Povijest i Teorija Dizajna

POVIJEST I TEORIJA DIZAJNA Dizajn Dobar dizajn čini jedinstvo funkcionalnosti, ekonomičnosti i svrhovitosti u određenim životnim uvjetima. ͣDobar dizajn neka je vrsta renesansnog stava koji kombinira tehnologiju, spoznajnu znanost, ljudske potrebe: ljepotu kako bi se stvorilo ono što svijet nije znao da nedostaje͟ (Paola Antonelli, kustosica njujorškog Muzeja moderne umjetnosti). MoMA ʹ Muzej moderne umjetnosti u New Yorku osnovan je 1929., a 1932. otvara odjel dizajna, čime dizajn dobiva status integralnog dijela povijesti umjetnosti 20. stoljeća. Norbert Bolz je tvrdio da ͣtko god želi odgovoriti na Kantovo pitanje što je čovjek, morat će proučavati dizajn͟. Dizajn je ͣpravo na radost͟ spajajući utilitarno i ludičko, tehničku korektnost i hedonizam stvaranja. Računajući na materijalnost osjetila, u svijetu u kojemu smo stanovnici polisa koliko i supermarketa (svakoga dana prosječni stanovnik zapadnoga grada vidi, asimilira i prepoznaje oko 16 000 logotipa), suvremeni dizajn pokušava odgovoriti na zahtjeve formalnih noviteta što dolaze od publike koja se neprestano dosađuje u društvu spektakla, užitka potrošnje i

komunikacije. ͣPredmeti nisu više roba; oni nisu posve čak ni znakovi kojima bi odgonetali i usvajali smisao i poruku, to su testovi, oni ispituju nas i mi smo im prisiljeni odgovoriti, a odgovor je uključen u pitanje. Tako slično funkcioniraju sve poruke u medijima: ni informacija ni komunikacija, već referendum, stalni test, kružni odgovor, provjera koda͟ (Jean Baudrillard). U funkciji ͣviška zbilje͟ dizajn, prema Guyu Julieru, poprima obilježja zasebne socijalne i ekonomske vrijednosti. No ima i dodirnih točaka s umjetnošću, no dizajn se razlikuje od umjetnosti prema svojstvu tehničke umnoživosti i korisnosti: namijenjen je za ljudsku upotrebu kao utjelovljenje Protagorine tvrdnje da je svim stvarima mjerilo čovjek. Dizajn se bavi oblikovanjem upotrebnih predmeta. Nastaje pojavom industrijske revolucije, nakon koje se serijski, u velikim količinama i automatizirano proizvodi roba za nepoznatog potrošača. Tako se dizajnom nastoji unaprijed predvidjeti ukus i sviđanje pojedinih profila kupaca i umjetno se stvara moda putem reklama i marketinga kako bi vjerojatnost za zadovoljavanje ciljane skupine

bila što veća. Suprotno od zanatske proizvodnje, gdje obrtnik proizvodeći predmet, može uključiti modifikacije koje čine unikat i tako zadovoljiti želje pojedinog naručitelja, masovna proizvodnja teži isključivanju individualnosti i pojedinaca i proizvoda koji su im namijenjeni. Modom se stvaraju zajednički ukusi koji pojednostavnjuju proizvodnju. Zato je zadatak dobrog dizajna stvoriti oblik upotrebnog predmeta koji će sadržavati odmak od uobičajenih stereotipa ʹ ali ne 1prevelik odmak koji publika ne bi shvatila i kupila (kao što je slučaj u umjetnosti gdje ͣsviđanje͟ nema veze s kvalitetom); potrebno je zatim da dizajn ne otežava uporabnost predmeta (ako previše ukrasa na žlici ometa njezino držanje hrane i unošenje u usta, onda ta žlica ne valja). Napokon, dizajn mora omogućavati i ekonomski što isplativiju proizvodnju ʹ ako se rabe prekvalitetni materijali, proizvodnja predmeta je skuplja nego zarada na njemu. Dizajn dijelimo na grafički (naljepnice, logotipi, plakati͙), industrijski ili product design (strojevi, automobili, kućni aparati͙) i tekstilni (materijali i krojevi). ͣŽivot čovjeka, kao i društva, baš su isto tako utjecani bojom, volumenom, prostorom i svjetlom,

kao vatrom, vodom i zrakom͟ (teoretičar dizajna Zvonimir Radić). ŠTO JE SIMBOL? (PREMA GADAMERU)? Što znači simbol? To je najprije tehnička riječ iz grčkog jezika i znači krhotinu za uspomenu. Domaćin daje gostu takozvanu tessera hospitalis, tj. prelomi kakav komad crijepa, sam zadrži polovicu, a drugu dade prijatelju, tako da se, ako za trideset ili pedeset godina potomak toga prijatelja opet dođe u kuću, spojivši krhotine u cjelinu mogu uzajamno prepoznati. Antička propusnica- to je izvoran, tehnički smisao simbola. To je nešto po čemu nekog prepoznajemo kao starog znanca. U klasičnom smislu simbol je bio ono što nazivamo ʹalegorijom: da se ne kazuje ono što se misli, ali da se ono što se misli može kazati i neposredno. Nasuprot tome simbol, iskustvo simboličnoga, znači da se to pojedinačno, posebno, prikazuje kao krhotina bitka koja obećava da će dopuniti nešto odgovarajuće radi iscjeljenja i cjeline, ili pak obećava da je druga, oduvijek tražena krhotina koja dopunjava do cjeline naš fragment života. Simbol označava eksplicitno ono što mi prepoznajemo implicitno. Predstavlja nešto fragmentarno i obećanje cjelovitosti koja ͣaludira na ljepotu i potencijalno na cio i sveti poredak stvari͞. Simbol dakle predstavlja

ideju ponavljanja i nadu za obiljem značenja. Njegova veza sa spekulativnim se najbolje može cijeniti povezivanjem sa znakom. Ako je prava funkcija znaka da označava označeno, onda je samoponištavajući. Simbol pak s druge strane ne označava ništa izvan sebe. On predstavlja značenje sam po sebi. Materijalni simbol je, zaista, mjesto gdje značenje postaje prisutno. Pa ipak simbolički dano značenje nikad nije potpuno. Njegovo značenje je neodređeno. Označavanjem simbola fragmentarnim ipak se očekuje mogućnost cjelovitosti. Spekulativna dimenzija takvog razmišljanja leži u premisi da svako izrečeno značenje uključuje iznošenje više toga nego što je rečeno. Smisao ͣsimbola͞ i ͣsimboličkog͞ bio je u tome što se tu odvija paradoksna vrsta upućivanja, koja značenje na koje upućuje ujedno utjelovljuje u samoj sebi i čak ga jamči. Umjetnost susrećemo jedino u toj formi koja se opire 2čistom poimanju, stoga se bit simboličkog ili onoga nalik simbolu sastoji upravo u tome što se ono ne odnosi na značenjski cilj koji valja intelektualno nadomjestiti, nego njegovo značenje sadrži u sebi. Dakle, umjetnost može uvijek značiti više, tj. može insinuirati transcendentnu dimenziju značenja koja iako nikad

iscrpljena sa simbolima koji je nose, ne postoji odvojeno od simbola koji je održavaju. Simbol rezonira sa sugestijom značenja jer neprestano ukazuje na ono što nije izravno dano. To ne-dano ne postoji odvojeno od onoga što je dano veće je naslijeđeno unutar toga. ŠTO JE OPAŽANJE? (PREMA GADAMERU) Identitet djela nije zajamčen nekim klasičnim ili formalističkim odredbama, nego se otkupljuje načinom kojim na sebe kao zadaću preuzimamo izgradnju samog djela. Ako je to poanta umjetničkog iskustva, onda smijemo podsjetiti na Kanta, koji je dokazao kako tu nije riječ o tome da se osjetilna tvorba koja se pojavljuje u svojoj posebnosti povezuje s nekim pojmom ili mu se podređuje. Povjesničar umjetnosti i estetičar Richard Hamann jednom je to formulirao ovako: riječ je o ͣvlastitoj važnosti opažanja͞. To bi značilo da se opažanje više ne uklapa u pragmatičke životne odnose i da se ne dovodi do funkcije u njima, nego da se daje i prikazuje u vlastitom značenju. Da bismo tu formulu ispunili punovaljanim smislom, treba nam svakako biti jasno što znači opažanje. Opažanje se ne smije shvaćati onako kao što je to na primjer bilo blisko Hamannu u doba nestajanja imperijalizma, kao da je, da tako kažemo, estetički

važna jedno ͣosjetilna koža stvari͞. Opažanje nije samo sakupljanje različitih osjetilnih utisaka, nego opažati znači, kao što ta lijepa riječ sama kaže, nešto ͣuzeti za istinito͞. No to znači: ono što se nudi osjetilima, to se vidi i uzima kao nešto. Polazeći od razmišljanja da kao estetičko mjerilo općenito postavljamo skraćen, dogmatski pojam osjetilnog opažanja, tako sam o vlastitim istraživanjima odabrao pomalo baroknu formulaciju, koja bi trebala izraziti dubinsku dimenziju opažanja: ͣestetičko nerazlučivanje͞. Time mislim da je sekundaran način ponašanja kada bismo apstrahirali ono što nas značenjski oslovljava kroz umjetnički oblik i kada bismo se željeli potpuno ograničiti na to da ga cijenimo "čisto estetski͞. Uvijek je istina da moramo nešto misliti pri onome što vidimo, da bismo barem nešto vidjeli. 3.POKUŠAJTE OBJASNITI VEZU (SLIČNOSTI I RAZLIKE) UMJETNOSTI I DIZAJNA: S OBZIROM NA ESTETSKA SVOJSTVA; S OBZIROM NA SVOJSTVO KORISNOSTI (UPORABA); S OBZIROM 3NA MEDIJ, S OBZIROM NA CROSSOVER POJAVU, S OBZIROM NA ODNOŠENJE PREMA NOVOME/STAROME....KAKVO JE VAŠE MIŠLJENJE O POVEZANOSTI UMJETNOSTI I DIZAJNA

DANAS? Dizajn je estetsko oblikovanje predmeta za masovnu potrošnju i IND proizvodnju za razliku od umjetnosti koja je po prirodi unikatna. Osnovne karakteristike dizajna su industrijska proizvodnja, serijska proizvodnja i estetičnost. Dizajn je funkcionalan, umjetnost je nefunkcionalna, umjetnost je unikatna a dizajn nije, dizajn je industrijska proizvodnja, od 19. stoljeća. Prijelomni trenutak se dogodio kada je 1851. Joseph Paxton za svjetsku izložbu u Londonu projektirao kristalnu palaču čiji su dijelovi staklo i željezo industrijski proizvedeni u velikim serijama ( Staklena palača je prvi objekt napravljen serijskom proizvodnjom i montažom dijelova, koji ne smiju biti teži od tone radi lakše prenosivosti. No zbog staklene kutije dolazi do problema akumulacije sunčane topline tj. efekta staklenika). Y
   Prva svjetska izložba održana je 1851. u Londonu u arhetipskoj Kristalnoj palači Josepha Paxtona, paviljonskoj metalnoj konstrukciji sa staklenim zidovima (to je ͣnajveći staklenik koji je ikada sagrađen͟) koja je snažno utjecala na razvoj arhitekture, a sama izložba utjecala je na razvoj dizajna i primijenjene umjetnosti. Svjetske izložbe važnije su kao kulturni nego politički događaj, također kao uzdizanje na razinu poželjne vrijednosti, konzumerizma i trgovine. Jedinstvo inženjerijskog umijeća i umjetnosti postiže se Eiffelovim tornjem sagrađenim 1889. za Svjetsku izložbu u Parizu (i sljedećih 40 godina ostaje najviša zgrada na svijetu). Pokret moderne arhitekture postaje široko prihvaćen upravo na svjetskim izložbama u Parizu (1937.; Picasso u španjolskom paviljonu izlaže Guernicu) i u New Yorku (1939.), kao reakcija na klasicističke forme fašizma (u isto doba Mussolini gradi novu grandioznu četvrt Rima E.U.R.) i nacizma (Albert

Speer gradi Parlament, probija široke avenije Berlina i organizira grandiozne parade u čast Führeru). William Morris smatra da umjetnost ne smije biti samo iz naroda već i za narod-osuđivao je tadašnju industriju za proizvodnju neukusa te apelira na mlade slikare i arhitekte u svim zemljama prema zanatstvu i dizajnu. Dizajn je primijenjena umjetnost i ova riječ je prvo bila korištena kao izraz za stvaranje arhitektonskog plana kroz proces skica i maketa. Riječ ͟Dizajn͞ dolazi od engleske riječi Design, a znači crtež ili skica, neka ideja izražena crtežom. Značenje riječi dizajn nije jednoznačno: ono je obrazac konkretne predmetnosti, ali i teleološka projekcija budućnosti koja utjeČe na ponašanje u sadašnjosti; nacrt za nešto što može još i ne postojati, ali počinje postojati upravo na tom nacrtu. Jednostavno rečeno, dizajn je umjetničko oblikovanje predmeta za upotrebu. U svakodnevnom životu dizajn je prisutan svuda oko nas, a da često nismo ni svjesni. U običnoj primjeni riječ dizajn obuhvaća sve industrijske predmete 4masovne proizvodnje i maloserijske proizvode, namještaj, odjeću, grafički izgled stranica magazina, izgled korisničkog zaslona na računalu. U načelu se i likovne umjetnosti i dizajn kao primijenjenoumjetnička disciplina bave organizacijom vizualnih elemenata (linija, boja, oblik, i sl.) na dvodimenzionalnoj plohi (grafički dizajn, web dizajn) ili u trodimenzionalnom prostoru (arhitektonski dizajn, grafički dizajn, industrijski dizajn). Stoga razlika leži prije svega u kulturalnom kontekstu u kojem se pojavljuju kao osobite kreativne djelatnosti. Slikarstvo, kiparstvo i grafika su tako umjetničke aktivnosti koje se odvijaju unutar muzejsko-galerijskog sustava u kojem je kao primarna naglašena slobodna razmjena umjetničkih dobara, između umjetnika i publike, odnosno zajednice. U tom smislu, umjetnosti se pripisuju kvalitete spontanosti, ekspresivnosti, intimnosti, tajanstvenosti i sl., svega onoga što naglašava njezinu nepragmatičnu, individualističku, u osnovi nepredvidivu prirodu.

Suprotno tome, kulturalno značenje dizajna čvrsto je određeno njegovim mjestom u protoku simboličkog ili financijskog kapitala, što znači da se dizajn u suvremenom društvu uglavnom pojavljuje u sve složenijem komunikacijskom procesu suvremenog društva (npr. grafički dizajn novina, plakata, knjiga ili web dizajn) i u tržišnoj razmjeni između proizvođača i kupca (industrijski dizajn). U tom smislu, značenje dizajna u suvremenoj kulturi određuje se njegovom funkcionalnošću, komunikativnošću, dostupnošću i precizno određenim mjestom u protoku informacija, roba i usluga. Danas je stroga granica između dizajna i umjetnosti izbrisana, budući da oba smjera posjeduju svoj vlastiti jezik, svoju povijest i svoje čvrsto mjesto u kulturi suvremenog društva, pa se i njihove metode i rezultati preklapaju i nadopunjuju. Temeljna svrha dizajna ipak nije umjetnost. Teoretski gledano, dizajn nema po svojoj definiciji dodirnih točaka sa umjetnosti, osim jedne: komunikacija. Ipak, dizajn je komunikacija u dva smjera, a umjetnost u jednom. Umjetnički oblikovani predmeti su samosvrhoviti, služe za gledanje i za slanje poruke, te se njihova svrha ostvaruje u umu promatrača, dok dizajnirani predmeti služe kao spona komunikacije između potrebe korisnika (ne promatrača), samog korisnika i dizajnera. Dizajn nastaje iz objektivne potrebe, umjetnost ne.. Postoje još mnogi aspekti onoga što dizajn drži u sebi: dizajn treba pratiti svoju funkciju, oplemeniti čovjekov život, a uz to mora imati estetiku u oblikovanju, ali i komunikativnu vrijednost prema korisniku na sociološki način. Naime, dizajn uvijek mora nositi duh vremena u kojem se stvara, i to ne duh vremena koji je trenutno aktualan, nego onaj kojem se teži. Zbog toga bi dizajn trebao gurati civilizaciju prema naprijed. Dizajn moze biti umjetnost. Zato sto je dizajn podrucje ljudskog stvaranja, koje nije uokvireno zakonitostima, propisima ili pravilima vec dopusta dapace trazi kreativnost i slobodu. A to jest umjetnost, u najsirem smislu. Umjetnički proces stvaranja samo je jedna etapa u procesu

dizajniranja. Živimo u vremenu kada umjetnost I dizajn prolaze kroz vrhunac svoje sinteze. 20.stoljeće je obilježeno povezanošću te dvije srodne djelatnosti kojima je teško odrediti granice. Dizajn polako prelazi stroge granice dizajna i teži tome da bude umjetnost, a umjetnost je u današnje doba a i kroz čitavu avangardu bila inspirirana osnovnim postavkama dizajna. Sir Charles Sykes: Duh ekstaze (Srebrna dama), 1933. Figurica izvijenih oblika od kromirane bronce, načinjena od krivulja nejasnih obrisa, nalazi se na hladnjaku automobila Rolls-Royce. Skulptura u službi dizajna korporativnog identiteta. Sam hladnjak formom podsjeća na pročelje antičkog hrama. Iza metalnih šipki (koje podsjećaju na bar kod dućanskih cijena) hladnjaka nalazi se savršen mehanizam stroja, motor koji je simbol najvišeg tehničkog dostignuća i poslovične pouzdanosti. Iako se radi o predmetu u funkciji logotipa (dizajna), napravljen je kao skulptura malog formata. J    Y POZNAJETE? KOJI SU NOVI MEDIJI?NAVEDITE PRIMJERE IZ HRVATSKE UMJETNOSTI I DIZAJNA Medijski krajolik je čitav sustav komunikacija kojima smo okruženi. Živimo u prostoru i vremenu oblikovanom na način da je u potpunosti podređeno medijima, okruženi smo brojnim reklamama(koje svojim pomno osmišljenim izgledom i sloganima, pozivaju svoga kupca, tj.- gledaoca), to je čitav sustav interaktivnog komuniciranja. Medij je poruka-povijest čovječanstva povijes je razvitka medija (marshal Mc

luhan). Tradicionalni medij-pismo, sliakrstvo, skulptura...Novim medijima mjenjaju se kulturni odnosi, napredak medija ide prema pojmu interaktivnosti. O obliku, i sadržaju, mogli bismo reći, odlučujemo upravo na temelju toga kako one izgledaju. Uvijek krećemo od vizualnih oblika i tek onda ih razumijemo. Do 1980ih mediji su se uglavnom oslanjali na tisak i analogne modele emitiranja kao što su radi ili televizija. Posljednjih 25 godina svjedočimo strelovitoj transformaciji medija u medije koji se temelje na digitalnim računalima kao što su Internet ili računalne igre. Ali to je samo mali diio novih medija. Novi mediji se oslanjaju na digitalne tehnologije koje omogućuju konvergenciju nekoć odvojenih medija. Primjeri novih medija su: internet umjetnost, računalne igre i virtualni svjetovi, multimedijalni CD-ROMovi, web, blog, email, interaktivna televizija, mobilni uređaji. Novi mediji radikalno slamaju slamaju vezu između fizičkog i socojalnog mjesta, čineči fizičku lokaciju puno manje značajnom za naše društvene odnose. Virtualne zajednice se uspostavljaju na internetu koje nadilaze geografske granice nadilazeći društvena ograničenja . Mediji su naša svakodnevnica, nezamisliv je život suvremenog čovjeka bez

masovnih medija, bez obzira na rasu spol, obrazovanje imovinsko sstanje ili društvenost. Mediji nisu samo vjesti i informacije, nisu ni puka zabava, oni nam u obitelj , kuću, i radnu sreduinu unose jedan svjetonazor koji baš i ne želimo uvjek prihvatiti ali ga ne možemo ni odbiti. Danas mediji konstruiraju našu stvarnost, oni su ti zbog kojih određene stvari doživljavamo kao dobre ili loše, oni su dans jedina dostupna istina. Mediji konstruiraju našu zbilju i način na koji mi mislimo i percipiramo svijet oko sebe. Od kak postoje mediji postoje i manipulacije medijima. 6Medijski krajolik je zapravo situacija u kojoj mi danas živimo, naš krajolik je upravo onaj koji spoznajemo putem medija, koji je medijski proizvod. Hans Georg Gadamer: ͣ Neka nas na situciju u kojoj živimo podsijeti čudesan izraz. To je izraz medijski krajolik. Krajolik je za današnju televizijsku tehniku zaista još uvijek tu, ona ga raščlanjuje. Možda iz izraza ͣmedijski krajolik͞ odzvanja čak nešto poput lagane nostalgije za prirodom, koja je toliko odgurnuta u daljinu͙͞ Sudjelovanje dizajna u rješavanju društveno važnih problema putem kompleksnog preobražaja umjetne okoline označava kvalitetnu promjenu samog objekta projektiranja i iz korijena mijenja sam karakter

dizajnerske djelatnosti. Više se ne projektiraju samo stvari nego i njihovi sistemi, to jest sistemi odnosa između kompleksa stvari iskupina ljudi.

5. U KAKVOM SU ODNOSU VIZUALNI MEDIJI I GLAZBA? ODNOS KUBIZMA I GLAZBE? A GLAZBE I ALFABETA? ODNOS RAČUNALA I ALFABETA' ŠTO POVEZUJE KUBIZAM I ARHITEKTURU (4. DIMENZIJA) Medij je ono što posreduje, posrednik. A medij je ujedno i element, jer postaje ona bujica informacija koja sve okružuje i sve nosi, u kojoj mi svi plivamo kao u vodi. Vizualni mediji su oni mediji koje doživljavamo putem vizualnog opažanja, dakle, osjetila vida. Vizualni mediji i glazba su izrazito povezani. To se može najbolje razumjeti na analogiji između računala i alfabeta (Gadamer, Ogledi o filozofiji i umjetnosti/umjetnost i mediji). Uopće ne možemo zamisliti dovoljno jasno kakav je to bio silan obrat i kakvo silno postignuće zapadne civilizacije kada se razvio glasovni alfabet. To doduše nije bio grčki pronalazak, nego semitski. Ali zapanjujuća brzina kojom je grčka kultura usvojila taj alfabet ostaje istinskim čudom. Alfabet je zacijelo iziskivao silno postignuće apstrakcije. U naše komunikacijske forme

uključio je gotovo neljudsko uklanjanje svega slikovitog. Na naše školstvo sve više utječu masovni mediji, te uporaba strojnih pomagala, kojoj je vrhunac u računalu, mora izgledati poput divovskog koraka na putu koji je započeo prihvaćanjem alfabeta u ranoj europskoj povijesti. U obliku radija i televizije u našu se civilizaciju umiješala nova vrsta usmenosti. A danas su usmenost i vizualnost na vrhuncu svoje sinteze, vizualnost i glazba se isprepliću, nadopunjavanju se i međusobno nadopunjuju, one su poruka, informacija i komunikacija. Glazba je povezana i s pravcem u umjetnosti koji se naziva Kubizam, tj. najviše u jednom ogranku kubizma koji se naziva Orfički kubizam ili Orfizam. Orfizam se temelji na simultanom kontrastu, a melodičnost boja trebala bi inducirati ton u glazbi. Pravac je donio naziv po mitskom pjevaču i sviraču Orfeju. Alfabet je povezan i s računalima. Računala koriste najjednostavniji alfabet koji koristi samo 2 znaka 0 i 1, iako su to apstraktni znakovi računala pomoću tog alfabeta može obavljati bilo kakve konkretne radnje. A da bi računalo uopće funkcionirala potreban im je alfabet, jedina funkcija koju je računalo sposobno napraviti jest upravo korištenje alfabeta, znači alfabet je taj koji je

posrednik računalu u izvođenju zadanih operacija, i bez obzira na jednostavnost tog alfabeta u njemu se 7sve može izraziti. A to se može povezati i sa vizualnim umjetnostima, jer bez obzira kako umjetničko djelo, slika, fotografija ,,bili komplicirani oni se mogu rastaviti na najjednostavniji alfabet i prema tome može se reći da je umjetnost vještina slaganja alfabeta. Kubizam i arhitekturu povezuje četvrta dimenzija-vremena, koja nije do tada postojala u slikarstvu. Da bi u potpunosti mogli sagledati arhitekturu potrebno je vrijeme jer da bi u potpunosti vidjeli arhitekturu trebamo se oko nje kretati, pogledati je iz različitih kutova, vizura. I upravo to načelo sagledavanja oblika iz različitih vizura su preuzeli kubisti, da bi u cijelosti spoznali neki oblik potrebno ga je sagledati iz više kutova što preneseno na dvodimenzionalnu plohu slike znači da se kompozicijski planovi podjele/razlome na više dijelova u kojima će svaki dio biti sagledan iz različitIH vizurA i na taj je način načelo sagledavanja arhitekture i 4 dimenzija vremena prenesena u slikarstvo. 6. ŠTO JE KVALITETA ŽIVOTA? U ČEMU SE ONA OČITUJE? OPIŠITE KVALITETU ŽIVOTA DANAS I ŠTO JU ČINI?

Kvaliteta života je stupanj zadovoljstva (životom) koji osjeća grupa ili pojedinac. Za razliku od životnog standarda, kvaliteta života nije opipljiv koncept, pa se stoga ne može izravno mjeriti. Kvaliteta života sastoji se od dvije komponente. Prva je fizički aspekt koji uključuje zdravlje, prehranu, kao i zaštitu od boli i bolesti. Druga komponenta je psihološke prirode. Ona uključuje stres, brigu, zadovoljstvo i druga pozitivna ili negativna emocionalna stanja. Praktički je nemoguće predvidjeti kvalitetu života pojedine osobe jer kombinacija atributa koja jednu osobu čini zadovoljnom rijetko ima isti učinak i na neku drugu osobu. Ali, sa dosta velikom sigurnošću se može pretpostaviti da što je viši prosječni nivo prehrane, dostupnosti smještaja, sigurnosti, kao i slobode i prava koje ima opća populacija, to veću kvalitetu života doživljava ta populacija. Razumijevanje kvalitete života danas posebno je važno u medicini gdje je nemoguće primijeniti novčana mjerila. Odluke o tome što istraživati ili u koje tretmane najviše investirati su usko povezane s njihovim učinkom na kvalitetu života pacijenata. Na današnju kvalitetu života utječu brojni napredci, kako u gospodarstvu, tako i u suvremenoj tehnologiji. Kvaliteta života je vrlo relativan

pojam, a ovisi iz kojeg mjesta dolazili, kojoj religiji pripadamo, dobi,,,, postoje velike razlike u kvaliteti života s financijskog gledišta, npr. elita, financijski moćnici - s jedne strane si mogu priuštiti sve materijalne predispozicije za kvalitetan život, ali to im ne osigurava kvalitetan život, jer postoji puno mjerila kvalitetnog života koje nisu nužno povezane s materijalnim dobrima-a često su upravo pojmovi poput bogatstva ili siromaštva mjerila kvalitete života, ali to je tek jedan dio pitanja o kvaliteti života. Kvaliteta života je puno više od materijalnog, na nju uvelike utječe zdravlje, a kao ono najvažnije izdvojila bih duhovno zadovoljstvo, ispunjenje, i ljubav- a to rezultira srećom koja je finalni produkt kvalitetnog života. 8Prema Gadameru: ͣKvaliteta života͞ kao pojam mogla se skovati tek u tehničkom dobu, a takva nova riječ nešto odaje. Pojam ͣkvaliteta života͞ nam je svakako došao iz Amerike i u pedesetim godinama preko jednog njemačkog ministra ušao u njemački rječnik. Skrb za kvalitetu života kazuje da porast svih mogućnosti koje nam pružaju znanost i tehnika i gospodarstvo nipošto nije jednoznačno jamstvo u smislu porasta kvalitete života. Svaki napredak u tehnici svakako uvijek predstavlja dobitak u slobodi. Sjetimo se samo

opijenosti koju kod današnje mladeži izaziva prvi vlastiti automobil. Ovisni smo o funkcioniranju nove strojne tehnike, ali istodobno vidimo zastrašujuću anonimnost koja je ušla u život. Kao i svi ostali utjecaji, i utjecaj masovnih medija nezaobilazan je faktor za demokratičan zajednički život ljudi. 7. ŠTO JE KOMUNIKACIJA? NA KOJE SE SVE NAČINE OSTVARUJE DANAS? KOJI JE ODNOS DIZAJNA, UMJETNOSTI I KOMUNIKACIJE? Komunikacija je starorimski izraz za gradsku zajednicu, u kojoj se razmjena obavlja u živu razgovoru i govoru pred okupljenom većinom. Za nas izraz komunikacija zapravo predstavlja apstraktnu formu zajedništva. Danas je društvo komunikacijski i tehnologijski izrazito povezano, te zbog tog jača i globalno povezivanje kroz medije i informacijske mreže. Komunikacija se danas uglavnom ostvaruje putem vizualnih medija. O obliku i sadržaju stvari, mogli bismo reći, odlučujemo upravo na temelju toga kako one izgledaju, uvijek krećemo od vizualnih oblika i tek tada ih razumijevamo. Doživljaj vidljive stvarnosti često je sekundaran i iz druge ruke-u doba kasnog moderniteta naš najneposredniji pristup drugima dolazi kroz televiziju, film, video, fotografiju i oglase. Informacija je temelj suvremenog društva.

Komuniciranje se može odvijati na različite načine-govorom, znakovima i kodificiranom načinom ponašanja, može biti izravno ili posredstvom medija. Moderni masovni mediji pripadaju tehničkim sredstvima u kojima učimo i zadaću ispunjavanja naših prostora slobode, tako da se prepozna ono što nas povezuje u jednom tehnički sasvim reguliranom društvu. U naš se život donose informacije u neslućenim razmjerima. Suvremena umjetnost i dizajn također su komunikacija. Suvremena umjetnost je često konceptualistički orijentirana, nositelj je poruke, kritike, društvenog protesta,,,teži tome da bude interaktivna, a osim što i sama ima funkciju medija, naveliko koristi sve nove medije(video umjetnost.), i na taj način je umjetnost zapravo komunikacija, to je u našem vremenu njezina finalna zadaća da komunicira i odašilje informacije. Dizajn je također komunikacija, npr. modni dizajn i njegov produkt modna odjeća iz sebe odašilje mnoštvo raznovrsnih informacija, mi našom odjećom komuniciramo s interaktivnom okolinom, i ostale vrste dizajna, kao što su to grafički dizajn, industrijski ili web dizajn isto su komunikacija, jer kao vizualni mediji izazivaju reakciju u promatraču, oni komuniciraju na vizualan način,

iako za razliku od umjetnosti, dizajn osim komunikacijske dimenzije karakterizira i praktična primjena. 99. POKUŠAJTE DEFINIRATI POSTINDUSTRIJSKO DRUŠTVO, U KOJEM ŽIVIMO? POSTINDUSTRIJSKO DRUŠTVO ODREĐUJE: ͻ prevlast informacijskih tehnologija ͻ kultura slike umjesto kulture teksta ͻ dominacija znanstvenog pristupa umjetnosti i životu Postindustrijsko društvo javlja se nakon druge industrijske revolucije u drugoj polovici 20. stoljeća. U tom društvu ljudi se sve manje bave proizvodnim zanimanjima, radom u industriji, i sve više se bave uslužnim djelatnostima, ali to ne znači da se produktivnost industrije smanjuje, proizvodnja raste. Ekspanzijom obrazovanja, velikim brojem žena na tržištu rada, povećanjem prosječnog blagostanja, poopćivanjem načela jednakosti, erozijom kulturne obvezatnosti modela obitelji te jasno izraženim procesima individualizacije, društvo doživljava radikalne socijalne i strukturalne promjene. U postindustrijskom društvu društveni identitet gubi sadržaj i prestaje propisivati načine ponašanja, definirati što tko treba biti. Postindustrijsko društvo nije društvo akumulacije dobara i proizvodnje materijalnih

vrijednosti nego društvo planiranja u kojem najvažniju ulogu ima informacija. Potrebno je sve manje ljudi u proizvodnji zahvaljujući tehnološkom napretku. Postindustrijska modernizacija i individualizacija rezultiraju radikalnim i brzim promjenama načina života, pojava srednje klase u sektorima uslužne djelatnosti. Koncept životnog stila našao se je u središtu znanstvenog i medijskog interesa, ponajviše zbog tog što omogućuje integraciju mnoštva različitih načina ponašanja. Budući da se u postindustrijskom društvu povećava potencijal individualizacije i pluralizacije životnih stilova zbog sve značajnije ponude simboličkih sredstava, izbori životnih stilova postaju sve osobniji, a tradicionalni društveno ekonomski faktori sve nevažniji. Događa se povezivanje čovječanstva, zahvaljujući brzom razvoju znanosti i tehnologije, a prvenstveno elektrotehničke i računalne. Postindustrijsko društvo je globalno društvo, društvo spektakla, društvo masovnih medija i vizualnih komunikacija, Društvo snažno medijski, komunikacijski i tehnologijski povezano, društvo u kojem masovna i popularna kultura potiskuju elitnu kulturu, društvo trijumfa mode i sve rastuće modne industrije, trijumfa materijalnosti ,Postindustrijsko društvo je potrošačko društvo,

društvo u kojem je Internet zavladao svijetom. Iako je društvo tehnologijski povezano zahvaljujući medijima koji omogućuju prostorno i vremensko smanjenje svijeta, ono što je rezultat te ͣpovezanosti͞ još je veće otuđenje ljudi, jer onaj virtualni život (na internetu, mediji͙) život u kojem nema pravila i u kojem je prisutna apsolutna sloboda, potiskuje onaj stvarni život-život problema, sreće i patnje, ljubavi i boli, zdravlja i bolesti, potiskuju se međuljudski odnosi, i zbog toga možemo reći da je postindustrijsko društvo u kojem živimo društvo otuđenosti.

1010. ŠTO JE MEMPHIS? KOJI JE NJEGOV NAJISTAKNUTIJI PREDSTAVNIK? ŠTO JE ANTIDIZAJN? NAVEDITE I OPIŠITE JEDNO DIJELO MEMPHISA? Memphis grupa ʹ Grupu je osnovao Ettore Sottsass, a prvi puta se je sastala 16.12.1980. Grupa se je razišla i dogovorila da se opet sastanu zajedno sa svojim dizajnima u veljači 1981. godine. Rezultat toga je bio visoko ocijenjen 1981. godine na Salone del Mobile u Milanu, svjetski najprestižnijem sajmu namještaja. Grupa je s vremenom u svojim redovima imala sljedeće članove: Martine Bedine, Andrea

Branzi, Aldo Cibic, Michele de Lucchi, Nathalie du Pasquier, Michael Graves, Hans Hollein, Arata Izosaki, Shiro Kuromata, Matteo Thun, Javier Mariscal, George Sowden, Marco Zanini i novinarka Barbara Radice. Grupa se je raspala 1988. godine. Grupa je dobila naziv po pjesmi Boba Dylana ͣStuck Inside of Mobile woth the Memphis Blues Again͞ i bila je reakcija na post-Bauhaus ͣcrna kutija͞ (black box) dizajna sedamdesetih i imala je smisao za humor koji je nedostajao u dizajnu tog vremena. Stil je kombinacija svih likovnih umjetnosti, arhitekture, slikarstva, kiparstva, keramike, stakla, metala i dizajna namještaja na posve nov način.Ettore Sottass je Memphis dizajn nazivao ͣNovim internacionalnim stilom͞. Grupa Memphis je nudila svijetle, raznobojne i šokantne komade. Boje koje su koristi su kontrastirale crnim i smeđim bojama europskog namještaja. Riječ ͣukus͞ se obično ne veže se proizvodima izrađenim od strane grupe Memphis, ali ti proizvodi su bili zaista revolucionarni u to vrijeme. Sve to moglo bi sugerirati da je grupa Memphis bila vrlo površna ali toj je daleko od istine. Cilj grupe je bilo stvaranje novog kreativnog pristupa dizajnu. Inspiracija za njihove radove su bili pokreti kao što su Art Deco i Pop

Art te stilovi kao što je Kitch pedesetih i futurističke teme. Njihovi koncepti su bili u čvrstom kontrastu sa takozvanim ͣdobrim dizajnom͞. Grupa je od 1981. do 1988. godine jednom godišnje stvarala i izlagala svoje radikalne unikatne radove. Radovi su uglavnom bili namještaj i dekorativna umjetnost, te su svojim nekonvencionalnim oblicima, svijetlo obojenim površinama sa uzorcima i očitim zanemarivanjem funkcionalnosti šokirali međunarodni dizajnerski poredak i izazvali široko promišljanje o racionalnim, svecrnim, industrijski orijentiranim konvencijama ͣmodernog͞ dizajna što je izazvalo stvaranje novog pokreta, koji se često naziva ͣPost-Modernom͞. Kao primjer bi izdvojila Ettorea Scottsassea(Primjer gore) 11-ovaj dizajn karakteriziraju pravilne geometrijske plohe, koje se ne nadovezuju jedna na drugu pod pravim kutom kao što je to bilo tipično na namještaj, već pod tupim ili šiljastim kutovima, što dokazuje da funkcionalnost i iskoristivost prostora i namještaja je minimalna,, njega zanima nešto drugo a to je dinamičnost, igra bojama i protest protiv ustaljenih oblika. Ali bez obzira na mnoštvo boja i razigrane kompozicije ovaj

dizajn djeluje skladno i harmonično, kad bih ga morala povezati sa slikarstvom to bi bile Maljevićeve suprematističke slike koje isto kao i ovaj dizajn karakteriziraju pravilne plohe, upotreba boja, i razigrane kompozicije koje ipak povezuju određene zakonitosti i pravilnosti u svrhu skladnog i harmoničnog izgleda. S Memphis grupom povezan je i Antidizajn - okarakteriziran idealizmom i ironijom; započeo paralelno s europskim studentskim nemirima (60-e,70-e), bio je inspiriran izložbom namještaja Ettorea Scottsassea. Antidizajn je dizajn koji krši sva pravila i norme dizajna nekog vremena i primje za to su radovi grupe Memphis, koriste razne teksture, oblike, neuobičajene boje, čista suprotnost dizajnu koji je bio aktualan u to vrijeme. 11. ŠTO JE DIZAJN? ( NABROJITE VRSTE DIZAJNA) Riječ ͟Dizajn͞ dolazi od engleske riječi Design, a znači crtež ili skica, neka ideja izražena crtežom. Značenje riječi dizajn nije jednoznačno: ono je obrazac konkretne predmetnosti, ali i teleološka projekcija budućnosti koja utječe na ponašanje u sadašnjosti, nacrt za nešto što može još i ne postojati, ali počinje postojati upravo u tom nacrtu. Dizajn je estetsko oblikovanje predmeta za masovnu potrošnju i IND

proizvodnju za razliku od umjetnosti koja je po prirodi unikatna. Osnovne karakteristike dizajna su industrijska proizvodnja, serijska proizvodnja i estetičnost. Dizajn je primijenjena umjetnost i ova riječ je prvo bila korištena kao izraz za stvaranje arhitektonskog plana kroz iterativni proces skica i maketa. Jednostavno rečeno, dizajn je umjetničko oblikovanje predmeta za upotrebu. U svakodnevnom životu dizajn je prisutan svuda oko nas, a da često nismo ni svjesni. Danas ova riječ koristi se za mnoga polja i njezino značenje obično označava finalizirani plan rada ili krajnji ishod provođenje nekog plana. U običnoj primjeni riječ dizajn obuhvaća sve industrijske predmete masovne proizvodnje i maloserijske proizvode, namještaj, odjeću, grafički izgled stranica magazina, izgled korisničkog zaslona na računalu. Za razliku od umjetnosti dizajn ima svojstvo utilitarnosti. 1212. POKUŠAJTE OBJASNITI UTJECAJ BRZINE NA VIZUALNI IZRAZ/OBLIKE VIZUALNOG IZRAŽAVANJA. (MOŽETE UZETI ZA PRIMJER FUTURIZAM, Internet, AERODINAMIČNE FORME, TEORIJU PAULA VIRILIJA, U KNJIZI BRZINA UBRZAVANJA͙.) Brzina je utjecala na mnoštvo umjetničkih pravaca i načina izražavanja, a vizualni oblici pod

utjecajem brzine su dinamični i u pokretu. Vizualni oblici i forme pod utjecajem brzine su često i aerodinamični. -aerodinamične forme su oblici koji pružaju najmanji otpor strujanju zraka, to su oblici bez oštrih kutova i koji imaju mali presjek u smjeru kretanja, njihove plohe se sastoje(su omeđene) sa glatkim krivuljama. Svi automobili, avioni i ostala koja se kreću kroz zrak velikom brzinom imaju aerodinamični oblik da bi se smanjila potrošnja goriva i da bi se njima lakše upravljalo. Aerodinamični oblici se uvelike koriste u svim granama umjetnosti, na području arhitekture ima nekoliko bitnih primjera koji su bili inspirirani osnovnim postavkama brzine i aerodinamičnih formi: ͻ Erich Mendelson-Einsteinov toranj ͻ Kenzo Tange- Palača sportova ͻ Jorn Utzon i Peter Rice- Opera u Sydneyu ͻ Frank Owen Ghery- Muzej Guggenheim u Bilbaou primjer iz skulpture(aerodinamične forme): ͻ Constatin Brancusi-Usnula muza -Gospođica Pogany -tuljan ͻ Barbara Hepworth-3 oblika

u slikarstvu najviše primjera utjecaja brzine na vizualne oblike u pravcu Futurizam Futurizam-pjesnik Filippo Tommaso Marinetti 1909. u Pariškom časopisu Le Figaro piše futuristički manifest. Proklamira nužnost jedne antiklasične umjetnosti okrenute prema budućnosti, koja odgovara dinamičnom duhu moderne tehnike i masovnom društvu velikih gradova. ͣMi želimo slaviti borbeni pokret, grozničavu budućnost i udarac pesnicom, mi objašnjavamo da je svijet postao bogatiji za jednu ljepotu, ljepotu brzine.͞ Trkaći automobil je ljepši od nike sa samotrake. Prvi puta se stvarnost tumači kao materijalizacija energije, sila koje se uzajamno prožimaju, upotpunjuju se i istodobno djeluju. Zanima ih pokret, dinamika i prožimanje planova. Kao utjecaj brzine na futurističko slikarstvo izdvojila bih nekoliko bitnih primjera: ͻ Giacomo Balla-dinamika psa na uzici, let lastavice ͻ Umberto Boccioni-jedinstveni oblici kontinuiteta u prostoru ͻ Marcel Duchamp-Akt koji silazi niz stepenice 13Futurističkom umjetničkom stvaranju prethodile su teorije zasnovane na filozofskoj ideji Nietzschea i Bergsona, glorifikaciji stroja i brzine, dinamizmu velikoga grada i njegovoj pulsirajućoj energiji, svjetlima i

zvukovima, bljeskovima prostora u pokretu doživljenim pri vožnji automobila; preokupacija futurističkih slikara je kako naslikati električno svjetlo. Osnovne teme futurizma su megalopolis, svjetlo, energija, mehanički pokret i buka, urbani načini zabave, mase ljudi͙ Paul Virilio (rođen 1932 u Parizu) je teoretičar kulture i urbanist. Najpoznatiji je po svojim tekstovima o razvoju tehnologije s obzirom na brzinu i snagu, sa širokim referenciranjem arhitekture, umjetnosti, grada i vojske. ͣBrzina͞ je ključna riječ Viriliovog razmišljanja, blago postmodernizma, kapital modernog društva. Stvarnost više ne definira prostor i vrijeme, već virtualni svijet gdje tehnologija dopušta paradoksalno postojanje svugdje u isto vrijeme, a da smo ustvari nigdje. Gubitak mjesta, grada, nacije u korist globalizacije također implicira gubitak prava i demokracije koji je kontradiktoran neposrednoj i trenutnoj prirodi informacija. Prema njegovom mišljenju ͣglobalno selo͞ je ništa više od ͣsvjetskog geta͞. Dromologija ʹ 'Dromos' od Grčke riječi utrkivati se. Znači ͣznanost (ili logika brzine). Dromologija je važna kada se razmatra strukturiranje društva s obzirom na rat i moderne medije. On primjećuje da brzina

kojom se nešto događa može promijeniti esencijalnu prirodu toga nečega i da to što se brzo kreće počinje dominirati nad onim sporim. ͣTko god kontrolira teritorij posjeduje ga. Posjedovanje nisu zakoni i ugovori, već kao prvo i najvažnije to je stvar kretanja i cirkulacije͞ Vrhunski primjer brzine je Internet, jer omogućuje trenutni pristup informacijama iz bilo kojeg dijela svijeta, trenutna komunikacija u stvarnom vremenu. I Internet kao vrhunski primjer suvremene tehnologije omogućuje da se nalazimo u isto vrijeme svugdje i nigdje, svugdje jer imamo pristup svemu(informacijama, komuniciranje) gdje god da se to nalazilo, omogućuje da budemo u isto vrijeme na više mjesta, a nigdje jer smo fizički na istom mjestu i ne mičemo se, Internet je virtualan. 13. POKUŠAJTE DEFINIRATI KIČ? Kič je laž! Kič, termin nastao u Njemačkoj, tvorevina je 19. st. u kojem dolazi do prodora industrijalizacije i pojave brojnog građanskog staleža u Europi. Postojala je hijerarhija umjetničkih vrijednosti, ali nije bilo kategorije koja se može smatrati umjetnošću suprotnog predznaka; nečeg s vanjskim obilježjima umjetnosti , ali što je njezina krivotvorina. Upravo je to karakteristično za kič. Pojavljuje se kada se

pojedini element ili čitavo umjetničko djelo « prenosi» iz svoje autentične situacije i primjenjuje u neku drugu svrhu, a koja je različita od one kojoj je bilo namijenjeno. Takvih je primjera mnogo, a odnose se 14na remek djela umjetnosti koja se reproduciraju u trivijalne svrhe i na neki su način obezvrijeđena jer su postali kič simbolima. Poezija, glazba , slikarstvo, često vade umjetničko djelo iz njegova konteksta i ubacuju negdje drugdje , te tako dolazi do alijenacije poruke, a to često odvodi kiču. To se događa svaki put kada se djelo kao Mona Lisa upotrebljava kao reklama za sir, čestitka ili natječaj za izbor ljepote ili kada se djela iz prošlosti napravljena kao unikati proizvode serijski, a posebno kao suveniri. Mnogi autori, među njima i Gillo Dorfles, smatraju da je kulturna industrija omogućila pojavu kiča te je time kič postao jedan od sadržaja kulture masovnog društva. Masovna kultura , onemogućila je svaku sposobnost razlikovanja između umjetnosti i života. Prema Dorflesu ( Dorfles, 1997; 46), izgubljena je svaka ritualnost u davanju kulturnog i estetskog «obroka» od strane sredstava masovne komunikacije, a to odsustvo ritualnosti dovelo je do ravnodušnosti promatrača.Iz sociološke perspektive prevladava

mišljenje kako je kič obilježje pojedinih društvenih slojeva, ponajprije srednje klase koja se pokušava uzdići do elite. Industrijalizacija kulture koja se proširila na svijet umjetničkih slika dovela je do sve izražajnijih razlika između pojedinih društvenih- kulturnih slojeva. Masovna je kultura poprimila posve drugačija obilježja od elitne kulture i pridonijela je širenju kiča i njegovu trijumfu nad umjetnošću. Tako je i s brojnim replikama npr. antičkih remek djela, koja ne potiču kulturu i ukus, već publiku potiču na izjednačavanje autentičnog remek djela i osrednje krivotvorine. T. Veblen naglašava: « Kada se standardi dobrog ukusa spuštaju u društvenoj hijerarhiji, ukus se vulgarizira.» (Gronow,2000, 68-69). Takav je ukus rođen kad potrošnja i potrošna roba postaju sve važnijim statusnim simbolima, a svatko ih može kupiti ako ima dovoljno novaca. Kič je prije svega laž jer se ne odnosi na nešto izvorno, već na kopiju koja ne odgovara duhu svoga vremena. 14. KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU MODERNOG I SUVREMENOG RAZDOBLJA (DEFINICIJA DUH VREEMNA) Svaka je epoha umjetnosti kroz povijest bila izrazom svoga vremena, odrazom društvenih prilika,

stvaralaštvo određene epohe povezuje ͣDUH VREMENA͞. To je najradikalnije izraženo kroz umjetnost moderne i suvremenu umjetnost Nakon relativnog mira koji je prevladavao većinu devetnaestog stoljeća, u dvadesetom stoljeću je nastupila ͣapokalipsa͞(2 Svjetska rata, revolucije u Rusiji, socijalizam, nacizam, haranje epidemija, kuge i kolere..) To je ujedno doba velikih avangardnih umjetnika, književnika, kipara, i slikara. Avangarda se odnosi na stilsku formaciju, radikalan stvaralački pokret koji je ostavio neizbrisiv, moglo bi se reći i presudan trag na moderne umjetničke procese. Takav izričaj nastao je kao rezultat ratova, nemira, i bolesti. Oni tu tragiku žele izraziti, a to je moguće samo na način da ih ne sputavaju, norme, konvencije, i obrisi. Tu je prisutna ekspresija, ono što je nadnaravno i ono što nas nadilazi. Oni teže k otkrivanju novog, oslobađanju klasicističkih tendencija te slobodi izraza. Takve težnje zapravo su karakteristične i na ostalim područjima života te isto tako u modi. Moderna umjetnost se okreće novom pristupu umjetnosti 15koji akcent stavlja na prikazivanje emocija, tema i raznih apstrakcija. Umjetnici eksperimentiraju s novim oblikom viđenja određenih motiva, s novim idejama o prirodi materijala i funkciji (funkcionalnosti)

umjetnosti i umjetničkih radova, često se primičući apstrakciji. Cilj čitave moderne umjetnosti je pomaknuti ili probiti granice koje su dosad ograničavale umjetnike. Kroz svoje radove žele objasniti nešto što je Pablo Picasso izrazio u vrlo kratkoj rečenici : ͣJa ne tražim, već nalazim͞. Granica koju treba prijeći je mašta, um, svijest. Treba prestati tražiti odgovore i početi nalaziti ih, jer oni već postoje. To je bit čitave moderne umjetnosti. Suvremeno doba karakterizira svojevrsna nova nepreglednost društvenih efekata te izraženog procesa individualizacije. Trajne strukturalne promjene su potaknute 70-ih godina prošlog stoljeća u smjeru povećavanja proizvodne uloge znanja i osobnih sposobnosti te pretvaranja kulturnog kapitala u proizvodni resurs. Interes za proizvodnju = interes za potrošnju. Suvremenu umjetnost u svim njezinim područjima doista određuje nestašica simbola, čak odricanje od simbola. Niti jedna nije imala tako velik utjecaj na razvoj ljudskog društva kao što su to imala moderna industrijska društva. U tom periodu su se zbile bitne promjene a to su: industrijalizacija, kapitalizam, urbanizam, liberalna demokracija. . Modernost uključuje ove koncepte: vjerovanje u mogućnost ljudskog napretka, racionalno planiranje da bi se postigli

ciljevi, vjerovanje u superiornost racionalne misli u usporedbi s emocijama, vjeru u sposobnost tehnologije i znanosti da rješavaju ljudske probleme, vjerovanje u sposobnost i prava ljudi da oblikuju vlastite živote, oslanjanje na proizvođačku industriju da poboljšava životni standard. Postmodernost zamjenjuje modernost. POSTMODERNOST - Neki sociolozi vjeruju da je nedavno došlo do temeljnih promjena u zapadnim društvima, Te su promjene dovele, ih dovode, do napuštanja stare koncepcije modernosti. One upućuju na to da ljudi počinju gubiti vjeru u znanost i tehnologiju. Postaju svjesni, primjerice, štetnih djelovanja onečišćenja, opasnost nuklearnog rata i rizika genetskog inženjerstva. Ljudi su gubili vjeru u politička uvjerenja i velike, teorije koje tvrde da su u stanju poboljšati društvo. Moderno vjerovanje u napredak je stoga pokopano i postoji udaljavanje od znanosti i racionalizma. Neki se ljudi okreću neracionalnim mišljenjima kakva su New age filozofije ili religijski kultovi, što je reakcija na znanstveni racionalizam. Prema nekim postmodernistima, ove promjene su povezane s promjenama u ekonomiji. Industrijsko društvo je zamijenjeno postindustrijskim društvom. Danas relativno malo ljudi u

zapadnim društvima radi u proizvođačkim industrijama. Sve više njih je zaposleno u uslužnim djelatnostima, naročito na poslovima povezanim s komunikacijskom i informacijskom tehnologijom. Računalna tehnologija znači da je sve manje i manje ljudi potrebno u proizvodnji, a komunikacije su postale mnogo brže. Mediji su postali vrlo važni u ljudskim životima i u ekonomiji. Suvremeno doba moglo bi se nazvati i ͣdoba medija͞ zbog sve većeg utjecaja na društvo i pojedinca. Nezamisliv je život suvremenog čovjeka bez masovnih medija. Suvremena kultura je ͣVizualna kultura͞, a označava društvenu datost prožetu slikama, slikovnim porukama mi doživljavamo svijet oko nas, ono što se događa. 16Razliku između modernog i suvremenog razdoblja možemo jasno odrediti na području modnog dizajna i mode. Modernu modu karakterizira teatralizacija društvenih uloga, nema ravnomjerne raspodjele, teži se k individualizaciji i razlikovanju. Suvremenu modu karakterizira rušenje prethodnog koncepta, otpor prema prethodnom konceptu naglašen je vizualno. Gotovo je nemoguće reći da je nešto kič, tu funkcionira jedini zakon koji glasi: ͣAnything goes͞

16. NAVEDITE PRIMJER RACIONALIZACIJE I STANDARDIZACIJE OBLIKOVANJA PREDMETA, NORMALIZACIJE POKRETA RADNIKA U TVORNICI ILI KUĆANSTVU͙..(MOŽETE SPOMENUTI TEJLORIZAM, FRANKFURTSKU KUHINJU, DEUTCHE WERKBUND, FIGURE JOE I JOSEPHINE, SERIJSKU PROIZVODNJU NA TRACI HENRYJA FORDA? Primjer standardizacije i racionalizacije oblikovanja predmeta je Tejlorizam. Uređenje i rad u kuhinji TEJLORIZAM imao je svoj trenutak slave od kraja Prvog svjetskog rata pa do početka Drugog. Plod Taylorovih zapažanja vezan je uz razvoj velike industrije između dva rata. Počiva na: ͻ usavršavanju sredstava za rad ͻ specijalizaciji poslova ͻ parcelizaciji i racionalizaciji njihovog obavljanja Omogućava uštedu vremena i radne snage i nalazi svoj najsavršeniji izraz u radu na traci. Ali, on dehumanizira rad, čini ga iscrpljujućim i monotonim. Ima dakle, dosta uske granice primjene. Christine Frederic nastoji tu doktrinu prilagoditi kućanskim poslovima. Proizvodnja na pokretnoj traci Hanryja Forda je primjer provedbe Taylorizma. Svaki radnik na pokretnoj traci radi samo jednu vrstu posla, koja se

obično sastoji od jednostavnih pokreta. Posljedica toga je da radnici brzo i dobro nauče raditi svoj posao zbog čega se smanjuje mogućnost greške i povećava se produktivnost. Pokretna traka je revolucija u industrijskoj proizvodnji jer omogućuje brzu i jeftinu proizvodnju, odnosno omogućuje masovnu proizvodnju. Još jedan bitan primjer standardizacije i racionalizacije je: Deutche Werkbund (njem. njemačko udruženje)-Osnovano 1907. Tipiziranje proizvoda i arhitekture, propisivanje ukusa koji bi vrijedio za sve u suprotnosti je s idejom i zagovaranjem individualnosti umjetnika. Godine 1894. arhitekt Henry van der Velde predlaže ornament kao integralni dio arhitekture, u jedinstvu svih umjetničkih medija: ͣLjepota je oružje, a sredstva kojima se 17postiže su revolucionarna." No dok je cilj ornamentalnosti Jungenstila sam ornament ʹ kod Van der Veldea služi naglašavanju funkcije predmeta. U njegovu oblikovanju interijera frizerskog salona Fabym u Berlinu 1901. ʹ ostavljene su vidljive vodovodne cijevi i plinski i električni kabeli, rješenje primijenjeno na centru Pompidou u Parizu 1971. ʹ 1977. (vidi sljedeća poglavlja). Peter Behrens, član udruženja, zalaže

se za standardizaciju komponenti, koje se onda mogu ugraditi u više proizvoda. 1909. Walter Gropius će izdati memorandum o TIPIZIRANJU, STANDARDIZACIJI i MASOVNOJ IZGRADNJI malih stambenih kuća, svaku umjetnost poimajući kao ͣgrađenje", što poslije postaje osnovna ideja Bauhausa.

17. NABROJITE BAREM 4 ČLANA I TEKOVINE EXAT-a 51 EXAT 51 1951. ʹ 1956. Prekretnica u službenoj politici je govor Miroslava Krleže na III. kongresu saveza književnika Jugoslavije u Ljubljani 1952. godine, gdje poziva na oslobođenje umjetnosti od stega socrealizma koji se smatrao ͣdržavnom umjetnošću͟. Manje poznato o tome prijelomnom događaju je da je govor bio nadosoban, nastao uz konzultacije s komunističkim vrhom, no bez pristajanja na radikalnije promjene. Takve radikalne promjene uvodi tzv. eksperimentalni atelijer EXAT 51 čiji su članovi: Vlado Kristl, Ivan Picelj, Aleksandar Srnec na području slikarstva te arhitekti Bernardo Bernardi, Zdravko Bregovac, Božidar Rašica i Vladimir Zaharović. EXAT 51 (osnovan godine sadržane u nazivu grupe) u hrvatsku umjetnost uvodi impuls

geometrijske apstrakcije i konstruktivizma, kinetičke i svjetlosne efekte. Subjektivan osjećaj zamijenjen je objektivno i funkcionalno lijepim. Geometrizam je izraz težnje za apsolutnim, graditeljska inventivnost pobjeđuje fatalnost prirode prema načelu reda, sklada i pravila. EXAT 51 se zalaže za suvremene oblike vizualnih komunikacija, sintezu svih disciplina likovnog stvaralaštva i, prije svega, za apstraktnu umjetnost. Tadašnji izraz za tu vrstu umjetnosti u nas je talijanskog podrijetla i glasi astratizam. EXAT 51 izjašnjava se protiv podjele na tzv. ͣčistu͟ i tzv. ͣprimijenjenu͟ umjetnost apelirajući na to da upravo udio umjetnika i arhitekata bude presudan kod plastičnog artikuliranja predmeta za masovnu produkciju i potrošnju, i uopće životnog prostora. Postav izložbi, scenografska rješenja (oprema pozornice za kazališne predstave) i oprema ondašnjih državnih paviljona na sajmovima najbolja je i zapravo jedina manifestacija exatovske arhitekture, imajući kao dodatnu pogodnost za članove grupe mogućnost boravljenja u inozemstvu. Rješavajući praktične zadatke ʹ poput brze i lako prenosive realizacije u materijalima

18šperploče, drva, metala i stakla, Richter se poziva na Ela Lisickog i iskustva oktobarske avangarde u svojim paviljonskim projektima, o čijem opremanju izjavljuje: ͣDekoracija? Ne znam što to znači ʹ ako su to slikarski panoi ʹ ne. Ako su to vrpce, mašne, stanioli, krep-papiri, ͣrutinirano͟ nabrani tekstili, pliševi, teglice sa cvijećem itd. da se štand ukrasi ʹ ne!͟ Slikari EXAT-a uspjeli su se osloboditi koncepcije pojednostavnjivanja prirodnog motiva, što je bio krajnji domet domaće apstraktne umjetnosti tih godina. Kategorija ͣslika-iluzija͟ zamijenjena je kategorijom ͣslike-predmeta͟, odnosno ͣslike identične samoj sebi͟. Radi se o sinteznim ostvarenjima čiji je medij teško ili nemoguće definirati. Ta tzv. ͣsistemska͟ djela hibridno spajajući različite oblike likovnog izričaja ujedno su slika, skulptura i arhitektura. Richterove skulpture su konstrukcije, građene inženjerskim tehnikama, njegove slike prizivaju Cézanneovu rečenicu: ͣŽelim slikati predmete tako da ih neki inženjer može sagraditi prema mojim slikama.͟ Richter želi napraviti sliku oslobođenu dvodimenzionalnosti, skulpturu oslobođenu materije i arhitekturu

oslobođenu praktične funkcije, znači sve suprotno od uobičajenog poimanja. Nakon prodora apstrakcije na kazališnu pozornicu, arhitekti EXAT-a uvode novi tip scenografije poimajući pozornicu kao volumen, a ne kao scenu iza koje je kulisa proscenija. Godine 1953. prva izložba EXAT-a u Društvu arhitekata Zagreba prva je organizirana manifestacija apstraktne umjetnosti u Hrvatskoj. 18. OBJASNITE SLOGAN MIESA VAN DER ROHEA: MANJE JE VIŠE , I VENTURIJEV VIŠE NIJE MANJEM KROZ TO POKUŠAJTE DEFINIRATI MODERNU I POSTMODERNU. POKUŠAJTE OBJASNITI ŠTO SE MISLI POD ͣANYTHING GOES͞ Slogan ͣmanje je više͞, njemačkog arhitekta Ludwiga Mies Van der Rohea, koji je bio ravnatelj Bauhausa u trenutku kada se zatvorio (1930-1933) možemo primijeniti na primjeru Ville Savoye u Poissyju Le Corbusiera. Slogan se odnosi na nešto bez ukrasa , prostor koji je oslobođen, otvoren prema prirodi, čisti oblici, jednostavnost, gdje u oduzimanju zapravo dobivamo više. Na primjer, uklanjanjem zidova ili njihovom mobilnošću, dobijamo veći otvoreni prostor slobodnog plana. Negacija plohe staklom ili željeznom konstrukcijom. Karakteristike njegovog rada su: ͻ profinjenost i jednostavnost, čiste plohe

ͻ minimalizam, staklo i mramor, odnos prozirno i neprozirno Što se tiče slogana ͣviše nije manje͞ američkog arhitekta Roberta Venturija, njegova su razmišljanja sljedeća. On je 1966. godine objavio pamflet o dvosmislenosti u arhitekturi za koji se drži da 19je polazišna točka postmodernizma u arhitekturi. ͣ... više volim predmete bogate značenjima nego one jasnog značenja, prihvaćam implicitne funkcije isto kao i eksplicitne. Od ͣjednog ili drugog͞ više volim jedno i drugo, od bijelog ili crnog , bijelo i crno i ponekad sivo. Arhitektura je valjana ako se stvara VIŠE razina značenja i VIŠE kombiniranih tumačenja, ako se njezin prostor i elementi mogu čitati i koristiti na više načina istodobno. Ali jedan je imperativ kojem se mora pokoravati arhitektura utemeljena na složenosti i proturječju, valja je promatrati kao cjelinu. Jedinstvo koje mora utjeloviti, jedinstvo je koje vodi računa o svemu, čak i ako je to teško, radije ngo ono koje isključuje, iako je to lakše. ͣMore is not less͞ (više nije manje)͞ . Ni 60-e i 70-e nisu izbjegle proturječja koja smo uočili u 20-im i 50-im. Najprije dolazi do ukidanja klasičnog dizajna, koji prihvaća industrija, i koji se zbog apstrakcije rastvara u hipernormalizaciju, što vodi do banaliziranja predmeta velike serije. Kritička analiza potrošačkog društva i

racionalizma očituje se kroz pop-art, postmodernizam u arhitekturi i siromašnu umjetnost Na temelju kritike i prijedloga koji nisu izraženi ni u manifestu, nastat će alternativni dizajn. On će biti značajka 80-ih. U sadašnjem postindustriskom dobu , termi ͣanything goes͞ objašnjava stvarnu sliku stvari u kojoj se nalazimo. U prijevodu ͣsve je dopušteno͞. "Ako je moderna doba proizvodnje, postmoderna je doba simulacije." (Jean Baudrillard; podrazumijeva se proizvodnja umjetničkih objekata, i simulacija stvarnosti). Termin moderno je dvosmislen: svaka je umjetnost moderna u doba svog nastanka. No kao povijesni pojam, ͣmoderno͟ je razdoblje od 1860-ih do 1968. godine u umjetnosti i filozofiji, a modernizam se više odnosi na filozofiju moderne umjetnosti, odnosno duh vremena. Postmoderna je ili protiv moderne ili je njezin nastavak koji preispituje njezine premise. Postmoderna odbacuje sve što je veličao modernizam ʹ autoritet razuma, istinu, vjerovanje u mogućnost čovjekova savršenstva i ideju da je moguće stvoriti bolje, pa čak i savršeno društvo. Postmoderna dekonstruira postojeće ideje i vrijednosti i iznosi da jednakost i sloboda nisu

prirodno stanje čovječanstva, već intelektualne tvorevine. Postmoderna odbacuje vrijednosti poput ega, svrhe, smisla, stvarnog svijeta, istine. Stoga bismo je mogli nazvati nihilističkom. Postmoderna radi reviziju tradicionalnih vrijednosti, odbacuje primat znanstvenih činjenica u formiranju našeg pogleda na svijet i nanovo usvaja stare koncepcije neosjetilne percepcije, kozmičkog značenja. Stoga se još naziva new age ʹ predstavlja početak novog doba. Koncepcija postmoderne je varljivost, nesigurnost, neizvjesnost, sumnja, podijeljenost. Istupa protiv potrebe moderne za klasificiranjem, definiranjem i donošenjem zaključaka. Već masovni pokolj Prvoga svjetskog rata kao rezultat slijepog predavanja progresu dovodi u pitanje koncepciju progresa. 20Moderna je elitistička, inzistira na nejednakosti ʹ npr. Finneganovo buđenje (engl. Finnegans Wake) Jamesa Joycea nije knjiga za široku publiku, zahtijeva predznanje i široku naobrazbu. Postmoderna je populistička, norma više nije ukus elite, već sviđanje širokih masa. 19 . OBJASNITE, MOŽE I NA PRIMJERIMA, ODNOS DIZAJNA I GEŠTALTNE PSIHOLOGIJE? Geštalt psihologija ʹ Geštalt psihologija je teorija uma i mozga koja

predlaže da je princip rada mozga holistički, paralelan i analogan, sa samo-organizirajućim tendencijama; odnosno da je cjelina drugačija od sume svojih dijelova. Klasični Geštalt primjer je mjehurić sapunice, čiji sferni oblik nije definiran sa nekim rigidnim predloškom, ili matematičkom formulom, već spontano izvire iz paralelne akcije površinske napetosti koja istovremeno djeluje na sve točke površine. To je u kontrastu sa ͣatomističkim͞ principom rada digitalnih računala, gdje se svaka operacija razbija na niz jednostavnih koraka, od kojih se svaki izvršava neovisno od problema kao cjeline. Geštalt efekt se odnosi na sposobnost naših osjetila da stvaraju oblike, posebno na vizualno prepoznavanje figura i cijelih oblika umjesto samo nakupina jednostavnih linija i krivulja. Geštalt psihologija je više puta bila korištena kako glavno načelo u dizajnerskom oblikovanju, takvo rješenje nudi slobodu interpretacije, ima dvostruka značenja, pobuđuje zanimanje i interes, nikad nije jednoznačna. Primjena Geštaltne psihologije najviše koristila u pravcu OP-art.

20. NAVEDITE I OPIŠITE JEDAN PLAKAT IZ POVIJESTI HRVATSKOG DIZAJNA ( NAVEDITE AUTORA, GODINU NASTANKA, STILSKE OZNAKE, TEHNIKE IZRADE, UZ FORMALNU ANALIZU? PLAKAT (od riječi plak ʹ mrlja, krpica) je pisana, crtana, grafički umnožena obavijest nalijepljena ili izvješena na javnim mjestima. Likovno-tematski elementi redovito su stilizirani, odnosno reducirani na bitno, a u primjeni boja teži se za što jačim kolorističkim efektom radi privlačenja pozornosti. Plakat možemo smatrati umjetnošću u javnom prostoru, tzv. public art. 2121. ŠTO JE ORNAMENT? KAKO O NJEMU PROMIŠLJA ADOLF LOOS? ŠTO JE OPREČNO INTUITIVNOM STVARANJU? U likovnoj umjetnosti ornament je pojedinačni motiv koji služi kao ukras Obilježja ornamenta ʹ Postojanje elementarnoga geometrijskog, životinjskog, biljnog ili tipografskog uzorka. ʹ Ritmičko ponavljanje identičnog ili variranog uzorka, što stvara obrazac. ʹ Ostvarivanje magijske, simbolične i dekorativne funkcije. Izričito kritičan stav prema ornamentu imao je arhitekt Adolf Loos. Pripada Internacionalnom stilu, a

njegova arhitektura označava novu tehniku građenja. Njegove značajke su: ͻ funkcionalnost, praktična primjena ͻ odbacivanje ornamenata ͻ jednostavnost forme ͻ primjena novih materijala On je osudio ornament-izrekom ͣOrnament je zločin͞, on je u svojoj arhitekturi odbacio sve što podsjeća na ukras. Pretjeranu dekorativnost kakvu promiče secesija Adolf Loos će poslije kritički nazvati ͣdelirijem ornamenta" Oprečno intuitivnom stvaranju je promišljeno stvaranje, u kojem se ne oslanjamo kao kod intuitivnog stvaranja na intuiciju i trenutačne inspiracije, već se ideja promišlja i razrađuje, analizira se da bi se dobio idealan krajnji rezultat. Kao primjer intuitivnog stvaranja navela bi Apstraktni ekspresionizam i Jacksona Polocka koji ne promišlja niti ne razrađuje svoja djela već stvara ekspresivno, intuitivno te unosi dimenziju slučajnosti. Intuitivno stvaranje je često odlika umjetničkih djela kroz čitavu avangarda pa i danas. A promišljeno stvaranje je karakterističnije za dizajn, npr. arhitektura da bi dobili povoljan krajnji rezultat treba biti promišljena i razrađena u detalje, intuitizam je tu moguć jedino iz pojedinih estetskih

aspekata ali nikako ne u mjeri kao u slikarstvu, industrijski dizajn također zahtijeva promišljanje da bi se zadovoljili kriteriji funkcionalnost, ekonomičnosti te estetičnosti, ali tu je dopušteno intuitivno stvaranje u večoj mjeri nego u arhitekturi. Dok, je modni dizajn najslobodnija grana dizajna, Intuitivno oblikovanje odjevnih predmeta je poželjno, ali u mjeri da zadovolji zahtjeve tržišta ako se radi o pret-a ʹporter odjeći, a kod Visoke mode granice skoro da ne postoje (jedino da zadovoljava tehničke uvjete koji su potrebni za realizaciju kreacije) . 22. NAVEDITE I OPIŠITE JEDNU STOLICU KOJU JE OBLIKOVAO JEDAN OD ARHITEKTONSKIH VELIKANA 20. STOLJEĆA. UZ KOJI SE STIL U ARHITEKTUIRI I UMJETNOSTI POVEZUJE? 22Gerrit Rietveld-Crveno-plava stolica ͻ Nizozemski dizajner i arhitekt, a njegova crveno-plava stolica jedan je od najslavnijih projekata u dizajnu. ͻ -Savršeno geometrijske plohe pravokutnih oblika tvore skladnu kompoziciju horizontala i vertikala, pravilne geometrijske plohe uokviruju ravne i jasne obrisne linije ͻ koristi primarne boje-crvenu, plavu i žitu te crne tonove, bez suvišnih detalja, očigledna jednostavnost, ͻ ova njegova stolica u potpunosti zrcali značajke stila koji se naziva

De stijl, koji se također naziva i neoplasticizam ili nova plastična umjetnost. Nastojali su da izraze utopijske ideale društvene harmonije i reda. težili su k čistoj apstrakciji i univerzalnosti s svođenjem na osnovne forme i boje. Pojednostavljivali su vizualne kompozicije na horizontalne i vertikalne smjerove, te su koristili osnovne boje. 23. NAVEDITE JEDAN PRIMJER ATRIBUTA MOĆI. Atribut moći je neki predmet ili znak koji asocira na ili koji se izravno veže s onim koji ima moć. Primjerice kraljevska kruna je kroz velik dio ljudske povijesti simbolizirala kralja i njegovu kraljevsku moć u svojem kraljevstvu. Moć, odnosno vlast zbog koje su ga ljudi poštovali i bojali ga se. Drugi primjer, malo više suvremen, bila bi američka zastava. Američka zastava danas simbolizira američku nadmoć u svijetu, američki stil života. Sve ono čemu bi trebao težiti ͣnormalan͞ suvremeni svijet. Još jedan atribut moći bilo bi nuklearno naoružanje koje ne samo da simbolizira moć već ima i nevjerojatno veliku razornu moć. Ali na našu sreću, atomsko oružje se kroz povijest koristilo samo kao simbol moći, simbol totalnog uništenja obje zaraćene strane, jamac svjetske stabilnosti (koliko god to paradoksalno zvučalo). I za kraj jedan

malo miroljubiviji primjer, papin plašt kao simbol papine vrhovne vlasti u katoličkoj crkvi, kao simbol božanske vlasti na zemlji. Izvor nade i vjere milijunima vjernika diljem svijeta. 24. ŠTO JE GESAMTKUNSTWERK? Gesamtkunstwerk (totalna ili potpuna umjetnost) je njemački termin koji se pripisuje opernom skladatelju Richardu Wagneru a odnosi se opernu izvedbu koja obuhvaća muziku, glumu i vizualne umjetnosti. Wagner je smatrao da su ti elementi bili stopljeni u grčkoj tragediji, ali su se s vremenom razdvojili. Bio je kritičan prema operi svojega vremena koja je preveliki naglasak stavljala na muziku, a dramski dio se 23zapostavljao. Gesamtkunstwerk je ideja totalnog umjetničkog djela koje zadire i u najmanje detalje svakodnevnog života (npr. arhitekti ne oblikuju samo građevine nego i opremu interijera, i namještaj, pa čak i kandelabre ʹ urbani namještaj). Pojam, koji se može prevesti kao ͣsinteza više umjetnosti͞ se obično koristi (osobito u Njemačkoj͞ da bi se opisala integracija više različitih umjetničkih formi. Pojam se koristi i u arhitekturu da bi se opisale građevine gdje je svaki dio dizajniran da bi bio dio cjeline. Otto Wagner je pridavao veliko značenje elementima (zamračena kazališta, zvučni efekti, raspored

sjedenja) kojima se je publika uživljavala u imaginarni svijet muzičke drame. Ti koncepti su bili revolucionarni u to vrijeme, a danas se uzimaju kao standard u modernom opernom okružju. Taj pojam su koristili bečki secesionisti kao krajnji estetski cilj. Nastao je kao rezultat težnje da se ponovno sagradi cjelina. Adolf Loss, arhitekt i teoretičar arhitekture, odbija svođenje arhitekture na umjetnost i kritizira ideju totalnog dizajna: napisao je satiru o ͣsirotom bogatašu͟, koji je od poznatog arhitekta zatražio ͣumjetnost, bez obzira na cijenu͟. Stoga je arhitekt, prema ideji totalnog umjetničkog djela, dizajnirao ne samo kuću nego i sve u njoj, pa čak i bogataševe papuče ʹ tako on više nije bio ͣestetski kralj svoga dvorca͟. Loos radi istraživanja na području prostornog plana (njem. Raumplan ʹ plan volumena) prema ideji da volumen prostorije u stanu treba odrediti s obzirom na njezinu namjenu i značenje i ta je ideja zadržana i u suvremenoj gradnji. ͣNadišli smo ornament; naučili smo živjeti bez njega͟. Loos izjavljuje: ͣOrnament je zločin, prije svega zločin protiv ekonomije jer zarobljava obrtnike u mukotrpnom, beskorisnom i slabo

plaćenom poslu.͟ Loos je čak i protiv tetoviranja ako nije kulturno uvjetovano, kao kod papuanskih Indijanaca, smatrajući da ͣevolucija kulture znači uklanjanje ornamenta s praktičnih predmeta͟. 25. OPIŠITE VILU SAVOYE U POISSYJU LE CORBUSIERA I E. JEANNERETEA. KOJE GODINE NASTAJE, KOJEM STILU PRIPADA, KOJE SU JOJ GLAVNE KARAKRERISTIKE I KOJE NOVINE UVODI U STAMBENU ARHITEKTURU? Le Corbusier-arhitekt rodom iz Švicarske, djeluje u Francuskoj. Predstavnik je internacionalnog sila, te purizma Jedno od najznačajnijih njegovih dijela je Villa Savoye. Vila je oblikovana na načina da u sebi ima upečatljiv ritam, izražava slobodu kojom je osmišljen 24nacrt- iako je cijela građevina općenito sadržana unutar jednog pravokutnika. Tlocrt je fleksibilan, zahvaljujući izostavljanju debelih nosivih zidova i njihovoj zamjeni armiranobetonskim stupovima. Sadrži i druge za Le Corbusiera karakteristične značajke poput vodoravnih prozora-neprekinuti prozor, tradicionalni se prozor zamjenjuje staklenom površinom i krovnih vrtova koji vraćaju, ili u Corbusierovom

smislu ͣrestauriraju͞, tlo na kojemu je objekt smješten. Stil je u potpunosti pročišćen i oslobođen dekoracije. Le Corbusier kuću smatra strojem za življenje, ali ne kao prostora bez duše, već racionalno organiziranog prostora, gdje ne isključuje nefunkcionalne predmete kao što je to slika na zidu. Njegova arhitektura predstavlja oštar kontrast Art decou. Le Corbusierovih pet točaka za gradnju građanske vile 1. Piloti (tanki stupovi) koji masu odižu od tla. 2. Slobodni tlocrt ʹ nosivi stupovi odvojeni su od nezavisnih pregradnih zidova. Kvadratni tlocrt ͣomekšan͟ je unutarnjom asimetrijom, podjelom prostora stubištem koji uvodi element spiralne rotacije. 3. Slobodno pročelje je posljedica slobodnog tlocrta u vertikalnoj plohi. 4. Dugi horizontalni klizni prozor. 5. Vrt na krovu kojim se nadoknađuje onaj dio tla koji pokriva kuća. Zemlja i zelenilo služe kao zaštita od hladnoće i vlage zimi, od vrućine ljeti.

Le Corbusier: vila Savoye, Poissy, Francuska, 1929. Zgrada sagrađena prema načelu kubičnog konstruktivizma: gole fasade (potpuni izostanak

bilo kakve dekoracije), dominacija ravnih linija, ravni krov, zidovi dematerijalizirani velikim staklenim plohama. Godine 1955. Le Corbusier je čak napisao Poemu pravom kutu. ͣArhitektonska promenada͟ ʹ rampa koja povezuje prizemlje i prvi kat. Princip slobodnog plana omogućuje fluidnost prostora, gradnja armiranim betonom omogućuje odvajanje nosive konstrukcije i zidova. Jedine fiksne točke su kuhinja i kupaonica. Uvođenje pokreta u prostornu koncepciju ʹ mase prodiru jedna u drugu. 26.OPIŠITE NAČELO TZV. INTERNACIONALNOG STILA: SUNCE, PROSTOR I ZELNILO, TE U URBANIZMU SKLADAN MEĐUODNOS ČETRI OSNOVNE FUNKCIJE GRADA : STANOVANJA, REKREACIJE, RADA I PROMETA Internacionalna moderna arhitektura označava novu tehniku građenja, a karakteriziraju je funkcionalnost, odbacivanje ornamenta te jednostavnost forme. Primjena čelične konstrukcije, i stakla koje zamjenjuje nekadašnje zidove, i time je arhitektura od staklenih volumena laka i prozračna, otvorena 25prema prirodi i okolišu. Armirani beton pak pruža mogućnost različitih oblika- i jedan i drugi način gradnje,

te primjena novih materijala omogućila je arhitektima da stvore oblike kakvi do tada još nisu postojali Industrijska revolucija je ͣosnovni događaj" koji je doveo do pojave moderne arhitekture: zahvaljujući novim tehnikama i materijalima gradnje (čelične konstrukcije, armirani beton, velike staklene opne), kostur građevine postaje odlučujući faktor projekta. Najveće su se promjene zbile u gradogradnji, tj. urbanizmu ʹ grade se višekatnice između kojih su ostavljeni veliki zeleni prostori (umjesto manjih kuća odijeljenih uskim ulicama). Arhitekti promišljaju o svjetlosti, planu i funkciji gradnje na novi način, u skladu s novim vremenom i potrebama modernog čovjeka. Zgrade jednog razdoblja nemaju samo estetske nego i strukturalne sličnosti. Odnos prema industrijalizaciji ostaje podijeljen: uvjerenju da industrijsko društvo može ostvariti pravi radosni poredak, suprotstavljen je strah da bi nekontrolirana industrijalizacija mogla uništiti ne samo civilizaciju već i život na Zemlji. Osnovne funkcije grada 20. stoljeća su: stanovanje, proizvodnja, rekreacija, promet. Internacionalni stil nosi obilježja takve arhitekture, a najbolji primjer bio bi Unitè d'habitation, Le Corbusiera, koji osim prostora za stanovanje, sadrži i prostor za rekreaciju a okružen je zelenilom.

Godine 1928. pod vodstvom Le Corbusiera osnovan je CIAM (francuski akronim za Međunarodni kongres moderne arhitekture) radi upravo povezivanja umjetnosti i industrije. U deklaraciji kongresa zahtijeva se racionalizacija i standardizacija radi pojednostavnjenja metoda rada na gradilištu i u tvornici, čime se smanjuje broj kvalificirane radne snage ʹ uz VKV stručnjake, koji su u manjini, velika većina je NKV radnika. Stambeni neboderi omogućuju visoku gustoću populacije bez velike izgrađenosti terena, u tipskom stanu dnevna soba okrenuta je prema jugu i zapadu, a kupaonica je odvojena od toaleta. Tako je na Kongresu formiran novi internacionalni stil u arhitekturi, koji je dobio potvrdu i u SAD-u 1932. s izložbom europske arhitekture u njujorškoj MoMA-i te s dolaskom izbjeglica iz Njemačke Waltera Gropiusa i Ludwiga Miesa van der Rohea (nakon dolaska na vlast nacionalsocijalista). Moderna arhitektura je racionalna, ali i poetična: ͣsvjesna, egzaktna i veličanstvena igra građevina okupljenih pod suncem". Rabe se novi materijali koje ne nalazimo u prirodi: beton, metal, staklo; montažni postupak kod građenja i upotreba gotovih, standardnih, modularnih elemenata nameće jednostavnu igru geometrijskih shema kao

najprikladnije sredstvo za arhitektonsko izražavanje. Le Corbusier: Stambena jedinica (franc. Unitè d'habitation), Marseille, Francuska, 1947. ʹ 1952. Primjer megastrukture modernog urbanizma za predgrađa velikih gradova, zgrada kao ͣstroj za stanovanje", ͣdruštveni kondenzator" u kojemu su okupljeni svi sadržaji (uredi, jaslice, škola, trgovine, hotel, igralište i bazen na krovu͙), koja ima unutarnje ulice, pa čak i trgovačku, a izvan zgrade postoje samo vegetacija i prometnice. Zgrada Je Le Corbusierov odgovor na društvenu krizu posljeratne Europe i potrebu za jeftinim masovnim stambenim objektima u zelenom okruženju. Zgrada je duga 165 m, visoka 150 m (18 katova), sadržava 337 dvoetažnih stanova s unutrašnjim stubištem. Ćelijska struktura otkriva pogledom betonske balkone, zaštićene od sunca vodoravnim pločama koje strše iz zgrade (tzv. brisoleji). 26Ta izvučena rešetka postala je uobičajeni detalj arhitekture moderne u krajevima vruće klime, skulpturalni detalj pročelja koji mu daje efekt trodimenzionalnosti i igre svjetla i sjene. Javlja se opasnost od stvaranja uniformiranog, otuđenog života u masama. Zgrada je dobila nadimak ͣsanduk na potpornjima". Formalne osobine internacionalnog stila:

ͻ Arhitektonski oblici moraju logički proizlaziti iz svrhe i namjene građevine, kao i iz tehnologije gradnje. ͻ Arhitektura moderne više nije masa, nego volumen. Umjesto zidovima, prostor je sada definiran površinama i parcelama. ͻ Zgrada se volumenom doima nematerijalnom i bestežinskom u geometrijskoj čistoći glatkih površina (poput domina). ͻ Ritmička kompozicija pravilnih oblika koji se ponavljaju (repetitivnost, modularni sustav gradnje). ͻ Nema dekoracije u smislu ͣnalijepljenih ukrasa", umjesto toga: elegancija materijala, tehnička savršenost detalja i korektne proporcije kao estetska kvaliteta. Apstraktna, matematički određena forma može se usporediti s nefigurativnim slikarstvom. Le Corbusier: Modulor, 1948. -Mjera za odnos čovjeka prema prostoru. Sustav za standardiziranje dimenzija arhitektonskog prostora načinjeno za čovjeka mora biti po mjeri čovjeka.

27.ŠTO JE LOGOTIP? NAVEDITE I OPIŠITE JEDAN LOGOTIP ( IMENUJTE AUTORA, DATIRAJTE GA) IZ POVIJESTI HRVATSKOG DIZAJNA ( NPR. 8. MEDITERANSKIH IGARA U SPLITU 1979?, ILI VIZUALNI IDENTITET? Vizualni identitet tvrtke ili robne marke je skup dizajnerskih pravila i odredbi koje jamče jedinstveno i konzistentno vizualno pojavljivanje na različitim aplikacijama i medijima. Poštivanje, realizacija i njegovanje kvalitetno oblikovanog vizualnog identiteta, poduzeću ili robnoj marki jamči prepoznatljivost, a istovremeno odražava njihovu djelatnost, vrijednosti i vizije. Logotip, logo, logotype (logos= znak, jezik, govor) je vizualna prezentacija poslovnog identiteta na tržištu informacija. Znak i logotip poduzeća ili organizacije je prvo što se primijeti i najdulje pamti od sveukupne poslovne imovine. Profesionalno oblikovan logotip uspostavit će originalni poslovni identitet kazujući što ste Vi u svijetu informacija i simbola. Obično je logo tako dizajniran da odmah bude prepoznatljiv, da 27ulijeva povjerenje, divljenje i odanost, da implicira superiornost. Logo i logotip su jedni od aspekata komercionalnog branda neke tvrtke ili ekonomske jedinke i njegov oblik, boja, font i slike su obično

drugačiji od ostalih na sličnom tržištu. Jedinstveni projekt hrvatskih vizualnih komunikacija sedamdesetih godina jest vizualni identitet Mediteranskih igara u Splitu 1979. Godine, djelo Tima za vizualne komunikacije Centra za industrijsko oblikovanje: Boris Ljubičić, Stipe Brčić i Rajna Buzić. Projekt je značajan, jer nastaje kao prvi sustav vizualnih komunikacija prema tada uobičajenim komunikacijskim kriterijima, što znači da je zasnovan i kodificiran tako da svaka komponenta u svakoj primjeni funkcionira kao dio cjeline. Za taj je projekt po prvi puta u hrvatskoj modernoj povijesti izrađen i priručnik grafičkih standarda kao nemimoilazno sredstvo u uporabi vizualnog identiteta. Utoliko je ovaj projekt zanimljiv kao primjer mogućnosti uvođenja najviših kriterija vizualnih komunikacija u Hrvatski kontekst. Logo je prepoznatljiv po tri međusobno isprepletene kružnice (slično olimpijskim) a kasnije će biti prihvaćen kao službeni logo svih mediteranskih igara. 28. ŠTO JE POP- ART? KAKO SE ODNOSI PREMA POTROŠAČKOM DRUŠTVU? NAVEDITE UMJETNIKE I/ILI ARHITEKTE KOJI U SVOJIM RADOVIMA KORISTE / TEMATIZIRAJU PREDMETE

MASOVNE POTROŠNJE? ͣJa sam stroj͟ (A. Warhol). Definirajući sam sebe strojem, akumulirajući i prikazujući istovjetne ili vrlo slične podatke i uznemirujuće slike, umjetnik ih ne komentira, ne reagira ʹ distanciran je i objektivan upućujući gledatelja na vlastitu lošu savjest, moralnu ili društvenu.

Pop-art je američki pravac u umjetnosti i čak i kad britanski autori rade u stilu pop-arta, oni preuzimaju motive iz američke kulture. Edward Ruscha u svojim djelima portretira Los Angeles, ali ne slavne i glamurozne, već obične lokacije poput benzinskih crpki, koristeći se jezikom i slikama iz reklama, s uličnih plakata i billboarda. Rober Indiana slika prema uzoru na konvencije prometnih znakova (za prezime je čak uzeo ime savezne države u kojoj živi). Larry Rivers slika kutiju cigareta Camel s najvećom predanošću, kao da slika kraljevski portret. 28Američki pop-art: Chareles Demuth, Jasper Johns, Robert Rauschenberg (prethodnici pokreta); Andy Warhol, Jim Dine, Robert Indiana, Roy Lichenstein, James Rosenquist, Claes Oldenburg.

Engleski pop-art: Peter Blake, Richard Hamilton, Jim Dine, R. B. Kitaj, Allen Jones. Pop-art je pravac u umjetnosti koji oslikava narav dvadesetog stoljeća. Dvadeseto stoljeće čine: tehnologija, industrija, oglašavanje, urbana kultura. Pop-art je na konzumerizam i popularnost televizije kritički odgovorio naglašavanjem banalnosti predmeta masovne potrošnje i masovnih medija. Tehnike masovne proizvodnje primijenjene na stalno ponavljane riječi, slike i muziku, rezultirale su sve većim mnoštvom simbola. No iako se umjetnici poparta koriste dadaističkim tehnikama i ͣštosovima͟, iza toga ne stoji dadaistička filozofija. Popart prisvaja slike iz tradicije i povijesti umjetnosti, ali i iz medija: pop-umjetnik bira između prerađenih slika, bira tipičan a ne individualan motiv. Često monotono ponavlja identične slike ʹ umjetnik ne slika živu djevojku, već pin-up na slici iz časopisa, ne pravu konzervu juhe Campbell͛s, već onu prikazanu na novinskoj reklami na juhu. Pop-art se često poigrava ikonografijom šunda (engl. pulp). Pop-art usvaja i uzdiže reprodukciju i daje joj status originala. MULTIPL je serijski proizveden predmet, tretiran kao jedinstven, izdvojen iz mase drugih.

MULTIPL: umjesto umjetničkog djela kao jednog i jedinstvenog originala, djelo je umnoženo kako bi postalo dostupnije i iz prostora muzeja ušlo u svakodnevnicu ljudi. Prvi primjeri multipla su grafike i lijevane skulpture; ideja multipla podrazumijeva da nema originala, odnosno da umjetničko djelo nije jedinstvena rukotvorina, već postoji u više identičnih primjeraka, tj. seriji. Ako se izgubi, lako ga je nadomjestiti novim, identičnim. Djelo pop-arta nužno treba reakciju publike da se može smatrati dovršenim. Pop-slika doima se kao zamrznuti događaj, ima trenutačni efekt, što znači da ne navodi gledatelja da joj se vrati i da je ponovno pogleda. Zato kažemo da je potrošiva, a takva umjetnost brzog učinka također predstavlja happening (engl. događanje), interakciju ljudi i stvari na određenoj lokaciji i u određenoj situaciji, zapravo apstraktni događaj bez probe i scenarija kao proširenje geste apstraktnog ekspresionizma u okoliš, prostor. Pop je prva umjetnost koja namjerno nije napravljena da traje vječno, provizorna je i prijelazna, kao i društvo u kojemu nastaje: pop-art je ogledalo postavljeno pred lice društva. Umjetnici poparta su postali bogati i slavni u rekordno kratkom roku prikazujući potrošački okoliš i njegov

mentalitet: ružno je postalo lijepo. No osim što je pop-art po svojoj ikonografiji popularna umjetnost, također je elitistička jer se distancira i manipulira pravilima i uzorima iz tradicionalne umjetnosti. 29POP-KULTURA je rezultat industrijske revolucije i niza tehnoloških revolucija u međuvremenu, koje spajaju modu, demokraciju i stroj. U vrijeme ručne proizvodnje, moda je označavala statusnu pripadnost nositelja. Stroj i proces političke demokratizacije omogućio je svakome da bude moderan ako to želi. Moda je ubrzala proces zamjene stvari novim, čime potpomaže industrijsku proizvodnju. Još je Shakespeare napisao: ͣPrije odjeću iznosi moda, nego ljudi.͟ ͣModa je ono što će izaći iz mode͟ (Coco Chanel). Pop-arhitektura Archigram je engleska grupa arhitekata (najistaknutija figura je Peter Cook) koji ironično kombiniraju pop-art s estetikom znanstvene fantastike i drugih trivijalnih žanrova: stripa Flash Gordon, filmova o Jamesu Bondu, hipijevskog pokreta͙ Njihova je metoda ͣubacivanja buke u sustav͟ srodna anarhizmu. Računaju na ludički instinkt čovjeka (tj. potrebu za igrom).

Renzo Piano i Richard Rogers: Centar Georges Pompidou (Beaubourg), Pariz, Francuska, 1971. ʹ 1977. Gigantska ͣurbana igračka͟, ͣveliki brod͟, antispomenik i primjer pop-arhitekture (pod utjecajem nerealiziranih projekata Archigrama). Svojim dimenzijama i formom zgrada iskazuje ravnodušnost prema urbanom kontekstu koji je okružuje. Zgrada kulturnog centra napravljena prema simboličnome modelu stroja, mjesto eksperimenta umjesto ͣkonzerviranja͟ umjetnosti. Zgrada-karoserija sa skeletnom rešetkastom opnom, predstavlja parodiju tehnologije; umjesto da su pomno skrivene, instalacijske cijevi nalaze se na pročelju kao dekorativni element, različite boje označavaju cijevi različite namjene (plave za vodu, žute za struju, zelene za ventilaciju, crvene za prolaz ljudi). Ostakljene cijevi dizala pružaju spektakularan pogled na grad. 29. DEFINIRAJTE PRET-A-PORTER I HAUTE COUTURE ODJEĆU? Pret-a-porter je francuski izraz za gotovu odjeću, on podrazumijeva kvalitetu odjeće i materijala ali nije unikatna odjeća. Takva odjeća se izvodi na tržište u standardnim veličinama, proizvodi se serijski. Naziva se još i Ready-to-wear što znači spremna za nošenje. To je tremin iz modnog dizajna za odjeću

koja se prodaje u gotovom obliku, u standardnim veličinama za odjeću. Neke modne kuće ili modni dizajneri kreiraju Pret-a-porter linije za masovnu industrijsku proizvodnju, dok drugi nude linije koje se u 30vrlo ekskluzivne i proizvode se u ograničenom broju i kroz ograničeno vrijeme. Bez obzira na količinu te linije nikad nisu unikatne. Pret-a-porter kolekcije se obično predstavljaju svake sezone tijekom Tjedna mode(Fashion Week). Kolekcije za jesen/zimu se pokazuju početkom godine, obično u veljači dok se kolekcije za proljeće ljeto pokazuju u rujnu. Te kolekcije se prikazuju odvojeno i tjednima prije Haute couture. Modne kuće koje inače proizvode Haute couture također proizvode Pret-a-porter koji donosi veći profit zbog masovnosti proizvodnje. Pret-a-porter odjeća je često praktična i neformalna, ali to ne mora uvijek biti slučaj. Haute Couture je francuski termin za visoku modu. Podrazumijeva ručnu izradu odjeće od najkvalitetnijih materijala, unikatnu ili u malim serijama(do tri primjerka). Haute couture označava kreiranje ekskluzivne mode prema narudžbi. U početku je taj pojam označavao radove Engleza Charlesa

Fredericka u Parizu sredinom devetnaestog stoljeća. U modernoj Francuskoj to je zaštićen pojam koji mogu koristiti samo ona poduzeća koja zadovolje određene dobro definirane standarde. Također, taj pojam se koristi da bi opisao odjeću visoke mode rađenu prema narudžbi neovisno da li je proizvedena u Parizu ili ostalim modnim prijestolnicama kao što su Milano, London, Rim, New York ili Tokyo. Haute couture se izrađuje prema narudžbi određenog kupca i obično se izrađuje od visoko kvalitetnih i skupih materijala sašivenih sa velikom pažnjom posvećenom detaljima i završnoj obradi, često sa dugotrajnim ručnim radom. Iako je svake sezone inovativna i drugačija Pret-aporter moda slijedii određene konvencije, mora biti usklađena između više dizajnerskih kuća da bi definirali jedinstven trend, iako svaki dizajner i modna kuića ima svoje posebnosti. Nasuprot tome Visoka moda dopušta veću slobodu, ne teži tome da bude univerzalna, ili da pripada nekom stilu ili trendu, upravo suprotno, Visoka moda teži da bude drugačija, da ima status umetničkog djela a ne da bude trend. Kreacije se često oblikuju skulpturalno, prkoseći konstrukcijskim konvencijama, često su inspirirane povijesnim stilovima kao što je

to Barok i raskoš materije, ili Orijenton, Istokom, Japanskom tradicijom, -Za to su najbolji primjer kreacije dizajnera Johna Galliana koji radi za modnu kuću Dior, ili su konceptualne tematike kao što je to priomjer stvaralaštvo hrvatskog dizajnera Silvija Vujičića. Visoka moda se želi izdići iz potrošačkog ludila koji karakterizira Pret-a-porter modu, želi biti više od toga, želi biti umjetnost. Često su kolekcije Visoke mode rezultat kreatorove potrebe da se umjetnički izrazi, to je nešto što se može povezati s Larpurlartizmom, jer kreacije Visoke mode izazivaju čisti vizualno/estetki užitak, dok je svojstvo funkcionalnosti često zanemareno. 30. KAKAV JE ODNOS OBLIKA I FUNKCIJE U DIZAJNU? NAVEDITE PRIMJERE IZ PRIRODE I POVIJESTI CIVILIZACIJE 31Kod dizajna za neumjetničke svrhe funkcija i oblik predmeta su usko povezani jer oblik predmeta proizlazi iz njegove funkcije ili drugim riječima predmet se dizajnira tako da bi svojim oblikom čim više zadovoljio funkciju za koju se dizajnira. Primjer za to ima svuda oko nas. Ptice, na primjer imaju takav aerodinamičan oblik tijela da bi imale što manji otpor zraka u letu, da bi sa što manjom potrošnjom

energije mogle letjeti. Cvjetovi imaju bogatstvo boja i oblika da bi privukli kukce koji biljkama pomažu u razmnožavanju, a pravilnu strukturu imaju da bi ih biljke lakše proizvodile. Jedan od važnijih ljudskih izuma, kotač, također ima oblik koji proizlazi iz njegove funkcije. On je savršeno okrugao (ili bi barem trebao biti) što mu omogućuje lakše kotrljanje, a vozilima s kotačima omogućuje lakše kretanje. Još jedan važan ljudski izum bilo bi koplje koje mu je omogućilo preživljavanje. Koplje ima izdužen oblik koji lovcu omogućuje lakše bacanje, a koplju duži let kroz zrak. To što oblik proizlazi iz funkcije ne znači da takvi predmeti ne mogu imati umjetničku vrijednost jer neka funkcija se može zadovoljiti na više načina i oblik nije uvijek u potpunosti definiran funkcijom. To umjetnicima i dizajnerima daje slobodu da predmet oblikuju tako da osim funkcionalne ima i estetsku vrijednost, da bude lijep. Čak i onda kada se dizajn koristi u samo umjetničke svrhe, može se reći da oblik proizlazi iz funkcije jer je onda funkcija tih predmeta da budu lijepi, da zadovolje estetske kriterije, da budu utjelovljenje umjetnikove vizije. 31. U KAKVOM SU ODNOSU LARPURLARTIZAM I DIZAJN, TE S DRUGE STRANE DIZAJN I ERGONOMIJA? ŠTO JE ERGONOMIJA?

Larpurlartizam - od francuskog slogana iz ranog 19. stoljeća ''l'art pour l'art'' (Umjetnost radi umjetnosti) , izražava filozofiju prema kojoj unutarnja vrijednost umjetnosti i ͣprava͞ umjetnost nemaju nikakvu didaktičku, moralnu ili utilitarističku funkciju. Pojam se pripisuje Théophileu Gautieru (1811-1872), iako se te riječi prvo javljaju u djelima Vicrora Cousina. Gautier je prvi koji je tu frazu koristio kao slogan. 'L'art pour l'art' je bio slogan boema u 19. stoljeću, a usmjeren protiv onih koji su govorili da umjetnost treba imati neku moralnu ili didaktičku ulogu. Larpurlartizam govori da je umjetnost vrijedna kao umjetnost i da umjetnost opravdava samu sebe. Umjetnost treba biti oslobođena svega vanjskog i osnovna svrha umjetnosti je da zadovolji potrebe lijepog. ¾ Budući da je jedno od temeljnih svojstva dizajna funkcionalnost, utilitarnost, da sliži svrsi za koju je namijenjen, možemo reći da su larpurlartizam i dizajn dva u potpunosti oprečna pojma. Jer dizajn ne služi samo za estetski užitak, i da postoji samo radi umjetnosti, dizajn uvijek ima svoju funkciju, koja predstavlja temelj njegova oblikovanja, iako dizajn teži da ima estetske kvalitete, i da bude umjetnost, on nikada nije samo umjetnost i radi umjetnosti.

Ergonomija je znanstvena disciplina koja se bavi dizajnom prema ljudskim potrebama te profesija koja primjenjuje teoriju, principe, informacije i metode dizajna da bi optimizirala ljudsku dobrobit i povećala 32funkcionalnost cjelokupnog sustava. Ergonomska istraživanja provode ergonomi koji proučavaju ljudske sposobnosti u odnosu na zahtjeve posla koji obavljaju. Tako dobivene informacije pridonose dizajnu i evaluaciji zadataka, poslova, proizvoda, okoliša i sustava da bi se učinili kompatibilnim sa ljudskim potrebama, mogućnostima i ograničenjima. Postoji pet aspekata (ciljeva) ergonomije: 1. Sigurnost ljudi 2. Komfor ljudi 3. Jednostavnost upotrebe proizvoda 4. Produktivnost/performanse proizvoda 5. Estetika proizvoda Moglo bi se reći da su larpurlartizam i ergonomija gotovo suprotni pojam. Larpurlartizam teži umjetnosti i dizajnu radi njih samih, ergonomija se koristi dizajnom da bi zadovoljila potrebe čovjeka. Dizajn teži tome da bude prilagođen čovjeku i da u potpunosti odgovara njegovim potrebama. Primjer takvog promišljanja je Le Corbusierov ͣModulor͞ - čije je temeljno načelo da-načinjeno za čovjeka mora biti po mjeri čovjeka.

32.KOJE SU TO DVIJE GRANE FUNKCIONALISTIČKE ARHITEKTURE? NAVEDITE PRIMJERE. Funkcionalistička arhitektura je doktrina da oblik građevine treba biti određen praktičnim razlozima kao što su namjena građevine, materijal i struktura, a ne da se plan i struktura građevine moraju oblikovati prema viziji građevine u dizajnerovoj glavi. Funkcionalistička arhitektura se posebno veže uz moderni stil arhitekture koji se je razvio u drugoj polovici dvadesetog stoljeća kao rezultat promjena u tehnikama gradnje, potrebe za novom vrstom građevina i promjene kulturnih i estetskih ideala. Slogan ͣforma slijedi funkciju͞ stvoren 1880-ih od pionira modernog dizajna Louisa Sullivana i dikta arhitekta Le Corbusiera ͣkuća je stroj za stanovanje͞ iz 1920. nedvojbeno izražavaju tu ideju funkcionalizma. Dobra arhitektura je automatski rezultat ispunjenja praktičnih potreba, pa ipak za ispunjenje tih potreba postoje mnoga alternativna rješenja između kojih arhitekt može birati i taj izbor određuje razliku između dobre i loše arhitekture. Proces dizajna započinje analizom funkcije građevine i razmatranjem najboljih tehničkih rješenja za zadovoljavanje te funkcije, a posljedica toga je da estetski karakter građevine nije nametnut

građevini već izvire iz zadovoljavanja funkcionalnosti. Zbog toga razloga naglašavanje funkcionalizma u modernoj arhitekturi implicira ponovno spajanje arhitekture i inženjerstva, koji su se razišli u 19. stoljeću. Arhitektura moderne dijeli se na GEOMETRIJSKU i ORGANSKU granu. ¾ Prva grana funkcionalističke arhitekture je Internacionalna moderna arhitektura. Internacionalna moderna arhitektura označava novu tehniku građenja, a karakteriziraju je funkcionalnost, odbacivanje ornamenta te jednostavnost forme. Arhitektonski oblici moraju logički proizlaziti iz svrhe i namjene građevine, kao i iz tehnologije gradnje. Arhitektura moderne više nije masa, nego 33volumen. Umjesto zidovima, prostor je sada definiran površinama i parcelama. Zgrada se volumenom doima nematerijalnom i bestežinskom u geometrijskoj čistoći glatkih površina (poput domina). Najbolji primjer fumkcionalizma Internacionalnog stila je Le Corbusierova Stambena jedinica (franc. Unitè d'habitation), Marseille, Francuska, 1947. ʹ 1952. Zgrada Je Le Corbusierov odgovor na društvenu krizu posljeratne Europe i potrebu za jeftinim masovnim stambenim objektima u zelenom okruženju.

¾ 1950-tih dolazi do bitne promjene stava prema arhitekturi, da nove moderne četvrti ne odgovaraju na osnovnu emotivnu potrebu čovjeka, a to je pripadanje, odnosno identitet, u što pripadaju i dobrosusjedski odnosi. Richard Neutra zastupa tzv. biorealizam; smatra da uspješno projektirana sredina ima blagotvorno djelovanje na opće zdravstveno stanje i živčani sustav čovjeka. Arhitektura nije samo funkcionalna, ona je projektirana fizička okolina. Napušta se urbano planiranje iz Atenske povelje. Na 10. kongresu CIAM-a u Dubrovniku 1956. traži se umetanje organskih, prirodnih formi u geometrizirane megastrukture. ͣFunkcija arhitekture nije samo građenje za trajanje ili držanje kiše po strani nego i uživanje!͟ (arhitekt Cedric Price). ¾ Organski funkcionalizam-Protiv dominacije geometrije: projektiranje zgrade počinje od korisnika, čovjeka, njegovog kretanja i prilagodbe terenu.ͣOndje gdje su česte kiše, krovovi su kosi, a kazališta natkrita, dok se u drugim područjima kazališna sjedišta stepenasto uzdižu pod vedrim nebom͙ Posvuda se graditelj podvrgava čudesnoj tiraniji zemlje i zraka" (Élie Faure). Najbolji

primjer takve arhitekture je ͣFalling Water͞ arhitekta Frank Lloyd Wrighta. Obiteljska kuća koja ͣprkosi gravitaciji". Ritmički kontrast oblika naglašava nesrodnost materijala ʹ opeka od lokalne gline, lokalni kamen, beton obojen u bijelo. Kuća je dio New Dealova programa poboljšanja života, model jeftinog, a udobnog stanovanja prema uzoru na tradicionalnu američku arhitekturu. Kuhinja se nalazi uz dnevni boravak, u kojemu se duž zidova nalaze garniture za sjedenje ʹ kako bi se maksimalno iskoristio prostor u malim kućama; ekonomičan i razveden tlocrt. Niz terasa i balkona koji strše iznad vodopada, međusobno spojenih i preklapajućih razina koje se otvaraju u okoliš. Grubim kamenim zidovima izbjegava glatkoću internacionalnog stila. Falling Watter je primjer onoga što je Wright mislio pod Organskom arhitekturom, kuća koja je u potpunosti stopljena s okolišem. 33. KADA I GDJE JE DJELOVAO BAUHAUS? ŠTO JE BAUHAUS? KOJE NOVINE DONOSI? NAVEDITE BAREM 3 PRIPADNIKA BAUHAUSA TE IME OSNIVAČA? Sinteza umjetnosti i industrije (tehnologije), nastanak dizajna u današnjem smislu riječi.

34Naziv: njem. bauʹgradnja, hausʹkuća. Bauhaus (Kuća graditelja) je akademija likovnih umjetnosti i škola za umjetnost i obrt (koncepcijske podijeljenosti) osnovana u Weimaru 1919. pod vodstvom arhitekta Waltera Gropiusa koji želi povezati sve likovne umjetnosti, prema idealu sinteze svih umjetnosti na čelu s arhitekturom, koju treba povezati s potrebama ljudi: arhitektura treba ͣpoput prirode obuhvaćati cijeli čovjekov život͟. Porijeklo Bauhausa (Njemačka, 1919. ʹ 1933.) leži u vjerovanju da je reforma u umjetničkom obrazovanju bitna zbog ekonomskih razloga. Njemačka je bila siromašnija sirovinama nego SAD i Velika Britanija i zato se više oslanjala na stručnost svoje vješte radne snage i svoju sposobnost da izvozi sofisticiranu robu visoke kvalitete. Zato je postojala potreba za dizajnerima i samo je nova vrsta umjetničke edukacije mogla podmiriti tu potrebu. Neposredno nakon 1. svjetskog rata vlasti u gradu Weimaru su bile otvorene prema Gropiusovim sugestijama za utemeljenje škole za umjetnosti i zanate. 1919. Walter Gropius ujedinio je školu za lijepe umjetnosti sa školom primijenjene umjetnosti-nastao je Bauhaus. Student rad is dva mentora, umjetnikom i obrtnikom, te upoznaje sve faze proizvodnog

procesa, za razliku od radnika na traci koji je upućen samo u mali njegov segment. Na Bauhaus su utjecali Arts & Crafts, Deutsche Werkbund i utjecaji srednjovjekovnih cehova- udruženja raznih zanata. ¾ U Bauhausu se pokušavalo sjediniti umjetnost i industriju, pri čemu je arhitektura služila kao poveznica ¾ pripisuju mu se pronalazak modernog koncepta dizajna i postavljanje temelja za učenje dizajna u 20. stoljeću ¾ razvitak i uvođenje novih materijala kao što su beton, staklo, čelik, a izbjegavanje ornamenata, tj. preferiranje čistoće izraza oslobođene nepotrebnih detalja bio je snažan edukacijski centar na kojem su predavali tada važni umjetnici Predavači: Paul Klee, Johannes Itten, Oscar Schlemmer, Vasilij Kandinski, Laslo Moholy-Nagy, Josef Albers, Marcel Breuer͙ Međunarodna ekipa predavača pridonosi širenju utjecaja Bauhausa u svijetu. Pod pritiskom konzervativnih krugova Bauhaus se 1925. seli u Dessau, u novosagrađen kompleks zgrada čistih stereometrijskih oblika i uz apsolutnu dominaciju horizontala i vertikala. Godine 1932. Bauhaus se

seli u Berlin, a sljedeće godine, s dolaskom nacionalsocijalista na vlast, prestao je s radom ʹ policija je opkolila zgradu, uhitila 32 učenika i zaključala sve prostorije. Bauhaus je završilo otprilike 1200 studenata, osposobljenih i umjetnika i obrtnika koji mogu raditi samostalno i kritički ocijeniti vlastite sposobnosti. Oni upoznaju cjelokupni proces proizvodnje, dok tvornički radnik 35nikada ne može upoznati više od jedne proizvodne faze. Oblici proizvoda prilagođeni su mogućnostima proizvodnog postupka i materijala, a nisu im nametnuti. Walter Gropius: Visoka škola za gradnju i umjetničko oblikovanje Bauhaus, Dessau, Njemačka, 1926. Škola sagrađena kao ͣlonac za taljenje nove estetike s pomoću industrijskih tehnika͟, koja će aktivno sudjelovati u preoblikovanju društva. Prema ideji ͣumjetnika kao obrtnika najviših kvaliteta͟ obuka je organizirana tako da svaki student dobiva poduku od jednog umjetnika i jednog majstora obrtnika. Projektiranje je vrhunac nastave, kao slobodna i kreativna primjena stečenih znanja. U radionicama Bauhausa nastaju novi artikli i modeli masovne proizvodnje, i

danas u upotrebi (stojeće i zidne svjetiljke, metalni namještaj, novi oblici kuhinjskog posuđa͙). Bauhaus je također izvršio standardizaciju građevnih dijelova. Radionice imaju potpuno transparentnu ͣepidermu͟ koja ukida odvajanje konstrukcije od vanjskog prostora; izvrstan primjer arhitekture s nenosivom staklenom fasadom (novost je da je staklena ovojnica i na uglovima) koja omogućuje maksimum dnevne svjetlosti u radionicama. Svjetlo i zrak struje boravak u zatvorenom prostoru više ne predstavlja suprotnost neograničenom eksterijeru: ͣeteriziranje͟ arhitekture. Prvi put prozor nije poiman kao šupljina u zidu. Sam zid je sada samo zastor i klimatska barijera. Tlocrt zgrade podsjeća na krila vjetrenjače, dvije grupe zgrada L oblika koje se presijecaju nastaju prema ideji jasnog razgraničavanja, ali ne izoliranja, različitih sadržaja. Prožimanje vertikala i horizontala podsjeća nas na Mondrianovo slikarstvo. Napravi usporedbu slike i zgrade. Ergonomsko oblikovanje: prilagođeno potrebama i fizionomiji čovjeka. ͣNaše stolice i naši kreveti prilagođeni su našem fizičkom liku. Naši se pragovi oblikuju prema našim stopalima͟ (Élia

Faure). Rasvjeta je riješena industrijskim standardnim rasvjetnim tijelima ʹ neonskim cijevima. Marcel Breuer: Naslonjač, 1926. Šuplja čelična cijev, dotad skrivan konstrukcijski element, postaje armaturom stolice! Primjer uspješne primjene dizajna u serijskoj proizvodnji: naslonjač je trodimenzionalni praktični predmet načinjen od metala, industrijskog materijala, nalik na apstraktnu sliku. Paradoks je činjenica da, iako su djela Bauhausa, načinjena prema načelu srednjovjekovnih majstorskih radionica (umjesto umjetnika građanina ʹ umjetnik obrtnik), namijenjena masovnoj potrošnji, zbog skupih materijala i kvalitetne izrade njihova je proizvodna cijena previsoka da budu lako dostupna roba, već su prije elitistički proizvodi, izrađivani u malim serijama. Utjecaj Bauhausa Margarete Schutte-Lihotzky: Frankfurtska kuhinja, 1924. Viseći kuhinjski ormari s policama, industrijski proizveden i standardiziran namještaj koji štedi prostor i olakšava rad ʹ proizvod je detaljnih studija pokreta i potreba pri kuhanju. Danas ͣviseću kuhinju͟ imamo u gotovo svim domovima.

3634. ŠTO SU PASTIŠ, HIBRID I APROPRIJACIJA KAO METODE OBLIKOVANJA? NAVEDITE PRIMJERE IZ HRVATSKE UMJETNOSTI I DIZAJNA Pastiš je izraz koji se koristi za oponašanje nekog poznatog slikara, loše imitirano umjetničko djelo, krivotvorina. Takav način izaziva negativan rezultat u promatraču, jer umjetničko djelo ili dizajn ne djeluje uvjerljivo kao kod izvornog primjera. Hibrid: Izraz hibrid označava rezultat dobiven spajanjem dvaju ili više različitih vrsta ili procesa. Posebnost hibrida je u tome da elementi koji se spajaju već predstavljaju, svako za sebe, dovršeno rješenje, ali se njihovim spajanjem dobivaju nova poželjna svojstva. U dizajnu hibrid bi bio spajanje dvaju ili više postojećih stilova u jedan novi stil. Primjeri primjene hibridnosti u umjetnosti su: Aproprijacija: prisvajanje,prisvojenje,udešavanje,prilagođavanje. U dizajnu bi aproprijacija bila prisvajanje elemenata nekog drugog stila u novi ili već postojeći stil.Me Primjera aproprijacije u umjetnosti i dizajnu ima izrazito puno, jer je preuzimanje nekih elemenata iz prethodnih stilova u jedan novi stil koji nosi druga obilježja, česta pojava. Npr: ¾ U dizajnu odjeće kreacije ili pak čitave kolekcije nose neka obilježja prošlih razdoblja, danas je u

modi aktualna pojava retro i revival kod Pret-a-porter mode (npr. povratak šezdesetih,...), A kod Visoke mode Dizajneri često inspiraciju pronalaze dublje u povijesti u stilovima poput Baroka koji odgovaraju raskoši njihopvih keracija, ili su inspirirani umjetničkim stilovima i pravcima. ¾ Kroz gotovo čitavo avangardnu koju karakterizira radikalno novo i odbacivanje prošlosti provlači se preuzimanje elemenata koji nisu vlastiti. Npr.: 1. Nadrealistički slikar Juan Miro inspiriran je pečinskom umjetnošću, preuzima i usvaja neke bitne karakteristiker prethistorijskog slikarstva 2. Duane Hanson, koji radi Pop Art skulpturu, preuzima i usvaja konzuimerske predmete, kao šro su to hrana, namirnice, kozmetika i predmeti svakodnevne upotrebe te ti predmeti postaju sastavni dio njegovog stvaralaštva 3. George Segal, koji je za jednu svoju skulpturu ͣfilmski plakat͞ preuzeo poster Marilyn Monroe 4. Marcel Duchamp, Kada je izložio kotač bicikla, ili pisoar 5. Metafizičko slikarstvo, usvajanje i premiještanje antičke skulpture u novi kontekst,.... 3735. ŠTO JE SECESIJA, KARAKTERISTIKE TOG STILA/POKRETA KAKO SE SVE NAZIVA I ZA

KOJE JE SVE ZEMLJE KARAKTERISTIČAN? NAVEDITE JEDNOG PREDSTAVNIKA STILA? DEFINIRAJTE TAJ STIL S OBZIROM NA SVOJSTVO EKLEKTIČNOSTI? Secesija je prvi avangardni pravac, tj. preteča Avangarde, prvi pokret koji se suprostavio akademskom promišljanju. Nova umjetnost ili secesija u smislu odcjepljenja (lat. secessio). Novi stil je bio izrazito internacionalni stil, otprilike u isto vrijeme, na prijelazu 19. i 20. stoljeća, nastaje u različitim krajevima Europe, pod različitim nazivima koji prizivaju pojmove sloboda, mladost, novost: Jungendstil (ͣmladi stil"), Njemačka; Sezessionstil, Austrija; Stile Floreale ili Liberty, Italija; style nouille (nouille ʹ knedl), Francuska. Hrvatska preuzima naziv ͣsecesija" jer se u to doba nalazi u sastavu AustroUgarske Monarhije. Zrcali duh novog vremena zbog razvoja industrije i gospodarstva. Primjenjuju naglašenu stilizaciju upotrebnih predmeta te pokušavaju uspostavuti sintezu ekonomičnosti i funkcionalnosti. Koriste biljne stilizirane oblike koji podsjećaju na oblike izvedene iz prirode kao što su ro kosa ili valovi. Naglašava se individualnost prema uzoru na romantizam. Odnosno, secesija je vrsta neoromantizma jer je sklona eklekticizmu (ͣposuđivanju" iz drugih kulturnih tradicija, folklora, prošlosti,

bajki͙ DIJAKRONIJSKI I SINKRONIJSKI). Ornamentika secesije zasniva se na dodavanju hedonističkog elementa nekom korisnom predmetu: već je Ruskin (teoretičar umjetnosti na prijelazu 19. i 20. stoljeća) smatrao da je poezija arhitekture sva u ornamentu jer samo bez funkcije korisnosti može nastati duhovna vrijednost. U povijesnom razvoju Novog stila, međutim, ornament gubi na značenju kao dodatak funkcionalno oblikovanom predmetu, jer se sam predmet uobličava kao ornament, koji iz nadstrukture postaje strukturom͙ Oscar Wilde napominje da su strojni proizvodi lijepi samo ako nisu ukrašavani. Arhitekt Louis Sullivan tvrdi da je ukras luksuz, a ne potreba ljudskog duha. Dok pokret arts and crafts slijedi socijalne ciljeve, novi stil je zasnovan na ideji ͣumjetnost radi umjetnosti". Karakteristična linija novog stila je nemirna, tzv. flowing line (krivulje, zavojite vriježaste konture i biljne arabeske, BIČASTE LINIJE, vrtložaste linije͙). Ta se linija, koja može predstavljati i lišće, cvijeće i posebno omiljeni motiv ʹ vinovu lozu, pojavljuje svugdje ʹ na slikama, arhitekturi, u ilustracijama i opremi knjiga, umjetničkom obrtu: ͣizdužena, senzibilna krivulja, koja podsjeća čas na stabljiku ljiljana, čas na ticalo nekog kukca,

prašnike cvijeta, a gdjekada na plamen koji suklja uvis͙ valovita krivulja, koja glatko i nepravilno prekriva sve plohe" (Nikolaus Pevsner). Teži se cjelovitoj umjetnini prema ideji Gesamtkunstwerka. Novi stil je pokušaj pomirenja umjetnosti i industrije, no s obzirom na to da je to primarno umjetnički pokret, nije mogao odgovoriti zahtjevima masovne proizvodnje. Victor Horta dalje razvija organske forme stila korištenjem kovanog željeza kojim je oblikovao i pročelje pariškog dućana Samuela Binga pod nazivom L'Art Neauveau (franc. nova umjetnost) ʹ po kojemu je stil dobio ime u Francuskoj (glasoviti Bing iz romana Alan Ford). Evolucija primjene željeza: lijevano ʹ kovano ʹ čelik. Primjenjuje se na fasadama, služi izgradnji mostova, tržnica i željezničkih postaja. Najbitnije značajke su: 38¾ vijugava crta biljnog tipa obilježava svaki predmet; nakit, pokućstvo, balustrade, staklena vrata i prozore, vanjske profile kuća ¾ Upotreba materijala industrijskog tipa: željezo, lijevano željezo, majolika ¾ Struktura građevine izjednačuje se s dekoracijom Novine koje uvodi novi stil u umjetnosti i dizajnu (pokućstvo, tipografija, moda)

ʹ distorzija (iščašenje, izvijanje) formi biljaka i ljudi u dekorativne svrhe ʹ geometrijski raspored tipografije ʹ uglatost novih oblika namještaja prema uzoru na Japan ʹ naglasak na linearnom u arhitekturi. Nova umjetnost ili secesija u smislu odcjepljenja (lat. secessio) Novi stil je bio izrazito internacionalni stil, otprilike u isto vrijeme, na prijelazu 19. i 20. stoljeća, nastaje u različitim krajevima Europe, pod različitim nazivima koji prizivaju pojmove sloboda, mladost, novost: Jungendstil (ͣmladi stil͟), Njemačka; Sezessionstil, Austrija; Stile Floreale ili Liberty, Italija; style nouille (nouille ʹ knedl), Francuska. Hrvatska preuzima naziv ͣsecesija͟ jer se u to doba nalazi u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Godine 1897. zagrebačko se Društvo hrvatskih umjetnika odijelilo ili ͣrazdružilo͟ (ͣsecesioniralo͟) od hrvatskog Društva umjetnosti, kao i njihovi austrijski kolege. Predstavnici: Alfons Mucha; Češka, Aubrey Beardsley, Engleska (slikari i grafičari); Antonio Gaudí, Španjolska (arhitekt). Godine 1892. osnovan je Jungenstil u Münchenu, predstavnici su: Max Liebermann, Lovis Corinth, Franz von Stuck.

Godine 1889. berlinski Jungenstil, vodi ga Max Liebermann, poslije se pridružuje Max Pechstein. Godine 1897. osnovana je bečka secesija, odmah ima 19 članova s Gustavom Klimtom na čelu. Fin de siècle (franc. kraj stoljeća, termin koji označava prijelaz iz 19. u 20. st.) Arhitektura secesije ͣOblik proizlazi iz funkcije͟ (L. Sullivan). 39Victor Horta: Maison du people (zgrada za Belgijsku radničku socijalističku stranku), Bruxelles, Belgija, 1897. ʹ 1900. Arhitektura otvorene konstrukcije (tj. vidljiva je njezina željezna konstrukcija), linearne izražajnosti arhitektonskih elemenata. Oplata od opeke oblikovana je tako da prihvaća kamen, a kamen tako da prihvaća željezo i staklo. Prva zgrada napravljena prema načelu teoretičara arhitekture ViolletLe-Duca koji se zalaže za ISTINITOST ARHITEKTURE. Istinitost arhitekture znači upotrebu materijala u skladu s njihovim kakvoćama, tako da su konstruktivne metode očite, a ne kamuflirane. Arhitektonski stil mora biti proizvod tla (lokalni materijali) i vremena u kojemu nastaje (inače je kič).

Louis H. Sullivan: Robna kuća Carson-Pirie-Scott, Chicago, SAD, 1899. ʹ 1904. Spletovi vlati trave i izrezuckanog lišća, prema idealu ornamenta organskih motiva obrubljenih širokim, teškim linijama. ͣTekući͟ (uklesan ili izbočen) ornament u suprotnosti je s jednostavnosti osnovnih kubičnih linija zgrade. Željezna konstrukcija (novo), pročelje je klasično (staro). Građevina analogna ljudskom tijelu, gdje su meso i mišić organski vezani uz kost. Joseph Hoffman, Joseph Maria Olbrich (prema Klimtovim nacrtima): Kuća bečke secesije, Beč, Austrija, 1897./98. Najtipičnija zgrada secesije, ravne, plošne mase strogih formi, zidovi su puni, masivni, aksijalnost i simetrija arhitektonskih elemenata. Dominira motiv lovora, atribut boga nadahnuća Apolona. Kupola je šuplja, s ͣkrunom͟ od lovorova lišća u pozlaćenoj bronci (Bečani su kupoli nadjenuli nadimak ͣglavica kupusa͟), lebdi na četiri kratka stupa. Iznad ulaza je pozlaćeni natpis: ͣDržavi njezina umjetnost, umjetnosti njezina sloboda͟. Dekorativni motiv glava meduza i sova simbolizira mudrost.

Obilježja ornamenta ʹ Postojanje elementarnoga geometrijskog, životinjskog, biljnog ili tipografskog uzorka. ʹ Ritmičko ponavljanje identičnog ili variranog uzorka, što stvara obrazac. ʹ Ostvarivanje magijske, simbolične i dekorativne funkcije. Henry van der Velde razlikuje ORNAMENTACIJU (nije fizički povezna s objektom) i ORNAMENT (ugrađen je u objekt). Otto Wagner: Ulaz u postaju metroa na Karlsplatzu, Beč, Austrija, 1898. 40Usporedi ovu zgradu s Olbrichovom. Obje su secesijske ʹ opiši ornament. Smatraš li je prekićenom za svoju ͣbanalnu͟ svrhu ili bi želio/željela da su i danas utilitarni objekti tako dekorativni? Pretjeranu dekorativnost kakvu promiče secesija Adolf Loos će poslije kritički nazvati ͣdelirijem ornamenta͟ (ͣdekorativna bolest͟ prema Walteru Craneu). Za razliku od Novog stila koji je osobni stil umjetnika, racionalizam koji dolazi nakon njega zagovara kolektivitet i međunarodnu suradnju na zajedničkim projektima.

Otto Wagner: Poštanska štedionica, Beč, Austrija, 1904. Zgrada za birokratski aparat države koja je trebala vječno trajati (Austro-Ugarska Monarhija se, međutim, raspala za 14 godina). To je golema metalna kutija čija je opna obložena tankim, glatkim, ulaštenim pločama od bijelog mramora. Ploče su na fasadu učvršćene zakovicama. Velika središnja dvorana sa šalterima ima stakleni svod, čime je omogućena prirodna rasvjeta i dojam prozračnosti tog prostora za klijente. Rudolf Lubinski: Nacionalna i sveučilišna biblioteka (danas Državni arhiv), Zagreb, 1911. ʹ 1913. Vrhunac stila na europskoj razini. Jedinstvo arhitekture, ukrasa i opreme. Ornament u obliku sove, simbola mudrosti. Secesiji prethode pokreti: Arts and crafts (engl. umjetnosti i obrti) 1880. ʹ 1910. arts and crafts u Britaniji. 1900. ʹ 1905. arts and crafts u SAD-u. Pokret Arts and crafts nastaje kao reakcija na dehumanizirajući učinak industrijalizacije. Želi se vratiti dignitet ručnog rada i obrtničkih tehnika, u skladu s ͣistinom materijala͟. Omiljeni je motiv

paunova pera (dame toga doba njime kite šešire), sinonim za ljepotu i hedonizam kraja 19. stoljeća zanimljivo dvosmislenih šara pri vrhu pera (u obliku očiju koje trebaju otjerati predatore). Dok je stil Arts and craftsa ornamentom blizak secesiji (linearnost i priroda kao jedini izvor inspiracije), oblikovanjem namještaja blizak je pokretima zasnovanim na geometriji 1920-ih. 41Louis Comfort Tiffany: Mandarin lampa (Lotosov cvijet), bronca i staklo spajano olovom, 1900. ʹ 1905. Američki proizvođač stakla Tiffany je 1880. patentirao tzv. favrille (od lat. faber ʹ obrtnik), ručno proizvedeno staklo površine koja se prelijeva u duginim bojama, nastale izlaganjem zagrijanog stakla metalnom dimu i oksidu. Favrille je postao sinonim za secesijsku dekoraciju, često imitiran i interpretiran. Mandarin je vrsta favrilla s uzorkom lotosova cvijeta, motiva krajnje reduciranog tako da izgleda apstraktno, kao da nije napravljen prema predlošku iz prirode. Emile Gallé i Rene Lalique su još neki poznati proizvođači stakla novog doba. William Morris: Detalj tapeta s uzorkom cvijeta bedrinica, 1876. Plošni uzorci s motivom voća, cvijeća ili ptica na tepisima, tkanini, zidnim tapetama koje

su tada bile u modi. Vijugava linija potpuno novog ornamenta, koji ne teži iluzionizmu i prvi put nakon rokokoa ne nastaje imitiranjem motiva iz prošlosti. Jasan i čist crtež zasnovan je na ozbiljnoj studiji procesa rasta u prirodi. Ideja ͣdruštvene odgovornosti umjetnika͟: arhitekturu i namještaj treba projektirati u skladu s prirodom materijala i proizvodnog procesa. Za Morrisa kuća običnog čovjeka postaje idejni zadatak arhitekta, a umjetnik oblikuje ͣobične͟ predmete poput stolice, koja nije izraz inspiracije, već visokog obrta, ͣkvalitetnog rada͟ čovjeka koji se raduje zbog onog što radi. Pritom on mora biti ͣgospodar stroja͟, koristiti se njime poput alata, a ne služiti mu. Wiener Werkstätte (njem. bečka radionica) 1903. ʹ 1933. Wiener Werkstätte je ceh obrtnika (osnivači su Josef Hoffmann i Koloman Moser). Metalni predmeti, ručno proizvedeni, imali su reduciran, uglat oblik, a oko 1915. tipični uglati, anorganski oblici omekšali su miješanjem s organskim, biljnim motivima. Wiener Werkstätte je odgovor na industrijalizaciju i modernu tehnologiju. Visokom obrtničkom kvalitetom i socijalnim programima

poput gradnje radničkih četvrti i humanizacije urbanog života secesija prije svega zagovara povratak k prirodi (i obrnuto, ulazak prirode i prirodnih motiva i materijala u čovjekovu svakodnevicu), od koje se zapadna civilizacija otuđila prolazeći kroz industrijsku revoluciju: ͣpriroda je velika knjiga u kojoj tražimo inspiraciju͟ (Hector Guimard, francuski arhitekt art neuveaua prema kojemu se taj stil u Francuskoj još naziva i stilom ͣGuimard͟). Josef Hoffmann: palača Stocklet, Bruxelles, Belgija, 1906. ʹ 1910. Atektonska konstrukcija ʹ što podrazumijeva negiranje strukture i mase zgrade, osjećaj da zidovi nisu čvrste, pune konstrukcije, nego da se sastoje od velikih ploča tankog materijala. 42Izrazito atektonski, linearni element su metalni spojni šavovi mramornih ploča kojima je obložena fasada. Deutche Werkbund (njem. njemačko udruženje) Osnovano 1907. Tipiziranje proizvoda i arhitekture, propisivanje ukusa koji bi vrijedio za sve u suprotnosti je s idejom i zagovaranjem individualnosti umjetnika. Godine 1894. arhitekt Henry van der Velde

predlaže ornament kao integralni dio arhitekture, u jedinstvu svih umjetničkih medija: ͣLjepota je oružje, a sredstva kojima se postiže su revolucionarna.͟ No dok je cilj ornamentalnosti Jungenstila sam ornament ʹ kod Van der Veldea služi naglašavanju funkcije predmeta. U njegovu oblikovanju interijera frizerskog salona Fabym u Berlinu 1901. ʹ ostavljene su vidljive vodovodne cijevi i plinski i električni kabeli, rješenje primijenjeno na centru Pompidou u Parizu 1971. ʹ 1977. (vidi sljedeća poglavlja). Peter Behrens, član udruženja, zalaže se za standardizaciju komponenti, koje se onda mogu ugraditi u više proizvoda. 1909. Walter Gropius će izdati memorandum o TIPIZIRANJU, STANDARDIZACIJI i MASOVNOJ IZGRADNJI malih stambenih kuća, svaku umjetnost poimajući kao ͣgrađenje͟, što poslije postaje osnovna ideja Bauhausa. Peter Behrens: Tvornica turbina AEG, Berlin, Njemačka, 1908./1909. Behrens je bio osnivački član secesije u Münchenu i osnivač Deutcshe Werkbunda. U njegovu uredu radili su Walter Gropius, Mies van der Rohe i Le Corbusier, zbog čega je stekao nadimak ͣlaboratorij modernizma͟.

Tvornica turbina (njem. Turbinenfabrik), svojevrstan je hram njemačke proizvodne moći, građevina oblika klasičnog hrama napravljena je suvremenom tehnologijom od čelika i stakla, fasada je načinjena od čelika i armiranog betona koji je sakriven opekom slaganom u rustikalni uzorak ʹ jasno je vidljiv čelični okvir; kamen u uglovima služi naglašavanju težine i snage čvrsto poduprte građevine. Logotip tvrtke istaknut je na zabatu koji oblikom podsjeća na završetak tradicionalnog seljačkog hangara, radi simbolike isticanja zajedništva radnika i poljoprivrednika. To je prvi potpuno integrirani korporativni identitet neke tvrtke. Walter Gropius i Adolf Meyer: Tvornica cipela Fagus, Alfeld an der Leine, Njemačka, 1910./11. Troetažna gradnja s čeličnom konstrukcijom i nenosivom staklenom ovješenom fasadom (zid kao zavjesa). Naglašena je prozirnost i ledbeći, bestežinski efekt zidova. Osobito su dobro riješeni uglovi zgrade, prividno bez ikakvog potpornja. ͣZidovi imaju ulogu ekrana koji pružaju zaštitu od kiše, vrućine i buke͟. (Walter Gropius) 43Stara industrijska i komunalna arhitektura učestalo se prenamjenjuje u muzejske prostore i

kulturne centre ʹ npr. željeznička postaja Orsay u Parizu preuređena je u muzej umjetnosti 19. stoljeća, jer je postala prekratka za suvremene kompozicije vlakova. Elektrana Battersea, zbog neprimjerenosti takvog onečišćivačkog sadržaja u širem središtu Londona, preuređena je u novu Galeriju moderne umjetnosti Tate (učinili su to Švicarci Herzog i De Meuron 1995. ʹ 99.), uz maksimalno iskorištenje postojeće strukture. U Zagrebu je stara kožara preuređena u Gliptoteku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a u Rijeci se napuštena tvornica duhana iz 19. stoljeća preuređuje u novi Muzej moderne i suvremene umjetnosti prema projektu Saše Randića i Idisa Turata. 36. KOJI SU ELEMENTI IZ JAPANSKE TRADICIJE PREUZETI U ZAPADNOJ INDUSTRIJI, OBRTU I UMJETNOSTI OD DRUGE POLOVICE 19. STOLJEĆA NAOVAMO? NAVEDITE DOPRINUS ISAMU NOGUCHIJA(NISKI STOL U DNEVNOM BORAVKU KULTURNI HORIZONT, ISSEY MIYAKEA͙(TATAMI, FUTON͙.) SVAKAKO SPOMENITE UTJECAJ JAPANSKOG DRVOREZA NA UMJETNOST I NA DIZAJN?

Kada bi se objekt prikazao vizualno identičan svom pandanu u realnosti, potaknuo bi divljenje tehnici prikazivanja, što nije cilj ove vrste umjetnosti. Na Zapadu nam se često događa da se divimo tehničkim postignućima svakakve vrste, od umjetnosti nadalje, ali divljenje ne pokreće um ka intuitivnom istraživanju kojem teži japanska umjetnost. Kada se divimo objektu, naša pažnja je usmjerena ka njemu i njemu samo, što je greška . Japanska umjetnost teži ka intuitivnoj spoznaji stvarnosti. Japanska dijela sadrže dimenziju duhovnosti i funkcionalnosti. Umjetnost Zapada je korz 20. Stoljeće a i danas bila inspirirana Japanskom umjetnošću i tradicijom oblikovanja u umjetnosti i dizajnu. ¾ Velik utjecaj na dizajn na Zapadu izvršio je japanski modni dizajner Issey Miyake. On je japanski modni dizajner, poznat je po svojoj tehnologijom vođenoj modi i izložbama. Miyake je rođen 22.4.1938 u Hiroshimi i studirao je grafički dizajn na Tama Art University u Tokiju gdje je diplomirao 1964. Nakon što je diplomirao radio je u Parizu i New Yorku. Nakon povratka u Tokijo 1970, osnovao je Miyaki Design Studio. Miyakeov osnovni princip izrade odjeće je uvijek bila

ideja stvaranja odjevnog predmeta iz jednog komada tkanine. On istražuje prostor između ljudskog tijela i tkanine koja ga prekriva. On postiže konzistentnu ravnotežu između tradicije i originalnosti i između ručnog rada i tehnologije. Kasnih osamdesetih počeo je eksperimentirati sa novom vrstom nabora na odjeći (eng. pleats) koji bi u isto vrijeme omogućili fleksibilnost pokreta onoga koji nosi odjeću i jednostavnost proizvodnje i brige za odjeću. 44Iz japanske tradicije su preuzeti i Futon i Tatami ¾ Futon je tip madraca koji čini japanski krevet. Japanski futoni su ravni, debeli oko 5 centimetara i ispunjeni pamučnim ili sintetičkim materijalom. Futoni su dizajnirali za stavljanje na tatami podove i tradicionalno se sklapaju i pospremaju u ormar tokom dana da bi se omogućilo tatamiju da diše i da bi se povećala fleksibilnost upotrebe sobe. Futoni se redovito moraju prozračivati na suncu, osobito ako se ne pospremaju tokom dana. U zapadnom svijetu koristi se izmijenjena verzija futona postavljena u drveni okvir koji se može presavijati u sredini. Tako se može koristiti kao kauč ili rasklopivi krevet.

¾ Tatami su posebne podne obloge koje se koriste za japanske podove. Tatami se izrađuje od pletene zukvine (Juncus effusus) slame i tradicionalno se puni rižinom slamom iako se u današnje vrijeme koristi i stiropor. Tatamiji se izrađuju kao pojedinačne podne obloge uniformne veličine i oblika i uokvireni su sa zelenim platnom. Tatamiji su u početku bili luksuzna roba za bogate u vrijeme kada su niži slojevi imali zemljane podove. Tatamiji su sa vremenom postajali popularniji da bi napokon pred kraj sedamnaestog stoljeća došli u domove običnih ljudi. ¾ U Japanu tradicionalno nema visokih stolova i stolaca. Japanski tradicionalni niski stol nalazi se u sredini prostorije ljudi oko njega ne sjede na stolicama već na podu. Niski stol je središnji komad namještaja u japanskom domu. Ti niski stolovi su također preuzeti u dizajna na zapadu, I često se koriste kao sastavni dio namještaja u dnevnim boravcima. ¾ Jedino od velikih kulturnih otkrića za Europljane bila je japanska umjetnost koja je imala utjecaja i

na tako različite stvaraoce kao što su impresionisti. Elementi koji su preuzeti iz japanske tradicije i umjetnosti su: grafizmi, neviđeni ukrasi, kontrasti boja, vertikalni formati, kompozicija, gravire u jednom tonu, brzi crtež, uporaba ploha. Taj oblik stola je opće prihvaćen u dizajnu i interpretiran na razne načine, postao je sastavnim dijelom suvremene kompozicije dnevnog boravka. Ovdje možemo dodati i bijele lustere izrađene od rižinog papira. Kućna japanska arhitektura je također veoma bitna u pogledu utjecaja na europljane. Standardizacija kućne japanske arhitekture ima 45svoje ishodište u dalekoj prošlosti. Vjerojatno između 7. i 12. stoljeća. U to se doba u nekim arhitektonskim kućama nalaze tragovi «tatamija» kao predmeta za sjedenje ili ležanje. ¾ Iznimno značajan doprinos ulasku japanske tradicije u Zapadni dizajn dao je Isamu Noguchi. Sve je skulptura. Skulpturom smatram svaki materijal, svaku ideju, koji se slobodno, bez ometanja, rađaju u prostoru,͟ riječi Isamu Noguchija. Također, ͞Umjetnost kamena u japanskom vrtu, umjetnost je odabira pravog mjesta. Njegov ideal ne odstupa od prirode, ne udaljuje se od

nje. Ali ja sam i kipar Zapada. Ostavljam svoj trajan otisak, dajem svoj pečat, to ne tajim, ne krijem se.͟ Tijekom cijelog svog života, i umjetničke karijere koja je trajala šest desetljeća, Isamu Noguchi nastojao vidjeti, mijenjati, iznova stvarati i oblikovati prostor oko sebe, težio odgovoriti na ista pitanja koja su sebi postavljali i neki evropski umjetnici i neki Zenmajstori Japana ʹ kako prostor oblikovati?, kako predmetima dati oblik okolnoj praznini; Noguchi nije pokušavao zagonetku riješiti nego na neke druge, različite načine ta ista pitanja postavljati. Svemu što je kreirao, Noguchi, kipar po profesiji, s kiparskim je senzibilitetom svemu i pristupao, nastojao dati skulpturalne odlike predmetima za svakodnevnu uporabu, kreirao ͞uživljene prostore͟ za kazalište, igrališta, unutarnje vrtove. Noguchi je svojim radom u mnogim i raznim disciplinama rušio barijere, brisao granice između skulpturalne umjetnosti i funkcionalnog dizajna, svojom lijepom umjetnošću dao živi dokaz povezanosti Istoka i Zapada. 37. POKUŠAJTE DEFINIRATI RAZLIKU IZMEĐU STILOVA I NEOSTILOVA(OPĆENITO ILI NA PRIMJERIMA)

Stil se definira kao skup formalnih karakteristika u nekom razdoblju (umjetnički stilovi). On je po svom svojstvu originalan i uglavnom povezan sa događanjima razdoblja u kojem nastaje. Stil u umjetnosti je način izražavanja i stvaranja grupe umjetnika/dizajnera neke epohe ili vremenskog perioda, stil je odraz duha vremena i rezultat je aktualnih društvenih zbivanja, neke prekretnice, važnog otkrića, promjene u sagledavanju realnosti ili tehnološkog napretka. Neostil označava povratak ili obnovu nekog povijesno prošlog stila, on nije izvoran niti inovativan, ne zrcali duh vremena već utopijski pokušava obnoviti duh vremena nekog prošlog vremena kojem teži i čije ideale želi izraziti. Kao primjer možemo uzeti Klasicizam i Neoklasicizam. ͻ Klasicizam u antičkoj umjetnosti nastao je kao reuultat društvene harmonije i reda koji je vladao u tom periodu, te su težnje prenesene i u umjetnost, pa su glavne odlike antičke umjetnosti bile sklad, harmonija i apsolutna ravnoteža svih djelova. ͻ Neoklasicizam je umjetnički pravac koji se uvelike oslanja na klasičnu umjetnost stare Grčke i Rima. Neoklasicizam kao način se javlja više puta: Najprije u Francuskoj u 18. Stoljeću,

46zahvaljujući racionalizmu francuskog duha, prosvječenosti enciklopedista, te novim društvenim odnosima koje je dovela Francuska revolucija. Neoklasicizam je bio aktualan i SAD-u početkom 20. Stoljeća. Amerika je imala druge težnje i ciljeve od ostatka svijeta, jednostavnost, čistoća, težnja da se izrazi istina, harmoničnost, stabilnost, monumentalnostSIMBOL AMERIKE-podsjeća na grčki hram, unutrašnjost poput Rimskih termi. Prisvajajući jedan takav stil kao što je to Klasicizam, Ameriak je htijela pokazati svoju moć i stabilnost, ravnotežu, kakva je bila u doba antičke Grčke i Rima. Neoklasicizam je također iskoristio Hitler i njemu bliski arhitekti u Njemačkoj. Inzistirao je na tradiciji, neoklasicizmu.Polazište urbanističkom uređenju je Rim, rimljani su za njega bili prva praarijevska rasa, pa je iskoristio njihovu arhitekturu kako bi pokazao svu snagu, veličinu i moć Njemačke, Htio je uvjeriti NJemački narod da su upravo oni pobjednička rasa, nadmoćna, putem umjetnosti-koja je bila medij-poruka-laž a narod je povjerovao. To je jedan primjer manipulacije putem umjetnost, rezultat je bio neupitan, klasicističkin stil, hramovi,

slavoluci, simboli pobjede, preuzeti elementi jedne velike epohe jednog velikog dominantnog naroda, laskao je njemačkom narodu, umjetnost je vrlo vješto iskorištena kao manipulacija-lažobmana u svrhu postizanja političkih ciljeva. 38. RAZLIKA U MJESTU, ULOZI I FORMI ČOVJEKOVA LIKA (UTJECAJ DRUŠTVENIH PRILIKA NA OBLIKOVANJE) U DIZAJNU I UMJETNOSTU, OPĆENITO ILI NA PRIMJERIMA Društvene prilike su od samih početaka utjecale na umjetničko stvaralaštvo, umjetničko djelo odraz je duha vremena. Već u predhistoriji umjetnost je zrcalila svoje vrijeme, pećinsko slikarstvo prikazivalo je prizore iz svakodnevnog života kao što je to lov, životinje, pećinske slike imale su i magijsku funkciju i bile su povezane s vjerskim ritualima koje su obavljali, stanovnici određenog mjesta, ljudski lik je već onda imao bitnu funkciju u umjetnosti, to možemo vidjeti na malim kipićima-Venerama koje su bile simboli plodnosti, i veličaju žene koje se najviše prikazuju a to zrcali društveno uređenje koje je bilo matrijarhalno. Utjecaj društvenih prilika i ljudski lik iznimno značajnu ulogu imao je u Antičkoj Grčkoj. Gdje društvenu harmoniju i red žele prenijeti u umjetnost, koju karakterizira sklad, harmonija, stabilnost i

apsolutna ravnoteža svih dijelova, a o ulozi ljudskog lika možemo vidjeti na primjeru hrama-koji u u pravom smislu riječi projekcija čovjeka, antropocentričan je- razmak između 2 susjedna stupa jednak je dužini koraka čovjeka te visine kao što je stup, a izmjena triglifa i mefope na frizu jednaka je koraku čovjeka u prirodnoj veličini. U Romanici jedno od bitnih obilježja je ͣHorror Vaccui͞ što znači strah od prostora, to možemo vidjeti u arhitekturi, skulpturi, gdje su likovi stiješnjeni unutar okvira, ispunja se svaki djelić slobodnoga prostora, to je rezultat toga da ljudi žive stiješnjeno-lakat do lakta, uopčće ne percipiraju prostor, a na to su bili prisiljeni zbog osvajanja zbog kojih su se sklanjali u utvrdama koje su bile prenapučene. U Renesansi čovjek je smatran centrom svijeta, Oslobađa se diktature crkvenih vlasti i okreče se ovozemaljskom životu i uživaju, to se zrcali i u umjetnosti u kojoj se vračaju antičak načela 47harmonije i reda. U manirizmu čovjek gubi tlo pod nogama, spoznaja heliocentričnog sustava, ratovi i haranje epidemija unose novu nesigurnost i prestravljenost, Čovjek se osjeća kao sičušna čestica u beskrajnom prostoru a to će se odraziti i na umjetnost, najbolju primjer je ͣAleksandrova bitka͞ Albrehta

Altdorfera. Kroz sve epohe i stilska razdoblja društvene če prilike kao i ljudski lik utjecati na umjetnost. Najradikalniji izraz društvenih prilika nastupit će u avangardi, koju karakterizira rušenje prethodnog koncepta, emocije, eksperiment, ekspresija, radikalno nov način izražavanja, što je bio nužan rezultat tragičnosti, 2 svjetska rata, haranja epidemija,,, 39. ŠTO JE STILSKI MINIMALIZAM( NAVEDITE PRIMJERE, TAKOĐER NA POLJU ODIJEVANJA)? Minimalizam je pokret u različitim umjetnostima, posebno u vizualnim umjetnostima i glazbi, gdje se radovi pojednostavljuju do svojih najosnovnijih značajki. Pojam se koristi u dizajnu i arhitekturi gdje opisuje trend redukcije subjekta na njegove najosnovnije elemente. Na minimalistički dizajn veliki utjecaj je imao tradicionalni japanski dizajn i arhitektura. Radovi De Stijl umjetnika su bili jedan od glavnih izvora inspiracije za takve radove. De Stijl je proširio ideje koje se mogu izraziti sa osnovnim elementima kao što su linije i plohe organizirane na vrlo poseban način. Arhitekt Ludwig Mies van der Rohe prihvatio je moto ͞Manje je više͟ da bi opisao estetsku taktiku slaganja brojnih potrebnih dijelova zgrade da bi se dobio dojam jednostavnosti. To se postiže korištenjem svakog elementa i detalja za više vizualnih i

funkcionalnih namjena. Dizajner Buckminister Fuller prihvatio je inženjersko načelo ͣRaditi više sa manje͞, ali njegove težnje su bile usmjerene više na tehnologiju i inženjerstvo nego na estetiku. Slično tome industrijski dizajner Dieter Ramas je imao moto ͣManje, ali bolje͞. Njegove strukture koriste relativno jednostavan i elegantan dizajn. Ljepota strukture određena je igrom svjetla, korištenjem jednostavnih geometrijskih oblika kao obrisa, korištenjem samo jednog oblika ili malog broja sličnih oblika za komponente da bi se postiglo jedinstvo dizajna, korištenjem ukusnih i jasnih kombinacija svijetlih boja, prirodnih tekstura i boja i čiste i fine završne obrade.Minimalizam u vizualnoj umjetnosti, koji se još naziva ͣdoslovnom umjetnošću͞ ili ͣABC umjetnošću͞, pojavio se je šezdesetih u New Yorku, to je intelektualna vrsta umjetnosti koja se naizgled sastoji od vrlo malo elemenata pa je time gledalac primoran analizirati formalna obilježja pristunoga vrlo oprezno. Rad je obično rigorozan geometrijski i uključuje ponavljanje identičnih objekata.Smatra se ta je to bila reakcija protiv likovnih oblika apstraktnog ekspresionizma kao i institucija i ideologija koje su ga podržavale. Za razliku od apstraktnog ekspresionizma, na minimaliste su

utjecali skladatelj John Cage, pjesnik William Carlos Williams i arhitekt Frederic Law Olmsted. Minimalisti su vrlo eksplicitno tvrdili da umjetnost nije samoizražavanje, za razliku od prošlih desetljeća apstraktnog ekspresionizma. Općenito značajke minimalizma uključuju: geometrijske, često kubične forme oslobođene bilo kakvog metaforičkog značenja, jednakost dijelova, ponavljanje, neutralne površine i 48korištenje industrijskih materijala. Korijeni minimalizma nalaze se u geometrijskim apstrakcijama Bauhaus slikara iz doba prije Drugog svjetskog rata, u djelima ruskih konstruktivista kao što je Kazimir Malevich i rumunjskog kipara Constantina Brancuşia. Često se intepretira kao reakcija protiv sirove emocionalnosti apstraktnog ekspresionizma i most prema postmodernoj umjetničkoj praksi.Minimalisti su obično radili djela koja su se sastojala od vrlo jednostavnih geometrijskih likova baziranih na kvadratima i pravokutnicima. Također su koristili boje, lakove i industrijske materijale. Uporaba serijskog ponavljanja pridonijela je njihovu cilju. Minimalistička umjetnost bila je većinom trodimenzionalna ali slikar Frank Stella bio je bitan minimalist. Ostali važni umjetnici bili su Carl Andre, Dan Flavin, Donald Judd, Sol LeWitt,

Robert Morris, i Richard Serra. Također postoje snažne poveznice među minimalizmom i konceptualnom umjetnošću. Estetski gledano, minimalizam nudi iznimno pročišćenu vrstu ljepote. Također se može gledati kao predstavljanje kvaliteta kao što su istina, red, jednostavnost i sklad. Minimalizam želi da gledalac u uživa umjetničkom dijelu bez distrakcija kompozicije, tema i ostalih elemenata iz tradicionalne umjetnosti. Materijali i način na koji je djelo predstavljeno su ujedno i sama njegova stvarnost ili tematika i također razlog samog postojanja. Minimalizam ne preferira nikakvu drugu simboliku osim onoga što se može vidjeti u samom djelu.Minimalizam ispituje prirodu umjetnosti i njeno mjesto u društvu. Iako su neki kritičari smatrali da je minimalizam umjetnost koja će slabo uticati na dalji razvoj savremene umjetnosti, ne mogu se negirati posljedice i uticaji koje je ostavila na teoriju i praksu post-moderne.Kada se spomene minimalizam u umjetnosti, mnogi će pomisliti kako znaju o čemu se tu radi, a kao potvrdu svoga znanja spremno će izgovoritit tezu manje je više. Ta izreka, koja vrlo dobro govori o jednom aspektu minimalizma, zapravo je postavka Miesa van der Rohea, velikog arhitekta 20. stoljeća koji je njome želio

opisati modernističko shvaćanje Internacionalnoga stila u arhitekturi i nipošto nije imao na umu one ideje koje su propagirali minimalistički umjetnici šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Dok je minimalistički stil u arhitekturi bio nazivan i modernističkim stilom, označavajući tako raskid sa arhitektonskom tradicijom 19. i početka 20. stoljeća, minimalizam kao pravac u slikarstvu i kiparstvu nastaje znatno kasnije i raskida upravo s modernističkom tradicijom, koja u likovnim umjetnostima traje od Cézannea do apstraktnog ekspresionizma pedesetih godina.Ono što povezuje redukcionizam Miesa van der Roheoa i minimalizam u slikarstvu i skulpturi svođenje je svih formi na najjednostavniji mogući oblik, što je dakako geometrijski oblik, no u arhitekturi takvo pročišćavanje formi ima osnovni cilj u maksimalnoj funkcionalnosti prostora i oblika, dok je minimalizam Sola LeWitta i njegovih istomišljenika svoju motivaciju i cilj imao negdje drugdje.Minimalizam se pojavljuje u razliiitim područjima i smjerovima. Kako u modi,tako i dizajnu,umjetnosti,prirodi, itd. ¾ Minimalizam u arhitekturi-purizam, internacionalni stil ¾ Minimalizam u skulpturi: Donald Judd, Robert Morris, Dan Flavin, Julian Opie, Sol le Witt,..

¾ Minimalizam u slikarstvu: Carl Andre, Frank Stella, Moris Louis ¾ Minimalizam u modnom dizajnu: Giorgio Armani, Calvin Klein 4940. ŠTO JE IKONA U SUVREMENOJ KULTURI-PRIMJER? Ikona (od grčke riječi ɸ ʃʙʆ, eikōn, "slika") je slika , fotografija ili reprezentacija nečega; to je znak ili sličnost koja stoji za neki objekt označavajući ga ili predstavljajući ga konkretno ili preko analogije. Ikona općenito se u kontekstu moderne kulture koristi kao simbol; ime , lice, slika, građevina pa čak i osoba koji se prepoznaju po nekoj dobro poznatoj važnosti ili utjelovljenju neke kvalitete. Kroz povijest religije bile su nadahnute ili su se nadopunjavale konkretnim slikana, ikonama, a njihova funkcija je bila različita je od religije do religije. Ikone mogu imati inspirativnu ulogu, mogu biti predmeti štovanja, divljenja.. Primjeri ikone danas su modne ikone, glazbene ikone, filmske ikone (razni glumci), razne robne marke (͙). Primjeri: 41. ŠTO JE DEKONSTRUKCIJA (U FILOZOFIJI ͣDEKONSTRUKTIVIZAM) I KAKO SE ONA OČITUJE U DIZAJNU Dekonstrukcija kao filozofska doktrina je sistem analize i kritike koja vodi ka razotkrivanju razlika između strukture i osnove značenja subjekta.

Dekonstrukcija se javlja u mnogim područjima ljudske djelatnosti a prvenstveno u lingvistici, književnosti, arhitekturi i umjetnosti. Dekonstrukcija se prvi put pojavljuje u književnosti a sistem je razvio francuski filozof Jacques Derrida u svojim dekonstrukcijskim analizama zapadnih filozofa. U svojim analizama Derrid pokazuje kako se književno djelo ne može promatrati samo kao djelo jednog pisca nego kao rezultat konflikata unutar jedne kulturne sredine ili mišljenja. Dekonstrucijska djela u svom obliku prikazuju više mišljenja i značenja u jednom mahu koji su često u uzajamnom konfliktu i suprotnosti. Pri usporedbi dekonstrukcijskog i tradicionalnog djela mogu se primijetiti i otkriti koja mišljenja i suprotnosti su bili ignorirali u djelu nastalom tradicionalnom metodom stvaranja. Dekonstruktivizam stilski pak ima korijene u kubizmu, futurizmu i konstruktivizmu, cunično se odnoseći prema prošlosti, ismijavajući gradski kaos. Dekonstruktivisti cijeoaju formu koristeći njene fragmente, pokušavajući tako definirati nove gradove i zamišljajući arhitekturu budućnosti. Mogućnosti su nebrojene, nastaju fantastične i dramatične kompozicije, apstraktno preklapanje elemenata ili nataloženi elementi koji bi trebali

predstavljati faze u procesu oblikovanja. Ovaj pravac karakterizira fragmentacija i manipulacija idejom o strukturi površine. Dekonstruktivizam u arhitekturi je bio priznat kao prvi pokusaj u pronalaženju odgovora 50na pitanja fiksnih, stabilnih i cistih oblika. Naglasak je na suprotnostima, pobuna protiv 8o-ih. Osnovno načelo je da : ¾ formira i deformira, konstruira i dekonstruira ¾ kod modnog dizajna- odjeća je radikalna, konceptualna, beskompromisna i inovativna, predstavnici su: Rei Kawakubo, Issey Miyake i Yohji Yamamoto ¾ istražuju odnos tijela i odjevnog predmeta ¾ veličaju dvodimenzionalnost ¾ nema granica između spola, dobi i tijela ¾ "nešto je lijepo zato što je slučajno͟ ¾ istraživali boju, teksturu, tekstil ¾ u suprotnosti je s racionalizacijom modernizma 42. ŠTO JE PO VAŠEM MIŠLJENJU, MODA'? U KAKVOM SU ODNOSU MODA I INDIVIDUALNOST NOSITELJA? Riječ ͣmoda͞ potječe od latinske riječi Modus, što znači način ili posebnost, npr. način života. Riječ ͣmoda͞ odnosila se izvorno na vrstu i način života jednog naroda, osobito na osebujnost

odijevanja. O modi možemo govoriti od 16. stoljeća do današnjeg doba. Nekada su je promicali aristokratski slojevi društva. Žena je u društvu bila, slika moći i bogatstva muškarca, ona se dnevno presvlačila više puta, u skladu s manirama tog doba ne bi li time dokazivala svoj status. Jedna od vodećih žena u francuskom društvu bila je Marija Antoaneta koja je bila modna ikona tog doba, te pokazatelj bogatstva i moći kralja Luja XVI. i francuske države. Naizmjence su tijekom povijesti vodeću riječ u modi vodili muškarci i žene, ali svi odreda pripadnici visokih društvenih slojeva. Moda se širila iz viših ka nižim slojevima i tako bi dok su niži slojevi nosili jedno, viši već imali novu modu. U 18. stoljeću tako počinju izlaziti i prvi modni žurnali koji su prikazivali slikama, modu tog doba. Krajem 19. stoljeća javljaju se i prvi modni kreatori koji su počeli diktirati modu i unositi inovacije u žensko i muško odijevanje. Od Chanelinog uvođenja jednostavnih kostima i odbacivanja korzeta pa sve do Diorovog ͣNew looka͞ žurnali su prenosili te inovacije. Izvorno je moda označavala način ali riječ ͣmoda͞ kao način u suvremenoj modi više nema značenje ͣna način ovoga ili onoga͞. Odavno je modno odijevanje prestalo biti odijevanje na ͣtalijanski način͞, na ͣfrancuski način͞, i postalo odijevanje na ničiji način.

4 Po svojoj naravi, moda je interdisciplinarna, pa su se njezini proučavatelji često istodobno inspirirali postavkama raznih povijesnih i društvenih znanosti, od povijesti umjetnosti, sociologije, psihologije i filozofije, do etnologije, antropologije i semiologije. Moda je sustav znakova koji komunicira neodvojivo od ljudskoga tijela u određenom vremenu i prostoru. Već stoljećima različite znanosti pokušavaju dokučiti tajnu jednog od najzačudnijih fenomena modernog doba, fenomena mode, modnog odijevanja, modnih promjena i njihova sve bržeg ritma te rastuće modne raznolikosti. Moda je sredstvo identifikacije i socijalizacije, simbolička 51komunikacija, predmet užitka i primijenjena umjetnost. Moda nije izolirani fenomen, u igri je s ostalim svjetskim moćima, oponaša ih i potiče. Ujedno najizravnije utječe na čovjekov odnos spram sebe i svojega tijela. Moderne interpretacije mode pojavljuju se u šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća, i polaze od njezine društvene dimenzije. Shvaćamo li modu kao dinamički čin kratkog trajanja, skloniji smo pojavu mode smjestiti u kontekst preobrazbi okvira života i društva tijekom 19. stoljeća, koja je uvjetovana

razvojem industrijalizacije. Tim su preobrazbama i stvorene osnovne pretpostavke za uspon, razvoj i difuziju mode, koja postupno prelazi granice okvira odijevanja i uvlači se u pore suvremenog života. Ona također, zahvaljujući ubrzanom razvoju sredstva komuniciranja, omasovljenjem proizvodnje, postupno uspijeva pomaknuti, prijeći, a potom i izbrisati sve one granice: geografske kao i društvene, individualne i regionalne. Rasipanjem i rušenjem okvira i stega što su ih nametale, društvene, političke i vjerske konvencije, postupno popušta i stroga distinkcija između muške i ženske odjeće. Elementi muške mode prodiru u žensku ili obrnuto, elementi nedodirljive muške odjeće prodiru u svakodnevnicu, radno odijelo osvaja sve slojeve, odjeća djece napokon prestaje biti doslovnom kopijom odjeće odraslih. Odijevanje i moda usmjeruju se prema potpunoj slobodi. Teži se tome da odijevanje prvenstveno bude slobodan čin, snažno poduprt u svojem osvajačkom pohodu medijima. Svojim propitivanjima čiste likovnosti, svojom dinamikom obnavljanja, interpretiranja, ͣrecikliranja͞ moda koje su prethodile , prihvaćanjem institucionalnog i uličnog otkriva svu svoju vitalnost i svu svoju energiju i otvorenost kojom pojedincu

pruža potpunu slobodu u traženju identiteta unutar modnog sustava. Danas je društvo komunikacijski i tehnologijski izrazito povezano, te zbog tog jača i globalno povezivanje kroz medije i informacijske mreže, a to uvelike utječe i na razvoj mode. A i sama moda danas ima funkciju medija. Modna je odjeća nositelj značenja, poruka obavijesti, informacija (putem simbola i znakovlja, modnih dodataka, ukrasa, šminke, boja i njihove simbolike, oblika, frizure͙). Sve društvene skupine kao i pojedinci sa svojom socijalnom okolinom, međusobno komuniciraju odjećom ili modnim izrazomͣjezikom odjeće͞. Ako govor odjeće shvatimo, sukladno suvremenim znanstvenim trendovima, kao emitiranje informacija u okolinu, tada modno odijevanje može postati predmetom teorije informacija ili informatike. Informacija nije puki teorijski podatak, nego uputa za ponašanje, pristup, ophođenje informacija; privlači ili odbija, fascinira ili straši, informacija je komunikacija. Moda iz sebe emitira samo informacije. Lijepo dizajnirana odjeća emitira mnoštvo raznovrsnih informacija o svojem nositelju, o njegovu socijalnom položaju, financijskome stanju, razini kultiviranosti i ukusa, senzibilnosti, seksualnoj orijentaciji i etničkoj ili religijskoj pripadnosti. Proces

rastućeg estetiziranja odvija se na području proizvodnje i oblikovanja artikala, ne kupuju se puki korisni artikli, već kako ih predstavlja gospodarska propaganda, proces estetiziranja zahvatio je i medije. Odluku što će kupovati ne donosi više potrošač, nego proizvođači, namećući potrebu za kupnjom vrlo istančanim načinima poticanja, putem medija potiču žudnju za stvarima ͣkoje život znače͞. To su promjene koje pokreću kreatori, a događaju se putem časopisa, reklama i ostalih medija. Mediji su danas sredstvo manipulacije našim umom, to možemo osim kod mode zamijetiti i na svim ostalim područjima života. I upravo je zbog medijskih manipulacija, sloboda odijevanja i življenja upitna, kao što je upitan i sam pojam Slobode! 52ͣU vječnome vraćanju novoga, moda je još mnogo toga, ona govori, nositeljica je značenja i informacija, ona je jedan od načina komuniciranja društvenih individua, moda je prizvoditeljica erotske napetosti i izazova; moda služi diferencijaciji, identifikaciji i distanciranju. Sredstvo je očitovanja socijalnog protesta i socijalnog bunta.͞ (Moda, Milan Galović) Kao medij moda posjeduje svijet vizualne kulture između slika, tijela i robe. Moda postaje spektakl slike

tijela. 16 Tijelo je svrha / sredstvo identiteta. Ono iskazuje odijevanje, promjenu stila, intervencije i redizajniranje vlastite ͣprirode͞ u skladu s promjenama izvanjske i unutarnje okoline. 17 Medijski spektakl slike događaja čini suvremenu modu dizajnom tijela komunikacijski otvorenoga za promjene. Modni dizajneri oblače modele, šminkaju ih i stvaraju im cijeli stayling, tijelima i slikom modela oni pričaju cijelu priču. Oni od svojih revija nastoje stvoriti spektakl i tako potaknuti ljude da pričaju o njima, njihovim modelima i onime što su prikazali na svojim revijama. Znamo da danas jedan od najvećih modnih dizajnera današnjice, Britanac John Galliano koji kreira za francusku modnu kuću Dior, radi najveće spektakle, spektakle kakve do sada nismo vidjeli. Njegove su revije poput predstava, od modne piste do staylinga modela te njihovog kretanja po pisti sve je pomno zamišljeno, izvježbano i izvedeno. Njegove revije zbog njegovih modela, u kojima manekenke izgledaju kao princeze, svi nestrpljivo očekujemo. On

nas svojim modnim revijama uvodi u drugi svijet, svijet bajki, šareni svijet, luksuza i raskoši. Na jedan zanimljiv način prikazuje nam modu i žene kako on misli da bi trebale izgledati. Modni dizajneri, novi gospodari naših želja, shvaćaju potrošača kao sezonskog ovisnika: dva puta godišnje, u jesen i proljeće, prikazuju se kolekcije za sljedeću sezonu. Moda se iskazuje kao autonomni sustav koji našim željama uzvraća modnim diktatom. Modni dizajneri svojim kolekcijama predviđaju ͣmodnu budućnost͞ ali netom prikazane ͣnove modne ideje͞ postaju zastarjele. U napetosti se iščekuje novi modni diktat upućen preko modnih revija, časopisa, filma, izloga, fotografija, i ostalih medija. Moda u značenju kakvo joj se danas pridodaje, se rađa onda kada odijevanje postaje odrazom, brzo promjenjivim, stanje duha, nadahnuća, napuštajući svoju zadaću održavanja društvene tradicije koje je snaga bila u nepromjenjivosti. Moda je periodička promjena stila manje ili više prisilnog karaktera, moda nije u potpunosti stvar činjenične, nego i društveno nametnute promjene. Postalo je jasno da je moda uglavnom uvjetovana vremenski i stoga je dio dinamičnih zakona društva. Širenje mode usko ovisi o postojanju scene, pa se načini na koji se

modni trendovi šire također mijenjaju s različitim oblicima prikazivanja i pokazivanja. Moda ne postoji i ne može postojati u osami, već želi da svijet bude njezina pozornica. Treba vidjeti i biti viđen, pa moda nedvojbeno sadrži crtu egzibicionizma. Europski velegradovi i glavni gradovi, prije svega Pariz, ističu se kao središta snažne i neprekidne društvene aktivnosti. Ukratko, moda se u javnosti zabavlja sama sa sobom do krajnjih granica, te u skladu s tim zarana i izravno upotrebljava sve masovne medije: dnevne novine, časopise, ilustrirane tjednike, film, televiziju. Da bi paradirala pred očima cijele zemlje i, konačno. čitavog svijeta. Svuda se pokazuje, prati se, o njoj se razgovara, ona se shvaća, preuzima, preinačuje, i konačno, nastavlja. U usporedbi s tom golemom pozornicom ͣspecijalizirane͞ i ͣprofesionalne͞ modne revije su bez dvojbe manje značajne, te su važne samo onima čija je ambicija da budu modni pioniri. 53Revije izravno ne privlače javnost općenito. Gdje započinje, gdje završava moda u ovo vrijeme eksplozije potreba i medija, reklame i slobodnog vremena, zvijezda i glazbenih hitova? Postoji li još nešto čime, makar djelomice, ne upravlja moda kad efemerno osvaja svijet stvari, kulture, viđenja svijeta, kad načelo

privlačnosti duboko preuređuje svakodnevno okruženje, informaciju i političku pozornicu? Prasak mode: ona više nema epicentra, prestala je biti povlasticom elite, uvlači sve slojeve u opijenost i zanos promjenama, vlada infrastrukturom i nadgradnjom, makar na različitim razinama. To je doba dovršene mode, njezina protezanja na sve šira područja kolektivnog života. Danas ne postoji više strogo nametanje pravila, nego potrošačka privlačnost i psihologizam, ne više ideološko slavlje, nego reklamna komunikacija, ne više revolucija nego čulna zanesenost, ne više prisilne, nametnute discipline, nego socijalizacija zahvaljujući izboru i slici. Potrošačko društvo je programiranje svakodnevnog života; ono rukovodi i racionalno uređuje osobni i društveni život i sve postaje izvještačenost i obmana što služi interesima kapitalizma i vladajuće klase. Ponuda i potrošnja vezane su za Novo, sve reklame ciljaju na novost proizvoda. Novo se pojavljuje kao kategoričan imperativ proizvodnje i marketinga, naša ekonomija- moda funkcionira ubrzano, a promjena, brzina, različitost, postaju nezamjenjivo privlačni. Modna novost je u prvom redu razlikovni znak, moda ne uništava društvene različitosti glede stvari, moda

ͣgovori svima kako bi svakog ponovo postavila na njegovo mjesto. Moda pod izlikom da je želi ukinuti, utemeljuje kulturnu nejednakost i društvenu diskriminaciju. Preko predmeta i marke predmeta mi konzumiramo dinamičnost, eleganciju, snagu, promjenu sredine, muževnost, ženstvenost, dob, istančanost, sigurnost, prirodnost: toliko slika koje imaju utjecaja na naš izbor. Danas je širenje mode časopisom postalo masovnom pojavom, to pokazuje činjenica da pedeset posto žena u Francuskoj redovito čita publikacije koje su barem dijelom posvećene modi. Dakle, možemo reći da su modni časopisi najpogodnije sredstvo modnog komuniciranja. Tisuće godina ljudska su bića međusobno komunicirala najprije jezikom odjeće. Odjećom mi odašiljemo obavijesti, spol, dob i klasu, ukus, mišljenjima, seksualnim željama i trenutnom raspoloženju. Odjeća je ženi ͣneprekidno očitovanje intimnih misli, jezik, simbol. Modu danas u potpunosti možemo tumačiti kao sustav znakova, neverbalan način komuniciranja. Jezikom odjeće može se lagati baš kao što se može lagati na engleskom, francuskom ili latinskom. Takva laž može biti dobrovoljna ili pak nedobrovoljna, laž čak može biti nesvjesna. Knjige i

časopisi već više od stotinu godina prevode jezik mode, te muškarcima i ženama govore kakvu bi odjeću trebali nositi da bi izgledali otmjeno, bogato, profinjeno i drugom (ili istome) spolu privlačni. Moda i mediji su izrazito povezani, tj. možemo slobodno reći da bez medija nema ni mode, jer je za postojanje mode potrebno posredovanje medija koji je čine vidljivom i zavodljivom. Danas su moda i mediji povezani više nego ikada u doba čistog spektakla. Isto kao što moda ne može bez medija tako i mediji ne mogu bez mode, jer modne korporacije financiraju medije. I sama moda ima status medija, jer iz sebe odašilje informacije, mi našom odjećom komuniciramo s interaktivnom okolinom, a moda se ne odnosi isključivo na odjeću i modni dizajn već i na način na koji mi danas živimo, sve je danas Moda i moderno, i mediji bez kojih moda ne može funkcionirati njen su proizvod. Ona je obuhvatila sve segmente našega života, usko je povezana s globalizacijom, a promjene koje je povela su nezaustavljive i prije 54svega, od trenutka vidljivosti mode putem masovnih medija, pripadaju prošlosti. Odijevanje je kroz gotovo čitavu povijest bilo znak sputavanja ženskog tijela, žensko tijelo je bilo svedeno na objekt. A danas kada

je žena napokon slobodna, robuje modnim trendovima više nego ikada u povijesti. Sloboda je samo privid, bijeg od mode danas nije moguć, a da je i moguć trebalo bi postaviti pitanje: da li uopće želimo bijeg od mode? Nekad je žena bila simbol nevinosti i čednosti, a danas je žena simbol smjelosti i svega samo ne nevinosti. U današnje doba ͣkrize duhovnosti͞ Moda je ta koja služi kao simulakrum, modom koja je u svojoj biti nemoralna i isprazna nadomještamo manjak duhovnosti, što je jedan veliki paradoks. 44. U KAKVOM SU ODNOSU SLIKA I STVARNOST U SUVREMENOM DOBU? ODNOST STVARNOSTI I FOTOGRAFIJE- Kada je izumljena slikafotografija je smatrana vrhunskim prikazom stvarnosti, gotovo identična stvarnosti. Zbog toga se u svijest ljudi ugradila predodžba da je ono što je na fotografiji istina. S vremenom fotografi i umjetnici uvidjeli su pravu prirodu fotografije, njezinu pravu moć. Fotografija naime onoliko odgovara stvarnosti koliko fotograf želi da odgovara stvarnosti. To je posebno izraženo u današnje vrijeme kad iskusni fotografi manipuliranjem kuta snimanja, kadra scene, igrom svjetla i odabirom pravog trenutka snimanja mogu prenijeti potpuno

drugačiju poruku onome koji gleda sliku od onoga što se je zaista zbilo u stvarnosti. To im posebno dobro polazi za rukom zbog ͣnaivnog͞ vjerovanja ljudi u istinitost i izravnost fotografije. ODNOST STVARNOSTI I SLIKE U SUVREMENOM DOBU- Suvremeno doba počinje sa znanstvenim sagledavanjem stvarnosti (nema bogova ni nimfi kao što je to bilo kroz gotovo čitavu povijest kada je slika imala ili mitski ili religijski karakter)-sada imamo željeznicu, industriju, nema tajni, slika u suvremenom dobu ima ili didaktičnu funkciju ili služi kao socijalna kritika društvenih prilika. Slika se danas često koristi u svrhu ekonomske propagande Kad slika u obilju ͣslikâ͞ više ne prikazuje i ne predstavlja, nego se razumije kao umjetno proizvedena realnost u virtualnom prostoru, tada je glavno pitanje kako još uopće održati pojam umjetnosti bez temeljnih kategorija koje su joj jamčile povijesnu opstojnost i razvitak. Od mimezisa, reprezentacije do komunikacije vodi put slikovne preobrazbe svijeta u umjetno proizvedeni svijet koji medijski konstruira vlastitu ͣsliku svijeta͞. Ono što bitno određuje dijalektičku prirodu vizualnog obrata, a time i postmodernog stanja općenito je paradoks straha i nade; s jedne strane vjerujemo u

sposobnost slike da svojim tehnološkim, komunikacijskim i simulacijskim potencijalom može pomoći u prevladavanju razlika i svima učiniti vidljivim raznovrsnost svijeta, a s druge strane užasavamo se upravo te ͞snage slike͟ i njene moći da se otme kontroli i ugrozi one koji ju stvaraju. Slika se danas shvaća kao komunikacijski medij i kao kontekstualno polje autoreferencijalnog označavanja. Ona više nije ͞sveta͟ slika, niti slika visoke umjetnosti, nego je umnoženi i umreženi svijet vizualnosti. Suvremena slika je 55komunikacijski medij, odgovara stvarnom vremenu iz kojeg potječe, a slika je utoliko stvarna koliko umjetnik želi da bude. 45. ŠTO JE READY MADE, TKO JE TVORAC TERMINA/METODE I KAKO SE REDY MADE PRIMJENJUJE U DIZAJNU? NAVEDITE PRIMJERE READY-MADE (engl. ono što je već gotovo, što se ne priprema posebno, termin Marcela Duchampa): svakodnevni artikl koji umjetnik proglašava umjetničkim djelom i izlaže bez većih preinaka jer je ideja to što čini djelo umjetničkim, a ne njegova jedinstvenost i ručni rad. Proširenje pojma ͣskulptura͟ na ͣnađene͟ i ͣprirodne͟ predmete, prema ideji recikliranja:

ͣOtkrivanje je važnije od kreacije, nađena ljepota od napravljene ljepote͟ (Pierre Restany). Marcel Duchamp je svakodnevne predmete, npr. stalak za boce ili lopatu za snijeg, izlagao u galeriji. Potpisujući ih, daje im dignitet umjetničkog djela. Ideja da bilo što može biti umjetnost presudna je za umjetnost cijelog 20. stoljeća. No budući da se ready-mades mogu proizvesti u gotovo neograničenim količinama, s time valja biti oprezan. Je li ready-made skulptura ʹ je li naziv ͣskulptura͟ ovdje još uvijek primjenjiv, ili se može reći da je skulptura ukinuta? Umjesto tog pitanja bolje je postaviti drugo: u kakvom su odnosu umjetničko djelo i prostor? Princip readymadea prvi put je primijenio Edgar Degas na skulpturi balerine: Edgar Degas: Četrnaestogodišnja balerina, 1880./81. Brončanu skulpturu djevojčice (2/3 naravne visine) Degas je obukao u pravu plesnu haljinu (ukrućenu umakanjem u vosak) i pletenicu joj povezao vrpcom od tkanine. Redy Made. Marcel Duchamp (umjetnik dadaizma, dadaisti su temeljili svoju umjetnost na neprestanom šokiranju publike) dokazao je da umjetnost može stvoriti iz bilo čega i da to zahtijeva malo ili nimalo djelovanja samog umjetnika. 1913/1914. u Parizu je izložio stalak za boce i kotač bicikla potpisavši se na njih kao na

svoja dijela. 1917. U New Yorku izlaže potpisani pisoar, ready made utjecao je na pojavu pop arta. Ready made se sastoji u izvlačenju nekog predmeta iz konteksta i njegovo premiještanje u novi u kojem dobiva uznemirujuće i provokativno značenje, u tu 56svrhu se koriste upotrebni predmeti bez ikakvih estetskih pretenzija. Predmet se lišava svoje praktične funkcije te se predstavlja kao nešto novo. Umjetniku nije bila namjera baviti se umjetnošću već provocirati publiku i kritičare, što je konceptualistički postupak, bit je u ideji koju umjetnik želi pobuditi u promatraču. Duchamp definira «ready-made» običnim predmetom promoviranim do dostojanstva umjetničkog djela samim izborom umjetnika. On oslobađa umjetničko stvaralaštvo estetskog kriterija te ga ponovno usredotočuje na intelektualnu djelatnost. Uz Duchampa, «readymade»-om su se bavili i Francis Picabia, Man Ray. Ready Made će se kasnije preuzeti u oblikovanju skulpture 50-ih i 60ih godina-ͣSkulptura kao izravan govor realnosti͞, čije su značajke: ͻ Novo načelo readymadea: predmeti svakodnevice zadržavaju svoj vlastiti život, svoj jezik, podrijetlo povijest, ͻ Predmeti koji predstavljaju ͞život sam͟, koji postaje

najproduktivnijim mitom moderne umjetnosti ͻ Dadaistička postavka da je ͞umjetnost jedan pravac života͟ preokrenuta je u ͞život je pravac u umjetnosti͟ ͻ Umjetnost masovnog potrošačkog društva ͻ Uvećanje banalnih upotrebnih predmeta ͻ Predstavnici su_ Robert Rauschemberg, Jasper Johns, Cleas Oldenburg,.... Još jedan pravac u skulpruri koji se zasniva na Redy made predmetima je ͣ Novi realizam͞ 1960 u Parizu kritičar Pierre Restagny utemeljuje umjetničku grupu Novi realizam ͻ Prisvajanje masovnih medija i potrošačkog društva ͻ Akomulacije: gomilanje istovrsnih predmeta u kutije (vrčevi, češljevi, zupčanici ͻ Kante za smeće ͻ Otpad lijeva u poliester; očuvanje ostataka naše konzumacije postaje znak očuvanja naše svakodnevnice ͻ Predstavnici su: Fernandez Aman, Daniel Spoerri, Cesar, Javacheff Christo, ... 5746.NAVEDITE PRIMJERE STILIZACIJE U DIZAJNU

Stilizacija u dizajnu se odnosi na pojednostavljenje, svođenje na osnovne boje, linije i oblike, ublažavanje razvedenosti forme. Neki od primjera primjene stilizacije u umjetnosti i dizajnu su: ¾ Secesija-primjenjuje naglašenu stilizaciju uporabnih predmeta ¾ Skandinavski dizajn, minimalizam i stilizacija ¾ Internacionalni stil-primjenjuje stilizaciju u arhitekturi, zagovara pročiščenost i jednostavnost forme ¾ Art Deco i geometrijska stilizacija ¾ De Stijl - Težili su ka čistoj apstrakciji i univerzalnosti sa svođenjem na osnovne forme i boje. Pojednostavnili su vizualne kompozicije na horizontalne i vertikalne smjerove te su koristili osnovne boje, crvenu, plavu i žutu kao i bijelu i crnu. ¾ Suprematizam - nastoji dosegnuti savršen sklad oblika i boja nepredmetnim slikama, crtama i osnovnim geometrijskim likovima. 58¾ Skulptura-Minimalizam-Nikakvi detalji ne narušavaju ove jednostavne oblike ¾ Skulptura Constatina Brancusija i Amadea Modiglianija- geneza stvari i čisti oblik ¾ Jacques Lipchitz-figura- Reducirane tjelesne oznake

¾ Naum Gabo - konstruktivistička skulptura ¾ Gerrit Rietveld-Crveno-plava stolica ¾ Pravac ͞Nova apstrakcija͟ i predstavnici: Jozef Albers, Moris Louis, Frank Stella, Ellswort Kelly, Umjetnost se sve više udaljava od svake veze za životom