Propisi i primjeri pitanja i odgovora za srednju stručnu spremu

November 6, 2017 | Author: Milenko Stambolija | Category: N/A
Share Embed Donate


Short Description

Download Propisi i primjeri pitanja i odgovora za srednju stručnu spremu...

Description

Propisi i primjeri pitanja i odgovora za srednju stručnu spremu Ustavno ureĎenje Pripremili članovi Drţavne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Drţavnog stručnog ispita, predmet "Ustavno ureĎenje".

SADRŢAJ PREDMETA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

Temeljne odredbe Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda Zajedničke odredbe Osobne i političke slobode i prava Ustrojstvo drţavne vlasti Hrvatski sabor Predsjednik Republike Hrvatske Vlada Republike Hrvatske Sudbena vlast Ustavni sud Republike Hrvatske Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave MeĎunarodni ugovori Europska unija Promjene Ustava Drţavna znamenja

PRAVNI IZVORI I LITERATURA 1. Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" 85/10 - pročišćeni tekst) 2. Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske ("Narodne novine" 55/90, 26/93, 29/94)

PITANJA I ODGOVORI ZA PONAVLJANJE

1. Koje su temeljne odredbe Ustava RH? Temeljne odredbe Ustava Republike Hrvatske su:      

Republika Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna drţava suverenitet je neotuĎiv, nedjeljiv i neprenosiv trodioba vlasti ustavnost i zakonitost slobodno osnivanje političkih stranaka oruţane snage štite suverenitet i neovisnost te brane teritorijalnu cjelovitost

1

   

granice Republike Hrvatske mogu se mijenjati samo odlukom Hrvatskog sabora zabrana progonstva, oduzimanja drţavljanstva te zaštita interesa hrvatskih drţavljana u stranoj drţavi grb, zastava i himna sluţbena upotreba hrvatskog jezika i latiničnog pisma.

2. Kako narod ostvaruje vlast u Republici Hrvatskoj? Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. 3. Koje su najviše vrednote ustavnog poretka? Najviše vrednote ustavnog poretka su: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav. 4. Koje su značajke suvereniteta Republike Hrvatske i gdje se prostire? Suverenitet Republike Hrvatske je neotuĎiv, nedjeljiv i neprenosiv, a prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja. 5. Kako je ustrojena vlast u Republici Hrvatskoj? Vlast u Republici Hrvatskoj je ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i regionalnu samoupravu. Nositelj zakonodavne vlasti je Hrvatski sabor, izvršnu vlast obavlja Vlada Republike Hrvatske, a sudbenu sudovi. 6. Kako su zaštićena prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj? U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina. Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina ureĎuje se Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona. Zakonom se moţe pored općeg biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor. Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izraţavanja nacionalne pripadnosti, slobodno sluţenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija. 7. Kako se ostvaruje biračko pravo? Hrvatski drţavljani s navršenih 18 godina (birači) imaju opće i jednako biračko pravo u izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na drţavnom referendumu, u skladu sa zakonom. Biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem. 8. Koje su osobne i političke slobode i prava? Osobne i političke slobode i prava su:        

pravo na ţivot u Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne nikome se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to odraĎeno zakonom, o čemu odlučuje sud zabranjen je prisilni i obvezni rad nitko ne moţe biti uhićen ili pritvoren bez pisanog, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga svi graĎani i stranci jednaki su pred sudom i drugim drţavnim i inim tijela koje imaju javne ovlasti svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište dom je nepovrediv

2

        

jamči se sloboda mišljenja i izraţavanje misli jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijesti i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od drţave svim graĎanima priznaje se pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed jamči se pravo na slobodno udruţivanje u sindikate i druge udruge svaki graĎanin ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne sluţbe svi graĎani Republike Hrvatske s navršenih 18 godina imaju biračko pravo, opće i jednako svaki graĎanin ima pravo slati predstavke i prituţbe, davati prijedloge drţavnim i javnim tijelima i dobiti na njih odgovor vojna obveza i obrana Republike Hrvatske duţnost je svih za to sposobnih graĎana.

9. Što je Hrvatski sabor? Hrvatski sabor je predstavničko tijelo graĎana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj. 10. Koliki je broj zastupnika u Hrvatskom saboru ? Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju općeg i jednakog biračkog prava, biraju neposrednim tajnim glasovanjem na četiri godine (po 14 zastupnika iz 10 izbornih jedinica, zastupnici manjina i zastupnici dijaspore). Pravo na sudjelovanje u diobi zastupničkih mjesta u izbornoj jedinici ostvaruju liste koje na izborima dobiju najmanje 5% vaţećih glasova birača. Pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj imaju pravo birati osam zastupnika u Hrvatski sabor koji se biraju u posebnoj izbornoj jedinici koju čini područje Republike Hrvatske. U izborima za Hrvatski sabor birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj imaju pravo izabrati tri zastupnika, u skladu sa zakonom. 11. Kada Hrvatski sabor zasjeda redovito, a kad izvanredno? Hrvatski sabor redovito zasjeda dva puta godišnje: izmeĎu 15. siječnja i 15. srpnja te izmeĎu 15. rujna i 15. prosinca. Hrvatski sabor zasjeda izvanredno na zahtjev predsjednika Republike, Vlade RH ili većine zastupnika. Predsjednik Hrvatskog sabora moţe uz prethodno pribavljeno mišljenje klubova zastupnika parlamentarnih stranaka sazvati izvanredno zasjedanje. 12. Koje su nadležnosti Hrvatskog sabora? Nadleţnosti Hrvatskog sabora su:            

odlučuje o donošenju i promjeni Ustava donosi zakone donosi drţavni proračun odlučuje o ratu i miru donosi akte kojima izraţava politiku Sabora donosi Strategije nacionalne sigurnosti i Strategije obrane Republike Hrvatske ostvaruje graĎanski nadzor nad oruţanim snagama i sluţbama sigurnosti Republike Hrvatske odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske raspisuje referendum obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih duţnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom daje amnestiju za kaznena djela

3



obavlja druge poslove utvrĎene Ustavom.

13. Tko proglašava zakone? Zakone proglašava predsjednik Republike Hrvatske u roku od 8 dana od kada su izglasani u Hrvatskom saboru. Ako predsjednik Republike smatra da proglašeni zakon nije u skladu s Ustavom, moţe pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. 14. Koje su nadležnosti Predsjednika Republike i na koje vrijeme se bira? Predsjednik Republike predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu. Brine se za redovito i usklaĎeno djelovanje te za stabilnost drţavne vlasti. Odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. Predsjednik Republike bira se na temelju općeg i jednakog biračkog prava na neposrednim izborima tajnim glasanjem na vrijeme od pet godina. Nitko ne moţe biti biran više od dva puta za Predsjednika Republike. 15. Koje su ovlasti Predsjednika Republike? Ovlasti Predsjednika RH su sljedeće:   

       

raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva prvo zasjedanje Hrvatskog Sabora raspisuje referendum u skladu s Ustavom povjerava mandat (mandataru) za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uţiva povjerenje većine zastupnika u Hrvatskom saboru daje pomilovanja te dodjeljuje odlikovanja i priznanja odreĎena zakonom na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija vrhovni je zapovjednik Oruţanih snaga Republike Hrvatske imenuje i razrješuje vojne zapovjednike u skladu sa zakonom na temelju odluke Hrvatskog sabora, predsjednik Republike Hrvatske objavljuje rat i zaključuje mir u skladu s Ustavom i zakonom, suraĎuje s Vladom Republike Hrvatske u usmjeravanju rada sigurnosnih sluţbi za vrijeme trajanja ratnog stanja moţe donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog sabora.

16. Tko čini vladu Republike Hrvatske? Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri. 17. Opišite postupak imenovanja Vlade Republike Hrvatske ? Osoba kojoj je Predsjednik Republike Hrvatske povjerio mandat (mandatar) za sastav Vlade predlaţe članove Vlade. Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata, mandatar je duţan program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i zatraţiti glasovanje o povjerenju. Ako mandatar u roku od 30 dana ne sastavi Vladu, Predsjednik Republike mu moţe produţiti mandat za još najviše 30 dana, ako ni tada ne sastavi Vladu ili ta Vlada ne dobije povjerenje od Hrvatskog sabora tada će Predsjednik Republike Hrvatske povjeriti mandat za sastav Vlade drugoj osobi. Ako Vlada Republike Hrvatske ne bude sastavljena ni tada Predsjednik Republike Hrvatske će imenovati privremenu nestranačku Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor. Vlada stupa na duţnost kad joj povjerenje iskaţe većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru. 18. Koje su nadležnosti Vlade Republike Hrvatske?

4

Vlada Republike Hrvatske:          

predlaţe zakone i druge akte Hrvatskom saboru predlaţe drţavni proračun i završni račun provodi zakone i druge odluke Hrvatskog sabora donosi uredbe za izvršenje zakona vodi unutarnju i vanjsku politiku usmjerava i nadzire rad drţavne uprave brine o gospodarskom razvitku zemlje usmjerava djelovanje i razvitak javnih sluţbi obavlja druge poslove odreĎene Ustavom i zakonom raspisuje izbore za predsjednika Republike Hrvatske.

19. Tko obavlja sudbenu vlast i koji je najviši sud u Republici Hrvatskoj? Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna. Vrhovni sud RH, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. 20. Tko može biti biran i na koje vrijeme za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske? Ustavni sud Republike Hrvatske čini 13 sudaca koje bira Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova ukupnog broja zastupnika, na vrijeme od 8 godina, iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, drţavnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti. Ustavni sud bira predsjednika suda na vrijeme od 4 godine. Suci Ustavnog suda imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru. 21. Koje su nadležnosti Ustavnog suda? Nadleţnosti Ustavnog suda su:   



     

odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom moţe ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali vaţiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godine dana odlučuje povodom ustavnih tuţbi protiv pojedinačnih odluka drţavnih tijela, tijela jedinice lokalne i regionalne samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeĎene temeljne slobode i prava čovjeka i graĎanina, kao i pravo na lokalnu i regionalnu samoupravu zajamčeno Ustavom RH prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje Hrvatski sabor rješava sukob nadleţnosti izmeĎu tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti predsjednika Republike nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i moţe, u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad nadzire ustavnost i zakonitost izbora i drţavnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova obavlja druge poslove odreĎene Ustavom.

22. Koje su jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave? Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi. Jedinice područne (regionalne) samouprave su ţupanije. Zakonom se moţe glavnom gradu Zagrebu utvrditi poloţaj ţupanije.

5

23. Tko sklapa i potvrĎuje meĎunarodne ugovore? U skladu s Ustavom, zakonom i pravilima meĎunarodnog prava, sklapanje meĎunarodnih ugovora u nadleţnosti je, ovisno o naravi i sadrţaju meĎunarodnog ugovora, Hrvatskog sabora, Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske. Hrvatski sabor potvrĎuje meĎunarodne ugovore:   

koji traţe donošene ili izmjenu zakona meĎunarodne ugovore vojne i političke naravi meĎunarodne ugovore koji financijski obvezuju RH.

MeĎunarodne ugovore koji ne podlijeţu potvrĎivanju Hrvatskog sabora sklapa Predsjednik Republike na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske. MeĎunarodne ugovore koji meĎunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava, Sabor potvrĎuje 2/3 većinom svih zastupnika. 24. Koja će prava uživati državljani Republike Hrvatske u Europskoj uniji, a koja graĎani Europske unije u Republici Hrvatskoj? Nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji drţavljani Republike Hrvatske su graĎani Europske Unije i uţivaju prava koja im jamči pravna stečevina Europske Unije, a osobito:   



slobodu kretanja i nastanjivanja na području svih drţava članica aktivno i pasivno biračko pravo na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima u drugoj drţavi članici, sukladno propisima te drţave članice pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu bilo koje drţave članice, jednaku zaštiti vlastitih drţavljana kada se nalaze u trećoj drţavi u kojoj Republika Hrvatska nema diplomatsko-konzularno predstavništvo pravo podnošenja peticija Europskom parlamentu, predstavki Europskom ombudsmanu te pravo obraćanja institucijama i savjetodavnim tijelima Europske Unije na hrvatskom jeziku, kao i na svim sluţbenim jezicima Europske Unije, te pravo dobiti odgovor na istom jeziku.

Sva prava ostvaruju se u skladu s uvjetima i ograničenjima propisanima ugovorima na kojima se temelji Europska Unija te mjerama prihvaćenima na temelju tih ugovora. U Republici Hrvatskoj sva prava zajamčena pravnom stečevinom Europske unije uţivaju svi graĎani Europske unije. Navedena prava nastupaju ulaskom u Europsku Uniju. 25. Tko ima pravo predložiti promjenu Ustava Republike Hrvatske i tko odlučuje i promjeni Ustava? Pravo predloţiti promjenu Ustava Republike Hrvatske ima:   

najmanje 1/5 zastupnika u Hrvatskom saboru Predsjednik Republike Vlada Republike Hrvatske.

O promjeni Ustava odlučuje Hrvatski Sabor 2/3 većinom glasova svih zastupnika. Promjenu Ustava proglašava Hrvatski sabor. 26. Navedite znamenja Republike Hrvatske, opišite grb Republike Hrvatske i gdje se sve rabi? Drţavna znamenja su grb, zastava i himna Republike Hrvatske. Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb u obliku štita podijeljen u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja, prvo polje je crvene boje. Iznad štita se nalazi kruna s pet povijenih hrvatskih grbova: najstariji poznati grb Hrvatske, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije.

6

Najstariji poznati grb Hrvatske sadrţi u štitu na plavom polju ţutu (zlatnu) šesterokraku zvijezdu s bijelim (srebrnim) mladim mjesecom. Grb Dubrovačke Republike sadrţi u štitu na modrom polju dvije crvene grede. Dalmatinski grb sadrţi u štitu na plavom polju tri ţute (zlatne) okrunjene leopardove glave. Istarski grb sadrţi u štitu na modrom polju ţutu (zlatnu) kozu okrenutu u lijevo s crvenim papcima i rogovima. Slavonski grb sadrţi u štitu na plavom polju dvije poprečne bijele (srebrne) grede, a izmeĎu greda je crveno polje po kojem lagano stupa kuna na lijevo. U gornjem plavom polju je ţuta (zlatna) šesterokraka zvijezda. Grb Republike Hrvatske rabi se u:     

pečatima i ţigovima drţavnih tijela i drugih javnih tijela u uredima Vlade Republike Hrvatske u inozemstvu na zgradama u kojima su smještena drţavna tijela i druga javna tijela u Republici Hrvatskoj na sluţbenim aktima tijela drţavne vlasti na diplomama i svjedodţbama o završenom školovanju.

27. Opišite zastavu Republike Hrvatske, gdje se i kada ističe, te tko je napisao i uglazbio himnu Republike Hrvatske i kad se izvodi? Zastava Republike Hrvatske se sastoji od tri boje: crvene, bijele i plave s grbom u sredini. Omjer širine i duţine je 1:2. Svaka boja čini jednu trećinu širine zastave. Zastava se ističe:    

stalno na zgradama svih drţavnih tijela u dane praznika Republike Hrvatske u dane ţalosti Republike Hrvatske i vije se za trajanje ţalosti na pola stijega moţe se isticati pri javnim skupovima u Republici Hrvatskoj (političkim, sportskim itd.), na brodovima, plovilima.

Himna Republike Hrvatske je "Lijepa naša domovina", a izvornik teksta i napjev čuva se u Hrvatskom Saboru. Tekst himne napisao je Antun Mihanović, a uglazbio Josip Runjanin. Himna se izvodi sviranjem, pjevanjem ili sviranjem i pjevanjem:   

na početku zasjedanja Hrvatskog Sabora pri sluţbenom dolasku u Republiku Hrvatsku, odnosno pri ispraćaju šefa strane drţave ili ovlaštenog predstavnika meĎunarodne organizacije u drugim slučajevima utvrĎenim zakonom.

Sustav državne uprave Pripremili članovi Drţavne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Drţavnog stručnog ispita, predmet "Sustav drţavne uprave".

SADRŢAJ PREDMETA 1. 2. 3. 4.

Propisi kojima se ureĎuje sustav i ustrojstvo drţavne uprave Osnivanje tijela drţavne uprave Poslovi drţavne uprave Ustrojstvo drţavne uprave

7

5. Upravljanje tijelima drţavne uprave 6. Unutarnje ustrojstvo tijela drţavne uprave 7. Ovlasti Vlade prema tijelima drţavne uprave, pravnim osobama s javnim ovlastima i jedinicama lokalne i područne samouprave 8. MeĎusobni odnosi tijela drţavne uprave 9. Sredstva tijela drţavne uprave 10. Odnosi tijela drţavne uprave i graĎana 11. Ustrojstvo Vlade 12. Vladini uredi 13. Akti Vlade 14. Djelokrug rada tijela drţavne uprave 15. Nazivi unutarnjih ustrojstvenih jedinica i uvjeti za osnivanje u tijelima drţavne uprave 16. Način upravljanja i ovlasti čelnika unutarnjih ustrojstvenih jedinica tijela drţavne uprave, 17. Unutarnje ustrojstvo ureda drţavne uprave u ţupanijama

PRAVNI IZVORI I LITERATURA 1. Zakon o sustavu drţavne uprave ("Narodne novine" 150/11) 2. Zakon o Vladi Republike Hrvatske ("Narodne novine" 150/11) 3. Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela drţavne uprave ("Narodne novine" 150/11) 4. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela drţavne uprave ("Narodne novine" 22/12) 5. Članak 61. st. 3. Zakona o upravljanju drţavnom imovinom ("Narodne novine 145/10) 6. Članak 6. i 106. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti ("Narodne novine" 28/10)

PITANJA I ODGOVORI ZA PONAVLJANJE 1. Koji su poslovi državne uprave? Poslovi drţavne uprave su:    

neposredna provedba zakona donošenje propisa za njihovu provedbu obavljanje upravnog nadzora te drugi upravni i stručni poslovi.

Poslovi drţavne uprave ureĎuju se zakonom.

2. Koji su to drugi upravni i stručni poslovi tijela državne uprave? Drugi upravni i stručni poslovi su:     

praćenje stanja izrada nacrta prijedloga propisa i drugi stručni poslovi izrada stručnih podloga priprema odgovora na zastupnička pitanja ostvaruju domaću i inozemnu stručnu suradnju.

3. Tko obavlja poslove državne uprave?

8

Poslove drţavne uprave obavljaju tijela drţavne uprave. Posebnim zakonom odreĎeni poslovi drţavne uprave mogu se povjeriti tijelima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili drugim pravnim osobama koje na temelju zakona imaju javne ovlasti (u daljnjem tekstu: pravne osobe koje imaju javne ovlasti). 4. Koja su tijela državne uprave? Tijela drţavne uprave su ministarstva, drţavni uredi Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: drţavni uredi), drţavne upravne organizacije i uredi drţavne uprave u ţupanijama. Ministarstva, drţavni uredi i drţavne upravne organizacije središnja su tijela drţavne uprave, a uredi drţavne uprave u ţupanijama su prvostupanjska tijela drţavne uprave. 5. Koje provedbene propise donose čelnici središnjih tijela državne i što se s njima ureĎuje? Ministri, predstojnici drţavnih ureda i ravnatelji drţavnih upravnih organizacija donose pravilnike, naredbe i naputke za provedbu zakona i drugih propisa kad su na to izrijekom ovlašteni, u granicama dane ovlasti. Pravilnikom se detaljnije razraĎuju pojedine odredbe zakona radi njihove primjene. Naredbom se nareĎuje ili zabranjuje odreĎeno postupanje. Naputkom se propisuje način rada u tijelima drţavne uprave, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti. Pravilnici, naredbe i naputci objavljuju se u »Narodnim novinama«, a stupaju na snagu najranije osmoga dana od dana objave, ako tim propisima nije iznimno odreĎeno da zbog osobito vaţnih razloga stupaju na snagu danom objave. 6. Što se nadzire u provedbi upravnog nadzora? U provedbi upravnog nadzora tijela drţavne uprave nadziru provedbu zakona i drugih propisa te zakonitost rada i postupanja tijela drţavne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba koje ima javne ovlasti u povjerenim im poslovima drţavne uprave. 7. Koje su mjere upravnog nadzora? Mjere upravnog nadzora su:    



zahtijevati izvješća, podatke i druge obavijesti o obavljanju poslova drţavne uprave raspraviti stanje izvršavanja poslova drţavne uprave i predloţiti mjere koje se moraju poduzeti radi izvršenja pojedinih poslova drţavne uprave pokrenuti postupak za utvrĎivanje odgovornosti odgovarajućih sluţbenika, odnosno namještenika neposredno obaviti poslove u granicama svog djelokruga iz nadleţnosti tijela drţavne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba s javnim ovlastima na njihov trošak, kad ocijene da se na drugi način ne moţe izvršiti zakon ili drugi propis, a tijelo drţavne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravne osobe s javnim ovlastima nisu obavili odreĎeni posao drţavne uprave u za to ostavljenom ili primjerenom roku poduzeti i druge mjere propisane posebnim zakonom.

8. Tko provodi upravni nadzor i nad kojim tijelom se provodi upravni nadzor? U granicama svog djelokruga: 

ministarstva, drţavni uredi i drţavne upravne organizacije nadziru rad tijela drţavne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u

9



povjerenim im poslovima drţavne uprave uredi drţavne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave nadziru rad tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima drţavne uprave na području ţupanije.

9. Tko provodi inspekcijski nadzor i što se nadzire u inspekcijskom nadzoru? Inspekcijski nadzor provode inspektori i drugi drţavni sluţbenici ovlašteni za provedbu nadzora, kad je to odreĎeno posebnim zakonom (u daljnjem tekstu: inspektori). U provedbi inspekcijskog nadzora, u skladu s posebnim zakonom, provodi se izravan uvid u opće i pojedinačne akte, uvjete i način rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba te poduzimaju zakonom i drugim propisima predviĎene mjere da se ustanovljeno stanje i poslovanje uskladi sa zakonom i drugim propisima. 10. Što može naložiti inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora? Ukoliko naĎe da je povrijeĎen zakon ili drugi propis, inspektor ima pravo i obvezu, u skladu sa zakonom i drugim propisima:   

narediti otklanjanje utvrĎenih nedostataka, odnosno nepravilnosti u odreĎenom roku podnijeti prijavu nadleţnom drţavnom tijelu zbog kaznenog djela, odnosno izreći zakonom ili drugim propisom utvrĎenu prekršajnu kaznu poduzeti i druge mjere, odnosno izvršiti druge radnje za koje je posebnim propisima ovlašten.

11. Što sastavlja inspektor pri inspekcijskom pregledu? O izvršenom pregledu, utvrĎenom stanju i poduzetim, odnosno nareĎenim mjerama i radnjama, inspektor sastavlja zapisnik. Primjerak zapisnika o inspekcijskom pregledu inspektor uručuje fizičkoj osobi ili sluţbenoj osobi drţavnog tijela, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravne osobe. Inspektor vodi očevidnik o obavljenim inspekcijskim pregledima.

12. Koje su nadležnosti ministra? Ministar predstavlja ministarstvo i upravlja njegovim radom, a osobito:   



provodi utvrĎenu politiku Vlade donosi provedbene propise kad je na to izrijekom zakonom ovlašten brine o zakonitom i pravodobnom izvršavanju zakona i drugih propisa te u pitanjima od zajedničkog interesa osigurava suradnju ministarstva s drţavnim tijelima, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim osobama koje imaju javne ovlasti te drugim pravnim osobama prema drţavnim sluţbenicima i namještenicima poduzima mjere utvrĎene zakonom i drugim propisima u slučaju povrede sluţbene duţnosti.

13. Koje su nadležnosti zamjenika ministra? Zamjenik ministra provodi utvrĎenu politiku Vlade i zamjenjuje ministra u upravljanju radom ministarstva. Ministar ima jednog zamjenika ministra kojeg imenuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade. Zamjenik ministra za svoj rad odgovara ministru i Vladi. 14. Koje su nadležnosti pomoćnika ministra?

10

U ministarstvu se moţe imenovati jedan ili više pomoćnika ministra. Pomoćnik ministra, u pravilu, upravlja radom upravne organizacije ustrojene u sastavu ministarstva te obavlja i druge poslove koje mu povjeri ministar. Pomoćnika ministra imenuje Vlada na prijedlog ministra, a za svoj rad odgovoran je ministru i Vladi. 15. Koje su nadležnosti glavnog tajnika ministarstva ? Glavni tajnik ministarstva poduzima mjere za osiguranje učinkovitosti u radu ministarstva te u pravilu usklaĎuje rad unutarnjih ustrojstvenih jedinica ministarstva i upravnih organizacija u sastavu ministarstva, brine o stručnom osposobljavanju, usavršavanju i napredovanju drţavnih sluţbenika i namještenika u tijeku sluţbe i o urednom i pravilnom korištenju imovine i sredstava za rad. Glavnog tajnika ministarstva imenuje Vlada na prijedlog ministra, a na temelju javnog natječaja. 16. Kada se ustrojavaju državni uredi i koje poslove obavljaju? Drţavni uredi ustrojavaju se za obavljanje poslova drţavne uprave u jednom ili više upravnih područja koja su od posebnog značaja za učinkovitiji rad Vlade. Drţavni uredi obavljaju upravne i druge stručne poslove iz svog djelokruga. Drţavni uredi jesu: 1. Drţavni ured za trgovinsku politiku 2. Drţavni ured za središnju javnu nabavu 3. Drţavni ured za upravljanje drţavnom imovinom. Drţavnim uredom upravlja predstojnik, u poloţaju zamjenika ministra.

17. Koji su poslovi državne upravne organizacije? Drţavne upravne organizacije se ustrojavaju za obavljanje poslova drţavne uprave u jednom ili više upravnih područja. Drţavne upravne organizacije osnivaju se u pravilu kao drţavne uprave, zavodi i ravnateljstva. Drţavne upravne organizacije obavljaju upravne, stručne i druge poslove iz svog djelokruga, a osobito:     

proučavaju i istraţuju odreĎena pitanja koja zahtijevaju primjenu posebnih načina rada, a koje je nuţno obavljati u okviru drţavne uprave vode propisane očevidnike rješavaju u upravnim stvarima kad su na to izrijekom zakonom ovlašteni provode upravni, odnosno inspekcijski nadzor pripremaju nacrte zakona i prijedloge drugih propisa.

18. Koje upravne organizacije se mogu osnovati u sastavu ministarstva i tko njima upravlja? Upravne organizacije koje se mogu osnovati u sastavu ministarstva su uprave, zavodi i ravnateljstva:  

uprave se osnivaju, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva u kojem se obavljaju preteţito upravni poslovi, s odreĎenim stupnjem samostalnosti u radu zavodi se osnivaju, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva, u kojem se obavljaju preteţito stručno-analitički poslovi koji zahtijevaju posebne načine rada unutar ministarstva. Zavodima se iznimno mogu povjeriti i odreĎeni upravni poslovi, ako to zahtijeva

11



povezanost stručnih i upravnih poslova ravnateljstva se osnivaju, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva, u kojem se obavljaju odreĎeni upravni poslovi, kada obavljanje tih poslova zahtijeva posebno ustrojenu sluţbu, samostalnost djelovanja i posebne načine rada unutar ministarstva.

19. Koje poslove obavljaju uredi državne uprave? Za obavljanje poslova drţavne uprave u više upravnih područja na području jedinice područne (regionalne) samouprave ustrojava se ured drţavne uprave. Unutarnje ustrojstvo ureda drţavne uprave ureĎuje se uredbom Vlade. Ured drţavne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave obavlja upravne i druge stručne poslove u upravnim područjima za koja je ustrojen, a osobito:  

 

neposredno provodi zakone i druge propise i osigurava njihovu provedbu rješava u upravnim stvarima u prvom stupnju, ako to posebnim zakonom nije stavljeno u nadleţnost središnjim tijelima drţavne uprave ili pravnim osobama koje imaju javne ovlasti te povjereno tijelima jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave provodi upravni, odnosno inspekcijski nadzor prati stanje u svom djelokrugu te središnjim tijelima drţavne uprave predlaţe mjere za unapreĎenje stanja u pojedinim upravnim područjima.

20. Koje su nadležnosti predstojnika ureda državne uprave ? Radom ureda drţavne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave upravlja predstojnik. Predstojnik ureda drţavne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave je čelnik tog ureda. Za obavljanje poslova u uredu drţavne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave predstojnik ureda odgovoran je Vladi i čelniku središnjeg tijela drţavne uprave nadleţnom za odgovarajuće upravno područje. Predstojnika ureda drţavne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave imenuje Vlada na temelju javnog natječaja kojeg provodi središnje tijelo drţavne uprave nadleţno za poslove opće uprave. 21. Koje se ustrojstvene jedinice mogu ustrojiti u uredima državne uprave u županijama (u sjedištu i izvan sjedišta)? Za obavljanje odreĎenih poslova drţavne uprave iz nadleţnosti ureda drţavne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave mogu se osnovati ispostave u gradovima i općinama koje odredi Vlada na prijedlog predstojnika ureda drţavne uprave. Ispostavom upravlja voditelj ispostave koji je za svoj rad i rad u ispostavi odgovoran predstojniku ureda drţavne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave. 22. Tko obavlja povjerene poslove državne uprave ? Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe koje imaju javne ovlasti, u povjerenim im poslovima drţavne uprave:   

rješavaju u upravnim stvarima u prvom i drugom stupnju kad su im ti poslovi zakonom izrijekom stavljeni u nadleţnost vode očevidnike odreĎene zakonom i drugim propisima i izdaju propisana uvjerenja i druge potvrde obavljaju i druge poslove drţavne uprave koji su im zakonom izrijekom stavljeni u nadleţnost.

23. Kojim propisom se ureĎuje unutarnje ustrojstvo i uredsko poslovanje tijela državne uprave i tko

12

ga donosi? Načela za unutarnje ustrojstvo, kao i uredsko poslovanje tijela drţavne uprave, ureĎuju se uredbom Vlade. Uredbom Vlade ureĎuje se i unutarnje ustrojstvo, nazivi unutarnjih ustrojstvenih jedinica tijela drţavne uprave i njihov djelokrug, način upravljanja tim jedinicama, okvirni broj potrebnih drţavnih sluţbenika i namještenika za obavljanje poslova iz nadleţnosti tih jedinica, način planiranja poslova, radno vrijeme, odrţavanje uredovnih dana, kao i druga pitanja od osobitog značaja za rad tijela drţavne uprave. 24. Tko donosi pravilnik o unutarnjem redu tijela državne uprave? Pravilnik o unutarnjem redu donose:    

za ministarstvo - ministar za drţavni ured - predstojnik za drţavne upravne organizacije - ravnatelj za ured drţavne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave - predstojnik.

Na temelju uredbe o unutarnjem ustrojstvu tijela drţavne uprave pravilnikom o unutarnjem redu utvrĎuje se broj potrebnih drţavnih sluţbenika i namještenika s naznakom njihovih osnovnih poslova i zadaća i stručnih uvjeta potrebnih za njihovo obavljanje, njihove ovlasti i odgovornosti te druga pitanja od značaja za rad tijela drţavne uprave koja nisu ureĎena uredbom Vlade.

25. Tko provodi nadzor nad obavljanjem poslova državne uprave? Vlada provodi nadzor nad obavljanjem poslova drţavne uprave te moţe: 1. ukinuti propise tijela drţavne uprave i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u povjerenim im poslovima drţavne uprave 2. podnijeti zahtjev Ustavnom sudu Republike Hrvatske za ocjenu suglasnosti propisa pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima drţavne uprave s Ustavom i zakonom 3. raspraviti stanje u pojedinom tijelu drţavne uprave, tijelu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravnoj osobi koja ima javne ovlasti te odrediti mjere koje su to tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravna osoba koja ima javne ovlasti duţni poduzeti 4. pokrenuti postupak za utvrĎivanje odgovornosti sluţbenika i namještenika. Središnja tijela drţavne uprave provode upravni nadzor nad radom ureda drţavne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave te u svom djelokrugu nadziru rad tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima u obavljanju poslova drţavne uprave. 26. Na koji način su tijela državne uprave dužna meĎusobno suraĎivati? Tijela drţavne uprave duţna su u obavljanju poslova drţavne uprave suraĎivati s tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i uprave, i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti te im pruţati stručnu pomoć, a osobito stručno obraĎivati pitanja i pojave u svezi provedbe zakona i drugih propisa, davati im stručna mišljenja i objašnjenja te odrţavati stručna savjetovanja. 27. Kako graĎani ostvaruju naknadu štete radi neobavljanja službene radnje radi koje su pozvani? Kad se u upravnom postupku graĎani i pravne osobe, odnosno njihovi zastupnici i punomoćnici odazovu pozivu, a bez njihove krivnje sluţbena radnja radi koje su pozvani nije obavljena, imaju pravo zahtijevati naknadu time nastalih troškova. 28. Što mogu poduzeti graĎani i pravne osobe radi nepravilnog postupanja tijela državne uprave? Tijela drţavne uprave duţna su omogućiti graĎanima i pravnim osobama podnošenje prigovora i prituţbi na rad tijela drţavne uprave, kao i na nepravilan odnos drţavnih sluţbenika kad im se obraćaju radi

13

ostvarivanja svojih prava i interesa ili izvršavanja svojih graĎanskih duţnosti. Na podnesene prigovore i prituţbe, čelnik tijela drţavne uprave duţan je graĎanima i pravnim osobama dati odgovor u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora, odnosno prituţbe. 29. Tko ima pravo izvještavati javnost o obavljanju poslova državne uprave? Izvješća o obavljanju poslova drţavne uprave mogu davati čelnici tijela (ministri, ravnatelji drţavnih upravnih organizacija, drţavni tajnici središnjih drţavnih ureda i predstojnici ureda drţavne uprave u ţupanijama) ili drţavni sluţbenici koje čelnik tijela ovlasti za davanje odgovarajućih izvješća. 30. Gdje se osiguravaju sredstva za rad tijela državne uprave i kako se osiguravaju sredstva za rad tijela? Sredstva za rad tijela drţavne uprave utvrĎuju se drţavnim proračunom. Tijela drţavne uprave duţna su Vladi dostaviti zahtjev za osiguranje sredstava za iduću proračunsku godinu na temelju plana rada tijela s obrazloţenjem najkasnije do 30. rujna tekuće godine. 31. Na koji način se koriste stvari opreme tijela državne uprave? Tijelo drţavne uprave duţno je odrţavati opremu, zgrade i drugu imovinu, osigurati je u visini njezine vrijednosti i voditi o njoj prikladan očevidnik, u skladu s posebnim propisima. Tijelo drţavne uprave moţe odreĎene stvari opreme koristiti zajedno s drugim tijelom drţavne uprave te s tijelom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnom osobom koja ima javne ovlasti. 32. Tko odlučuje o rasporeĎivanju i korištenju sredstava tijela državne uprave? O rasporeĎivanju i korištenju sredstava tijela drţavne uprave odlučuje čelnik tijela drţavne uprave, u skladu s drţavnim proračunom. RasporeĎivanje sredstava tijela drţavne uprave obavlja se predračunom, a konačna raspodjela tih sredstava godišnjim obračunom tijela drţavne uprave. Predračun o rasporedu sredstava donosi se prije početka godine na koju se odnosi, a najkasnije 15 dana nakon usvajanja drţavnog proračuna. Za zakonito korištenje sredstava tijela drţavne uprave odgovorni su čelnik tijela drţavne uprave, kao izvršitelj, i računopolagač. 33. Tko čini Vladu Republike Hrvatske? Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri (u daljnjem tekstu: članovi Vlade). Ukoliko Vlada ima više potpredsjednika, predsjednik Vlade moţe odrediti prvog potpredsjednika. Predsjednik Vlade i članovi Vlade moraju biti hrvatski drţavljani. Predsjednik Vlade i članovi Vlade su drţavni duţnosnici. 34. Kad stupaju na dužnost predsjednik i članovi Vlade? Predsjednik i članovi Vlade stupaju na duţnost kad im povjerenje iskaţe većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru. Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike Hrvatske uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.

14

35. Kome podnose ostavku članovi Vlade? Predsjednik Vlade i članovi Vlade mogu podnijeti ostavku. Predsjednik Vlade podnosi ostavku Hrvatskom saboru. Kad predsjednik Vlade podnese ostavku, smatra se da su ostavku podnijeli svi članovi Vlade. Član Vlade podnosi ostavku predsjedniku Vlade. Ako Hrvatski sabor prihvati ostavku predsjednika Vlade, Vlada će obavljati tehničke poslove do imenovanja nove Vlade. 36. Koja su osnovna zaduženja Vlade i na koji način Vlada donosi odluke? Potpredsjednici Vlade usklaĎuju rad ministarstava i brinu o provedbi programa Vlade u područjima za koja su zaduţeni na sjednicama Vlade. Sjednice Vlade su javne. Vlada moţe odlučiti da će se sjednica, odnosno rasprava o pojedinim točkama dnevnog reda sjednice odrţati bez nazočnosti javnosti. Predsjednik Vlade predstavlja Vladu, saziva sjednice i predsjedava im, upravlja radom Vlade i potpisuje akte koje ona donosi. 37. Kada Vlada RH odlučuje dvotrećinskom većinom glasova svih članova Vlade? Vlada odlučuje dvotrećinskom većinom glasova svih članova Vlade kad nadleţnim drţavnim tijelima predlaţe:     

promjenu Ustava Republike Hrvatske udruţivanje ili razdruţivanje s drugim drţavama promjenu granica Republike Hrvatske raspuštanje Hrvatskoga sabora raspisivanje drţavnog referenduma.

38. Koje poslove obavlja Ured predsjednika Vlade? U Vladi se ustrojava Ured predsjednika Vlade. Ured predsjednika Vlade obavlja stručne i administrativne poslove za potrebe predsjednika Vlade po njegovom nalogu. Radom Ureda predsjednika Vlade upravlja predstojnik Ureda, kojeg imenuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade, a koji za svoj rad odgovara predsjedniku Vlade. 39. Koje stručne službe može osnivati Vlada? Vlada uredbom osniva urede, agencije, direkcije i druge stručne sluţbe radi obavljanja poslova iz svojeg djelokruga i odreĎuje njihov ustroj. Uredom, agencijom, direkcijom, odnosno drugom sluţbom Vlade upravlja ravnatelj, kojeg imenuje Vlada, na prijedlog predsjednika Vlade, po prethodno provedenom javnom natječaju. 40. Nabrojite stručne službe – urede koje Vlada osniva uredbom? Za obavljanje stručnih poslova, Vlada osniva:     

Ured za zakonodavstvo Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Ured za ravnopravnost spolova Ured za udruge Ured za razminiranje

15

  

Ured za suzbijanje zlouporabe droga Ured za opće poslove Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske Ured za protokol.

41. Može li se podnijeti žalba na rješenje o odlučivanju o upravnim stvarima Vlade i povjerenstva? Rješenje Vlade, odnosno, povjerenstva o upravnoj stvari je izvršno i protiv njega se moţe pokrenuti upravni spor. Rješenje je upravni akt protiv kojeg se ne moţe izjaviti ţalba. 42. Koje akte donosi Vlada? Vlada donosi uredbe u skladu s Ustavom i zakonom. Vlada donosi Poslovnik kojim, sukladno ovom Zakonu, ureĎuje ustrojstvo, način rada, odlučivanje Vlade i vrste akata koje donosi Vlada. Vlada donosi odluke, rješenja i zaključke o pitanjima koja se ne ureĎuju uredbama. Odlukom se ureĎuju pojedina pitanja iz nadleţnosti Vlade ili odreĎuju mjere, daje suglasnost ili potvrĎuju akti drugih tijela i pravnih osoba, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne donosi propis. Zaključkom se utvrĎuju stajališta Vlade u pitanjima provedbe utvrĎene politike te odreĎuju zadaće tijelima drţavne uprave. Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima te o drugim pojedinačnim stvarima iz djelokruga Vlade. 43. Gdje se objavljuju uredba i poslovnik Vlade? Uredbe i Poslovnik objavljuju se u »Narodnim novinama«, a stupaju na snagu osmoga dana od dana objave, ako tim aktima nije odreĎen drugi rok njihovog stupanja na snagu. Odluke, rješenja i zaključci mogu se objaviti u »Narodnim novinama«, ako tako odluči Vlada prilikom donošenja tih akata. 44. Tko odlučuje o sukobu nadležnosti izmeĎu tijela državne prave? Vlada odlučuje o sukobu nadleţnosti izmeĎu tijela drţavne uprave. 45. Može li se protiv člana Vlade voditi kazneni postupak? Protiv člana Vlade ne moţe se voditi kazneni postupak za vrijeme trajanja mandata zbog kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora do 5 godina, bez prethodnog odobrenja Vlade.

Upravni postupak i upravni sporovi Pripremili članovi Drţavne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Drţavnog stručnog ispita, predmet "Upravni postupak i upravni sporovi".

SADRŢAJ PREDMETA 1. 2. 3. 4. 5.

Stranka u upravnom postupku Načela u upravnom postupku Nadleţnost i vrste nadleţnosti Sluţbena osoba Pokretanje i voĎenje upravnog postupka 

postupak rješavanja upravne stvari

16

  

dokazivanje radnje u postupku rokovi

6. Obavješćivanje 

oblici obavješćivanja

7. Rješavanje upravne stvari 

rješenje

8. Pravni lijekovi 

ţalba

9. Upravni spor

PRAVNI IZVORI I LITERATURA 1. Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09.) 2. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10.)

PITANJA I ODGOVORI ZA PONAVLJANJE 1. Tko rješava u upravnim stvarima? U upravnim stvarima rješavaju javnopravna tijela. 2. Koja su javnopravna tijela? Javnopravna tijela su:    

tijela drţavne uprave druga drţavna tijela tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave pravne osobe koje imaju javne ovlasti.

3. Tko je stranka u upravnom postupku? Stranka u upravnom postupku je svaka fizička i pravna osoba o čijem se pravu, obvezi ili pravnim interesima radi. Stranka moţe biti:   

aktivna (koja podnosi zahtjev za pokretanje postupka) pasivna ( protiv koje se pokreće postupak) zainteresirana stranka (koja zbog zaštite svojih prava i pravnih interesa ima pravo sudjelovati u tuĎem postupku, npr. susjed u postupku izdavanja graĎevinske dozvole).

4.Što je postupovna sposobnost stranke? Postupovna sposobnost stranke znači da stranka moţe samostalno poduzimati radnje u upravnom

17

postupku. 5. Tko zastupa stranku ako nema postupovnu sposobnost ili joj je ta sposobnost ograničena? Stranku koja nema postupovnu sposobnost, ili joj je ta sposobnost ograničena, zastupa zakonski zastupnik. 6. Tko zastupa postupovno sposobnu stranku? Postupovno sposobnu stranku zastupa opunomoćenik. 7. Tko može biti opunomoćenik? Opunomoćenik moţe biti: odvjetnik, odvjetnički ured, druga pravna osoba ako na temelju zakona moţe zastupati i svaka druga fizička osoba koja ima potpunu poslovnu sposobnost osim one koja se bavi nadripisarstvom.(Nadripisar je osoba koja neovlašteno pruţa pravnu pomoć za novac). 8. Koja su načela općeg upravnog postupka? Načela općeg upravnog postupka su: 1. Načelo zakonitosti 2. Načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa 3. Načelo pomoći stranci 4. Načelo utvrĎivanja materijalne istine 5. Načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza 6. Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti 7. Načelo pristupa podacima i zaštite podataka 8. Pravo stranke na pravni lijek 9. Načelo zaštite stečenih prava stranaka 10. Sluţbena uporaba jezika i pisma. 9. Što znači načelo zakonitosti? Načelo zakonitosti znači da javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakona. 10. Što znači načelo pomoći stranci? Načelo pomoći stranci znači da će sluţbena osoba upozoriti stranku da ima osnovu za ostvarenje nekog prava, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja, te da njeno neznanje i neukost ne budu na štetu prava koja joj po zakonu pripada. 11. Što znači načelo materijalne istine? Načelo materijalne istine znači da u postupku treba utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. 12. Što znači načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza? Načelno samostalnosti i slobodne ocjene dokaza znači da sluţbena osoba samostalno utvrĎuje činjenice i okolnosti u postupku, a koje će činjenice uzeti za dokazane utvrĎuje svojom slobodnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno. 13. Što znači načelo učinkovitosti i ekonomičnosti? Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti znači da se u upravnom postupku postupa što je moguće jednostavnije uz što manje troškova, ali tako da se utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje upravne stvari. 14. Što znači načelo službene uporabe jezika i pisma? Načelo sluţbene uporabe jezika i pisma znači da se postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Postupak se moţe voditi i na drugom jeziku i pismu ako je i taj jezik u sluţbenoj uporabi pri javnopravnom tijelu prema posebnim propisima.

18

15. Što je nadležnost i koje su vrste nadležnosti? Nadleţnost je pravo i duţnost javnopravnog tijela da rješava u odreĎenoj upravnoj stvari. Postoje dvije vrste nadleţnosti:  

stvarna nadleţnost (odreĎuje se zakonom kojim se ureĎuje pojedino upravno područje ili nadleţnost javnopravnih tijela) mjesna nadleţnost (odreĎuje se propisima o upravno-teritorijalnoj podjeli, odnosno o ustrojstvu javnopravnih tijela).

16. Tko je službena osoba u upravnom postupku? Sluţbena osoba je osoba koja u javnopravnim tijelima vodi postupak i/ili rješava o upravnim stvarima. 17. Kako se pokreće upravni postupak? Upravni postupak moţe se pokrenuti na tri načina: 1. na zahtjev stranke 2. po sluţbenoj duţnosti 3. javnom objavom. 18. Koji su Zakonom propisani načini rješavanja upravne stvari? Zakon o općem upravnom postupku propisuje dva načina rješavanja upravne stvari: 1. neposredno rješavanje 2. ispitni postupak. 19. Što su sve dokazna sredstva (dokazi)? Dokazna sredstva su: isprave, svjedoci, vještaci, očevid i izjava stranke. 20. Što je javna isprava? Javna isprava je isprava koju je izdao nadleţni sud ili javnopravno tijelo u granicama svoje nadleţnosti i u propisanom obliku. Javne isprave dokazuju što se njima utvrĎuje ili potvrĎuje. 21. Tko može biti svjedok? Svjedok moţe biti svaka fizička osoba za koju se smatra da ima odreĎena saznanja o odreĎenim činjenicama i koja svoja saznanja moţe priopćiti. 22. Kad se u upravnom postupku provodi vještačenje? Vještačenje se provodi kad je za utvrĎivanje ili ocjenu odreĎene činjenice, koja je bitna za rješavanje, potrebno posebno stručno znanje kojim sluţbena osoba ne raspolaţe. 23. Što je očevid? Očevid je dokazno sredstvo koje se provodi kad je za utvrĎivanje neke činjenice potrebno neposredno opaţanje sluţbene osobe. 24. Kad se u upravnom postupku koristi izjava stranke kao dokazno sredstvo? Izjava stranke u upravnom postupku koristi se kao dokazno sredstvo, ako za utvrĎivanje odreĎenih činjenica ne postoje drugi dokazi. 25. Što se smatra podneskom? Podneskom se smatraju: zahtjevi, prijedlozi, ispunjeni obrasci, prijave, molbe, ţalbe, predstavke, prigovori, obavijesti, priopćenja i sl., kojima se stranke obraćaju javnopravnom tijelu.

19

26. Kakav mora biti podnesak i što mora sadržavati da bi se po njemu moglo postupiti? Podnesak mora biti razumljiv i sadrţavati sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, a osobito:      

naziv javnopravnog tijela kojem se upućuje naznaku upravne stvari na koju se odnosi osobno ime osobe ovlaštene za zastupanje ako je stranka ima adresa potpis.

27. Na koje sve načine stranka može predati podnesak? Stranka moţe predati podnesak na sljedeće načine:    

neposredno u pisanom obliku poslati poštom dostaviti u obliku elektroničke isprave izraĎene sukladno zakonu usmeno izjaviti na zapisnik.

28. Tko ima pravo biti obaviješten o tijeku upravnog postupka i razgledati spise? O tijeku postupka imaju pravo biti obaviještene i razgledati spise stranke i druge osobe koje dokaţu pravni interes. 29. Kako se računaju rokovi? Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine. 30. Kad se računa početak roka odreĎenog na dane? Rok odreĎen na dane počinje se računati od prvog sljedećeg dana nakon dana kad je dostavljeno pismeno. 31. Da li nedjelje, blagdani i neradni dani utječu na računanje rokova? Nedjelje, blagdani i neradni dani ne utječu na početak i na tijek rokova, ali ako zadnji dan roka pada u nedjelju, na blagdan ili kad javnopravno tijelo ne radi, rok istječe prvoga sljedećega radnog dana. 32. Što je dostava? Dostava je radnja kojom se pismeno uručuje (dostavlja) osobi na koju je naslovljeno. 33. Što je osobna dostava? Osobna dostava je dostava koja se obavlja osobno naslovljenoj osobi kada od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne moţe produţiti ili kad je takva dostava propisana. 34. Što je rješenje i o čemu se odlučuje rješenjem? Rješenje je upravni akt kojim se odlučuje o upravnoj stvari koja je predmet upravnog postupka. 35. Koji su sastavni dijelovi rješenja? Sastavni dijelovi rješenja su:      

zaglavlje uvod izreka obrazloţenje uputa o pravnom lijeku potpis sluţbene osobe

20



otisak sluţbenog pečata javnopravnog tijela.

36. O čemu se odlučuje zaključkom? Zaključkom se odlučuje o postupovnim pitanjima ako Zakonom o općem upravnom postupku nije propisano donošenje rješenja. 37. Što je žalba? Ţalba je pravni lijek koji se moţe izjaviti protiv rješenja donesenog u upravnom postupku. Ţalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja ako nije propisan duţi rok. Ţalba se izjavljuje protiv prvostupanjskih rješenja, osim ako je zakonom propisano da ţalba nije dopuštena. Moţe se podnijeti i zbog tzv. šutnje uprave, ako rješenje nije doneseno u roku u kojem je trebalo biti doneseno. O ţalbi rješava drugostupanjsko tijelo koje ispituje zakonitost rješenja koje se pobija i svrhovitost rješenja. 38. Kada se sastavlja zapisnik u upravnom postupku? Zapisnik se sastavlja o usmenoj raspravi, očevidu ili drugoj vaţnijoj radnji u postupku te o vaţnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba. 39. Sadržaj zapisnika - što se upisuje u zapisnik? U zapisnik se upisuje:       

naziv javnopravnog tijela koje obavlja radnju mjesto gdje se radnja obavlja datum i sat kad se radnja obavlja upravna stvar o kojoj se vodi postupak osobna imena sluţbenih osoba osobna imena nazočnih stranaka i osoba ovlaštenih za njihovo zastupanje opis tijeka i sadrţaja u postupku provedenih radnji i danih izjava te isprava koje su korištene.

40. Što je službena osoba koja vodi postupak obvezna učiniti prije zaključenja zapisnika? Prije zaključenja zapisnika sluţbena osoba obvezna je pročitati zapisnik nazočnim osobama koje su sudjelovale u upravnoj radnji i pitati imaju li primjedbi na zapisnik. Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik pročitan i da nisu stavljene primjedbe, a ako su primjedbe stavljene navest će se ukratko sadrţaj primjedbi. 41. Tko i na koji način potpisuje zapisnik? Zapisnik potpisuju:   

sluţbena osoba – potpisuje se na kraju zapisnika zapisničar (ako ga je bilo u postupku) – potpisuje se na kraju zapisnika osobe koje su dale izjave – potpisuju se ispod svoje izjave i na kraju svake stranice zapisnika na kojoj se nalazi izjava.

42. Kad i na koji način se pokreće upravni spor? Upravni spor moţe se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stupnju ili protiv prvostupanjskog upravnog akta protiv kojeg se ne moţe izjaviti ţalba. Upravni spor moţe se pokrenuti i kad nadleţno tijelo nije o zahtjevu ili o ţalbi donijelo odgovarajući upravni

21

akt. Pokreće se tuţbom u roku 30 dana od dana dostave upravnog akta stranci. 43. Tko rješava upravne sporove? Upravne sporove rješava Upravni sud Republike Hrvatske. 44. Tko su stranke u upravnom sporu? Stranke u upravnom sporu su:   

tuţitelj - moţe biti pojedinac, pravna osoba, organizacija, skupina osoba, naselje i sl. koji smatra da mu je upravnim aktom povrijeĎeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu tuţena strana - tijelo čiji se akt osporava zainteresirana osoba - treća osoba kojoj bi poništavanje osporenog upravnog akta neposredno bilo na štetu.

45. Koje akte sud donosi u upravnom sporu? Sud u upravnom sporu donosi presude i rješenja. Uredsko poslovanje Pripremili članovi Drţavne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Drţavnog stručnog ispita, predmet "Uredsko poslovanje".

SADRŢAJ PREDMETA 1. Temeljni pojmovi uredskog poslovanja 2. Primitak, otvaranje i pregled pošiljki 3. Upisivanje pismena 4. Dostava pismena u rad 5. Sastavni dijelovi neupravnog akta 6. Otpremanje akata 7. RazvoĎenje akata u upisniku predmeta upravnog postupka odnosno urudţbenom zapisniku 8. Rokovnik predmeta 9. Stavljanje predmeta u pismohranu i čuvanje 10. Pečati, ţigovi i štambilji 11. Natpisne ploče

PRAVNI IZVORI I LITERATURA 1. Uredba o uredskom poslovanju (NN broj 7/09) 2. Zakon o pečatima i ţigovima s grbom Republike Hrvatske (NN 33/95) 3. Zakon o upravnim pristojbama (NN 8/96, 95/97, 131/97, 68/98, 77/96, 66/99, 145/99, 30/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-747/96, 744/98 od 1. oţujka 2000. i116/00) bez odredaba o pristojbenoj tarifi 4. Uredba o natpisnoj ploči i zaglavlju akta tijela drţavne uprave, lokalne, područne (regionalne) i mjesne samouprave, te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti (NN 34/02)

PITANJA I ODGOVORI ZA PONAVLJANJE

22

1. Što obuhvaća pojam „uredsko poslovanje"? Uredsko poslovanje je skup pravila i mjera u postupanju s pismenima, koji obuhvaća sljedeće:         

primanje izdavanje evidencija dostava u rad obrada otpremanje čuvanje izlučivanje i predaja nadleţnom arhivu ili drugom nadleţnom tijelu.

2. Što je pisarnica? Pisarnica je posebna unutarnja ustrojstvena jedinica koja obavlja poslove primanja i pregleda pismena i drugih dokumenata, njihovog razvrstavanja i rasporeĎivanja, upisivanja u odgovarajuće evidencije (očevidnike), dostave u rad, otpremanja, razvoĎenja te njihova čuvanja u pismohrani. 3. Što je pismohrana? Pismohrana je dio pisarnice koja obavlja poslove čuvanja i izlučivanja pismena te drugih dokumenata. Izlučivanje je postupak izdvajanja graĎe odloţene u pismohranu nakon isteka propisanog roka čuvanja, radi uništenja ili predaje nadleţnom arhivu. Akt o uništenju graĎe odnosno predaje nadleţnom arhivu donosi čelnik tijela, sukladno propisima o arhivskoj djelatnosti. 4. Što je dokument? Dokument je svaki podatak, odnosno svaki napisani, umnoţeni, nacrtani, slikovni, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili bilo koji drugi zapis podatka, fizički predmet, priopćenje ili informacija, koji sadrţajem i strukturom čini raspoznatljivu i jednoznačno odreĎenu cjelinu povezanih podataka. 5. Što je pismeno? Pismeno je podnesak ili akt. 6. Što je podnesak? Podnesak je pismeno kojim stranka pokreće postupak, dopunjuje, mijenja svoj zahtjev odnosno drugo traţenje ili od tog odustaje. 7. Što je akt? Akt je pismeno kojim tijelo odlučuje o predmetu postupka, odgovara na podnesak stranke, odreĎuje, prekida ili završava neku sluţbenu radnju te obavlja sluţbeno dopisivanje s drugim tijelima, odnosno pravnim osobama koje imaju javne ovlasti. 8. Što je spis? Spis (predmet) je skup pismena, priloga i drugih dokumenata koji se odnose na isto pitanje ili zadaću, ili koji na drugi način čine posebnu cjelinu. 9. Kako se razvrstavaju primljena pismena? Primljena pismena razvrstavaju se na pismena predmeta upravnog postupka i pismena predmeta neupravnog postupka. Razvrstavanje primljenih pismena obavlja sluţbenik pisarnice koji otvara i pregledava primljene pošiljke. Izuzetno, čelnik tijela moţe odrediti da razvrstavanje pismena obavlja drugi sluţbenik.

23

10. Što je prijemni štambilj, gdje se stavlja i što sadrži? Otisak prijemnog štambilja stavlja se na izvornike primljenih pismena koja se upisuju u upisnik predmeta upravnog postupka, odnosno u urudţbeni zapisnik. Otisak prijemnog štambilja stavlja se na pismeno u gornjem desnom uglu prve stranice pismena, a ako tamo nema mjesta, na drugom pogodnom mjestu prve stranice. Ako na prvoj stranici nema dovoljno mjesta, otisak prijemnog štambilja stavit će se na zadnjoj stranici pismena na pogodno mjesto. Ako su sve stranice pismena u potpunosti popunjene, otisak prijemnog štambilja stavit će se na papir koji će se pričvrstiti uz pismeno. Otisak prijemnog štambilja ne stavlja se na priloge. Prijemni štambilj ima nepromjenjivi i promjenjivi sadrţaj. Nakon otiskivanja prijemnog štambilja, na otisku ostaje ispisan nepromjenjiv sadrţaj: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

REPUBLIKA HRVATSKA Brojčana oznaka tijela koje prima pismeno Naziv tijela koje prima pismeno Tekst „Primljeno" Tekst „Klasifikacijska oznaka" Tekst „Urudţbeni broj" Tekst „Ustrojstvena jedinica" Tekst „Prilozi" Tekst „Vrijednost".

U prazna polja otiska zatim se upisuju slijedeći podaci: „Primljeno" - datum primitka „Klasifikacijska oznaka" - klasifikacijsku oznaku „Urudţbeni broj" - urudţbeni broj „Ustrojstvena jedinica" - brojčana oznaka unutarnje ustrojstvene jedinice u koju se pismeno rasporeĎuje 5. „Prilozi" - broj priloţenih priloga 6. „Vrijednosti" - ukupan iznos upravne pristojbe, novca ili naznaku drugih vrijednosti koje su priloţene pismenu. 1. 2. 3. 4.

11. Koje su osnovne evidencije uredskog poslovanja? Osnovne evidencije uredskog poslovanja su:

.

1. Urudţbeni zapisnik – u koji se upisuju pismena neupravnog postupka; 2. Upisnik predmeta upravnog postupka u koji se upisuju pismena:

- prvostupanjskog upravnog postupka - drugostupanjskog upravnog postupka. 12. Što označava klasifikacijska oznaka i kada se odreĎuje? Klasifikacijska oznaka označava predmet. Klasifikacijska oznaka odreĎuje se prilikom upisa prvog podneska, odnosno, akta kojim se osniva predmet.

24

13. Što označava urudžbeni broj? Urudţbeni broj označava pojedino pismeno u predmetu. 14. Koje oznake moraju imati pismena upravnog postupka i pismena označena odreĎenim stupnjem tajnosti? Pismena upravnog postupka i pismena označena odreĎenim stupnjem tajnosti moraju imati slijedeće oznake: 1. UP/I - oznaka pismena prvostupanjskog upravnog postupka, UP/II – oznaka pismena drugostupanjskog upravnog postupka; 2. pismena označena odreĎenim stupnjem tajnosti – moraju imati odgovarajuću oznaku stupnja tajnosti, sukladno propisima o tajnosti podataka. 15. Koje su pomoćne evidencije uredskog poslovanja? Pomoćne evidencije uredskog poslovanja su:      

knjiga primljene pošte interna dostavna knjiga dostavna knjiga za poštu dostavna knjiga za mjesto rokovnik predmeta knjiga pismohrane.

16. Što je knjiga primljene pošte i čemu služi? Knjiga primljene pošte je evidencija u koju se upisuju sve pošiljke zaprimljene u odreĎenom tijelu. 17. Što je interna dostavna knjiga i čemu služi? Interna dostavna knjiga je pomoćna evidencija putem koje se obavlja dostavljanje pismena izmeĎu pisarnice i unutarnjih ustrojstvenih jedinica (ukoliko se elektroničkim putem ne moţe sa sigurnošću pratiti tijek pismena izmeĎu pisarnice i unutarnjih ustrojstvenih jedinica). Svaka unutarnja ustrojstvena jedinica ima jednu, a po potrebi i više internih dostavnih knjiga. 18. Što je dostavna knjiga za poštu i čemu služi? Dostavna knjiga za poštu je pomoćna evidencija koja se vodi za otpremljenu poštu, radi upisa svih akata koji se otpremaju putem poštanske sluţbe. U dostavnoj knjizi za poštu obračunavaju se i evidentiraju troškovi otpreme pošte na način utvrĎen općim aktima poštanske sluţbe. 19. Što je dostavna knjiga za mjesto i čemu služi? Dostavna knjiga za mjesto je pomoćna evidencija u koju se upisuju svi akti i drugi materijali koji se putem dostavljača otpremaju drugim tijelima i osobama u istom mjestu ili se, radi ţurnosti ili drugih razloga, moraju osobno dostaviti. Prijem pošiljke potvrdit će se potpisom u dostavnoj knjizi za mjesto i na dostavnici. 20. Čemu služi rokovnik predmeta? U rokovnik predmeta stavljaju se predmeti za koje je odreĎeno da se drţe u pisarnici do odreĎenog roka, prema datumu koji je odredio ovlašteni sluţbenik. 21. Što je knjiga pismohrane? Knjiga pismohrane je pomoćna evidencija koju je duţna voditi pisarnica radi općeg pregleda cjelokupne

25

graĎe odloţene u pismohranu, ukoliko se elektroničkim putem ne vidi koji su predmeti u pismohrani. 22. Kako se obavlja razvoĎenje dovršenih predmeta? RazvoĎenje dovršenih predmeta obavlja se:   

u upisniku predmeta upravnog postupka odnosno urudţbenom zapisniku prema uputi pisarnici (sluţbenika koji postupa po spisu) upisivanjem datuma razvoĎenja i stavljanjem oznake: ,,a/a" i roka čuvanja (sukladno propisima o arhivskoj djelatnosti)

Sluţbenik pisarnice poslije obavljenog razvoĎenja dovršenih predmeta spis predmeta odlaţe u pismohranu. 23. Koji su sastavni dijelovi neupravnog akta? Sluţbena prepiska s drugim tijelima ili osobama obavlja se neupravnim aktima. Ako posebnim propisima nije drukčije odreĎeno, neupravni akt mora sadrţavati sljedeće osnovne dijelove: 1. 2. 3. 4. 5. 6.

zaglavlje osobno ime odnosno naziv i adresu primatelja kratku oznaku predmeta tekst akta potpis ovlaštene sluţbene osobe te otisak sluţbenog pečata.

Osim osnovnih dijelova, neupravni akt sadrţava i druge podatke (ako postoje): 1. vezu brojčanih oznaka 2. naznaku priloga 3. kome se akt dostavlja osim primatelju. 24. Gdje se stavlja zaglavlje akta i što sadrži? Zaglavlje se stavlja u gornjem lijevom uglu akta. Sadrţi dijelove propisane propisima o natpisnoj ploči i zaglavlju akata tijela drţavne uprave, lokalne, područne (regionalne) i mjesne samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti. 25. Čemu služe pečati i žigovi s grbom Republike Hrvatske? Pečatom i ţigom s grbom Republike Hrvatske tijela navedena Zakonom o pečatima i ţigovima s grbom Republike Hrvatske ovjeravaju vjerodostojnost akata. 26. Kako izgleda pečat s grbom Republike Hrvatske? Pečat je okruglog oblika, izraĎen od gume ili drugog odgovarajućeg materijala, a sluţi za otiskivanje na papir ili drugu podlogu. 27. Kako izgleda žig s grbom Republike Hrvatske? Ţig je okruglog oblika, izraĎen od metala ili drugog odgovarajućeg materijala, a sluţi za utiskivanje u papir ili drugu podlogu. 28. Tko sve rabi pečat i žig s grbom Republike Hrvatske? Pečate i ţigove s grbom RH rabe:

26

             

Predsjednik Republike Hrvatske Ured predsjednika Republike Hrvatske Hrvatski sabor Vlada Republike Hrvatske tijela drţavne uprave sudovi druga tijela drţavne vlasti Ustavni sud Republike Hrvatske Oruţane snage Republike Hrvatske javni biljeţnici pučki pravobranitelj tijela jedinica lokalne samouprave i uprave upravni odjeli te druga upravna tijela i stručne sluţbe navedenih tijela pravne osobe s javnim ovlastima.

29. Tko izraĎuje pečate i žigove s grbom Republike Hrvatske i na temelju čijeg ovlaštenja? Pečate i ţigove s grbom Republike Hrvatske izraĎuju:  

ovlašteni obrtnik ovlašteno trgovačko društvo

na temelju ovlaštenja Ministarstva unutarnjih poslova. 30. Koje ovlasti ima, odnosno, za što je nadležno Ministarstvo uprave u vezi s pečatima i žigovima? Vezano uz pečate i ţigove, Ministarstvo uprave:   

daje odobrenje za izradu pečata i ţigova s grbom Republike Hrvatske tijelima i pravnim osobama s javnim ovlastima uništava pečate i ţigove s grbom Republike Hrvatske nadleţno je tijelo za prijavu nestanka pečata ili ţiga s grbom Republike Hrvatske.

31. Čemu služe štambilji? U obavljanju poslova uredskog poslovanja mogu se koristiti štambilji kao pomoćno-tehnička sredstva, koji mogu biti promjenjivog sadrţaja. 32. Za što se plaćaju upravne pristojbe? Upravne pristojbe plaćaju se za spise i radnje pred:    

tijelima drţavne uprave diplomatskim, konzularnim i drugim predstavničkim tijelima Republike Hrvatske u inozemstvu tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.

33. Na koji se način plaća upravna pristojba? Upravna pristojba plaća se:  

u drţavnim biljezima iznimno, izravno na propisani račun:

27

- ako pristojba iznosi više od 100,00 kuna - ako je propisano da se pristojba uplaćuje izravno na propisani račun, bez obzira na iznos pristojbe. 34. Kako se poništavaju državni biljezi? Drţavni biljezi poništavaju se pečatom ili na drugi odgovarajući način. 35. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča sukladno Uredbi o natpisnoj ploči i zaglavlju akta tijela državne uprave, lokalne, područne (regionalne) samouprave i mjesne samouprave, te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti? Natpisna ploča, sukladno navedenoj Uredbi, sadrţi:   

grb Republike Hrvatske naziv: »Republika Hrvatska« naziv tijela odnosno pravne osobe.

36. Gdje se u pravilu ističe natpisna ploča sukladno Uredbi o natpisnoj ploči i zaglavlju akta tijela državne uprave, lokalne, područne (regionalne) samouprave i mjesne samouprave, te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti? U skladu s navedenom Uredbom, natpisna ploča u pravilu se ističe na desnoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade, u kojoj je smješteno tijelo odnosno pravna osoba. Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave Pripremili članovi Drţavne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Drţavnog stručnog ispita, predmet "Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave".

SADRŢAJ PREDMETA 1. Vrste i osnovna obiljeţja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave 2. Djelokrug jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave 3. Oblici neposrednog sudjelovanja graĎana u odlučivanju 4. Vrste i djelokrug tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave 5. Vrste upravnih tijela u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave 6. Temeljni opći akt jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (donošenje i što ureĎuje) 7. Oblici mjesne samouprave 8. Prihodi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, proračun 9. Status Grada Zagreba 10. Tijela Grada Zagreba

PRAVNI IZVORI I LITERATURA 1. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine”, broj 33/01 i 60/01 – vjerodostojno tumačenje članka 31. stavka 1., članka 46. stavka 1. i 2., članka 53. stavka 4. i članka 90. stavka 1. i 129/05, 109/07, 125/08, 36/09 i 150/11), u dijelu koji se odnosi na: – vrste i osnovna obiljeţja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave; – djelokrug jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave; – oblike neposrednog sudjelovanja graĎana u odlučivanju (referendum, mjesni zbor graĎana, predlaganje donošenja akata ili rješavanja pitanja iz djelokruga predstavničkih tijela, podnošenje predstavki i prituţbi); – tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (vrste i djelokrug);

28

– upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (vrste); – temeljni opći akt jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave; – mjesnu samoupravu (oblike); – prihode jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, proračun. 2. Zakon o Gradu Zagrebu („Narodne novine” 62/01, 125/08 i 36/09)

PITANJA I ODGOVORI ZA PONAVLJANJE 1. Koje su vrste jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave? Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi, a jedinice područne (regionalne) samouprave su ţupanije. 2. Što je općina? Općina je jedinica lokalne samouprave koja se osniva, u pravilu, za područje više naseljenih mjesta koja predstavljaju prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu, te koja su povezana zajedničkim interesima stanovništva. 3. Što je grad? Grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište ţupanije te svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu. U sastav grada kao jedinice lokalne samouprave mogu biti uključena i prigradska naselja koja s gradskim naseljem čine gospodarsku i društvenu cjelinu te su s njim povezana dnevnim migracijskim kretanjima i svakodnevnim potrebama stanovništva od lokalnog značenja. 4. Što je županija? Ţupanija je jedinica područne (regionalne) samouprave čije područje predstavlja prirodnu, povijesnu, prometnu, gospodarsku, društvenu i samoupravnu cjelinu, a ustrojava se radi obavljanja poslova od područnoga (regionalnog) interesa. 5. Tko donosi statut (temeljni opći akt) općine, grada i županije te što se njime ureĎuje? Statut donosi predstavničko tijelo općine, grada i ţupanije. Statutom se podrobnije ureĎuje samoupravni djelokrug općine, grada, odnosno ţupanije, njena obiljeţja, javna priznanja, ustrojstvo, ovlasti i način rada tijela, način obavljanja poslova, oblici konzultiranja graĎana, provoĎenje referenduma u pitanjima iz djelokruga, mjesna samouprava, ustrojstvo i rad javnih sluţbi, oblici suradnje jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave te druga pitanja od vaţnosti za ostvarivanje prava i obveza. 6. Koji je samoupravni djelokrug općina i gradova? Općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe graĎana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni drţavnim tijelima i to osobito poslove koji se odnose na:        

ureĎenje naselja i stanovanje prostorno i urbanističko planiranje komunalno gospodarstvo brigu o djeci socijalnu skrb primarnu zdravstvenu zaštitu odgoj i osnovno obrazovanje kulturu, tjelesnu kulturu i šport

29

    

zaštitu potrošača zaštitu i unapreĎenje prirodnog okoliša protupoţarnu i civilnu zaštitu promet na svom području te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

7. Koji je samoupravni djelokrug županije? Ţupanija u svom samoupravnom djelokrugu obavlja poslove od područnoga (regionalnog) značaja, a osobito poslove koji se odnose na:         

obrazovanje zdravstvo prostorno i urbanističko planiranje gospodarski razvoj promet i prometnu infrastrukturu odrţavanje javnih cesta planiranje i razvoj mreţe obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova izdavanje graĎevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju te provedbu dokumenata prostornog ureĎenja za područje ţupanije izvan područja velikoga grada te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

8. Koji su oblici neposrednog sudjelovanja graĎana u odlučivanju? Oblici neposrednog sudjelovanja graĎana u odlučivanju su:    

referendum izjašnjavanje na mjesnim zborovima graĎana predlaganje donošenja odreĎenog akata ili rješavanje odreĎenog pitanja iz djelokruga predstavničkih tijela podnošenje predstavki i prituţbi na rad tijela lokalnih jedinica, odnosno na rad njihovih upravnih tijela.

9. Koje su vrste tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave? Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave su predstavnička i izvršna tijela. 10. Koje je predstavničko tijelo u općini, gradu i županiji? Predstavničko tijelo u općini je općinsko vijeće, u gradu gradsko vijeće, a u ţupaniji ţupanijska skupština. 11. Koliko traje mandat članova predstavničkog tijela i na koji način obavljaju dužnosti? Mandat člana predstavničkog tijela izabranog na redovnim izborima traje četiri godine. Mandat člana predstavničkog tijela izabranog na prijevremenim izborima traje do isteka tekućeg mandata predstavničkog tijela izabranog na redovnim izborima. Članovi predstavničkog tijela nemaju obvezujući mandat i nisu opozivi. Član predstavničkog tijela duţnost obavlja počasno i za to ne prima plaću.

12. Tko bira predsjednika predstavničkog tijela? Predsjednika predstavničkog tijela biraju članovi predstavničkog tijela (većinom glasova svih članova). 13. Koje poslove obavlja predstavničko tijelo?

30

Predstavničko tijelo obavlja sljedeće poslove:      

donosi statut jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave donosi odluke i druge opće akte kojima ureĎuje pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave osniva i bira članove radnih tijela vijeća, odnosno skupštine te imenuje i razrješuje druge osobe odreĎene zakonom, drugim propisom ili statutom ureĎuje ustrojstvo i djelokrug upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave osniva javne ustanove i druge pravne osobe za obavljanje gospodarskih, društvenih, komunalnih i drugih djelatnosti od interesa za jedinicu lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave obavlja i druge poslove koji su zakonom ili drugim propisom stavljeni u djelokrug predstavničkog tijela.

14. Koja su izvršna tijela u općini, gradu i županiji? Izvršno tijelo u općini je općinski načelnik, u gradu gradonačelnik, a u ţupaniji ţupan. 15. Na koji način se biraju općinski načelnik, gradonačelnik, župan i njihovi zamjenici? Općinski načelnik, gradonačelnik, ţupan i njihovi zamjenici biraju se na neposrednim izborima sukladno posebnom zakonu. 16. Kada prestaje mandat općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno, županu i njihovim zamjenicima po sili zakona? Općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno ţupanu i njihovom zamjeniku mandat prestaje po sili zakona:    

  

danom podnošenja ostavke danom pravomoćnosti sudske odluke o oduzimanju poslovne sposobnosti danom pravomoćnosti sudske presude kojom je osuĎen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duţem od jednog mjeseca, danom pravomoćnosti sudske presude kojom je osuĎen radi počinjenja kaznenog djela protiv slobode i prava čovjeka i graĎanina, Republike Hrvatske i vrijednosti zaštićenih meĎunarodnim pravom danom odjave prebivališta s područja jedinice danom prestanka hrvatskog drţavljanstva smrću.

17. Kojim putem se može razriješiti općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika? Općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno ţupana i njihovog zamjenika moţe se razriješiti putem referenduma. 18. Koje poslove obavlja općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno, župan? Općinski načelnik obavlja izvršne poslove u općini, gradonačelnik u gradu i ţupan u ţupaniji. Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno ţupan:    

priprema prijedloge općih akata izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela usmjerava djelovanje upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u obavljanju poslova iz njihovoga samoupravnog djelokruga te nadzire njihov rad upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne)

31





samouprave kao i njezinim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i statutom odlučuje o stjecanju i otuĎivanju pokretnina i nekretnina jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave čija pojedinačna vrijednost ne prelazi 0,5% iznosa prihoda bez primitaka ostvarenih u godini koja prethodi godini u kojoj se odlučuje o stjecanju i otuĎivanju pokretnina i nekretnina, a najviše do 1.000 000 (jedan milijun) kuna, te ako je stjecanje i otuĎivanje nekretnina i pokretnina planirano u proračunu, a stjecanje i otuĎivanje pokretnina i nekretnina provedeno u skladu sa zakonskim propisima obavlja i druge poslove utvrĎene statutom.

19. Koja su upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (vrste, upravljanje upravnim tijelima)? Upravna tijela mogu biti upravni odjeli i sluţbe. Upravnim tijelima upravljaju pročelnici koje na temelju javnog natječaja imenuje općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno, ţupan. 20. Koji su oblici mjesne samouprave ? Oblici mjesne samouprave mogu biti mjesni odbor, gradske četvrti i gradski kotarevi. Mjesni odbor osniva se statutom jedinice lokalne samouprave kao oblik neposrednog sudjelovanja graĎana u odlučivanju o lokalnim poslovima od neposrednog i svakodnevnog utjecaja na ţivot i rad graĎana. U gradovima se mogu statutom osnivati gradski kotarevi ili gradske četvrti kao posebni oblici mjesne samouprave. 21. Koja su tijela mjesnog odbora? Tijela mjesnog odbora su vijeće mjesnog odbora i predsjednik vijeća mjesnog odbora. 22. Što čini imovinu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i na koji način se njome upravlja i raspolaže? Sve pokretne i nepokretne stvari te imovinska prava koje pripadaju jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave čine njezinu imovinu. Jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave mora upravljati, koristiti se i raspolagati svojom imovinom paţnjom dobrog domaćina. 23. Koji je temeljni financijski akt jedinice i tko ga donosi? Temeljni financijski akt svake jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave je proračun. Donosi ga predstavničko tijelo. 24. Opći akti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave – tko ih donosi i kada stupaju na snagu? Odluke i druge opće akte donosi predstavničko tijelo općine, grada i ţupanije u svom samoupravnom djelokrugu, u skladu sa svojim statutom. Opći akt stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave. Iznimno, općim se aktom moţe iz osobito opravdanih razloga odrediti da stupa na snagu danom objave. 25. Kakav status ima Grad Zagreb? Grad Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, ima poseban status grada i ţupanije, što je regulirano posebnim zakonom.

32

26. Koja su tijela Grada Zagreba? Tijela Grada Zagreba su Gradska skupština Grada Zagreba i gradonačelnik Grada Zagreba. Gradska skupština je predstavničko tijelo graĎana Grada Zagreba, a gradonačelnik je izvršno tijelo Grada Zagreba. 27. Način izbora članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (način izbora, trajanje mandata, raspisivanje izbora)? Članove predstavničkih tijela biraju graĎani na neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, na mandat od četiri godine. Redovni izbori odrţavaju se treće nedjelje u svibnju mjesecu svake četiri godine. Ukoliko je mandat članova predstavničkih tijela prestao uslijed raspuštanja predstavničkog tijela iz zakonom utvrĎenih razloga, odrţavaju se prijevremeni izbori za tu jedinicu. Izbore za članove predstavničkih tijela jedinica raspisuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom kojom utvrĎuje točan datum odrţavanja izbora. 28. Tko može birati članove predstavničkih tijela i tko se može kandidirati (biti biran) za člana predstavničkog tijela? Članove predstavničkih tijela biraju hrvatski drţavljani s navršenih 18 godina koji imaju prebivalište na području jedinice za čije se predstavničko tijelo izbori provode. Za člana predstavničkog tijela jedinice moţe se kandidirati i biti izabran hrvatski drţavljanin s navršenih 18 godina ţivota koji ima prebivalište na području jedinice za čije se predstavničko tijelo izbori provode. Članovi predstavničkih tijela nisu opozivi, a prava i duţnosti započinju im danom konstituiranja predstavničkog tijela. TakoĎer, član predstavničkog tijela ne moţe biti pozvan na kaznenu i prekršajnu odgovornost za izgovorene riječi, niti za glasovanje u radu predstavničkog tijela. 29. Kako se biraju općinski načelnici, gradonačelnici, župani i gradonačelnici Grada Zagreba (način izbora, trajanje mandata, raspisivanje izbora)? Općinski načelnici, gradonačelnici, ţupani i gradonačelnik Grada Zagreba te njihovi zamjenici biraju se neposredno na izborima, tajnim glasovanjem na mandat od četiri godine. Općinski načelnici, gradonačelnici, ţupani i gradonačelnik Grada Zagreba imaju zamjenike koji se biraju zajedno i istovremeno, na isti način i po istom postupku. Redoviti izbori općinskih načelnika, gradonačelnika, ţupana i gradonačelnika Grada Zagreba odrţavaju se svake četvrte godine, istodobno s izborima za članove predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Izbore raspisuje Vlada Republike Hrvatske odlukom kojom odreĎuje datum njihova odrţavanja. 30. Tko može birati i tko se može kandidirati (biti biran) za općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana? Općinskog načelnika, gradonačelnika, ţupana i gradonačelnika Grada Zagreba imaju pravi birati svi birači s prebivalištem na području jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u kojoj se provodi izbor. Pravo biti biran za općinskog načelnika, gradonačelnika, ţupana i gradonačelnika Grada Zagreba imaju svi birači koji na dan raspisivanja izbora imaju najmanje 6 mjeseci prijavljeno prebivalište na području jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u kojoj se provodi izbor.

33

Nitko ne moţe istovremeno biti kandidat i zamjenik kandidata, te se nitko ne moţe istovremeno kandidirati u jedinici lokalne samouprave i u jedinici područne (regionalne) samouprave. Osnove sustava Europske unije Pripremili članovi Drţavne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Drţavnog stručnog ispita, predmet "Osnove sustava Europske unije".

PRAVNI IZVORI I LITERATURA 1. "Europa u 12 lekcija", Pascal Fontaine, Delegacija Europske komisije u Republici Hrvatskoj, 2011. 2. "Vaš vodič kroz Lisabonski ugovor", Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj, 2009. 3. "Hrvatska na putu u EU - od kandidature do članstva", (6. izdanje), MVEP, 2012.

PITANJA I ODGOVORI ZA PONAVLJANJE 1. Što je Europska unija? Europska unija je regionalna organizacija europskih drţava kroz koju članice ostvaruju zajedničke ciljeve kao što su uravnoteţen gospodarski i društveni razvoj, visoka razina zaposlenosti, te zaštita prava i interesa graĎana. EU više je od konfederacije drţava, ali nije ni federacija, zapravo predstavlja novu strukturu koja ne pripada niti u jednu tradicionalnu pravnu kategoriju. 2. Koje su države članice EU, a koje su države kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje za članstvo u EU? Danas EU ima 27 država članica: Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Danska, Irska, Velika Britanija, Grčka, Portugal, Španjolska, Austrija, Finska, Švedska, Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, MaĎarska, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija, Bugarska i Rumunjska. Status država kandidatkinja za članstvo u EU imaju: Crna Gora, Hrvatska, Island, Makedonija i Turska, dok status potencijalnih država kandidatkinja imaju: Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Srbija. Neke drţave nisu članice EU-a no sudjeluju u tzv. Europskom ekonomskom prostoru: Norveška, Island i Lihtenštajn (članice EFTA-e). Europski ekonomski prostor stvoren je 1994. radi stvaranja jedinstvenog trţišta na kojemu bi se poštovala sloboda kretanja ljudi roba, usluga i kapitala, a drţavama EFTA-e je omogućeno sudjelovanje na jedinstvenom trţištu bez punopravnog članstva u EU. 3. Koji su simboli Europske unije? Neki simboli predstavljaju zajednički europski identitet:      

europska putovnica (u uporabi od 1985.) europska himna (Beethovenova „Oda radosti“) europska zastava (krug od 12 zlatnih zvijezda na plavoj podlozi) Europske vozačke dozvole - izdaju se od 1996. u svim drţavama članicama Europska unija je prihvatila moto „Ujedinjeni u različitosti“, a 9. svibnja obiljeţava se kao Dan Europe od 1. siječnja 2002. u većem broju drţava članica EU uveden je euro kao plateţno sredstvo (većina europljana vodi račune i štedi u eurima, cijene su izraţene u eurima, potrošači mogu usporeĎivati cijene izravno od zemlje do zemlje).

Zahvaljujući Schengenskom sporazumu (kojem bi na kraju trebale pristupiti sve zemlje EU-a), ukinuta je

34

kontrola na većini granica izmeĎu drţava članica, što graĎanima takoĎer daje osjećaj pripadnosti jedinstvenom zemljopisnom području. 4. Koji su to osnivački ugovori EU-a, a spadaju u tzv. primarno zakonodavstvo EU-a? Osnivački ugovori Europske unije su: 

Pariški ugovor (1951.) Schumanova deklaracija predlaţe uspostavljanje Europske zajednice za ugljen i čelik (EZUČ), koja je postala stvarnost Pariškim ugovorom od 18. travnja 1951. Time je šest drţava osnivačica (Belgija, Savezna Republika Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska) uspostavilo zajedničko trţište ugljena i čelika. U razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata cilj je bio osigurati mir meĎu pobjedničkim i pobijeĎenim narodima Europe te ih povezati kao jednake suradnjom kroz zajedničke institucije. Ova Zajednica je ugašena na svoju pedesetogodišnjicu (2002.). Robert Schuman, ministar vanjskih poslova Republike Francuske predstavio je svoj prijedlog formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik, pod nazivom Shumanova deklaracija 9. svibnja 1950. tako da se na taj datum obiljeţava kao Dan Europe.



Rimski ugovori (1957.)

U oţujku 1957. šest je drţava potpisivanjem Rimskih ugovora odlučilo osnovati Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ), utemeljenu na zajedničkom trţištu široke palete proizvoda i usluga. Carine izmeĎu šest drţava potpuno su ukinute 1. srpnja 1968. Istovremeno, osnovana je i Europska zajednica za atomsku energiju koja je imala za cilj unapreĎenje izgradnje i razvoja atomske industrije. Drţave članice odlučile su stvaranjem "zajedničkoga trţišta“ ukloniti meĎusobne trgovačke prepreke. Godine 1967., institucije triju Europskih zajednica su spojene i od tada, postoji jedna Komisija i jedno Vijeće ministara, kao i Europski parlament. 5. Pored osnivačkih ugovora postoje i drugi ugovori koji spadaju u tzv. primarno zakonodavstvo koji su to ugovori? Pored Pariškog i Rimskih ugovora postoji još nekoliko ugovora koji spadaju u tzv. primarno zakonodavstvo, to su: 

Jedinstveni europski akt (1986.) Ovim ugovorom izmijenjen je Ugovor o EEZ-u i otvoren put za dovršetak jedinstvenog trţišta te proširivanje ovlasti Europske komisije (na nove politike: zaštita okoliša, znanost i tehnologija, socijalna politika) i Europskog parlamenta (postupak suradnje). TakoĎer, ovim ugovorom stvoreni su temelji za kasnije uspostavljanje Ekonomske i monetarne unije te Zajedničke vanjske i sigurnosne politike.



Ugovor iz Maastrichta (1992.)

Ideja 'Europske unije' ostvarena je ugovorom iz Maastrichta te pored gospodarske integracije (Ekonomska zajednica) uključuju se nove zajedničke politike kao što su obrazovanje, zdravstvo, a EU počiva na tri stupa (grupe) zajedničkih politika: I. stup: Ekonomska zajednica (preteţno gospodarska suradnja sa zajedničkim organima i postupkom odlučivanja), II. stup: Zajednička vanjska i sigurnosna politika (u početku uključuje samo usklaĎivanje nacionalnih

35

stajališta) te, III. stup: Suradnja na području pravosuĎa i unutarnjih poslova. 

Ugovor iz Amsterdama (1997.) Ovim ugovorom se nadopunio ugovor iz Maastrichta odnosno zajednički suverenitet proširio na dodatna područja koja uključuju prava graĎana te bliţu suradnju na društvenim pitanjima i politici zapošljavanja.



Ugovor iz Nice (2000.) Potpisivanjem ovog ugovora otišlo se dalje u izmjenama dosadašnjih ugovora čime je unaprjeĎen način donošenja odluka u EU, kako bi moglo nastaviti učinkovito funkcionirati i nakon priključenja novih drţava članica iz 2004. odnosno 2007.



Ugovor iz Lisabona (2007.) Lisabonski ugovor utvrĎuje koje ovlasti pripadaju EU (pravila trţišnog natjecanja, monetarne politike Eurozone i zajedničke trgovinske politike), koje ovlasti pripadaju drţavama članicama (zdravstvo, obrazovanje, industrija) i koje su ovlasti zajedničke (unutarnje trţište, poljoprivreda, promet, energija). Po prvi put, nacionalni parlamenti imat će izravan utjecaj na proces donošenja odluka. Uvodi se nova funkcija Visokog predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU koji predsjeda Vijećem EU za vanjske poslove (i potpredsjednik je Europske komisije), a zadaća mu je predlagati, provoditi vanjsku politiku EU (u ime Vijeća EU) i zastupati stajališta Unije na meĎunarodnoj razini.

6. Koje vrste institucija djeluje u okviru Europske unije? Nekoliko vrsta institucija uključeno u funkcioniranje EU, a s obzirom na njihovu ulogu moţemo ih svrstati u tri grupe. Glavne institucije imaju iznimno vaţnu ulogu u procesu donošenja odluka na razini EU kao i praćenja provoĎenja pravno obvezujućih i ostalih odluka. Pod glavne institucije EU spadaju: Vijeće, Europski parlament, Europska komisija, Europsko vijeće i Sud pravde EU (Europski sud pravde), Europska središnja banka i Europski revizijski sud (više o tome pod pitanjima br: 7. – 13.). Pomoćne institucije imaju vaţnu savjetodavnu ulogu u pripremi, donošenju ili provoĎenju pravno obvezujućih ili drugih uloga na razini EU. Pod pomoćne institucije spadaju Europski gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija, Europska investicijska banka i sl. (više o njima pod pitanjem br. 14.). Postoji i niz specijaliziranih agencija koje su zaduţene za provoĎenje odreĎenih tehničkih, znanstvenih ili upravljačkih zadaća kao što su Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (Köln, Njemačka), Europska zaklada za obuku (Torino, Italija), Europska zaklada za poboljšanje ţivotnih i radnih uvjeta (Dublin, Irska) i dr. 7. Koja je uloga, sastav i način odlučivanja u Vijeću EU (bivše Vijeće ministara)? Vijeće EU (engl. Council of the European Union) glavno je tijelo EU za donošenje odluka. Sastav Vijeća EU

36

Vijeće čini 27 ministara vlada od kojih svaki predstavlja jednu drţavu članicu (koji će ministri sudjelovati na sastanku, ovisi o temi koja je na dnevnom redu: vanjska politika, poljoprivreda, industrija, promet, zaštita okoliša itd.) Prema Lisabonskom ugovoru Vijećem za vanjske poslove će predsjedati visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku, a u drugim područjima će predsjedati ministar zemlje nositeljice rotirajućeg šestomjesečnog predsjedanja. Ovlasti Vijeće i Europski parlament dijele zakonodavnu vlast te odgovornost za proračun sukladno „postupku suodlučivanja“. Vijeće takoĎer sklapa meĎunarodne ugovore o kojima je pregovarala Komisija. (Više o postupcima donošenja odluka pod pitanjem br. 13.) Način odlučivanja Trenutačno, o vaţnim pitanjima (npr. izmjene i dopune osnivačkih ugovora, pokretanje nove zajedničke politike ili članstvo u EU) Vijeće mora jednoglasno odlučivati. U većini slučajeva zahtijeva se glasovanje kvalificiranom većinom. (U tablici je prikazan broj glasova prema svakoj drţavi članici EU u Vijeću). Država članica EU

Broj glasova

Njemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija

29

Španjolska, Poljska

27

Rumunjska

14

Nizozemska

13

Belgija, Češka, Grčka, MaĎarska, Portugal

12

Austrija, Bugarska, Švedska

10

Danska, Irska, Litva, Slovačka, Finska

7

Estonija, Cipar, Latvija, Luksemburg, Slovenija

4

Malta Ukupno

3 345

Od 2014. sustav će se nazivati 'dvostruka većina', odnosno odluke Vijeća trebat će potporu najmanje 55% drţava članica, koje pritom zastupaju najmanje 65% stanovništva EU. 8. Kakva je uloga i koji je sastav Europskog parlamenta? Europski parlament (engl. European Parliament) je izabrano je tijelo koje predstavlja graĎane EU-a (od 1979. općim pravom glasa). Budući da je politički legitimitet tog tijela rastao, jačala je i njegova uloga u političkom i pravnom sustavu EU. Sjedište Parlamenta je u Strasbourgu, a neka zasjedanja i sastanci parlamentarnih odbora odrţavaju se i u Bruxellesu. Dio parlamentarnih sluţbi smješten je i u Luxembourgu. Sastav i funkcioniranje Lisabonski ugovor utvrĎuje maksimalan broj zastupnika od 750, plus jedan zastupnik (koji predstavlja Predsjednika Europskog parlamenta) koji se biraju na mandat od pet godina. Raspodjela zastupničkih mjesta u Parlamentu ovisi o broju stanovnika svake drţave članice. Iako se zastupnici biraju prema nacionalnim kvotama, oni na europskoj razini nisu politički organizirani na nacionalnom kriteriju, već prema političkim opredjeljenjima. Kao i svaki parlament, i Europski parlament djeluje kroz odbore. Njihov broj i područja koja pokrivaju prati područja nadleţnosti EU i trenutačno ih je 20. Ovlasti Europski parlament ima nekoliko funkcija (više o načinu odlučivanja pod pitanjem br. 15.):

37



 

zakonodavna funkcija - danas u mnogim područjima Parlament odlučuje ravnopravno s Vijećem, a postupak 'suodlučivanja' (istodobna suglasnost Vijeća i Parlamenta) je prema Lisabonskom ugovoru proširen na brojna nova područja, kao i na sklapanje meĎunarodnih ugovora politički nadzor nad Europskom komisijom - pri imenovanju i tijekom rada Europske komisije (ima ovlasti raspustiti Komisiju prihvaćanjem prijedloga o nepovjerenju) usvajanje proračuna - proračun predlaţe Komisija, a zajednički ga usvajaju Parlament i Vijeće.

Predsjednik Europskog parlamenta je do siječnja 2012. bio Jerzy Buzek iz Poljske, a nakon njega Nijemac Martin Schulz. 9. Kako je sastavljena i koje su ovlasti Europske komisije? Europska komisija (engl. European Commission) predstavlja treći dio institucionalnog trokuta koji vodi Uniju i upravlja njome. Temeljna zadaća Europske komisije je pripremanje i predlaganje propisa. Komisija odgovara Parlamentu, a ako joj Parlament izglasuje nepovjerenje, cijela Komisija mora odstupiti s duţnosti. Sastav Europska komisija se sastoji se:  

političke razine (predsjednik i 26 povjerenika koji dolaze iz drţava članica) upravne razine, tj. opće uprave, odnosno, generalne direkcije (Directorates-General, često zvane skraćeno DG), glavno tajništvo na čelu s glavnim tajnikom Europske komisije, privremeni i stalni odbori stručnjaka savjetnika, ostale zajedničke sluţbe i uredi.

Ovlasti  



pripremanje i predlaganje propisa - koje šalje drugim nadleţnim tijelima (Vijeću i Europskom parlamentu) na odlučivanje izvršne i nadzorne ovlasti - Komisija donosi brojne provedbene propise koji omogućuju provedbu propisa Vijeća EU, ima veliku ulogu u upravljanju zajedničkim politikama Unije (više o zajedničkim politikama pod pitanjem br. 18) kao i proračunom tih politika. Komisija ima vaţnu nadzornu ovlast u odnosu na drţave članice time što ih moţe tuţiti Europskom sudu pravde za povredu odredbi osnivačkih ugovora. Zbog toga se naziva i čuvaricom ugovora (i integracije). uloga u vanjskoj politici EU - očituje se u koordinaciji financijske i tehničke pomoći drţavama izvan EU, vodi pregovore za članstvo u EU.

Predsjednik Europske komisije u svom drugom mandatu je José Manuel Durão Barroso, a sjedište joj je u Bruxellesu. 10. Što je Europsko vijeće i kako funkcionira? Europsko vijeće (engl. European Council) je političko tijelo i ima ključnu ulogu u usuglašavanju interesa i stajališta drţava članica, a s Lisabonskim ugovorom postaje institucija EU. Čelnici drţava ili vlada zemalja EU sastaju se najmanje dva puta u godini zajedno s predsjednikom Europske komisije kako bi raspravljali o pitanjima bitnim za Uniju, te dali političke poticaje za daljnje aktivnosti. Vijeće moţe donositi pravno obvezujuće akte (rijetko to čini). Rotirajuće predsjedništvo zamijenjeno je funkcijom Predsjednika Vijeća EU s mandatom od najviše pet godina. Prvi predsjednik Europskog vijeća od 1. prosinca 2009. obnaša Herman Van Rompuy. 11. Što radi Sud pravde EU?

38

Sud pravde EU (engl. The Court of Justice of the European Union) sastoji se od 27 sudaca i 8 glavnih odvjetnika koje sporazumno imenuju drţave članice na 6 godina, mogu biti ponovo imenovani. Sjedište Suda je u Luxembourgu. Ovlasti Sud osigurava poštivanje zakona u tumačenju, primjeni i provedbi Ugovora; odlučuje u slučajevima kad je neka drţava članica propustila djelovati u skladu s nekom od obveza preuzetim potpisivanjem Ugovora; provjerava podudarnost pravnih postupaka organa Unije sa zakonskim odredbama; odlučuje oko propusta u radu Europskog parlamenta, Vijeća ili Komisije. Zbog preopterećenosti Suda, 1988. godine osnovan je Prvostupanjski sud Europskih zajednica (danas Opći sud). Sve do Ugovora iz Nice (2001. godina), ovaj je Sud djelovao kao pridruţeno tijelo Europskog suda, a ne kao zaseban sud. 12. Što radi Europska središnja banka (ESB)? Europska središnja banka ima zadaću upravljati eurom (jedinstvenom valutom EU), te je odgovorna za utvrĎivanje i provedbu gospodarske i monetarne politike EU. ESB je potpuno neovisna, a institucije EU-a i vlade drţava članica moraju poštivati ovo načelo i ne smiju pokušavati utjecati na nju, niti na nacionalne središnje banke. ESB radi s "Europskim sustavom središnjih banaka" (ESCB) koji pokriva svih 27 zemalja EU. MeĎutim, samo 17 od njih je dosad usvojilo tzv. euro područje, a njihove središnje banke, zajedno s Europskom središnjom bankom, čine tzv. Eurosustav. 13. Što radi Europski revizijski sud? Europski revizijski sud je posebna kontrolna institucija EU, koja ima pravo ispitivati sve prihode i rashode svih tijela koje je osnovala Unija, ukoliko to nije isključeno nekim ustavotvornimdokumentom. Revizijski (ili revizorski) sud kontrolira ispravnost i zakonitost, te regularnost svih transakcija. Revizorski sud ima 27 članova koje imenuje Vijeće EU, uz prethodno mišljenje Europskog parlamenta i djeluju potpuno neovisno. 14. Pored glavnih institucija EU postoje i pomoćne institucije. Koje? Europski gospodarski i socijalni odbor ima savjetodavnu ulogu u procesu pripreme (Europska komisija) i donošenja odluka (Vijeće EU i Parlament). Njegovi članovi predstavljaju razne interesne skupine koje zajedno čine „organizirano civilno društvo“, a imenuje ih Vijeće na mandat od četiri godine. Odbor regija ima savjetodavnu ulogu u procesu pripreme (Europska komisija) i donošenja odluka (Vijeće EU i Parlament) a sastoji se od predstavnika regionalnih i lokalnih vlasti (predlaţu ih drţave članice, a imenuje ih Vijeće na mandat od četiri godine). Europska investicijska banka daje zajmove i jamstva za pomoć u razvoju manje razvijenih regija EU-a te pomaţe boljoj konkurentnosti malih poduzeća. 15. Kako EU donosi odluke (tzv. institucionalni trokut odlučivanja)? Proces donošenja odluka na razini EU uključuje razne institucije EU-a, meĎutim tri su glavne institucije koje sudjeluju u ovom procesu: Vijeće EU, Europski parlament i Europska komisija. U načelu, Europska komisija predlaţe novi pravni akt, dok Vijeće i Parlament usvajaju pravne akte prema pravilima i postupcima koji su propisani u ugovorima: 

postupak suodlučivanja – ovo je postupak kojim se sada donosi većina europskog zakonodavstva

39

 

u kojem Parlament dijeli zakonodavnu ovlast s Vijećem; postupak savjetovanja – na temelju prijedloga Europske komisije, Vijeće se savjetuje s Parlamentom, kao i s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom i Odborom regija; postupak davanja pristanka – znači da Vijeće mora dobiti pristanak Europskog parlamenta prije nego li donese neke vrlo vaţne odluke. Pristanak je isti kao u slučaju savjetovanja, osim što Parlament ne moţe izmijeniti prijedlog: mora ga ili prihvatiti, ili odbiti.

16. Kakve odluke se donose na razini EU i što je tzv. pravna stečevina? Pravna stečevina EU (franc. acquis communautaire) skup je prava i obveza koji sve drţave članice obvezuje i povezuje u EU. Pravna stečevina dijeli se u primarno i sekundarno zakonodavstvo. Primarno obuhvaća osnivačke ugovore, zakonodavstvo usvojeno na temelju osnivačkih ugovora te presude Suda Europskih zajednica, deklaracije i rezolucije koje je EU usvojila (vidi pitanje br. 5) itd. Vijeće EU, Europski parlament i Komisija mogu donositi pravne akte koji spadaju u tzv. sekundarno zakonodavstvo: uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja. Osim sekundarnog prava, veliku vaţnost u pravnoj strukturi EU ima i sudska praksa Europskog suda pravde (Sud pravde EU), koji u svojim presudama tumači primarno i sekundarno pravo EU. Svaka drţava koja ţeli postati članicom EU mora prihvatiti odluke iz osnivačkih ugovora i uskladiti svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom EU (više o poglavljima pregovaranja pod pitanjima br. 36 i 39). 17. Koji su valovi proširenja Europske unije? U početku je EU bila sastavljena od šest zemalja – Belgije, Njemačke, Francuske, Italije, Luksemburga i Nizozemske (više vidi pod pitanjem br 2), a zatim je uslijedilo nekoliko valova proširenja:     

1. val 1973. - Danska, Irska i Ujedinjena Kraljevina 2. val 1981. - Grčka 3. val 1986. - Španjolska i Portugal 4. val 1995. - Austrija, Finska, Švedska 5. val 2004. - Češka, Estonija, Cipar, Latvija, Litva, MaĎarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija.

Godine 2007. Rumunjska i Bugarska pristupaju EU, kao dio petog vala proširenja.

18. Što su to Zajedničke politike EU i kako funkcioniraju? Gospodarska i politička integracija meĎu drţavama članicama EU znači da te zemlje moraju donositi i provoditi zajedničke odluke o mnogim pitanjima: tako su se razvile zajedničke politike. U ranim danima, paţnja je bila usmjerena na zajedničku trgovačku politiku za ugljen i čelik te na zajedničku poljoprivrednu politiku, a druge politike dodavane su postupno, kako se pojavljivala potreba. Npr. cilj poljoprivredne politike više nije proizvoditi što je više moguće hrane što jeftinije, nego podupirati poljoprivredne metode koje proizvode zdravu hranu visoke kvalitete i koje štite okoliš. Isto tako, potreba za zaštitom okoliša sada je vaţna sastavnica svih politika EU-a. Odnosi EU s ostatkom svijeta takoĎer su postali vaţni: EU pregovara o glavnim trgovačkim sporazumima te o sporazumima za pomoć, s drugim zemljama i razvija zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku. Neke od zajedničkih politika EU-a jesu:

40

         

Jedinstveno trţište Regionalna politika EU Kohezijska politika EU Zajednička poljoprivredna politika EU Socijalna politika EU Politika zaštite okoliša EU Ekonomska i monetarna unija EU Prometna politika EU Politika trţišnog natjecanja EU Potrošačka politika EU.

19. Objasnite jedinstveno tržište EU? Jedinstveno europsko trţište prije svega znači ostvarivanje četiriju sloboda: sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala (da se kreću slobodno kao unutar jedne zemlje). Proces ostvarivanja jedinstvenog trţišta započeo je osnivanjem EEZ-a (Europske ekonomske zajednice), odnosno ukidanjem carinske barijere unutar Zajednice i uspostavljanjem zajedničke carinske tarife koja se primjenjuje na robu iz zemalja izvan EEZ-a (taj cilj je postignut 1968.). Tijekom 1990., ukinute su provjere putovnica i carinske kontrole na većini unutarnjih granica EU-a što je povećalo pokretljivost drţavljana EU-a. MeĎutim, bilo je potrebno neko vrijeme da drţave članice uklone sve prepreke za meĎusobnu trgovinu i da svoje "zajedničko trţište" pretvore u istinsko jedinstveno trţište. Formiranje jedinstvenog trţišta sluţbeno je završeno krajem 1992., iako još uvijek ima područja na kojima se treba raditi, npr. stvaranje jedinstvenog trţišta financijskih usluga. Jedinstveno trţište većinom se oslanja na trţišno natjecanje i regulatorna tijela koja trebaju odrţavati razinu pogodnu za slobodno kretanje robe i usluga. Slobodno kretanje ljudi zajamčeno je Sporazumom iz Schengena (njime se uklanjaju provjere na većini unutarnjih granica EU-a, a jačaju se kontrole na vanjskim granicama EU-a. Slobodno kretanje unutar EU-a ovisi o sigurnim vanjskim granicama). Jedinstveno trţište predstavlja jedno od najvećih postignuća EU-a. 20. Kako se ostvaruje regionalna politika EU? Glavna svrha politike solidarnosti jest podrţati ostvarenje jedinstvenog trţišta te ispravljanje neuravnoteţenosti unutar EU putem strukturnih mjera kojima se pomaţe regijama koje zaostaju kao i industrijskim sektorima koji su zapali u teškoće. EU mora odigrati ulogu u restrukturiranju gospodarskih sektora teško pogoĎenih brzo rastućom meĎunarodnom konkurencijom. Regionalna politika EU-a temelji se na prijenosu sredstava iz bogatih u siromašnije zemlje kroz tzv. strukturne fondove i Kohezijski fond. Sredstva se koriste za poticanje razvoja u zaostalim područjima, za oţivljavanje industrijskih područja u propadanju, pomoć mladim ljudima i duţe nezaposlenima da naĎu posao te za modernizaciju poljoprivrede i pomoć nerazvijenim ruralnim područjima (više o fondovima pod Kohezijska politika EU). 21. Što je cilj kohezijske politike EU i čime se provodi? Cilj ove politike, koja iznosi preko trećine proračuna EU, je ostvariti ujednačen razvoj unutar EU (gospodarsku i društvenu kohezija) financiranjem projekata koji doprinose smanjivanju razlika izmeĎu razvijenijih i manje razvijenih dijelova EU, kao i promicanju ukupne konkurentnosti europskog društva i gospodarstva. Europski socijalni fond predstavlja glavni financijski instrument EU za ostvarivanje strateških ciljeva politike zapošljavanja kao što su poticanje ulaganja u ljudske resurse unaprjeĎivanja vještina radne snage kroz

41

cjeloţivotno učenje, inovacije i poduzetništvo, ICT (informatičko društvo) i usavršavanje vještina upravljanja, profesionalno usmjeravanje, obuka predavača u različitim stručnim područjima i sl. Europski fond za regionalni razvoj sluţi smanjivanju razlika u razvoju pojedinih zemljopisnih područja ili izmeĎu odreĎenih socijalnih grupa kao što su: 



infrastrukturni projekti ključni za gospodarski razvoj odreĎenog područja (npr. stvaranje ili odrţavanje trans-Europske prometne mreţe ili očuvanje okoliša, zatim ulaganja u sektor obrazovanja i zdravstvene skrbi te lokalne razvojne inicijative, posebice one usmjerene na razvoj novih ili podršku postojećim malim i srednjim poduzećima). ulaganja u proizvodnju (ulaganja u mala i srednja poduzeća s ciljem povećanja ili modernizacije proizvodnje), jačanje gospodarskih potencijala (npr. jačanje turističke ponude, atraktivnosti područja za ulaganje, informacijsko društvo, konkurentnost) i sl.

Kohezijski fond financira projekte kojima se unapreĎuje okoliš i razvija prometna infrastruktura odreĎena kao sastavni dio Trans-europske prometne mreţe. Kohezijski fond otvoren je Grčkoj, Portugalu i Španjolskoj te, nakon proširenja u svibnju 2004., i novim drţavama članicama Unije. Na sastanku Europskog vijeća u Berlinu (1999. godine), odlučeno je da se pokrenu reforme strukturnih i kohezijskog fonda. Tom su prigodom osnovani programi pretpristupne pomoći ISPA i SAPARD, koji dopunjuju Phare program te pruţaju financijsku i tehničku podršku pristupnim drţavama (više o pretpristupnim programima EU pod pitanjem br. 40). 22. Kako se provodi zajednička poljoprivredna politika EU? Cilj Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) je omogućiti poljoprivrednicima odgovarajući ţivotni standard, a potrošačima kvalitetnu hranu po pristupačnim cijenama. Tri su glavna elementa ZPP-e: jedinstveno trţište za poljoprivredne proizvode (sloboda kretanja širom Unije i zajedničke cijene), povlašteni reţim zajednice (zajednička carinska barijera na uvoz izvan EU) i zajednička financijska odgovornost (troškovi se plaćaju iz zajedničkog fonda u koji sve članice uplaćuju doprinos). ZPP se financira iz sredstava Europskoga fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi i sastoji se od: 



Jamstvenog odjela - financira troškove zajedničkih organizacija trţišta, to jest mjere za reguliranje poljoprivrednog trţišta Unije, kao i povrate od izvoza u treće zemlje (kupovina i skladištenje poljoprivrednih viškova i poticanje izvoza poljoprivrednih proizvoda) Odjela za smjernice - omogućuje kontinuirano financiranje zajedničkih i nacionalnih mjera za razvoj sela na temelju Zajedničke inicijative za ruralni razvoj (npr. investiranje u nova sredstva za rad i tehnologiju).

23. Koje su glavne sastavnice socijalne politike EU? Socijalna politika EU ima za cilj prisutnost socijalne dimenzije u drugim zajedničkim politikama i gospodarskom razvoju Unije, za jednakost ţena i muškaraca, borbu protiv rasizma, ksenofobije i socijalne neravnopravnosti. Ova politika obuhvaća: zapošljavanje mladih, zdravlje i sigurnost na poslu, utjecaja gospodarskog rasta i razvoja na migracije i demografiju, obiteljska pitanja, socijalna zaštite i dijalog, provedbe europske strategije zapošljavanja i sl. ProvoĎenje ciljeva ove politike financiraju se sredstvima iz Europskim socijalnim fondom (ESF). ESF spada u tzv. strukturne fondove Zajednice (osnovan je 1961.) radi poticanja stvaranja novih radnih mjesta te radi pomoći radnicima u njihovu kretanju s jedne vrste posla na drugi te s jednog zemljopisnog područja na drugo.

42

Europsko vijeće u Maastrichtu prihvatilo je 1991. Povelju zajednice o temeljnim socijalnim pravima, utvrĎujući sva prava koja trebaju uţivati radnici u Uniji: slobodu kretanja, pravedan sustav plaća, poboljšane uvjete rada, socijalnu zaštitu, pravo na udruţivanje i kolektivno pregovaranje, pravo na stručno usavršavanje, jednak tretman muškaraca i ţena, obavještavanje, konzultiranje i participaciju radnika, zaštitu zdravlja i sigurnost na radnom mjestu, zaštitu djece, starijih i osoba s invaliditetom. Ova Povelja postala sastavni dio Ugovora iz Amsterdama (1997.) i primjenjuje se u svim drţavama članicama. 24. Kako se provodi politika zaštite okoliša EU? Tijekom razdoblja više od 30 godina postavljanja standarda, EU je uspostavila opseţan sustav zaštite okoliša uključujući poboljšanje kvalitete ţivota te povećanja ekološke učinkovitosti, očuvanja prava budućih naraštaja na zdrav okoliš i osiguranja uravnoteţenog korištenja zajedničkih prirodnih resursa. Područja djelovanja politike definirana su Petim akcijskim programom EU za zaštitu okoliša. LIFE, financijski instrument za okoliš, omogućuje sufinanciranje programa zaštite okoliša i očuvanje parkova prirode (do 50% troškova) te tehničku pomoć za razvoj tijela javne uprave za zaštitu okoliša u trećim zemljama. Tri su osnovna područja djelovanja u sklopu tog instrumenta: zaštita okoliša (LIFEENVIRONMENT), zaštita prirode (LIFE-NATURE) i pomoć zemljama izvan EU (LIFE-THIRD COUNTRIES). 25. Kako se provodi politika ekonomske i monetarne unije EU? Politika ostvarivanja Ekonomske i monetarne unije (EMU) zacrtana je Ugovorom iz Maastrichta (1992.), a uključivala je uvoĎenje jedinstvene europske valute kojom bi upravljala Europska središnja banka. Euro (jedinstvena valuta) postao je stvarnost 1. siječnja 2002. kada je 12 od 15 tadašnjih drţava članica EU zamijenio nacionalne valute (Belgija, Njemačka, Grčka, Španjolska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal i Finska), a danas ih je 17 (sve navedene plus Slovenija, Cipar i Malta, Slovačka i Estonija). UvoĎenje eura zahtijeva prethodno ispunjavanje pet kriterija konvergencije (tzv. Maastriški kriteriji): 1) stabilnost cijena (stopa inflacije ne smije prelaziti prosječnu stopu inflacije triju drţava članica s najmanjom inflacijom za više od 1,5%); 2) kamatne stope (dugoročne kamatne stope ne smiju varirati više od 2% u odnosu na prosječnu kamatnu stopu triju drţava članica s najmanjim kamatnim stopama); 3) deficiti (nacionalni proračunski deficit mora biti manji od 3% BDP-a); 4) javni dug (ne smije prelaziti 60% BDP-a); 5) stabilnost tečajnih stopa (tečajne stope moraju biti unutar dopuštenih granica fluktuacije unatrag dvije godine). Osim ovih drţava euro je od samog početka u sluţbenoj uporabi i u nekim drţavama izvan EU: Andora, Monako, San Marino, Vatikan, Crna Gora te Kosovo. 26. Čime se bavi prometna politika EU? Prometna politika EU zaduţena je za poboljšanje funkcioniranja europskoga prometnog sustava: cestovni, ţeljeznički, zračni i pomorski, teretni i putnički promet. Odnosno, glavna zadaća je poboljšanje prometne infrastrukture EU putem suradnje s nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima, tvrtkama i nevladinim organizacijama. Uz te zadaće, bavi se i standardima sigurnosti i zaštite okoliša u prometu, cijenama i konkurenciji u prijevozu te poticanjem tehničkih istraţivanja vezanih za promet. Ova politika se financira kroz programe za razvoj transeuropskih mreţa TEN-T (Trans-European Transport Network), programe za promicanje kombiniranog prijevoza PACT (Promotion of Combined Transport) i program za istraţivanja i tehnološki razvoj prometa.

43

27. Što je cilj politike tržišnog natjecanja EU? Cilj ove politike je sprječavanje dogovaranja izmeĎu poslovnih subjekata, kao dogovora s javnom vlasti, kao i nepošten monopol nastao manipuliranjem slobodnog natjecanja na jedinstvenom trţištu. Tvrtke ili uključena tijela moraju svaki sporazum podloţan Ugovoru prijaviti Europskoj komisiji. Komisija moţe odrediti kaznu tvrtkama koje prekrše propise o slobodnom trţišnom natjecanju ili ne prijave sporazum Komisiji. U slučaju nezakonite javne pomoći Komisija moţe zatraţiti povrat od stranke koja je pomoć primila. Svako spajanje ili preuzimanje tvrtki koje bi moglo dovesti do ostvarivanja dominantnog poloţaja u odreĎenom sektoru mora se prijaviti Komisiji. 28. Što regulira potrošačka politika EU? Potrošačka politika EU omogućava njezinim graĎanima da s povjerenjem kupuju u bilo kojoj drţavi članici. Svi potrošači imaju korist od iste, visoke razine zaštite. Drugim riječima, proizvodi koje kupujete i hrana koju jedete provjereni su i testirani kako bismo osigurali da su sigurni koliko god je to moguće. EU poduzima aktivnosti kako bi osigurala da vas ne prevare nepošteni trgovci niti da postanete ţrtvom laţnog ili obmanjujućeg oglašavanja. Vaša su prava zaštićena. Imate pravo na naknadu bilo da ste u EU, ili izvan nje, i bez obzira na to jeste li proizvod kupili u prodavaonici, putem pošte, telefona ili interneta. 29. Koje su specifičnosti proračuna EU? Svaki godišnji proračun EU dio je proračunskog ciklusa u trajanju od 7 godina koji se naziva i „financijskom perspektivom“. Predlaţe ga Europska komisija, a moraju ih jednoglasno prihvatiti drţave članice nakon pregovora i sporazuma s Europskim parlamentom. Ukupni proračun financijske perspektive za razdoblje 2007.- 2013. iznosi 864,4 milijarde eura. Proračun EU puni se iz sljedećih izvora:    

69 % - prihod temeljen na Bruto nacionalnom proizvodu drţava članica 15 % - carine i poljoprivredne pristojbe (na promet preko vanjskih granica, s trećim zemljama i pristojbe na neke proizvode proizvedene u EU) 15 % - prihod od ukupnog prihoda PDV-a drţava članica 1 % - neutrošena sredstva iz prijašnje proračunske godine.

30. Što predstavlja tzv. Schengenski prostor? Slobodno kretanje ljudi unutar EU-a predstavlja sigurnosno pitanje za vlade drţava članica, jer se više ne kontroliraju unutarnje granice Unije. Kako bi to kompenzirali, morale su se uvesti dodatne sigurnosne mreţe na vanjske granice EU-a. Osim toga, budući da i kriminalci mogu iskoristiti slobodu kretanja unutar Unije, drţavne policijske snage i pravosudne vlasti moraju raditi zajedno kako bi se borile protiv prekograničnog kriminala. Godine 1985., vlade Belgije, Francuske, Njemačke, Luksemburga i Nizozemske potpisale su ugovor u malom luksemburškom gradiću Schengenu o ukidanju kontrole ljudi, bez obzira na drţavljanstvo, na zajedničkim granicama, te postignuvši dogovor o ujednačavanju kontrola granica EU-a s drţavama koje nisu članice EU-a i dogovor o uvoĎenju zajedničke politike o vizama. Po Schengenskom sporazumu, drţavljani drţava u Europskoj uniji mogu se slobodno kretati po drugim članicama (bez putovnica ili osobnih iskaznica). Tako je nastalo područje bez unutarnjih granica poznato kao Schengenski prostor. Schengenski paket i sekundarno zakonodavstvo nastalo iz njega postali su integralnim dijelom Ugovora EU, a Schengenski prostor postupno se širi te je njime obuhvaćena većina članica EU (izvan ovog prostora

44

su Bugarska, Irska, Rumunjska i Velika Britanija) kao i nečlanice EU-a - Island, Norveška i Švicarska. 31. Koji su uvjeti (kriteriji) za članstvo u Europskoj uniji? Zahtjev za članstvo u EU moţe podnijeti svaka europska drţava čije ureĎenje počiva na načelima poštivanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštivanja ljudskih prava te prava manjina. Postavljena su tri kriterija (tzv. kriteriji iz Kopenhagena, 1993. g.) koje svi budući kandidati moraju ispunjavati prije primanja u punopravno članstvo EU-a: 1. politički (demokracija, stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih prava i prava manjina, i prihvaćanje političkih ciljeva Unije) 2. gospodarski (postojanje djelotvornog trţišnoga gospodarstva te sposobnost trţišnih čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i trţišnim zakonitostima unutar EU-a) 3. pravni: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (više o pravnoj stečevini pod pitanjem br.16). Postoji i četvrti kriterij, donesen u Madridu 1995. godine: 4. administrativni tzv. madridski kriterij - prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (jačanje administrativne sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava drţavne uprave s ciljem osiguravanja učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a). Dodatni uvjeti za drţave Procesa stabilizacije i pridruživanja - EU je utvrdila posebne političke kriterije za drţave Procesa stabilizacije i pridruţivanja (više pod pitanjem br. 37), odredivši da one moraju ostvariti:     

potpunu suradnju s MeĎunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju vidljiv napredak u povratku izbjeglica te zaštiti manjina i manjinskih prava napredak u reformi pravosuĎa punu slobodu medija spremnost na regionalnu suradnju i razvoj dobrosusjedskih odnosa.

32. Koji su koraci u procesu pristupanja EU? Nekoliko koraka spada u ustaljenu proceduru koju mora proći svaka drţava koja ţeli postati članica EU. To su: 1. Prvi formalni korak u pridruţivanju Uniji je uspostavljanje konkretnih odnosa suradnje s EU tj. potpisivanje sporazuma o pridruživanju. U slučaju novih članica, njih 8 je potpisalo tzv. Europski sporazum, dok su Malta, Cipar, pa i Turska, potpisale Sporazum o pridruţivanju (više pod pitanjem br. 21) 2. Zatim se predaje zahtjev za članstvo Vijeću EU koje ga potom upućuje Europskom vijeću na razmatranje. Riječ je o kraćem pismu koje potpisuje predsjednik drţave i/ili predsjednik vlade drţave podnositeljice zahtjeva, a u kojem se ističe: europska pripadnost drţave podnositeljice zahtjeva, uključivanje u Europsku uniju kao cilj politike drţave podnositeljice zahtjeva, te spremnost prihvaćanja svih ciljeva Unije kao i obveza koje proizlaze iz članstva u EU. 3. Vijeće poziva Europsku komisiju da pristupi izradi mišljenja o zahtjevu za članstvo (franc. avis), tj. o pripremljenosti drţave podnositeljice zahtjeva za prihvaćanje i ispunjavanje spomenutih uvjeta za članstvo (do nekoliko tisuća pitanja). Zemlji kandidatu se šalje upitnik, koji se sastoji:

45

 

Općeg dijela (zajednički svim drţavama kojima je upućen) Posebnog dijela (pitanjima o drţavi na koju se upitnik odnosio). U većini slučajeva postupak donošenja mišljenja traje oko godinu dana, premda moţe trajati i duţe od toga.

4. Zemlja u roku 3 mjeseca odgovara na pitanja Europske komisije. 5. Europska Komisija donosi mišljenje / avis (pozitivno ili negativno) o pripremljenosti drţave podnositeljice zahtjeva za prihvaćanje i ispunjavanje uvjeta za članstvo te ga upućuje Europskom vijeću koje konačno odlučuje o odobravanju statusa kandidata drţavi podnositeljici zahtjeva. Dva su sastavna dijela ovog dokumenta: mišljenje kojim ocjenjuje stanje i mogućnosti drţave podnositeljice zahtjeva glede ispunjavanja uvjeta za članstvo te preporuke u pogledu otvaranja pregovora o primanju u članstvo EU-a. Mišljenje i preporuke Europska komisija upućuje Europskom vijeću te ono donosi konačnu odluku o odobravanju statusa kandidata drţavi koja je podnijela zahtjev za članstvo. Ako je mišljenje o zahtjevu pozitivno, Europsko vijeće saziva bilateralnu meĎuvladinu konferenciju izmeĎu Europske unije i drţave podnositeljice zahtjeva za članstvo, koja tako dobiva status kandidata. Dva su slučaja negativnog mišljenja Europske komisije: Turska (1989. g. odbijena zbog niza ekonomskih i političkih razloga) i Grčka (zbog gospodarskih problema). 6. otvaraju se pregovori o 31 poglavlju (35 u slučaju Hrvatske) pravne stečevine EU (acquis). Acquis je skup europskih zakona iz kojih proizlazi pravna osobnost Unije, zakonsko opravdanje njenih aktivnosti (više pod pitanjima br. 34. - 36.). Početkom 1990-ih godina Europska je komisija cjelokupnu pravnu stečevinu podijelila na 31 poglavlje (u slučaju Hrvatske broj poglavlja je razdvojen u 35. poglavlja), kako bi proces usklaĎivanja zakonodavstava zemalja kandidata bio pregledniji i jasniji. 7. potpisuje se Ugovor o pristupanju u EU - Nakon zaključenja pregovora o svim poglavljima rezultati pregovora ugraĎuju se u odredbe Ugovora o pristupanju, u čijoj izradi i odobravanju konačnoga teksta sudjeluju predstavnici drţava članica i institucija Europske unije te predstavnici drţave kandidatkinje. Zaključenjem pregovora i potpisivanjem Ugovora o pristupanju drţava kandidatkinja postaje drţava pristupnica te stječe pravo sudjelovanja u radu tijela Vijeća i Europskoga parlamenta kao aktivni promatrač. 8. čekaonica - Ugovor o pristupanju ne stupa na snagu samim potpisivanjem, već je za to potrebno da ga potvrde (ratificiraju) Europski parlament, parlamenti svih drţava članica EU-a i parlament drţave pristupnice. 9. punopravno članstvo u EU - Stupanjem na snagu Ugovora o pristupanju, uobičajeno na utvrĎen datum i pod uvjetom da je okončan postupak ratifikacije, drţava pristupnica postaje drţava članica Europske unije. 33. Kada su uspostavljeni prvi ugovorni odnosi novih država članica i država kandidatkinja s Europskom unijom? Ugovorne odnose s EU-om Turska je uspostavila potpisivanjem Sporazuma o pridruživanju 1963., Malta 1970. i Cipar 1972 godine. Ovi su sporazumi omogućili drţavama potpisnicama uspostavljanje carinske unije s Europskom zajednicom, a sadrţavali su odredbe vezane uz trgovinu, financijsku te tehničku suradnju. Nakon pada "ţeljezne zavjese" otvorila se povijesna mogućnost za sklapanje sličnih sporazuma i s drţavama bivšeg istočnog bloka, EU je ponudila novu generaciju sporazuma o pridruţivanju tzv. Europske sporazume. Takve su sporazume o pridruţivanju potpisale: MaĎarska i Poljska (1991.),

46

Rumunjska Bugarska, Češka i Slovačka (1993.), Estonija, Latvija i Litva (1995.), te Slovenija (1996.). Osnovni je cilj europskih sporazuma priprema tih drţava za punopravno članstvo u EU, a obuhvaćali su sljedeća područja: političke suradnje, koja predviĎa bilateralne i multilateralne konzultacije u svim pitanjima od zajedničkog interesa; trgovinskih pitanja, odnosno stvaranje zone slobodne trgovine; gospodarske, kulturne i financijske suradnje, te usklaĎivanje zakonodavstva. Drţavama Procesa stabilizacije i pridruţivanja ponuĎeni su tzv. Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju (više pod pitanjem br. 38.). 34. Što su pristupni pregovori s EU? Pristupni pregovori vezani su uz uvjete pod kojima drţava kandidatkinja pristupa EU, odnosno odnose se na donošenje, primjenu i provedbu propisa EU. Cjelokupna pravna stečevina EU je za potrebe pregovora o pristupanju podijeljena u 31, odnosno 35 tematskih poglavlja, koja se ujedno smatraju i poglavljima pregovora. Drţava kandidatkinja ne pregovara o pravnoj stečevini EU, nego o uvjetima i rokovima njezina prenošenja u nacionalno zakonodavstvo te načinu njezine primjene. Upravo se iz tih razloga često pregovori o pristupanju i ne smatraju klasičnim pregovorima, već procesom prilagodbe drţave kandidatkinje vrijednosnomu, političkomu, pravnomu, gospodarskomu i društvenomu sustavu EU. 35. Temeljem kojeg članka Lisabonskog ugovora država može podnijeti zahtjev za članstvo u Europskoj uniji? Na temelju članka 49. Lisabonskog ugovora, svaka europska drţava koja poštuje načela slobode, demokracije, ljudskih prava, temeljnih sloboda i vladavine prava moţe podnijeti zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. Zahtjev za članstvo podnosi se Vijeću Europske unije, koje o njemu odlučuje jednoglasnom odlukom svih drţava članica Europske unije, nakon dobivanja mišljenja Europske komisije i suglasnosti Europskoga parlamenta. 36. Kako se i o čemu pregovara u pregovorima s EU? Dvije su faze u procesu pregovora o punopravnom članstvu u EU: 



tzv. analitički pregled i ocjena usklaĎenosti zakonodavstva (engl. screening) koji predstavlja postupak tijekom kojega se unutar zakonodavstva pojedine drţave kandidatkinje utvrĎuju područja koja treba prilagoditi zakonodavstvu EU-a, ocjenjuje postojeća razina usklaĎenosti te potreba daljnje prilagodbe zakonodavstvu EU-a pregovori o pojedinim poglavljima pregovora čime započinje sadrţajna faza pregovora o uvjetima pod kojima će drţava kandidatkinja prihvatiti, primijeniti i provesti pravnu stečevinu Europske unije u odgovarajućem poglavlju.

Ako drţava kandidatkinja smatra da do trenutka ulaska u EU, zbog opravdanih razloga, ne moţe u potpunosti prihvatiti i primijeniti pojedine propise EU-a, moţe u pregovorima zatraţiti tzv.prijelazna razdoblja, odnosno dodatno vrijeme za usklaĎivanje vlastitog zakonodavstva s pravnom stečevinom, kao i njegovu provedbu i nakon pristupanja u članstvo EU-a. Nakon postizanja dogovora izmeĎu EU i drţave kandidatkinje o pojedinom poglavlju pregovora, uz ispunjenost preduvjeta za njegovo zatvaranje (tzv. mjerila), ono se smatra privremeno zatvorenim. MeĎutim, nijedno poglavlje nije konačno zatvoreno sve do završetka pregovora o svim poglavljima. Tijekom cjelokupnog procesa pristupanja Europska komisija prati napredak drţave kandidatkinje i o tome redovito izvješćuje Vijeće te priprema godišnja izvješća o napretku drţave kandidatkinje, a o tijeku pregovora redovito se izvješćuje i Europski parlament. U slučaju da se u drţavi kandidatkinji utvrde ozbiljna i stalna kršenja načela slobode i demokracije, poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, na prijedlog Europske komisije Vijeće moţe odlučiti o privremenoj obustavi pregovora te utvrditi uvjete za njihov nastavak.

47

37. Što predstavlja Proces stabilizacije i pridruživanja? Stvaranje Procesa stabilizacije i pridruživanja predloţila je Europska komisija u svibnju 1999. s ciljem postizanja sveobuhvatne stabilizacije tranzicijskih drţava jugoistočne Europe. Procesom su obuhvaćeni: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Makedonija i Srbija. U ovom trenutku Hrvatska, Crna Gora i Makedonija imaju status kandidata za članstvo, a Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Srbija status potencijalnih kandidata. 38. Što je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju? Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) posebna je vrsta sporazuma o pridruţivanju koje je EU ponudila drţavama obuhvaćenim Procesom stabilizacije i pridruţivanja. SSP drţavi potpisnici daje status pridruţenog člana i potencijalnog kandidata za članstvo u EU. Ovaj je sporazum za Republiku Hrvatsku prvi i jedini ugovorni korak na putu do pristupanja u članstvo u EU. Cilj je SSP-a uspostava političkog dijaloga, usklaĎivanje zakonodavstva, promicanje gospodarskih odnosa, razvoj zone slobodne trgovine, osiguravanje regionalne suradnje te poticanje suradnje u nizu drugih područja. Makedonija i Hrvatska su SSP potpisale 2001., Albanija 2006., Crna Gora 2007., a Bosna i Hercegovina te Srbija 2008. SSP s Hrvatskom je s Hrvatskom stupio na snagu 1. veljače 2005. Činjenica da SSP do tada još nije bio stupio na snagu, nije bila prepreka da Hrvatska podnese zahtjev za članstvo u EU 21. veljače 2003., te da stekne status kandidata u lipnju 2004. Da bi stupio na snagu, SSP moraju potvrditi (ratificirati) sve strane potpisnice. 39. Kako izgleda put Republike Hrvatske ka punopravnom članstvu u EU? Sporazum o pridruživanju EU - Sporazum o stabilizaciji i pridruţivanju (više o SSP-u pod pitanjem br. 23). Podnošenje zahtjeva za članstvo u EU Republika Hrvatska podnijela je zahtjev za punopravno članstvo u EU 21. veljače 2003. u Ateni. Zahtjev je, prema uobičajenom postupku, podnesen Vijeću Europske unije, odnosno drţavi članici EU-a koja je u to vrijeme predsjedavala Vijećem (Grčkoj). Mišljenje (fran. Avis) Nakon podnošenja zahtjeva za članstvo u EU (21. veljače 2003.), Vijeće EU-a je u vrlo kratkom roku, već u travnju 2003. zaduţilo Europsku komisiju da izradi mišljenje o hrvatskom zahtjevu. Komisija je 10. srpnja 2003. Hrvatskoj uputila tzv. upitnik s 4.560 pitanja iz različitih područja funkcioniranja drţave, institucija, gospodarstva i sl. Odgovori na upitnik svojevrsna su slika stanja u Hrvatskoj, a sastavljanje tih odgovora bio je vrlo opseţan posao koji je završen u zadanom roku od tri mjeseca, pa su tako odgovori na upitnik uručeni Europskoj komisiji 9. listopada 2003. (Europska komisija je u prosincu 2003. i u siječnju 2004. uputila dodatna 184 pitanja na koja je Vlada RH utvrdila i proslijedila odgovore.) Na temelju odgovora na upitnik, kao i drugih izvora (drţava članica, meĎunarodnih organizacija i nevladinih udruga) Europska komisija je 20. travnja 2004. donijela pozitivno mišljenje o zahtjevu Republike Hrvatske za članstvo u EU. Sukladno ovakvom svom mišljenju, Europska komisija je, takoĎer, preporučila Europskom vijeću da donese odluku o otvaranju pregovora s Hrvatskom o punopravnom članstvu. Status kandidatkinje za članstvo u EU

48

Republika Hrvatska je dobila status sluţbenog kandidata za punopravno članstvo u EU na zasjedanju Europskog vijeća u Bruxellesu 18. lipnja 2004. Statusom drţave kandidatkinje Republika Hrvatska je dobila: - jasnu perspektivu članstva! - Hrvatskoj je stjecanje statusa kandidata otvorilo jasnu perspektivu punopravnog članstva u EU - preuzimanje obveze provoĎenja svih reformi koje su nužne za ispunjavanje kriterija za članstvo i uspješno uključivanje u EU - samim potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruţivanju Hrvatska se obvezala na provoĎenje reformi radi pribliţavanja EU. MeĎutim, da bi postigla cilj spremnosti za članstvo Hrvatska još brţim tempom provodi potrebne reforme. - sudjelovanje u programima pomoći EU (Više o programima pomoći EU pod pitanjem br 40.). Pristupni pregovori s EU Pristupni pregovori su formalno otpočeli 3. listopada 2005. odrţavanjem prve sjednice meĎuvladine konferencije izmeĎu drţava članica EU-a i Republike Hrvatske. Analitički pregled hrvatskog zakonodavstva započeo je nakon otvaranja pregovora u jesen 2005., a završen je 18. listopada 2006. u uobičajenom roku od godinu dana. Pregovaračka poglavlja su sljedeća: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32.

Slobodno kretanje roba Slobodno kretanje radnika Pravo poslovnog nastana i sloboda pruţanja usluga Sloboda kretanja kapitala Javne nabave Pravo trgovačkih društava Pravo intelektualnog vlasništva Trţišno natjecanje Financijske usluge Informacijsko društvo i mediji Poljoprivreda i ruralni razvitak Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor Ribarstvo Prometna politika Energetika Porezi Ekonomska i monetarna politika Statistika Socijalna politika i zapošljavanje Poduzetništvo i industrijska politika Transeuropske mreţe Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata PravosuĎe i temeljna ljudska prava Pravda, sloboda i sigurnost Znanost i istraţivanje Obrazovanje i kultura Okoliš Zaštita potrošača i zdravlja Carinska unija Vanjski odnosi Vanjska, sigurnosna i obrambena politika Financijski nadzor

49

33. Financijske i proračunske odredbe 34. Institucije 35. Ostala pitanja NAPOMENA: Ne moraju se učiti sva poglavlja napamet, treba ih znati nabrojati nekoliko i razumjeti njihovu ulogu u procesu pregovora s EU. Pregovore su vodili na strani EU-a predstavnici Europske komisije, a na hrvatskoj strani kako slijedi:   



Državno izaslanstvo Republike Hrvatske za pregovore o pristupanju RH EU na čelu s ministrom vanjskih poslova i europskih integracija, Pregovaračka skupina za voĎenje pregovora na čelu s glavnim pregovaračem. Vlada Republike Hrvatske u travnju 2005. donijela je Odluku o uspostavljanju strukture za pregovore koja, osim navedenih tijela, uključuje još i Koordinaciju za pregovore, radne skupine za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora – pravne stečevine EU, Ured glavnog pregovarača i Tajništvo Pregovaračke skupine. Dodatno, u proces pregovaranja bio je uključen i Hrvatski sabor.

Stanje pregovora Na sastanku MeĎuvladine konferencije o pristupanju odrţane u Bruxellesu 30. lipnja 2011. formalno su dovršeni pregovori o pristupanju Republike Hrvatske EU.Sada kada su pregovori zatvoreni u svim poglavljima, rezultati pregovora ugradit će se u odredbe nacrta Ugovora o pristupanju i pripadajućeg Akta o pristupanju (kojime se ureĎuju svi detalji i uvjeti pristupanja Hrvatske EU). Ugovor o pristupanju Ugovor o pristupanju je bilateralni meĎunarodni ugovor izmeĎu drţava članica EU s jedne strane, i Republike Hrvatske s druge strane. Nakon postizanja dogovora izmeĎu EU i Hrvatske o tekstu nacrta Ugovora o pristupanju tekst će biti upućen u odgovarajući postupak u institucijama i drţavama članicama EU te u Hrvatskoj, radi njegova potpisivanja od strane najviših duţnosnika drţava stranaka do kraja 2011. Po njegovu potpisivanju, Ugovor će biti upućen u postupak potvrĎivanja (ratifikacije) sukladno ustavnim odredbama svake od drţava potpisnica. Hrvatska će se od trenutka potpisivanja Ugovora o pristupanju smatrati drţavom pristupnicom te će početi sudjelovati u radu tijela Vijeća Europske unije i Europskoga parlamenta kao aktivni promatrač. Da bi Ugovor o pristupanju stupio na snagu, trebaju ga potvrditi (ratificirati) parlamenti drţava članica i Hrvatske. Prije potvrĎivanja Ugovora o pristupanju u Hrvatskome saboru, mora se odrţati referendum, i to u roku od 30 dana od dana donošenja odluke o udruţivanju Hrvatskoga sabora. U Hrvatskoj je 22. siječnja 2012. odrţan referendum na kojem su graĎani odlučili o pristupanju Hrvatske EU. Sabor je jednoglasno potvrdio pristupni ugovor izmeĎu Hrvatske i Europske unije dana 09.03.2012. godine. Članstvo u EU Stupanjem na snagu Ugovora o pristupanju, uobičajeno na konkretan datum pristupanja koji je za Hrvatsku odreĎen kao 1. srpnja 2013. (do kada će trebati biti dovršen postupak ratifikacije), Hrvatska će postati 28. članica EU.

40. Kako je izgledala pretpristupna pomoć EU u Republici Hrvatskoj od dobivanja statusa države

50

kandidatkinje za punopravno članstvo u EU do danas? Hrvatskoj su se otvorili pretpristupni programi EU kroz koje se drţavama kandidatkinjama za članstvo stavljaju na raspolaganje financijska i tehnička sredstva za provedbu potrebnih pravnih, gospodarskih i institucionalnih reformi na putu njihova pristupanja Uniji. Tako je od godine 2005. Hrvatska korisnica programa Phare, ISPA i SAPARD iz kojih joj je u proračunskom razdoblju 2005.-2006.g. dodijeljeno ukupno 252 milijuna €. Cilj programa Phare je pripremiti drţave kandidatkinje za članstvo u EU, odnosno osposobiti ih za punu primjenu pravne stečevine EU te korištenje strukturnih i Kohezijskog fonda nakon pristupanja. Program ISPA namijenjen je financiranju infrastrukturnih projekata u području prometa i zaštite okoliša. Program SAPARD pruţa podršku na području poljoprivrede i ruralnog razvitka te priprema drţave kandidatkinje za korištenje poljoprivrednog i ribarskog fonda nakon stjecanja statusa drţave članice EU. Od 2007. Hrvatska je korisnica novog integriranog Instrumenta pretpristupne pomoći IPA (engl. Instrument for Pre-Accession Assistance), koji zamjenjuje dotadašnje pretpristupne programe Phare, ISPA i SAPARD. Hrvatska je korisnica svih pet sastavnica IPA-e i to od 2007. do stupanja u članstvo EU-a. Hrvatskoj je u razdoblju 2007. – 2012. unutar programa IPA namijenjeno 910,2 milijuna eura. IPA pomoć se dijeli u komponente: I. II. III. IV. V.

komponenta - Pomoć u tranziciji i jačanje institucija komponenta - Prekogranična suradnja komponenta - Regionalni razvoj (promet, zaštita okoliša i regionalna konkurentnost) komponenta - Razvoj ljudskih resursa komponenta - Ruralni razvoj.

Osim toga, Hrvatska je od svibnja 2004. korisnica usluga TAIEX-a (Technical Assistance and Information Exchange/Tehnička pomoć i razmjena informacija), čime se promiče administrativna sposobnost hrvatske drţavne uprave. 41. Koje je programe EU koristila Republika Hrvatska? Republika Hrvatska uključena je u programe EU (do stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona 1. prosinca 2009. programi EU nazivali su se Programima Zajednice), koji su iznimno korisni za razvijanje suradnje i upoznavanje s metodama rada Europske unije u različitim područjima, kao što su zaštita okoliša, promet, energetika, obrazovanje, pravosuĎe, javno zdravstvo i sl. Okvirnim sporazumom o sudjelovanju Hrvatske u programima EU (studeni 2004.), otvorila se mogućnost sudjelovanja u većem broju takvih programa, a za svaki pojedinačni program potpisuje se Memorandum o razumijevanju, koji ureĎuje administrativne i financijske uvjete sudjelovanja u dotičnom programu. Neki od programa u kojima sudjeluje Hrvatska su: IDAbc (za područje informacijske i komunikacijske tehnologije); Kultura 2007.; Sedmi okvirni program za istraţivanje i tehnološki razvoj; Program za zapošljavanje i socijalnu solidarnost – PROGRESS; Europa za graĎane; Okvirni program za konkurentnost i inovacije (CIP), Financijski instrument za civilnu zaštitu; Mehanizam zajednice za civilnu zaštitu; MEDIA; Carine 2013.; Fiscalis 2013. (za područje poreza); Akcijski plan EU u području zdravlja 2008. – 2013.; Marco Polo II (za područje transporta). Službenički odnosi Pripremili članovi Drţavne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Drţavnog stručnog ispita, predmet "Sluţbenički odnosi".

51

SADRŢAJ PREDMETA 1. Drţavni sluţbenici i namještenici 2. Osnovna načela postupanja drţavnih sluţbenika 3. Prava i duţnosti drţavnih sluţbenika 4. Nalozi 5. Sukob interesa 6. Prijam u drţavnu sluţbu 7. Drţavni stručni ispit 8. Odlučivanje o pravima i obvezama drţavnih sluţbenika 9. Premještaj 10. Ocjenjivanje 11. Napredovanje 12. Izobrazba drţavnih sluţbenika 13. Povrede sluţbene duţnosti 14. Odgovornost za štetu 15. Stavljanje na raspolaganje 16. Prestanak drţavne sluţbe 17. Etički kodeks drţavnih sluţbenika 18. Kolektivni ugovor za drţavne sluţbenike i namještenike 19. Radno vrijeme, odmori i dopusti 20. Plaće i dodaci na plaće 21. Materijalna prava sluţbenika 22. Zaštita dostojanstva drţavnih sluţbenika

PRAVNI IZVORI I LITERATURA 1. Zakon o drţavnim sluţbenicima („Narodne novine” pročišćeni tekst 49/12) 2. Zakon o Registru zaposlenih u javnom sektoru ("Narodne novine" 34/11) 3. Zakon o drţavnim sluţbenicima i namještenicima („Narodne novine” 27/01) - plaće sluţbenika i namještenika (članci 108. - 112.) 4. Etički kodeks drţavnih sluţbenika („Narodne novine" 40/11) i Izmjena Etičkog kodeksa drţavnih sluţbenika („Narodne novine" 13/12) 5. Kolektivni ugovor za drţavne sluţbenike i namještenike (vaţeći u vrijeme polaganja Ispita, a trenutno je to „Narodne novine" 89/12) PITANJA I ODGOVORI ZA PONAVLJANJE 1. Tko obavlja poslove u državnim tijelima? Poslove u drţavnim tijelima obavljaju drţavni sluţbenici i namještenici. Drţavni sluţbenici su osobe koje u drţavnim tijelima kao redovito zanimanje obavljaju poslove iz djelokruga tih tijela utvrĎene Ustavom, zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona. Drţavni sluţbenici su i osobe koje u drţavnim tijelima obavljaju informatičke poslove, opće i administrativne poslove, planske, materijalno-financijske i računovodstvene poslove i slične poslove. Namještenici su osobe koje u drţavnim tijelima rade na pomoćno-tehničkim poslovima i ostalim poslovima čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga drţavnih tijela.

52

2. Kojim se propisima utvrĎuju prava, obveze i odgovornosti državnih službenika? Prava, obveze i odgovornosti drţavnih sluţbenika ureĎuju se zakonom i na temelju zakona donesenim propisima. Temeljni propis kojim su ureĎena prava, obveze i odgovornosti drţavnih sluţbenika je Zakon o drţavnim sluţbenicima, ali se odreĎena pitanja (za sluţbenike pojedinih sluţbi, npr. carinu, policiju i sl.) mogu urediti i posebnim zakonom. Materijalna i druga prava drţavnih sluţbenika mogu se urediti kolektivnim ugovorom. Na pitanja koja nisu ureĎena Zakonom o drţavnim sluţbenicima ili posebnim zakonom, uredbama Vlade Republike Hrvatske ili drugim propisima (donesenim na temelju Ustava i zakona) ili kolektivnim ugovorom, primjenjuju se opći propisi o radu. 3. Navedite načela postupanja državnih službenika! Načela postupanja drţavnih sluţbenika su:    

načelo zakonitosti i pravne sigurnosti načelo zabrane diskriminacije i povlašćivanja načelo hijerarhijske podreĎenosti načelo odgovornosti za rezultate.

Načelo zakonitosti i pravne sigurnosti - drţavni sluţbenici u obavljanju drţavne sluţbe postupaju na temelju zakona i drugih propisa donesenih na temelju zakona. Načelo zabrane diskriminacije i povlašćivanja - drţavni sluţbenici u svojem postupanju ne smiju diskriminirati ili povlašćivati graĎane po osnovi dobi, nacionalnosti, etničke i teritorijalne pripadnosti, jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja ili sklonosti, invalidnosti, obrazovanja, socijalnog poloţaja, spola, bračnog ili obiteljskog statusa, spolne orijentacije ili nekih drugih razloga suprotnih Ustavom i zakonima utvrĎenim pravima i slobodama. Načelo hijerarhijske podreĎenosti - drţavni sluţbenici duţni su izvršavati naloge čelnika tijela i nadreĎenih drţavnih sluţbenika, osim ako zakonom nije drukčije propisano. Ovlasti i odgovornosti u drţavnoj sluţbi odgovaraju propisanom hijerarhijskom redu, prema kojem svakoj hijerarhijskoj razini pripada odreĎeni stupanj ovlasti i odgovornosti. Načelo odgovornosti za rezultate - drţavni sluţbenici duţni su ostvariti postavljene ciljeve i odgovaraju za svoje postupke i rezultate rada. 4. Koja su temeljna prava državnih službenika? Temeljna prava drţavnih sluţbenika su:       

pravo na rad u prikladnim uvjetima pravo na plaću i druga materijalna prava pravo na jednako postupanje i jednake mogućnosti napredovanja pravo na zaštitu od neopravdanog premještaja ili udaljenja s radnog mjesta pravo na kandidiranje na izborima pravo na predstavku i prituţbu (u vezi s ostvarivanjem prava iz drţavne sluţbe) te dobiti na njih odgovor pravo na zaštitu sluţbenika koji prijavi sumnju na korupciju.

5. Objasnite dužnost čuvanja službene tajne i poštivanja privatnosti?

53

Drţavni sluţbenik je duţan čuvati kao tajnu sve podatke koje je doznao u tijeku postupka o strankama i njihovim pravima, obvezama i pravnim interesima, sukladno zakonu. Drţavni sluţbenik duţan je čuvati sluţbenu ili drugu tajnu utvrĎenu zakonom ili drugim propisom. Obveza čuvanja sluţbene ili druge tajne traje i po prestanku sluţbe, a najduţe pet godina od prestanka sluţbe, ako posebnim zakonom nije drukčije odreĎeno. Čelnik drţavnog tijela moţe sluţbenika osloboditi obveze čuvanja sluţbene ili druge tajne u sudskom ili upravnom postupku, ako se radi o podacima bez kojih u tom postupku nije moguće utvrditi činjenično stanje i donijeti zakonitu odluku. 6. Objasnite dužnost poštivanja propisanog radnog vremena i prisutnosti na radnom mjestu! Drţavni sluţbenik duţan je poštivati propisano radno vrijeme tijela u kojem je zaposlen i koristiti ga za obavljanje dodijeljenih duţnosti te mora biti prisutan na radnom mjestu u skladu s uvjetima sluţbe. Drţavni sluţbenik se za vrijeme radnog vremena ne smije bez odobrenja nadreĎenog drţavnog sluţbenika udaljavati iz radnih prostorija, osim radi korištenja dnevnog odmora, a u slučaju hitnog razloga svoje udaljavanje mora opravdati odmah po povratku. U slučaju spriječenosti dolaska na rad drţavni sluţbenik je duţan obavijestiti nadreĎenog o razlozima spriječenosti najkasnije u roku od 24 sata od njihova nastanka, osim ako to nije moguće učiniti iz objektivnih razloga ili više sile, u kom je slučaju duţan obavijestiti nadreĎenog sluţbenika odmah po prestanku razloga koji su onemogućili ranije obavješćivanje. 7. Koje su dužnosti državnih službenika koje se odnose na izvršavanje naloga? Drţavni sluţbenik duţan je povjerene poslove obavljati u skladu sa zakonom, drugim propisima i pravilima struke te izvršavati naloge čelnika tijela i nadreĎenoga drţavnog sluţbenika koji se odnose na drţavnu sluţbu te bez posebnog naloga obavljati zadatke radnog mjesta na koje je rasporeĎen. Izvršavanje poslova koji nisu u opisu radnog mjesta drţavnog sluţbenika Od drţavnog sluţbenika moţe se zatraţiti da u iznimnim ili hitnim slučajevima, a najduţe 30 dana neprekidno, sukladno svojim stručnim sposobnostima i vještinama, obavlja poslove koji nisu u opisu poslova radnog mjesta na koje je rasporeĎen. Duţnost zamjene odsutnog drţavnog sluţbenika Drţavni je sluţbenik duţan po nalogu nadreĎenog, sukladno svojim sposobnostima, u interesu sluţbe, zamijeniti privremeno odsutnog drţavnog sluţbenika. 8. Kad je državni službenik dužan odbiti izvršenje naloga i može li se zbog odbijanja izvršenja naloga pozvati na odgovornost? Drţavni sluţbenik je duţan odbiti izvršenje naloga:     

koji je nezakonit čije bi izvršenje bilo protivno pravilima struke i etičkom kodeksu čije bi izvršenje moglo izazvati veću štetu ili čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo te o tome obavijestiti nadreĎenog sluţbenika ili čelnika tijela.

Drţavni sluţbenik koji je dobio takav nalog mora postupiti na sljedeći način:   

upozoriti davatelja naloga o kakvom se nalogu radi u slučaju ponovljenog naloga, zahtijevati od davatelja naloga pisanu potvrdu o ponavljanju naloga s preciznim sadrţajem naloga i s njegovim potpisom ako nalog bude potvrĎen, drţavni sluţbenik će o tome obavijestiti osobu neposredno nadreĎenu

54

davatelju naloga i, ako nalog ne zahtijeva počinjenje kaznenog djela, izvršiti nalog. (Ako je nalog potpisao ministar ili drugi čelnik središnjeg tijela drţavne uprave, sluţbenik će o nalogu pisano obavijestiti Vladu.) Drţavni sluţbenik koji postupi na opisani način, ne odgovara za štetu koja nastane izvršenjem naloga. Drţavni sluţbenik ne smije biti pozvan na odgovornost zbog primjedbe stavljene na nalog čije je izvršenje odbio. Drţavni sluţbenik ne smije izvršiti nalog čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo, iako je nalog ponovljen i potvrĎen, jer u protivnom odgovara zajedno s nadreĎenim sluţbenikom ili čelnikom tijela koji je nalog izdao.

9. Kad državni službenik može odbiti nalog? Drţavni sluţbenik moţe odbiti izvršenje naloga ili provoĎenje odluka koje bi:   

uključivale nanošenje štete njegovim legitimnim pravima i interesima predstavljale opasnost za njegovo zdravlje (osim u poslovima koji podrazumijevaju izlaganje opasnosti za zdravlje i za koje su zakonom utvrĎeni posebni uvjeti rada) traţile viši stupanj stručnog znanja od onog kojeg drţavni sluţbenik ima.

10. Može li državni službenik obavljati dodatni posao i pod kojim uvjetima? Drţavni sluţbenik moţe izvan redovitoga radnog vremena, po prethodno pribavljenom odobrenju čelnika tijela, obavljati poslove ili pruţati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi, samo ako nad tim djelatnostima, odnosno nad radom te fizičke ili pravne osobe, drţavno tijelo u kojemu je u sluţbi ne obavlja nadzor ili ako takav rad nije zabranjen posebnim zakonom, te ne predstavlja sukob interesa ili prepreku za uredno obavljanje redovitih zadataka niti šteti ugledu drţavne sluţbe. Odobrenje čelnika tijela za obavljanje dodatnog posla nije potrebno za objavljivanje stručnih članaka i drugih autorskih publikacija, odnosno obavljanje poslova povremenog predavača na stručnim seminarima i savjetovanjima. 11. Koje su pretpostavke za prijam u državnu službu? Radna mjesta mogu se popunjavati prijmom u drţavnu sluţbu samo:   

ako postoji slobodno radno mjesto utvrĎeno pravilnikom o unutarnjem redu ako je popunjavanje radnog mjesta predviĎeno planom prijma u drţavnu sluţbu te ako su osigurana potrebna sredstva u drţavnom proračunu.

12. Što se utvrĎuje Pravilnikom o unutarnjem redu? Pravilnikom o unutarnjem redu utvrĎuju se radna mjesta u drţavnom tijelu, potreban broj izvršitelja na svakom radnom mjestu i uvjeti za raspored te druga pitanja od značaja za organizaciju i način rada u drţavnom tijelu sukladno zakonu. Pravilnik o unutarnjem redu donosi čelnik tijela. 13. Koji su načini popunjavanja radnih mjesta u državnim tijelima? Slobodna radna mjesta u drţavnim tijelima popunjavaju se putem:   

javnog natječaja internog oglasa napredovanja, premještaja ili rasporeda drţavnog sluţbenika u skladu sa Zakonom o drţavnim

55

sluţbenicima. 14. Koji su postupci prijma u državnu službu? Postupak prijama u drţavnu sluţbu moţe biti redovit ili izvanredan. Redoviti postupak prijama provodi se periodično, za prijam vjeţbenika u drţavnu sluţbu (osobe sa završenim obrazovanjem odreĎene stručne spreme i struke, bez radnog iskustva). Izvanredni postupak prijama provodi se kad u drţavnoj sluţbi postoji potreba prijma osoba s odgovarajućim radnim iskustvom. 15. Koji su uvjeti za prijam u državnu službu? Opći uvjeti za prijam u drţavnu sluţbu su:    

odgovarajući stupanj obrazovanja odgovarajuće stručno znanje i radno iskustvo, osim u slučaju prijama vjeţbenika zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta na koje se prima hrvatsko drţavljanstvo.

Iznimno, u drţavnu sluţbu se moţe primiti osoba koja je strani drţavljanin ili osoba bez drţavljanstva. U tom slučaju, pored ispunjavanja uvjeta propisanih posebnim zakonom, potrebno je prethodno odobrenje središnjeg tijela drţavne uprave nadleţnog za sluţbeničke odnose. Pored općih uvjeta za prijam u drţavnu sluţbu, posebnim zakonom, uredbom ili pravilnikom o unutarnjem redu drţavnog tijela mogu se propisati i drugi uvjeti za prijam u sluţbu i raspored na radno mjesto (posebni uvjeti), kao npr. znanje rada na računalu, znanje stranog jezika, posebne psihofizičke sposobnosti, vozačka dozvola, komunikacijske vještine, različiti certifikati i dr. 16. Koje su zapreke za prijam u državnu službu? U drţavnu sluţbu ne mogu biti primljene osobe: a) protiv kojih se vodi kazneni postupak ili koje su osuĎene za kazneno djelo:            

protiv ţivota i tijela protiv slobode i prava čovjeka i graĎanina protiv Republike Hrvatske protiv vrijednosti zaštićenih meĎunarodnim pravom protiv spolne slobode i spolnog ćudoreĎa protiv braka, obitelji i mladeţi protiv imovine protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja protiv pravosuĎa protiv vjerodostojnosti isprava protiv javnog reda protiv sluţbene duţnosti

osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu. b) kojima je prestala drţavna sluţba zbog teške povrede sluţbene duţnosti, u razdoblju od četiri godine od prestanka drţavne sluţbe c) kojima je prestala drţavna sluţba zbog toga što nisu zadovoljile na probnom radu, u razdoblju od četiri

56

godine od prestanka drţavne sluţbe. 17. Koja rješenja se donose u postupku provedbe javnog natječaja? Izabrani kandidat prima se u drţavnu sluţbu rješenjem o prijmu u drţavnu sluţbu, koje donosi čelnik tijela ili sluţbena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o tome. Rješenje o prijmu u drţavnu sluţbu dostavlja se svim kandidatima prijavljenim na javni natječaj. Nezadovoljni kandidat moţe izjaviti ţalbu protiv rješenja o prijmu u drţavnu sluţbu Odboru za drţavnu sluţbu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Po izvršnosti rješenja o prijmu u drţavnu sluţbu, za osobu primljenu u drţavnu sluţbu donosi se rješenje o rasporedu na radno mjesto. Osoba primljena u drţavnu sluţbu postaje drţavni sluţbenik danom početka rada. 18. Kako izgleda institut probnog rada? Osobe se primaju u drţavnu sluţbu uz obvezni probni rad, koji traje:   

za osobe primljene u drţavnu sluţbu redovitim postupkom (vjeţbenici) - 12 mjeseci (vjeţbenički staţ) za osobe primljene u drţavnu sluţbu izvanrednim postupkom - 3 mjeseca u slučaju predvidivog trajanja drţavne sluţbe na odreĎeno vrijeme od najmanje 6 mjeseci - 2 mjeseca (u ostalim slučajevima prijma u drţavnu sluţbu na odreĎeno vrijeme probni rad nije obvezan).

Sluţbeniku koji na probnom radu nije zadovoljio, otkazuje se drţavna sluţba. 19. U kojem je roku državni službenik dužan položiti državni stručni ispit i koje su posljedice ako u tom roku ispit ne položi? Drţavni sluţbenik koji je zadovoljio na probnom radu duţan je najkasnije u roku od 6 mjeseci od isteka probnog rada poloţiti drţavni stručni ispit. Sluţbeniku koji ne poloţi drţavni stručni ispit u roku od 6 mjeseci od isteka probnog rada, prestaje drţavna sluţba po sili zakona istekom posljednjeg dana roka za polaganje ispita. U slučaju privremene spriječenosti za rad zbog bolovanja, korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta, odnosno drugog opravdanog razloga, rok za polaganje drţavnog stručnog ispita moţe se produţiti za onoliko vremena koliko je trajala privremena spriječenost za rad, odnosno drugi opravdani razlozi, o čemu se donosi posebno rješenje. 20. Kad se prima u državnu službu na odreĎeno vrijeme i koliko ta služba može trajati? Za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, a koji nisu trajnijega karaktera, kao i radi zamjene duţe vrijeme odsutnoga sluţbenika, osobe se mogu primiti u drţavnu sluţbu na odreĎeno vrijeme dok traju privremeni poslovi ili poslovi čiji se opseg privremeno povećao, odnosno do povratka odsutnoga sluţbenika. Drţavna sluţba na odreĎeno vrijeme za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao moţe trajati najviše godinu dana. Za slobodno radno mjesto na odreĎeno vrijeme oglas se ne mora objaviti, ako u drţavnom tijelu ima sluţbenika primljenih u drţavnu sluţbu na odreĎeno vrijeme koji ispunjavaju uvjete za to radno mjesto. Drţavna sluţba na odreĎeno vrijeme ne moţe postati drţavna sluţba na neodreĎeno vrijeme. 21. Tko i na koji način odlučuje o rasporedu na radno mjesto te drugim pravima i obvezama državnih službenika?

57

O rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama sluţbenika, kao i o prestanku drţavne sluţbe, odlučuje rješenjem čelnik tijela ili sluţbena osoba u čijem je to opisu poslova. Protiv tog rješenja moţe se izjaviti ţalba Odboru za drţavnu sluţbu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Protiv rješenja Odbora za drţavnu sluţbu drţavno tijelo i drţavni sluţbenik mogu pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana primitka rješenja. 22. Čime se bavi Odbor za državnu službu? Odbor za drţavnu sluţbu je neovisno tijelo za rješavanje ţalbi protiv rješenja o prijmu u drţavnu sluţbu i rješenja kojima se odlučuje o pravima i obvezama drţavnih sluţbenika. 23. Može li se državni službenik premjestiti na drugo radno mjesto i pod kojim uvjetima? Drţavni sluţbenik moţe biti premješten na drugo radno mjesto: 

po potrebi sluţbe: sluţbenik moţe po potrebi sluţbe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom drţavnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto unutar iste kategorije, za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom trajanju. Potreba sluţbe da se drţavni sluţbenik premjesti s jednog radnog mjesta na drugo je npr. u slučajevima: popunjavanja upraţnjenog radnog mjesta, čiji se poslovi moraju obavljati bez prekida, potrebe povećanja broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, bolje organizacije rada, potrebe za angaţiranjem drugog drţavnog sluţbenika na odreĎenom radnom mjestu radi pravodobnog i efikasnijeg obavljanja odreĎenih poslova i zadataka. Sluţbenika se ne moţe bez njegove suglasnosti premjestiti iz jednog u drugo mjesto rada, koje je udaljeno više od 30 kilometara od mjesta stanovanja drţavnog sluţbenika, ako ima više od 20 godina radnog staţa ili ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike. Sluţbenika se premješta po potrebi sluţbe u pravilu na neodreĎeno vrijeme (trajni premještaj). Sluţbenika se po potrebi sluţbe moţe privremeno premjestiti najduţe na godinu dana, odnosno do povratka odsutnog sluţbenika kojeg premješteni sluţbenik zamjenjuje (privremeni premještaj).



na njegov zahtjev:

sluţbenika se moţe na njegov zahtjev premjestiti na drugo radno mjesto zbog zdravstvenih razloga (na temelju liječničkog mišljenja o potrebi promjene radnog mjesta) te obiteljskih razloga. 24. Za koje se razdoblje provodi ocjenjivanje državnih službenika te koja je svrha ocjenjivanja? Ocjenjivanje drţavnih sluţbenika provodi se svake godine najkasnije do 28. veljače za prethodnu kalendarsku godinu. Ne ocjenjuju se sluţbenici koji su u prethodnoj kalendarskoj godini radili manje od šest mjeseci, bez obzira na razloge. Svrha ocjenjivanja drţavnih sluţbenika je:  

poticanje drţavnih sluţbenika na kvalitetno i učinkovito izvršavanje sluţbenih zadaća, poštivanje sluţbene duţnosti i osobno ponašanje u skladu s Etičkim kodeksom drţavnih sluţbenika utvrĎivanje njihovog doprinosa u obavljanju poslova kao kriterija za nagraĎivanje i napredovanje u

58

drţavnoj sluţbi. 25. Tko ocjenjuje državne službenike i koje su vrste ocjena? Prijedlog ocjene daje neposredno nadreĎeni drţavni sluţbenik. Prijedlog ocjene daje se na uvid drţavnom sluţbeniku koji se ocjenjuje i svima koji su po hijerarhijskom redu nadreĎeni drţavnom sluţbeniku (oni mogu dati svoje mišljenje o prijedlogu ocjene). Rješenje o ocjeni donosi čelnik tijela ili sluţbena osoba ovlaštena za donošenje rješenja o ocjeni. Drţavni sluţbenik se ocjenjuje ocjenom „USPJEŠAN“ ako pokazuje potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje sluţbene duţnosti osiguravaju pouzdano obavljanje sluţbe, koji svoje sluţbene zadatke obavlja pravodobno i u skladu s pravilima struke, a pogreške u radu i postupanju su zanemarive. Više ocjene od ocjene „uspješan“ su: „PRIMJERAN“ i „IZUZETAN“. Niţe ocjene od ocjene „uspješan“ su ocjene: „ZADOVOLJAVA“ i „NE ZADOVOLJAVA“. 26. Koje su posljedice ocjene niže od „uspješan“? Drţavnog sluţbenika koji je ocijenjen ocjenom „zadovoljava“ upućuje se na dodatno stručno osposobljavanje ili se premješta na drugo radno mjesto iste ili niţe sloţenosti poslova, unutar istog stupnja obrazovanja. Drţavnom sluţbeniku koji je ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ prestaje drţavna sluţba po sili zakona, danom izvršnosti rješenja o ocjenjivanju. 27. Što je napredovanje u državnoj službi? Napredovanje u drţavnoj sluţbi ostvaruje se rasporedom drţavnog sluţbenika na više radno mjesto unutar iste kategorije ili prelaskom u višu kategoriju radnog mjesta. Drţavni sluţbenik moţe napredovati redovito ili izvanredno. Drţavni sluţbenik moţe redovito napredovati u drţavnoj sluţbi ako:   

je jedanput ocijenjen ocjenom „izuzetan“, ili najmanje dva puta uzastopno ocjenom „primjeran“, ili najmanje tri puta uzastopno ocjenom „uspješan“, ili višom ocjenom postoji slobodno radno mjesto propisano pravilnikom o unutarnjem redu, na koje se sluţbenik u postupku napredovanja moţe rasporediti ispunjava uvjete za raspored na radno mjesto.

Drţavni sluţbenik koji ne ispunjava uvjet radnog iskustva na odgovarajućim poslovima moţe izvanredno napredovati u drţavnoj sluţbi, ako ispunjava uvjete za izvanredno napredovanje propisane uredbom Vlade, kojom se ureĎuje napredovanje drţavnih sluţbenika.

28. Što je promicanje državnih službenika? Drţavni sluţbenik se promiče u okviru istog radnog mjesta dobivanjem odgovarajućih povišica plaće. Načini i uvjeti promicanja ureĎuju se posebnim zakonom, kojim se ureĎuju plaće i druga materijalna prava drţavnih sluţbenika. 29. Postoji li obveza državnog službenika na izobrazbu i tko snosi troškove sudjelovanja državnog

59

službenika u organiziranim programima izobrazbe? Svi drţavni sluţbenici duţni su trajno unapreĎivati znanja, vještine i sposobnosti potrebne za obavljanje poslova svog radnog mjesta te sudjelovati u organiziranim programima izobrazbe na koje su upućeni od strane drţavnog tijela ili im je pohaĎanje pojedinih programa izobrazbe odobreno. Sudjelovanje u programu izobrazbe smatra se dijelom obveza drţavnih sluţbenika. Troškovi izobrazbe u drţavnoj sluţbi pokrivaju se iz drţavnog proračuna. 30. Koje su vrste programa izobrazbe državnih službenika i tko ih provodi? Programi izobrazbe drţavnih sluţbenika mogu biti: 

zajednički programi izobrazbe - programi izobrazbe namijenjeni svim drţavnim sluţbenicima, neovisno o drţavnom tijelu u kojem su zaposleni. Zajedničke programe izobrazbe organiziraju Drţavna škola za javnu upravu i posebna ustrojstvena jedinica u središnjem tijelu drţavne uprave nadleţnom za sluţbeničke odnose (Centar za stručno osposobljavanje i usavršavanje drţavnih sluţbenika u Ministarstvu uprave), sukladno Planu izobrazbe drţavnih sluţbenika koji svake godine donosi Vlada Republike Hrvatske.



posebni programi izobrazbe - programi izobrazbe namijenjeni isključivo drţavnim sluţbenicima zaposlenima u istom drţavnom tijelu. Posebne programe izobrazbe mogu, pored navedenih institucija, samostalno organizirati resorna središnja tijela drţavne uprave.

31. Navedite vrste povreda službene dužnosti i tko odlučuje o njima? Povrede sluţbene duţnosti mogu biti lake i teške. Teške povrede sluţbene duţnosti propisuju se zakonom, a lake povrede zakonom, uredbom Vlade i pravilnikom o unutarnjem redu. O lakim povredama sluţbene duţnosti odlučuje čelnik tijela (ako posebnim zakonom za sluţbenike pojedinih drţavnih tijela nije drukčije odreĎeno). O teškim povredama sluţbene duţnosti u prvom stupnju odlučuje sluţbenički sud, a u drugom stupnju Viši sluţbenički sud (ako posebnim zakonom za sluţbenike pojedinih drţavnih tijela nije drukčije odreĎeno). 32. Navedite lake povrede službene dužnosti! Lake povrede sluţbene duţnosti su: 1. učestalo zakašnjavanje na posao ili raniji odlazak s posla 2. neopravdano zakašnjenje na posao preko sat vremena dnevno 3. učestalo prekoračenje vremena propisanog za odmor (stanku) ili korištenje prava na odmor (stanku) izvan propisanog vremena bez opravdanog razloga 4. napuštanje radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja nadreĎenog sluţbenika 5. neuredno čuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije 6. neopravdan izostanak s posla jedan dan 7. neobavješćivanje nadreĎenog sluţbenika o spriječenosti dolaska na posao u roku od 24 sata bez

60

opravdanih razloga 8. ponašanje drţavnog sluţbenika protivno Etičkom kodeksu drţavnih sluţbenika, koje ne nanosi štetu ugledu sluţbe 9. neizvršenje ili nepravodobno izvršenje sluţbene zadaće bez opravdanog razloga 10. nesavjesno ili nemarno izvršenje sluţbene zadaće ili izvršenje sluţbene zadaće protivno pravilima struke 11. druge lake povrede sluţbene duţnosti koje su propisane zakonom, uredbom Vlade ili pravilnikom čelnika tijela. 33. Navedite teške povrede službene dužnosti! Teške povrede sluţbene duţnosti su: 1. neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje sluţbenih obveza 2. nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je sluţbenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti 3. davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadleţnih tijela ili time nastaju druge štetne posljedice 4. zlouporaba poloţaja ili prekoračenje ovlasti u sluţbi 5. odbijanje izvršenja naloga, ako za to ne postoje opravdani razlozi 6. neovlaštena posluga ili neodgovorno korištenje sredstava povjerenih za rad ili u vezi s radom 7. odavanje sluţbene ili druge tajne u vezi s obavljanjem drţavne sluţbe 8. zlouporaba obveze drţavnog sluţbenika na prijavljivanje opravdane sumnje na korupciju 9. povreda prava na zaštitu anonimnosti drţavnog sluţbenika koji prijavi opravdanu sumnju na korupciju 10. ograničavanje ili uskraćivanje prava utvrĎenih ovim Zakonom sluţbeniku koji odgovornim osobama ili nadleţnim tijelima prijavi sumnju na korupciju ili zlostavljanje tog sluţbenika 11. obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bez prethodnog odobrenja čelnika tijela 12. uporaba krivotvorene isprave u cilju ostvarivanja prava u sluţbi 13. ponašanje suprotno Etičkom kodeksu drţavnih sluţbenika, koje nanosi štetu ugledu sluţbe 14. neopravdan izostanak s posla od dva do četiri dana uzastopno 15. tri puta izrečena kazna za lake povrede sluţbene duţnosti počinjene u razdoblju od dvije godine 16. otuĎenje te oštećenje ili uništenje imovine drţavnog tijela hotimično ili krajnjom nepaţnjom 17. dolazak na posao pod utjecajem alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti ili dovoĎenje pod utjecaj alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti za vrijeme radnog vremena ili odbijanje testiranja na alkohol ili droge 18. druge teške povrede sluţbene duţnosti koje su propisane zakonom. 34. Koje se mogu izreći za povrede službene dužnosti? Za lake povrede sluţbene duţnosti mogu se izreći sljedeće kazne:    

usmena opomena pisana opomena pisana opomena s upisom u osobni očevidnik drţavnog sluţbenika novčana kazna u visini do 10% plaće sluţbenika isplaćene u mjesecu kad je kazna izrečena.

Za teške povrede sluţbene duţnosti mogu se izreći sljedeće kazne:  

novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, u mjesečnom iznosu od 10 do 20% ukupne plaće isplaćene sluţbeniku u mjesecu u kojem je kazna izrečena premještaj na drugo radno mjesto niţe sloţenosti poslova istog stupnja obrazovanja

61



prestanak drţavne sluţbe.

Drţavnom sluţbeniku obvezno se izriče kazna prestanka drţavne sluţbe ako bude proglašen odgovornim za tešku povredu sluţbene duţnosti koja ima obiljeţja korupcije.

35. Navedite slučajeve udaljenja iz službe državnog službenika i do kada udaljenje traje? Slučajevi udaljenja iz sluţbe su sljedeći: 1. Čelnik tijela moţe drţavnog sluţbenika rješenjem udaljiti iz sluţbe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede sluţbene duţnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u sluţbi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima sluţbe. 2. Čelnik tijela duţan je udaljiti iz sluţbe drţavnog sluţbenika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede sluţbene duţnosti zbog djela s obiljeţjima korupcije. 3. Smatra se da je udaljen iz sluţbe sluţbenik protiv kojega je pokrenut istraţni postupak i odreĎen pritvor, o čemu se donosi rješenje. Udaljenje sluţbenika iz sluţbe u 1. i 2. slučaju traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teške povrede sluţbene duţnosti, a u 3. slučaju do isteka pritvora. 36. Kakav je status državnog službenika za vrijeme udaljenja iz službe? Za vrijeme udaljenja iz sluţbe drţavni sluţbenik ne radi, ali prima naknadu plaće u iznosu od 60%, a ako uzdrţava obitelj, 80% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz sluţbe. Puna plaća pripada sluţbeniku od dana vraćanja u sluţbu. Sluţbeniku se vraća obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja, u sljedećim slučajevima:   

ako sluţbenički sud uvaţi njegovu ţalbu protiv rješenja o udaljenju iz sluţbe ako je pravomoćnim rješenjem obustavljen kazneni, odnosno postupak zbog teške povrede sluţbene duţnosti, osim zbog zastare voĎenja postupka ako je u kaznenom postupku, odnosno postupku zbog teške povrede sluţbene duţnosti osloboĎen od odgovornosti.

37. Kad je državni službenik dužan naknaditi štetu nanesenu državnom tijelu? Drţavni sluţbenik duţan je naknaditi štetu koju u sluţbi ili u svezi sa sluţbom namjerno ili iz krajnje nepaţnje nanese drţavnom tijelu. Štetom se smatra i šteta koju je drţavno tijelo imalo naknaĎujući fizičkim i pravnim osobama štetu koju su pretrpjeli namjerom ili krajnjom nepaţnjom sluţbenika. Ako sluţbenik odbije nadoknaditi štetu, šteta se nadoknaĎuje po općim propisima obveznog prava. 38. Koji je status državnih službenika nakon donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu? Kada se donese pravilnik o unutarnjem redu, sluţbenici se rasporeĎuju na radna mjesta sukladno tom pravilniku, vodeći računa o njihovom stručnom znanju, vještinama, sposobnostima, dotadašnjem radnom iskustvu i rezultatima u radu. Ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu drţavnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u drţavnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, sluţbenici koji su do tada bili rasporeĎeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, rasporeĎuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.

62

Ako nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se drţavni sluţbenik moţe rasporediti, donosi se rješenje o stavljanju na raspolaganje. 39. Koji je status državnih službenika kod ukidanja državnog tijela ili promjene djelokruga državnog tijela? Kad se ukine drţavno tijelo, sluţbenike ukinutog tijela preuzima ono drţavno tijelo koje preuzima i obavljanje poslova ukinutog tijela, ako posebnim zakonom nije drukčije odreĎeno. Preuzeti drţavni sluţbenici koji se po donošenju pravilnika o unutarnjem redu ne mogu rasporediti, jer nema slobodnih radnih mjesta za koje ispunjavaju stručne i druge uvjete za raspored, stavljaju se na raspolaganje Vladi. Kad se ukine drţavno tijelo, a poslove tog tijela ne preuzima neko drugo drţavno tijelo, sluţbenike ukinutog tijela preuzima središnje tijelo drţavne uprave nadleţno za sluţbeničke odnose, ako posebnim zakonom nije drukčije odreĎeno. Ako dio poslova drţavnog tijela prelazi u djelokrug drugog drţavnog tijela, to tijelo preuzima i sluţbenike koji su zatečeni na preuzetim poslovima. 40. Koja je dužina i tijek roka raspolaganja Vladi? Na duţinu i tijek roka raspolaganja Vladi primjenjuju se opći propisi o radu koji se odnose na duţinu i tijek otkaznog roka. Za odreĎivanje duţine raspolaganja računa se neprekidni radni staţ u drţavnim tijelima Republike Hrvatske. Rok raspolaganja ne teče u slučajevima u kojima ne teče otkazni rok prema Zakonu o radu (za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, privremene nesposobnosti za rad, godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, vršenja duţnosti graĎana u obrani te u drugim slučajevima opravdane nenazočnosti radnika na radu, odreĎenim zakonom). 41. Koji je status državnog službenika stavljenog na raspolaganje u odnosu na pravo na naknadu plaće, premještaj za vrijeme raspolaganja, prestanak državne službe? Prava i obveze za vrijeme raspolaganja Za vrijeme trajanja raspolaganja drţavni sluţbenik duţan je obavljati poslove po nalogu čelnika tijela ili osobe koju on za to ovlasti, u skladu sa stečenim stupnjem obrazovanja. Za vrijeme trajanja raspolaganja drţavni sluţbenik ostvaruje pravo na plaću u visini plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje. Drţavni sluţbenik stavljen na raspolaganje ostvaruje pravo na plaću i druga prava iz sluţbe u drţavnom tijelu u kojem je doneseno rješenje o stavljanju na raspolaganje. Premještaj za vrijeme raspolaganja Za vrijeme trajanja raspolaganja, drţavnog sluţbenika se moţe trajno premjestiti na radno mjesto u okviru njegove stručne spreme, u bilo koje drţavno tijelo koje nije udaljeno više od 50 kilometara od mjesta njegova stanovanja. Ako drţavni sluţbenik odbije premještaj prestaje mu drţavna sluţba na dan kada je trebao početi raditi na novom radnom mjestu. Za vrijeme trajanja raspolaganja drţavnog sluţbenika se moţe uz njegov pristanak premjestiti u bilo koje drţavno tijelo koje je udaljeno više od 50 kilometara od mjesta njegova stanovanja. Prestanak sluţbe Istekom roka raspolaganja drţavnim sluţbenicima prestaje sluţba po sili zakona. Navedeni sluţbenici imaju pravo na otpremninu najmanje u visini utvrĎenoj općim propisima o radu. Za odreĎivanje visine otpremnine računa se neprekidni radni staţ u drţavnim tijelima Republike Hrvatske.

63

42. Koji su načini prestanka državne službe? Drţavna sluţba prestaje: 1. sporazumom (sporazumni prestanak sluţbe) - drţavna sluţba moţe prestati na temelju pisanoga sporazuma drţavnog sluţbenika i čelnika tijela, kojim se utvrĎuje dan prestanka sluţbe. 2. istekom roka (prestanak drţavne sluţbe na odreĎeno vrijeme) - drţavna sluţba na odreĎeno vrijeme prestaje istekom roka ako ne prestane ranije na drugi način propisan zakonom. 3. otkazom (otkaz drţavne sluţbe) - drţavnom sluţbeniku se otkazuje drţavna sluţba ako nije zadovoljio na probnom radu, a sluţba mu prestaje danom izvršnosti rješenja o prestanku sluţbe otkazom. Drţavna sluţba moţe prestati i na temelju pisanoga otkaza kojeg tijelu podnese drţavni sluţbenik, te je u tom slučaju duţan odraditi otkazni rok utvrĎen u Kolektivnom ugovoru. 4. po sili zakona - kad nastupi slučaj koji je u zakonu propisan kao razlog za prestanak sluţbe po sili zakona. U tom slučaju sluţba prestaje danom propisanim u zakonu. 5. na drugi način propisan zakonom.

Prestanak drţavne sluţbe po sili zakona 43. Kad državni službenik može dobiti izvanredni otkaz? Drţavni sluţbenik moţe dobiti izvanredni otkaz, ako čelnik tijela utvrdi da je sluţbenik počinio osobito tešku povredu sluţbene duţnosti koja: 1. ima obiljeţja korupcije 2. ima za posljedicu znatnu materijalnu ili nematerijalnu štetu za drţavno tijelo, pravne osobe ili graĎane ili zaštitu javnog interesa 3. dovodi u pitanje ţivot i fizički integritet graĎana 4. dovodi u pitanje redovito izvršavanje poslova drţavnog tijela. Prije izvanrednog otkaza zbog osobito teške povrede sluţbene duţnosti navedene pod 4), potrebno je sljedeće: - čelnik tijela ili nadreĎeni sluţbenik duţan je pisanim putem upozoriti sluţbenika na nepravilnosti u radu i ostaviti mu rok od mjesec dana za otklanjanje nepravilnosti - ako sluţbenik u ostavljenom roku ne otkloni nepravilnosti u radu, čelnik tijela ili nadreĎeni sluţbenik ponovno će ga pisanim putem upozoriti na nepravilnosti i ukazati mu na mogućnost izvanrednog otkaza ako nepravilnosti ne otkloni u daljnjem roku od mjesec dana - ako sluţbenik ni nakon drugog pisanog upozorenja povjerene poslove ne obavlja sukladno Zakonu, čelnik tijela otkazat će mu sluţbu izvanrednim otkazom. Sluţbenika će se udaljiti iz sluţbe danom dostave rješenja o izvanrednom otkazu. Protiv rješenja o izvanrednom otkazu moţe se izjaviti ţalba Odboru za drţavnu sluţbu. Postupak po ţalbi je hitan. Odbor za drţavnu sluţbu duţan je odlučiti o ţalbi u roku od 30 dana od dana primitka ţalbe. 44. Koji su razlozi za prestanak državne službe po sili zakona? Drţavnom sluţbeniku prestaje drţavna sluţba po sili zakona:

64

1. smrću 2. dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad 3. kad navrši 65 godina ţivota i najmanje 15 godina mirovinskog staţa – posljednjeg dana godine u kojoj su ostvareni ti uvjeti 4. kad je osuĎen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duţem od 6 mjeseci – danom saznanja za pravomoćnost presude 5. kad je osuĎen za kazneno djelo koje je zapreka za prijam u drţavnu sluţbu sukladno članku 49. stavku 1. točki a) Zakona o drţavnim sluţbenicima – danom pravomoćnosti presude 6. kad neopravdano izostane s rada pet radnih dana uzastopce – danom napuštanja sluţbe, odnosno prvog dana odsutnosti s rada 7. ako ne poloţi drţavni stručni ispit u propisanom roku – istekom roka u kojem je bio obvezan poloţiti drţavni stručni ispit 8. ako se sazna da u vrijeme prijma u drţavnu sluţbu nije ispunjavao uvjete za prijam u drţavnu sluţbu propisane zakonom ili da je u vrijeme prijma u drţavnu sluţbu postojala zapreka za prijam u drţavnu sluţbu propisana Zakona o drţavnim sluţbenicima – danom saznanja za to 9. kad mu je izrečena kazna prestanka drţavne sluţbe zbog teške povrede sluţbene duţnosti – danom izvršnosti rješenja sluţbeničkog suda 10. ako se kod premještaja ne javi na novu duţnost u utvrĎenom roku – danom kojim se morao javiti na duţnost 11. ako je ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ – danom izvršnosti rješenja o ocjenjivanju 12. u drugim slučajevima utvrĎenim zakonom. 45. Što se ureĎuje Etičkim kodeksom državnih službenika? Etičkim kodeksom drţavnih sluţbenika utvrĎuju se pravila ponašanja drţavnih sluţbenika i etička načela na temelju kojih postupaju drţavni sluţbenici prilikom obavljanja sluţbene duţnosti. 46. Na koji način je državni službenik dužan postupati prema graĎanima? U odnosu prema graĎanima sluţbenik postupa profesionalno, nepristrano i pristojno. 47. Na čemu se temelje meĎusobni odnosi državnih službenika? MeĎusobni odnosi drţavnih sluţbenika, odnosno svi oblici komunikacije drţavnih sluţbenika temelje se na uzajamnom poštivanju, povjerenju, suradnji, pristojnosti, odgovornosti i strpljenju. Drţavni sluţbenici u obavljanju sluţbe razmjenjuju mišljenja i informacije o pojedinim stručnim pitanjima. Postupajući u skladu s etičkim načelima drţavnih sluţbenika, u meĎusobnim odnosima, drţavni sluţbenici ne ometaju jedni druge u izvršavanju sluţbenih duţnosti. 48. Kako se službenici trebaju ponašati u javnim nastupima? U svim oblicima javnih nastupa i djelovanja u kojima predstavlja drţavno tijelo, drţavni sluţbenik duţan je iznositi stavove drţavnog tijela. U javnim nastupima u kojima ne predstavlja drţavno tijelo, a koji se na bilo koji način odnose na poslove iz djelokruga drţavnog tijela ili poslove radnog mjesta koje obavlja, drţavni sluţbenik ne smije iznositi podatke:  

koji bi mogli naštetiti ugledu drţavne sluţbe i narušiti povjerenje graĎana u rad drţavnih tijela te ako bi iznošenje takvih podataka predstavljalo povredu duţnosti čuvanja sluţbene tajne.

Pri iznošenju stavova drţavnog tijela i osobnih stavova, drţavni sluţbenik duţan je paziti na ugled drţavne sluţbe i osobni ugled.

65

49. Kad je državni službenik dužan čuvati osobni ugled i ugled državne službe? U obavljanju sluţbene duţnosti drţavni sluţbenik duţan je čuvati osobni ugled, ugled drţavne sluţbe i povjerenje graĎana u drţavnu sluţbu. U obavljanju privatnih poslova drţavni sluţbenik ne smije se koristiti sluţbenim oznakama ili autoritetom radnog mjesta u drţavnoj sluţbi. 50. Kome se i na koji način može podnijeti pritužba na neetično ponašanje državnog službenika? Prituţba na neetično ponašanje drţavnog sluţbenika (ponašanje protivno odredbama Etičkog kodeksa drţavnih sluţbenika) moţe se podnijeti povjereniku za etiku. Prituţbu mogu podnijeti graĎani i pravne osobe te drţavni sluţbenici. Prituţba se moţe podnijeti: pisanim ili usmenim putem, putem otvorenog besplatnog telefona u središnjem tijelu drţavne uprave nadleţnom za sluţbeničke odnose te putem elektroničke pošte. Ukoliko prituţbu zaprimi čelnik drţavnog tijela ili sluţbenik središnjeg tijela drţavne uprave nadleţnog za sluţbeničke odnose, prituţbu će bez odlaganja proslijediti nadleţnom povjereniku za etiku. 51. Tko je povjerenik za etiku? U svim drţavnim tijelima čelnik tijela imenuje povjerenika za etiku iz reda drţavnih sluţbenika. Povjerenik za etiku obavlja sljedeće poslove:      

prati primjenu Etičkog kodeksa u drţavnom tijelu promiče etičko ponašanje u meĎusobnim odnosima drţavnih sluţbenika te odnosima sluţbenika prema graĎanima zaprima prituţbe sluţbenika i graĎana na neetičko ponašanje i postupanje sluţbenika provodi postupak ispitivanja osnovanosti prituţbe sastavlja pisano izvješće čelniku tijela o provedenom postupku ispitivanja osnovanosti prituţbe te prijedlog odgovora podnositelju prituţbe vodi evidenciju o zaprimljenim prituţbama.

52. Čime se bavi Etičko povjerenstvo? Etičko povjerenstvo je neovisno radno tijelo čije članove imenuje Vlada Republike Hrvatske. Etičko povjerenstvo obavlja sljedeće poslove:  

 

daje mišljenja vezana uz sadrţaj i primjenu Etičkog kodeksa odgovara na prituţbe graĎana, pravnih osoba i drţavnih sluţbenika podnesene zbog toga što u roku od 60 dana od zaprimanja prituţbe (na neetično ponašanje drţavnog sluţbenika) nisu dobili odgovor ili nisu zadovoljni odgovorom provodi postupak ispitivanja osnovanosti prituţbe na ponašanje povjerenika za etiku te prituţbe povjerenika za etiku na neetično ponašanje drugih drţavnih sluţbenika prema povjereniku za etiku prati primjenu propisa na području etičkog postupanja drţavnih sluţbenika te predlaţe njihove izmjene i dopune.

53. Gdje se objavljuje Etički kodeks državnih službenika? Etički kodeks objavljuje se: 

u „Narodnim novinama“

66

  

na web-stranici Vlade Republike Hrvatske web-stranicama svih drţavnih tijela na oglasnoj ploči svih drţavnih tijela.

54. Koje su posljedice nepoštivanja odredaba Etičkog kodeksa? U slučaju nepoštivanja Etičkog kodeksa, čelnik tijela moţe, ovisno o vrsti i teţini povrede:  

pokrenuti postupak zbog povrede sluţbene duţnosti ili pisanim putem upozoriti drţavnog sluţbenika na neetično postupanje i potrebu pridrţavanja odredbi Etičkog kodeksa.

55. Što Zakon o državnim službenicima propisuje u cilju jačanja borbe protiv korupcije? U cilju jačanja borbe protiv korupcije Zakon o drţavnim sluţbenicima propisuje:    

obvezno udaljenje iz sluţbe sluţbenika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede sluţbene duţnosti zbog djela s obiljeţjima korupcije obvezno izricanje kazne prestanka drţavne sluţbe u slučaju proglašenja sluţbenika odgovornim za tešku povredu sluţbene duţnosti koja ima obiljeţja korupcije zaštitu sluţbenika koji prijavi sumnju na korupciju (zaštita „zviţdača“) izvanredni otkaz, ako čelnik tijela utvrdi da je sluţbenik počinio osobito tešku povredu sluţbene duţnosti koja ima obiljeţja korupcije.

56. Čime se ureĎuju materijalna prava, odmori i dopusti državnih službenika? Materijalna prava, odmori i dopusti drţavnih sluţbenika te druga prava i obveze iz rada i po osnovi rada ureĎuju se Kolektivnim ugovorom za drţavne sluţbenike i namještenike. Kolektivni ugovor zaključuju Vlada Republike Hrvatske kao poslodavac, s jedne strane, i sindikati drţavnih sluţbenika, s druge strane. 57. Koliko traje dnevno i tjedno radno vrijeme? Puno radno vrijeme drţavnih sluţbenika je 40 sati tjedno. Tjedno radno vrijeme rasporeĎeno je na 5 radnih dana, od ponedjeljka do petka. Dnevno radno vrijeme ne moţe biti kraće od 8 niti duţe od 12 sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada. Prekovremeni rad ne smije trajati duţe od 8 sati tjedno, 32 sata mjesečno odnosno 180 sati godišnje. 58. Kad državni službenik stječe pravo na godišnji odmor? Sluţbenik koji se prvi put zaposlio ili ima prekid sluţbe odnosno rada izmeĎu dva radna odnosa duţi od 8 dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnoga rada. 59. Kad državni službenik ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora? Drţavni sluţbenik ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, odnosno pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada:  

ako u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos nije ostvario pravo na godišnji odmor, jer nije proteklo 6 mjeseci neprekidnog rada, i ako mu radni odnos prestaje prije nego navrši šest mjeseci neprekidnog rada.

Sluţbenik koji odlazi u mirovinu prije 01.07. tekuće godine ima pravo na puni godišnji odmor.

67

60. Koliko traje godišnji odmor državnog službenika i kako se njegovo trajanje utvrĎuje? Sluţbenik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 4 tjedna. Ništavan je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor ili o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora. Pri utvrĎivanju trajanja godišnjeg odmora ne uračunavaju se subote, nedjelje, neradni dani i blagdani. Pored toga, u trajanje godišnjeg odmora ne uračunava se razdoblje privremene nesposobnosti za rad, koje je utvrdio ovlašteni liječnik. Ukupno trajanje godišnjeg odmora utvrĎuje se sukladno Kolektivnom ugovoru, na način da se osnovica od 18 dana uvećava prema pojedinačno odreĎenim mjerilima (s obzirom na uvjete rada, sloţenost poslova i stupanj stručne spreme, duţinu radnog staţa, posebne socijalne uvjete i ostvarene rezultate rada). 61. Kako se može koristiti godišnji odmor? Sluţbenik moţe koristiti godišnji odmor u neprekidnom trajanju ili u dva dijela. Sluţbenik ima pravo koristiti dva puta po jedan dan godišnjeg odmora prema svom zahtjevu i u vrijeme koje sam odredi, ali je o tome duţan obavijestiti neposredno nadreĎenog sluţbenika najmanje jedan dan prije. Godišnji odmor, odnosno prvi dio godišnjeg odmora, koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen zbog bolesti ili porodnog dopusta odnosno zbog vojne vjeţbe ili drugog opravdanog razloga, sluţbenik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja iduće godine. 62. Što je plaćeni dopust? Sluţbenik ima pravo na dopust uz naknadu plaće (plaćeni dopust) u jednoj kalendarskoj godini u posebnim slučajevima propisanim Kolektivnim ugovorom, kao što su npr. zaključenje braka, roĎenje djeteta, smrti supruţnika, roditelja, očuha i maćehe, djeteta, posvojitelja, posvojenika i unuka, smrti ostalih krvnih srodnika, selidbe, za dobrovoljno davanje krvi, teške bolesti supruţnika, djeteta ili roditelja, sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima, za pripremu polaganja drţavnog stručnog ispita i za pripremu polaganja pravosudnog ispita. 63. Što je neplaćeni dopust? Sluţbeniku moţe se odobriti dopust bez naknade plaće (neplaćeni dopust) do 30 dana u tijeku kalendarske godine pod uvjetom da je takav dopust opravdan i da neće izazvati teškoće u obavljanju poslova drţavnog tijela, a osobito: radi gradnje, popravka ili adaptacije kuće ili stana, njege člana uţe obitelji, liječenja na vlastiti trošak, sudjelovanja u kulturno-umjetničkim i športskim priredbama, vlastitog obrazovanja i edukacije, stručnog usavršavanja i osposobljavanja. 64. Kako se odreĎuje plaća državnog službenika? Plaću sluţbenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnoţak koeficijenta sloţenosti poslova radnoga mjesta na koje je sluţbenik rasporeĎen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staţa. Koeficijente sloţenosti poslova utvrĎuje Vlada uredbom, a osnovica se utvrĎuje kolektivnim ugovorom (a ako nije utvrĎena Kolektivnim ugovorom, utvrĎuje je Vlada odlukom). Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće (npr. za rad noću, prekovremeni rad, rad subotom, rad nedjeljom, rad blagdanom, neradnim danom utvrĎenim zakonom i na Uskrs, rad u drugoj smjeni, dvokratni rad s prekidom duţim od 90 minuta te za rad u turnusu).

68

Za vrijeme trajanja vjeţbeničkog staţa vjeţbenik ima pravo na 85% plaće poslova radnog mjesta najniţe sloţenosti njegove stručne spreme. 65. Navedite ostala materijalna prava iz Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike Ostala materijalna prava utvrĎena Kolektivnim ugovorom za drţavne sluţbenike i namještenike su:           

 

regres (za korištenje godišnjeg odmora) otpremnina kod odlaska u mirovinu (u visini od tri proračunske osnovice) pravo na pomoć kod smrtnog slučaja u obitelji bolovanja duţeg od 90 dana nastanka teške invalidnosti sluţbenika i namještenika, malodobne djece ili supruţnika sluţbenika i namještenika roĎenja djeteta za sluţbeno putovanje i rad na terenu - puna naknada prijevoznih troškova, dnevnica i naknada punog iznosa hotelskog računa za spavanje naknada za odvojeni ţivot od obitelji naknada troškova prijevoza dolaska na posao jubilarna nagrada - za neprekidnu sluţbu odnosno rad u drţavnim tijelima i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kada navrše odreĎene godine radnog staţa (5, 10, 15, 20, 25, 30, 35, 40 i 45 godina) o visini osnovice za isplatu jubilarnih nagrada odlučuju Vlada RH i sindikati drţavnih sluţbi dar za djecu (do 15 godina starosti) u prigodi dana Sv. Nikole boţićnica (godišnja nagrada za boţićne blagdane, najkasnije do 31. prosinca tekuće godine).

66. Kome se državni službenik može obratiti radi zaštite dostojanstva? Drţavni sluţbenik moţe se obratiti povjerljivom savjetniku u slučaju neţeljenog ponašanja kojim se narušava njegovo dostojanstvo (ogovaranje, širenje glasina ili kleveta o drugome, uvrede, prijetnje, psovke, omalovaţavanje, seksističko ponašanje, uznemiravanje i spolno uznemiravanje, namjerno uskraćivanje informacija potrebnih za rad, ili davanje dezinformacija, dodjeljivanje besmislenih, nerješivih, omalovaţavajućih zadataka, diskriminacija na temelju boje koţe, rase, spola, spolnog opredjeljenja, bračnog stanja i sl.). Povjerljivi savjetnik je ovlaštena osoba od poslodavca za primanje i rješavanje prituţbi vezanih za zaštitu dostojanstva drţavnih sluţbenika i namještenika. Podaci o povjerljivom savjetniku objavljuju se na vidnom mjestu u drţavnom tijelu (ime i prezime, broj telefona i telefaksa te e-mail adresa). Popis povjerljivih savjetnika objavljuje se na web-stranici Ministarstva uprave, s naznakom drţavnog tijela za koje su imenovani. 

ČPP

© Ministarstvo uprave Republike Hrvatske. Sva prava pridrţana.

69

View more...

Comments

Copyright ©2017 KUPDF Inc.
SUPPORT KUPDF