pravne posljedice stecaja

UNIVERZITET U TRAVNIKU PRAVNI FAKULTET OPCE PRAVO

PRAVNE POSLJEDICE STECAJNOG POSTUPKA I POBIJANJE PRAVNIH RADNJI STECAJNOG DUZNIKA -seminarski rad-

Kandidat

Mentor

Dervisevic Haris

prof.dr.Arif Nanic

Broj indexa 1082\11

V.ass.Meliha Frndic-Imamovic

Novembar,2014.

0

Sadrzaj Uvod ……………………………………………………………………………….. 2. Otvaranje stecajnog postupka I pravne posljedice stecaja …………………………. 4. Pobijanje pravnih radnji stecajnog duznika ……………………………………… 11. Pobijanje aktivnih pravnih radnji ………………………………………………… 12. Pobijanje propustanja ……………………………………………………………… 13. Pobijanje izvrsnih naslova ………………………………………………………… 14. Pobijanje protivpravnih radnji ……………………………………………………... 13. Pobijanje pravnih radnji bez naknade I namjerno ostecenje ………………………. 14. Pravne radnje koje se ne mogu pobijati …………………………………………..... 15. Zajam clanova drustva-duznika ……………………………………………………. 15. Povezana lica ………………………………………………………………………. 15. Zakljucak …………………………………………………………………………... 18. Literature …………………………………………………………………………... 19.

1

Uvod Donošenjem novih Zakona o stecajnom postupku i Zakona o likvidacionom postupku u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine,odnosno Federacije BiH, nastupile su izmjene u oblasti stecajnog I likvidacionog prava koje ce zahtijevati i znacajne promjene u privrednom zivotu, pravosudju, kao i brojnim institucijama koje neizbjezno pratenormalno odvijanje privrednih tokova. Izradu predmetnih zakona supratile i odgovarajuce izmjene, odnosno usvajanje novih zakona u materiji parnicnog i izvršnog postupka, s obzirom da se radi o pravnim disciplinama cija se pravila supsidijarno primjenjuju u materiji stecajnog prava. Jedan od ciljeva svih ovih izmjena je povecanje efikasnosti u sprovodjenju stecaja, kao i uskladjivanje domaceg zakonodavstva prema zahtjevima medjunarodnih institucija i integracija, a što je opet jedan od preduslova za pristup Bosne i Hercegovine ovim integracijama. Zbog postojanja nesaglasnosti ranijeg Zakona o stecaju i likvidaciji u odnosu na rješenja iz Zakona o privrednim društvima izvršene su i odgovarajuceizmjene Zakona o privrednim društvima, a posebno odredbe procesnog karaktera koje se odnose na sprovodjenje likvidacije privrednih društava. Izmjene Zakona o privrednim društvima ( ZOPD) vršene su i iz drugih razloga. U pravnom sistemu Bosne i Hercegovine 1992. g. Preuzet je Zakon o stecaju i likvidaciji iz pravnog sistema SFRJ. Odgovarajuce izmjene, odnosno izrada novog zakona je izvršena 1998., a u toku 2002. g. pristupilo se izradi potpuno novih zakona. Sada je u potpunosti razdvojena materija stecaja i likvidacije, tako da su usvojena dva potpuno nova zakona: Zakon o stecajnom postupku ( ZOS) i Zakon o likvidacionom postupku ( ZOL). U pogledu procesnih pravila za pitanja koja nisu uredjena ZOS-om supsidijarno se primjenjuju odredbe Zakona o parnicnom postupku ( ZPP). Pored ovog u obzir dolazi i primjena pojedinih ex specialis po nacelu lex specialis derogat legis generali. Radi se, prije svega, o primjeni nekih posebnih pravila vezanih za sprovodjenje stecajnog i/ili likvadaiconog postupka poslovnih banaka i osiguravajucih društava.1 S obzirom da je materija stecajnog prava u entitetskoj nadleznosti postavlja se pitanje uskla|enosti ovih zakona na nivou entiteta. Ovaj problem je riješen kroz izbor medijatora i nosioca aktivnosti u izradi ovih zakona. Njihova izrada je tekla u organizaciji njemackog privrednog društva GTZ zajedno sa lokalnim ekspertima iz oba entiteta i predstavnicima njemackih advokata specijalista za stecajno pravo. Takav sistem rada doveo je do visokog 1

Veljko Trivun,Milos Trifkovic,Vedad Silajdzic,Jasmin Hoso;Nacionalno I evropsko pravo;Sarajevo,2007.

2

stepena uskladjenosti vecine pravnih instituta u zakonodavstvu oba entiteta. Predmetni zakoni su u drugom entitetu usvojeni u toku 2002. g. Pored ovoga, treba napomenuti da su u oblasti stecajnog prava usvojena osnovna rješenja i principi germanske pravne škole.

3

Otvaranje stecaja I pravne posljedice stecajnog postupka Stečajno vijeće donosi odluku o otvaranju stečaja u formi rješenja koje se objavljuje u „Službenim novinama Federacije Bili" i službenom glasniku kantona (županije). Rješenje se dostavlja: predlagatelju, stečajnom dužniku, instituciji koja vodi poslove platnog prometa i javnom tužilaštvu. Inače, prouzrokovanje stečaja inkriminisano je kao posebno krivično djelo.'4) Činjenica otvaranja stečaja upisuje se u javne knjige: sudski registar, zemljišne knjige i registar prava industrijske svojine. Povjerioci, koji se obavještavaju putem javnog oglasa,dužni su u roku od 30 dana do dana objavljivanja oglasa u službenom glasilu Federacije i kantona izvršiti pn/avljivanje svojih potraživanja. Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, u principu, nastupaju početkom dana kada je oglas o otvaranju stečajnog postupka istaknut na oglasnoj ploči (tabli) suda. Danom otvaranja stečajnog postupka: 1.

prestaju prava poslovodnog organa (direktora, uprave), zastupnika (prokuratora, generalnih i pojedinačnih) i organa upravljanja (nadzornog odbora, skupštine, ulagača) i u te funkcije uvodi stečajni upravnik;2

2.

prestaju radni odnosi zaposlenih radnika stečajnog dužnika, osim onih koje zadrži stečajni upravnik;

3.

obrazuje se stečajna masa koju čini cjelokupna imovina stečajnog dužnika, osim posebne stečajne mase (imovina na kojoj je stečeno razlučno pravo);

4.

gase se računi dužnika i prava lica ovlaštenih na raspolaganje imovinom sa računa, otvara se novi račun na koji se prenose novčana sredstva sa ugašenih računa;

5.

u firmu dužnika dodaje se oznaka ,,u stečaju";

6.

potraživanja povjerilaca prema stečajnom dužniku koja nisu dospjela smatraju se dospjelim;

7.

povremena davanja (činidbe), novčana i nenovčana, pretvaraju se u jednokratna novčana potraživanja;

8.

prestaju teći kamate na potraživanja koja se izmiruju iz stečajne mase;

9.

prekida se zastaijelost potraživanja od dužnika (danom prijavljivanja potraživanja), a zastarjelost potraživanja stečajnog dužnika po osnovu njegovih potraživanja ne teče godinu dana od dana otvaranja stečaja;

10. ne 2

može se protiv stečajnog dužnika dopustiti individualna mjera obezbjedenja, niti

Milic Simic,Milos Trifkovic;poslovno pravo;Sarajevo 1999.

4

individualnog prinudnog izvršenja; 11.vrši se prinudna kompenzacija dužnikovih potraživanja sa potraživanjima povjerilaca, osim u slučajevim izričito zakonom predviĎenih;3 12. za

izvršenje dvostrano teretnih ugovora zaključenih prijeotvaranja stečajnog postupka

važe specijalna pravila predviĎena u članu 72. ZSL; 13. prestaju 14.

nalozi stečajnog dužnika koji se odnose na imovinu koja čini stečajnu masu;

prestaju ponude učinjene dužniku ili ponude koje je dužnik učinio trećim licima, ako nisu prihvaćene do dana otvaranja stečajnog postupka;

15. prodavačili

dužnik

komisionar mogu zahtijevati da se roba isporučena stečajnom dužniku vrati, ako

nije

u

cijelosti

platio

cijenu,

a robu

dužnik

nije

preuzeo

do

dana

otvaranja stečaja (pravo na potragu). Zakonom o stečajnom postupku Federacije BiH definisane su pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka po privredna društva. Rješenja veoma slična ili identična nalaze se i u Zakonu o stečajnom postupku Republike Srpske, a situacija nije posebno drugačija niti kad je riječ o Srbiji. Ipak, u ovom tekstu fokusiraćemo se na Zakon o stečajnom postupku Federacije i razmotrićemo neke od osnovnih pravnih posljedica po privredna društva i preduzetnike a koje sa sobom povlači činjenica pokretanja stečajnog postupka. Otvaranjem stecajnog postupka ogleda se u nastupanju mnogobrojnih pravnih posljedica koje imaju razlicit pravni uticaj na pravnu I poslovnu sposobnost, odnosno na subjektivitet stecajnog duznika.4 Opšte dejstvo otvaranja stečajnog postupka, sastoji se u tome da nastupanjem te pravne činjenice prestaju prava stečajnog dužnika (a stečajni dužnik je zapravo privredno društvo nad kojim je otvoren stečaj) da upravlja i raspolaže imovinom koja pripada stečajnoj masi, te sva prava organa, prokuriste, zastupnika i punomoćnika privrednog društva prelaze na stečajnog upravnika.

3

Milic Simic,Milos Trifkovic;poslovno pravo;Sarajevo 1999.

4

Sefkija Covic;Poslovno pravo;Sarajevo,2003.

5

To praktično znači da privredno društvo, odnosno njegovi ključni organi-direktor, zastupnik ili neki treći punomoćnik, odnosno sam vlasnik privrednog društva-više nemaju pravnu mogućnost da upravljaju tim privrednim društvom, niti da na bilo koji način raspolažu i upravljaju imovinom tog privrednog društva. Dakle, oni gube pravo da prodaju imovinu tog preduzeća, odnosno da njome raspolažu na neki drugi način. TakoĎe, oni više nemaju pravnu mogućnost niti da koriste imovinu preduzeća, jer je cijelo to preduzeće, uključujući i njegovu imovinu kao neodvojiv pravni dio privrednog društva, otvaranjem stečaja zapravo predato u pravnu vlast stečajnom upravniku. Osnovni cilj i ideja samog stečajnog postupka jeste namirenje povjerilaca preduzeća. Time se omogućuje realizacija osnovnog pravnog načela u našem pravnom poretku, a to je načelo pravičnosti. Jer, bilo bi nepravedno prema povjeriocima da izgube svaku mogućnost da namire makar dio svojih potraživanja u slučaju dospjevanja dužnika u stanje nesolventnosti. Povjerioci moraju imati mogućnost da makar pokušaju da se namire, u potpunosti ili djelimično, a zavisno od toga kad je njihovo potraživanje nastalo, čime je obezbjeĎeno i kolikog je obima. Isto tako, razlozi pravne sigurnosti i predvidljivosti nalažu da pravni poredak insistira na tome da postoji povjerenje pravnih subjekata u pravni sistem, odnosno da sva potraživanja moraju imati pravnu zaštitu. 5 Prema tome, osnovna funkcija stečajnog postupka jeste zaštita imovine povjerilaca, te u tom smislu na sam stečaj ne treba gledati kao na nekakvu negativnu ili apokaliptičnu pojavu koja nosi dramatične ili posebno kompromitujuće posljedice po privredno društvo i njegovog vlasnika, odnosno vlasnike, a što kod nas stečaj zapravo nosi sa sobom kad je odnos većine privrednika i samih graĎana prema istom u pitanju. Stoga je veoma važno da vlasnici privrednih društava, a kad je riječ o malim i srednjim preduzećima onda su vlasnici najčešće i direktori istih, zapravo shvate da se otvaranjem stečajnog postupka nad njihovom firmom ništa dramatično loše, samo po sebi, nije desilo. Jednostavno, njihovo preduzeće je postalo nesolventno, više nije u stanju da ispunjava svoje

5

Sefkija Covic;Poslovno pravo;Sarajevo,2003.

6

obaveze prema povjeriocima, te je stoga pokrenut stečajni postupak. Rezultat stečaja uopšte ne mora biti i gašenje preduzeća: ukoliko postoji šansa za to i ukoliko postoji dobra volja i vizija kod povjerilaca, kao i ukoliko cijeli proces vodi kvalitetan i sposoban stečajni upravnik, moguće je i da se preduzeće oporavi, odnosno da nastavi da radi i poslije stečaja, odnosno da rezultat stečajnog postupka bude mnogo uspješnije i solventnije preduzeće nego što je to bio slučaj prije otvaranja stečaja. Opet, o kvalitetima stečajnih upravnika i viziji meĎu njima i povjeriocima bavićemo se u nekom od narednih tekstova na ovu temu. Ukoliko, pak, stečajni dužnik izvrši odreĎeno raspolaganje svojom imovinom po otvaranju stečajnog postupka-takvo raspolaganje biće bez pravnog učinka, osim ukoliko je riječ o prenošenju imovine na savjesno treće lice koje se pouzdalo u tačnost informacija o predmetu raspolaganja a koje se nalaze u javnim registrima (presumpcija tačnosti podataka u javnim registrima), te koje zbog toga ne može da trpi štetu. Sljedeća bitna pravna posljedica otvaranja stečaja nad privrednim društvom jeste da u trenutku otvaranja stečajnog postupka dolazi do prekida svih sudskih postupaka i postupaka pred arbitražama, a u kojima je stečajni dužnik jedna od strana u postupku.6 To praktično znači da se otvaranjem stečajnog postupka prekidaju svi parnični postupci u kojima je privredno društvo tužilac ili tuženi, bilo da je riječ o prvostepenom ili drugostepenom parničnom postupku. TakoĎe, a što je veoma značajno po stečajnog dužnika i njegove povjerioce,otvaranjem stečaja nad privrednim društvom prekidaju se i svi izvršni postupci protiv privrednog društva kao izvršenika.7 Dakle, ukoliko je u toku izvršni postupak namirenja nekog povjerioca stečajnog dužnika na njegovoj imovini (primjera radi, na nekretnini), ma i u slučaju postojanja izvršne notarske isprave od strane povjerioca (primjera radi-banke koja ima obezbjeĎenje u vidu hipoteke na nekretnini stečajnog dužnika, a kao sredstvo obezbjeĎenja za kredit koji je privrednom društvu prethodno odobrila)-dolazi do prekida tog izvršnog postupka, a takvi

6

Sefkija Covic;Poslovno pravo;Sarajevo,2003.

7

Sefkija Covic;Poslovno pravo;Sarajevo,2003.

7

povjerioci mogu svoje zahtjeve da podnesu u toku stečajnoj postupka, u kojem će obrazložiti koja to potraživanja imaju i čime su ona eventualno obezbjeĎena. Tako će, u slučaju da je riječ o potraživanjima koja su obezbjeĎena izvršnom notarskom ispravom kod ugovora o kreditu, a u vidu hipoteke na nekretnini stečajnog dužnika, ti povjerioci zapravo imati razlučno pravo na dijelu imovine stečajnog dužnika, odnosno na predmetnoj nekretnini, a što praktično znači da se ostali povjerioci neće moći namirivati iz vrijednosti te nekretnine, osim u slučaju da se ukupno potraživanje takvog razlučnog povjerioca ne namiri iz njene vrijednosti, te da potom preostane još novca dobijenog njenom prodajom a koji ostaje dijelom stečajne mase iz koje se namiruju ostali povjerioci stečajnog dužnika. 8

8

Sefkija Covic;Poslovno pravo;Sarajevo,2003.

8

POBIJANJE PRAVNIH RADNJI STEČAJNOG DUŽNIKA Uvod Delikatnost odnosa povjerilaca i dužnika konstantno je prisutna u životu i pravu. Na njihovom odnosu se bazira i čitavo ugovorno pravo. Ukoliko dužnik ne vodi računa o interesima povjerilaca ili samo neke od njih neopravdano favorizuje, a to ima za posljedicu nemogućnost adekvatnog namirenja ostalih, oštećeni povjerioci imaju pravo da se miješaju u ta dužnikova imovinska raspolaganja. Pobijanje dužnikovih pravnih radnji treba staviti u funkciju pune i veće zaštite povjerioca, jer je njegov poraz uvijek i poraz kompletnog privatnog prava, pa i prava uopšte. Ovo pobijanje je moguće vršiti po opštim pravilima obligacionog prava, ali ono ipak ima naročit značaj tek kad se nad dužnikom otvori stečajni postupak. Bez obzira na značajne razlike u regulativi, ovdje ipak postoji suštinsko jedinstvo. Odredbe o pobijanju dužnikovih pravnih radnji predstavljaju prinudne propise koji postoje u interesu povjerioca, ali i u opštem interesu. Vanstečajno pobijanje ima za cilj namirenje samo jednog povjerioca, dok pobijanje u stečaju služi za namirenje svih stečajnih povjerilaca. Mogućnost pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika ne znači da se povjerioci ne mogu uopšte namirivati pred stečaj, već da to samo ne mogu činiti na štetu ostalih povjerilaca istog dužnika. Činjenica je da ovo pobijanje otvara brojne probleme i sporna pitanja, jer pravna sigurnost zahtijeva da se, prije svega, održi sve ono što je u osnovi zasnovano na pravu, pa zato ovaj institut predstavlja jedno od najsuptilnijih pitanja stečajnog postupka. Radi se o posebnom pravu miješanja u imovinska raspolaganja dužnika u odnosu na opšte pravo da obligacioni odnosi djeluju izmeĎu stranaka. Pobijanje ne utiče na valjanost pravnog odnosa koji postoji izmeĎu dužnika i trećih lica, već se samo traži da se toj pravnoj radnji oduzme dejstvo u onom obimu koliko su njome oštećeni povjerioci. Dakle, ono nema ca cilj represiju, već isključivo zaštitu interesa povjerilaca u stečaju. Inače, pod pravom pobijanja se podrazumijevaju procesne radnje kojima je cilj osporavanje onih djelatnosti stečajnog dužnika učinjenih u odreĎenom roku prije otvaranja stečaja, a kojima se pojedini povjerioci dovode u povoljniji položaj od ostalih. Stoga se u teoriji pravo pobijanja tretira kao oblik povratnog dejstva stečaja.9 Cilj toga je da se otklone štetne posljedice tih radnji prema povjeriocima, te da se stvore uslovi za njihovo ravnomjerno namirenje. Kada dužnik padne u

9

Tomica Delibasic;Pobijanje duznikovih pravnih radnji;Beograd,1999

9

stečaj, pravo pobijanja pravnih radnji se može posmatrati kao dio ukupnih dejstava otvaranja stečajnog postupka.10 Pobijanje pravnih radnji u stečaju u Republici Srpskoj regulisano je odredbama članova 80-87. Zakona o stečajnom postupku (ZSP RS). Identična rješenja u ovom pogledu postoje i u Zakonu o stečajnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZSP Federacije BiH). Sadržaj ovih zakona je veoma sličan, jer se prilikom njihove izrade vodilo računa da je intencija da se Bosna i Hercegovina pravno uredi kao jedinstveni privredni prostor, kako bi se olakšao pristup stranim investicijama i ostvarila proklamovana sloboda kretanja lica, robe, usluga i kapitala. Možemo konstatovati da postojeća pravila donekle odstupaju od ranijih rješenja iz ove oblasti i da je stečajno pobijanje sada potpunije regulisano. Pravo pobijanja imaju samo povjerioci i dužnik, odnosno stečajni upravnik koji ga zastupa. Postoji mišljenje da stečajni upravnik može podnijeti tužbu tek na osnovu odobrenja koje daje stečajni sudija, te da to odobrenje predstavlja procesnu pretpostavku na koju sud pazi po službenoj dužnosti. Svrha ovoga bi bilo da se izbjegnu nepotrebni sporovi. Ipak, smatramo da se taj stav ne bi mogao prihvatiti, jer ovakva formulacija ne postoji u ZSP, iako bi to bilo poželjno. Povjerioci mogu pobijati pravne radnje dužnika, pod uslovom da stečajni upravnik na poziv povjerioca ne pokrene parnicu u roku od 30 dana od dana prijema poziva od povjerioca. Rok za podnošenje tužbe je dvije godine od otvaranja stečajnog postupka. Pravna radnja može se pobijati i isticanjem protivtužbe ili prigovora u parnici. U tom slučaju navedeni rok ne važi. Pasivno legitimisano je ono lice prema kome i u čiju korist je pobijana radnja i preduzeta, a tužba za pobijanje se može podići prema njegovim nasljednicima i pravnim sljedbenicima. Ukoliko pobijanje uspije, protivnik pobijanja odgovara kao nesavjesni držalac stvari ili kao nesavjesni posjednik. Ovo je presumptio iuris et de iure, jer se ne utvrĎuje njegova stvarna savjesnost ili nesavjesnost i on nema mogućnosti da se brani bilo kakvim dokazivanjem suprotnog. U tom slučaju protivnik pobijanja snosi i sve parnične troškove u vezi sa pobojnom parnicom, ali ima pravo da mu dužnik nadoknadi troškove koje je učinio u korist stvari koju je držao.

10

Tomica Delibasic;Pobijanje duznikovih pravnih radnji;Beograd,1999.

10

Pobojna pravna radnja Za uspjeh pobijanja potrebno je da budu ispunjene sve zakonske pretpostavke. Predmet pobijanja je ona pravna radnja stečajnog dužnika koja umanjuje vrijednost stečajne mase, a time dovodi i do oštećenja pojedinih povjerilaca. Pobijati se mogu sve radnje koje imaju ovakve posljedice, bez obzira na način njihova izvršenja. Sa pravnom radnjom je izjednačeno propuštanje kao i mjere prinudnog izvršenja. Pojam pravne radnje obuhvata svaku radnju koja je pravno relevantna i dovodi do promjena u dužnikovoj imovini, a na štetu povjerilaca. Pobijati se mogu ne samo pravne radnje stečajnog dužnika, već i one radnje trećeg lica koje se tiču dužnikove imovine. Pojam pravne radnje je uži od pojma pravne činjenice, iako i pravne radnje ulaze u pravne činjenice. Pravna radnja je izraz djelovanja stečajnog dužnika na osnovu njegovog ponašanja i kao takva dovodi do odreĎenih pravnih posljedica. S druge strane, pojam pravne radnje je znatno širi od pojma pravnog posla, jer se pod pravnim poslom podrazumijevaju izjave volje upravljene na zasnivanje ugovora kao i jednostrane izjave volje usmjerene na stvaranje odreĎenih pravnih posljedica. Ukoliko se neko dužnikovo raspolaganje sastoji iz dva odvojena akta, dovoljno je da se bilo koji od tih akata pobija. Pravna radnja se smatra preduzetom u trenutku u kome nastupaju njena pravna dejstva. Kod pravne radnje ograničene rokom ili uslovom ne uzima se u obzir nastupanje uslova ili roka. Pravilo je da pravna radnja ne smije biti na štetu ni dužnikove aktive ni pasive.11 Prema ZSP RS i ZSP Federacije BiH pobijati se mogu sljedeće pravne radnje koje su omogućile povjeriocu osiguranje ili namirenje: a) ako su preduzete u posljednjih šest mjeseci prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, ako je u vrijeme radnje stečajni dužnik bio platežno nesposoban ili ako je povjerilac u to vrijeme znao za platežnu nesposobnost ili to iz grube nepažnje nije znao; b) ako su preduzete nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka i ako je povjerilac u vrijeme radnje znao za platežnu nesposobnost ili za prijedlog za otvaranje stečajnog postupka ili to iz grube nepažnje nije znao.

11

Tomica Delibasic;Pobijanje duznikovih pravnih radnji;Beograd,1999

11

Zakonska presumpcija je da je povjerilac znao ili zbog grube nepažnje nije znao za nepovoljno ekonomsko-finansijsko stanje dužnika. Ovo je oboriva pretpostavka, a dokazivanje odsustva ovih činjenica tereti protivnika pobijanja. Isto tako, pobijati se mogu i pravne radnje koje su omogućile povjeriocima neuobičajeno namirenje ili namirenje koje oni nisu mogli da ostvare, odnosno da zahtijevaju u to vrijeme. Radi se o sljedećim pravnim radnjama: a) onim koje su preduzete u posljednjem mjesecu prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon podnošenja ovog prijedloga; b) onim koje su preduzete u toku trećeg ili drugog mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, a stečajni dužnik je u vrijeme izvršenja ovih radnji bio nesposoban za plaćanje. Kod ovih pravnih radnji se pretpostavlja da je prema svim okolnostima slučaja povjerilac znao da se izvršenom pravnom radnjom štete ostali povjerioci, odnosno, relevantno je da je u vrijeme preduzimanja pravne radnje bio povezano lice sa dužnikom. U slučaju usvajanja razloga za pobijanje protivnik pobijanja ima pravo da zahtijeva da mu se vrati ono što je dao za pobijanu radnju i njegovo potraživanje ponovo oživljava. On nema pravo da vrši prebijanje svoje obaveze prema stečajnoj masi sa zahtjevom koji ima prema toj masi, jer je to u suprotnosti sa svrhom pobijanja. Ukoliko je stvar koju je protivnik pobijanja dao prodata prije otvaranja stečajnog postupka, onda on ima pravo na naknadu kao stečajni povjerilac, a ako je stvar koju je protivnik pobijanja dao prodata poslije otvaranja stečaja, tada on ima status povjerioca stečajne mase. 12 Vrste pobijanja Pobijanje aktivnih pravnih radnji Aktivne pravne radnje su izjave volje usmjerene na preduzimanje odreĎenog obligacionopravnog ili stvarnopravnog posla, kojima se preuzima obaveza ili se vrši raspolaganje imovinom. Pod ovim se podrazumijevaju sva dužnikova raspolaganja koja se odnose na njegovu imovinu. To 12

Tomica Delibasic;Pobijanje duznikovih pravnih radnji;Beograd,1999

12

mogu da budu raznovrsni pravni poslovi putem kojih se prenosi pravo svojine ili neki drugi oblik raspolaganja stvarima sa stečajnog dužnika na druga lica. Ovdje spadaju i procesne radnje kao što su odustanak od tužbenog zahtijeva, povlačenje tužbe, priznanje tužbenog zahtijeva i tome slično. Predmet prava pobijanja su aktivne pravne radnje dužnika koje su prouzrokovale oštećenje stečajnih povjerilaca i remećenje njihovog zakonskog namirenja. Pobijanje propuštanja Propuštanje je svjesno nepreduzimanje neke pravne radnje, koje je dovelo do promjene u dužnikovoj imovini. Prema tome, to nečinjenje je imalo negativan uticaj na stanje dužnikove imovine, jer u nju nešto nije ušlo ili je iz te imovine izašlo nešto što joj pripada. Primjera radi, relevantna propuštanja postoje ako na vrijeme nije stavljen prigovor zastare, zatim ako nije podnesen prigovor na utvrĎene materijalne nedostatke isporučene robe,

ukoliko prilikom

prijema dužnik nije bez odlaganja obavijestio drugu ugovornu stranu da zadržava pravo na ugovornu kaznu, itd.13 Pobijanje izvršnih naslova Predmet ovog pobijanja nije samo izvršna isprava, već pravna radnja zbog koje je ona dobijena i koja je utvrĎena izvršnom ispravom (npr. postoji neistinito priznanje). I sudska praksa se izjasnila u tom pravcu, naravno pod uslovom da se time remeti ravnomjerno namirenje stečajnih povjerilaca. Uslov za to je da se takvom radnjom svjesno išlo na njihovo oštećenje. Ukoliko se utvrdi da je takva radnja bez dejstva, prestaje učinak izvršnog naslova prema stečajnim povjeriocima. Pobijanje protivpravnih radnji Protivpravne radnje mogu biti predmet pobijanja samo ukoliko je oštećenje ili uništenje predmeta nekome koristilo, odnosno ako je izgubljena vrijednost stvari ušla u imovinu nekog drugog lica. Primjera radi, uništena isprava o dužnikovom pravu, kao što su hartije od vrijednosti (mjenica, ček, akcija i tome slično). Razumljivo je da predmet pobijanja ne mogu biti ona djelovanja koja nikome ne koriste i gdje nema protivnika pobijanja. Predmet pobijanja ne mogu biti ni simulovani pravni poslovi, jer oni ne dovode do promjena u dužnikovoj imovini, a ni 13

Tomica Delibasic;Pobijanje duznikovih pravnih radnji;Beograd,1999

13

apsolutno ništavi pravni poslovi, jer takvi poslovi ne proizvode nikakvo pravno dejstvo prema povjeriocima. Pobijanje pravnih radnji bez naknade i namjerno oštećenje ZSP RS i ZSP Federacije BiH predviĎaju da se mogu pobijati i pravne radnje preduzete bez naknade ili uz neznatnu naknadu, kojima se oštećuju pojedini povjerioci, ako su preduzete u posljednjih pet godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka. Raspolaganje imovinom dužnika uz neznatnu naknadu ocjenjuje se uporeĎivanjem realne vrijednosti prodate imovine u odnosu na cijenu po kojoj je imovina prodata u vrijeme kada je pravna radnja učinjena, a ne u vrijeme donošenja sudske odluke. Ukoliko se radi o prigodnom poklonu neznatne vrijednosti, tada se ta pravna radnja ne može pobijati. Već na prvi pogled se može uočiti da će biti vrlo teško pouzdano utvrditi kada se radi o takvom poklonu u pogledu koga ne postoji mogućnost pobijanja, pogotovo ukoliko je učinjen bliskim osobama. Ovdje se radi o faktičkom pitanju, na koje se odgovor može dobiti tek kada se izvrši sveobuhvatna analiza svih relevantnih okolnosti. Posebna odredba u ZSP RS i ZSP Federacije BiH postoji u slučaju kada je dužnik imao namjeru da ošteti povjerioca, pa je zbog toga preduzeo odreĎenu pravnu radnju. U tom slučaju, takva radnja može biti predmet pobijanja ako je preduzeta u posljednjih pet godina prije podnošenja prijedloga za pokretanje stečajnog postupka. Pretpostavka je da je druga ugovorna strana, koja ima odreĎenu korist od pomenute pravne radnje, znala za namjeru dužnika, ukoliko je imala saznanje za njegovu nesposobnost za plaćanje. Mišljenja smo da ove odredbe zakona važe i kod pravnih radnji dužnika sa njemu bliskim (povezanim) osobama. Smatra se da je raspolaganje uz neznatnu naknadu opravdano ako je učinjeno u cilju sprečavanja nastupanja veće štete (npr. prodaja kvarljive robe ili robe koja nije podesna za čuvanje, odnosno rasprodaja sezonske ili demodirane robe, da bi se nabavila druga roba, u pogledu koje se može očekivati da će se zaradom nadoknaditi gubitak).14 Procjenu o kakvom se raspolaganju radi vrši sud imajući u vidu sve krucijalne okolnosti. Kod raspolaganja bez naknade dolazi do objektivizacije prepostavki pobijanja i ona su sama po sebi pobojna. Ideja o zaštiti povjerilaca od ovakvih raspolaganja dužnika odavno postoji, jer je još rimsko pravo poznavalo pravilo da se ne mogu činiti pokloni na račun svojih povjerilaca.

14

Tomica Delibasic;Pobijanje duznikovih pravnih radnji;Beograd,1999

14

Pravne radnje koje se ne mogu pobijati Načelno, mogu se pobijati sve pravne radnje učinjene u odreĎenom periodu vremena prije stečaja, ako su ispunjene zakonske pretpostavke pobijanja. No, ovo opšte pravilo ima i odreĎene izuzetke kada se pobijanje ne može vršiti. Izuzeci se tiču prirode i značaja odreĎenih pravnih radnji za pravni promet, tako da su zakonodavstva smatrala potrebnim da se u odreĎenim slučajevima isključi pravo pobijanja. ZSP RS i ZSP Federacije BiH ne navode precizno koje se pravne radnje ne mogu pobijati. MeĎutim, kada se imaju u vidu neka opšta pravila, smatramo da se ne mogu osporiti:15 a) pravne radnje koje dužnik obavlja uz saglasnost stečajnog upravnika, kao i poslovi koje je dužnik izvršio u okviru tekućeg poslovanja; b) pravne radnje koje su izvršene u slučaju da je podnesen stečajni plan kao osnova postupka reorganizacije dužnika i c) isplate po mjenicama i čekovima, ako je druga strana morala da primi isplatu da ne bi izgubila pravo na regres protiv ostalih mjeničnih ili čekovnih obveznika. Ne mogu se pobijati ni faktičke radnje raspolaganja koje nikome ne koriste, kojima se ne stvaraju prava i obaveze i gdje nema protivnika pobijanja.

Zajam članova društva – dužnika

Ukoliko je neki član društva dao zajam društvu u situaciji kada je neophodno da članovi društva ulažu vlastiti kapital, predmet pobijanja može biti ona pravna radnja koja omogućava da se tom članu društva daje osiguranje. Uslov je da je ona preduzeta u posljednjih pet godina prije podnošenja prijedloga za pokretanje stečajnog postupka. Isto važi i za pravnu radnju kojom se

15

Tomica Delibasic;Pobijanje duznikovih pravnih radnji;Beograd,1999

15

omogućava namirenje člana društva koji je dao zajam, pod uslovom da je ta radnja preduzeta u posljednju godinu prije podnošenja prijedloga za pokretanje stečajnog postupka. Dakle, u ovim slučajevima se radi o davanju zajma za dopunjavanje kapitala društva koje je zapalo u finansijske probleme i koje ne bi moglo uzimati zajam pod uslovima koji su uobičajeni u poslovanju. Članovi društva, koji su u ovoj situaciji uložili kapital u društvo, shodno navedenom, ne mogu imati povoljniji položaj u odnosu na druge povjerioce. Znanje člana društva za insolventnost ili neku drugu okolnost nije pretpostavka pobijanja. U ovim slučajevima nije jasno kako dužnik može garantovati za svoju vlastitu obavezu, a ne može se poći od pretpostavke da je riječ o jemstvu treće osobe za dužnika, jer u tom slučaju povjerioci ne bi bili oštećeni. Povezana lica Povezana lica su ona lica koja su bliska dužniku. Radi se o osobama koje su ili u srodstvu sa njim ili su članovi odbora, odnosno nekog drugog njegovog organa. ZSP RS i ZSP Federacije BiH prave distinkciju izmeĎu povezanih lica dužnika – pojedinca i povezanih lica dužnika – pravnog lica, odnosno ortakluka. Povezanim licima stečajnog dužnika pojedinca se smatraju: a) bračni drug dužnika, čak i u slučaju da je brak sklopljen poslije pravne radnje koja se može pobiti, pa i ako je prestao u posljednjoj godini prije preduzimanja radnje;16 b) srodnici stečajnog dužnika ili bračnog druga dužnika (iz prethodne tačke) u pravoj liniji, kao i braća i sestre, odnosno polubraća i polusestre dužnika ili njegovog bračnog druga, kao i bračni drugovi tih lica i c) lica koja žive u domaćinstvu sa dužnikom ili su u posljednjoj godini, prije preduzimanja odreĎene radnje, živjela u domaćinstvu sa dužnikom – pojedincem. Kao povezana lica stečajnog dužnika-pravnog lica ili ortakluka odreĎuju se:

16

Tomica Delibasic;Pobijanje duznikovih pravnih radnji;Beograd,1999

16

a) članovi upravnih i nadzornih tijela i lično odgovorni članovi stečajnog dužnika, kao i lica koja u kapitalu dužnika učestvuju sa više od 10%; b) lice ili društvo koje zbog svoje položajno pravne ili radno-ugovorne veze sa dužnikom dobro poznaje stanje stečajnog dužnika (podrazumijeva se da je društvo ili lice, koje je na ovaj način povezano sa dužnikom, moglo ili još uvijek može da utiče na poslovanje dužnika); c) lice koje je u ličnoj vezi sa jednim od lica koja su navedena u ovom dijelu, koji se odnosi na povezana lica dužnika – pravnog lica ili ortakluka, obavezano na čuvanje tajne o poslovima stečajnog dužnika (ovdje se misli na bračnog druga, srodnike i lica koja žive ili su živjela u domaćinstvu sa tim licima) i17 d) treća lica koja su faktički u poziciji da na dužnika vrše uticaj koji je izjednačen sa uticajem člana društva sa većinskim udjelom u kapitalu ili člana organa za zastupanje (ukoliko se kod navedenih trećih lica radi o pravnim licima i ortaklucima, to vrijedi i za organe ovlašćene za zastupanje trećeg lica). Ovo je novina u našem stečajnom zakonodavstvu. Smatramo da je u svakom slučaju korisna i da ima svoju svrhu. Naime, do sada su zaista postojale mnogobrojne zloupotrebe od strane dužnika koje su imale za cilj da umanje stečajnu masu i doprinesu oštećenju povjerilaca, pa je sasvim razumljivo da je zakonodavac to želio da spriječi navedenim odredbama. Za povezana lica se pretpostavlja da su informisana o dužnikovom poslovanju i stoga se njihovo znanje za odreĎene okolnosti koje su pretpostavka pobijanja pretpostavlja.

17

Tomica Delibasic;Pobijanje duznikovih pravnih radnji;Beograd,1999

17

Zakljucak Stecaj pravnih preduzeca nasa je svakodnevnica koja za posmatrano sa pravne strane vuce za sobom razne pravne posljedice. Stecajni duznik treba da zna da niko ne cini nista na svoju volju, nego je sav postupak legalan i u velikoj mjeri u njegovu korist jer bi u suprotnom vjerovatno zapao u jos vece dugove i nasao se jos u goroj situaciji. Ovako, posmatrajuci stecaj privrednih drustava, mnogo je bolje imovinom drustva pokriti dugovanja, namiriti povjerioce i ugasiti privredno drustvo. Pravne posljedice stecaja su materijalne i procesne prirode. Otvaranjem stecaja pravno vise ne postoji privredno drustvo samom cinjenicom da ne postoje njegovi organi upravljanja, nerelavantna je volje preduzeca, svi procesi na sudu se stopiraju i na mjesto organa upravljanja dolazi stacajni upravnik. Medjutim, fizicka lica koja manifestuju volju preduzeca, svjesna da ce ili bi moglo doci do stecaja cesto pokusaju raznim malverzacijama da sacuvaju imovinu preduzeca a na racun povjerilaca, sto je zakonodavac preduhitrio uvrstavanjem u zakon o stecaju clanove koji zakonskom regulativom omogucavaju povjeriocima pobijanje pravnih radnji stecajnog duznika, odnosno pravnog lica, jer su te radnje uvijek preduzete prije zvanicnog otvaranja stecajnog postupka, tako da se pobijati mogi i one pravne radnje koje je pravno lice cinilo i do dvije godine prije otvaranja stecajnog postupka.

18

Literatura Veljko

Trivun,Milos

Trifkovic,Vedad

Silajdzic,Jasmin

Hoso;Nacionalno

I

evropsko

pravo;Sarajevo,2007.

Tomica Delibasic;Pobijanje duznikovih pravnih radnji;Beograd,1999

Sefkija Covic;Poslovno pravo;Sarajevo,2003.

Milic Simic,Milos Trifkovic;poslovno pravo;Sarajevo 1999.

19