Proudhon Pierre-Joseph - Što Je Vlasništvo [i Drugi Spisi]

BIBLIOTEKA

PROMETEJ

PIERRE-JOSEPH PROUDHON

Sto je vlasni5tvo? i drugi spisi Izbor

i predgovor

RADULE KNEZEVIE

Urednici BRANKO CARATAN RADE KALANJ VJEKOSLAV MIKECIN

u'

q

GLOBUS

/

ZAGREB

O GLOBUS, Zagreb, Jugoslavija

SadrZai

Prijeporni Proudhon (R. KneZevii) / Sto je vlasniStvo

/

VII-XXXIII

1

I. Metoda primijenjena u ovom radu - ideja o revoluciii / 3 II. O vlasni5tvu promatranom kao prirodno pravo. O zavzimanju i o gradanskom pravu, kao pravnim uzrocima vlasniStva / 25 III. O radu kao najdjelatnijem uzroku vlasniBtva / 58 IV. Vlasni5tvo nije moguie i 107 V. Psiholo5ko izlaganje ideje o pravdi nje nadela vlasti i prava / 160

i

nepravdi

Drugi spisi / 209 Sustav ekonomskih proturjedja ili fitozofiia bijede Opda ideja revolucije u 19. stoljeiu I 235 Politidka s,posobnost radnih klasa / 268

Bibliografija I 371

Kazalo imena

Preveli: Sofija KneZevi6, Marijan HanZekovi6, Jasna Tkalec

/

375

i

i

odrediva-

211

Prijeporni Proudhon

Pierre-Joseph Proudhon jedan je od onih mislilaca dija se aktualnost, i danas, u drugoj polovici dvadesetog stoljeia, nnameie sama po sebin.r Medlutim, prijeporno je u 6emu se ta aktualnost iskazuje i kakvo znadenje ima u suvremenoj epohi. Postavljaju se, dakle, i danas, ista ona pitania koja

Proudhonovo djelo, njegove poruke i pouke prate od vremena njegova objelodanjivanja.e Otuda kritidka valorizacija Proudhonove socijalno'politidke doktrine ne moZe biti izvedena iz perspektive suvremenosti, vei iz njezina situiranja u historijsku zbilju i teo' rijske i ideologijske okvire njegova doba, druStva njegova doba. A to iziskuje: prvo, preispitivanje druStveno-historijskih i metodologijskih pretpostavki; drugo, vrednovanje rezttltata analize kapitalistidkog druStva, osobito analize eko, nomske sfere; i, treie, promiSljanje konzekvencija Sto iz Proudhonove kritike gradanskog svijeta proizlaze i koje tvore njegovo poimanje pravednog dru5tva, odnosno principe i moguinosti ozbiljenja novoga svijeta. Razja5njavanje Proudhonova djela i njegovih poruka jest, dakle, ishodiSte i pretpostavka uvidlanja da li nas ono, po demu, i kako, situira u neke obzore i dileme suvremenosti. I, drugo, tim i takvim izlaganjem i kritidkom valorizacijom Proudhonova djela moguie je izbieii skolastidka umovanja: je li Proudhon proturjedan, raznovrstan i zbrkan pisac, ili 1 Georges Gurvitch, Proudhon. Sa, Die, son oeuore auec un erposd de sa phi.losophie, Paris, 11965. str. ?0. 2 Vidi J. Bancal, Proudhon, pluralisme et autogestion Paris, 1970., G. Gourvitch, Proudhon et Marc: une confrontation, Pafis, 19&1, A. Cuvlllier, Proudhon, Paris, 1937, N. Zastenker, Marx et Proudhon aujourd' hui, ,DCahierc du comunismea, Fdvrier ,1969, D. Gu6rin, Anarhiaam, Zagreb, 1980. Sainte-Beuve, Charlqs-Augustin, P.-J. Proudhon, Paris, 1873.

VII

je, pak, njegova misao jedna konzistentna doktrina;s Sto je temeljna jezgra njegove misli, da li je to nadelo pravde, ideja slobode, rad, ili pak revolucija; postoje li dva Froudhona, jedan iz kritidkog, a drugi iz pozitivnog perioda, itd.a Taj put studija i sistematizacija vodi nas, istodobno, preko onih jednostranih pristupa koji zavrSavaju u rslavljenjiman ili rnegiranjimabog to je zloa, do one koju je Proudhon iskazao u jednoj jedinoj rijedi: lanarhijar. 1.

Francuska je revolucija bila ldivni izlazak sunca( modernoga doba: gradlanskoga druStva i politidke drZave. Njegovo su konstituiranje i razvoj, kao vanjski izrazi dubokih unutarnjih proturjednosti interesa, nadanja, htijenja i moii, pratili burni dogadaji: revolucija odozgo, liberatna revoiucija, demokratska revolucija i revolucionarna vlada, Napoleonovi ratovi, restauracija, julska revolucija, 1"848. drZa'sni udar L. Napoleona, Drugo carstvo, itd.

Ekonomskom i politidkom uoblidavanju trijeznog kraljevstva burZoaske klase, svojim principima, moralnim dinom i revolucionarnom akcijorn supotstavlja se plebejsko krilo francuskoga druStva koje ima svoje tribune u Babeufu a poslije u Blanquiju, zaLailuii se za permanentno revolucioniranje sve do ostvarivanja sretnog kraja revolucije, to jest ukidanja privatnog vlasniStva i ostvarivanja jedinog dobra komunisti6ke zajednice.s - Suprotno tim revolucionarnim i misaonirn okvirima koji se u osnovi kreiu i zavrSavaju u domeni drZave i politidkog revolucioniranja, nastavljajuii se na nedosljednost revolucije, razvija se i druga misaona orijentacija koju olidavaju Saint-Simon, Fourier i Proudhon, a koja smatra da je poli tidko revolucioniranje besmisleno i ozbiljenje novog po3

Usp. A. Desjardins, P.-J. Proud,hon, Paris, 1896,

Proud.hon, tsruxeiles, q

L'actualiti

Eruxelles, 5

VIII

1967.

Babeuf

i

d.e

i,

tr-,actualile de

11967.

Proudhon, Institut de Socioiogie de l'Univ. libre de

Bounarroti, Izbor, Kultura, Zagreb,1955, str. 147. i

1BZ.

retka

i

i

smisao revolucije vidi

u sklopu socijalnih reformi

mijena. Saint-Simonova sistematizacija kapitalistidkog svijeta je-

dan je od izvora Proudhonove politidke dolctrine, iako je nastala u drugadijim socijalnim i ekonomskim uvjetima dru5tvenog razvoja.o

Nedosljednost francuske revolucije, te uZasavajuie eksplozije i najveieg od svih bideva, zapravo katastrofa rz L793. i kasniji tok historijskog razvoja, vratili su druStvo, smatra Saint-Simon, u stari poredak, otvarajuii time sveopiu krizu.z Izvor i objaSnjenje neuspje5nog ishoda revolucije Saint-Sirnon nalazi u metafizidkim udenjima predstavnika nevjerote u neukosti klase koja vodi dostojnih znanosti - legista, klase koja nema vlasni5tva. borbu s klasom vlasnika, Rezime dotada5njeg razvoja za Saint-Simona jest politika (vlast dovjeka nad dovjekom; vladavina manjine nad veii' nom; parazitizam) i metafizika, te on bududnost vidi u pozitirrnom sistemu (industrijskom druStvu) i vjerodostojnosti znanosti. Jer, svrha je druStvene organizacije proizvodnja, a odatle proizlazi primarni poloZaj proizvodada (industrijalaca' -zemljovlasnika, tvornidara i trgovaca) koji oni trebaju innati u druitvu. Najistaknutiji industrijalci trebaju preuzeti up' ravu nad druStvenim poslovima, uzimajuCi time druStvenu vlast iz ruku mase parazita.s Time industrijalci, kao prirodni predstarrnici svih trudbenika, medu koiima najznadajniju ulogu igraju bankari, buduii da je rijed o upravljanju opiim imetkom, konstituiraju industrijski sistem, zajednicu rada i svojine, mira i reda.s Bududi da su nasiLra sredstva dobra samo za obaranje i razaranje, to ie se ta dru5tvena promjena taktidkim moii ostvariti, smatra Saint-Simon, miroljubivo

-

0 Salnt-Simonova kritika nedosljednosti francuske revolucije, osvjetljavanje zna.denja socijalne ekonomije i rada za a^nalizu dru5tva, lociranje temeljne historijske polarizacije na svijet radnih i svijet povlastenih, shvaianje novoga svijeta i revolucije kao djela radnih dijelova druStva, identifikacija politidkog i militarnog, i tumadenje historijskog tazvola kao modemog doba trijumfa znanosti, one su todke iz kojih se, na razini motiva i ideja, razvijaju povezujuie spone izmedu'Saint-rsimonove i Produhonove misli. StanoviSte koie je iz toga izveo trlehanov da je rrotac prudonistidke anarhije nitko dnrgi nego Saint,Simontt jest doktninarna konstrukcija, (Vidi, G. Plehanov, Anq,rhi,zam i sociialieam, 'E,eo'

grad, 1961, str. 6?). z

a e

labor iz d,jela Saint-Si,mona i. Fouriera, Zagreb, lbidem, str. 74-75. ltlidem, str. ?7.

1952,

str.

117,

IX

ponaSanjem glavnih predstavnika trudbenika, to jest rasprav'

ljanjem, obja5njavanjem i uvjeravanjers.ro Ta se druStvena promjena od.vija po opiem cilju koji omo' guiuju, definiraju i u skladu s njim prosvjeiuju, i razvijaju svijest, vjerodostojne znanosti. DtLava se time rastvara u ekonomiji. Politika mijenja svoje znadenje i ulogu, postaje sekundarna. U daljnjem historijskom razvoju koji se odvija po opdem cilju ona i5dezava.tt Ostaje samo upravljanje stvarima. Uodavajudi suprotnosti dokonih i trudbenika, sensimonisti ie, nastavljajuii misao svoga uditelja, cilj druBtvenog razvoja vidjeti u uklanjanju tog klasnog antagonizma i ostvarenju asocijacije izmirenjem klasa. Mirno i postupno, iskljudujuii politidku akciju kao besmislenu, jer ona vodi ponovnoj konstituciji starog poretka.l2 Slidna stajali5ta susreiemo i kod Fouriera i furijerista. Prosvjetiteljska je filozofija, smatra Fourier, pripremila i izazva\a erupciju vulkana iz 1789. i u vremenu do katastrofe (1?93) kada je bankrotirala, pokuSala je rijeSiti dileme i pitanja koja je pokrenula revolucija. Poslije 1793. iluzije su se raspr5ile, jer ni jedno pitanje, pa dak ni spredavanje siroma3tva, nije bilo rije5eno. Polazeii od apsolutne sumnje, Fourier dolazi do zakljudaka da dru5tveni odnosi u civiliziranom svijetu moraju ustupiti mjesto drugim formama druStvene zajednice, a rukovoden svojim drugim metodoloSkim pravilom skretanjem, zakljuduje da se oni - apsolutnim mogu ostvariti s one strane dosada5njih odludujuiih druStvenih i teorijskih dinilaca: politike i religije, kojima su se do 10

tl

Ibidem, str.

?8.

Ibidem, str. 56. i 89. 12 BlfiZoaziji govorimo: .nrl\{i smo glas naroda koji zahtijeva svoj dio u asocijaciji, glas energidan, jer je zahtjev pravedan, ali miran, jer mi, glasnici bududnosti, znamo, od svoga uditelja, da je nasilje retrogradlo i da njegovo carstvo pripada proSlosti. Narodu govorimo i ponavljamo svaki dan: Mi srno glas burZoazije; svi vi patnici zahtijevate opiu asocijaciju i vi iete je dobiti jer nju hoie bog. AIi, ona ie vam biti dana samo ako budete zahtijevali mirno i postupno. .{ko pak pokuSate da nasilno istrgnete orrrda rada iz nrku sadaBnjih vlasnika, onda imajte na umu da jaki ljudi koji ie rukovoditi va3im gnjevom neie propustiti da se nastane u vilama i paladama koje su oduzeli starim vlasnicima, i stvar Ce se za vas svesti na promjenu gospodara.< (E. Flachat, Oeuores de Saint-Simon et d,'Enfantiz, lIV, Paris, 1865, str. '10,'1L,72, cit po c. V. Plehanov, Od idealizma ka materi.jalizrnu, Kultura, Beograd, 1964. str. 67, vidi i: Doktri.na Sen-Si,mona, Kultura, Beograd, MCMLIIL)

x

sada najviSe bavile neproduktivne znanosti, to jest filozofiia. Otuda Fourier ostvarivanje najveieg zakorra, dobra naroda, vidi u takvim mjerama koje nemaju ni3ta zajednidko s administracijom i sveienstvom, vei se proteZu samo na industriiu

i kuini Zivot i jer za njom

i

nespojive su sa svakom vladom

i

vladanjem,

njenim intervencijama nemaju potrebe. U znanosti o industrijskom sistemu i o sudbini druegzaktnoj Stva Fourier vidi ne samo moguinosti ostvarivanja novog poretka blagostanja i dobrih obidaja vei i spreda- opieg zavjera i revolucija koje potresaju poredak'ls vanje pobuna, Nastavljajuii se na ideje svoga uditelja Fouriera, Considerant pokazuje da se dru5tvene proturjednosti i klasne suprotnosti mogu rije5irti samo povezivanjem klasnih interesa. Jer, to je najbolje sredstvo za ostvarivanje posebnih interesa svake klase. Bilo kakvo suprotstavljanje i borba pojedinih dijelova dru5tva ili klasa neopravdani su: opravdan je samo sklad., harmonija, potpun i slobodan razvitak poretka. Uvidajuii taj put i nadin ostvarivanja ljudske sreie, druStvo, smatra Considerant, izlazi polako iz sada5njeg neprirodnog stanja. Otuda se za ozbiljenje nove zajednice ne treba tuii, vei samo popravljati, organizirati.t* Samo se time moZe sprijediti uniStavanje srednjih slojeva i podjela druStva na dvije klase: na mali broj onih koji imaju sve i veliki broj onih

koji nemaju

niSta.rs

Medtutirn, osnova za razumijevanje i valorizaciju Proud' honove doktrine nalazi se, kako je to Marx pokazao, u djelima engleskih ekonomista J. F. Braya i J. Graya.to U svojem djelu Patnje radnika i li.iek za nii.h Bray pokaz:uje da je nejednakost razmjene uzrokovana nejednakoSiu

posjeda iz Eega proizlaze dru5tvene nejednakosti i proturjednosti. Da bi se uspostavio sistem druStvene jednakosti, treba organizirati sistem ekvivalentne razmjene. Buduii da samo rad stvara vrijednost, vrijednost proizvoda odredena je radnim vremenom. Otuda proizlazi da svaki proizvodad u pravednoj razmjeni dobiva puni proizvod svoga rada. Ali, zato svi ljudi moraju raditi kako bi se mogle razmjenjivati jednake vrijednosti za jednake vrijednosti, i time ostvariti ra Usp. 14

Izbor iz djela Sai,nt-Simona

Vidi c, V.

i

Fouriera, str. 257 i dalje.

Plehanov, Od idealizma ka materijaliamu, str.64.

15

Ibidem, str.

16

K. Marx, Bijeda filozolije, Kultura, Zagreb, 1964, str.63.

87.

XI

vzaiamna i jednaka korist u razmjeni. Time se ukida eksploatacija, to jest profit, interes i renta. Politidka jednakost kao citj jest zablu.da, EtoviSe ona je zabluda i kao sredstvo. DruStvena organizacija bi podivala na porodicanaa kao obliku grupiranja pojedinaca i opiinama kao obliku grupiranja porodica itd. Utvrdivanje potreba za proizvodnju i odredtivanje relativne vrijednosti svakog proizvoda obavljalo bi se preko opCinskih i mjesnih ureda.rz Brayevo izvodenje organizacije razmjene kao oblika ukidanja eksploatacije slijedi, odnosno nastavlja Froudhon. U svom dijelu Socijalni, si,stem (1831) Gray je prvi sintetidki izloZio teoriju o radnom vremenu kao neposrednoj jedi nici mjere novca. Radno vrijeme sadriano u robama on pretpostavlja kao neposredno druStveno i ono je unutarnja mjera vrijednosti. Otuda se robe jedne prema drugima trebaju neposredno odnositi kao proizvodi druStvenog rada. Jedna centralna nacionalna banka izdavala bi potvrde o rad.nom vremenu koje je utro5eno na proizvodnju raaliditih roba. Proizvodad prima u razmjenu za robu ispravu o vrijednosti i te banknote od jednog radnog tjedna, jednog radnog d.ana itd. sluZe u isti mah kao uputnica na ekvivalent u svim drugim robama koje se nalaze u bandinim skladi5tima. Time je svaka roba neposredno postala novac. Plemeniti metali tako gube svoju povlasticu prema drugim metalima i zauzimaju na trZnici mjesto koje im pripada, pokraj maslaca i jaja. Banka svojim ukupnim mehanizmom regulira i samu proizvodnju. Poslije februarske revolucije u Francuskoj Gray je poslao francuskoj vladi memorandum u kojem poudava da Francuskoj nije potrebna orgatizacija rada, vei organizacija razmjene, diji se potpuno raztaden plan natazi u novdanom sistemu koji je on izmislio.ta 17 U ovim rezoniranjima Marx nalazi rkljud za proile, sa,claSnje i budude spise P. J. Proudhona