Psihologija Braka i Obitelji
April 20, 2018 | Author: Tea Brezinšćak | Category: N/A
Short Description
Download Psihologija Braka i Obitelji...
Description
Psihologija braka i obitelji
Prof. dr. Josip Obradović Psihologija ljubavi
Vaţnost ljubavi
predmet rasprava. Najčešće rabljeni pojam u ţivotu. Ljubav – predmet
Zašto je tako vaţna u ţivotu ljudi?
Bird i Mellville (1994)- postaje posebno vaţna u industrijskom i postindustrijskom društvu zbog usamljenosti i individualizma (potpora itd).
Različita poimanja ljubavi. Gledanje na ljubav u
razliĉitim povijesnim razdobljima
Stara Grčka: strast je bolesno stanje. Ljubav - tjelesna i duhovna. Ljubav uvijek izvan braka. Priznaje se hetero i homoseksualna ljubav. Prava ljubav – ljubav starijeg i mlaĎeg muškarca.
Stari Rim: kopirao Grčku. Specifičnost: ljubav je igra meĎu partnerima, svatko traţi maksimalni
uţitak. Ljubav je izvan braka.
Srednji vijek: i u pogledu na ljubav se razlikuje od antičkog svijeta.
Ljubav odvojena od braka. Ona je igra za aristokraciju. Puk za nju nije “sposoban”.
Posebna vrsta udvorna ljubav (trubaduri, Francuska, 12. st.) – kasnije – kasnije se širi Europom. Izmislile je dvorske dame dok dok s u im muţevi ratovali.
RazraĎena strategija udvaranja, nije se smjela zaobići.
Andreas Capellanus opisuje pravila udvaranja i patnje trubadura, pa zaključuje da je često nesretna, a samo u nekim slučajevima putena.
Takvo je gledanje na ljubav (izvan braka) trajalo od 12. do 17. stoljeća.
Početkom 18. st. – industrijska revolucija u Engleskoj – mijenjaju – mijenjaju se uloge muškaraca i ţena.
Uloga muškarca: rad izvan kuće; ţene: isključivo briga za djecu i muţa.
Carol Smith Rosenberg (1989)- takva podjela ima za posljedicu emocionalnu separaciju partnera.
U braku zajednički ţivot, ali ne zajednički osjećaji. 1
Takve se razlike perpetuiraju različitim oblicima socijalizacije rodova.
Tek u 19. i poč. 20.st. (Zap. Europa i Sjev. Amerika) počinje shvaćanje da je ljubav osnovni i integralni dio braka. To vaţi za individualističku kulturu. Definiranje ljubavi
Platon: „Ljubav je ono što čovjek ţeli, a nema.“ Symposium S ymposium.
Baudelaire : „Ljubav je potrebna da se pobjegne od sebe. “
France: „Nije uobičajeno voliti ono što se posjeduje. “
G.B. Shaw: „Ljubav je igra u kojoj se prenaglašava razlika izmeĎu osobe k oju oju se voli i drugih pojedinaca. “
Prve znanstvene definicije:
nastaju kao posljedica J.B Watson (1924), utemeljitelj biheviorizma: „Ljubav su osjećaji koji nastaju nadraţaja erogenih zona.“
S. Freud (1922): „Ljubav je ţelja ţ elja za seksualnim sjedinjenjem.“
E. Fromm (1956): „Ljubav je sredstvo za smanjenje osjećaja izolacije i usamljenosti.“
70-ih godina prve definicije i operacionalizacija pojma ljubavi.
Zick Rubin razlikuje svi Ďanje i ljubav, konstruira skalu za njihovo mjerenje.
Pravi napredak nastaje kad se uočava postojanje različitih vrsta ljubavi .
Vrste ljubavi
Dvije vrste (najčešće razlikovanje): 1. strastvena (romantična) ljubav 2. prijateljska ljubav 1. Strastvena ljubav
Hatfield i Walster (1978): strastvena ljubav je “stanje intenzivne ţudnje za sjedinjenjem s drugim bićem”.
Bitne karakteristike: veliko uzbuĎenje, oscilacije u osjećajima, euforija, sreća, ushit, očaj, anksioznost.
Objašnjenja oscilacija pomoću fizioloških promjena koje nastaju u hipotalamusu. 2
Takve se razlike perpetuiraju različitim oblicima socijalizacije rodova.
Tek u 19. i poč. 20.st. (Zap. Europa i Sjev. Amerika) počinje shvaćanje da je ljubav osnovni i integralni dio braka. To vaţi za individualističku kulturu. Definiranje ljubavi
Platon: „Ljubav je ono što čovjek ţeli, a nema.“ Symposium S ymposium.
Baudelaire : „Ljubav je potrebna da se pobjegne od sebe. “
France: „Nije uobičajeno voliti ono što se posjeduje. “
G.B. Shaw: „Ljubav je igra u kojoj se prenaglašava razlika izmeĎu osobe k oju oju se voli i drugih pojedinaca. “
Prve znanstvene definicije:
nastaju kao posljedica J.B Watson (1924), utemeljitelj biheviorizma: „Ljubav su osjećaji koji nastaju nadraţaja erogenih zona.“
S. Freud (1922): „Ljubav je ţelja ţ elja za seksualnim sjedinjenjem.“
E. Fromm (1956): „Ljubav je sredstvo za smanjenje osjećaja izolacije i usamljenosti.“
70-ih godina prve definicije i operacionalizacija pojma ljubavi.
Zick Rubin razlikuje svi Ďanje i ljubav, konstruira skalu za njihovo mjerenje.
Pravi napredak nastaje kad se uočava postojanje različitih vrsta ljubavi .
Vrste ljubavi
Dvije vrste (najčešće razlikovanje): 1. strastvena (romantična) ljubav 2. prijateljska ljubav 1. Strastvena ljubav
Hatfield i Walster (1978): strastvena ljubav je “stanje intenzivne ţudnje za sjedinjenjem s drugim bićem”.
Bitne karakteristike: veliko uzbuĎenje, oscilacije u osjećajima, euforija, sreća, ushit, očaj, anksioznost.
Objašnjenja oscilacija pomoću fizioloških promjena koje nastaju u hipotalamusu. 2
Nastaje iznenada, na temelju jake fizičke meĎusobne privlačnosti. Dutton i Aron (1984) uspjeli pokazati da pojedinci u krizi (tjeskobi) izlaz iz teškoća vide u osobi u koju se strastveno zaljubljuju.
Mjerenje strastvene ljubavi
Hatfield i Sprecher (1975) skala za mjerenje strastvene ljubavi (kraća i duţ a inačica). Koristi se duţa; Cronbach alfa = .91.
Sastoji se od tri faktora: kognitivni, emotivni i ponašanje.
Skal a se pokazala uspješnom u meĎukulturnim istraţivanjima.
2. Prijateljska ljubav
Hatfield (1988): prijateljska ljubav – duboke – duboke emocije prema onima s kojima je naš ţivot najuţe povezan. Naglasak je je na intimnosti doţivljaja, maksimalnom povjerenju i seksualnim odnosima.
Ta je ljubav prediktivnija za trajnost braka nego strastvena ljubav u individualističkoj kulturi. I ona se sastoji od iste tri sastavnice. Mjerenje prijateljske ljubavi
Unatoč brojnim pokušajima, ne postoji instrument za mjerenje prijateljske ljubavi koji bi imao zadovoljavajuće metrijske kar akteristike. akteristike.
Obično se kao aproksimacija upotrebljava PAIR skala za mjerenje intimnosti (Schafer i Olson, 1981).
Naĉini voljenja
John Lee (1988) na temelju povijesne graĎe opisao stilove voljenja: a) eros b) storge c) ludus d) mania e) pragma f ) agape
a) Eros
Ljubav na prvi pogled (strjelica). Dante: Incipit vita nova. 3
John Lee: pojedinci su ipak svjesni koje karakteristike preferiraju – nije izvan svijesti.
Tipologija pojedinaca: za eros skloni pojedinci sretnog djetinjstva, ţele ekskluzivan odnos, ali nisu posesivni. b) Storge
Storge – polagani i postupni razvoj.
Najčešća u statičnim društvima. Pojedinci zajedno rastu, postupno prerasta prerasta prijateljstvo u ljubav.
Karakteristike: mirniji, opušteniji sa slabijim izraţavanjem osjećaja. Obično ţ ivjeli u velikim obiteljima, imaju mnogo prijatelja. S partnerom imaju zajedničke interese. c) Ludus
Prema ludus – igra, zabava.
VoĎenje ljubavi bez obveze prema partneru. Pretpostavka je da oba partnera u tome uţivaju.
Obično ne postoje preferencije s obzirom na osobine partnera. Pojedincima je najvaţnije da budu stalno u potrazi za novim doţivljajima i zaljubljivanjem. Promiskuitet. d) Mania
Prema starogrčkom – theia mania, tj. ludost poslana od bogova.
Grom iz vedra neba, intenzivna ljubomora, posesivnost, osjećaj nesigurnosti, stalno traţenje potvrde ljubavi, dominantan u dijadi, nastoje manipulirati partnerom.
Ljubav karakteristična za neiskusne ili za starije u bračnim krizama. e) Pragma
Grčka riječ pragmatik - svjesno oprezno traţenje partnera koji ima slične stavove, uvjer u vjer enja, enja, ideologiju i ţivotne ciljeve. Stalno provjeravanje udovoljava li partner kriterijima.
Normalno djetinjstvo, smatraju da se zalaganjem moţe mnogo postići, pa i dobri partnerski partnerski odnosi. f ) Agape
Vrsta ili način voljenja kao dio krščanske ideologije.
Sastoji se u pomaganju i ljubavi bez očekivanja uzvraćanja.
Izrazito rijetka u civilizaciji u kojoj svatko gleda svoje interese (individualizam).
Pojedinac stavlja interese partnera ispred svojih.
4
Mjerenje naĉina voljenja
Bračni par Hendrick (1986) konstruirali skalu od 42 čestice, zadovoljavajuće pouzdanosti i valjanosti, faktorski jednodimenzionalnu.
U korelaciji je sa Sternbergovom triangularnom teorijom ljubavi.
Sternbergova triangularna teorija ljubavi
Sternberg (1986) predlaţe novu teoriju od tri sastavnice: 1. strast, 2. intimnost, 3. odanost/privrţenost. Strast: pokretač ili nagon koji izaziva
ili dovodi do fizičke privlačnosti, sviĎanja i seksualnih odnosa.
Najvaţniji dio te sastavnice: seksualni odnosi. Intimnost: prisni, osjećajno povezani odnosi meĎu partnerima.
10 simptoma intimnosti: ţelja da se pomogne voljenom partneru, sreća zbog nazočnosti v.p.,
poštivanje v.p., uvjerenje da će v.p. pomoći u krizi, meĎusobno razumijevanje, duhovno i materijalno zajedništvo, primanje emocionalne potpore od partnera, davanje emocionalne potpore v.p., intimna komunikacija s v.p., velika vaţnost v.p. za ţivotno zadovoljstvo.
Privrţenost: odluka da se nastave ili odrţe intimni odnosi (sv jesna ili nesvjesna), u kriznim situacijama se osvijesti.
Naĉini voljenja prema Sternbergu 1.
SviĊanje: meĎusobno povjeravanje, bez strasti i bez privrţenosti.
2. Strast: strastveni način voljenja, bez intimnosti i privrţenosti. Obiljeţje: velika uzbuĎenost, idealizacija. 3.
Odanost/privrţenost: prazan način voljenja (prazna školjka)- tipično za dugotrajno partnerstvo.
4.
Romantiĉan naĉin: mješavina strasti, sviĎanja i fizičke privlačnosti. Intenzivni, ali kratkotrajni odnosi.
5. Prijateljska ljubav: kombinacija intimnosti i privrţenosti, bez strasti, tipična za partnere nakon strastvene faze. 6. Zaslijepljeni način voljenja: strast i odanost. 7. Prava ljubav: strast, intimnost i privrţenost. Teško se postiţe zbog problema u ili izvan
pojedinca. Ideal kojemu svi teţe. 5
8. Bez ljubavi: nema ni jedne sastavnice, neemotivni odnosi, potpuno indiferentni.
Mjerenje prema Sternbergovoj teoriji ljubavi
Skala (1986), u prvoj verziji nije pokazala dobre metrijske karakteristike.
Revidirana (2000), provjerena i zadovoljava zahtjevima pouzdanosti i valjanosti.
Korelati i odrednice ljubavi
Istraţivanja - 4 skupine varijabla su najprediktivnije odrednice: 1. spol 2. dob 3. emocionalna povezanost s roditeljima u ranom djetinjstvu 4. osobnost pojedinca 1. Spol kao odrednica ljubavi
Spol – najprediktivnija odrednica ljubavi.
Ţene
bolje od muškaraca razlikuju sviĎanje i romantiku.
češće od muškaraca se intenzivnije zaljubljuju.
zadrţavaju plastičniju i perzistentnu sliku o bivšim partnerima.
češće od muškaraca uţivaju u ljubavi.
sklonije idealiziranju partnera.
najčešći oblici: storge, mania, pragma.
Muškarci:
skloniji od ţena romantičnim odnosima.
zaljubljuju se u mlaĎoj dobi.
najčešći oblik – ludus.
Nema razlika:
s obzirom na strastvenu ljubav, a niti s obzirom na način voljenja agape i eros.
Zaključci: •
s obirom na velike razlike moţe se govoriti o feminizaciji ljubavi (primarno tipična za ţivot ţene).
•
Bird i Mellville (1994) to osporavaju- priznaju samo razlike izraţavanja izmeĎu m. i ţ.
6
2. Dob kao odrednica ljubavi
•
Iako bi se očekivalo da je tipična za mlaĎu dob, rezultati su nejasni. Niz varijabla kovarijata (staţ ili trajanje odnosa) nije kontroliran.
•
Odnos izmeĎu dobi i intenziteta ljubavi mogao bi biti u obliku slova U – najveći intenzitet u najmlaĎoj i najstar ijoj dobi. 3. Rana emotivna povezanost s roditeljima i ljubav
•
Hazan i Shaver (1987,88,89) – niz istraţivanja pokazuje da pojedinci koji su bili emotivno
povezani s roditeljima lakše stupaju u kontakt s partnerom; odnosi s partnerima dugotrajniji. •
Keelan i Dion, 1998.: trajniji emocionalni odnosi onih koji su bili sigurno emotivno povezani s majkom.
•
Hendrick i Hendrick, 1989.: Sigurna emocionalna vezanost prediktivna za eros i agape, a nesigurna za ludus.
4. Osobnost pojedinca kao prediktor ljubavi
•
Freud (1922) – zaljubljeni pojedinci projiciraju vlastite ţelje i karakteristike u objekt ljubavi.
•
K. Horney (1937) – pojedinci niskog samopoštovanja nisu sposobni ući u intimne odnose.
•
Dion i Dion (1988) takoĎer pokazuju: zaljubljuju se pojedinci visokog smopoštovanja. Razvoj partnerskih intimnih odnosa Teorije razvoja intimnih odnosa
Teorijama se obja šnjavaju promjene u partnerskim predbračnim odnosima.
3 najznačajnije skupine teorija: 1. etapne teorije 2. teorija socijalne razmjene 3. teorija interpersonalnih procesa 1. Etapne teorije
Postoje dvoetapne i troetapne teorije. Dvoetapna teorija (Berg, 1984):
•
Prva etapa – uzajamna privlačnost (vaţne osobine partnera i meĎusobno sviĎanje)
•
Druga etapa - kompatibilnost i komplementarnost sustava vrijednosti (vaţna sličnost i kompatibilnost pogleda na svijet, uloga) 7
Troetapna teorija (najpoznatija):
•
“ Podražaj – vrijednosti – uloge” (Murstein, 1987). Partneri prolaze 3 faze od poznanstva do sklapanja braka.
•
Podraţaj – fizička atraktivnost.
•
Sustav vrijednosti postaje vaţniji.
•
Uloge – očekuje se ispunjenje uloga.
•
Etape moraju biti u slijedu, nikako istodobne
•
U svakoj etapi javlja se kriza. Prelaţenje svih kriza dovodi do braka.
•
Istraţivanja potvrĎuju postojanje etapa i kriza, kao i sukcesivnost etapa (Leigh, 1987; Stephen, 1996).
• Nije u potpunosti potvrĎena. 2. Teorija socijalne razmjene
•
Temeljna pretpostavka: odnos izmeĎu nagrade i cijene pripadanja dijadi.
•
Ako je nagrada veća od cijene partneri ostaju zajedno.
•
Nagrada: strastvena ili prijateljska ljubav, emotiva i instrumentalna potpora i seksualno zadovoljstvo.
•
Cijena: vrijeme, trud, patnja zbog sukoba.
•
Zadovoljstvo u dijadi: rezultat odnosa izmeĎu ishoda i očekivanja. Oni koji su uloţili više u odnos, uz isti ishod, bit će manje zadovoljni od onih koji su uloţili manje.
•
Privrţenost dijadi: Privrţeniji oni koji su više uloţili i imaju manje alternativnih izbora. 3. Teorija interpersonalnih procesa
Cate i Lloyd (1988) – naglasak na kontinuitetu procesa, a ne na etapama. Proces teče sljedećim putem: o
povećan broj interakcija
o
sve bolje poznavanje partnera, prepoznavanje ţelja, neverbalnih poruka
o
sve točnije predviĎanje partnerovih reakcija
o
sve veće ulaganje u partnerske odnose
o
sve veće zajedništvo– psihološki i vremenski
o
sve više se rabi pojam “mi”
o
sve više partneri shvaćaju da zadovoljstvo ovisi o prirodi dijade
o
povećava se meĎusobno sviĎanje i briţnost 8
o
o
•
povećava se vezanost i čeţnja za partnerom sve veća uvjerenost da je partner nezamjenjiv.
Za razliku od prethodnih, ta teorija nije empirijski provjerena .
Udvaranje i ―hodanje‖ •
Udvaranje je svjesno i namjerno izricanje pohvala, komplimenata partneru s ciljem stvaranja intimnih odnosa.
•
Hodanje - zajedničko provoĎenje slobodnog vremena tijekom razdoblja koje uključuje udvaranje i najvjerojatnije, intimne odnose.
•
•
Različito je hodanje i udvaranje u različitim kulturama. o
u individualističkim kulturama - par odlučuje o svemu samostalno.
o
u kolektivističkim kulturama - obitelj ima veliku ulogu (aranţirani brakovi).
Zbog seksualne revolucije (70-ih god.) iz Sjev. Amerike i Zap. Europe proširila se promjena oblika udvaranja.
•
Hodanje adolescenata – češći spojevi- manja uspješnost u školi i niţe aspiracije (bez obzira na spol).
•
Sukobi i zlostavljanje na “spojevima” (Queuatman i sur. 2001): u SAD-u od 20 do 40% hodanja javlja se zlostavljanje).
• Neovisno o kulturi: očekivanja muškaraca i ţena razlikuju se u hodanju.
Muškarci očekuju velik stupanj seksualnosti uz minimalno potrošeno vrijeme (Cristopher i Frandsen, 1999).
Ţene očekuju razvoj intimnih odnosa i postupnost, neki minimum intimnosti prije seksualnih odnosa.
•
Muškarci često započinju seks. odnose pod utjecajem vršnjaka.
•
Hodanje ima i ulogu učenja i privikavanja na partnera i dijadu.
•
Dugo hodanje zato daje čvrstinu dijadi.
•
Uloga hodanja je i mogućnost učenja razrješavanja sukoba; emotivnog razotkrivanja prema partneru.
Predbraĉni seksualni odnosi •
Definicija: odnosi temeljeni na samostalno i dobrovoljno donesenoj odluci o seksualnom
snošaju (Reis, 1989). •
Razlikuju se s obzirom na vrstu kulture. 9
Individualistička zap. kultura: velika permisivnost.
Kolektivistička kult. (Azija, Islam): rigorozno strukturirano predbračno ponašanje.
Predbraĉni seks – razlike muškaraca i ţena Istraţivanja pokazuju dvostruke standarde obzirom na spol. Razlike i dvostruki standardi objašnjavaju
se sljedećim teorijama: 1. neopsihoanalitička teorija 2. sociobiološko stajalište 3. teorija socijalnog učenja 4. teorija socijalnih uloga 1. Neopsihoanalitiĉka teorija
Janet Chodorow (1978) – traţi razloge razlika u ranom djetinjstvu i emocionalnoj vezanosti za majku.
•
Majka ima glavnu ulogu u brizi, stvara se veza djeteta i majke.
•
U adolescenciji dječaci moraju raskinuti tu vezu i potvrditi svoj maskulini identitet.
•
Kod djevojčica se zadrţava identifikacija s majkom i one nemaju potrebu bunta i odvajanja.
•
Muškarci su zato emocionalno nezavisniji, hladniji, lakše stupaju u vezu nego ţene. 2.
Sociobiološko stajalište
Donald Symons (1987) – razlike objašnjava biološkim načelima.
•
Od začeća je majka biološki posvećena razvoju djeteta, a muškarac je izvan tog procesa.
•
Majčina investicija u dijete je veća nego muškarčeva, pa je u izboru partnera opreznija i selektivnija. Ulazi u odnose s onim koji pruţa sigurnost i zaštitu.
Sociobiologija izvrgnuta velikoj kritici (seksizam). Reakcija na kritiku jest nova teorija: Teorija seksualne strategije (Buss i Schmitt, 1993) - evolucijska psihološka teorija.
•
Muškarci i ţene imaju različite spolne strategije: muškarci: kratkoročne (zabava), ţene: uglavnom dugoročne strategije. 3.
Teorije socijalnog uĉenja
Bandura (1977), a primjenu na predbračno područje proveo Mischel (1986).
•
U djetinjstvu se djevojčice i dječaci nagraĎuju za ponašanje koje je u skladu s očekivanjima okoline (reinforcement). Tako se formiraju rodno- specifični oblici ponašanja. Osim obitelji i
škole osobito djeluju masovni mediji.
10
•
Modeli ponašanja ţena: nekada Doris Day (njeţna, stidljiva, ţenstvena, romantična, seksualno suzdrţana, vjerna, spremna na ljubavnu patnju i usmjerena na trajnu vezu)
•
Danas: Madonna ( gruba, snaţna, samostalna, neovisna, spemna na podizanje djece bez oca, nabildana, promiskuozna itd.)
•
Imitiranje Madonne - drukčije posljedice nego imitiranje D. Day. 4. Teorija socijalnih uloga
•
Eagly (1987): muškarci i ţene socijalizacijom uče različite uloge koje kasnije ispoljavaju. To se odnosi i na uloge u seksualnom ponašanju.
•
Uloge koje se očekuju od različitih spolova danas su drukčije nego one od prije 30-ak godina (usporedba seksualnih priručnika). o
Prije: muškarcu se tolerirao predbračni seks, ţeni ne.
o
Danas – tolerira se i muškarcima i ţenama, ali muškarcu se dopušta seks iz zabave, a
ţena mora biti zaljubljena. •
Dvostruki stan dardi postoje i dalje, samo su ublaţeni.
Što govore rezultati istraţivanja •
Oliver i Hyde (1993) analizirali 177 studija o seks. ponašanju m. i ţ. na 21 dimenziji.
•
Rezultati: Muškarci su od ţena:
permisivniji
pozitivnijeg stava prema predbračnom seksu
pozitivnijeg stava prema seksu bez ljubavi
češćih seksualnih odnosa
prije ulaze u seksualne odnose.
•
Te razlike izmeĎu muškaraca i ţena se gube u novije vrijeme.
•
Moţe se reći da se gube dvostruki standardi kad se radi o Zap. Europi i Sj. Americi.
•
Čorkalo i Renić (1999) istraţivanje u nas (stud. populacija):
•
muškarci češći seks
s većim brojem partnera
češće s nepoznatim partnerom
češće paralelni seks.
Štulhofer (1999): 1081 muškaraca i ţena u urbanim dijelovima Hrvatske:
ţene rjeĎe prihvaćaju kratkotrajne seks. odnose 11
ţene smatraju intimnost preduvjetom seksa
Zaključak: i u Hrvatskoj postoje dvostruki standardi.
Seksualno ponašanje adolescenata •
Posebno vaţno zbog povećanja maloljetničkih začeća i seksualnih oboljenja
•
50% svih zaraza AIDS-om otpada na adolescente.
•
Edgardh (2000) i Michael (2001) u Zap. Europi (posebno V. Britaniji) 80-ih godina naglo pada
dob prvog ulaska u seks (od 20 na 16 g.). 24% m. i 22% ţ. seks prije 16.g. •
Čorkalo i Renić, 1999.: 35% studenata i 28% studentica imalo prvi seks prije navršene 16. g.
•
Štulhofer (1999): srednja dob prvog seks. snošaja: muškarci: 17, ţene: 18 godina. Tko stupa u rane seksualne odnose
•
Cvetkovich i Grote (1999): prije ulaze u seks oni koji fiz. ranije sazrijevaju, niskih obrazovnih aspiracija, ner eligiozni, slabijeg šk. postignuća, skloni konzumaciji alkohola i droge.
•
Flewelling i Bauman (1999) utvrdili karakteristike obitelji koje djeluju na ranije stupanje u seksualne odnose.
d jeca jednoroditeljskih obitelji (roditelji im sluţe kao model).
•
Vaţni vršnjaci i s kim se adolescenti druţe.
•
Triandis (1994) – machizam- ranije stupanje i marianizam- kasnije stupanje u seks.
•
Pomoću Bronfenbrennerovog eko modela dobiveni rezultati: Hayes (1997):
pojedinci: manje inteligentni, seksualno zlostavljani, konzumenti alkohola;
obitelj: slabi nadzor, jednoroditeljska obitelj
Seksualni odnosi i preventivno ponašanje •
Zbog proširenih spolno prenosivih bolesti za sve pojedince postoji rizik zaraze.
•
Od svih bolesti najopasniji je AIDS zbog fatalnosti.
prema WHO u 2000. g. ţivjelo je 33 .6 milijun osoba zaraţenih AIDS-om, od toga 14.8
milijuna ţena. Umrlo (1999) u svijetu: 2.3 milijuna (1.1 miljun ţena).
opada broj zaraţenih u skupini homoseksualaca, a raste broj unutar heterosekseks. skupina.
od 1985- 2002. u Hrvatskoj 342 zaraţena pojedinca (relativno malo). 39,7% zaraţeni su heteroseksualci, a ostali homo i bi-seksualci.
•
Psiholozi istraţuju zašto pojedinci ulaze u rizično ponašanje. 12
•
Dosad najpoznatiji IMB model (Information-motivation-behavioral skill) koji objašnjava
rizično ponašanje i prevenciju. •
Gerrard (1996) kritičan prema modelu: slaba povezanost izmeĎu motivacije i ponašanja.
•
Slabost modela: pretpostavlja racionalno ponašanje, što je netočno u intimnim situacijama (racionalnost potisnuta).
•
U nas: Ajduković i sur. (1991) i Prišlin i sur. (1999) na 2655 mladih iz Hrvatske – pomoću demografskih varijabli (dob, socijalni status) pokušavaju objasniti preventivno ponašanje.
•
Istraţivanja pokazuju: jedina zaštita sustavna uporaba kondoma. Osnovno je pitanje tko rabi kondom, a tko ne.
Rabe: oni koji imaju pozitivan stav prema svrsishodnosti, oni koji su ga prije rabili, oni koji su u dogovoru s partnerom.
Ne rabe: stariji, religiozni, skloni uporabi pilule. Kondom za kontracepciju.
MeĊukulturne sliĉnosti i razlike •
Većina istraţivanja iz individualističkih kultura (Zap. Europa i SAD). Malo je iz kolektivističkih kultura, pa je usporedba oteţana.
•
Prema rezultatima, kad se radi o dvostr ukom standardu, razlike izmeĎu muškaraca i ţena
smanjuju se u obje kulture, ali mnogo brţe u individualističkoj kulturi. •
Rezultati (Sprecher i Hatfield, 1995): mladići u SAD neuporedivo tolerantniji prema predbračnom seksu nego u Rusiji, Japanu, Kini.
•
Postoji razlika muškaraca i ţena bez obzira na kulturu. U svim kulturama muškarci traţe zabavu, fizički uţitak, smanjenje napetosti; ţene – bliskost i intimnost s partnerom. Kohabitacija
•
Zajednički intimni ţivot heteroseksualnih partnera bez graĎanske i/ili crkvene registracije (Seltzer, 2000).
•
Prvo se pojavila u skandinavskim zemljama, pa VB, SAD, gdje je i danas
najraširenija.
•
Postojala je i prije (primjer konsenzualni brak J. Amerika), ali nikad tako proširena kao d anas.
•
Mnogi su zabrinuti da je kohabitacija moţda alternativa za klasičan brak (a ne samo uvod).
•
U Hrvatskoj je moţemo smatrati predbračnom razvojnom etapom. Kohabitacija i socio-kulturni kontekst
•
Kakva će biti i koliko će trajati kohabitacija ovisi i o sociokulturnom kontekstu. 13
•
U raznim zemljama se razli čito zakonski tretira: Švedska: djeca izjednačena s bračnom djecom; u SAD nisu.
•
U različitim kontekstima su i različiti procesi u kohabitaciji. Skandinavske zemlje – Španjolska, Portugal, ogromne razlike.
•
Ako je većina mladih u kohabitaciji (Švedska) to je normalno i nema društvenog pritiska.
•
Suprotno je osobito u katoličkim zemljama.
• Navedene tvrdnje potvrĎuje mnoštvo istraţivanja provedenih u Europi i Sj. Americi . Tko kohabitira
•
Poticajno djeluju na kohabitaciju:
osobine pojedinca- mladi (Thornton, 1995), obrazovaniji, iz nestabilnih obitelji,
liberalnijih ţivotnih stavova i filozofije, nereligiozni, naglašavaju autonomiju i slobodu u braku, egalitarne i netradicionalne bračne ideologije (Thomson i Collea, 1996).
tolerantnost društva, teška ekonomska situacija, nesigurnost zaposlenja, nespremnost za preuzimanje odgovornosti zbog situacije.
-
•
u tranzicijskim zemljama – nedostatak stanova i nemogućnost kupnje stanova.
Neskloni kohabitaciji
Pojedinci koji imaju tradicionalne stavove prema ulogama spola, religiozni, patrijarhalni. Trajnost kohabitiranja
•
Obično kratkotrajno.
•
Prema istraţivanjima 50% kohabitacija završava prije jedne godine –ili se vjenčaju ili rastave (Bumpass i Lu, 2000).
•
Lakše se raspada nego brak, jer ne postoji nikakva zakonska niti društvena prepreka.
•
Kohabitiraju ći pojedinci skloniji rastavi (Tanfer, 1996).
•
Osnovni problem: djeluje li kohabitacija na trajnost budućeg braka. Ne moţe se izvesti
generalni zaključak.
U Sj. Americi i Skandinaviji kohabitacija djeluje negativno na trajnost budućeg braka.
Drukčije u Francuskoj i Juţnoj Europi. Sociokulturni kontekst djeluje na prirodu posljedica.
Organizacija ţivota kohabitanata •
Parovi koji kohabitiraju imaju specifičnu organizaciju ţivota: 14
Ţene manje obavljaju kućanske poslove (nego udane)
Ţene su više orijentirane na rad i profesiju (nego udane) – nesigurnost statusa
Kohabitanti se teţe odlučuju na brak (čak kad imaju djecu)
Kohabitanti imaju rjeĎe zajednički račun
Ako ţena zatrudni, veća je vjerojatnost sklapanja braka
Djelovanje na djecu
Djelovanje kohabitacije na djecu
•
U posljednjih 20. godina opći je trend porasta raĎanja djece izvan braka.
•
Mnoga od te djece – roĎena u kohabitaciji.
•
Kohabitacija je pozitivniji utjecaj na djecu nego jednoroditeljska obitelj (nema razlike prema braku).
•
Djecu ugroţava veća vjerojatnost rastave.
•
Očevi u kohabitaciji manje se bave djecom nego u braku.
Intimni braĉni procesi Što su intimni braĉni procesi Ubraja se: a) Ljubav u braku b) Intimnost u braku c) Odanost bračnih partnera d) Seksualno ponašanje i odnosi e) Preljub i vanbračni odnosi f ) Ljubomora
Vaţnost intimnih braĉnih procesa •
Predstavl jaju središnje područje Psihologije braka i obitelji
•
OdreĎuju ţivotno zadovoljstvo, stabilnost braka, posljedice na djecu A) Ljubav u braku
•
S početkom 20. st. brak i ljubav nerazdvojni pojmovi.
•
Suvremeni brak najčešće se formira na temelju ljubavi.
15
•
Istraţivanje Levine i sur., 1995. u 26 zemalja: 80% ispitanika izjavljuju da se ne bi vjenčali s osobom u koju nisu zaljubljeni
•
Malo je istraţivanja o ljubavi u braku.
•
Dosta je slabo istraţeno područje, nema odgovora na temeljne probleme.
Vrste braĉne ljubavi •
Postoje različiti oblici voljenja, manje ili više povezani sa ţivotnim zadovoljstvom.
•
Istraţivanja: postoje strastvena i prijateljska ljubav. Intenzivna strastvena ljubav (tipičnija za muţeve).
•
U tradicionalnim brakovima (patrijarhalan muţ) češća je muţevljeva strastvena ljubav.
•
U egalitarnim brakovima podjednaka je raspodjela.
•
Prema izjavama partnera, strastvena ljubav j e manja nakon 10 god. braka nego na početku. Prijateljska ljubav: Intenzitet ne opada s vremenom (Grote i sur., 1996.)
•
Muţevi su sve više altruistično orijentirani s prolaskom vremena, više se identificiraju sa ţenom i ţele udovoljiti ţeljama ţene s protekom vremena.
• Najnovija istraţivanja (Montgomery i Sorell, 2000.) – čini se da se strastvena ljubav javlja u svim razdobljima bračnog staţa, a ne samo u mladim brakovima •
To daje optimističku sliku bračnim odnosima, jer svi ţele strastvenu ljubav i nije nuţno da se ona gasi. B) Intimnost u braku
Vaţnost braĉne intimnosti •
Intimnost i intimni odnosi – središnje područje partnerskih odnosa.
•
Posljedice intimnosti: bračna harmonija, bračno zadovoljstvo i bračna stabilnost (Prager, 1995.).
•
U bračnoj terapiji vaţno područje - intimni odnosi. Poimanje intimnosti
•
“Intimnost je proces u kojemu partner A ponašanjem pobuĎuje intimni osjećaj u partnera B, koji se zbog tog intimnog osjećaja ponaša intimno prema partneru A, a rezultat su takvog ponašanja i osjećaja zadovoljenje potreba oba partnera i poboljšanje partnerskih odnosa” (Prager, 2000.).
•
Intimnost se sastoji od 2 temeljna pojma:
1. Intimno ponašanje 2. Doţivljaj intimnosti 16
Intimno ponašanje •
Verbalno (povjeravanje, izjave ljubavi, otvaranje prema partneru)
• Neverbalno (pogled, dodir, milovanje, snošaj) Doţivljaj intimnosti- dvije dimenzije: •
Afektivna dimenzija (emocionalna toplina, ljubav, zahvalnost, osjećaj ponosa)
•
Kognitivna (percepcija da je voljen i prihvaćen od partnera) Intimne interakcije
•
Intimnost se očituje putem interakcija meĎu partnerima, pa se zato nazivaju i bračnim procesima.
•
Interakcije mogu biti: 1. Intimno verbalno ponašanje 2. Intimno neverbalno ponašanje
Intimno neverbalno ponašanje •
Nekoliko vrsta neverbalnog intimnog ponašanja:
1. Angaţirano neverbalno ponašanje (traţenje fizičke blizine, naslanjanje, dugotrajno gledanje, geste i gestikulacija, govor i intonacija, brzina govora, naglašavanje riječi). 2. Dodir i dodirivanje (ramenom, koljenom, grljenjem) 3. Afektivni dodir (drţanje za ruku, grljenje) 4. Seksualni dodir (milovanje, njeţno dodirivanje, osobito intimno, snošaj i doţivljaj orgazma)
•
Veliko je preklapanje meĎu različitim oblicima.
Verbalno intimno ponašanje •
otvaranje prema partneru, povjeravanje delika tnih sadrţaja, tegoba ili ranjivosti, prepričavanje
prošlosti, snova. •
meĎusobno verbalno intimno ponašanje povećava doţivljaj intimnosti.
Stilovi verbalnog intimnog ponašanja •
Doţivljaj intimnosti ovisi o sljedećim čimbenicima: a) Sadrţaj b) Neposrednost komunikacije c) Emocionalna angaţiranost
•
Intimnost je veća kad sadržaj ima veću težinu, kad je emocionalna angažiranost veća i što je komunikacija neposrednija. 17
Doţivljaj intimnosti i okruţenje Bračni partneri i brakovi egzistiraju u socijalnom okruţenju koje moţe biti: 1. Osobine partnera 2. Situacija 3. Socio-kulturni kontekst Doživljaj intimnosti i osobine partnera
•
Doţivljaj intimnosti ovisit će o osobinama bračnih partnera:
Motivaciji – razlozi zbog čega partner traţi intimnost.
Slici o sebi/ samopoštovanju (više samopoštovanje – lakše uspostavljanje intimnih odnosa).
Lokusu kontrole (unutarnji lokus – lakše otvaranje prema partneru).
Ostale crte osobnosti: n euroticizam najveći kontraindikator za doţivljaj intimnosti.
Obično se takvi pojedinci ponašaju neprimjereno situaciji. Situacija i doživljaj intimnosti
•
Različite situacije koje sprečavaju doţivljaj intimnosti:
Dugotrajna razdvojenost partnera
Javna mjesta
Situacija je slabo istraţeno područje.
Socio-kulturni kontekst i doživljaj intimnosti
•
Neke su socijalne okoline mnogo tolerantnije prema pokazivanju intimnih interakcija i
doţivljaju intimnosti, nego neke druge. •
Slabo istraţeno manifestiranje interakcija intimnosti u kolektivističkim kulturama (koje su manje tolerantne). Intimnost i ljubav u braku
•
Pitanje jesu li intimnost i ljubav dva neovisna pojma.
•
Danas prevladava mišljenje da je intimnost jedna od sastavnica ljubavi, što je u skladu sa Sternbergovom teorijom (1986).
Rodne razlike u intimnosti
•
Ţene su manje spremne pokrenuti raspravu o intimnim odnosima nego muškarci.
•
Ţene duţe od muţeva osjećaju intimnost prema partneru.
•
U kvalitetnim brakovima ţene se lakše otvaraju prema partneru, nego muškarci. 18
•
Različiti oblici neverbalnog ponašanja: -
•
kontakt pogledom, poloţaj tijela i osmijeh diferenciraju muţeve i ţene.
UtvrĎena razlika izmeĎu muškaraca i ţena u intimnom udvaranju. -
Ţene izrazom lica, osobito smiješkom, stimuliraju ili inhibiraju intimno udvaranje m.
•
Mnogi autori smatraju da su u stvari ţene regulatori seksualne aktivnosti (Kendon, 1995).
•
Općenito, moţe se reći da su intimnost i intimni odnosi mnogo vaţniji za ţene nego za muškarce.
•
Muškarci su emocionalno samostalniji od ţena i manje su od ţena skloni formiranju intimnih odnosa, osobito u kasnijoj dobi (Blau, 2003.).
•
Dob muškaraca i ţena vaţna je odrednica za intimne odnose (ţene u svakoj dobi spremne za intimne odnose, muškarci kad su mladi). Intimnost kao nezavisna varijabla
•
Istraţivanja:
•
Intimnost djeluje na: ţivotno zadovoljstvo
Povećava otpornost na fizička i mentalna oboljenja Smanjuje potrebu posjećivanja liječnika
Smanjuje broj prometnih nesreća C) Odanost u braku
•
Dugotrajna stručna rasprava o tome što jest odanost u braku.
• Novija shvaćanja odanosti: sastavnice: 1. Odanost zbog privlačnosti partnera 2. Odanost braku kao instituciji (zbog socijalizacije) 3. Osjećaj zarobljenosti (zbog djece, financija, straha od kritike).
Odrednice braĉne odanosti •
Različite odrednice za svaku pojedinu dimenziju odanosti.
Privlačnost partnera: •
zadovoljstvo u braku, agape i eros način voljenja i emocionalna empatija s partnerom.
•
negativno su prediktivni za tu dimenziju: neuroticizam, bračna usamljenost i voljenje tipa ludus (Kurdek, 1997.).
Odrednice odanosti prema braku kao instituciji: 19
•
agape način voljenja, moralni standardi, vrednovanje braka , religioznost
•
najnegativnija povezanost: Bračni redoslijed, Bračna usamljenost
Odrednice odanosti prema braku zbog osjećaja zarobljenosti: •
Pragma način voljenja
•
Religioznost
•
Nisko samopouzdanje
Komuniciranje u braku
Vaţnost komuniciranja u braku •
Komuniciranje u braku- najvaţnija karakteristika bračnih odnosa.
•
Neki smatraju da komuniciranje predstavlja temelj svakog braka.
•
Vaţnost pokazuju istraţivanja Olson i Olson (2000): sretni brakovi: 90% nema problema u komuniciranju, nesretni brakovi: 15% slučajeva.
•
Nesretni brakovi:
82% izjavljuju da bi bili sretni kad bi se partner otvorio;
75% izjavljuje – ne znaju što partner ţeli i misli
71% izjavljuje – ne moţe razumjeti partnerova osjećaje
Razlike u komuniciranju muţeva i ţena Ţene i muţevi izraţavaju misli i osjećaje različito. To stvara probleme u razumijevanju. Olson (2003): postoji maskulin i feminin način komuniciranja. Muškarci u komuniciranju kompetitivni i kroz komunikaciju traţe uspostavu dominacije. Ţene u komuniciranju društvene, nastoje formirati prijateljstvo i zajedništvo s partnerom. Stil govora
Muškarci: •
govore malo,
•
kratke pauze,
•
naglo mijenjaju predmet razgovora
•
govore dok ih se ne prekine
•
govore glasnije
•
česta zamjenica “ja” 20
•
rijetko se otvaraju
•
šale nisu dio središnje konverzacije
•
o bično se šale na račun drugih.
Ţene: •
česte pauze u govoru
•
povezuju konverzaciju s prethodnim dijalogom
•
prestaju govoriti nakon iznesene misli
•
govore istom glasnoćom kao muţ
•
često rabe zamjenicu “mi” – izraţavaju zajedništvo
•
šala je dio sadrţaja diskusije
•
rijetko se šale na tuĎi račun
Stil slušanja Muţevi: •
ne gleda u oči dok govori ili sluša
•
rijetko klima odobravajući
•
često nastavlja s drugim poslom dok govori
•
prekida sugovornika
•
f ormulira pitanja analizirajući informiranost sugovornika
Ţene: •
gleda u oči dok govori i sluša
•
često klima glavom u znak odobravanja
•
često emocionalno komentira
•
ne radi druge stvari dok sluša
•
čeka da sugovornik prestane da bi progovorila
•
Postavlja pitanja da bi dobila dodatne informacije
Natjecanje nasuprot povezanosti
•
Muškarci socijalizirani da budu kompetitivni.
•
U svakoj komunikaciji nastoje ostvariti veću ili manju moć. Zbog toga teţe komuniciraju osjećaje.
21
•
Ţene putem komunikacije traţe povezanost i intimnost s partnerom. Nastoje pregovarati o većem ili manjem stupnju intimnosti s partnerom.
•
Općenito: muškarci traţe samostalnost/dominaciju, a ţene intimnost.
•
Što je veća razlika u komuniciranju izmeĎu muţeva i ţena, veća je vjerojatnost nesporazuma i negativnih posljedica.
•
U bračnim intimnim odnosima vječna je borba izmeĎu potreba za intimnošću i samostalnošću – izmeĎu pojma “ja” i “mi”.
•
Kod ţena je više izraţeno “mi” (Tannen,1999.).
•
Ţene obično rade ono što se od njih traţi, a muškarci odbijaju i pomisao da bi im drugi sugerirao što trebaju raditi (Tannen, 1999.).
•
Zbog toga dolazi do nesporazuma, pa ţene ponavljaju zahtjeve, a muškarci to smatraju nametljivim (“kvocanje”).
•
Tko je odgovoran za nesporazume muţeva i ţena? Nitko, to su razlike u socijalizaciji. Bliskost nasuprot djelovanju
•
U većem broju se pokazalo da su ţene one koje u obitelji govore, a putem govora traţe emocionalnu povezanost.
•
Muškarci preuzimaju ulogu snaţnog, ali tihog.
•
Te su razlike posljedica femininosti i maskulinosti i mogu izazvati komunikacijske probleme.
•
Muţevi izvan kuće govore više nego u kući, ali to je potreba izraţavanja dominacije.
•
Muţevi, za razliku od ţena, orijentirani su na rješenje problema.
•
Ţene su orijentirane na emocije.
•
Tannen (1999.). Pokazao da su razlike u komunikaciji meĎu spolovima vaţne za stupanj
bračnog zadovoljstva. Komunikacija kao sredstvo uspostavljanja intimnosti
•
Dobra komunikacija je jasan znak uspješnosti u partnerskim odnosima.
•
Slaba komunikacija onemogućuje formiranje intimnih odnosa.
•
Komuni ciranje je vaţno u svakom razdoblju bračnih odnosa, bez obzira na staţ.
Vrsta komuniciranja i snaga obitelji
•
Olson i McCubbin (1999.) utvrdili dvije vrste sposobnosti komuniciranja u braku i obitelji: 22
1. Iskreno komuniciranje – sposobnost zajedničkog emocionalnog doţivljaja 2. Pozitivna komunikacija – stupanj odsutnosti sukoba
•
Pozitivna povezanost izmeĎu ta dva oblika i bračne kvalitete.
Sadrţaj i poruka komunikacije •
Svaka bračna komunikacija ima dva dijela: 1. Sadrţaj 2. Poruka
•
Iako sadrţaj moţe biti potpuno jasan, moţe biti različito interpretiran, ovisno o prirodi partnerskih odnosa. Neverbalno komuniciranje
Neverbalno komuniciranje ima veliku ulogu u bračnim odnosima. •
65% svih neposrednih komunikacija jesu neverbalne.
•
i verbalno komuniciranje uključuje neverbalno : glasnoća, visina, brzina govora, naglasak.
•
ostalo: izraz lica, kontakt pogledom, tijelo, n everbalne vokalizacije, uzdasi, veća ili manja blizina partneru.
•
poruka koja se prenosi partneru najčešće je u neverbalnoj komunikaciji.
•
zbog toga često dolazi do pogrešne interpretacije.
Samootvaranje i intimnost
•
Samootvaranje jest kad jedan bračni partner povjerava drugom bračnom partneru intimne doţivljaje, osjećaje, koje ne bi povjerio nikome drugome.
•
Kod mnogih bračnih parova slabo je meĎusobno otvaranje; partneri pretpostavljaju da ih onaj drugi dovoljno poznaje – pogrešna pretpostavka.
• Neki smatraju da je dovoljno da se kaţe da ga se voli – da je to maksimalna intimnost. •
UtvrĎeno je da su partneri u sretnim brakovima izrazito meĎusobno otvoreni, u nesretnima – nisu.
Kako partneri mogu poboljšati komuniciranje •
Vještina komunciranja – stječe se godinama.
•
Mladi parovi imaju problema jer nisu još stekli vještinu komuniciranja.
Savjeti za poboljšanje vještine komuniciranja 23
1. Ako slušate partnera dok govori – gledajte ga u oči. 2. Odgovorite neverbalno – kimanjem, smiješkom, mrštenjem. 3. Ne prekidajte partnera dok ne završi s porukom. 4. Izbjegavajte netraţeno davanje savjeta, komentare i kritiku. 5. Rabite izraze: kako, što, gdje, kada. 6. Ne rabite “zašto” – ima negativno značenje. 7. Negativno mišljenje ne iskazujte, bar dok ne završi izjavom. 8. Započnite razgovor s izrazima “Molio bih.., a ne zahtjevno. 9. Traţite pozitivan postupak, a ne zabranjujte negativan. 10. Iskazujte poštovanje. 11. Pohvalite partnera ako je ispunio vaša očekivanja. 12. Pojasnite značenje poruke partnera tako da glasno formulirate što je rekao i provjerite kod njega jeste li razumjeli.
Vještina slušanja •
Slušanje u komunikaciji ima značajnu ulogu. Način slušanja moţe pridonijeti sreći u braku.
•
Olson (2003.) razlikuj e 3 vrste slušanja: 1. Nestrpljivo slušanje - slušatelj nastoji prekinuti 2. Direktivno slušanje - slušatelj nastoji skrenuti razgovor 3. Paţljivo slušanje - slušatelj ohrabruje na nastavak i ne prekida.
•
Paţljivo slušanje je najučinkovitije za nastanak i odrţanje intimnosti. Vrste komunikacije
•
Alberti (2000) razlikuje 3 vrste bačnog komuniciranja: 1. Asertivno komuniciranje 2. Pasivno komuniciranje 3. Agresivno komuniciranje
Asertivno komuniciranje
•
Predstavlja potpuno otvoreno izraţavanje misli, osjećaja i ţelja.
•
Česta je uporaba Ja i mi.
Pasivno komuniciranje
•
Karakterizira ga nevoljkost izraţavanja misli, osjećaja i ţelja.
•
Često povezano s anksioznošću/strahom koju pojedinac osjeća. 24
•
Primatelji poruke su ljuti i ne poštuju poručitelja pri pasivnom komuniciranju.
Agresivno komuniciranje
•
Cilj je povreĎivanje ili poniţavanje partnera i zaštićivanje smopoštovanja.
•
Prema Olsonu (2003.) agresivno komuniciranje je izrazito negativan prediktor za formiranje i
odrţavanje intimnosti meĎu partnerima. •
Svaki pojedinac rabi sva tri oblika, ali je vaţno u kojem stupnju.
D) Seksualni odnosi u braku Seksualni odnosi u braku
•
Vaţna sastavnica intimnih odnosa.
•
Baloban i Črpić (2000), reprezentativni uzorak muţeva i ţena u Hrvatskoj: 94% sudionika smatra da su dobri seksualni odnosi vaţni za uspješan brak.
•
Dosad nisu provedena istraţivanja u nas o seksualnim odnosima u braku.
•
Prva istraţivanja seksualnosti: Kinsey i sur. (1948).
•
Pravo sustavno istraţivanje počinje tek 80-ih godina u SAD, pa u Europi.
•
Uglavnom se obraĎuju 2 skupine problema: 1. odnos čestine snošaja i niza demografskih varijabla partnera 2. utvrĎivanje odrednica seksualnog zadovoljstva u braku.
Ĉestina seksualnih odnosa •
Često se izučava zbog fertiliteta i kvalitete braka.
•
Sprecher i Schwartz (1995): u SAD- dolazi do pada čestine odnosa u funkciji bračnog staţa.
•
Call i sur. ( 1995) to objašnjavaju povećanom navikom i biološkim starenjem.
•
Vangelisti (1991): interes počinje opadati nakon 2 godine braka.
•
Laummann (1994) i Call (1995) pomoću multivarijantnih tehnika objasnili samo 20% varijance čestine odnosa. Najprediktivnije varijable:
•
religioznost (negativno povezana)
dugo izbivanje od kuće zbog rada.
Olson i DeFrain (1994) uvode nov pojam: DINS- (Double income – no sex), tj. objašnjavaju
pad broja odnosa zaposlenošću partnera izvan kuće. •
Liu (2000) potvrĎuje da pada čestina seksualnih odnosa u braku, ali istodobno raste čestina ekstramaritalnih odnosa, pa se ne moţe objasniti DINS-om. 25
•
Liu smatra da smanjivanje funkcija obitelji koje je ona imala u tradicionalnom obliku smanjuje opasnost od gubitka potpore obitelji i olakšava stupanje u odnose izvan braka. Tj. tehnološki razvoj (servisi i sl.) dovodi do slabljenja bračne kohezije.
•
Pitanje koliko to vrijedi za druga društva
Zadovoljstvo seksualnim odnosima u braku
•
IzmeĎu 1980. i 2000. godine mnoštvo istraţivanja u Zap. Europi i SAD. Rezultati: 88% bračnh parova zadovoljno seksualnim odnosima.
•
Zadovoljstvo je veće u monogamnim brakovima (Greely,1991; Edwards i Booth, 1994; Oggins, 1993).
•
Za razliku od čestine, seksualno zadovoljstvo ne opada s bračnim staţem (Booth, 1994).
• Nije utvrĎena razlika u seksualnom zadovoljstvu muţeva i ţena. Ipak, čini se da ţene prije gube interes za seksualne odnose nego muškarci (Greely, 1991).
•
Nema korelacije izmeĎu demografskih varijabla i seksualnoga zadovoljstva (selo-grad, obrazovanje).
•
Greely (1991) – negativna korelacija izmeĎu dohotka obitelji i seksualnog zadovoljstva partnera
(radna zainteresiranost i opterećenost). •
Rad u smjenama – negativni prediktor seksualnog zadovoljstva (White i Keith, 1996).
Seksualno zadovoljstvo i braĉno zadovoljstvo •
Pozitivna korelacija izmeĎu seksualnog i općeg bračnog zadovoljstva u braku (Donnelly, 1993; Smith, 1994).
•
Seksualna intimnost – manje prediktivna za opće bračno zadovoljstvo nego emocionalna intimnost.
•
Postoji povezanost izmeĎu seksualnog zadovoljstva i bračne stabilnosti (Oggins, 1993; Edwards i Booth, 1994).
E) Preljub
•
Predmet ist raţivanja tek 90-ih godina, uz neke iznimke prije.
•
Razlog: krajnje osjetljivo područje i metodološki oteţano.
•
SAD (1980-90) ispitivanje javnog mnijenja: 80%-90% smatra da nema opravdanja za preljub.
•
Pretpostavka je da stav ovisi o kulturi. 26
•
Jedino meĎukulturalno istraţivanje: (Treas i Giesen, 2000): u 24 zemlje Europe, Sj. Amerike i Azije (33.000 ispitanika).
•
Primjena klaster analize, dobivena 4 klastera prema postotku slaganja s tvrdnjom “preljub
nema opravdanja”. a) Filipini: 100% b) Irska, Sjev. Irska, Poljska, SAD: 79% c) Nizozemska, Norveška, Češka, Kanada, Španjolska: 66% d) zemlje Srednje i Istočne Europe (najtolerantniji stavovi Rusija i Bugarska: 33%)
•
Črpić i Balaban (2000) u Hrvatskoj 75% smatra da nema opravdanja za izvanbračni seks.
•
Ispitivanje javnog mnijenja ispituje strogost moralnih standarda, ali ne pokazuje ni stvarno
ponašanje, niti njegove odrednice. Odrednice preljuba
•
Problem slabo istraţen.
•
Do početka 90-ih, manja istraţivanja na prigodnim uzorcima.
•
Posljednjih 7-8 godina sustavna istraţivanja na primjerenim uzorcima i kvalitetnim obradama (regresijskim postupcima).
•
Procjene u SAD: 20- 25% bračnih partnera imalo je bar jednu izvanbračnu vezu tijekom braka. Za druge zemlje nema procjene.
•
Ozbiljnost problema naglašavaju bračni psihoterapeuti (SAD): 50-65% terapija je potrebno zbog izvanbračnih veza.
•
Istraţivanja: sljedeće varijable jesu prediktori preljuba: a) dob – zakrivljen odnos (Greeley, 1994) b) obrazovanje (viši stupanj) (Amato i Rogers, 1997) c) religioznost – negativna korelacija (Amato i Rogers, 1997) d) duţina bračnog staţa (Spanier i Margolis, 1993) e) stavovi partnera (permisivnost, pozitivniji stav prema seksu) f ) Kolektivističko društvo – negativna korelacija (Treas i Giesen, 2000).
•
Multivarijantne tehnike ukazale na sljedeće najprediktivnije varijable: a) spol – muškarci češće veze, veći broj partnerica, veća ţelja za vezama; ţene se tipično zaljubljuju i onda tek imaju vezu; za ţene karakterističan i samo “emotivni preljub”.
27
b) bračna kvaliteta (Thompson, 1993) – deficit model – nisko bračno zadvoljstvo
objašnjava 25% varijance preljuba c) bračni konflikti - ţelja za preljubom d) prilika – putovanja, izbivanje zbog posla, oni koji imaju utjecaj i moć, struktura zaposlenih.
•
Sve podatke i rezultate istraţivanja preljuba valja uzeti s rezervom, jer su problemi delikatni. F) Ljubomora u braku Pojava ljubomore
•
Često se javlja meĎu prjateljima, braćom i sestrama, kolegama na poslu i bračnim partnerima.
•
Pojava ljubomore nuţno ne pretpostavlja i postojanje ljubavi.
•
Ako se radi o braku, ljubomora se javlja zbog straha od rivala ili treće osobe.
•
Istraţivanja pokazuju: Ljubomora se javlja bez obzira na situaciju kad se pojedinci boje da će nešto izgubiti. Definicija ljubomore
“Ljubomora je emocionalna reakcija koja se javlja kad jedan bračni partner smatra da će izgubiti odnose s dru gim bračnim partnerom i da će njegovo mjesto preuzeti treća osoba” (Solovey, 1991.)
Ţelja za vaţnošću i pojava ljubomore •
Bračni partner ţeli biti vaţan i potreban drugom bračnom partneru, što u njihovoj slici o sebi daje potvrdu tjelesne i psihološke atraktivnosti.
•
Ako se pojavi treća osoba, bit će ugroţena njihova vaţnost. Kao spontana reakcija pojavit će se ljubomora (Marelich, 2003.).
Zavist i ljubomora
•
Često se pogrešno izjednačuju.
•
Iako imaju nešto zajedničko, to su različite emocionalne reakcije s različitim simptomima i oblicima ponašanja.
• Neu (1980.) , Taylor (1986.) prvi znanstveno dokazali razliku izmeĎu zavisti i ljubomore. •
Zavist - javlja se u pojedinaca koji ţele nešto što ne posjeduju -
takoĎer koji ţele biti kao drugi, a ne mogu 28
•
Ljubomora - pojedinci se boje gubitka nečega što cijene
•
Zavidnima i ljubomornima zajedničko je: -
•
negativna slika o sebi , nisko samopoštovanje (Shackelford, 2001.)
Simpotmi zavisti: prema Solovayu (1991) zavidni su : a) Frustrirani b) Intimno posramljeni, c) Ogorčeni zbog nepravde d) Ţude za nečim što drugi posjeduju e) Teško priznaju zavist f) Svjesni su da je zavist društveno nepoţeljna g) Pod svaku cijenu ţele biti bolji.
•
Karakteristike ljubomornih : prema Solovayu, ljubomorni pojedinci: a) Osjećaju se ugroţenima b) Boje se gubitka c) Smatraju da ih bračni partner odbacuje d) Sumnjičavi su i zabrinuti e) Usamljeni su f) Osjećaju se izdanima i poniţenima
Teoretska objašnjenja ljubomore Pokušaji objašnjenja ljubomore Ljubomoru su pokušali objasniti: • psihoanalitičari (Jones, 1930.). •
socijalni psiholozi (psihologija polja, Lewin, 1951.)
•
humanistički psiholozi (Constantine, 1976.).
Suvremene teorije ljubomore
•
Dvije najpopularnije: 1. Teorija afektivne vezanosti (privrţenosti) 2. Teorija socijalne razmjene
29
1. Ljubomora i teorija privrţenosti
•
Temeljna postavka: privrţenost izmeĎu roditelja i djeteta (kasnije odraslog) djelovat će na prirodu djetetovih emocionalnih odnosa u odrasloj dobi i na ljubomoru (Kirkpatrick, 1997.).
•
Pojedinci koji su ostvarili sigurnu privrţenost bit će privrţeni partneru; nesigurna privrţenost
izaziva sumnjičavost i ljubomoru prema partneru. 2. Ljubomora i teorija socijalne razmjene
•
Prema teoriji (Burgess i Huston, 1997 ) partneri ulaţu u brak, ali moţe biti i nejednako ulaganje.
•
Ako je ulaganje nejednako, dolazi do frustracije u ob a partnera. Idealna je ravnoteţa. Nejednako investiranje dovodi do ljubomore.
Vrste ljubomore
Buunk i Dikstra (2000) razlikuju 3 vrste ljubomore: 1. Reaktivna ili izazvana 2. Anksiozna ili neurotična 3. Preventivna ljubomora Izazvana ili reaktivna ljubomora
•
Javlja se kao negativna reakcija na partnerovo ponašanje (flertanje, zavoĎenje ili preljub).
• Ne radi se o sumnji partnera, nego je reakcija utemeljena na ponašanju partnera.
Anksiozna ili neurotiĉna ljubomora •
To je osobina pojedinca koji mašta kako je par tner nevjeran.
•
Ti pojedinci imaju ţivu maštu, često “nalaze” dokaze.
Preventivna ljubomora
•
Javlja se kod pojedinaca kao reakcija na najmanji povod partnera.
•
Naziva se preventiva, jer se intenzivnom emocionalnom reakcijom ţeli spriječiti preljub.
•
Ima ulogu zaštite partnerskih odnosa.
Vrsta ljubomore i intenzitet reakcije
•
U svakoj vrsti ljubomore intenzitet moţe biti vrlo sličan, ali predmet ljubomore moţe biti različit.
•
Prema evolucijskoj psihologiji:
•
muţevi će reagirati intenzivno kod seksualnog preljuba ţene;
•
ţene će reagirati intenzivno na emocionalni preljub muţa. 30
•
muţevi su ekstremno ljubomorni jer ţele zaštiti (svoje) očinstvo (Harris, 2002).
•
ţene prema istom tumačenju ţele sigurnost i zadrţavanje veze, zbog zaštite potomstva.
•
Stajališta evolucijske psihologije potkrijepljena mnogim rezultatima.
•
Najjasnija potvrda (Bass i suradnici, 1992.): d obivena velika razlika u fiziološkoj reakciji
muškaraca i ţena na opise emocionalnog i seksualnog preljuba – u skladu s teorijom. •
Slični rezultati dobiveni i u različitim kulturama Buunk, 1996.). Intenzitet ljubomore i osobine rivala
•
Osim spola intenzitet ljubomore ovisi i o osobinama rivala.
•
U skladu s evolucijskom teorijom, ţene će intenzivno reagirati ljubomorom ako je suparnica privlačna, a muškarci ako je rival višeg financijskog statusa (Buunk, 1999).
•
Intenzitet ljubomore ovisi o tome da li bračni partner poznaje rivala.
•
Posebno će ljubomora biti intenzivna ako rival ima osobine koje nema muţ (ili ţena) (Solovay, 1999). Korelati i odrednice braĉne
•
ljubomore
Osim spola, sljedeće su skupine varijable prediktivne za intenzitet ljubomore: a) Osobine partnera b) Norme bračne dijade c) Norme šireg socijalnog okruţenja
Osobine partnera kao odrednice ljubomore
1. Samopoštovanje pojedinca
2.
•
potvrĎeno je da su pojedinci niţeg samopoštovanja češće ljubomorni (Perreti, 1997).
•
općenito, manje zadovoljni sa sobom, ljubomorniji (Guerrero, 1998).
Neurotični i introvertni – skloniji ljubomori (Buunk, 1997.).
3. Emocionalna vezanost s roditeljem u djetinjstvu – objašnjenje: nesigurna i
anksiozna/ambivalentna povezanost dovodi do veće ljubomore, jer su pojedinci ovisni o partneru. 4. Nesamostalni pojedinci, izrazito ovisni o partneru – više ljubomorni (Guerrero, 1998.). 5. Pojedinci koji su mnogo investira li u bračne odnose, ili tako smatraju bit će izrazito ljubomorni. 6.
Najmanje ljubomorni pojedinci skloni monogamnom seksualnom ţivotu i općenito zadovoljni u braku (Buunk, 1997.).
Osobine braĉne dijade 31
•
U braku postoje nepisana pravila (norme) ponašanja o tome koje se ponašanje očekuje.
•
Postavljaju se javnim ili prešutnim dogovorom.
•
Ako se jedan partner ne ponaša u skladu s normama dijade, drugi će biti frustriran i ljubomoran, a ponašanje će objašnjavati spašavanjem braka.
•
Ako su norme dogovorno labave, u sl učaju potencijalnog preljuba dolazi do intenzivne ljubomore (Buunk, 1997.).
Osobine šire socijalne okoline •
Šire društveno okruţenje djeluje na pojavu ljubomore.
•
U zemljama s rigoroznim normama intenzitet ljubomore je jači (Buunk, 1998.).
•
U nekim zemljama ne postoje sankcije preljuba, a tamo gdje postoje i gdje su veće, intenzitet
ljubomore je veći. •
Istraţivanja: pojedinci uglavnom reagiraju ljubomorom u skladu s normama društva (socijalizacija).
Doţivljaj ljubomore Sastoji se od nekoliko sastavnica: 1. Ugroţenost (prva procjena) 2. Druga procjena 3. Emocionalne reakcije Prva procjena
•
Pojedinac na temelju nedovoljnih indikatora sumnja i procjenjuje teţinu ugroţenosti.
•
Procjena ovisi o pragu tolerancije.
•
Visoki prag tolerancije – sigurni u partnera ili zadovoljni u braku, ne osjećaju se ugroţeni.
•
Nizak prag tolerancije – ovisni o partneru, osjećaju se odmah ugroţeni.
•
Na prag tolerancije djeluje i vrsta prijetnje (rival atraktivan).
•
Reakcija ovisi i o tome radi li se o seksualnoj ili emocionalnoj prijetnji.
• Najjače smanjuje prag tolerancije seksualna prijetnja. Druga procjena
•
Pojedinac razmišlja o mogućim uzrocima ugroţenosti.
•
Suprotstavlja argumente i protuargumente.
•
Često pojedinci smatraju da su doţivjeli katastrofu, svršetak svijeta, iako nemaju dovoljno dokaza za preljub.
Emocionalna reakcija 32
• Kod ljubomornog partnera javljaju se emocije: sram, gađenje prema partneru, tuga, a najčešće bijes.
• Vrsta emocija ovisi i nizu činitelja, pa je to teško predvidivo.
Emocionalne reakcije ljubomore muţeva i ţena •
Muţevi se češće ponašaju agresivno (verbalno i fizički), opijaju se, razbijaju.
•
Ponekad su prividno indiferentni.
•
Ţene sklonije depresiji. Plaču, emocionalno se prazne, uvjeravaju se da im to nije vaţno. Nastoje odrţati atraktivnost, da bi odrţale pozitivnu sliku o sebi.
Suoĉavanje s ljubomorom •
Suočavanje – proces u kojem se povrijeĎeni partner emocionalno prazni ili pokušava prihvatiti činjenicu preljuba.
•
Objašnjenje daje Lazarus – Folkman model (1984) – prva procjena, druga procjena i emocionalna reakcija.
•
Vaţno je naglasiti da je to nesvjesna rekacija, ne refleksivna.
•
Faktorskom se analizom utvrdilo nekoliko strategija praţnjenja: a) Izbjegavanje bračnog partnera b) Temeljita analiza i procjena situacije (razgovor s drugima) c) Rasprava s partnerom, katkada izrazito emocionalno eksplozivna.
•
Strategije ţena: o
češće sumnjaju u sebe, osobito u svoju fizičku privlačnost.
o
koriste tehnike za privlačenje atraktivnosti muţu.
o
agresivnije su od muţeva prema rivalu, ali su posljedice njihove agresivnosti manje od
muţevljeve ljubomorne agresije. •
Strategije muţeva: o
muţevi posesivniji (osobito ako imaju mladu ţenu). Daju objašnjenje da ţele spriječiti preljub.
o
•
agresija muţa ima teške posljedice.
MeĎutim, ljubomora je katka da toliko jaka da se partneri ne mogu sami s time suoč iti, već moraju tražiti pomoć psihoterapeuta.
•
To vrijedi podjednako za oba roda. 33
Sukobi u braku i njihovo razrješenje Braĉna kvaliteta i sukobi u braku • Niz istraţivanja pokazuje da je za bračno zadovoljstvo visoko prediktivna odsutnost sukoba u braku.
•
Istraţivanje Olson i Olson (2000.): 87% sretnih bračnih partnera izjavilo je da uvijek mogu riješiti problem kad se on pojavi. Kod nesretnih, samo je 11% izjavilo da moţe izgladiti razmirice s partnerom.
Bijes i prešutna zabrana sukoba •
Većina bračnih partnera boji se negativnih emocija (uglavnom manifestacije bijesa).
•
Zato veliki broj partnera potiskuje negativne emocije, nadajući se da će one nestati.
•
Individualistička kultura ne tolerira manifestaciju bijesa zbog straha da se ne bi pretvorio u zlostavljanje (verbalno i neverbalno).
•
Partneri ne izraţavaju bijes i zbog osjećaja nesigurnosti, jer ga je teško kontrolirati, pa moţe doći do neţeljenih reakcija.
Što pokazuju znanstvena istraţivanja o bijesu
Bijes je univerzalna emocija.
Neizraţavanje bijesa dovodi do rizika koronarnog oboljenja.
Praţnjenje (katarza) ima vrijednost onda kad pogoduje razrješenju problema.
Agresija dovodi do nove agresije, a ne do razrješenja.
Bijes i prešutna zabrana sukoba (2) •
Uglavnom se bijes izraţava prema najbliţima.
•
Depresija, stidljivost i suicid jesu izrazi agresije usmjerene prema sebi (Emmons, 1990.).
Intimnost pothranjuje sukobe
•
Što više jedan partner zna o drugome, to je veća mogućnost razmirica.
•
Umijeće je da se te razmirice izglade bez sukoba i bez bijesa.
•
Naţalost, to se rijetko postiţe.
•
Prema Wyden (1999 ) nije uputno potiskivati razmirice, one mogu biti konstruktivne i poţeljne i
povećati intimnost. 34
•
Osnovni je problem kada prestati sa sukobom.
Nadzor nad bijesom
•
Prema istraţivanjima (Lerner, 1995) nekoliko tipova nadzora nad bijesom: 1) Tip koji zahtijeva veću intimnost- nastoji kontrolirati bijes traţenjem intimnosti i osjeća
se odbačen ako partner to ne ţeli; 2) Tip koji se udaljava- emocionalno se udaljuje i napušta prostoriju 3) Destabilizirani/kaotični tip - slabije funkcionira u sukobu: 4) Tip koji pojačava funkcioniranje – naglasak na rad, marljivost i urednost; 5) Kritikanti – stavljaju krivnju na drugog, ne prihvaćaju odgovornost, ne mogu kontrolirati bijes.
•
Ljudi koriste sve vrste suočavanja s bijesom, ali je loše ako jedan od stilova postaje dominantan, osobito kritikantski tip.
Razlozi sukoba meĊu partnerima •
Čak i meĎu mladencima se sukobi javljaju.
•
Istraţivanje (Pauker, 1997): 40% mladenaca ima bar jedan sukob tjedno. Sukobi mogu trajati od nekoliko minuta do nekoliko dana.
•
Sukobi postoje u svim razdobljima braka, samo se mijenja predmet sukoba.
• Najčešće su oko budţeta, stila komunikacije, kućanskih poslova i osobnog ukusa (Arond i Pauker, 2000).
Kako racionalno voditi sukob do rješenja 1) Pregovarajte s pozicije odrasle osobe (a ne s pozicije djeteta ili roditelja). 2) Izbjegavajte ultimatume. Ultimatum ne vodi sporazumu. 3) Gubitak jednoga, znači u stvari gubitak za oba. 4) Treba izbjegavati natjecanje – tko dobiva, tko gubi. 5) Formalno dobivena diskusija takoĎer nije pobjeda, jer dugoročno gubi brak. 6) U pregovorima recite ono što stvarno mislite (ne indirektno da bi partnera zaštitili). 7) Izbjegavajte optuţbe i napadanje partnera. To dovodi do kontranapada ili povlačenja, što produbljuje problem. 8) Najprije izraţavajte svoje osjećaje i svoje mišljenje, zamjenica JA. To omogućuje partneru da
ima osjećaj da je nevin dok se ne dokaţe suprotno. 35
9) Provjeravajte ispravnost svoje percepcije, izbjegavajte nesporazum, traţite objašnjenje. 10) Izrazite svoje ţelje jasno i neposredno; izbjegavajte okolišanje. 11) Nikad ne rabite seks za izglaĎivanje nesuglasica. Seks djeluje samo privremeno, a onda opet izbije sukob. 12) Ponovite poruku za koju mislite da ste je primili, da bi partner bio siguran da nije došlo do nesporazuma. 13) Ne manipulirajte, raspravljajte otvoreno. 14) Oduprite se ţelji da vodite “gluhu misu”, jer to je oblik manipulacije. 15) Usredotočite se na predmet rasprave i sadašnje stanje. Nemojte kopati po starim ranama. 16) Kad doĎe do pregrijavanja diskusije najbolje je traţiti time-out, 10 minuta odmora ili nastavak sutra. 17) Rabite humor i rasterećenje smijehom.
Stilovi razrješenja sukoba Olson (2003) razlikuje sljedeće stilove: 1) Kompetitivni stil 2) Kolaborativni stil 3) Kompromis 4) Izbjegavanje 5) PrilagoĎavanje
Kompetitivni stil
•
Jedan partner na silu ţeli pobijediti i ne ţeli se prilagoditi – ţivot je bojno polje. Obično ne
završava dobro po brak. Kolaborativni stil
•
Partneri otvoreno govore o svojim interesima i nastoje uzeti u obzir interese partnera u
zajedničkom rješenju. Katkada se pretvara u manipulaciju; inače je pozitivan za harmonične odnose. Kompromis
•
Unaprijed partneri znaju da će djelomično pobijediti i voljni su to prihvatiti. Problem je da nakon izvjesnog vremena partneri time postaju nezadovoljni.
Izbjegavanje 36
•
Jedan od partnera se unaprijed predaje, zauzima inferiornu ulogu.
PrilagoĊavanje •
Partner ţrtvuje svoje interese i daje prioritet interesima i potrebama drugog partnera.
Svi koriste sve stilove i teško je reći koji je stil najbolji, jer to ovisi o
konkretnom problemu i situaciji.
Braĉna kvaliteta Definiranje braĉne kvalitete Shvaća se na tri načina: 1. kao zadovoljstvo u braku 2. kao prilagodba 3. kao procjena partnerskih odnosa
Poznatije teorije braĉne kvalitete l
Teorija socijalne razmjene (Thibaud i Kelly, 1959).
l
Behavioristiĉka teorija braĉne kvalitete i braĉnih odnosa (Thibaud i Kelly, 1978).
l
Teorija afektivne vezanosti (Bowlby, 1969; Ainsworth, 1978)
Poznatije teorije braĉne kvalitete (2) 4. Teorija braĉne i obiteljske krize (Hill, 1949) 5. Model braĉne kvalitete (Karney i Bradburry, 1995). Teorija socijalne razmjene
Tri elementa odreĊuju braĉnu kvalitetu: l
privlaĉnost meĊu partnerima
l
barijere prema raskidu partnerskih odnosa
l
izvanbraĉna alternativna privlaĉenja
Braĉna kvaliteta predstavlja rezultantu navedenih snaga u partnerskim odnosima. Levingerova modifikacija (1976) Levinger (1976) razdvaja pojmove
braĉna kvaliteta i braĉna stabilnost, smatrajući da meĊu
njima moţe i ne mora postojati korelacija. Rabeći te varijable izvodi tipologiju od 4 elementa. 37
Levingerova tipologija
l
visoka braĉna kvaliteta – stabilni odnosi
l
visoka braĉna kvaliteta – nestabilni odnosi
l
niska braĉna kvaliteta – stabilni odnosi
l
niska braĉna kvaliteta – nestabilni odnosi Behavioristiĉka teorija braĉne kvalitete
Specifiĉnost teorije: n
usmjerena iskljuĉivo na interakcije i atribucije interakcija braĉnih partnera
n
braĉna kvaliteta je to veća što su ĉešći pozitivni oblici ponašanja meĊu partnerima
n
pozitivni oblici su komplimenti, potpora, izjave ljubavi; negativni: prigovori
Teorija afektivne vezanosti
Pretpostavka je da će priroda afektivne vezanosti djeteta i roditelja u ranom razdoblju razdo blju socijalizacije odrediti
prirodu djetetovih budućih partnerskih odnosa (Bolwby, 1969).
Ainsworth i sur.(1978) proveli klasifikaciju afektivne vezanosti vezanosti djeteta za roditelje. Teorija afektivne vezanosti (2)
n
Sigurna vezanost (posljedica roditeljevog senzitivnog i dosljednog reagiranja na djetetove potrebe) - pojedinci su
n
zadovoljni u budućem braku.
Nesigurna tjeskobno/ambivalentna vezanost (djeca pojedinci
ţele ljubav roditelja i pruţaju otpor) –
imaju problema u budućim braĉnim odnosima. Teorija afektivne vezanosti (3)
n
Nesigurna tjeskobno/izbjegavajuća vezanost (dijete izbjegava kontakt) – pojedinci imaju ozbiljnih problema u budućim partnerskim odnosima.
Osnovna prednost teorije u naglasku na razvoju i povezanosti ranoga iskustva s ponašan jem u zreloj dobi.
Teorija braĉne i obiteljske krize n
Nastala 1949. Autor R. Hill. Postavlja pitanje zašto se u kriznim situacijama neki brakovi i obitelji raspadaju, a neki ne. Odgovori:
doţivljavaju stres.
n
(A) Svi brakovi/obitelji
n
(B) Brakovi/obitelji meĊusobno se razlikuju s obzirom na mogućnosti razrješenja krize. 38
Teorija
braĉne i obiteljske krize (2)
n
(C) Kao posljedica ĉlanovi razliĉitih brakova i obitelji razliĉito doţivljavaju krizu.
n
(X) Posljediĉno, zbog toga će i razliĉito uspješno razriješiti krizu.
Mnoštvo provjera teorije potvrĊuje njezine postavke (McCubbin i Patterson, 1997). Model braĉne kvalitete Karney i Bradburry (1995) Model nastao na temelju meta-analize 110 istraţivanja b.k. Sljedeći su mu elementi:
l
trajna ranjivost braĉnih partnera (rano iskustvo)
l
stresni dogaĊaji u braku
l
adaptivni procesi
Model braĉne kvalitete (2) Trajna ranjivost – rano iskustvo u procesu socijalizacije, odnosi roditelj-dijete i osobnost pojedinca.
Stresni dogaĊaji – razliĉiti – razliĉiti negativni dogaĊaji kao obiteljske tragedije, neuspjeh u školovanju djeteta, bolest itd.
Model
Adaptivni procesi – metode
braĉne kvalitete (3)
borbe protiv stresa, tipiĉni za liĉnost i spol partnera. Mjerenje braĉne
kvalitete
Metode mjerenja braĉne kvalitete n
Mjeri se na razliĉite naĉine, ovisno o teoretskom polazištu.
Osnovna tri pristupa:
n
Braĉna kvaliteta kao braĉno zadovoljstvo
n
Braĉna kvaliteta kao meĊusobna prilagodba braĉnih partnera
n
Braĉna kvaliteta kao procjena kvalitete braĉnih odnosa 39
Mjerenje braĉne kvalitete kao braĉnog zadovoljstva n
To je najstariji pristup. Sastoji se od 1 pitanja:
n
―Sve u svemu, koliko ste zadovoljni svojim brakom ili braĉnim odnosima‖.
n
Problem je u pitanju pouzdanosti i valjanosti v aljanosti (samo jedno pitanje).
Mjerenje braĉne kvalitete kao meĊusobne prilagodbe n
Prvi pokušaji: Locke i Walace, 1959.
Spannier (1976) prvi instrument ―Dyadic Adjustment Scale‖. Skala mjeri 4 dimenzije: n
Zadovoljstvo u dijadi
n
Kohezija dijade
n
Harmonija u dijadi
n
Emocionalno izraţavanje Mjerenje braĉne kvalitete kao meĊusobne prilagodbe (2)
Kritika: metrijske manjkavosti; Busby (1995) modificirana skala, ADAS (Adaptted Dyadic Adjustment Scale) 14 tvrdnji, visoko pouzdana, najpopularnija u uporabi. Mjeri tri dimenzije:
n
Zadovoljstvo u braku
n
Slaganje braĉnih partnera
n
Braĉna kohezivnost
Mjerenje braĉne kvalitete kao procjene braĉnih odnosa n
Najpopularnija skala tog tipa: Quality Marriage Indeks (Norton, 1983).
n
Skala jest pokušaj sinteze objektivnog i subjektivnog pristupa mjerenju braĉne kvalitete.
n
Ostale skale : Marital Satisfaction Inventory (Snyder, 1996), rabi se za terapeutske svrhe (150
ĉestica). Korelati i odrednice braĉne kvalitete
Vrste odrednica braĉne kvalitete Korelate i odrednice braĉne kvalitete uobiĉajeno se klasisficira na sljedeći inaĉin: l
Osobine braĉnih partnera
l
Osobine braka 40
l
Braĉni procesi
l
Braĉno okruţenje Osobine braĉnih partnera i braĉna kvaliteta
Ovi skupinu korelata saĉinjava sljedeće: l
Spol partnera
l
Osobnost partnera
l
Braĉni lokus kontrole
l
Religioznost
l
Konzumacija alkohola i alkoholizam
l
Zdravstveno stanje
l
Dugotrajno odsustvo iz obitelji
Spol braĉnog partnera i braĉna kvaliteta Postavlja se pitanje tko je u braku više zadovoljan – muţevi ili ţene. Teško je odgovoriti, nema meĊukulturalnih istraţivanja. Istraţivanja provedena u SAD, Italiji, Japanu, Kini i Rusiji pokazuju da su ţene manje zadovoljne u braku
od muţeva. Spol braĉnog partnera i braĉna kvaliteta (2)
U nekim istraţivanjima nije utvrĊena razlika u stupnju braĉne kvalitete (SAD, Kurdek, 1998; Obradović i Ĉudina-Obradović, 2001.) Prema većini istraţivanja, izgleda da su ţene manje zadovoljne nego muţevi. Osobnost partnera i braĉna kvaliteta n
Dugotrajno zanimanje psihologije: osobnost i braĉna kvaliteta. Prvo istraţivanje: Terman, 1938.
n
Od svih crta osobnosti najprediktivnijom za braĉnu kvalitetu se pokazala ekstrovertiranost i
to u razliĉitim kulturama. Socijabilnost braĉnih partnera i braĉna kvaliteta n
Socijabilnost, kao i ekstrovertiranost ( i muţeva i ţena) visoko prediktivna za braĉnu kvalitetu.
n
Bradbury (1995): što je veća socijabilnsot braĉnih partnera, to je gotovo zagarantirana viša braĉna kvaliteta. Maskulinost/femininost i braĉna kvaliteta
41
n
Bradbury (1995) na temelju meta-analize zakljuĉuje da je femininost i muţa i ţene poz itivno
prediktivna za braĉnu kvalitetu, a maskulinost muţa je negativno prediktivna. n
U novije vrijeme mjesto femininost/maskulinost rabi se ―ekspresivnost‖(ljubaznost, njeţnost, briţnost – Miller, 2003.).
n
Ekspresivnost oba braĉna partnera visoko prediktivna za braĉno zadovoljstvo oba partnera. Neuroticizam i braĉna kvaliteta
n
Bradbury (1995) utvrdio – za braĉnu kvalitetu negativno su prediktivni neuroticizam i negativne afektivnost.
Hostilitet i braĉna kvaliteta n
Hostilitet (Smith, 1992): sastoji se od kognitivne, afektivne
sastavnice i sastavnice ponašanja,
a manifestira se kao sumnjiĉavost, nepovjerenje, odbojnost i cinizam prema svakome. n
Miller (1996) – hostilitet braĉnih partnera izrazito narušava braĉnu kvalitetu. Hostilitet i braĉna kvaliteta (2)
n
Hostilni pojedinci erodiraju braĉne odnose: pridonose fiziološkim reakcijama bijesa kod sebe i partnera, što dovodi do nezdravog ponašanja (pušenja i alkoholizma) i eskalira do fiziĉkog sukoba.
A-tip osobnosti i braĉna kvaliteta
n
A -tip osobnosti – nestrpljiv, iritabilan, ambiciozan, cjepidlaka (Myers i sur. 2001.).
n
Izrazito negativno djeluje na braĉne odnose, ĉešće je prisutan kod muškaraca. Braĉni lokus kontrole i braĉna kvaliteta
Definicija: Stupanj u kojemu pojedinci smatraju da mogu kontrolirati sve ono što se dogaĊa u njihovom braku (Meyers i Booth, 1999.).
Neki pojedinci smatraju da mogu sve kontrolirati, drugi smatraju da je vaţna sreća ili se osjećaju bespomoćnima. Obiĉno se visoki braĉni lokus kontrole naziva unutarnjom kontrolom. Braĉni lokus kontrole i braĉna kvaliteta (2) Istraţivanja: visoki braĉni lokus kontrole djeluje na: -smanjenje broja braĉnih sukoba -povećano
braĉno zadovoljstvo (kvaliteta)
niski braĉni lokus izaziva: 42
Sukobe Napetosti Pesimizam
Bespomoćnost (Mayers i Booth, 1999). Religioznost
i braĉna kvaliteta
n
Religioznost – vrlo prediktivna varijabla za braĉne procese.
n
Slabo je istraţen problem.
n
Istraţivanja (Mahoney, 1999): religioznost pozitivno djeluje na odanost i braĉno zadovoljstvo partnera.
n
Booth (1995) – nije potvrĊeno da religioznost pozitivno djeluje na braĉnu kvalitetu. Religioznost
n
i braĉna kvaliteta (2)
Opći zakljuĉak (Mahoney, 2001) da religioznost neposredno djeluje na odanost ili privrţenost, a posredno na braĉnu kvalitetu putem privrţenosti.
n
Sva istraţivanja provedena u individualistiĉkoj kulturi; ne zna se utjecaj religioznosti u kolektivistiĉkim i nekršćanskim kulturama. Konzumacija alkohola i alkoholizam
n
Konzumacija alkohola i alkoholizam braĉnih partnera negativno djeluju na braĉnu kvalitetu (Leonard, 1999).
n
Konzumiranje alkohola djeluje razliĉito i ovisno piju li oba partnera ili samo jedan.
n
Najnegativnije djeluje na braĉnu kvalitetu kad pije samo jedan od partnera. Konzumacija alkohola i alkoholizam (2)
n
MeĊukulturalna istraţivanja: alkohol(izam) djeluje negativno na braĉnu kvalitetu u svim kulturama (Johnson, 2002).
n
Negativan je ut jecaj roditeljskog alkoholizma na braĉnu kvalitete
njihove djece kad odrastu
(McAdoo, 1999.).
Zdravstveno stanje braĉnih partnera Zdravstveno stanje prije braka i braĉna kvaliteta. n
Istraţivanja: predbraĉna disforija jednog ili oba partnera djeluje negativno na braĉno zadovljstvo (Beach i O’Leary, 1993).
n
Predbraĉna anksioznost i fobiĉnost narušavaju braĉnu kvalitetu (McLeod, 1994). Zdravstveno stanje braĉnih partnera (2) 43
n
Osobito je negativna predbraĉna depresija za braĉnu kvalitetu (Markman i sur., 1987).
Zdravstveno stanje u braku i braĉna kvaliteta n
Narušeno fiziĉko i psihiĉko stanje u braku negativno djeluje na braĉnu kvalitetu (Parren, 2003).
Zdravstveno stanje braĉnih partnera (3) n
Longitudinalim praćenjem utvrĊeno je da se pojavom psihijatrijskih simptoma kao: somatizacija, depresija, anksioznost i psihoticizam ozbiljno narušava braĉna kvaliteta.
Bolest u braku stvara:
n
preopterećenje jednoga partnera
n
financijski teret
n
Slabu komunikaciju partnera – pad braĉne kvalitete.
Zdravstveno stanje braĉnih partnera (4) n
Pri fiziĉkom oboljenju manji je pad kvalitete nego kod psihiĉkih poremećaja.
n
Što je bolest duţa, veći je pad braĉne kvalitete.
n
Sva istraţivanja su provedena u individualistiĉkoj kulturi; nema podataka za kolektivistiĉke kulture. Moţe se pretpostaviti manji utjecaj, jer cijela obitelj snosi teret. Dugotrajno izbivanje partnera i braĉna kvaliteta
n
U nekim brakovima partneri (ĉešće muţevi) dugotrajno izbivaju iz doma (pomorci, sezonski radnici, zatvorenici, ratnici).
n
Vrijedi li ―Daleko od oĉiju…‖, tj. pada li zbog toga braĉna kvaliteta?
n
Braĉna kvaliteta pada zbog izbivanja ovisno o razlogu izbivanja (Guldner, 1995). Dugotrajno izbivanje partnera i braĉna kvaliteta (2)
n
Najmanji je pad kad se radi o izbivanju zbog rada, a najveći kad se radi o zatvorenicima (Segrin i Flora, 2001).
n
U sluĉaju zatvorenika – oni postaju samoţivi, sumnjiĉavi, okrenuti prema ţivotu u instituciji, slabe kontakti s partnerom. Osobine braka i braĉna kvaliteta
n
Kao osobine razumijeva se niz specifiĉnih karakteristika braka koje razlikuju braĉne dijade. To su:
l
Trajanje braka (braĉni staţ) 44
l
Braĉne etape
l
Redoslijed braka
l
Predbraĉna trudnoća
l
Predbraĉna kohabitacija Trajanje braka i braĉna kvaliteta
Istraţivanja 80-ih godina – postoji zakrivljen odnos izmeĊu trajanja braka i braĉne kvalitete. n
Postoji odnos u obliku velikog slova U. Tj. kvaliteta je visoka u poĉeku, dolazi do pada i povećava se kad djeca odrastu (McLanahan, 1989). Trajanje braka i braĉna kvaliteta (2)
n
Longitudinalna istraţivanja ne potvrĊuju postojanje odnosa u obliku slova U (Shapiro i sur., 2000).
Braĉna kvaliteta pada (osobito nakon 10 godina staţa) i nikad se ne oporavlja. Istraţivanje Obradović i Ĉudina-Obradović (2001.): nije utvrĊen pad braĉne kvalitete u našem uzorku 505 braĉnih parova. Trajanje braka i braĉna kvaliteta (3) Zakljuĉak Sva su istraţivanja provedena u individualistiĉkoj ili zemljama preteţno individualistiĉke kulture.
Nema istraţivanja provedenim u kolektivistiĉkim kulturama, pa je teško generalizirati o braĉnom staţu kao utjecaju na braĉnu kvalitetu. Braĉne etape i braĉna kvaliteta Braĉne se etape dijele u kategorije: l
Poĉetak braka, razdoblje bez djece
l
RoĊenje djeteta i rano djetinjstvo
l
Razdoblje školske dobi djece
l
Odrasla djeca
Braĉne etape i braĉna kvaliteta (2) Istraţivanja: n
postoji razlika u stupnju braĉne kvalitete u razliĉitim braĉnim etapama (Glenn i sur., 1989).
45
n
Longitudinalna istraţivanja: pad braĉne kvalitete bez obzira na roĊenje djeteta, a poslije se ne popravlja (Glenn, 1999; Shapiro, 2000).
Redoslijed braka i braĉna kvaliteta Osim porasta rastave, raste u svijetu i broj ponovnog sklapanja braka (osobito u Sjevernoj Americi i Europi). U Sjev. Americi i nekim zemljama Europe, gotovo polovina sklopljenih
brakova jesu drugi ili treći brak po redu. Postavlja se pitanje kako taj redoslijed djeluje na braĉnu kvalitetu. Redoslijed braka i braĉna kvaliteta (2) Nejednoznaĉni rezultati, no većina pokazuje: Braĉna kvaliteta u ponovljenom braku obiĉno niţa (niţa u drugom nego u prvom, niţa u trećem nego u drugom) (Brown, 1996; Rogers, 1999).
Redoslijed braka i braĉna kvaliteta (3) Niţa kvaliteta u ponovljenom braku tumaĉi se: n
Veća kritiĉnost i iritabilnost partnera (povezana osobito s djecom iz prethodnog braka)
n
Financijske obveze partnera (prema partneru i djeci iz prvog braka)
n
Traume iz prethodnog braka (66% ţena) (Knox i Zussman, 2000).
Redoslijed braka i braĉna kvaliteta (4) n
Velika ljubomora prema bivšem partneru (osobito kod ţena) (34% ţena)
n
Teškoće zajedniĉkog ţivota s djecom iz oba braka (disciplina i ravnopravnost djece iz razliĉitih brakova) (Pasley i sur., 2003).
n
Manji problemi ako samo jedan partner ima djecu iz prethodnog braka, a takoĊer ako postoji rodbinska potpora (Hobart, 1998).
Predbraĉna trudnoća i braĉna kvaliteta Sklapanje braka zbog predbraĉne trudnoće nije rijetk a pojava. U mnogim zemljama zbog društvenog pritiska ulazi se u brak zbog trudnoće. U nekim sluĉajevima predbraĉna trudnoća samo ubrzava ulazak u brak. Predbraĉna trudnoća i braĉna kvaliteta (2) Istraţivanja:
46
n
U onih braĉnih partnera koji su imali romantiĉan odnos prije sklapanja braka, nakon sklapanja braka zbog trudnoće ĉešće dolazi do sukoba, nego meĊu onima gdje nije bila predbraĉna trudnoća.
n
U brakovima s predbraĉnom trudnoćom manje je izraţeno braĉno zadovoljstvo (Kurdek, 1996).
Predbraĉna kohabitacija i braĉna kvaliteta n
Kohabitacija – sve ĉešća pojava u mnogim zemljama. Obiĉno je to etapa u predbraĉnim partnerskim odnosima.
Istraţivanja: Starija istraţivanja u Europi i Sjevernoj Americi nisu utvrdila razliku u braĉnoj kvaliteti izmeĊu braĉnih partnera koji su kohabitirali i onih koji su neposredno ušli u brak
(Tucker i O’Grady, 1991). Predbraĉna kohabitacija i braĉna kvaliteta (2) n
Ĉini se da je došlo do znaĉajnih društvenih promjena (u stavovima). Najnovija istraţivanja pokazuju da predbraĉna kohabitacija djeluje negativno na braĉnu kvalitetu i braĉnu stabilnost (Dush i sur., 2003).
Braĉni procesi i braĉna kvaliteta n
Ljubav braku
n
Vještina komuniciranja
n
Seksualno zadovoljstvo u braku
n
Interakcije meĊu braĉnim partnerima
n
Podrška partnera
n
Zlostavljanje meĊu partnerima Ljubav u braku
Ljubav u braku i braĉna kvaliteta n
Istraţivanja utjecaja ljubavi na braĉnu kvalitetu jesu malobrojna , jer:
1.Dugo se smatralo da je oĉigledan odnos: velika ljubav – dobra kvaliteta; 2.Smatralo se da je romantiĉna ljubav tipiĉna za predbraĉne a ne braĉne odnose. Ljubav u braku i braĉna kvaliteta (2) n
U braku postoje razliĉite vrste voljenja, meĊu ostalim i strastvena ljubav (Aron, 1995).
47
n
Ljubav u braku osobito prediktivna za ţenino braĉno zadovoljstvo (specifiĉna ţenska socijalizacija) (Henkemeyer, 1995; Worthingtom, 2001).
Ljubav u braku i braĉna kvaliteta (3) Osobito prediktivne za braĉnu kvalitetu jesu dimenzije ljubavi: n
Intimnost meĊu braĉnim partnerima
n
Emocionalno ispunjenje
n
Uzajamno razumijevanje
Od svih dimenzija najvaţnija je intimnost (Prager, 1995). Ljubav u braku i braĉna kvaliteta (4) n
Eros se pokazao najprediktivniji, a ludus najmanje prediktivan za braĉnu kvalitetu (Hendrick i Hendrick , 1997).
n
Domaće istraţivanje: u Zagrebu 770 braĉnih parova (Obradović i Ĉudina-Obradović, 2000).
Za ţenino braĉno zadovoljstvo bile su prediktivne samo sljedeće varijable: n
Ţenin osjećaj ljubavi rema partneru
n
Ţenin doţivljaj koliko je muţ voli. Vještina komuniciranja i braĉna kvaliteta
n
Braĉno komuniciranje izvanredno vaţno za doţivljaj braĉne kvalitete (Burleson, 1997).
n
Vaţnost komuniciranja potvrĊuju mišljenja kliniĉara i braĉnih terapeuta – zbog lošeg komuniciranja dolazi do ozbiljnih problema u brakovima.
n
Partneri koji posjeduju komunikacijske vještine izbjegavaju nesporazume i sukobe (Halford i sur., 2000).
Vještina komuniciranja i braĉna kvaliteta (2) n
Komunikacijske vještine u braku – sposobnost postizanja komunikacijskih ciljeva.
n
Stjeĉu se tijekom vremena, stoga u mlaĊim brakovima ima više problema s komuniciranjem.
n
Komunicijske vještine sastoje se od verbalne i neverbalne vještine. Vještina komuniciranja i braĉna kvaliteta (3)
Komunikacija se sastoji od:
n
Slanja poruka
n
Primanja poruka
n
Koordinacije interakcija 48
n
Socijalne percepcije.
n
Opravdano je govoriti o 4 razliĉite vještine komunikacije (Burleson, 1997). Vještina komuniciranja i braĉna kvaliteta (4)
Istraţivanja za svaku vještinu – pokazuju da su sve prediktivne za doţivljaj braĉne kvalitete. n
Brakovi visoke braĉne kvalitete – ţene su vještije u komuniciranju (Kurdek, 1999).
n
U izrazito narušenim brakovima gornji odnos ne vrijedi. Vještina komuniciranja i braĉna kvaliteta (5)
n
Muţevljeve vještine u komuniciranju nisu prediktivne za doţivljaj braĉne kvalitete – ni muţa ni ţene (Burleson, 1997).
n
Sveukupno, ţenina vještina komuniciranja daleko je prediktivnija za doţivljaj braĉne kvalitete nego muţevljeva.
Seksualno zadovoljstvo u braku i braĉna kvaliteta n
Pozitivna povezanost izmeĊu ĉestine snošaja i braĉne kvalitete (u oba partnera) (Call i sur., 1995).
n
Pitanje što je ĉemu uzrok. Prevladalo je mišljenje da je ĉestina snošaja uzrok većeg općeg braĉnog zadovoljstva, a ne obrnuto.
n
Seksualno zadovoljstvo u braku još je prediktivnije od broja snošaja (Haavio-Mannila, 1997; Obradović i Ĉudina-Obradović, 2000).. Seksualno zadovoljstvo u braku i braĉna kvaliteta (2)
n
Seksualno zadovoljstvo u braku jednako vaţno i ţenama i muţevima za doţivljaj braĉne kvalitete.
n
Kod ţena taj odnos vrijedi samo ako ona doţivljaja brak kao egalitaran; u patrijarhalnim i muški dominantnim brakovima to ne vrijedi. Seksualno zadovoljstvo u braku i braĉna kvaliteta (3)
n
Starija istraţivanja: rezultati pokazuju da usprkos niskog seksualnog zadovoljstva partneri ostaju u braku (zbog djece i drugog).
n
U novije vrijeme: padom seksualnog zadovoljstva u braku pada braĉna kvaliteta. Brak postaje nestabilan (Edwards i Booth, 2001).
Braĉne interakcije i braĉna kvaliteta
49
n
70-ih godina javlja se sumnja u mjerenje braĉne kvalitete pomoću intervjua i ankete (Rausch, 1974).
n
Bolji uvid se jamaĉno mogao dobiti promatranjem interakcija meĊu partnerima.
n
Posljedica stava : interakcionistiĉki pristup u mjerenju braĉne kvalitete. Braĉne interakcije i braĉna kvaliteta (2)
n
Bradburry i Fincham (1990) bihevioristiĉka teorija partnerskih interakcija i braĉne kvalitete.
Teorija je provjerena. Rezultati pokazuju:
l
Pozitivne interakcije meĊu braĉnim partnerima (komplimenti, izrazi paţnje) povećavaju doţivljaj braĉne kvalitete. Braĉne interakcije i braĉna kvaliteta (3)
2. Pozitivne dugotrajne interakcije, koje drugi partner doţivljava kao pozitivne atribucije, povećavaju braĉnu kvalitetu. 3. U harmoniĉnim brakovima pozitivne interakcije pripisuju se partneru, a negativne okolnostima. U lošim brakovima negativne interakcije pripisuju se partneru (Karney i Bradburry, 2000). Partnerska potpora i braĉna kvaliteta
psihološki pojam, odnedavno uveden i u podruĉje braka i obitelji.
n
Potpora:
n
Kao potpora se razumijeva mogućnost razmjene odreĊenih resursa (Thoits, 1985). Partnerska potpora i braĉna kvaliteta (2)
U podruĉju braka i obitelji potpora moţe biti (Collins): n
Emocionalna potpora (empatija, briga, pozornost)
n
Informacijska potpora (savjet, usmjeravanje)
n
Instrumentalna potpora (pomaganje novcem, vremenom)
Partnerska potpora i braĉna kvaliteta (3) U braku i obitelji moguća je i sljedeća klasifikacija potpore:
l
Mogućnost potpore
l
Ostvarena (doţivljena) potpora
Istraţivanja nedvojbeno pokazuju da je potencijalna i ostvarena emocionalna i instrumentalna potpora najvaţniji pozitivni prediktor za braĉnu kvalitetu Lorenz i sur., 2002)..
50
Partnerska potpora i braĉna kvaliteta (4) n
Muţevi i ţene razlikuju se s obzirom na zadovoljstvo dobivenom potporom.
n
Ţene su zadovoljnije potporom koju dobivaju od muţa, nego muţevi ţeninom potporom (Acitelli i Antonucci, 1996).
n
Doţivljaj braĉne potpore vaţniji je za ţenino braĉno zadovoljstvo, nego za muţevljevo (Cutrona, 1995; Obradović i Ĉudina-Obradović, 2002). Zlostavljanje meĊu partnerima i braĉna kvaliteta
Dva suprotna gledišta o partnerskom zlostavljanju (Strauss, 1999).: l
Teorije i istraţivanja psihologa i sociologa
l
Podaci feministiĉkih istraţivanja (Pagelow, 1984).
Psiholozi i sociolozi temelje zakljuĉke na prigodnim i reprezentativnim uzorcima. Feministiĉke studije koriste podatke od zlostavljanih ţena.
Zlostavljanje meĊu partnerima i braĉna kvaliteta (2) n
MeĊu rezultatima ta dva pristupa velike su razlike.
n
Psiholozi i sociolozi nisu ni postavljali pitanje veze zlostavljanja i braĉne kvalitete, jer je to samoevidentno.
Zlostavljanje meĊu partnerima i braĉna kvaliteta (3) n
Tek u zadnjih 10-ak godina provedena su istraţivanja tog problema u razliĉitim zemljama.
n
Ona pokazuju nedvosmisleno da verbalno i fizičko zlostavljanje smanjuje doživljaj bračne
kvalitete u oba partnera.
Braĉna kvaliteta kao nezavisna varijabla Vaţnost braĉne kvalitete kao nezavisne varijable n
Braĉna kvaliteta je vaţna sama po sebi, ali još je vaţnija kao uvjet ţivotnog zadovoljstva, braĉne stabilnosti i zdravlja partnera. Braĉni status i ţivotno zadovoljstvo
Istraţivanja u raznim zemljama: n
Oţenjeni muškarci udane ţene u prosjeku ţivotno zadovoljniji od samaca, udovaca, osobito rastavljenih pojedinaca (Mastekaasa, 1995). 51
n
Posebno je vaţno da meĊukulturalna istraţivanja to potvrĊuju (Diener, 1998). Braĉni status i ţivotno zadovoljstvo (2)
n
Posebno braĉni status djeluje na ţivotno zadovoljstvo muškaraca (Diener, 1998).
n
DANAS OPĆENITO PRIHVAĆENO: braĉni status (oţenjeni) djeluje pozitivno na ţivotno zadovoljstvo pojedinaca.
Tumaĉenje na dva naĉina: l
Zadovoljniji pojedinci se lakše ţene (socijabilniji)
l
Brak je zaštita od hostilne okoline (potpora) (Mastekaasa, 2000). Braĉna status i ţivotno zadovoljstvo (3)
n
Sinteza shvaćanja: Kinga (1998) pokazao da oba faktora djeluju u interakciji. Braĉna kvaliteta i ţivotno zadovoljstvo
n
Još više od braĉnog statusa, braĉna je kvaliteta prediktivna za ţivotno zadovoljstvo (meĊukulturalna istraţivanja: Australija, Iran, Pakistan, Juţna Afrika, Kina, SAD, Kanada, V. Britanija, Brazil).
n
Ista istraţivanja: kad se drugi faktori kontroliraju, braĉna kvaliteta je najvaţniji ĉinitelj od svih utjecaja na ţivotno zadovoljstvo. Braĉna kvaliteta i braĉna stabilnost
Braĉna stabilnost definira se na dva naĉina: l
Kontinuirana varijabla : veća ili manja vjerojatnost rastave, prema percepciji partnera;
l
Varijabla od dvije kategorije: intaktan i rastavljen brak.
Drugi pristup ignorira braĉne procese i predstavlja simplifikaciju pojma braĉna stabilnost.
Braĉna kvaliteta i braĉna stabilnost (2) Istraţivanja: n
Pozitivna korelacija izmeĊu braĉne kvalitete i braĉne stabilnosti jednog i drugog partnera, sli nije veća od 0.50 (25% varijance). I niz drugih varijabla djeluje na braĉnu stabilnost (djeca, ekonomski razlozi).
Braĉna kvaliteta i braĉna stabilnost (3) Karney i Bradburry, (1995) – za ţenu
najveća prediktivnost braĉne stabilnosti: l
Ukupno braĉno zadovoljstvo 52
l
Seksualno zadovoljstvo
l
Dohodak obitelji
Braĉna kvaliteta i braĉna stabilnost (4) Karney i Bradburry, (1995) – za muţa
najveća prediktivnost braĉne stabilnosti: l
Seksualno zadovoljstvo
l
Ukupno braĉno zadovoljstvo
l
Dohodak obitelji
Brak, obitelj i zdravlje
Istraţivanja braka, obitelji i zdravlja n
Poznat je utjecaj zdravlja na braĉne procese i braĉnu kvalitetu.
n
Unazad 20. godina zapoĉinju istraţivanja kako braĉni procesi djeluju na zdravlje pojedinaca braĉnih partnera. Zdravlje i potpora
n
Istraţivanja odnosa braka, obitelji i zdravlja pretpostavljaju prisutnost/odsutnost partnerske potpore.
n
Partnerska potpora: strukturalna ili funkcionalna
n
Strukturalna ( broj kontakata s partnerom)
n
Funkcionalna(osjećanje partnera da ima potporu). Braĉni status, braĉna kvaliteta i i zdravlje
n
Sva istraţivanja dijele se u dvije skupine: 1.Braĉni status i zdravlje 2.Braĉni procesi, braĉna kvaliteta i zdravlje
Braĉni status i zdravlje (2) n
Epidemiološka istraţivanja 80-h godina utvrdila:
n
Povezanost izmeĊu braĉnog statusa i mortaliteta ( Hause,Robibins & Metzner,1982;1986).
n
Najmanji mortalitet udanih/oţenjenih pa zatim samaca, udovaca i rastavljenih. Braĉni status i zdravlje (3) 53
n
Verbrugge, 1999-veliko istraţivanje, pokazalo da su udane/oţenjeni/ najzdraviji, nakon toga samci, pa udovci i na kraju rastavljeni.
n
Tumaĉenje: oţenjeni imaju najveću strukturalnu i funkcionalnu potporu; braĉni status je na neki naĉin zaštita. Braĉni status i zdravlje (4)
n
Valja naglasiti, ti su rezultati dobiveni u individualistiĉkoj kulturi.
n
Berkam, 1994 i House, 1998 u Japanu
nema povezanosti izmeĊu braĉnog statusa, morbiditeta i mortaliteta (kolektivistiĉka kultura daje potporu).
Braĉni procesi, braĉna kvaliteta i zdravlje n
Braĉni procesi, braĉna kvaliteta i objektivne manifestacije zdravlja.
n
Braĉni procesi, braĉna kvaliteta i subjektivne manifestacije zdravlja. Braĉni procesi i objektivne manifestacije zdravlja
n
UtvrĊena je povezanost izmeĊu braĉnih interakcija, imunološkog sustava i bolesti usne šupljine, kao i braĉnih interakcija i zubnih oboljenja.
n
U brakovima u kojima su prevladavale negativne interakcije partneri su ĉešće oboljevali.
Braĉni procesi i objektivne manifestacije zdravlja (2) n
One ţene koje su nezadovoljne u braku, u prosjeku imaju viši tlak i brţi puls( Carels i sur.,1998).
n
Ţenama skoĉi tlak prilikom prisjeĉnja na sukob muţem ( Baker i sur., 1999). Braĉni procesi i objektivne manifestacije zdravlja(3)
n
Pacijenti s Alzhimer bolešću pojaĉavaju simptome kad ih partner kritizira (vitaliano,1993).
n
Hibbard i Pope (1993) uspjeli utvrditi da krvni tlak ţena raste ovisno o tome kako se donose odluke u braku.
n
ŢENE KOJE IMAJU SUKOBE NA POSLU I U KUĆI DVA I POL PUTA ĈEŠĆE POSJEĆUJU LIJEĈNIKA OD OSTALIH ŢENA !!!
n
Osim braĉne kvalitete na zdravlje djeluju i negativne braĉne interakcije. Braĉni procesi i subjektivne manifestacije zdravlja
n
Ţene koje su zadovoljne u braku rjeĊe se ţale na zdravstveno stanje ( Thomas,1995).
n
Prigerson i sur.(1999) utvrdio da ţene zadovoljne u braku imaju manje problema s spavanjem. 54
n
Ganong i sur. (1991)- i muževi i žene zadovoljni u braku manje se tuţe na zdravstvene tegobe.
Braĉni procesi i subjektivne manifestacije zdravlja n
Ako su partneri zadovoljni u braku, mali je broj subjektivnih simptoma
n
ako su oba partnera nezadovoljna, ţena pokazuje više subjektivnih simptoma.
n
Na poĉetku braka muţevi imaju ĉešće ĉir na ţelucu, kasnije u braku ţena. Bol i braĉni procesi
n
Bol je znaĉajan medicinski problem povezan s fiziološkim disfunkcijama u organizmu.
n
Bol povećava puls i krvni tlak, povećava izluĉivanje hormona kao što su kortizol i katekolamin.
n
S stanovišta pacijenta bol je znaĉajna i neugodna. Bol i braĉni procesi (2)
n
U posljednih 10-ak godina mnoštvo istraţivanja ukazuje na povezanost izmeĊu braĉnih
interakcija, braĉne kvalitete i subjektivnog doţivljaja boli. n
Smatra se da loši braĉni odnosi smanjuju prag doţivljaja boli. Bol i braĉni procesi (3)
n
Istraţivanja pokazuju: potpora, ohrabrenje, pozitivne interakcije povećavaju prag doţivljaja boli( Greisen,1999).
n
Pozitivne braĉne interakcije olakšavaju prilagodbu pacijenta na bol ( Turk i sur.1999).
n
Zakljuĉak: braĉna prilagodba djelomiĉno djeluje koliko će pojedinac osjećati bol. Bol i braĉni procesi (4)
n
Braĉno zadovoljstvo povezano s kroniĉim išijasom.
n
Konstruirani posebni programi edukacije kako pomoći bolesnom partneru
n
Rezultat poduĉeni partneri pomagali u smanjenju boli i povećali braĉnu kvalitetu pacijenta ( Keffe,1996).
n
To je osobito dokazano u sluĉaju reumatizma Braĉno ponašanje i zdravlje
n
Rezultati istraţivanja pokazuju da nekvalitetni intimni braĉni procesi dovode do narušavanja zdravstvenih navika ( Burman & Margolin 1992).
Braĉno ponašanje i zdravlje (2) n
Za vrijeme sukoba meĊu partnerima dolazi do: 1. velikog povećanja tlaka i pulsa ( Broadwell & Light, 1999). 55
2.
pogoršavanja bolova kod lumbaga
3.
znaĉajne opće fiziološke promjene
4. Sukobi i neprijateljstvo uzrokuju visoki krvni tlak (50% varijance).
Braĉno ponašanje i zdravlje (3) n
Neprijateljstvo i sukobi snaţno poveĉavaju
- razinu adrenalina - luĉenje prolaktina, hormona rasta (Malarkey,1999)
Braĉno ponašanje i zdravlje (4) n
Kod hipertoniĉara povećava se u sukobu znatno jaĉe tlak u ţena nego u muškaraca.
n
Ţene hipertoniĉarke reagiraju u sukobu: povećanjem depresije i hostiliteta.
n
Općenito , brţe su i veće fiziološke promjene kod ţena nego kod muškaraca.
n
Muškarci imaju brţi i veći porast kortizola. Braĉno ponašanje i zdravlje(5)
n
Sve navedene fiziološke promjene mnogo su manje ako partneri imaju doživljaj potpore( obiteljske, braĉne ili vanjske ( Brpadwell & Light,1999). Depresija
n
Zbog loše braĉne kvalitete moţe se pojaĉati depresija dvojako:
- pojaĉavaju se pojedinaĉni prolazni simptomi - pojaĉava
se osnovna bolest (depresija)
-Beach i sur., 1998 dobili podatke da je 10 puta veća vjerojatnost razvitka depresije u sluĉaju
braĉnih sukoba. Depresija (2)
n
Povezanost depresivnosti i niske braĉne kvalitete sliĉna kod muškaraca i ţena
n
( O’ Leary i sur., 1999), što je iznenaĊujuće jer je depresija tipiĉno ţenska bolest Depresija (3)
n
Istraţivanja pokazuju niska braĉna kvaliteta najviše djeluje na:
n
razliĉite psihiĉke tegobe,
n
posebno na depresiju,
n
a nakon kontrole braĉne kvalitete i sukobi u braku povećavaju depresiju. Depresija (4)
n
Ni jedna vrsta stresa ne djeluje tako jako na promjenu raspoloţenja i na depresiju kao svakodnevni braĉni sukobi ( MacGonagle,2000). 56
n
Zakljuĉak: Depresija mijenja funkciju kardiovaskularnog, imunološkog i endokrinog sustava, i to znaĉajno povećava zdravstveni rizik. Depresija (5)
n
Ako duţe traje, depresija mijenja i zdravstvene navike:
n
higijenska razina ,
n
Prehrana,
n
alkoholizam, droga,
n
neprimjeren san. Hostilitet
Hostilitet: emocionalna osobina, ima kognitivnu i emocionalnu sastavnicu.
Izraţen je kao: nepovjerenje, sumnjičavost i cinizam prema svemu i svakome. Pojedinac: nekooperativan, agresivan i drugima je odbojan (Smith, 1999). Hostilitet (2)
n
Hostilitet pridonosi narušavanju zdravlja i socijalnih odnosa.
n
Hostilitet pojaĉava fiziološke reakcije u stresnim socijalnim situacijama. Zato su pojedinci spremni na vrlo grubu reakciju.
Hostilitet (3)
Istraţivanja: (Newton, 1995) – pojedinci jakog hostiliteta ĉešće izazivaju sukobe u braku nego pojedinci koji to nisu.
Hostilitet je tipiĉan za muţeve. Hostilitet (4)
n
U brakovima s hostilnim muţem već nakon nekoliko mjeseci braka dolazi do jakog pada braĉne kvalitete (Kiecold-Glaser, 1996).
n
S padom zadovoljstva hostilnog muţa, pada i braĉno zadovoljstvo ţene.
n
Hostilitet ţena ne smanjuje izravno braĉnu kvalitetu ni ţena niti muţeva (Brummet t, 2000). Hostilitet (5)
n
Hostilittet ţena proizvodi muţevljevu i ţeninu depresiju, pa preko depresije djeluje na braĉnu kvalitetu.
n
Zakljuĉak: 57
Hostilitet pridonosi pojavi negativnih bračnih interakcija,
smanjuje braĉnu kvalitetu i pojačava
fiziološke reakcije na sukob. Hostilitet (6)
n
Hostilitet povećava krvni tlak i puls u tijeku braĉnog sukoba.
n
U raspravama o zajedniĉkim odlukama, hostilitet pojaĉava hormonalne promjene i osobito djeluje na luĉenje kortizola. Zdravstvene navike
Istraţivanja: postoji visoka povezanost izmeĊu braĉne kvalitete i zdravstvenih navika (Dawis, 1999). Zadovoljstvo u braku uvjetuje: redovito uzimanje lijekova,
pridrţavanje reţima. Kad nema zadovoljstva, ĉesto se javlja negativizam. Zdravstvene navike (2)
n
Niska braĉna kvaliteta uvjetuje 1.pretjeranu debljinu 2. prekomjernu uporabu nezdrave hrane.
n
Kod nezadovoljnih muţeva prisutna je loša prehrana,
n
Neredovitost sna, a ponekad i ovisnost o alkoholu i drogi, što sve djeluje na zdravlj e (Wickrama, 1999). Zdravstvene navike (3)
n
Poseban problem je konzumacija alkohola u sluĉaju niske braĉne kvalitete.
n
Braĉni sukobi – uzrok i posljedica niske braĉne kvalitete.
n
Uporaba sedativa i muţeva i ţena povezana je s prirodom i ĉestinom braĉnih sukoba. Zdravstvene navike (4)
Zdravstvene posljedice:
n
Zbog loših zdravstvenih navika ti pojedinci više pobolijevaju.
n
Braĉni problemi i sukobi najviše su povezani s imunološkim i kardiovaskularnim promjenama. Zdravstvene navike (5)
Zakl juĉak:
n
Niska braĉna kvaliteta mijenja funkciju endokrinog sustava i potiĉe luĉenje štetnih hormona. 58
Braĉna i obiteljska kvaliteta i zdravlje djece n
Braĉna i obiteljska kvaliteta djeluju na zdravlje djeteta u djetinjstvu, ali imaju utjecaja i na promjene koje će djelovati na zdravlja djeteta i u odrasloj dobi. Utjecaj obitelji na zdravlja djece (2)
Utjecaj obitelji na zdravlja djeteta manifestira se na 3 naĉina: l
Kao utjecaj socioekonomskog statusa, osobito siromaštva ili bijede;
l
Utjecaj obiteljskih procesa (emocionalno ozraĉje)
l
Utjecaj socio-obrazovnog
statusa na zdravlje djeteta preko emocionalnog ozraĉja.
Utjecaj socio-obrazovnog statusa obitelji na zdravlje djece
n
Više od 300 istraţivanja u svijetu (Cheni sur.,2002).
n
Mortalitet: veći u niţem statusu, posljedica astme, anomalija i bolesti srca.
n
Poboljevanje: ako je niţi status ĉešće , izostanci iz škole, ĉešća hospitalizacija, kroniĉne bolesti, bolesti slušnih i vidnih organa. Visoki tlak. Utjecaj socio-obrazovnog statusa obitelji na zdravlje djece
Za niţi SES tipiĉne zarazne bolesti:
n
Akutne i zarazne bolesti:
n
reumatiĉna groznica,
n
meningitis, paraziti.
n
Nezdravi ţivotni stil: tipiĉan za niţi SES. Pasivno i aktivno puš enje, manjak tjelesne aktivnosti. Utjecaj socio-obrazovnog statusa obitelji na zdravlje djece
n
Prema dalekoseţnosti obiteljskih utjecaja razlikujemo utjecaje:
1.
ograniĉene na zdravlje u djetinjstvu
2.
koji zapoĉinju u djetinjstvu i nastavljaju se u adolescenciji
3.
koji zapoĉinju u adolescenciji
4.
koji zapoĉinju u adolescenciji i nastavljaju se u zreloj dobi.
Utjecaji ograniĉeni na zdravlje u djetinjstvu n
Za niţi SES tipiĉan je rizik sljedećih bolesti: 59
1. Ozljede 2. Astma 3.Visoki krvni tlak
Utjecaji koji zapoĉinju u djet. i nastavljaju se u adolescenciji n
Za niţi SES tipiĉni je rizik: PASIVNO I AKTIVNO PUŠENJE Utjecaji koji zapoĉinju u adolescenciji
n
Za niţi SES tipiĉni rizici adolescencije: 1. astma
2. pušenje 3. fiziĉka neaktivnost Utjecaji koji zapoĉinju u adolesc. I nastavljaju se u zreloj dobi n
Za niţi SES tipiĉni rizici s dugotrajnim posljedicama:
l
Pušenje
l
Tjelesna neaktivnost Obiteljski procesi koji imaju negativan utjecaj na zdr. djece
n
Negativna emocionalna klima ( sukobi) dovodi do:
l
Sresa
l
Negativnih reakcija organizma na stres
l
Riziĉno ponašanje
l
Ukupne posljedice visoki tlak, srĉane bolesti, šećerna bolest, neke vrste raka (Rappeti i sur., 2000). Prerastanje braka u obitelj
Društvena vaţnost fertilitetne motivacije Da bi se odrţao broj stanovnika u nekoj zemlji potrebno je da totalna s topa fertiliteta bude 2,1 (Akrap i Ţivić,2001).To znaĉi, svaka ţena treba roditi 2 djeteta, a svaka 10. ţena 3 djeteta. Tijekom 90-ih godina u ĉitavom je svijetu opaţen pad fertiliteta, a najviše u Srednjoj i Istoĉnoj Europi.
MeĊunarodna usporedba Ukupni fertilitet (broj djece po 1 ţeni) krajem 90-ih godina: SAD: 2.0
Juţna Europa:1.32 60
Novi Zeland: 1.80 Istoĉna Europa:1.38 Australija: 1.80 Sjeverna Europa: 1.87
Ukupni fertilitet u tranzicijskim zemljama (krajem devedesetih)
Bivša DDR: 1.04
n
Hrvatska: 1.69
n
Poljska: 1.59
n
Slovaĉka Republika: 1.43
n
Madţarska: 1.38
n
Slovenija: 1.35
n
Rusija: 1.20
n
Ĉeška Republika:1.17 Promjena obiteljskih trendova u Hrvatskoj
n
1997: ukupan fertilitet u Hrvatkoj: 1.67,
a 2000. :1.39.
Što utjeĉe na odluĉivanje za djecu Schoer i sur., 1997. – razlikuje racionalnu i iracionalnu fertilitetnu odluku.
l
racionalna – odluka pojedinca temeljena na procjeni dobitka i gubitka
l
iracionalna – imitacija, rezultat socijalizacije u ranom djetinjstvu Teorije fertilitetne motivacije
2 skupine: 1. Socioekonomske teorije
l
Teorija ulaganja i koristi (Coleman, 1990)
l
Teorija tokova sredstava (Caldwell, 1982)
Teorije fertilitetne motivacije (2) 2.Teorije socijalizacije za fertilitet
l
Teorija širenja novih spoznaja (Bongaarts, 1996)
l
Model socijalizacije za fertilitet (Litton Fox, 1982)
61
Teorija ulaganja i koristi (Coleman, 1990) Osnovna postavka: U predindustrijskom i
ranim fazama industrijskog društva velik broj djece predstavljao je
sigurnost i prosperitet obitelji. Teorija ulaganja i koristi (Coleman, 1990) (2) S modernizacijom, osobito
s razvojem usluţnih djelatnosti (jaslice, staraĉki domovi, povećana
uloga institucija) nema potrebe za velikim
obiteljima kao uporištem i osloncem.
Teorija tokova sredstava (Caldwell, 1982)
U predindustrijskom društvu: malo ulaganje u djecu, a velika korist od njih. n
U suvremenom društvu velika su ulaganja u djecu (financijska, emotivna), djeca postaju skupa, a u obrnutom smjeru se sredstva ne vraćaju. Teorija tokova sredstava (Caldwell, 1982) (2)
Allwin (1996) modificirao Caldwellovu teoriju:
Najvaţnija je promjena sustava vrijednosti koja prati promjenu tokova sredstava. Teorija tokova sredstava (3)
Mnoštvo rezultata potvrĊuje ispravnost navedenih teorija (Arnold i sur., 1975; Brayfield, 1997; Seccombe, 1991; Adler, 1997)- smatra se da je Caldwellova teorija bar djelomiĉno dosad
potvrĊena. Teorija širenja novih spoznaja Bongaarts, 1996: poboljšanjem komunikacija meĊu narodima i grupama (medijima) došlo je do promjene stavova, pa i stavova prema djeci.
Primjerice što se spoznaja o kontracepciji širi, to je broj roĊenih sve manji. Model socijalizacije za fertilitet (Litton Fox, 1982)
Najsloţeniji pokušaj objašnjenja fertilitetne motivacije. Sastoji se od nekoliko skupina varijabla: -socijetalne
varijable (opći društveno politiĉki uvjeti, ekonomske prilike, recesija ili kriza, ratno
ili poratno stanje)
Model socijalizacije za fertilitet (2) 62
-
-obitelj djetinjstva (broj djece u obitelji djetinjstva, odnosi meĊu roditeljima, razmak meĊu djecom)
-
institucionalni kontekst (škola, crkva, masovni mediji)
-
znaĉajke pojedinca (spolna ideologija, sustav vrijednosti, osobine liĉnosti) Model socijalizacije za fertilitet (3)
-
interpersonalna socijalizacija (djelovanje prijatelja, braĉnih partnera, moda, utjecaj medija)
-
Mnoštvo istraţivanja u razliĉitim zemljama djelomiĉno pokazuje ispravnost modela socijalizacije za fertilitet (Miller i Pasta, 1995; Starels i Holm, 2000)
Donošenje odluke o raĊanju ili apstinenciji od djece Istraţivanja pokušala utvrditi koje varijable osobnosti ili sustava vrijednosti pojedinca djeluju na odluku o raĊanju ili apstinenciji. Postoje indikatori da se odluka donosi postupno i da nije samo rezultat sustava vrijednosti, nego
i situacije i ―sociopsihološke aritmetike‖. Donošenje odluke o raĊanju ili apstinenciji od djece (2) Hird i Abshoff (2000) pregledom istraţivanja 80-ih i 90-ih na tom podruĉju zakljuĉuju da na dobrovoljnu apstinenciju ţena (od djece) djeluju varijable kao što su: -ţelja za autonomijom i slobodom -oĉuvanje
braĉne kvalitete
-ekonomski razlozi i karijera
Donošenje odluke o raĊanju ili apstinenciji od djece (3) -
iskustvo u obitelji ranog djetinjstva
-
strah od trudnoće i strah od raĊanja
To dokazuje da odluka o rađanju ili apstinenciji nije samo plod sustava vri jednosti, nego i uloga i očekivanja, pa se odluka donosi polako i postupno.
Donošenje odluke o raĊanju ili apstinenciji od djece (4) Najinteresantniji model odluĉivanja na raĊanje razvio je Beckman (1982). Na odluku djeluje nekoliko skupina varijabla: -demografske -osobnost 63
-raspodjela moći u dijadi
Donošenje odluke o raĊanju ili apstinenciji od djece (5) Prema Beckmanu (1982) odluka će biti proceptivna (raĊanje), ako: partner veće moći ima tradicionalni sustav vrijednosti. Brakovi bez djece mogu biti zbog:
-
bioloških ograniĉenja
-
dobrovoljne apstinencije.
Najbolje je razlikovati tri kategorije:
-
prisilna apstinencija (neplodnost)
-
odgaĊanje raĊanje prvog djeteta
-
dobrovoljna apstinencija. (Hauseknecht, 1987). Prisilna apstinencija (neplodnost)
Definicija: nesposobnost zaĉeća ili uspješnog završetka trudnoće u tijeku jedne godine (Gutman, 1985).
Neplodnost stvara velike psihološke probleme, osobito ţenama. Prisilna apstinencija (neplodnost) (2) Reakcije na neplodnost: nijekanje, agresija prema okolini i partneru, anksioznost, promjena slike o sebi,
ugroţen doţivljaj ţenstvenosti (muţevnosti). Dobrovoljna apstinencija od djece
Sa sociopsihološkog stanovišta najzanimljiviji problem. Što djeluje na apstinenciju (Jacobson i Heaton, 1994) : -nereligioznost
-
orijentiranost na karijeru 64
-
strah od odgovornosti i brige za odgoj Dobrovoljna apstinencija od djece (2)
-
materijalna nesigurnost obitelji
Muškarci (naroĉito): -
netrpeljivost prema djeci
-
ekonomska prednost ţivota bez djece
-
individualisti neskloni meĊugeneracijskom pomaganju
Dobrovovljna apstinencija od djece (3)
-
bez tradicionalnih obiteljskih vrijednosti
-
dobro plaćeni i ekonomski osigurani
-
višeg obrazovanja Dobrovoljna apstinencija od djece (4)
Quesnel-Vallee i Morgan (2002) pokazuju:
u stvari postoji postupni razvoj stava prema raĊanju djece ili apstinenciji od djece: -U dobi izmeĊu 20 i 30 svi planiraju djecu. -IzmeĊu 30 i 40 godina znatno opada broj oni koji planiraju dijete.
Roditeljstvo Pojam roditeljstva
Donedavna roditeljstvo se izjednaĉavalo s pojmom majĉinstva. Sva istraţivanja ―roditeljstva‖ provode se na majkama (Stevenson-Hinde, 1998). Krajem 80-ih godina naglasak se stavlja na oĉinstvo, kao nezavisan, dodatan utjecaj na dijete
(Brayfield,1995), ali je podjela na rodno odreĊene razliĉite uloge majke i oca. Pojam roditeljstva (2)
Najnovije shvaćanje: suvremeno oĉinstvo – otac i majka mogu
preuzeti obje rodno razliĉite uloge, tj. otac u
potpunosti preuzima ―majĉinsku praksu‖, majĉin naĉin brige za dijete kad je to potrebno ( Settles, 2000). U egalitarnim brakovima: roditeljstvo- podjednaka vrsta brige i oca i majke. 65
Pojam roditeljstva (3) Pripada nekoliko
razliĉitih pojmova:
-
doţivljaj roditeljstva
-
roditeljska briga
-
roditeljski postupci i aktivnosti
-
roditeljski odgojni stil
Doţivljaj roditeljstva Subjektivni osjećaj roditeljstva sadrţi tri dimenzije: l
roditeljsko zadovoljstvo
l
zahtjevi i stres roditeljske uloge
l
osjećaj roditeljske kompetencije. Doţivljaj roditeljstva (2)
Osjećaj roditeljstva- ambivalentan osjećaj sreće i tjeskobe, Pozitivnost osjećaja ovisi o relativnoj zastupljenosti pojedinih navedenih elemenata.
Roditeljsko zadovoljstvo
obuhvaća : -
zadovoljstvo s odnosom dijete-roditelj
-
-zadovoljstvo s potporom braĉnog partnera
-
zadovoljstvo s
uspješnosti rezultata u ulozi roditelja Zahtjevi roditeljske uloge
Zahtjevi: vanjski pritisci da se roditeljska uloga obavlja u skladu s normama okoline (razvijena
društva: vanjski su pritisci i oĉekivanja na obitelj veliki u pogledu prilika za razvoj koje pruţaju roditelji). Najveće zahtjeve postavljaju djeca negativne emocionalnosti, neprihvatljiva ponašanja, hiperaktivna djeca i djeca s
teškoćama. Stres roditeljske uloge 66
-
unutarnji
doţivljaj pojedinca da nije u mogućnosti ispuniti roditeljsku ulogu u skladu s
vlastitim oĉekivanjima i svojim osobnim normama. Izvori roditeljskog stresa: ekonomska i vremenska ograniĉenja, usamljenost, nedostatak potpore, slabo zdravlje. Stres roditeljske uloge (2)
Rezultati roditeljskog stresa: depresija i tjeskobna vezanost za dijete.
Subjektivni osjećaj roditeljske kompetencije -
osjećaj koliko je pojedinac uspješan kao roditelj. Izraţen je kao:
-
samoprocjena znanja,
-
vještine odgajanja
-
osjećaja da u potpunosti nadzire proces odgoja. Utjecaji na doţivljaj roditeljstva
Doţivljaj roditeljske kompetencije ugroţen je najviše u dva razdoblja: prve godine djetetova ţivota
-
razdoblje
-
razdoblje adolescencije.
Utjecaji na doţivljaj roditeljstva (2) Prva godina ţivota djeteta Ugroţen osjećaj kompetencije i zadovoljstva majke: teškoća ostvarenja vanjskih i unutarnjih oĉekivanja uloge ―dobre majke‖, jak emocionalni odnos s djetetom , dolazi do ambivalentnosti odnosa prema djetetu (Lupton, 2000)
Utjecaji na doţivljaj roditeljstva (3) Prva godina
ţivota djeteta (2)
Nezadovoljstvo roditeljstvom povećavaju ĉimbenici: - kvaliteta braĉnih odnosa prije roĊenja djeteta - nepripremljenost roditelja - izostanak potpore partnera
Utjecaji na doţivljaj roditeljstva (4) 67
Prva godina djetetova ţivota (3) -
izostanak potpore okoline
-
nerealna oĉekivanja majke u pogledu potpore okoline
-
pojaĉana podjela na rodno odreĊene vrste poslova u kućanstvu
-
oĉekivanja od uloge roditeljstva Utjecaji na doţivljaj roditeljstva (5)
-karakteristike roditelja:
pozitivno utjeĉe: majĉina kontrola impulzivnosti i oĉeva socijabilnost spremnost na pomaganje, odsutnost depresivnosti u oba roditelja) -karakteristike
djeteta (nedonošĉad, teţak ili lagan temperament, razvojni zaostaci) Utjecaji na
doţivljaj roditeljstva (6)
Razdoblje djetinjstva
-
najslabije istraţeni utjecaji.
-
Negativno na doţivljaj roditeljstva djeluju djeca s emocionalnim problemima,
-
problemima pozornosti,
-
hiperaktivna djeca, agresivna, prkosna, s
problemima u uĉenju i ponašanju.
Utjecaji na doţivljaj roditeljstva (7) -
Roditelji doţivljavaju osjećaj bespomoćnosti i opadanje nadzora (Peterson i Hann,2000). Utjecaji na doţivljaj roditeljstva (8)
Razdoblje adolescencije Pubertet izaziva prekid dobrih odnosa roditelj-dijete,
povećava se roditeljska neuspješnost, smanjuje roditeljska toplina. Neprihvatljivo ponašanje izaziva roditeljsko neprijateljstvo i kaţnjavanje (Peterson i Hann, 2000). Posljedice
doţivljaja roditeljstva
Pozitivni doţivljaj roditeljstva proizvodi: - pozitivnu emocionalnu klimu - roditeljsku toplinu - osjetljivost i reaktivnost za
djeĉje potrebe 68
- pozitivne razvojne rezultate: emocionalna sigurnost, nezavisnost, soc. kompetencija i kognitivni razvoj djeteta (Belsky, 1984).
Posljedice doţivljaja roditeljstva (2) U adolescenciji:
-
pozitivni doţivljaj roditeljstva omogućuje roditelju u razdoblju adolescencije da suspregne negativne reakcije u
-
Takav roditelj
ĉasu prekida dobrih odnosa.
zadrţava toplinu i nadzor i u problemnim odnosima, a to omogućuje
ponovno uspostavljanje povezanosti.
Posljedice doţivljaja roditeljstva (3) Negativni doţivljaj roditeljstva proizvodi: -
roditeljsku depresiju
-
nesigurnost i nedosljednost
-
gubitak topline, spremnost na kaţnjavanje
-
negativne razvojne rezultate: nesigurnost, socijalnu nekompetenciju i kognitivno zaostajanje u djece
Posljedice doţivljaja roditeljstva (4) Negativni doţivljaj roditeljstva u djetetovoj adolescenciji proizvodi: -
povećanje sukoba roditelj-dijete
-
smanjenje izraza topline i pozitivnih emocija
-
neuspješnost roditelja u discipliniranju i postavljanju granica
Posljedice
doţivljaja roditeljstva (5)
-
gubitak nadzora nad djecom
-
otvaranje kruga neprijateljstva, kaţnjavanje i emocionalno povlaĉenje i roditelja i adolescenata
Posljedice doţivljaja
69
roditeljstva (6)
-
negativni razvojni rezultati:
-
delikventno ponašanje djece,
-
sklonost drogi, pušenju, alkoholu (Raboteg-Šarić i sur., 2000, 2001, 2002),
-
ranom seksu i roditeljstvu (Štulhofer, 1999). Majĉinstvo
Roditeljski osjećaj majke, znaĉajan za puni identitet ţene (Arendell, 2000). Za svaku ţenu je doţivljaj majĉinstva jedinstvena kombinacija pozitivnih i negativnih osjećaja. Majĉinstvo (2) Zajedniĉki (univerzalni) element majĉin- stva:‖majĉinska praksa‖: njega, zaštita i odgajanje djece (Glysch i Vandell, 1992).
Majĉinstvo (3) Majĉinska praksa proizlazi iz neodgodivih djetetovih potreba. Obuhvaća: -
vještine i znanja
-
uspostavljanje dubokog emocionalnog odnosa s djetetom.
Majĉinstvo (4) Starija shvaćanja majĉinstva: Zajedniĉki (univerzalni) element majĉinstva: ‖majĉinska praksa‖: njega, zaštita i odgajanje djece (Glysch i Vandell, 1992).
Majĉinstvo jest definirano majĉinskom praksom (Ruddick,1980).
Majĉinstvo (4) Suvremenije shvaćanje: majĉinska praksa ovisi o prilikama u kojima se odvija, pa su moguća odstupanja: zaposlene, samohrane, maloljetne, ekonomski nezbrinute majke.
Uspješnost majĉinstva ovisit će o njihovoj vještini suoĉavanja s problemima i mogućnostima pronalaţenja izvora potpore. Oĉinstvo 70
Subjektivni osjećaj roditeljstva u oĉeva. Otac izloţen manjem društvenom pritisku i normama. Oĉinstvo - uglavnom poţeljna, ali ne neophodna muškarĉeva uloga (Walker, 2000), nije neophodna sastavnica muškog identiteta. Oĉinstvo (2) Suvremena istraţivanja pokazuju univerzalnost oĉinskog ponašanja (23 kulture, Mackey, 2000). Smatra se da rodno
odreĊena socijalizacija sprjeĉava oĉeve u preuzimanju oĉinske uloge a i
majĉinske prakse. Oĉinstvo (3) Puni oĉinski identitet: osim tipiĉnih oĉinskih bavljenja s djetetom (igra), obuhvaća preuzimanje majĉinske prakse i izraţavanje topline (Walker, 2000). Oĉinstvo (4) Oĉeva ljubav ima istu vaţnost kao i majĉina ljubav za dijete. Uz to, postoji i specifiĉni prinos oca :pozitivni rezultati na djetetov školski uspjeh i kreativnost, osobito
za djevojĉice (Flouri i
Buchanan, 2002).
Bliskost oca ima veliku vaţnost u adoles-cenciji, a to pak na adaptiranost i kompe- tenciju djeteta u odrasloj dobi. Suvremeno roditeljstvo
-
shvaća se kao ravnopravno roditeljsko partnerstvo (Deutsch, 2001).
-
Ono ukljuĉuje: ravnopravnu podjelu duţnosti i poslova oko djece – prema naĉelu ekonomiĉnosti i praviĉnosti opterećenja, a ne prema naĉelu ―muških‖ i ―ţenskih‖ poslova, ―majĉinih‖ i ―oĉevih‖ zadataka.
Suvremeno roditeljstvo (2) Ravnopravna
raspodjela roditeljskih duţnosti ima posljedice:
-povećano
majĉino zadovoljstvo zbog potpore muţa
-povećano
muţevljevo zadovoljstvo zbog raznovrsnosti uloga i emocionalne povezanosti s
djetetom i ţenom Suvremeno roditeljstvo (3)
-
povećan pozitivni doţivljaj roditeljstva u oba roditelja
-
povećano braĉno zadovoljstvo i braĉna stabilnost (Levy-Shiff, 1994).
71
Suĉelje: rad, brak i obitelj Vaţnost problema Dva podruĉja
djelatnosti pojedinca najvaţniija su za doţivljaj identiteta:
1. rad 2. obitelj
n
Unutar njih pojedinac dobiva odgovore na pitanja: Tko sam ja? Koliko vrijedim?
Vaţnost problema (2) n
Uspješno funkcioniranje u tim podruĉjima utjeĉe na ţivotno zadovoljstvo i opću dobrobit.
n
Unutar
tih podruĉja pojedinac ostvaruje razliĉite uloge: hranitelj/hraniteljica, braĉni
partner, roditelj, rukovoditelj, organizator rada itd.
Vaţnost problema (3) Višestrukost uloga djeluje na: n
ispunjenost i smisao
n
meĊusobno ometanje – sukob
n
Do sredine 80-ih godina rad i obitelj izuĉavaju se kao meĊusobno odvojena podruĉja.
Vaţnost problema (4) Suvremeni pristup razlikuje 4 oblika meĊusobnog utjecaja (prelijevanja) ta dva podruĉja: n
(+R – O)
n
(-R — O)
n
(+O — R)
n
(-O — R)
Vaţnost problema (5) n
Navedena 4 moguća utjecaja ili prelijevanja izuĉavaju se u okviru širokog modela ―radno – obiteljsko suĉelje‖. Definicija sukoba rad - obitelj
n
Sukob rad – obitelj jest doţivljaj sukoba obiteljske i radne uloge koji nastaje kad zahtjevi jedne uloge ometaju
ispunjenje zahtjeva druge uloge. Definicija sukoba rad-obitelj (2) 72
n
Ili, sukob rad – obitelj odraţava nemogućnost uspješnog usklaĊivanja rada i obiteljskog
ţivota, te ga moţemo shvatiti kao znaĉajan izvor stresa u ţivotu zaposlenih (Frone i sur., 1996). Vrste sukoba i njegove posljedice
n
R-O, sukob rad-obitelj: rad
ometa obiteljsko funkcioniranje. Tipiĉna negativna posljedica:
utjecaj radnih obveza na smanjenje kvalitete obiteljskog
i braĉnog ţivota.
Vrste sukoba i njegove posljedice (2)
n
O-R, sukob obitelj-rad: obiteljsko
funkcioniranje ometa rad. Tipiĉna negativna posljedica:
sagorijevanje, radna alijenacija, smanjeno radno zadovoljstvo.
Ĉimbenici koji pojaĉavaju intenzitet sukoba n
radni stres
n
obiteljski stres
n
karakteristike i ponašanje pojedinaca Radni stres
n
Karakteristike posla (preopterećenost, vremenski tjesnac, repetitivan rad, rigidna vremenska i organizacijska struktura)
n
Pretjerano radno opterećenje – neposredan negativan utjecaj na psihiĉko i fiziĉko zdravlje. Radni stres (2)
n
Zaokupljenost poslom – veća vaţnost rada, veći utjecaj ometajućih obveza.
Obiteljski stres
n
negativan utjecaj braĉnih napetosti i nesuglasica
n
briga za djecu (osobito mlaĊu od 6 godina)
n
neegalitarna raspodjela kućanskih poslova 73
n
manjak emocionalne potpore partnera
Obiteljski stres (2)
n
nedostatak jaslica i vrtića
n
vrijeme uloţeno u obiteljske obveze
n
emocionalna zaokupljenost
obitelju: veća vaţnost obitelji – više izraţeni utjecaji ometajućih
aktivnosti izvan obitelji.
Karakteristike i ponašanje pojedinaca n
struktura osobnosti (liĉnosti) A-tipa
n
negativna afektivnost (pesimizam)
n
neuroticizam
Ĉimbenici koji umanjuju utjecaj sukoba rad-obitelj n
organizacija rada na radnom mjestu
n
socijalna potpora na radnom mjestu
n
doţivljaj vlastitog utjecaja i autonomije u odluĉivanju
n
socijalna potpora u obitelji
n
karakteristike i ponašanje pojedinaca Organizacija rada na radnom mjestu
n
Dobra organizacija rada onemogućit će vremenske tjesnace i doţivljaj preopterećenosti.
n
S dobrom organizacijom povećava se osjećaj kontrole i utjecaja pojedinca na vlastiti posao. Socijalna potpora na radnom mjestu
n
razumijevanje rukovoditelja izraţeno kao organiziranje fleksibilnog radnog vremena
n
dopuštanje dovoĊenja djeteta u iznimnim situacijama na posao
n
topla rijeĉ potpore i razumijevanja
n
poboljšanje brige za djecu – blagotvorno za moral zaposlenih i nesreće na radu
Doţivljaj vlastitog utjecaja i autonomije u odluĉivanju
74
n
Što je jaĉi osjećaj pojedinca da vlada situacijom, to će biti slabiji njegov doţivljaj preopterećenosti, stresa i manja mogućnost psihološkog sagorijevanja. Socijalna potpora u obitelji
n
Emocionalna potpora od braĉnog partnera i njegova spremnost na pruţanje pomoći smanjuje sukob rad – obitelj.
n
Osobito tzv. instrumentalna potpora, pod kojom se razumijeva preuzimanje dijela obiteljskih
opterećenja, smanjuje stres zaposlenog partnera, osobito ţene. Karakteristike i ponašanje pojedinca n
Vještina pojedinca u planiranju i rasporeĊivanju radnog vremena djeluje na smanjenje doţivljaja sukoba rad – obitelj.
n
Postavljanje zadataka i njihovih prioriteta
n
Patrijarhalnost ţene (prihvaćanje situacije)
n
Crte osobnosti: ekstraverzija i optimizam.
Braĉna nestabilnost Što je braĉna nestabilnost n
Veća ili manja vjerojatnost da će brak završiti rastavom.
n
Instrument (Booth, 1991) – mjerenje
n
Rastava je ekstremni oblik
vjerojatnosti braĉnog raspada.
braĉne nestabilnosti.
Braĉna nestabilnost u razliĉitim zemljama n
Nestabilnost varira ovisno o nizu
varijabla. Najveća nestabilnost (rastava braka) u SAD (50
rastavljenih na 100 sklopljenih brakova) i u Rusiji (48 na 100 sklopljenih) u 1999. godini.
Braĉna nestabilnost (2) n
Braĉna nestabilnost kao rastava varira s obzirom na stupanj urbanizacije:
U svim zemljama je zamijećena veća stopa rastave u urbanim sredinama, niţa je u manjim mjestima, a najniţa na selu. Teorije braĉne nestabilnosti n
Teorija socijalne razmjene 75
n
Induktivna teorija braĉne kvalitete i stabilnosti braka
n
Teorija odluĉivanja o braĉnoj disoluciji Teorija socijalne razmjene
pretpostavlja
da u svakom braku postoje snage koje djeluju na veću ili manju braĉnu
kohezivnost. To su:
l
uzajamna privlaĉnost partnera
l
barijere prema rastavi
l
alternativna privlaĉenja
Uzajamna privlaĉnost Varijable koje pridonose uzajamnoj privlaĉnosti: l
ljubav meĊu partnerima
l
uzajamno poštovanje partnera
l
seksualno zadovoljstvo oba partnera
l
plaća i/ili materijalni status partnera
Uzajamna
privlaĉnost (2)
5. razina obrazovanja partnera
6. sliĉnost dobi partnera 7. socijalni status partnera
Barijere prema rastavi
l
djeca u braku
l
pravne i ekonomske barijere
l
niska ekonomska moć obitelji 76
l
identifikacija s brakom kao naĉinom ţivota
l
utjecaj obitelji
l
utjecaj šire okoline (prijatelji) Alternativna privlaĉenja
Sljedeće varijable predstavljaju najznaĉajnija alternativna privlaĉenja: l
samaĉki ţivot
l
profesionalna karijera
l
afektivne veze izvan braka
Induktivna teorija braĉne kvalitete i stabilnosti braka Tri skupine varijabli:
l
premaritalne i maritalne varijable
l
kvaliteta braka, barijere i alternativna privlaĉenja
l
stabilnost braka Premaritalne varijable
l
premaritalna homogenost partnera (osobnost, obrazovanje itd.)
l
materijalno stanje partnera
l
potpora
l
primjerenost
budućim partnerima socijalizirajućeg modela Maritalne varijable
l
primjerenost socio-ekonomskog statusa
l
suĉelje rad-brak/obitelj
l
ukljuĉenost u socijalnu okolinu
l
pozitivno mišljenje o partneru Maritalne varijable (2)
5. emotivna nagrada (ljubav)
6. uspješnost komuniciranja 7. prilagodba braĉnoj ulozi 8. interakcije i atribucije interakcija
O ĉemu ovisi stabilnost 77
Prema teoriji:
premaritalne i maritalne varijable djeluju na braĉnu kvalitetu, a braĉna
kvaliteta u interakciji s alternativnim privlaĉenjima i barijerama prema rastavi djeluje na
braĉnu stabilnost. Teorija odluĉivanja o braĉnoj disoluciji Teorija pretpostavlja da postoje psihološki dva braka: l
brak prema percepciji ţene
l
brak prema percepciji muţa.
Teorija odluĉivanja o braĉnoj disoluciji (2) Teorija stavlja naglasak na proces odluĉivanja o rastavi, koji prema istraţivanjima, za muškarca traje od 6-8 mjeseci, a za ţenu dvostruko više.
Reakcije i prilagodba bivših partnera Reakcije i prilagodba bivših partnera na rastavu Razliĉite klasifikacije reakcija partnera na rastavu. Najpoznatija: Kessler (1975) – razlikuje ĉetiri razdoblja: 1. nestanak iluzija o braĉnom partneru (smanjena atraktivnost, povećana kritiĉnost) Reakcije i prilagodba bivših partnera na rastavu (2)
2. erozija odnosa - emotivna rastava i emotivno
povlaĉenje partnera
- partneri iskljuĉivo orijentirani na sebe i vlastite interese, prestaje se rabiti ―MI‖
Reakcije i prilagodba bivših partnera na rastavu (3)
3. emotivno razdvajanje - emotivni
odnosi meĊu partnerima su mrtvi
- partneri su emotivno indiferentni i fiziĉki se izbjegavaju 78
Reakcije i prilagodba
bivših partnera na rastavu (4)
4. fiziĉko razdvajanje - jedan od partnera napušta zajedniĉki stan ili kuću
5.
dogovorno (ili samoincijativno) podnošenje zahtjeva za rastavu Reakcije napuštenog partnera
Strah i anksioznost
n
intenzitet straha ili anksioznosti ovisi o:
n sustav vrijednosti ili vrijednosne orijentacije (tradicionalno/moderno). Strah i anksioznost
prisutniji su u ţena koje su tradicionalno socijalizirane i orijentirane na zavisnost i meĊuzavisnost. n
duţina braka Reakcije napuštenog partnera (2)
Strah i anksioznost minimalni su nakon kratkog braka (1-2 godine), jer istraţivanja pokazuju
(Levinger, 1989) da je po prilici toliko vremena potrebno za meĊusobnu prilagodbu. Nema
razlike u intenzitetu stresa, straha i anksioznosti napuštenog partnera za trajanja braka
duţe od dvije godine. Razlike izmeĊu partnera koji se rastaju i koji se mire Te se skupine razlikuju s obzirom na sljedeće varijable (Levinger, 1992): l
socijalna obiljeţja partnera
(vjerojatnije će se pomiriti ako su bolje obrazovani, boljeg materijalnog s tatusa i vlasnici nekretnina)
Razlike izmeĊu partnera koji se rastaju i koji se mire (2) Braĉni odnosi: Partneri će se vjerojatnije pomiriti ako su u braku seksualno zadovoljni, relativno dobro komuniciraju i ako nije bilo meĊusobnog fiziĉkog zlostavljanja. Razlike
izmeĊu partnera koji se rastaju i koji se mire (3)
Psihološke reakcije braĉnih partnera Partneri koji su se pomirili
ĉešće posjećuju lijeĉnika jer imaju psihosomatske tegobe, a
rastavljeni partneri ĉešće pobolijevaju od kroniĉnih bolesti.
79
Rastava braka i post-rastavno razdoblje
n
Mnogi partneri pod intenzivnim stresom – duljim ili kraćim.
n
Istraţivaĉki rezultati: po prilici 33% partnera ne osjeća teškoće zbog rastave; za većinu je rastava i razdoblje neposredno nakon rastave – bolno iskustvo puno stresova.
Teoretska objašnjenja post-rastavnog razdoblja U zadnjih 10 godina nastale mnoge teorije
za objašnjenje kako bivši partneri reagiraju na
rastavu braka i koji se problemi javljaju u novoj situaciji (Carbonne, 1994; Paasch i Carver, 1996).
Teoretska objašnjenja post-rastavnog razdoblja (2) Najpoznatija teorija, provjerena empirijski: Model rastavnog stresa i prilagodbe (Amato i Booth, 1997).
Amato i Booth model
Sastoji se od ĉetiri skupine varijabla: l
rastava (sudska odluka i psihološki proces)
l
medijatori ili stresori
l
moderatori ili protektori
l
prilagodba (ţivotno zadovoljstvo, fiziĉko i psihiĉko zdravlje)
Amato i Booth model: medijatori (stresori) Medijatore i stresore dijeli se u tri skupine:
l
socijalni
l
psihološki
l
stresori ponašanja. Amato i Booth model: socijalni medijatori (stresori)
l
raskid odnosa u obitelji
l
prekid odnosa s djecom
l
socijalna usamljenost 80
l
gubitak socijalnih normi
l
teškoće stvaranja novih veza Amato i Booth model: medijatori/stresori (2)
Vaţnost navedenih medijatora potvrĊuju istraţivanja (Simons i sur., 1998; McLanahan, 1998). Amato i Booth model- psihološki
l
bijes
l
anksioznost
l
ambivalentnost
l
osjećaj vlastite neatraktivnosti
l
intenzivan osjećaj bespomoćnosti
l
smanjeno samopoštovanje
l
psihološka istrgnutost iz okoline Amato i Booth model – stresori
l
intenzivno pušenje
l
povećana konzumacija alkohola
l
neredovita ishrana
l
smanjena radna uspješnost
stresori
ponašanja
Vaţnost psiholoških i stresora ponašanja potvrĊuju istraţivanja (Pryor i Emery, 1995) Amato i Booth model - moderatori
l
obrazovanje (pojedinci višeg stupnja obrazovanja imaju maje teškoća: Demo i Ackock, 1996; Goldberg i sur., 1992)
l
partnerska potpora od novoga partnera (Thabes, 1997; Shapiro, 1998).
l
ponovna udaja/ţenidba (Kitson, 1994; Hao, 1996)
Amato i Booth model – spol partnera Varijabla spol je medijator,
zasebno se obraĊuje jer je najprediktivniji za adaptaciju.
Neposredno nakon razvoda više problema imaju muškarci. Stres je dugotrajniji u
ţena i izaziva veće probleme (Kitson, 1996). Amato i Booth model – spol partnera (2) 81
U ţena traje kriza duţe i teţa je jer djeca ostaju s majkom, pad standarda, problem organizacije ţivota i rada uz djecu. Dva tipa
ţena:
tradicionalne i usmjerene na brak kao cilj teţe podnose rastavu (Brown i Manela, 1997). Amato i Booth – spol partnera (3)
Ţene moderne, orijentirane na karijeru manje osjećaju teţinu rastave. Dob ţene: istraţivanja: starijim ţenama teţi proces adaptacije (Roberts i Stein, 1998; Kevin i McKerny, 1998).
Ţivot im je društveno jako reduciran (Cleveland, 1999). Amato i Booth - prilagodba
Mnoštvo istraţivanja ukazuje na razliku u fiziĉkom i psihiĉkom zdravlju izmeĊu samaca, oţenjenih, udovaca i rastavljenih. Najveće tegobe imaju rastavljeni (Malenowsky, 1999); rastavljeni imaju najveću smrtnost (sluţbeni podaci SAD). Amato i Booth – prilagodba (2)
Rezultati: rastavljeni su neproporcionalno više zastupljeni u populaciji s mentalnim poremećajima nego u ukupnoj populaciji, uz kontrolu spola i dobi (Crage, 2000). Najzdraviji su oţenjeni i samci, najviše pobolijevaju rastavljeni. Amato i Booth – prilagodba (3)
Obzirom na broj posjeta
lijeĉniku, omjer je 7:1 za muškarce i 8:1 za ţene (rastavljeni više idu
lijeĉniku, osobito u psihijatrijske ustanove). Strategije bivših partnera za smanjenje teškoća Empirijska klasifikacija strategija (faktorskom analizom) (Berman i Turk, 1991). Faktori ili strategije:
l
socijalne aktivnosti (30.8% varijance) -emotivna veza s novim partnerom -intimni odnosi s novim partnerom 82
Strategije bivših partnera za smanjenje teškoća (2) 2. uĉenje (10.8% varijance) - nastavak
školovanja
- ukljuĉivanje - uĉenje
l
u veĉernje teĉajeve
novih vještina
bolje razumijevanje vlastite osobnosti (10.5% varijance) - spoznaja novih
ĉinjenica o sebi Strategije
bivših partnera za smanjenje teškoća (3)
- razmjena iskustva s osobama sliĉnog
iskustva
- samohrabrenje
4. izraţavanje osjećaja (7.6% varijance) - emotivne eksplozije - izraţavanje
bijesa
- plakanje
Strategije bivših partnera za smanjenje teškoća (4) 5. autonomija (6.3% varijance) - poĉetak novog naĉina ţivota - prekovremeni rad - veća
samostalnost
6. obiteljske i kućanske aktivnosti (5.6%
varijance)
- spremanje stana,
Strategije bivših partnera za smanjenje teškoća (5) - bavljenje djecom - odlasci
široj obitelji i traţenje utjehe
Ukupno objašnjeno 71.5% varijance. Strategije
bivših partnera za smanjenje teškoća (6)
Istraţivanja pokazuju da teškoće koje osjećaju partneri traju ovisno o moderatorima, najĉešće izmeĊu 1 i 3 godine. Kod manjeg dijela traju
duţe, pa govorimo o dugotrajnim posljedicama. 83
Reakcije djece na rastavu roditelja Rastava roditelja i prilagodba djece
3 skupine istraţivanja: l
reakcije djece kad saznaju da im se roditelji rastaju
l
neposredne ili kratkoroĉne reakcije – prilagodba
l
dugotrajne reakcije, emotivni, socijalni i kogntivni razvoj
Rastava roditelja i prilagodba djece
n
Djeca burno reagiraju kad saznaju da im se roditelji rastaju.
n
―Kad bi se pitalo djecu, ili kad bi o rastavi odluĉivala djeca, rastave ne bi bilo‖. (Wallerstein, 1990).
Tipologija inicijalnih reakcija
n
Heisman i Freiland (1987) predloţili sljedeću tipologiju:
l
negiranje (djeca odbijaju realnost i sanjare o cjelovitoj obitelji)
l
bijes (kratkotrajno povlaĉenje u maštu, zatim difuzni bijes)
l
nagodba (―Ako budem dobar....
Tipologija inicijalnih reakcija (2)
4. depresija (kad shvate da ne mogu djelovati na odluku djeca ĉesto padaju u depresiju) 5. prihvaćanje (ne preostaje im drugo nego da prihvate odluku) Kliniĉari smatraju da djeca moraju proći sve navedene faze. U suprotnom dolazi do negativnih posljedica. Klasifikacija Wallerstein i Kelly (1990)
l
strah od budućnosti (zabrinutost tko će se o n jima brinuti)
l
snuţdenost, umor i depresivnost
l
zabrinutost (djeca ne znaju kako će se roditelji snaći u novoj situaciji)
l
ambivalentnost prema roditelju koji napušta dom 84
Klasifikacija Wallerstein i Kelley (2) 5. usamljenost
6. konflikt lojalnosti (djeca ne znaju kojeg bi roditelja podrţala) 7. opća agresija Neposredne ili kratkotrajne reakcije djece na rastavu
l
prilagodba djeteta
l
pojam o sebi
l
kognitivno funkcioniranje
l
interpersonalni odnosi
l
društveno neprihvatljivo ponašanje Prilagodba djece
Rezultati (Kurdek i sur., 1991; Wallerstein i Kelley, 1985):
n
djeca postaju manje odgovorna, manje samostalna
n
smanjuje im se motivacija za postignućem, povećava
se agresivnost
Prilagodba djece (2)
Te reakcije traju nekoliko godina (ovisno o dobi i spolu).
Pojam o sebi Rezultati kontradiktorni: Parish i Wingle, 1995: rastava djeluje negativno na pojam o sebi; Kaminsky, 1996 – rastava ne djeluje na pojam o sebi.
Objašnjenje: Mnogi formalno intaktni brakovi jesu emotivno razoreni, a razoreni mogu biti stabilno okruţenje. Kognitivno funkcioniranje djece Kao
kognitivno funkcioniranje razumijevamo uspjeh u školi i u razliĉitim testovima (Demo i
Acock, 1998) Rezultati (Hess i Camara, 1989; Kinard i Reinherz, 1996): djeca rastavljenih roditelja
slabiji školski uspjeh i niţe rezultate u testovima. Kognitivno funkcioniranje djece (2)
Dva su objašnjenja: 85
postiţu
l
slabiji uspjeh zbog smanjene motivacije
l
slabiji uspjeh zbog oteţanih ţivotnih prilika
Djeĉaci: veći pad uspješnosti od djevojĉica. Djeĉaci su hendikepirani u matematici i prirodnim znanostima(feminizacija obraz). Interpersonalni odnosi
n
Podruĉje slabo obraĊeno.
n
Rezultati (Stolberg i Anker,1993): djeca rastavljenih roditelja imaju manje prijatelja i manje
se druţe sa svojim vršnjacima. n
Ĉešća je i psihopatologija u ponašanju. Društveno neprihvatljivo ponašanje
Starija istraţivanja (Glueck i Glueck, 1972; Hoffman, 1981): djeca rastavljenih roditelja ĉešće pokazuju društveno neprihvatljivo ponašanje. Novija istraţivanja (Rickel i Langer, 1995): osnovni uzrok
društveno neprihvatljivog ponašanja jest nedostatak roditeljskog nadzora
(kontrole).
Društveno neprihvatljivo ponašanje (2) n
Društveno neprihvatljivo ponašanje ĉešće je za mušku nego ţensku djecu iz rastavljenih brakova.
n
Nakon nekog vremena u većine djece takve reakcije nestaju. O ĉemu ovisi duţina trajanja reakcije
l
priroda odnosa roditelja nakon rastave
l
s kim dijete ţivi nakon rastave
l
kontakti s roditeljem s kojim dijete ne ţivi nakon rastave
l
emotivna i socijalna potpora u okruţenju S kim dijete ţivi nakon rastave
n
Podaci: u više
od 90% sluĉajeva nakon rastave djeca ţive s majkom (U Hrvatskoj 92%).
n
Sve veći broj ţena ţeli profesionalnu afirmaciju.
n
Sve veći broj muškaraca pokazuje interes za brigu o djeci. S kim dijete ţivi nakon rastave (2) 86
n
Oĉevi sve ĉešće ţele zadrţat dijete nakon rastave, što je uzrok sukoba meĊu bivšim partnerima.
n
Neka istraţivanja (Kurdek i Siesky, 1996): djeĉaci, osobito stariji, bolje prilagoĊeni kad su s ocem, a djevojĉice s majkom. S kim dijete ţivi nakon rastave (3)
n
Druga istraţivanja (Amato i Booth, 1996) to nisu potvrdila.
Kontakti s roditeljem s kojim dijete ne ţivi l
bez kontakata, slabi, neredoviti
i neprikladni kontakti – djeca se teţe prilagoĊuju novoj
situaciji.
Istraţivanja (Wallerstein i Kelly, 1990): u mnogih oĉeva nakon rastave pada interes za kontaktom s djetetom.
Emotivna i socijalna potpora okruţenja Istraţivanja: preko polovine oĉeva nema razumijevanja za potrebe djece nakon rastave (1998). Preko trećine majka ne razumije teškoće prilagodbe djece (Wallerstein i Kelley, 1990). Šire socijalno okruţenje preuzima ulogu staratelja (u tradicionalnoj kulturi). Dugotrajne reakcije djece na rastavu roditelja Tu se razumijevaju:
l
ţivotni stil svojstven pojedincu u zreloj dobi
l
stavovi prema braku, rastavi, seksualnom ţivotu i obitelji
l
profesionalna usmjerenost i obrazovanje
Ţivotni stil razumijeva se: skup vrijednosti, stavova i motivacije u odrasloj dobi.
Istraţivanja (Booth i sur., 1994): djeca rastavl jenih roditelja imaju kao odrasli drukĉiji ţivotni stil (oĉekivanja i motivacija) od pojedinaca iz cjelovitih obitelji. Stavovi
UtvrĊene razlike (Keith i Finley, 1998): izmeĊu odraslih pojedinaca rastavljenih roditelja i odraslih iz cjelovitih obitelji:
l
udvaranje, površniji socijalni i emocionalni kontakti
l
seksualno ponašanje – raniji seksualni odnosi
87
View more...
Comments
