Poslanica o Dzinnima

lbnTejmije

POSLANICA O DŽINNIMA

S engleskog na bosanski preveo: Muhidin Hadžiahmetović

Sarajevo, 2002./1423.h.g.

predgovor izvornika

Poslanica o džinnima

D o k p relis tavam neke m a te rij ale k oje sa m sakupio za svoj d o ktorski rad o islam skom pogledu n a p roblem isljerivanja džinna, zapazio sam raspravu: "Ideh ed-delaleh fi 'u m u m er­ ris a/eh " J u l 9. tom u , dj ela Medžmu' e l-jetava2 od Ibn Tejmije i prionuo na njegovo prevođenje. Nekoliko mjeseci kasnij e , za vrijeme istraživanja na tom polj u , naišao sam n a istu raspravu pisanu u ob liku brošu re3 koj u j e izdao M u h a m m e d Š akir eš- Š arif zaj e d n o sa Ibn Tej m ij i n im k o m entarom hadisa : 4 "Islam je počeo na stran način."5 1

"Probšćavanje dol(aza za sveobuhvatnost poslcmtB(e Pomke." 2 'Abdur Rahman ibn Kasim el-' Asimi, Medžmu' Jetava š ejh u l ls/a m ibn Tejmij'e, (Bejrut: Dar cl-' Arebijja, prvo izdanje, 1 978) . ' Muhammed Ša kir cš- Šarif (izdavač) , !dah ed-dala/eh fi 'wnttm er­ risa/eh ve et-ta' rif bi ah val el-džinn (Giza, Egipat: Mekteba et-Tav ' ija el-Islamija, prvo izdanje, 1 987). ' Resulullahova, sallallahu alej hi vc sellcm, izreka zabilježena od strane jednog ili više ashaba. 'Prenio Ebu Hurcjre, a sabrali Muslim i Ibn Madže. Cjelokupan takst hadisa glasi: "Islam je počeo na stran način i opet će postati stran, -

7

Ibn Tejmije

Nakon što sam pročitao tu raspravu i shvatio da ću morati prevesti njen veći dio za svoju disertacij u, odlučio sam da je izdam i prevedem zaj e d n o sa nekim u lo m cim a iz 35. t o m a dj ela Medžmu' el-jeta va i Ib n Tej m ij inog klasika El­ Fur/can B ejne E vlija e r-Rahman ve E vlija eš -Šejtan6 koj i su b ili u fu s n o ta m a M u h a m m e d Š akirovog izdanja. Značaj ovog prevoda se nalazi u činjenici d a je to , koliko j a z n a m , p rvo dj elo d o stu pno na engleskom jeziku, a koje se isključivo bavi temom d u ševne opsj e d n u tosti i is tj e rivanj a džinna u islam u . Tem a m oj e d oktorske disertacij e j e regi­ strovana na Wale U n iversity u Velikoj B ritan ij i . Ibn Tejmijina obrada pruža veoma jasan, koncizan i autentičan pogled na ovu spornu temu, utemeljenu na učenju Kur'ana i sunneta , te tumačenju i iskustvu ashaba i ranih islamskih učenjaka.7

stoga upućujte lijepe želje strancima." ( ' Abdul Hamid Siddiki, Sllhihui-Mwlim, vol. l , str. 86, br. 270) . '' ' Abdul Hali m ibn Tej mije, El-Furkan Bejne Evlij'a er-Rahman ve l:'vlija eJ-Šejtan, (Bejrut: el-Mekteba cl-Islami, četvrto izdanje, 1 977.) ; Stvarna tema rasprave je pojašnjenje dokaza koji upućuju da je Resulullahova, sallallahu alcjhi vc sellem, poruka bila zapravo usmjerena ljudima i džinnima. Ipak, u činjenju toga, autor je diskutirao naširoko o ponašanju i mišljenjima u pogledu šejtana, džinna, džinnske opsjednutosti, istjerivanju džinna, itd.

8

Poslanica o džinnima

Vrijedno je istaći da sam zarad svrsisho­ dnosti izbj egao d oslovan p revod originalnog teksta nastojeći ga prilagoditi engleskom čitaocu. Riječi i fraze koje sam koristio nisu stavljene u iste p as u se kao i engleski tekst (odnosi se na originalni arapski te k s t, p rim prev . ) . U ze o sam slobodu d a izbrišem propratne terne koje su nejasno p renesene u p ogle d u ove terne i da kom biniram p onovlj ene stavke n a mjestim a gdj e je ista idej a razvijana dva puta ali sve u različitim omjerim a . Intervencije koj e s am izvršio u tekstu ipak održavaju autentičan autorov tok izvorne misli i čini tekst čitljivim za čitaoca. Ipak, mora se im ati na u m u d a su ideje koj e j e iznio Ibn Tej m ije predstavijale neo bična mišljenja 14-og vij eka i vremena prije toga, te sam dodao nedavni članak koj i je napisan na temu džinnske opsjednutosti i istjerivanja džinna od strane jednog od vodećih učenjaka Saudijske Arabije, šejh Ibn Baza koji potvrđuje Ibn Tejmijine stavove kao izvorne i pravo snažne . Prije završetka želio bih se zahvaliti bratu I ftikar M ackeen-u za nj egove neu m orne napore u pre kucavanj u m anu skripta p o dj ednako kao i za njegovu pomoć u određivanj u nalazišta hadisa koji se spom inj u u tekstu kao i u fu sno tam a .

9

Ibn Tejmije

Moja je nada da će ova knjiga pomoći u o d agnavanj u s tan ovitih s u m nj i i zab u n a u u m ovim a m u slim ana i n e m u slim ana vezanih za ovu vitalnu temu nudeći autentičnu islamsku obradu p o m e n u te t em e . E h u A m in a B ilal Ph ilips Rij a d , 18/12/1988.

10

l poglavlje Postanka o džinnima

Ibn Tejmije

Lj u d i trebaj u s hvatiti da je Allah - Najveći i Slavni - poslao M u h a m m e d a , s allalla h u alej h i ve selle m , svim svj e tovim a; svij e tu lju d i i svijetu džinnas � Džinni su st\'orcnja koja su

stvorena sa slobodnom voljom, žive na Zemlji u svijetu koji je paralelan svijetu lj udi, i nevidljivi su ljudskim očima dok su u svom normalnom stanju. Arapska riječ džim1 dolazi od glagola dženna što znači kriti se. Prema tome, embrio u utrobi sc naziva džanin, a srce u prsima se naziva dženan. Izraz džinni je ekvivalent džinnu, a džam1 sc može koristiti kako u obliku jednine tako i u množini. U islamskoj l iterature Šejtan je ime dato džinnima nevjernicima (vidi Fet el-Bari od Ahmeda ibn ' Ali ibn H idžra; Kairo, Egipat: ci-Mctba ' a cs-Salcfijah, prvo izdanje, 196 1 , vol. 6, str. 344 i vol. 8, str. 675). Oni su stvoreni od vatre, a u skladu sa Allahovom izjavom u Kur'anu: "A još prije smo stvorili džinnove od vatre užarene." (Kur'an, 1 5:27) Oni nisu "pali meleki". Prenosi se od Aišc, radijallahu anha, da je Resulullah, sallallahu alej hi vc sellcm, rekao: "Meleki su stvoreni od svjetlosti, a džinni od vatre. " (Sahihui-Muslim, vol. 4, str. 1 540, br. 7 1 34) Meleki takoder mogu biti nepokorni Allahu

12

Poslanica o džinnima

Vj erovanj e u Allaha i pokoravanje Nj e m u je obaveza stanovnika obaju rečenih svjetova. Od cjelokupnog ljudskog roda, a i džinna također, zah tijeva se d a ispu nj avaj u o n o š to j e Allah preko Svoga Res u la n are dio, d a vole ono što Allah i Nj egov Resu! vole , i da p reziru ono što Allah i Njegov Resu ! preziru . Važno je napomenuti da je svakom čovjeku i džinnu dat dokaz za Muhammedovo, sallallahu alej h i ve se lle m , poslanstvo, a k o n e vjeruje u nj ega zaslužuje da bude kažnjen od strane Allaha Najuzvišenijeg, na način koji je sličan kaznama koje snalaze one koj i se nisu p ok oravali raniji m po slanicim a . Vjerovanje da je Poslanik M u ha m m e d , sallallahu alej h i v e sellem , p oslat i ljudima i džinnima je temeljni princip vjerovanja s čim se slažu ashabi, generacij e pravednih koje su slijedile poslije njih i vodeći islamski učenjaci svih pravnih škola - neka Allah b u d e zadovoljan svim a njim a . N ik o u b ilo koj oj islam skoj gru p aciji n e poriče postojanje džinna i d a je Allah isto tako po slao M u h a m m ed a , sallallah u alej h i ve se llem , i njima. Velika većina nevjernika, bili o n i paganski

u skladu sa Allahovom izjavom u Kur'anu: " ... i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovijedi neće opirati, i koji će ono što im sc naredi izvršiti." (Kur'an, 66:6)

13

Ibn Tejmije

arapi ili ostali sem itski n arodi , 9 I n d ij ciJ O i d ru gi hamiti, većina Kanaanita i Grkall i ostalih potomaka J e feta1 2 , potvrđuju postojanje džinna.

9

U Mczopotamijskoj vjeri medu prasta rim asirijcima i babiloncima, postojale su dvije vrste demona: neljudske prirode i osvetničke mrtve. U okviru prve vrste razaznaje se više tipova : oni koji sc skrivaju na opasnim mjestima, tj. pustinjama i grobljima Lambartu, ženski demoni planina i močvara koji posebno napadaj u djecu. Sedu i Lamasm su bili podvojeni, bivajući zlim duhovima i duhovima č uvarima. Lilitu je bila ženski demon koj i spolno opći s usnulim muškarcima. Etimmu su bili duhovi onih koj i su u mrli nesrećno i koji su uveliko uplašeni. Bolest i nesreća su pripisivani demonskim napadima, posebno Etimmuu. (S.G.F. Brandon, gen. cd., A Dictionmy of Comparative Religion, London: Weidenfeld & Nicolson, drugo izdanje., 1971. str.232) -

1"

Među Indijcima demoni su bili kako ljudskog tako i neljudkog porijekla: (a) neljudski duhovi ili prijatelji su vođeni nadljudskim moćima, a posjeduju materijalna tijela različitih vrsta koja mogu mijenjati, a koja su predmet uništavanja. Kao slobodni agensi, oni mogi birati između dobra i zla, ali naklo-nost ka zlu nadvladava u njihovom karakteru. (G. Oppet, Original Inhabitants of Bharatavcma of India, 515 ff). Amras, Danczvczs, Dajtias i Raksasas pripadaju ovoj grupi. (b) Ljudski duhovi, ili duhovi ljudskih bića, znani uopće kao B/wta su uvijek zli. Oni nastaju iz duša onih koji su u mrli prerano ili nasilnom smrću, ili su bili deformisani, idiotični ili ludi; napadnuti grčevima ili neobičnim nedaćama; ili pijani, rastrojeni ili opčinjeni za vrijeme života. Najopasniji od svih su duhovi ubijenih, onih koji su ostavili ovaj svijet s ncispunjenim željama, i d uhovi stranaca. (James

14

Poslanica o džinnima

Što se tiče jevreja i kršćana, oni vjeruju da džinni postoje gotovo na isti način kao što u to vj eruju m u slim an i , l 3 premda i među njima mogu Hastings, Encyclopedia of Religion i Ethics, Edinburgh: T. and T. Clark, četvrto izdanje, 1 959, vol. 4, str. 60 1-603 ) . 11 Engleska riječ "demon" je izvedena iz grčke riječi "da imon", pl. "daimones". Grčki pjesnik iz 8-og vijeka p.n.e., Hcsiod, u svom djelu O četiri doba, objašnjava da nakon smrti, oni zlatnog doba postaju deimones. ( Works and Days, l 09 ff.). Oni su opisani kao lj ubazni čovjekovi čuvari, djelioci imovine i imetka, ali su upleteni u tamu tako da su nevidljivi dok tumaraju nad svaki m predjelom na Zemlji. Sve dok sc prema njima ophodi s poštovanjem, od njih se očekuje da uzvrate uslugu. Ovo su dobri demoni. Zli duhovi su opisani kao duhovi heroja za koje se smatralo da su nesposobni da steknu blagoslove i samo su kadri činiti zlo. Neki zli demoni su bili predstavljani kao da su posebno vezani za neke pojedince od njihovog rodenja do smrti. Drugi su doživljavani kao osvetnički demo11i i bili su imtrumentima kaž11java11ja zloči11a određenih porodica te su nosili poseban naziv A/astor (Encyclopedia of Religion m1d Ethics, vol. 4, str. 590-59 3).

l:

Sin Nuha, a lejhisselam, koji je spomenut u Genesis-u 5:32. Iz hebrejskog fefet što znači povelanje (Jess Stein ed., The Random House Dictional)', New York: Random House, 1 966, str. 763 ) . 1' U preegzilij skoj hebrejskoj literaturi demoni su opisivani kao bića poput džinna. Naprimjer, u Isa i ji 34:14 načinjen je spomen o Se 'irimtt, tj. kosatim, a što je prevedeno u dopunjenom standardnom izdanju biblije kao Satiri, koji su bili zli demoni, a nastanjivali su se u

15

Ibn Tejmije

postojati pojedinci koji poncu postojanje džinna. Pojedinci koji poriču postojanje džinna se također mogu naći i među pripadnicima ortodoksnih muslimana i muslimanskih sekti poput džahmita14 i m u ' tezilij a , ls p rem da većina muslimana ne poriče njih ovo postojanj e .

ruševmama. Nakon izgona, spomen o demonima sc nalazi u Genesisu 6:2-4, gdje su oni predstavljeni kao protjerani meleki. Kršćanstvo je naslijedilo starozavjetnu demonologiju. Vodeće ličnosti (Toma Akvinski, umro. 1 274.) su prihvatili stav da su demoni prognani meleki, lišeni početnog povlaštenog statusa zbog ponosa i zavisti. Oni obitavaju kako u Dž.ehennemu, gdje su kažnjeni prokletstvom, tako i u vazduhu gdje prave neprilike ljudima. Apokrifna literatura poput djela Apocalypses od Petera i Paula te Coptic HistOI)' od Joseph-a Carpentera opisuje demone i njihova djelovanja. (A Dictionmy of Comparative Religion, str. 230-1 ). 1 1 Utemeljitelj ove teološke škole, Dža hm ibn Safvan (umro 745. g.) je porekao sve Allahove atribute sem da je On Svemoćni i Stvoritelj. On je također tvrdio da sve dok pojedinac u to vjeruje, loša djela mu neće nauditi niti će on biti kažnjen za njih. On je nadalje potakao jedan ekstreman oblik predodređenja, porekao je slobodnu volju i ustvrio da Džennet i Džehennem nisu vječni. N jegovi sljedbenici, zvani Džehmij'e su preživjeli do l l -og vijeka u okolini grada Tirmida ali su usvojili doktrine najglasovitijih teoloških škola tog doba, ona od Aš'arij'a (H.A.R. Gibb and J.H. Kramers, Shorter Encyclopedia of Islam, Ithaca, New York: Cornell University Press, prvo izdanje, 1 953, s tr.83) .

16

Poslanica o džinnima

Razlog za široko rasprostranj ivanje vjerovanja o postojanju džinna je trajno i konzistentn o spom injanj e nj ihovog postojanja u poslaničkim poslanicama. Oni su opisivani od stran e svih p oslanika kao neovisna, z1va, inteligentna bića koja posjeduju volju i predmetima su zabrana i dozvola , a ne kao aspekti lj u d ske prirode kao što tvrde neki ateisti koji poriču njihovo postojanj e . P ošto je realno s t džinna stalna i javno objelodanje na o d strane p o slan ika, znana je kako običnim ljudima tako i intelektualcima. Dakle, sam o veoma m ali dio je p orekao postojanje m eleka, fizičkog proživljenja iz mrtvih, vjerovanje u Allaha bez pridruživanja Mu partnera, slanje poslanika od 11

Ova teološka škola je utemeljena u 8-om vijeku od strane Va sil ibn 'Ataa i ' Amr ibn ' Ubejda, bivših studenata Hasana el-Basrija, radijallahu anhu. Zasnovana je na doktrini medu-stanja izmedu vjerovanja i nevjerovanja u koje vjernik pada kada počini veliki grijeh. Doktrina slobodne volje je dodata s obzirom na džahmitsko predodredenje, zajedno sa poricanjem Allahovih atributa koje su oni posudili u nešto promijenjenom obliku iz džehmitske doktrine. Kasniji teolozi ove škole su dodali h indu-kršćansku doktrinu Allahove sveprisutnosti - da je Allah svugdje. M u' tezi lijske doktrine su postale temelj zv