(spolni, moralni, profesionalni)
Izgradnja slike o sebi i identiteta Tijekom djetinjstva i adolescencije važnu ulogu ima izgradnja slike o sebi i identiteta. Izgrađuju se prema tome kako adolescent doživljava svoje osobine, rezultate i socijalni položaj
Slika o sebi • “JA” + svijest o vlastitoj vrijednosti: – Poznavanje svojih osobina – Procjena vrijednosti osobina – Emocionalna reakcija na samoprocjenu – Rezultanta: SAMOPOŠTOVANJE (početci: 3. godina)
Slika o sebi (2) Elementi: Predškolsko razdoblje socijalno prihvaćanje Kompetencija Samopoštovanje je visoko. Samoprocjene nerealistične.
Slika o sebi (3) Elementi: Kraj predškolskog razdoblja Samopoštovanje opada (usporedba s drugima, vanjske procjene) Tri elementa samoprocjene: Tjelesna slika o sebi (ljepota, snaga) Društvena slika o sebi Intelektualna slika o sebi)
Nastanak slike o sebi OPĆA SLIKA O SEBI
KOGNITIVNO “JA”
TJELESNO “ja”
DRUŠTVENO “ja”
MATEMATIKA
KOMPLIMENTI MJERENJE SNAGE
POPULARNOST PRIJATELJSTVA
POHVALA NASTAVNIKA
USPOREDBA S TUĐIM REZULTATIMA
OBJEKTIVNI URADAK
Posljedice slike o sebi OPĆA SL. O SEBI
NEGATIVNA
Gubitak samopoštovanja
BESPOMOĆNOST
POZITIVNA
Utjecaji na sl. o sebi
Manjak znatiželje, motivacije
Samopoštovanje
Znatiželja interes
UNUTARNJA MOTIVACIJA
Utjecaji na sliku o sebi Opća društvena klima Negativna slika: • Usmjerenost na uspješnost • Klima natjecanja • Usmjerenost na uspoređivanje • Usmjerenost na ocjene
Utjecaji na sliku o sebi (2) Opća društvena klima Pozitivna slika: • Uvažavanje individ. posebnosti • Odsutnost usporedbe (vlastiti zadatak) • Usmjerenost na ovladavanje (znanja i vještina)
Utjecaji na sliku o sebi (3) Odnos roditelja/nastavnika Negativna slika: Odgoj kritikom Kritika usmjerena na opću sliku Neprimjereni zadatci Previsoka/preniska očekivanja Nametljivost (oduzimanje inicijative) Netolerancija za pogreške
Dječja/adolescentska slika o sebi To je relativno stabilna samopercepcija, odnosi se na podjednako viđenje sebe u različitim situacijama. Glavni podatci koje adolescent dobiva za izgradnju slike o sebi jest školska uspješnost, te povratna informacija od roditelja i vršnjaka.
Adolescentska slika o sebi (2) U početnim fazama adolescencije važan utjecaj na sliku o sebi: tjelesni razvoj i izgled. Rano sazrele djevojčice: osjećaj asinkronije Kasno sazreli dječaci:Moguće negativne posljedice (negativna slika o sebi, agresivnost), ali moguće i pozitivne (školska uspješnost). Ovisno o klimi.
Samopoštovanje Za razliku od slike o sebi (samopercepcija svojih osobina), Samopoštovanje jest način na koji se pojedinac procjenjuje prema nekim standardima uspješnosti. Visoko samopoštovanje proizlazi iz većeg uspjeha nego što ga pojedinac od sebe očekuje.
Razvoj identiteta
Identitet Najvažniji zadatak odrastanja- definiranje identiteta, tj. sebe prema osobinama koje će se pokazati u njegovim različitim ulogama (školskoj, sportskoj,spolnoj, romantičnoj, ulozi u odnosu prema roditeljima). On nastaje kao rezultat mnogobrojnih odluka i služi i kao usmjerivač za daljnje odluke.
Eriksonova teorija (1959) Razvoj se odvija u obliku “kriza”: 1. Povjerenje – nepovjerenje (0-1 g) 2. Nezavisnost – stid (2-3 g) 3. Inicijativa – krivnja (3-5 g) 4. Postignuće – inferiornost (6-12 g) 5. Identitet – konfuzija identiteta (adolesc.) 6. Intimnost – izolacija (mlađa sred.dob) 7. Generativnost – stagnacija (starija sred. dob) 8. Integritet - očaj
Izgradnja identiteta Identitet je samopercepcija pojedinca tijekom vremena (spolna,tjelesna, moralna, profesionalna). Izgradnja identiteta teče tijekom isprobavanja (istraživanja) i izbora različitih uloga (uspostavljanje predanosti ulozi).
Izgradnja identiteta (2) • Proces izgradnje identiteta sastoji se u samoanalizi,usmjerenosti na vlastita unutarnja stanja pri analiziranju vlastitih postupaka (kriza). Pronalaženje cilja i uloge dovodi do postupne predanosti cilju. • Traženje i uspostavljanje identiteta jedan je od razvojnih zadataka adol. razdoblja. • Proces mukotrpan, povezan s depresivnim mislima.
Izgradnja identiteta (2) Marcia (1980) istražuje Eriksonov pojam identiteta prema procesima i fazama njegova razvoja. Predlaže 4 statusa identiteta (prema prisutnosti ili odsutnosti krize ili predanosti određenom životnom izboru). Kriza:istraživanje, provjeravanje alternativa Predanost: stupanj angažiranja u onome što je odabrano.
Izgradnja identiteta (3) Četiri statusna identiteta (Marcia,1980): 1. Zaključenost (postoji predanost životnom izboru, nema očite krize) 2. Moratorij identiteta (postoji kriza, nema još životnih izbora) 3. Ostvareni identitet (postoji predanost životnom izboru, krize razriješene) 4. Difuzija identiteta (ne postoji kriza niti predanost određenom životnom izboru)
Izgradnja identiteta (4) Pojam krize identiteta najviše se odnosi na fazu moratorija. Zbog traženja, eksperimentiranja najčešći su u toj fazi sukobi s roditeljima i okolinom;najčešće posezanje za negativnim identitetom;najveće eksperimentiranje s rizičnim ponašanjem
Izgradnja identiteta (5) Zaključeni identitet nastaje prerano, konformističko slaganje s roditeljima i okolinom. Identitet nije plod vlastitog promišljanja i traženja.
RAZVOJ ODNOSA S OKOLINOM
Razvoj odnosa s okolinom • Razvoj autonomije • Odnos prema roditeljima • Usmjerenost na vršnjake (vršnjački pritisak)
Razvoj nezavisnosti i autonomije Zbog fizičkih, emocionalnih i kognitivnih promjena, konsolidiranja identiteta, dolazi do porasta samopouzdanja i osjećaja mogućnosti preuzimanja samostalnog odlučivanja i samostalnog upravljanja životom. Oblici samostalnosti: nezavisnost i autonomija
Nezavisnost Nezavisnost je emocionalno odvajanje od roditelja. Dolazi do ponovne individuacije. Adolescent: • može podnijeti odvojenost od roditelja • prestaje idealizirati roditelje • prihvaća roditeljske mane i nedostatke • roditelji se percipiraju kao nezavisna bića
Autonomija • Autonomija u mišljenju – Razvija se subjektivni osjećaj da mogu sami • upravljati svojim životom • donositi samostalne odluke bez oslanjanja na druge
• Autonomija u ponašanju – Započinje aktivno djelovanje • Upravljanje ponašanjem (samoregulacija) • Samostalno donošenje odluka
Pretjerivanje u autonomiji i nezavisnosti Često adolescenti pretjeruju: od nepostojanja nezavisnosti i autonomije žele apsolutnu autonomiju, ili suprotno, ne mogu postići autonomiju, osobito emocionalnu nezavisnost. Oba ekstrema vode u: • bolest • rizično ponašanje (u vožnji,sportu, seksu, istraživanju droga i različitih životnih stilova)
Nezrelo uspostavljanje nezavisnosti i autonomije • Traženje uzbuđenja, novih i opasnih oblika ponašanja, odmjeravanje snage:pušenje, alkohol,droge, opasni oblici seksa, adrenalni sportovi, brza vožnja, opasni životni stilovi, markiranje, skitnja,napuštanje škole. • Prekidanje obiteljskih veza, potpuna usmjerenost na vršnjake.
Zrelo uspostavljena nezavisnost i autonomija • Adolescent mora pronaći ravnotežu između nezavisne, samopouzdane akcije i pozitivnih odnosa s drugima u okolini. • Roditelji moraju postupno mijenjati svoj odnos: od odnosa jednosmjernog autoriteta na odnose međusobne ovisnosti i dogovaranja.
Odnos adolescenta prema roditeljima Sukob nastaje iz dva izvora: • Širenje granica slobode, sukob s granicama roditelja. • Nezavisnost zahtijeva emocionalno odvajanje od roditelja (teže je kad je bila čvrsta povezanost i identifikacija, teže dječacima: dvostruko odvajanje). – Često zbog toga dolazi do grubosti. – Često zbog toga roditelje potpuno zamjenjuju vršnjacima.
Odnos adolescenta prema roditeljima • Adolescent mora naći ravnotežu između svojih novih zahtjeva za širim granicama i obzira prema potrebama drugih. • Roditelji moraju mijenjati odnos prema adolescentu, priznajući njegove rastuće kompetencije za širim granicama.
Odnos adolescenta prema vršnjacima • Vršnjaci adolescentima zadovoljavaju dvije važne potrebe: – Uspostavljanje identiteta – Uspostavljanje autonomije
• Od rane adolescencije raste usmjerenost na vršnjake: – Sve veće slobodno vrijeme provode s vršnjacima,manje s obitelji. – Vršnjaci imaju sve veći utjecaj na ponašanje i donošenje odluka adolescenta.
Odnos prema vršnjacima (2) Zbog toga vršnjaci imaju veliku moć utjecaja na adolescenta, on je pod vršnjačkim pritiskom. Dvije razine vršnjačkog pritiska: 1. Velika skupina (razred, škola) vrši opći pritisak, propisuje “što svi rade” (zahtjev za konformizmom – ukus, glazba, oblačenje) 2. Mala skupina bliskih prijatelja Bliski prijatelji imaju veći utjecaj, zbog potrebe za pripadanjem i prijateljstvom.Osobito veliki utjecaj imaju male skupine popularnih pojedinaca.
Odnos prema vršnjacima(3) • O kvaliteti grupe ovisi pozitivnost ili negativnost vršnjačkog pritiska. • Posebni oblik vršnjačkog pritiska : bullying. Kako bi bili prihvaćeni u grupi, adolescenti prihvaćaju nasilno i agresivno ponašanje prema pojedincu (zafrkavanje, dobacivanje,pogrdna imena, tjelesna agresija) i različite oblike mučenja drugih.
Odnos prema vršnjacima (4) • Utjecaj vršnjaka ograničen je na usko područje (uglavnom slobodno vrijeme). • Utjecaj roditelja i dalje je snažan u važnim područjima.
MORALNI RAZVOJ
Moralno ponašanje 1. Prihvaćanje općeljudskih normi ponašanja 2. Dosljedno pridržavanje općeljudskih normi u vlastitu ponašanju 3. Interiorizacija općih normi kao svojih vlastitih (savjest)
Moralno ponašanje (2) Preduvjeti razvoja moralnog ponašanja: 1. Razvoj moralnog prosuđivanja (definicija dobro/zlo mijenja se u skladu s razvojem mišljenja) 2. Učenje izbora između dobra i zla (nagrada i kazna, oponašanje, identifikacija) 3. Razvoj sustava samokontrole (temeljen na emocionalnim posljedicama čina)
Oblici moralnog ponašanja 1.Poštovanje socijalnog dogovora 2. Postizanje samokontrole (samoregulacija) 3. Prosocijalno ponašanje 4. Moralno ponašanje 5. Altruizam
Oblici moralnog ponašanja Poštivanje socijalnog dogovora (konvencija, pravila ponašanja) 1. 2. 3. 4.
Čistoća Urednost Pristojnost Točnost
Oblici moralnog ponašanja Postizanje samokontrole (emocionalna samoregulacija) 1. Odgoda zadovoljenja potrebe 2. Promišljenost nasuprot impulzivnosti/brzopletosti 3. Čekanje na red, prepuštanje prednosti 4. Svladavanje straha, nelagode, antipatije
Oblici moralnog ponašanja Prosocijalno ponašanje (pasivni altruizam) 1. Pomaganje na zahtjev 2. Empatija 3. Prihvaćanje drugih, blagonaklonost, prijaznost
Oblici moralnog ponašanja Moralno ponašanje (poštivanje socijalnih normi) 1. Ne smije se lagati, krasti, varati 2. Kršenje normi: unutarnje sankcije (socijalno-moralne emocije: stid, krivnja, kajanje, grižnja savjesti)
Oblici moralnog ponašanja Altruizam (plemenitost, spontano socijalno ponašanje) 1. Razumijevanje čovjeka i ljudskog života kao najveće vrijednosti 2. Pružanje pomoći i zaštite iz vlastitih pobuda
Tijek razvoja moralnog prosuđivanja (Kohlberg) 0. 0-2g 1. 2-4g 2. 4-9g 3. 10g 4. 10-12g 5. Adol.
6. kasna adol.
Predmoralna f. (hedonizam) Egocentrična f. (zlo je ono to se kažnjava) Egocentrična f.(dobro je ono što se nagrađuje) Individualizam (dobro je ono što je uzajamno korisno) Socijalni dogovor (dobro je ono što skupina dogovori kao normu) Društveni moral (dobro:propisano društvenim dogovorom) Postkonvencionalni moral (podržavanje najvećih ljudskih vrijednosti)
Moralni razvoj u adolescenciji • Slabo istražen • Nisu potvrđene Kohlbergove faze • Ne zna se ništa o povezanosti moralnog zaključivanja i stvarnog ponašanja • Nije jasna uloga vršnjaka i obitelji u razvoju moralnog zaključivanja • Zastupljeniji su podatci o prosocijalnom ponašanju. Povezanost između prosocijalnog ponašanja i volonterskog rada.
SUVREMENO RAZUMIJEVANJE ADOLESCENCIJE
Dva pristupa adolescenciji • Pristup deficita (sprječavanje negativnog ponašanja) • Pristup pronalaženja najjačih strana (potpora i ojačavanje)
Pristupi adolescentskom razvoju Vanjska potpora razvoju
Unutarnje snage
• Obiteljska ljubav • Uključenost u zajednicu • Postavljanje granica • Postavljanje očekivanja • Konstruktivna uporaba vremena
• Usmjerenost na učenje • Pozitivne vrijednosti • Socijalne vještine • Pozitivni identitet
Uklanjanje razvojnih deficita
Prevencija rizičnog ponašanja
• Razvojni deficiti (zlostavljanje, pretjerana izloženost TV-u, samovanje u kućidnevno više od 2 sata)
•Alkohol •Pušenje •Droga •Seksualni angažman •Depresija, suicidalnost •Antisocijalno ponašanje •Agresivno ponašanje •Problemi u školi •Kockanje
Suvremeni pristup U suvremenom pristupu mijenja se naglasak: sa pristupa deficita na pristup naglašavanja najjačih strana U najjače strane pripadaju: • Pozitivni odnosi s okolinom (roditelji, vršnjaci) • Specifične sposobnosti,kompetencije, talenti • Pozitivna slika o sebi, samopouzdanje
Pozitivna psihologija adolescencije naglašava izgrađivanje unutarnje snage, a privremeno zanemarivanje deficita. Izvori unutarnje snage: • Visoka očekivanja od sebe • Optimizam • Nada • Povjerenje u svoje snage • Pozitivna slika o sebi • Usmjerenost na sadržaj učenja, a ne na usporedbe, natjecanje i ocjene (usmjerenost na ovladavanje) • Sposobnost emocionalne regulacije • Sposobnost empatije i prosocijalnog ponašanja
Tri stupa pozitivne psihologije u školskoj situaciji • Pozitivne emocije: vedrina, zadovoljstvo,ljubav prema školi, zadovoljstvo školom • Pozitivne osobine: – a) motivacija, inicijativnost,upornost, kreativnost – b) optimizam, osjećaj autonomije, osobna kontrola, osjećaj smisla
• Pozitivne institucije (izvor pozitivnih emocija i osobina): – Obitelj – Škola
Klasično razumijevanje zadovoljstva učenika Uspjeh uzrokuje zadovoljstvo a=motivacija, upornost, kreativnost Obitelj
Obitelj
Škola
Pozitivne osobine učenika (a)
Uspjeh
Zadovoljstvo
Suvremeno razumijevanje zadovoljstva učenika Zadovoljstvo uzrokuje uspjeh b=optimizam, autonomija, samo-efikasnost, osjećaj smisla Obitelj
Škola
Pozitivne osobine učenika (b)
Zadovoljstvo
Uspjeh
Neprihvatljivo ponašanje u adolescenciji Izvor problema Roditeljsko zapuštanje Pritisak vršnjaka
Ponašanje: Alkohol, droge
Pretjerani osjećaj nezavisnosti Premali osjećaj nezavisnosti
Markiranje,skitnja Grubost prema roditeljima i zlostavljanje roditelja
Potreba za ljubavi i za važnošću
Adolescentske trudnoće Poremećaji hranjenja
Obiteljski problemi i osobni stres
Depresija, suicid
View more...
Comments