Primjer Presude - Vele Manojlović - Razbojnik

 

 

III K-213/09

GRB REPUBLIKE HRVATSKE

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU  Trg N. Šubića Zrinskog 5   Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE PRESUDA

Županijski sud u Zagrebu  u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Miličević,  predsjednice vijeća i sutkinja porotnica Dragice Dumitrov i Vesne Đugum, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Blažić, u kaznenom predmetu protiv optuženog Velimira Manojlovića, z bog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. i 2. Kaznenog Zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, u daljnjem tekstu  –  KZ/11   KZ/11), povodom Optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu  broj K-DO-111/09 od 21. listopada 2009., nakon provedene  javne rasprave održane 25. studenog 2009. i 17. prosinca 2009., u prisutnosti optuženog Velimira Manojlovića, zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Hrvoja Pezelja,  braniteljice optuženika Ksenije Gržin, odvjetnice u Zagrebu, 17. prosinca 2009. objavio je i   p r e su d i o j e

OPTUŽENI Velimir Manojlović, sin Predraga i Angeline, rođene Janemski, rođen 6. srpnja 1977. u Zagrebu, s prebivalištem u Zagrebu, Mihanovićeva 36, Hrvat, državljanin Republike Hrvatske, djelatnik, zaposlen, neoženjen, bez djece, osuđivan, nalazi se u zatvoru u Zagrebu,  protiv kojeg se ne vodi drugi drugi kazneni postupak kriv je

što je, 9. ožujka 2009., oko 19.15 sati, u Zagrebu, Teslina 2, u namjeri pribavljanja nepripadne materijalne dobiti ušao u kiosk vlasništvo poduzeća „Tisak“, te je držeći nož prišao zaposlenici Ivni Kufrin, i prislonivši joj nož na trbuh rekao: „Daj mi svu lovu, gdje je kuverta, daj mi novac“, zbog čega mu je ona iz registar blagajne dala gotovog novca u iznosu od 4.240,00 kuna i više bonova za mobitel, mjenica i drugih vrijednosnica, sve u vrij ednosti 2.745,00 kuna, te je on s pulta uzeo i za sebe zadržao i mobitel   marke „LG KF310“ vrijedan 991,00 kuna, vlasništvo Ivne Kufrin, nakon čega je presjekao žice na fiksnom telefonu   i odgurnuo Ivnu Kufrin koja je pala na pod , te se udaljio s mjesta, či me si je pribavio ukupnu nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 7.985,00 kn, za koji iznos je oštetio poduzeće „Tisak“ i Ivnu Kufrin.   Dakle, uporabom sile protiv neke osobe i prijetnjom da će izravno napasti na njezin život i tijelo, oduzeo tuđe pokretne stvari s ciljem da ih protupravno prisvoji, pri čemu je uporabljeno opasno oruđe,   je počinio kazneno čime je kazneno djelo protiv imovine –  razbojništvo, opisano po članku 230. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, u daljnjem tekstu  –   KZ/11), a kažnjivo po članku 230. stavku 2 KZ/11-a.

 

2

III K-213/09

 pa se optuženom optuženom Velimiru Manojloviću Manojloviću,, na temelju član članka ka 230. stavka 2. KZ/11-a, u t v r đ u j e  KAZNA ZATVORA U TRAJANJU

4 (ČETIRI) GODINE 

A na temelju članka 53. stavka 1. KZ/11-a, u svezi sa člankom 51. stavkom 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, za koju je optuženi Velimir Manojlović osuđen Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-1323/09 od 1. lipnja 2009., koja j e postala pravomoćna 24. lipnja 2009., uzima se kao utvrđena   uz primjenu članka 53. stavka 1 i članka 51. stavka 2 . KZ/11 optuženi Velimir Manojlović 

 pa se

o s u đ u j e   NA JEDINSTVENU KAZNU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 4 (ČETIRI) GODINE I 6 (ŠEST) ( ŠEST) MJESECI   Na temelju zatvoru.

članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunava  se vrijeme provedeno u

 Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, u daljnjem tekstu: ZKP) upućuje se oštećenik „Tisak“ d.d., da svoj imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici.    Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP-a upućuje se oštećenik Ivna Kufrin, da svoj imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici.

 Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP-a, u svezi sa člankom 145. ZKP-a, nalaže se okrivljenom Velimiru Manojloviću da naknadi trošak vještačenja u iznosu od 1.000,00 k una una (jednutisućukuna)  i paušalni trošak kaznenog postupka u iznosu od 500,00 kuna (petstotinakuna), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje  Županijsko državno odvjetništvo je pred ovim sudom 21. listopada 2009. podignulo optužnicu  broj K-DO-111/09 protiv optuženog Velimira Manojlovića, zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1 i 2 KZ/11-a, koje je kažnjivo po članku 230. stavku 2 KZ/11-a. Oštećenik „Tisak“ d.d. je podneskom od 1. rujna 2009. postavio imovinskopravni zahtjev za naknadu materijalne štete nastale otuđenjem robe u iznosu od 2.230,17 kuna i gotovog novca u iznosu od 4.240,00 kuna, odnosno u uk upnom upnom iznosu od 6.470,17 kuna, uvećanom za zatezne kamate koje teku od 10. ožujka 2009.   Oštećenik Ivna Kufrin je na raspravi održanoj 25. studenog 2009. postavila imovinskopravni zahtjev zanije naknadu neimovinske rasprave, postavila.

štete –   pretrpljenog straha, visinu kojeg, do zaključenja

 

3

III K-213/09

Optuženi Velimir Manojlović, upitan da se izjasni o optužbi,  očitovao se da se ne smatra krivim. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja Ivna Kufrin (list 68 spisa), svjedokinja Marina Vadjunec (list 95 spisa), vještak dr. Daniela Bundalov-Banac (list 94-95 spisa), sud je  pročitao  Zapisnik o očevidu od 9. ožujka 2009. (list 5 -7 spisa), Zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija od 23. ožujka 2009. (list 14 -17 spisa), Potvrda o privremenom oduzimanju  predmeta od okrivljenika Velimira Manojlovića 23. ožujka 2009. (list 18  spisa), Zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta Ivni Kufrin od 30. ožujka 2009. (list 19   spisa),  jamstveni list l ist i račun (list (l ist 20 spisa), Zapisnik o prepoznavanju osoba od 2. travnja 2009. od strane Marine Vadjunec (list 25 spisa), Zapisnik o provali prodajno g mjesta poduzeća „Tisak“ d.d. od 9. ožujka 2009. (list 27-28 spisa), Zapisnik i dopis poduzeća „Tisak“ od 13. kolovoza

2009. (list 50 spisa), dopis „Croatia osiguranje“ d.d. od 24. studenog 2009. s nalogom za doznaku po šteti ALR 585/2009 (list 65 -66 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka Marine Vadjunec od 27. kolovoza 2009. (list 48 spisa), Izvadak iz kaznene evodencije za optuženog Velimira Manojlovića od 11. studenog 2009. (list 62-63) i ispitan je optuženik na raspravi od 17. prosinca 2009. godine (list 96 spisa).

Sud je odbijanja odbio izvesti dokaz ispitivanjem razlozi biti će izloženi u nastavkupredstavnika obrazloženja.oštećenog poduzeća „Tisak“ d.d., a U svom iskazu, optuženik je naveo da je u inkriminirano vrijeme radio na tržnici, obavljajući fizičke poslove, gdje je i kupio mobitel koji je kasnije od njega oduzet. Posebno ističe kako ne  poznaje oštećenu niti svjedokinju, te da predmetno kazneno djelo nije počinio. Na poseban upit zamjenika ŽDO-a, optuženik ističe kako je predmetni mobitel kupio od jednog muškarca na tržnici za dvjesto kuna, unatoč tome što je imao svoja tri mobitela.  Na poseban upit suda, optuženik ističe kako je mobitel kupio u tr ećem ećem mjesecu, a iz razloga jer je mislio kupiti novi mobitel. Posebno ističe kako je sada na izdržavanju kazne zbog kaznenog djela razbojništva  počinjenog 23. ožujka 2009. napadom na zaposlenicu „Tis „Tiska“ ka“ na Dolc Dolcu. u.   Na temelju provedenog dokaznog postupka, sud

je nedvojbeno utvrdio da je optuženik  počinio kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci presude.

 Nesporno je utvrđeno kako je mobitel „LG“ crne boje, IMEI: 354239-02-491780-5, pronađen kod optuženika, upravo mobitel koji je ukraden zaposlenici „Tiska“ Ivni Kufrin prilikom  počinjenja predmetnog predmetnog kaznen kaznenog og djela.  Kao sporno, ukazuje se pitanje optuženikova alibija tj. je li optuženik u inkriminirano vrijeme zaista radio na tržnici ili je počinio predmetno kazneno djelo, te ukoliko je isto počinio pod kojim okolnostima i na koji način je ono počinjeno i je li pritom optuženik upotrijebio silu,  prijetnju i koristio opasno oruđe. 

 

4

III K-213/09 Iz iskaza svjedokinje Ivne Kufrin, vidljivo je kak o

je počinitelj od nje zatražio novac i kuvertu, te joj potom zaprijetio nožem. Ona mu je, prema svom iskazu, predala sav novac iz  blagajne te bonove. Potom je prerezao žicu fiksnog telefona i uzeo njezin privatni mobitel, odgurnuo ju na pod i po izlazu iz trgovine mimoišao se sa djevojkom koja je ulazila u trgovinu. Počinitelj je pri ulazu i izlazu iz trgovine sa sobom nosio vrećicu „Konzuma“.  Iz iskaza svjedokinje Marine Vadjunec proizlazi

kako je ona otišla u predmetnu prodavaonicu „Tiska“ razmjeniti novac, te je tom prilikom vidjela prvo počinitelja djela, a potom i djelatnicu Ivnu Kufrin, koja se ustala iza pulta. Počinitelj se, izlazeći iz trgovine, mimoišao sa svjedokinjom Vajdunec, te ga je ona uspjela vidjeti i vidjela je da nosi vrećicu „Konzuma“.  Iz Zapisnika o prepoznavanju od 2. travnja 2009. godine, vidljivo je kako je Marina Vadjunec  prepoznala upravo optuženika, te ga prethodno, okvirno opisala. Slijedom navedenog, a  posebice, kada se navedeni Zapisnik usporedi sa iskazima Ivne Kufrin i Marine Vadjunec, sud

 je uzeo za utvrđeno da je upravo optuženik bio na mjestu počinjenja predmetnog pr edmetnog kaznenog k aznenog djela, a ne da je u to vrijeme radio na tržnici kako sam iskazuje. Iskazi Ivne Kufrin i Marine Vadjunec su podudarni glede toga da je optuženik ušao, a kasnije i izašao sa vrećicom „Konzuma“, koja je po izlasku iz trgovine bila puna. Također, točno je da je optuženik gurnuo Ivnu Kufrin te da je ona pala, budući ju je Marina Vadjunec vidjela tek kad  je ova ustala iza  pulta. Iz navedenih detalja detal ja je vidljivo kako su one točno i jasno vidjele počinjenje kaznenog djela, te je zato sud uzeo njihov iskaz kao vjerodostojan. Glede prigovora branitelja na iskaz

Marine Vadjunec da ona nije dobro uočila osobu, te da je pogriješila prilikom prepoznavanja, a iz razloga što je pogrešno iskazala boju očiju i vrstu, odnosno dizajn kape koju je optuženi imao na glavi, sud cijeni da su to detalji od manje važnosti, a na čije pogrešno iskazivanje je utjecaj imao pretrpljeni strah i stres zbog predmetnog događaja.   Nož koji u svome iskazu opisuje oštećena Ivna Kufrin nije pronađen kod optuženika. Međutim, iz Zapisnika o očevidu PU Zagrebačk Zagrebačke, e, od 9. ožujka 2009. proizlazi da je na mjestu događaja pronađena prerezana telefonska žica. Sud je, imajući u vidu iskaz oštećenice da  joj  je optuženik prijetio nožem i činjenicu prerezane telefonske žice utvrđenu Zapisnikom, zaključio istinitim iskaz Ivne Kufrin o tome da joj je optuženik prijetio nožem.  Sud nije ocijenio istinitim iskaz optuženika, da on nije počinio kazneno djelo, je r je njegov iskaz suprotan rezultatima provedenog postupka, izvedenim dokazima i očito usmjeren na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

Sud je odbio izvođenje dokaza saslušanjem predstavnika oštećenog poduzeća „Tisak“ d.d., iz razloga što je poziv predstavniku oštećenika za oba raspravna ročišta bio uredno dostavljen, a isti se niti na jedno nije pojavio, niti je svoj izostanak opravdao. Daljnje pozivanje oštećenika  bi predstavljalo neopravdan neopravdanoo odugovlačen odugovlačenje je postupka, a budući da su sve bitne okolnosti dovol jno  jno raspravljene i dokazane, u smislu članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP-a.  Na temelju svih izvedenih dokaza i pregledanih isprava, sud je utvrdio da je optuženi Velimir Manojlović 9. ožujka 2009., oko 19.15 sati, u Zagrebu, Teslina 2, u namjeri prib avljanja nepripadne materijalne dobiti ušao u kiosk vlasništvo poduzeća „Tisak“, te je držeći nož  prišao zaposlenici Ivni Kufrin, i prislonivši joj nož na trbuh rekao: „Daj mi svu lovu, gdje je ne dala gotovog novca u iznosu kuverta, daj mi novac“, zbog čega mu je onamjenica iz registar blagajvrijednosnica, od 4.240,00 kuna i više  bonova za mobitel, i drugih sve u vrijednosti

 

5

III K-213/09

2.745,00 kuna, te je on s pulta uzeo i za sebe zadržao i mobitel marke „LG KF310“ vrijedan 991,00 kuna, vlasništvo Ivne Kufrin, nakon čega je presjekao žice na fiksnom telefonu i odgurnuo Ivnu Kufrin koja je pala na pod , te se udaljio s mjesta, čime si je pribavio ukupnu nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 7.985,00 kn, za koji iznos je oštetio poduzeće „Tisak“ i Ivnu Kufrin. Iz navedenih činjeničnih utvrđenja jasno proizlazi da je optuženik ostvario sva obilježja kvalificiranog oblika kaznenog djela razbojništva opisanog člankom 230. KZ/11-a. Naime, isti je ostvario prijetnju prema Ivni Kufrin, koristeći nož, koj i joj je  prislonio na trbuh, a i element sile, gurnuvši istu na pod. Tom prilikom oduzeo je gotovog novca u iznosu od 4.240,00 kuna i više bonova za mobitel, mjenica i drugih vrijednosnica   i mobitel marke „LG KF310“, što čini tuđe pokretne stvari, a postupavši s ciljem da ih  protupravno prisvoji. Istom prilikom, kao sredstvo prijetnje, uporabio je opasno oruđe –   nož, čime je ostvario kvalifikatorno obilježje kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11.

Optuženi Velimir Manojlović je kod poči njenja djela bio svjestan okolnosti djela, htio je takvo ponašanje i htio je uporabu prijetnje i sile kako bi ostvario svoj cilj –   prisvajanje nepripadne materijalne dobiti. Dakle, postupao je s izravnom namjerom. Iz iskaza Ivne Kufrin i Marine Vadjunec, vidljivo je kako kod optuženika nije bilo oklijevanja i premišljanja

 prilikom izvršenja djela. Za vrijeme počinjenja djela, optuženik jjee bio smanjeno ubrojiv, ali ne značajnoj mjeri nalazom što je m posljedica činjenice da  je je dr. optuženik opijatski ovisnik, a  sveukako  je utvrđeno nalazo i mišljenjem vještakin Danijelekronični Bundalov-Banac. Slijedom toga, smanjena ubrojivost je samoskrivljena, a čak i da nije samoskrivljena, ubrojivost optuženika nije bila bitno smanjena u smislu članka 26. KZ/11. Konačno, prema članku 23. KZ/11, u vrijeme počinjenja djela optuženik je bio ubrojiv, postupao s izravnom namjerom i  bio svjestan da je njegovo djelo zzabranjeno, abranjeno, te da ne postoji niti jedan ispričavajući ispričavajući razlog.  Slijedom svega navedenog, proizlazi da, u konkretnom sl učaju

postoji dovoljan broj dokaza koji nedvojbeno upućuju da je upravo optuženik počinio radnju kaznenog djela za koje se tereti, zbog čega ga je sud za isto proglasio krivim. 

Sud je intervenirao u činjenični opis počinjenja kaznenog djela u smislu da je , prema Zapisniku o očevidu od 9. ožujka 2009. i Zapisnika o provali prodajnog mjesta od 9. ožujka 2009. utvrdio kako je riječ o prodajnom mjestu u Teslinoj ulici br. 2, a ne broj 1. Također, sud  je korigirao vrijednost mobitela „LG“, prema računu „Vipnet“  d.o.o. od 12. rujan 2008. godine, prema kojem računu je vrijednost mobitela 991,00 kuna pa je u optužnici umjesto iznosa od 1.000,00 kuna stavio riječ „991,00 kuna.“  Sud se prilikom određivanja vrste i mjere kazne vodio stupnjem jačine ugrožavanja  pravnog dobra, načinom  počinjenja, prijašnjim optuženikovim životom, njegovim osobnim imovinskim prilikama i ponašanjem nakon počinjenog djela. U tom smislu, sud olakotnim smatra stupanj jačine ugrožavanja tuđih dobara, budući da je primjena sile prema Ivni Kufr in  bila blaže naravi, te da otuđene stvari nisu veće vrijednosti. Optuženik je djelo počinio dok je

 bio smanjeno ubrojiv, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je bio teški ovisnik o opijatima. Njegove osobne i obiteljske prilike su loše, živi sa b olesnom majkom i zajedno imaju mala primanja. Sud otegotnim smatra prijašnji život počinitelja, a posebno prijašnju osuđivanosti  što znači da je isti recidivist . Prema Izvatku iz kaznene evidencije, od 11. studenog 2009., optuženik je već pravomoćno osuđen  za krađu, zlouporabu opojnih druga i razbojništvo. Dosadašn Dosadašnje je izrečene kaznenopravne sankcijeprijetnju, nisu imale

 

6

III K-213/09

specijalnopreventivan specijalnopreve ntivan učinak prema optuženiku.  Kazneni zakon,

za kazneno djelo razbojništva  počinjenog  počinjenog opasnim oruđem, pro pisuje raspon kazne zatvora između tri godine i dvaneset godina. Sud je kao utvrđenu kaznu, uzeo izrečenu kaznu prema Presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-1323/09, od 1. lipnja 2009., koja je postala pravomoćna 24. lipnja 2009., kojom je optuženi Velimir Manojlović osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i jednog mjeseca. Budući da se optuženiku sudi za kazneno djelo koje je počinio, prije nego je počeo izdržavati kaznu zatvora utvrđenu navedenom pravomoćnom presudom, bilo je potrebno primjeniti odredbe o stjecaju u smislu članka 53 . i članka 51. KZ/11. Stoga je uzeta kao utvrđena ranija kazna u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca zatvora, a za ovo predmetno kazneno djelo  je utvrđena kazna u trajanju od četiri   godine zatvor a, a, te je izrečena jedinstvena kazna

 povisivanjem najviše kazne, na način da se ne dosegne zbir kazni zatvora, izricanjem  jedinstvene kazne kazne u trajanju če četiri tiri godine i šest mjeseci, sve u smislu članka 51. KZ/11.   Ovako odmjerenom kaznom postiže se generalna  prevencija  prevencija na način da će društvo u cjelini shvatiti pogibeljnost činjenja kaznenih djela, a isto tako postiže se i specijalnopreventivni učinak u odnosu na optuženika, kojim će se isti odvratiti od činjenja daljnjih kaznenih djela.  Budući da je optuženik trenutno na izdržavanju kazne, na koju je osuđen temeljem  pravomoćne Presude  Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, KO-1323/09, od 1. lipnja 2009., trebalo je primjeniti odredbe KZ/11, o uračunavanju izdržane kazne zatvora. zatvora.  Odlučujući o imovinskopra i movinskopravnom vnom zahtjevu oštećenika „Tisak“ d.d. za naknadu imovinske štete u iznosu od 6.470,17 kuna, uvećano za zatezne kamate koja na taj iznos teče od 10. ožujka 2009., sud je, vodeći se načelom ekonomičnosti u postupanju uputio oštećenika da svoj zahtjev ostvaruje u zasebnoj parnici , a u smislu članka 158. stavka 2. ZKP-a. To pogotovo stoga što je sud izviješten da  je imovinskopravni zahtjev, kako ga je oštećenik postavio, naknađen od strane „Croatia osiguranje“ d.d.,  pa bi meritorno odlučivanje o navedenom zahtjevu predstavljalo odugovlačenje odugovlačenje postupka, jer bi bilo potrebno izvoditi niz novih dokaza.  Odlučujući o imovinskopravnom zahtjevu oštećenice Ivne Kufrin, za naknadu neimovinske štete, uslijed pretrpljenog straha, sud je istu uputio da svoj zahtjev ostvaruje u zase bnoj  parnici, a u smislu članka 158. stavka 2. ZKP-a. Podaci izneseni u kaznenom postupku ne daju osnova za presuđenje tako postavljenog imovinskopravnog zahtjeva.  Sud je temeljem članka 148. stavka 1., a u svezi sa člankom 145. stavkom 2 točkom 1 . i 6. ZKP-a, odlučio naložiti optuženiku da podmiri troškove vještaka u iznosu od 1.000,00 kuna, a  prema raspravnom Rješenju od 17. prosinca 2009. kojim je odobren trošak vještaku u navedenom iznosu. Sud je odmjerio paušal u iznosu od 500,00 kuna, cijeneći složenost i trajanje kaznenog postupka, a sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (Narodne novine broj 145/11), cijeneći imovno stanje i primanja optuženika. 

U Zagrebu, 17. prosinca 2009.

 

7

ZAPISNIČAR   Ljiljana Blažić 

PREDSJEDNICA VIJEĆA  Renata Miličević 

Uputa o pravu na žalbu:   Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, od primitka  pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pisanim putem, u dovoljnom broju  primjeraka za sud sud i stranke, a o njoj odlučuje Vrhovn Vrhovnii sud Republike Hrvatske. Hrvatske. 

DNA: -  -  -   - 

-DO-111/09) Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu (na broj optužnice K -DO-111/09) Optuženi Velimir Manojlović 

Braniteljica optuženika, oštećenik „Tisak“ d.d.  odvjetnica Ksenija Gržin  oštećenica Ivna Kufrin