PREDUZETNISTVO

UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE FAKULTET ZA EKOLOGIJU Školska godina: 2010/2011

SEMINARSKI RAD

Predmet : Osnovi menadžmenta i preduzetništva Tema: P R E D U Z E T N I Š T V O

SADRŽAJ:

str.

1. UVOD..............................................................................................................2 2. VRSTE PREDUZEĆA……………………………………………………………3 3. PREDUZETNICI I NJIHOVA DJELATNOST…………………………………..7 4. POSLOVNI PLAN i UPRAVLJANJE RIZICIMA……………………………...10 5. POSLOVNI RESURSI……………………………………………………………13 6. PREDUZETNIČKE STRATEGIJE……………………………………………...14 7. BUDUĆNOST PREDUZETNIŠTVA…………………………………………….15 8.ZAKLJUČAK……………………………………………………………………….16 9.LITERATURA………………………………………………………………………17

2

1. UVOD Nema djelatnosti ili grane koje su isključivo preduzetničke i nema poslovne oblasti ili područja gdje uopšte nema elemenata i tragova preduzetništva.Preduzetništvo se najbolje reflektuje u oblastima koje pružaju najviše inovativnih mogućnosti i šansi.. Preduzetništvo je prisutno u svim oblicima poslovanja gdje god su od dominantog uticaja ljudi koji znaju, koji su spremni i sposobni da: • posao pokreću i stvaraju iz vlastitih ideja • slijede intuiciju • ulaze u direktnu borbu • rade već poznate stvari na novi ili drugačiji način • unose nove biznis ideje • marljivo i uporno rade na rješavanju problema Preduzeće koje želi da razvija preduzetničke vrijednosti mora stvarati odgovarajući ambijent i kulturu i pružiti šansu zaposlenima da ispolje preduzetnički talenat. Osnovni zakon po kojem se osnivaju i posluju privredna društva je Zakon o privrednim društvima, koji nudi najrazličitije oblike društava, koje su skrojene prema poreskim potrebama i potrebama odgovornosti preduzeća. U osnovi se razlikuju društva kapitala i društva lica: Društva kapitala • Društvo sa ograničenom odgovornošću (DOO) • Akcionarsko društvo (AD) • Societas Europea (SE) Društva lica Otvorena društva Komanditna društva Mirujuća društva Društva građanskih prava Preduzetnički biznis u velikoj mjeri prisutan je u sledećim sektorima usluga: • • • • • • • • •

trgovina transport građevina ugostiteljstvo osiguranje nekretnine računovodstvo obrazovanje zdravstvo

3

2. VRSTE PREDUZEĆA U praksi je najčešći oblik društava društvo sa ograničenom odgovornošću.Kada se piše dioničko društvo sa ograničenom odgovornosti misli se na ograničenu odgovornost vlasnika tog društva. Vlasnici su obično dioničari, akcionari ili članovi tog društva. Oni ulažu kapital ili investiciju u takvo društvo i imaju neku potvrdu svog uloženog kapitala ili investicije. Ta potvrda može da bude u vidu certifikata udjela u takvom društvu. Količina uložene investicije je ujedno i količina odgovornosti za preduzeće od strane vlasnika. Ako preduzeće ode na konkurs ili ako preduzeće ima velike dugove onda vlasnici imaju samo ograničenu odgovornost koja je definisana sumom koju su vlasnici uložili u preduzeće. Ako je suma već uplaćena u preduzeće onda su vlasnici u potpunosti zaštićeni od bilo kakve zakonske tužbe protiv preduzeća, recimo u slučaju konkursa ili naplaćivanja dugova. To znači da je imovina vlasnika odvojena od imovine preduzeća. Ograničena odgovornost je regulisana u zakonima o registrovanju preduzeća i razlikuje se od države do države.Ograničena odgovornost je najvažnija osobina preduzeća i razlog poslovanja za mnoge preduzetnike.

2.1 Akcionarsko društvo Akcionarsko društvo ili dioničarsko društvo je privredno društvo sa osnovnim kapitalom podijeljenim na izvjestan broj akcija (dividendi) sa jednakim iznosima. Akcionarsko društvo je pravno lice koje odgovara za svoje obaveze isključivo svojom imovinom. Nastaje udruživanjem kapitala više lica — osnivača, a na osnovu kupljenih akcija. Osniva se ugovorom o osnivanju, a ako ga osniva jedan član — odlukom o osnivanju. Ugovor o osnivanju je formalizovan akt i mora se sačiniti u pisanom obliku. Pretečom savremenih akcionarskih društava smatra se Banka svetog Đorđa (ital. Banco di San Giorgio), osnovana 1407. godine u Đenovi. U pogledu osnivanja akcionarska društva mogu biti: sukcesivna — koja nastaju tako što osnivači preuzmu samo dio akcija, a ostatak prve emisije se ili javno plasira na tržištu ili se postepeno uvodi na tržište kapitala 

simultana — kada osnivači preuzmu sve akcije prve (osnivačke) emisije; akcije se kod ovakvog načina osnivanja obezbjeđuju privatnim plasiranjem. 

Akcionarsko društvo može biti otvorenog (javnog) ili zatvorenog tipa. Ako je preduzeće otvorenog tipa njegove akcije se vrednuju na berzi i preduzeće ima obavezu da javno prikazuje finansijske izveštaje. Vlasnici preduzeća su akcionari.

4

Organizacija akcionarskog društva je u velikoj mjeri propisana zakonima, a u pojedinostima njihovim statutima. Kupoprodaja akcija se vrši na tržištu kapitala: na primarnom tržištu kapitala obavlja se plasman nove emisije akcija; učesnici na ovom tržištu su akcionarska društva koja izdaju novu emisiju akcija i finansijski posrednici (najčešće su to banke — investicione i poslovne); 

na sekundarnom tržištu (berza akcija; engl. Stock exchange, ital. Bursa) se kupuju i prodaju već izdate akcije; osnovni finansijski posrednici su brokeri i dileri; 

na trećim tržištima posluju brokerske firme koje ne žele da plaćaju proviziju regularnim berzama; ova tržišta nisu javna i čine ih grupe preduzeća koja su manje više međusobno nezavisna. 

Akcionarska (dioničarska) društva u nazivu preduzeća imaju sufiks „a. d.“ ili „d. d.“ Osnovni organi akcionarskog društva su: 

Skupština akcionara (organ vlasnika)



Upravni odbor (organ upravljanja)



Direktor (poslovodni organ)



Nadzorni odbor (organ kontrole).

Statutom preduzeća može se utvrditi da se u preduzeću bira i izvršni odbor direktora. Mandat ili vreme izbora pojedinaca na određenu funkciju može biti različito u zavisnosti od funkcije preduzeća. Rok ne može biti duži od pet godina, a mogućnost ponovnog izbora nije ograničena, što je dobro jer ponovni izbor treba vezati za uspjeh u vremenu trajanja prethodnog mandata.

2.2 Prednosti akcionarskih društava Ovaj oblik organizacije ima brojne prednosti po pitanju početnog finansiranja preduzeća jer omogućava da se dosta kapitala prikupi iz većeg broja manjih uloga. Vlasnici akcija — akcionari na osnovu svog udjela u kapitalu preduzeća imaju tri grupe prava: 

pravo na dividendu (dio profita koji se isplaćuje akcionarima)



pravo učestvovanja u odlučivanju (odnosi se na izbor uprave preduzeća)



pravo na dio likvidacione mase u slučaju likvidacije preduzeća

5

Postoje i druge prednosti akcionarskih društava zbog kojih ona i predstavljaju dominantan oblik organizacije preduzeća i zbog čega upravo ta preduzeća raspolažu najvećim djelom svjetskog kapitala. Među najvažnijima je ograničena odgovornost akcionara. Naime, vlasnici akcija materijalno odgovaraju za rezultate poslovanja preduzeća samo do vrijednosti njihovih akcija i ta vrijednost je najviše što mogu izgubiti ukoliko preduzeće ne posluje dobro. Akcionari ne odgovaraju cjelokupnom imovinom za eventualne obaveze i dugove preduzeća, već samo kapitalom uloženim u preduzeće. Još jedna od prednosti je i profesionalni menadžment koji najčešće rukovodi akcionarskim društvom i odgovara akcionarima, čime se postiže razdvojenost uprave od vlasništva.

2.3. Društvo sa ograničenom odgovornošću Društvo sa ograničenom odgovornošću je društvo kapitala koje se najčešće bira prilikom organizovanja malih i srednjih preduzeća. Ono predstavlja prelazni oblik između ortakluka i akcionarskog društva. Prednost ovog oblika organizovanja je znatno manji nivo formalnosti procedura i unutrašnje organizacije u funkcionisanju društva u odnosu na akcionarsko društvo.Društva sa ograničenom odgovornošću u nazivu preduzeća imaju oznaku „d. o. o.“ ili „doo“. Društva sa ograničenom odgovornošću osnivaju pravna i fizička lica ulaganjem svojih novčanih ili nenovčanih sredstava radi obavljanja zajedničke djelatnosti i radi ostvarivanja profita. Ulozi članova predstavljaju početni kapital. Upravljačka prava u društvu srazmjerna su visini uloga članova. Članovi društva odgovaraju za obaveze društva samo do visine svojih uloga, a ne i sopstvenom privatnom imovinom. Udelima članova može da se trguje, ali obično postoje ograničenja kao što je prednost ostalih članova pred drugim kupcima i slično. Udjelima se ne trguje na berzi.

2.4 Udjeli u društvu sa ograničenom odgovornošću Svaki osnivač društva sa ograničenom odgovornošću ima samo jedan ulog, koji ne mora biti iste vrijednosti sa ulozima drugih osnivača; tj. ulozi se ulažu u skladu sa osnivačkim aktom. Srazmjerno svom ulogu, članovi društva imaju određena imovinska i upravljačka prava u društvu. Pravo koje osnivač, odnosno član stiče na osnovu svog uloga u društvu jeste udeo. Član društva sa ograničenom odgovornošću može imati samo jedan ulog u osnovnom kapitalu i jedan udio u društvu. Dodatni ulog člana, ne povećava broj, već samo obim postojećeg uloga i udjela. U slučaju da član udjela stekne jedan ili više udjela, ti udjeli se spajaju sa postojećim udjelom i zajedno čine jedan udio. 6

Udio može pripadati jednom licu ili većem broju lica. U slučaju da su imaoci udjela dva ili više lica, smatraju se suvlasnicima. Suvlasnici se smatraju jednim članom društva, a u knjigu udjela se upisuje puno ime i adresa svakog suvlasnika udjela. Udjeli u društvu sa ograničenom odgovornošću nisu hartije od vrijednosti, udio je samo pravni izraz prava člana društva, kao ulagača u društvo. Udjeli društva sa ograničenom odgovornošću ne mogu se sticati, niti se njima može raspolagati upućivanjem javne ponude. Svaki član društva dobija od društva sa ograničenom odgovornošću potvrdu, koja je dokaz članstva i njegovog udjela, osim ako osnivačkim aktom nije drukčije određeno. Po Zakonu o privrednim društvima, sopstvenim udjelom društva sa ograničenom odgovornošću smatra se udio koji društvo stekne od svojih članova. Ovi udjeli se ne mogu upisivati preko trećeg lica koje ih stiče za račun društva.

2.5. Fondacija Fondacija je posebno pravno lice koje je moguće registrovati u državama koje koriste civilno pravo. Fondacije se upisuju u javni registar preduzeća slično kao i akcionarsko društvo ili dioničko društvo sa ograničenom odgovornosti. Za razliku od takvih preduzeća, fondacija nema vlasnike niti akcionere ili dioničare. Fondacija čuva ili posjeduje novac, imobilije i drugu imovinu pod svojim imenom u svrhe koje su obično zapisane u osnivačkom aktu fondacije. Osnivač fondacije obično poklanja ili predaje takvu imovinu fondaciji u određene svrhe. Često su takve svrhe humanitarne prirode ili je svrha finansiranje i pomoć vlastite porodice. Fondacija obično ima službenike koji se striktno pridržavaju kako se imovina fondacije dijeli ili poklanja i kome se poklanja. Osnivač može da bude ujedno i službenik, ali ne mora. Svaka fondacija ima svoje konačne korisnike kojima se novac ili imovina fondacije predaje ili poklanja. Fondacija obično ima ograničenu mogućnost izvršavanja djelatnosti, ali uglavnom smije da posjeduje preduzeća koja izvršavaju djelatnosti i tako da prima dobit od vlastitih preduzeća. Fondacija može da posjeduje zaštitne znakove ili patente i da prima novac od prodanih licenci. U porezne svrhe se fondacija može koristiti kao vlasnik preduzeća, jer neke države zahtjevaju od svih vlasnika stranih preduzeća da prijave akcije ili dionice u stranim preduzećima ili zahtjevaju da se dobit iz stranih preduzeća oporezuje u lokalnoj državi. Ako fondacija prima takvu dobit ili fondacija služi kao vlasnik ili direktor drugim preduzećima, konačna dobit ili imovina pripada fondaciji i takva imovina ne može nikako da se oduzme fondaciji. Fondacija dalje može da poklanja imovinu svojim konačnim primaocima imovine ili može da iznajmljuje ili posuđuje takvu imovinu na korištenje. Dalje u mnogim zemljama se ne oporezuju pokloni ili je prilično velika suma kada treba da se oporezuju pokloni. Na taj način fondacija može da služi za smanjenje poreza. To uveliko zavisi od države do države.

7

3. PREDUZETNICI I NJIHOVA DJELATNOST Preduzetnici su oni ljudi koji posjeduju sposobnost da vide šansu u okruženju i da je iskoriste.Treba naglasiti da svi vlasnici malih firmi nisu i preduzetnici ukoliko su voljni da vode posao koji se neće razvijati.Preduzetnici su ljudi sa kreativnošću i vizijom, koji svoje snove pretvaraju u stvarnost. Po nekim definicajama preduzetnik je osoba koja je spremna da preuzme rizik i inicijativu da bi ostvarila profit. Zapravo preduzetnici stvaraju novu tražnju ili pronalaze nove načine iskorišćavanjem postojećih trzišta. Da bi smo govorili o korporativnom preduzetništvu neophodno je postaviti i odgovarajuci preduzetnički menadžment koji poseduje sposobnost da vodi i upravlja većom organizacijom ohrabrujući inovativnost u kompaniji. Ovdje je neophodno primjeniti nove metode upravljanja koje podrazumevaju preuzimanje rizika ,učenje od mušterija, konkurencije i okruženja da bi se lako odgovorilo na promjene okruženja. Kada se govori o preduzetničkom menadžmentu nije riječ o jednoj osobi, već se govori o procesu. Preduzetnički menadžnment obuhvata: strategija, liderstvo, kultura, marketing, znanje menadžmenta ,preduzetništvo. 3.1.Osobine i tipovi preduzetnika Za realizaciju preduzetničkog poduhvata preduzetnik ima mnogo zadataka i to (vođenje, motivisanje, planiranje, nadgledanje, koordinisanje, obučavanje). Preduzetnik mora posjedovati odgovarajuće atribute i to: • komunikativnost • opštost • rješavanje konflikata i problema • vođenje ljudi • iskustvo • ambicioznost • energičnost • znanje • prespektiva • smisao za humor • preuzimanje rizika • organizacija • poznavanje tehnologije • motivisanje članova tima 3.2. Preduzetnički duh Osobe i pojedinci preduzetničkog duha žele da samostalno osmišljvaju i oblikuju svoje poslovne aktivnosti i da kroz njih ispolje svoj kreativni indentitet. Preduzetnički duh koji se ispoljava kroz marljivost, posvećenost poslu i motivisanost uspjehom 8

može se praktično transformisati kroz preduzetnički poduhvat i njegove rezultate jedino u društvu u kome je dominantna tržišna privreda. U poslovnom ambijentu otvorenom i pogodnom za razvoj pojedinac prestaje biti zatvorena kutija već postaje aktivan nosilac promjena. Ekonomije u kojima dominantno mjesto imaju preduzetničke inicijative i preduzetnički principi poslovanja nazivaju se preduzetničkom ekonomijama. 3.3 Preduzetničke ideje I izbor novog posla Ideja predstavlja impuls, podsticaj, i pokretač namjere i energije preduzetnika da svoje sposobnosti usmjeri ka odabranom cilju. To je prvi korak kojom preduzetnik započinje svoje putovanje kroz svijet biznisa. To je prvi ozbiljan izazov koji ima dalekosežne posljedice na tok i ishod preduzetničkog poduhvata. Mogući izvori dobrih poslovnih ideja su : potrošači i kupci, zaposleni ,dobavljači, sajmovi, hobi i sl. Izvori inovativnosti iz internog okruzenja su: neočekivano, nepodudarnost, mogućnost za inovacije zasnovane na potrebi procesa ,privredne i tržišne strukture. Preduzetnišvo karakterišu tri bitne komponente: 1. pravo svojine 2. pravo slobodnog obavljanja poslova 3. pravo na profit U savremenim uslovima vlasnici i organizatori biznisa predstavljaju kreativnu snagu koja omogućava promjenu strukture nacionalne privrede. Ulazak u novi posao predstavlja rizičan poduhvat. Kao osnovni razlog za mali broj onih koji uspiju da započnu osnovni biznis navode se: strah od neuspjeha, nedovoljna pripremljenost, nedostatak znanja , nedostatak kapitala. Pre otpočinjanja nekog posla treba birati posao koji nudi šansu za dugoročni uspjeh. Izbor odgovarajućeg posla za pojedinca je po pravilu težak problem i složena odluka svakog preduzetnika. Praksa pokazuje da su šanse za uspjeh poslovnog poduhvata najveće ako čovjek izabere posao koji voli i koji dobro poznaje. 3.4. Analiza budućeg posla U sagledavanju uticajnih faktora budućeg posla moraju se analizirati sledeći faktori: - ljudi koji treba da organizuju vode i obavljaju budući posao - lične osobine ,znanje iskustvo i veštine saradnika - lokacija - potreban kapital - regulativa i propisi - način i mogući oblici organizovanja posla - potrebni izvještaji i evidencija - potrebne nabavke ,smeštaj i skladištenje - razvoj i proširenje posla Udruživanje preduzetnika PARTNERSTVO ILI ORTAKLUK

9

Prednosti obavljanja posla kroz partnerstvo ogledaju se u tome da se udruživanjem dobija veći iznos kapitala.U partnerstvu je u pitanju neograničena odgovornost za svakog partnera.Dioba profita se vrši srazmjerno kapitalu. Partnerstvo uvjek ima ograničeni vijek trajanja posla, ono se okončava odustajanjem ,smrću ,ili mentalnim poremećajem nekog partnera.Društvo lica – ortakluk, predstavlja odnos između lica koje obavljaju zajedničku djelatnost u cilju sticanja profita. Komanditno drušvo je društvo jednog ili više lica komplementara i komanditora koji odrađuju zajedničku djelatnost pod istom firmom. KORPORACIJA

Predstavlja asocijaciju akcionara koji ima poslovnu moć isto kao fizičko lice. Korporacija može biti zatvorena ili javna.Javna korporacija nudi svoje akcije javnosti preko tržišta hartija od vrojednosti. Korporacija ima ograničenu odgovornost. Korporacija ima prednost što okuplja veći broj vlasnika sa različitim vještinama, znanjima i talentima. Mana korporacije je što ona sačinjava složenu organizaciju sa relativno visokim troškovima.U korporacijama je razgraničeno vlasnišvo nad kapitalom od upravljanja. Prednost je jednostavna promena vlasništva. Korporacije najčesće čine velika preduzeća ali i multinacionalne i transnacionalne kompanije. ZADRUGA

To je oblik poslovne organizacije koji je nastao relativno skoro. Postoje dva osnovna tipa zadruge i to proizvodne i potrošačke zadruge. Preko proizvodnih zadruga njihovi vlasnici (zadrugari) pribavljaju sirovine za obavljanje proizvodnje. Potrošačke zadruge su vlasnistvo zadrugara kao i njihovog potrošača.Potrošači kao vlasnici dobijaju preko zadruge proizvode po nižoj cijeni. Zadruge čine društva koja se formiraju udruživanjem članova. INKUBATORI

Zemlja u procesu tranzicije preduzima proces transformisanja trzišne ekonomije. Suština ovog procesa je razvijanje preduzetništva. Značajna faza je osnivanje poslovne infrastrukture da bi se stimulisao razvoj preduzetništva. Inkubatori su startni podsticajni poduhvati čija je svrha razvoj drugih kompanija.Inkubatori imaju cilj da snabdjevaju nova mala i srednja preduzeća potrebnim resursima da bi se povećale njihove poslovne šanse za uspjeh. Imamo više vrsta inkubatora: klasični inkubatori biznisa, industrijski posjedi, izvozne proizvodne zone, naučno tehnološki parkovi. 3.6 Faktori preduzetničkog uspjeha Preduzetnički posao je originalan prepoznatljiv i drugačiji zato su faktori uticaja na svaki posao brojni i vrlo ih je teško uopštiti. Ključni faktori uticaja na ishod ili konačan rezultat poduhvata mogu se svrstati u dvije osnovne grupe. - lične karakteristike i potencijal preduzetnika - karakterisitike i potencijal eksternog okruženja 10

3.7 Lične karakteristike i potencijal preduzetnika

Zadatak preduzetnika je da: - prepozna poslovnu ideju i šansu i definiše stratešku viziju budućeg posla - definiše model organizacije i obezbijedi njeno skladno funkcionisanje - indentifikuje i obezbijedi vitalne resurse za uspješno startovanje i razvoj svog biznisa - stalno radi na otkrivanju i procijeni potencijalnih šansi u okruženju

3.8 Karakteristike i potencijal eksternog okruženja

Karakteristike su: - opšte društvene – istoriske, kulturne i političke faktore - ekonomsko – finansiske - tehničko – tehnološke Karakteristike i opšti uslovi, dostignuti stepen razvoja i perspektivnost eksternog okruženja mogu stimulisati ili destimulisati preduzetničke poduhvate. Uslovi, mogućnosti i opštog eksternog okruženja su od odlučujuceg značaja i uticaja na poslovnu aktivnost preduzetnika. Značaj je time veći što je dejstvo faktora iz okruženja najčešće teško predvidjeti i ne mogu se kontrolisati niti oblikovati.

3.

POSLOVNI PLAN i UPRAVLJANJE RIZICIMA

4.1 Poslovni plan predstavlja cjelovitu ,struktuiranu dokumentacionu osnovu koja služi kao preduzetnikov vodič u procesu realizacije zamišljenog poslovnog poduhvata. On sadrži odgovore na ključna pitanja koja preduzetnik postavlja sebi i koja će vjerovatno postaviti partneri u poslu i zaposleni.Vrijednost poslovnog plana je u procesu planiranja. Ne treba robovati formi već pažnju posvetiti suštini i sadržaju plana.Nije u pitanju priprema i upotreba plana za kratkotrajne potrebe ili za samo neke faze životnog ciklusa biznisa. Bez procesa planiranja čiji je rezultat biznis plan nema svrhe jednokratna priprema plana jer je korist za firmu neznatna i ograničena. 4.2 Priprema I donošenje plana Plan je preduslov uspješnog poslovnog poduhvata, detaljno isprojektovano kretanje preduzeća ka poslovnim ciljevima. Plan se priprema za: - preduzetnike - potencijalne partnere i dioničare - investitore i kreditore - kupce, dobavljače - državne organe i institucije 11

Biznis plan nije neophodan samo prilikom otpočinjanja nekog posla vec je nužan u svim fazama životnog ciklusa biznisa a naročito prilikom: - diverzifikovanja poslovnog programa - uvođenja novih proizvoda - ulaska na nova tržišta - konkurisanja kod investitora - redovne kontrole poslovanja

4.3 Sadržaj i osnovni elementi poslovnog plana Poslovni plan kao složen dokument prikazuje osmišljeno poslovno opredeljenje i viziju poduhvata, sastoji se iz više dijelova različitog karaktera koji su povezani tako da čine cjelinu. Sadržaj poslovnog – biznis plana čine sledeće komponente: - uvod u plan - rezime i opis plana - opis poslovnog područja - proizvodni plan - marketing plan - menadžment i organizacija - procjena rizika - finansijski plan

4.4 Proizvodni plan

U zavisnosti da li je suština poslovnog poduhvata proizvod kao fizička roba, ideja ili usluga ovaj dio plana može imati različita objašnjenja i poruku. Ovaj plan mora da obuhvati podatke o lokaciji prostora ili kapaciteta, veličini ,vrsti opreme, i drugim resursima koji će se koristiti. Kroz ovaj dio plana definišu se glavni dobavljači za najvažnije impute utvrđuju tokove materijala sirovina i izlaznih autputa, i prikazuju procjenu radne snage i njena polna i starosna struktura.

4.5 Marketing plan Ovo je središnji dio plana, njegova najvitalnija dimenzija i uz finansijski plan ključna i najznačajnija cjelina komletnog biznis plana. Marketing plan obuhvata: - istraživanje marketinga - analizu tržišnih mogućnosti - program marketing aktivnosti vezanih za izbor instrumenata marketinga

12

istraživanje marketinga je početna i najvažnija marketing aktivnost koja je nužna pretpostavka svakog poslovnog projekta. U okviru marketing plana moramo voditi računa o proizvodu ,cijeni, distribuciji, i promociji.

4.6 UPRAVLJANJE RIZICIMA Za uspješno vođenje poduhvata značajno je da se u biznis planu projektuje organizaciona struktura i predvidi struktura menadžmenta. Organizacionu strukturu preduzetnik definiše, stvara i prilagođava u procesu formiranja preduzeća. U projektovanju organizacione strukture autor biznis plana treba da predvidi potreban broj zaposlenih po poslovnim funkcijama koje su date u opisu poslovnog poduhvata. Kasnije je potrebno definisati način povezivanja i grupisanja aktivnosti kroz organizacione cjeline ili jedinice. Sa razvojem posla neophodan će biti i proces decentralizacije. S obzirom da su preduzetnički poslovi i oblici organizovanja vrlo različiti teško je preporučiti modele organizacione strukture. 4.7 Procjena mogućih rizika Započinjanje poslovnog procesa povezano je manje ili više sa rizicima. U ovom dijelu plana preduzetnik mora indentifikovati i opisati moguće oblasti i izvore rizika i predvidjeti strategije za eliminisanje rizika i opasnosti po uspješan ishod projekta. Rizik je u najvećoj mjeri poslijedica uticaja faktora iz eksternog okruženja. Ukoliko je dobro uradio SWOT analizu preduzetnik ce moći da sagleda i opiše potencijalne rizike i nadje načine zaštite svog biznisa.Izvori rizika koje treba opisati kroz plan potiču od: 1. ponašanja konkurencije 2. pretjerano visokih troškova poslovanja 3. slabosti u tržišnom nastupu 4. negativnih trendova 4.8 Finansijski plan Pretstavlja vrijednosni izraz svih predhodnih dijelova biznis plana. On operativne planove pokazuje izražene kao brojeve. Finansijski plan treba da pokaže koliko sredstava preduzetnik ima a koliko nedostaje za realizaciju osmišljenog posla, kako će ih obezbjediti i koliki će to biti troškovi. U okviru finasiskog plana pripremaju se: - bilans stanja - bilans uspeha - tok gotovine - prelomna tačka rentabilnosti Analizom ovih dokumenata ocjenjunje se rentabilnost i profitabilnost.

13

5.POSLOVNI RESURSI Pod resursima se obično podrazumjevaju: - radna snaga, mašine ,materijali, i finansijski fondovi. Procjena resursa je neophodna i direktno je povezana sa dijelokrugom posla koji treba obaviti pri kupovini ili osnivanju preduzeća. Da bi preduzetnici realizovali svoje ciljeve o zahtjevanom kvalitetu, sa minimumom mogućeg vremena, troškova i resursa, moraju upravljati resursima. Predviđanje resursa nastupa nakon procjene resursa. Po utvrđivanju resursa koji su potrebni za realizaciju nastupa treba vidjeti koji su resursi dostupni. Treba imati u vidu da povećanje resursa direktno vodi i do povećanja troškova. 5.1 Obezbjeđenje finansijskih resursa Da bi se dostigli definisani ciljevi preduzetnika neophodno je definisati potrebna finansijska sredstva i način njihovog obezbjeđenja. Iznos potrebnih finansijskih sredstava dobija se na osnovu procjene cjelokupnog poduhvata koji treba realizovati. Pored procjene troškova i materijala i radne snage procjenjuju se i svi ostali troškovi u poduhvatu koji se mogu pojaviti kao i ne predviđeni troškovi. Po definisanju potrebnih finansijskih sredstava određuju se načini za njihovo obezbjeđenje. Izvor pribavljanja finansijskih sredstava mora biti usklađen sa strategijom i ciljevima preduzetnika. U cilju pribavljanja finansijskih sredstava treba ostvariti nekoliko faktora: 1. formirati dobar menadžment tim 2. prikazati emitovane akcije 3. prikazati pozitivne rezultate 4. prezentovati jasne i precizne informacije 5. pretstaviti dugorocan plan razvoja kompanije

5.2 Obezbjeđenje ljudskih resursa Bez obzira na dobre finansijske mogućnosti, uspjeh preduzetničkog poduhvata nije moguć bez talentovane radne sile zaposlenih. Na vrhu hijerarhije ljudskih resursa postavljen je bord diretktor. Tajna uspješno realizovanog poduhvata jeste top menadžment sa svojim iskustvom. U kasnijim fazama sve je veća potreba za jakom administracijom , ali i moraju nastojati da zadrže inovativnost. Ljudski resursi svake firme su jedinstveni. Svaka firma bi trebalo da ima isplaniran program ljudskih resursa, koji sadrži zahtjevnu procjenu potrebnog personala i njegovih kvalifikacija za nekoliko sledećih godina baziranog na strateškom planu.

14

7. PREDUZETNIČKE STRATEGIJE 7.1 Planiranje strategije Proces planiranja strategije je proces koji prolazi kroz nekoliko faza i to: 1. vizija (postavljena vizija treba da je realna i ostvarljiva ) 2. analiza strategije - interna analiza ( sastoji se od snage i slabosti ) - spoljna analiza ( sastoji se iz snage i opasnosti ) 1. formulacija strategije ( u njoj se definišu postavljanje strategiskih opcija, procjena opcija i vrši se izbor odgovarajuće opcije ) 2. primjena strategije ( podrazumjeva proces vođenja, razvoj organizacione strukture i kulture da podrži datu strategiju kao i alokaciju neophodnih resursa). 7.2 Analiza i postavljanje vizije

Postoje nekoliko analiza koje mogu olakšati postavljanje vizije organizacije. Jedna od tih metoda je i SLEPT analiza. Ona analizira: društvo, zakon, ekonomiju, politiku, tehnologiju. “scenario planiranja” ,je pogodan za procjenu spoljnog okruženja u uslovima visoke neizvjesnosti za duži vremenski period od 5 do 10 godina. “razmišljanje o budućnosti” , je analiza koja prati SLEPT i koja je slična scenariju. Sa vizijom šta se želi postići usklađuje se razvoj i planiranje tekućeg stanja. Analiza spoljnog okruženja pretstavlja uvid firme u njeno okruženje. Od velike važnosti za poslovanje organizacije su ekonomski i tehnološki uticaji koji omogućavaju poboljšanja i inovacije koji pretstavljaju šanse ili pretnje za poslovanje. Analiza unutrašnjeg okruženja nam govori da svaka kompanija ima jedinstvenu organizacionu kulturu, poslovnu filozofiju i principe, poseban način pristupanja problemima i donošenja odluka. 7.3 Preduzetnička kultura Da bi organizacija bila konkurentna mora imati korporativnu kulturu. Korporativna kultura je: - način na koji obavljamo stvari - predispozicija da se ponašamo na određeni način - način na koje preduzeće vidi sebe - stečeno znanje i iskustvo koje pojednac koristi u razvoju svog organizacionog ponašanja Za upravljanje organizacijom veoma je bitno upravljanje organizacionom kulturom što podrazumjeva stvaranje, ovladavanje , i promjena kulture.

15

Ponekad organizacija u cilju što boljeg poslovanja menja svoju kulturu. Ponekad se promjena kulture vezuje za neku harizmatičnu ličnost. Kao što se može vidjeti korporativna kultura se formira na osnovu uvjerenja , vrijednosti i pretpostavki organizacionog procesa i ponašanja zaposlenih.

8. BUDUĆNOST PREDUZETNIŠTVA Za preduzetništvo je krajem 20. vijeka otvorena NOVA FAZA intenzivnog razvoja. I dalje su SAD najperspektivnije područje za razvoj i širenje preduzetničkih poduhvata. I pored SAD sve je veći broj zemalja koje su u svojim razvojnim ambicijama okrenute ka preduzetništvu. Najdalje su u tome otišle najrazvijenije privrede svijeta poput Japana i evropskih zemalja. Japan svoj privredni i tehnološki razvoj bazira na preduzetničkim principima. Evropski razvijene zemlje intenzivno rade na stvaranju poslovne klime koja će potstaći preduzetničke inicijative. Evropa snažno motiviše ispoljavanje preduzetništva. Unija treba da postane najkonkurentnija i najdinamičnija svjetska ekonomija. Savjet je usvojio povelju za mala preduzeća koja pokriva ključne oblasti kao što su: obrazovanje za preduzetnišvo, jeftini i brzi početci, bolji propisi , dostupnost vještina, porezi i finansijska pitanja ,razvijanje ,efikasnije zastupanje malih preduzeća u evropskoj uniji. Futurolozi procjenjuju da će prilika za preduzetnički biznis biti mnogo više i da će preduzetništvo biti atraktivnije za angažovanje pojedinaca nego ranije. Konkurencija će biti znatno oštrija što će odgovarati potrošačima i njihovim zahtjevima.Dominatnan faktor razvoja konkurentske prednosti će biti znanje odnosno intelektualni, humani kapital i neopipljiva aktiva.Najproduktivnija područja preduzetništva u budućnosti su (pravne usluge,menadžment,komunikacije, programiranje ,turizam, zdravstvo,nekretnine). Prognozira se i intezivan razvoj grana visoke tehnologije koje će povećati interesovanje preduzetnika za brži prodor u njih. Međunarodno poslovno angažovanje je sve više preduslov opstanka, a sve manje jedna od opcija koju imaju preduzeća u savremenom ekonomskom okruženju. Da bi na najbolji način iskoristili sve prednosti međunarodnog biznisa, kompanije, pre svega, moraju da razumiju koji modeli međunarodnih tržišnih ulazaka postoje i prema tome da formiraju svoju sopstvenu strategiju razvoja preduzetništva. Nakon identifikacije ovih modela, neophodno ih je međusobno uporediti, kako bi se identifikovao model koji, u zavisnosti od faze u međunarodnom angažmanu, najbolje odgovara konkretnom preduzeću.

16

ZAKLJUČAK Strategija razvoja preduzetništva treba da ima glavni cilj transformaciju preduzetništva. Pre svega, ona je široka vizija budućnosti preduzeća: gdje preduzeće treba da bude za 10 godina. Ta vizija treba da obuhvati izvjesne kvantitativne ciljeve. Ona treba da uključi transformaciju preduzetništva i kreiranje novih institucija. U suštini, to je “mapa”kretanja preduzeća do definisanog cilja. Savremeni razvojni proces je kompleksan i težak, te proces kreiranje strategije često zahtjeva više znanja i informacija nego što je raspoloživo sada. Zato je strategija razvoja živi dokumenat. Potrebno je postaviti način kako da se kreira, revidira, i primjeni. Naravno, nema uspešne strategije razvoja bez učenja o preduzetništvu. Dakle, glavni cilj strategije razvoja preduzetništva je transformacija preduzetništva. Strategija razvoja preduzetništva polazi od toga da je integralni dio uspješnog razvoja povećanje društvenog proizvoda. Ali, to je samo jedan od ciljeva, a on se čak nece ostvariti dok se ne primjeni širi i više društveno orijentisan prilaz razvoju. Tako, pored povećanja društvenog bruto proizvoda, nova razvojna strategija preduzetništva postavlja za ciljeve podizanje nivoa životnog standarda, poboljšane zdravstvenih usluga, povećanje pismenosti, smanjenje kriminala, smanjenje siromaštva itd. 78% uticajnih ljudi iz biznis svijeta smatra da će preduzetništvo i njegov razvoj biti najznačajniji trend 21. veka. Mala i srednja preduzeća već zauzimaju jedno od najznačajnijih mijesta u svjetskoj ekonomiji – motor su ekonomskog rasta, stvaraju najviše radnih mesta, najviše inovacija... Iz tih razloga, podrška razvoja preduzetništva i malih i srednjih preduzeća se nameće kao obaveza, a ne samo kao poželjan cilj. Tradicionalne mjere ekonomske politike za pospješivanje preduzetništva su potreban, ali ne i dovoljan uslov za razvoj ovog sektora. Zbog toga je neophodno pristupiti implementaciji specifičnih modela za razvoj preduzetništva i malih i srednjih preduzeća, kao što su naučni parkovi ili klasteri, koji su se pokazali veoma uspješnim. Implementacija ovakvih mijera povećava konkurentnost malih i srednjih preduzeća i omogućava im da se takmiče na širem tržištu, što istovremeno ima veoma pozitivan uticaj na rast i razvoj čitave ekonomije.

17

L I T E R AT U R A :

1. Dr Radoje Radić, Osnove menedžmenta I preduzetništva, Banja

Luka, 2008. god. 2. Zakon o privrednim društvima RS, Sl.gl. RS 127/.08, 3. Preduzetništvo, definicije, kako, šta, zašto . Portal osnovnih I

srednjih škola, www.mojdokument.net/index.php 4. Preduzetništvo, LEKCIJA 1, www.knowledge-bank1.org, 5. Osnivanje preduzeća širom svijeta,www.poslovne-usluge.com, 6. serbianforum.org/ekonomski/-preduzetnicke-strategije 7. http://sh.wikipedia.org

18