Porezni savjetnik 052016.pdf

Revicon d.o.o. Envera Šehovića 14, Sarajevo

MJESEČNI STRUČNI ČASOPISBROJ 5 | MAJ/SVIBANJ 2016. | GODINA XIX | CIJENA 25 KM

NEUM

26. – 28. 5. 2016.

Na osnovu Odluke Komisije za računovodstvo i reviziju Bosne i Hercegovine, časopis POREZNI SAVJETNIK se priznaje kao program KPE računovodstvene profesije u BiH

SEMINAR

Zakon o finansijskom upravljanju i kontroli u javnom sektoru SARAJEVO, 24. 5. 2016. hotel Sarajevo

Tematske cjeline: Zakonodavni okvir za uspostavljanje i funkcionisanje sistema finansijskog upravljanja i kontrole Standardi interne kontrole Upravljačka odgovornost rukovodilaca i institucija Uloga i djelovanje budžetske inspekcije COSO okvir za internu kontrolu Metodologija finansijskog upravljanja i kontrole Upravljanje rizicima Praktični primjeri procjene rizika Praktični primjeri kontrolnih aktivnosti Mjerenje učinaka Utvrđivanje “vrijednosti za novac” Izvještavanje o finansijskom upravljanju i kontroli

SEMINAR SE PRIZNAJE KAO 7 BODOVA/SATI OBAVEZNE EDUKACIJE CERTIFICIRANIH RAČUNOVOĐA I REVIZORA

KONSALTING CENTAR JAVNE FINANSIJE Informacije i prijave: Revicon d.o.o. Envera Šehovića 14, 71000 Sarajevo tel: + 387 33 720 584 fax: +387 33 720 581 e-mail: [email protected] www.revicon.info

Besplatne konsultantske usluge za pretplatnike stručnog časopisa POREZNI SAVJETNIK Savjete, mišljenja i preporuke u vezi sa primjenom Zakona o finansijskom upravljanju i kontroli u javnom sektoru, pretplatnici na naša izdanja mogu dobiti putem obrasca na Revicon web stranici ili pozivom na broj telefona 033/720-580.

Specijalistička edukacija za osiguravajuća društva

Postupci nabavki usluga osiguranja 19. 5. 2016. Sarajevo hotel Europe

Konsultantska kuća Revicon u saradnji sa Agencijom za nadzor osiguranja FBiH organizira seminar namijenjen društvima za osiguranje, koji se kao ponuđači javljaju u postupcima javnih nabavki. Temelj uspješne nabavke je jasno razumijevanje tehničkih specifikacija i zahtjeva ugovornih organa u pogledu dokaza o kvalifikacijama koji se kao uslov postavljaju potencijalnim ponuđačima u konkretnoj nabavci. Usluge osiguranja su specifične i često nisu definirane na način da odgovaraju stvarnim zahtjevima i potrebama naručioca. Upravo iz tih razloga, svjedoci smo čestih poništenja postupaka ili, u boljem slučaju, žalbi na tenderske dokumentacije. Evidentno je da koncepti osnovnih principa javnih nabavki i od ponuđača u postupcima nabavki zahtijevaju dublje tumačenje i razumijevanje. Kako bi izbjegli najčešće greške koje smo identificirali u dosadašnjoj praksi pripreme ponuda osiguravajućih društava te uspješno odgovorili postavljenim zahtjevima naručioca, ovim seminarom ćemo na praktičan način kroz primjere olakšati učešće u postupcima nabavki kroz akcentiranje najvažnijih dijelova tenderske dokumentacije, pripremu odgovarajućih ponuda te na kraju pravnu zaštitu, posebno dajući osvrt na dosadašna specifična rješenja Ureda za žalbe iz ove oblasti. Seminar je interaktivan i omogućava direktan kontakt sa predavačima, ovlaštenim trenerima Agencije za javne nabavke, a polaznicima će se ostaviti i mogućnost davanja odgovora na njihove pojedinačne upite.

Naš konsultantski tim je pripremio i Priručnik za ugovaranje usluga osiguranja, koji će kao dio edukacijskog materijala dobiti svaki polaznik seminara. Priručnik predstavlja prvi cjelovit i zaokruženi pristup sistemu javnih nabavki, uvažavajući sve specifičnosti sektora osiguranja. Priručnik je praktičan alat koji je namijenjen kako društvima za osiguranje tako i ugovornim organima.

Tematske cijeline: • Usluge i vrste osiguranja • Predmet nabavke • Kvalifikacioni kriteriji • Provođenje postupka nabavke • Tenderska dokumentacija • Najčešće greške u postupcima ugovaranja usluga osiguranja (kroz primjere Rješenja Ureda za žalbe)

Informacije i prijave: Revicon d.o.o. Envera Šehovića 14, 71000 Sarajevo tel: + 387 33 720 599; + 387 33 720 554 fax: +387 33 720 581 e-mail: [email protected] www.revicon.info

VIII FORUM – SPREČAVANJE PRANJA NOVCA I FINANSIRANJA TERORIZMA U BiH TESLIĆ, Hotel Kardial, Banja Vrućica 30. i 31. 3. 2016.

2

maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

3

Dobar savjet Revicon baza znanja

Stručna mišljenja i savjete Revicon-ovog tima konsultanata od sada možete naći u elektronskoj formi, kategorisane po oblastima: ✓ PDV

✓ RADNO PRAVO

✓P  OREZ NA DOHODAK

✓R  AČUNOVODSTVO

✓ POREZ NA DOBIT

✓ JAVNE NABAVKE

✓ FISKALIZACIJA

✓ OSTALE OBLASTI

I DOPRINOSI

I REVIZIJA

Pretplatom na bazu znanja i iskustva “Dobar savjet zlata vrijedi” na raspolaganju su Vam stručna mišljena Revicon-ovog savjetodavnog servisa, koji je samo u prošloj godini pružio 15.092 odgovora na vaše upite.

zlata vrijedi NOVO!

Bazi znanja možete pristupiti u bilo kom momentu i putem svih elektronskih uređaja.

Godišnja pretplata na jedinstvenu bazu znanja “Dobar savjet zlata vrijedi” za 2016. godinu iznosi 200,00 KM (s PDV-om).

www.revicon.info

Sadržaj maj/svibanj 2016.

Izdavač: Revicon d.o.o. za istraživačko-razvojne usluge i poslovni konsalting Envera Šehovića 14, BiH – 71000 Sarajevo Telefon: + 387 33 720 580, 644 771 Faks:  + 387 33 720 581, 720 586 E-mail: [email protected] Web-site: www.revicon.info Podružnica Tuzla 75000 Tuzla, Turalibegova 30 Telefon: + 387 35 265 030 Faks:   + 387 35 265 031 E-mail: [email protected] ID broj za indirektne poreze 200491380008 Za izdavača: Marin Ivanišević Glavni urednik: Marin Ivanišević Zamjenik glavnog urednika: Milan Dmitrović Uređuje: Uređivački kolegij Tehnički urednik: Adnan Mahmutović Štampa: Štamparija FOJNICA, Fojnica Pretplata za 2016. iznosi 250,00 KM Cijena po primjerku časopisa 25,00 KM – u cijene je uključen PDV Za oglašavanje kontaktirajte Uredništvo. Časopis izlazi mjesečno. Molimo Vas da nam odmah javite promjene Vaših podataka (adresa, telefon, faks, kontakt osoba) kako biste uredno primali naš časopis, priručnike i druga izdanja i obavijesti.

Uredništvo: + 387 33 720 584 Pretplata: + 387 33 720 587 Marketing: + 387 33 720 591 Računovodstvo: + 387 33 720 588 Savjetodavni servis: + 387 33 720 580 Žiro računi: UniCredit Bank d.d: 3383202200308627 Moja banka d.d: 1376106001643624 Sparkasse Bank d.d. 1992400075053168 Nova banka a.d: 5550050001608033 Union banka: 1020500000075755 ProCredit banka d.d: 1941011354700156 Raiffeisen Bank BiH d.d: 1610000060920085 Hypo Alpe Adria Bank d.d: 3060350000444164 Sberbank a.d. Banjaluka: 5673831100002975

ISSN 1512-519x Porezni savjetnik je upisan u evidenciju javnih glasila dana 22. 12. 1997. godine pod rednim brojem 741.

moj fokus Datumi Milan Dmitrović

7

porezi Metoda preprodajne cijene kod utvrđivanja transfernih razlika Amra Salihović

Privremeni uvoz ambalaže i paleta i drumskih vozila Momir Stefanović

Donacije vs. sponzorstva sportskim klubovima

Alma Helić

Porezne oaze u globaliziranom svijetu Dr. sc. Jozo Piljić

10 18 24 30

računovodstvo i finansije Amortizacija i njeno priznavanje po novom Zakonu o porezu na dobit Mirela Mašić

Računovodstveno evidentiranje izrade web sajta Sabina Junuz

Značaj informacija i komunikacije za ostvarivanje ciljeva preduzeća Doc. dr Mile Stanišić

40 50 56

savjeti Reviconov Savjetodavni servis za pretplatnike

66

radno pravo Najniža plaća u BiH (i drugdje...) Marko Dmitrović

84

turizam Zakon o turizmu u Kantonu Sarajevo Arnela Muhotić

92

investicije Uvoz osnovnih sredstava u Crnu Goru kao ulog stranog ulagača Igor Obradović

100

korporativno upravljanje Korporativni agenti na unutrašnjem tržištu EU Mr. Adnan Balvanović

108

menadžment Coaching vaših uposlenika (prvi dio): Dobra priprema je pola posla Prof. dr. Aziz Šunje i mr. sc. Emir Kurtić

112

aktualnosti NE PROPUSTITE ROKOVE !!!

116

Datumi U

čovjeku se s godinama, poput kamenca, polako talože i datumi. Kao ona gleđ što se godinama nakuplja na unutrašnjim stjenkama drvenih vinskih bačava. A u toj caklini datuma, neki se zbog nečega ističu. Oni uz koje vas nešto posebno vezuje. Lijepo ili manje lijepo, važno ili manje važno, ili važno samo vama... svejedno. U početku su svi datumi tek puka slučajnost. Sticaj okolnosti. U najboljem slučaju, koincidencija. Ali, neki datumi s godinama postaju i nešto više od toga. A neki od njih – naprosto strše. Pa se tako, samo u ovih mjesec dana između prethodnog i ovog “fokusa”, opet nanizalo nekoliko baš takvih datuma. Koji strše zbog neke neobjašnjive neminovnosti ponavljanja, koja ih čini i nekako sudbonosnim: jedan se ponavlja svakog Šestog Aprila, a ostali se nadovezuju jedan na drugi baš u ovih prvih nekoliko dana Maja. * * * Šesti april je, valjda odvajkada, datum na koji se događaju važne stvari za Sarajevo. Pa su Sarajevo i Šesti Aprili postali skoro pa sinonimi. Šestog aprila ‘41 (i) Sarajevo je bombardovano. Pa je toga dana, nakon onog Prvog rata za koji je Sarajevo i direktno optuženo, u Sarajevu počeo i Drugi. Šestog aprila ‘45 Sarajevo je oslobođeno. I istog tog dana je poginuo Valter. Koji Ga je branio. U onom neodoljivom Šibinom filmu, kojeg naprosto ne možete a da ne odgledate kad god i koliko god puta na njega naletite na kojem god TV kanalu, ponajdraža mi je ona scena kad Zis, nakon što onako spektakularno izeksplodiraju svi oni vagoni gore na padinama Bistrika, kaže: “Pilote, dao si mi riječ... Hoću još danas da vidim Valtera!” A Suri mu kaže: “Onda gledaj, lafčino. Vidiš ga!” Pa sva trojica, Valter, Suri i Zis, nasmijani krenu nizbrdo, prema Gradu. Koji je tada i sâm bio Valter. Pedeset godina nakon što se dešava Ta scena iz Tog filma, tri sam godine zaredom, tih šestih aprila, otprilike iz istih vizura, gledao Grad ispod mene. Koji sam branio. Jer valjda kao ni Valter pedeset godina ranije, nisam imao izbora. Ali, to više nije imalo nikakve veze s Tim filmom. Nego s jednim drugim, onim Danisovim, manje poetičnim i puno realnijim: sranje u Ruandi.

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

moj fokus

A uvertira u te Moje šeste aprile dešavala se Šestog Aprila ‘92, kada su u Gradu, nakon onih uvodnih, martovskih, počela i ona mnogo ozbiljnija komešanja. Prateći na TV-u šta se sve toga dana dešavalo ispred i oko Skupštine, Ona i ja smo, u onom unajmljenom stančiću u Palmira Toljatija, tek u neka doba shvatili da je Marko već predugo napolju. Pa smo tog našeg hiperaktivnog, tada tek desetogodišnjeg potomka, pokušali dozvati s prozora. Uzalud. Pa sam izišao da ga potražim. Jer ono što se događalo u Gradu nije slutilo na dobro. Ali ga ni nakon detaljnog i višestrukog češljanja komšiluka i sve nervoznijeg i sve glasnijeg dozivanja, nisam našao. Pa ni meni ni Njoj nije preostalo ništa drugo nego da brinemo... Sve dok on nije prosto upao u stan, nasmijan, ozaren i rumen od uzbuđenja, a iz nekog razloga i nekako ponosan. Pa smo od njega himself saznali da su i on i sva ta njegova mala raja iz Palmira Toljatija tih prethodnih sati bili – pred Skupštinom! Pa i u samoj toj Skupštini! Jer je i njega i tu njegovu malu raju ponio taj neki buntovnički zanos, pa su i oni sa onom masom odšetali tih par kilometara do Skupštine. I aktivno učestvovali u historijskim dešavanjima tog dana. Mo’š misliti: mali valteri... Znate li onaj osjećaj kada ste, istovremeno, i sretni što se nije dogodilo ono što se moglo dogoditi, i ljuti jer se to moglo dogoditi? Znate, naravno. A onaj kada ne znate da li biste se ljutili ili bili ponosni na nešto što je neko vaš učinio? E, Marko je valjda rođen s talentom za to. Belaj-mejker. Tog Šestog Aprila, na Vrbanja mostu iza Skupštine, ubijene su Suada i Olga. U sretnijim svjetovima, tih prvih aprilskih dana rađa se proljeće. U Sarajevu se tada rađaju ratovi. 7

moj fokus U sljedeće tri godine, više puta me je zapadalo da budem ispomoć baš u tom rejonu, s obje strane Vrbanja mosta. A s ove strane, vrijeme između smjena provodili smo – u podrumu Skupštine. Osim kada sam na gornjim spratovima slagao i uvezivao ostatke jelovog brodskog poda (te rijetke tada preostale korisne ostatke tog gordog Narodnog Zdanja), koje bih noću krišom od policije švercovao do Palmira Toljatija. Ogrjev za narednih par dana. I ninašta nisam bio ponosan. (Dražen je, otprilike u to isto vrijeme, tamo u Istri švercovao – školjke :) Kako god, sarajevski Šesti Aprili se, uz ruže kod Vječne Vatre i pored Valterovog poprsja, posljednjih dvadeset godina obilježavaju i ružama na Mostu Suade i Olge. Ali gle: upravo Ovoga Šestog Aprila, jedna je pridružena Sarajka rodila sina. Najljepša Šestoaprilska Nagrada. I još jedan mali valter. * * * Prvi Maj se ove godine poklopio sa Vaskrsom. U nedjelju. Ko god me poznaje, zna da sam dobar dio i tog Praznika Rada proveo radno. Jer je odmah po povratku sa aprilske turneje trebalo pripremati ovaj broj SAVJETNIKA. Pa tako tog dana opet nisam bio Tamo, gdje su mi se svi moji potajice nadali. I uz taj grijeh, dodatno i višestruko zgriješio: radeći i na Praznik Rada i na Vaskrs i u Nedjelju, istovremeno. (Opravdanje mi je, i ovaj put, Baba Đuka, koja je znala reći da će i Onaj Gore – kada i ako čovjek zaista mora raditi – i razumjeti i oprostiti.) Kad smo se tog dana čuli telefonom, Dražen mi je na onaj svoj mangupski način čestitao – Prvi maj! Na što sam ja, naravno, i njemu i svima mojima Tamo poželio – sretan Uskrs! (Da ne bude zabune: tu jezičkoj varijantu, Tamo, svi odvajkada koriste.) Pa smo se makar tako – svi smijali. A ni njega ni ostale moje, Tamo, nisam želio podsjećati da je baš na taj datum, prije četrdeset godina, umro Njen Otac. Svega nekoliko mjeseci prije nego što sam ja (“privremeno”) došao u Sarajevo. A da u tom Sarajevu uočim Nju, trebale su mi čitave tri godine. (Šta mogu kad je tako mala :) Ili su Njoj trebale makar te tri godine da bude spremna da se suoči sa mnom? Kako god, lijeka za tu infekciju više nije bilo. Ni Njoj ni meni. Nek nije. 8

Iza Prvog, Drugi Maj. Datum koji Sarajlije pamte po sudbonosnoj odbrani zgrade Predsjedništva. Dan kad je gorila Glavna Pošta. I Elektroprivreda. I onaj tramvaj na Skenderiji... Pa se ta vatra ubrzo pretvorila u požar širokih razmjera i opšte ludilo koje će potrajati više od hiljadu i dvije stotine dana... I jednako toliko dana previše. Odmah zatim – Treći Maj. Dan kada se događala kolona u Dobrovoljačkoj ulici. Još jedan od dana koji različiti tumače različito. U samo ta dva dana umrlo je – sve. Samo što toga, tada, još nismo bili svjesni. A posljedice tog požara još traju. Jer se oštećene duše ne mogu popraviti. Najnovije žrtve su one ruže u Dobrovoljačkoj. Jer, još smo Ruanda. Ironijom datuma – slijedi Četvrti Maj. Dan kada ružama bude okićena i ona bista u nekadašnjoj Kasarni Maršal Tito. Kad me pitaju čemu sve te Njegove slike, poprsja, knjige... u mojoj kancelariji, najčešće odgovorim: iz inata. Što je, doduše, tačno, ali tek djelimično i u manje bitnom dijelu. Bolji i potpuniji odgovor bio bi, na primjer, da je to podsjetnik na vrijeme kad su komšije bili susjedi. U svim mahalama. Ili na vrijeme kada bar ruže nisu bile nikome krive. Ili samo volim misliti da je tako bilo...?

Jednog davnog Trećeg Maja, petnaestak godina prije kolone u Dobrovoljačkoj i skoro četrdeset godina prije nego što ovo zapisujem, na onoj cesti prema Splitu, srećom, nije bilo kolone. Samo jedan “ukradeni” Fićo. I u njemu nas trojica: Đoko, Crni i ja. Sunčano je i lijepo poslijepodne Tog Trećeg Maja, pa nam je tek tako došlo da se malo provozamo. Pa maznem Starom ključeve. Pa odemo do Male Polače. Posjedimo malo u onoj gostioni pod rastićima, a onda produžimo i do Kijeva. Popijemo i tamo nešto i krenemo nazad. Pa ja, malo zato što sam bio baš fino raspoložen, a još i više na nagovor mojih jednako raspoloženih drugara, nagazim na gas. Čisto da vidimo koliko taj Fićo može... I ustanovimo da, fakat, može i preko ćize! Skoro 130, hej! I dok smo se sva trojica još radovali tom postignuću, nailazi blaga desna krivina. Nikakav problem. Osim što, malo zbog još nestišalog oduševljenja rečenim postignućem, a puno više zbog neiskusnih ruku vozača, Fićo “vuče” ulijevo i prelazi na lijevu stranu ceste. Sretna okolnost: nikoga iz suprotnog smjera. A nesretna: opet one neiskusne ruke vozača, koje prenaglo povuku volan udesno. Ishod: Fićo sa oba desna točka udara u desnu bankinu, od čega dobrano poskoči,

maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

moj fokus

ali ostane na cesti i, nakon pedesetak metara, prilično se sigurno zaustavi. Unutra – oblak prašine. Od onog udarca u bankinu. (Stari se baš i nije pretjerano brinuo ni oko vanjske ni oko unutrašnje čistoće tog našeg Fiće. A i kako bi kad se on, više nego za prevoz osoblja, koristio i za prevoz koječega još... I za svakojake seljačke potrebe...) Nama trojici – nikome ništa. (Tj. skoro ništa: Đoko, koji je sjedio do mene, naravno nevezan, malkice je rasjekao čelo udarivši glavom u onaj štitnik za sunce.) Ali, posljedice tek slijede. Jer sam ja, tek kad što smo izišli iz Fiće da malo dođemo sebi, shvatio koliko su se njih dvojica, u stvari, uplašila! U nastojanju da zadržim Fiću na cesti, ja dotad valjda nisam ni imao prilike za strah. Ali kad sam vidio onaj strah u njihovim očima, kroz glavu mi je prošla samo jedna misao: da se njima dvojici nešto dogodilo, kako bih njihovim materama na oči... I od te misli sam – premro od straha. Od tada, skoro da i nisam sjeo za volan. I nakon toga sam, doduše, nastavio voziti razne poljoprivredne mašine (traktore, kosačice, motokultivatore, freze..., radije po njivama i poljima nego drumovima), ali to se za ovu priču ne broji. I baš negdje pred rat, konačno odlučim da prekinem tu glupu apstinenciju. I upišem auto-školu. Pa se ubrzo zatim zaratilo. Pa je tako ispalo da sam i ja, tom svojom odlukom, unekoliko doprinio da se zarati... Pa sam digao ruke od vožnje. I sve ove godine proživio kao nevozač. Svih tih godina, vozili su me, pa i vozali mnogi. I naravno da nije ni lijepo ni ugodno kad te vozaju... Ali je, brate, mnogo lijepo – i baš si rahat – kad te tako lijepo voze oni koji to zasigurno rade bolje od tebe. * * *

revicon biblioteka

Zakon o privrednim društvima FBiH Uporedni pregled s komentarima u odnosu na prethodni zakon autor

Mihret dizdar

...Knjiga ima stručni, informativni i edukativni karakter. Treba da posluži svima onima koji direktno ili indirektno koriste ovaj zakon u praksi ili teorijskim istraživanjima kao i onim pojedincima koje interesuju pitanja kompanijskog prava...”

Datumi... Bivalo ih je i biće ih. I ponavljaće se. I oni lijepi i oni drugi. I oni koji su oboje. * * * A važni datumi koji nam upravo slijede su, naravno, Posljednji Četvrtak, Petak i Subota Maja. Dani u Neumu. Naši Dani. Uz koje vezujem samo ono lijepo.

CIJENA: 52,00 KM sa uključenim PDV-om

Milan Dmitrović Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

9

porezi

Metoda preprodajne cijene kod utvrđivanja transfernih razlika ȫȫAmra Salihović

Za razliku od dosadašnjeg, novi Zakon o porezu na dobit (“Službene novine Federacije BiH”, broj 15/16) predviđa i primjenu metode preprodajne cijene kod utvrđivanja transfernih razlika. Ova metoda je uobičajena za djelatnost trgovine i koristi se u slučaju kada se proizvodi (roba) nabavljaju od povezanog lica i prodaju nepovezanim licima na tržištu. Osnovni indikator uporedivosti je bruto marža. U ovom tekstu se daje osvrt na primjenu ove metode, uz naglasak na poteškoće sa kojima se mogu suočiti obveznici. Svaki obveznik koji učestvuje u jednoj ili više transakcija sa povezanim licem mora utvrditi svoju oporezivu dobit na način koji je u skladu sa principom “van dohvata ruke”. Svi prihodi i rashodi nastali kao rezultat transakcija sa povezanim licima moraju da se sagledaju u okvirima uporedivih tržišnih okolnosti. 10

S

vaki obveznik poreza na dobit koji učestvuje u jednoj ili više transakcija sa povezanim licem mora utvrditi svoju oporezivu dobit na način koji je u skladu sa principom “van dohvata ruke”. Kada je oporeziva dobit u skladu sa principom van dohvata ruke? To je onda kada se uvjeti transakcija sa povezanim licima ne razlikuju od uvjeta koji bi bili primijenjeni između nezavisnih lica u uporedivim transakcijama provedenim pod uporedivim okolnostima. Pojednostavljeno, svi prihodi i rashodi nastali kao rezultat transakcije sa povezanim licima (ko god ona bila) moraju se sagledati u okvirima uporedivih tržišnih okolnosti i svaki rashod veći od “tržišnog”, kao i prihod manji od “tržišnog”, moraju se korigovati kroz porezni bilans. Smatra se da su transakcije “uporedive” tamo gdje nema značajnih razlika koje bi mogle bitno uticati na finansijske rezultate koji se ispituju po metodi transfernih cijena koja se primjenjuje, odnosno tamo gdje takve razlike postoje, pod uslovom da se mogu izvršiti razumno precizna prilagođavanja radi otklanjanja efekata takvih razlika. Pronaći uporednu transakciju, sagledavajući sve okolnosti slučaja, na osnovu provedene funkcionalne analize,

kompleksan je posao koji predstoji još kompleksnijem poslu ekonomske analize, koji se bazira na primjeni najprikladnije metode transfernih cijena. Naime, usklađenost uvjeta transakcije između povezanih lica sa principom van dohvata ruke utvrđuje se primjenom one metode transfernih cijena koja se smatra najprikladnijom na okolnosti slučaja. Svaka izabrana metoda transfernih cijena ima svoje područje primjene i niz prednosti i nedostataka u odnosu na neku drugu metodu. Ponekad, zbog okolnosti slučaja, nijedna metoda ne daje pravi rezultat. Između ostalog, i zbog toga novi Zakon omogućava primjenu bilo koje od pet predviđenih metoda (do sada su u primjeni bile samo dvije i to metoda uporedive cijene i metoda trošak plus), ostavljajući prostor i za primjenu bilo koje druge, koja nije eksplicitno navedena, ukoliko ta druga metoda donosi rezultat koji je u skladu sa principom van dohvata ruke. Metode za utvrđivanje transfernih razlika Metode ili metodologije transfernih cijena se koriste kako bi se utvrdilo da li su cijene ili profiti (marže) ostvareni u maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

porezi

transakcijama između povezanih lica u skladu sa principom van dohvata ruke. Princip van dohvata ruke nam nalaže da je, u slučajevima kada se komercijalni i finansijski uslovi u transakcijama između povezanih lica razlikuju od normalnih (tržišnih) uslova i na taj način se ostvaruje dobit (u smislu umanjenja porezne osnovice) za jedno od povezanih lica, potrebno tu dobit uključiti u poreznu osnovicu i izvršiti shodno oporezivanje. Metode transfernih cijena su načini da se etablira princip van dohvata ruke za cijene ili profite iz transakcija između povezanih lica. Pravnim licima - obveznicima poreza na dobit u Federaciji BiH do 2016. godine su bile na raspolaganju dvije metode: metoda uporedive tržišne cijene i metoda trošak plus. Za razliku od toga, novim Zakonom je određeno da se najprikladnija metoda transfernih cijena bira između sljedećih (tradicionalnih) metoda transfernih cijena: a) metoda uporedivih nekontrolisanih cijena; b) metoda cijene koštanja uvećane za uobičajenu zaradu ili c) metoda preprodajne cijene. U slučaju da se ne mogu primijeniti navedene metode, može se koristiti jedna od sljedećih alternativnih metoda: Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

a) metoda podjele dobiti; b) metoda transakcijske neto marže. Osim toga, novi Zakon omogućava i primjenu bilo koje druge metode pod uvjetom da se nijedna od pomenutih ne može razumno primijeniti za utvrđivanje uvjeta po principu van dohvata ruke za transakcije između povezanih lica i da ta druga metoda donosi rezultat koji je u skladu sa principom van dohvata ruke. Metoda preprodajne cijene Metoda preprodajne cijene se, općenito, koristi za djelatnost trgovine (distribucije) kada, npr. uvoznik proizvoda, društvo iz BiH, plasira na tržištu u BiH proizvode koje je grupa proizvela u inostranstvu. Metoda preprodajne cijene polazi od cijena po kojima se dobra prodaju na tržištu nepovezanim kupcima, od čega se oduzima bruto marža koju bi ostvarila druga lica koja prodaju slične proizvode u nekontrolisanoj transakciji. Dakle, polazi se od finalne prodajne cijene nekom neovisnom društvu od koje se oduzme bruto marža koju ostvaruju nezavisna lica koja imaju slične funkcije i preuzimaju slične rizike.

Za razliku od dosadašnjeg, novim Zakonom o porezu na dobit u FBiH omogućena je primjena svih metoda koje predviđaju OECD Smjernice. Svaki rashod veći od “tržišnog”, kao i svaki prihod manji od “tržišnog” mora se iskazati kao uvećanje oporezive dobiti u poreznom bilansu.

11

porezi

Metoda preprodajne cijene se najčešće koristi kod djelatnosti trgovine (distribucije), a indikator uporedivnosti je bruto marža. Budući da bruto marža, nakon kupovine robe, kompenzira (pokriva) specifične funkcije koje preuzima društvo, najvažnija je analiza funkcija (aktivnosti) društva, a priroda proizvoda ima samo relativnu važnost.

Metoda preprodajne cijene se, najčešće, primjenjuje u slučaju kupovine dobara od povezanih društava, koja se dalje prodaju nepovezanim društvima bez značajnije dodatne obrade proizvoda. Naime, dodana vrijednost koju stvara društvo u procesu distribucije robe ne bi smjela biti prevelika. Procjena marže koja se primjenjuje kod analize distributera bit će teža ako je distributer preradio proizvod ili ako ga je ugradio u neki drugi proizvod. Ukoliko bi preprodavac brendirao proizvode, npr. ovu metodu bi bilo teško primijeniti. Kako je smisao analize uporedivosti utvrditi nepristrasnost transakcije, primjenom ove metode se određuje nepristrasnost transakcije uporedbom bruto marži ostvarenih distribucijom određenog proizvoda. Bruto marža izračunava se kako slijedi: Bruto marža

=

Prihodi od prodaje - Nabavna vrijednost prodanih dobara Prihodi od prodaje

Dakle, cijena transakcije “van dohvata ruke” računa se na način da se od “primjenjive preprodajne cijene” oduzme “odgovarajuća bruto marža”. Primjer: Nezavisno društvo u transakciji van dohvata ruke, prodajom sličnog proizvoda u sličnim uvjetima, ostvaruje bruto maržu od 30%. Ako povezano društvo preprodaje proizvod u kontroliranoj transakciji po cijeni 100, a bruto marža je 30%, znači da bi nabavna cijena po kojoj povezano društvo nabavlja proizvod od drugog povezanog društva trebala biti 70,00 KM (100 - 30 = 70). Ako je tako, znači da je zadovoljeno načelo van dohvata ruke. Kao što je već rečeno, ova metoda posebno je pogodna za primjenu kod društava koja se bave trgovinom (distributeri). Predmet pažnje je, zapravo, rashod prodatih proizvoda (roba) i potrebno ga je preispitati, jer je rezultat transakcije sa povezanim licem, dok je prihod uslovljen tržištem (zbog pretpostavke da se plasman radi na slobodnom tržištu u nekontrolisanoj transakciji). Povezano lice

Kao što se vidi iz podataka, tržišna cijena iznosi 100,00 KM. Radi se o cijeni “van dohvata ruke”, jer se prodaja vrši nezavisnom društvu i ova cijena se uzima kao polazište. Nakon ostavljanja odgovarajuće marže distributeru u odnosu na njegove troškove i rizike, u ovom slučaju 30,00 KM, transferna cijena (CK - cijena koštanja) neovisne transakcije između proizvođača i distributera biti će 70,00 KM (100 - 30). Kod primjene ove metode, skrećemo pažnju na značaj koji imaju analiza funkcija i rizika. Budući da bruto marža, nakon kupovine robe, kompenzira (pokriva) specifične funkcije koje preuzima društvo, najvažnija je analiza funkcija (aktivnosti) društva, a priroda proizvoda ima samo relativnu važnost. Razlika u prirodi distribuiranih proizvoda ionako se nužno odražava na funkcije (ne prodaju se na isti način luksuzni automobili

CK robe?

i informatički materijal). Funkcionalne razlike pokazat će uticaj na prihvaćene iznose troškova, na primjer, u nekim sektorima će troškovi reklame predstavljati veći dio, a u drugima će važniji biti troškovi istraživanja i razvoja. Prema tome, kod provođenja analize uporedivosti, faktori uporedivosti koje posebno treba uzeti u obzir su sljedeći: – širina preuzetih funkcija, – nivo zaliha i rizik zaliha, – troškovi reklame, – rizik deviznog kursa, – položaj na tržištu (prodavač na veliko ili prodavač na malo), – fiksni strukturalni troškovi, – ugovorni uvjeti (širina garancija, transportni troškovi i sl) i – rizik kupaca. Kada se primjenjuje metoda preprodajne cijene, jedno od važnih pitanja koje se treba razmotriti je i tržišna strategija društva. Ovo iz razloga što može biti velikih funkcionalnih razlika u odnosu na nezavisne uporedive elemente, tako da se u prihvaćenoj strategiji mogu naći odgovori za početne gubitke prilikom lansiranja novih aktivnosti ili

Distributer

100,00 KM

Krajnji kupac

marža 30,00 KM 12

maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

porezi proizvoda. Dakle, ukoliko se primjenjuje strategija prodora na tržište, društvo će snositi povećane troškove vezane za prodor na tržište (povećanje troškova za reklamu, smanjenje prodajne cijene i sl). Posljedično, društvo koje ulaže taj napor mora biti ono koje će ubrati plodove i/ili koje je donijelo odluku o preuzimanju tih dodatnih troškova. Zbog ovoga analiza mora obuhvatiti dvije ili tri poslovne godine, kao bi se jasnije pokazalo ubire li (ili ne ubire) društvo plodove svog napora. U ovom smislu, u postupku nadzora, inspektor će se upitati koju strategiju primjenjuje društvo. Inspektor obraća pažnju na promjenu politike transfernih cijena u trenutku kada se počinju ubirati plodovi, na primjer, strategije prodora na tržište. Grupa, recimo, može, da bi ograničila rentabilnost rezidentnog društva, donijeti odluku o promjeni politike transfernih cijena koju je provodila do tog trenutka. Takva promjena može se očitovati kroz npr. prelazak na status komisionara ili kroz dodatak marže na troškove u trenutku kada se profitabilnost društva ubrzano povećava, ograničavajući tako rentabilnost društva putem naknade u postotku na prodaju ili troškove. Pomenuti prelazak na status komisionara implicira da postoje različiti statusi koje društvo (distributer) može da ima, stoga ćemo u nastavku ukratko objasniti o čemu se radi. Mogući statusi distributera Kako smo već više puta naglasili kod primjene ove metode, koja kao indikator uzima bruto maržu, važna je funkcionalna analiza i analiza rizika. Drugim riječima, u zavisnosti od toga koje funkcije društvo vrši, koje rizike preuzima, te koju imovinu koristi, očekuje se da ostvaruje i odgovarajuću maržu. Društva koja se bave distribucijom se tradicionalno mogu podijeliti u sljedeće grupe: – strateški distributeri; – distributeri sa ograničenim rizikom; – komisionari i – posrednici. Društva koja pripadaju različitim grupama preuzimaju različite nivoe rizika, koriste različitu imovinu, te, shodno tome, ostvaruju različite nivoe marži. Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Visoki preuzeti rizik podrazumijeva visoki nivo naknade, ali može uključivati i ostvarivanje velikih gubitaka dok preuzimanje umjerenih rizika rezultira umjerenom naknadom, te manjom vjerojatnoćom ostvarivanja gubitaka. Posrednik radi za poznatog nalogodavca, te obavlja prodaju u ime svog nalogodavca. Nalogodavac zadržava vlasništvo nad proizvodima, te potpisuje ugovore o prodaji sa kupcima dok posrednik ne posjeduje zalihe, ne izdaje fakture za proizvode, te ne preuzima odgovornost prema kupcima za prodate proizvode. Posrednik prima naknadu na osnovu ostvarenih troškova uvećanih za maržu ili postotak od prodaje. Komisionar posluje slično kao i posrednik, osim činjenice da komisionar nema obavezu otkriti postojanje komitenta. On prodaje proizvode kupcima u svoje ime, ali za račun komitenta. Tipične aktivnosti komisionara su: – pronalazak i kontaktiranje kupaca; – prodaja, uključujući izdavanje računa i naplatu prodajne cijene (prodajne aktivnosti uključuju kontakt sa postojećim i potencijalnim kupcima od obučenog i stručnog prodajnog agenta; komisionari često promiču prodaju komitentovih proizvoda kroz oglašavanje i unapređenje prodaje, te su odgovorni za održavanje odnosa sa kupcima i obavljaju funkciju lokalnih kontakt osoba za kupce; – provođenje promotivnih aktivnosti, dok god one ne obuhvaćaju značajne marketinške aktivnosti koje uobičajeno provode strateški distributeri; – praćenje i nadgledanje naplate od kupaca (komisionari mogu biti odgovorni i za praćenje kreditnog rejtinga kupaca, u skladu sa politikama komitenta, ipak, najčešće nisu odgovorni za naplatu potraživanja niti je njihova naknada ovisna o naplati potraživanja od komitenta) i – obračun plaća i podrška. Komisionari su najčešće odgovorni za lokalno planiranje, projekcije, obračun plaća, te pravne i porezne obaveze. Mogu učestvovati i u pripremanju plana prodaje i pripremanju izvještaja o tržištu za područje na kojem posluju. Prema standardnoj podjeli funkcija, komisionari bez pristanka komitenta ne mogu ugovoriti sljedeće: – prodajne cijene van unaprijed ugovorenog raspona;

Društva koja se bave distribucijom mogu imati jedan od sljedećih statusa: strateški distributeri, distributeri sa ograničenim rizikom, komisionari i posrednici.

13

porezi – popuste van unaprijed ugovorenog raspona; – ugovorne uvjete koji nisu u skladu sa politikama komitenta; – produženje garancija i – prilagođavanje i redizajn proizvoda.

Distributeri koji pripadaju različitim grupama preuzimaju različite nivoe rizika, koriste različitu imovinu, te, shodno tome, ostvaruju različite nivoe marži. Strateški distributer ima najveću očekivanu bruto maržu, a posrednik najmanju.

14

Prema navedenom, komisionar je zaštićen od značajnih rizika koje snosi komitent. Primarni rizik koji snosi komisionar jeste u tome da će snositi troškove marketinga, a neće ostvariti pripadajuću prodaju (tržišni rizik). Distributer sa ograničenim rizikom sličan je strateškom distributeru, s tim da ne poduzima određene funkcije i ne snosi određene rizike, što rezultira manjom izloženošću riziku i manjom naknadom. Preuzima vlasništvo nad proizvodima, ali na kratko vrijeme kako bi se umanjio rizik. Mnoge funkcije koje se tradicionalno vežu za distribuciju centralizirane su na nivou grupe, te ih obavljaju povezana društva unutar grupe, a ne distributeri sa ograničenim rizikom (na primjer, proizvodi su skladišteni kod društva proizvođača, te se direktno šalju kupcu, pri čemu proizvođač obavlja kontrolu kvalitete ili se šalju do regionalnog centra za distribuciju u kojem se vrši kontrola kvalitete, iako vlasništvo nad proizvodima prelazi na distributera sa ograničenim rizikom netom prije prodaje kupcu). Postoji mogućnost da društvo u ovom statusu ima ograničenu odgovornost za zalihe, ali, u pravilu, ne snosi rizik zaliha ili ga snosi u vrlo ograničenom obimu. Ostale aktivnosti koje obavljaju društva unutar grupe mogu uključivati logistiku povezanu sa upravljanjem skladišta i prodajom, marketing i oglašavanje. Društvo posluje za svoj račun i pregovara uvjete prodaje lokalnim kupcima, ali aktivnosti izdavanja računa i naplate potraživanja mogu biti obavljene na nivou grupe. Marketing i oglašavanje se uobičajeno obavljaju na nivou grupe. Konačno, strateški distributer je aktivan na tržištu, ima pristup bazi kupaca, te stvara potražnju za proizvodima ili uslugama kroz aktivnosti marketinga i prodaje. Često je vlasnik nematerijalne imovine, posjeduje ili plaća licencu za ime kako bi provodio aktivnosti prodaje, te pažljivo procjenjuje tržište, jer snosi rizik zaliha i odgovoran je za logistiku vezanu za zalihe i prodaju. Strateški

distributer provodi kontrolu kvalitete zaliha, odgovoran je za skladištenje i logistiku i preuzima vlasništvo nad proizvodima do trenutka prodaje i dostave kupcima. Tipično za ovu grupu distributera je da provode marketinške aktivnosti i pružaju usluge kupcima nakon prodaje. Shodno navedenom, razumljivo je da strateški distributeri očekuju najveći povrat (imaju najveću maržu) u odnosu na ostale grupe distributera. Poteškoće pri primjeni metode preprodajne cijene Kao i svaka druga metoda, tako i metoda preprodajne cijene ima određene slabosti. U nastavku se daju one sa kojima se društva najčešće susreću kada izaberu ovu metodu: a) Različitost knjigovodstvenih sistema Da bi se na valjan način provele uporedbe pri primjeni metode preprodajne cijene, mora se znati jesu li određeni troškovi knjiženi u nabavnoj cijeni robe, odnosno u bruto marži, ili u zavisnim troškovima nabavke. Inspektor će postaviti to pitanje naročito ako mu društvo prikazuje bruto marže anglosaksonskih društava, jer “cost of goods sold” u US GAAP knjigovodstvu ne odgovara striktno definicijama lokalnog knjigovodstva. Ovo dolazi do izražaja kada je sistem knjigovodstva uslovljen pravilima koje primjenjuje grupacija. Knjigovodstveni postupci trebaju biti homogeni ako se žele provesti valjane uporedbe funkcija (aktivnosti) povezanih i nezavisnih društava. Ako naše društvo plaća neku naknadu za korištenje marke (nekada je takva naknada sadržana u nabavnoj cijeni robe), mora se obratiti pažnja u kojoj je stavci Bilansa uspjeha ona knjižena. Ako je naknada knjižena u stavci “ostali troškovi”, mora se uključiti u izračun marže ukoliko utvrđen ili analiziran omjer predstavlja bruto dobit unesen u promet. Kod uporedbe bruto marže sa drugim društvima treba naročito obratiti pažnju na uporedivost bruto marži vezano na funkcionalne karakteristike, odnosno na kvalitetu obavljanja distribucije. Treba uzeti u obzir radi li se o maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

porezi prodaji na veliko ili o prodaji na malo, jesu li u bruto maržu uključene obavljene usluge nakon prodaje, prevoz, reklamacije, specijalna pakovanja i drugo. Kod primjene preprodajne cijene troškovi koji se odnose na brend mogu ili ne moraju biti uključeni u cijenu proizvoda. Porezni obveznik, na primjer, plaća naknadu za brend (trade mark) koja je po carinskim propisima sastavni dio carinske osnovice, a time i sastavni dio nabavne cijene robe, pa ne može biti ponovo fakturisana kao naknada za vlasništvo nad nematerijalnom imovinom od povezanog društva koje je vlasnik nematerijalne imovine. U slučaju kad su ti troškovi fakturisani kao naknada za vlasništvo nad nematerijalnom imovinom, u inspekcijskom nadzoru se utvrđuje da li su knjiženi na troškove jednokratno ili na nematerijalnu imovinu (klasa 0), pa se amortiziraju, od čega zavisi za koje se razdoblje radi usklađivanje - za godinu ili za razdoblje amortizacije. b) Analiza transakcija ili globalna analiza Metoda preprodajne cijene primjenjuje se na svaku transakciju pojedinačno. Međutim, i društvo i porezna uprava mogu najprije krenuti od globalne analize primijenjenih marži, da bi kasnije krenuli u detaljniju analizu transakciju po transakciju. Kod globalne analize primijenjenih marži treba obratiti pažnju na društva koja su ostvarila gubitak, te vidjeti jesu li i ona uključena u izračunavanje prosječne bruto marže, jer obuhvaćanjem i takvih društava mijenjaju se rezultati srednjih vrijednosti, što potvrđuje naredni primjer: Prodajna cijena Nabavna cijena Bruto marža %

Društvo A 100 80 20 20

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

U prethodnoj tabeli i grafikonu prikazan je primjer bruto dobiti tri društva od kojih je jedno u gubitku. Kod globalne analize važno je koja se društva uzimaju za uporedbu, jer od toga zavisi i postotak bruto marže. Također, treba ispitati zbog čega je društvo C u gubitku i preispitati je li primjereno da se ostavi u sadašnjem panelu uporednih društava. Potrebno je provjeriti je li možda prikazani gubitak rezultat nekog vanrednog događaja (prestanak obavljanja određene djelatnosti, otkazi).

Kao i svaka druga metoda, i metoda preprodajne cijene ima određene slabosti.

c) Dublja analiza funkcionalne uporedivosti i veza sa metodom transakcijske neto marže (TNMM) Korektna primjena metode preprodajne cijene temelji se, prije svega, na odličnoj uporedivosti funkcija predmetnog društva i nezavisnih društava iz skupine usporedivih transakcija. Ako se pojave znatnije razlike između predmetnog društva i nezavisnih uporedivih društava, one mogu imati uticaja na bruto maržu. Kako bi se uzele u obzir te razlike, moraju se izvršiti usklađivanja. Međutim, baze podataka koje se koriste u traženju uporedivih društava ne mogu nam pomoći u identifikaciji funkcija i rizika koje preuzimaju nezavisna uporediva društva. Te baze podataka, u stvari, pokazuju samo finansijske izvještaje (prije svega Bilans stanja i Bilans uspjeha). Naglašava se da spomenuti podaci moraju biti uporedivi, i ako razlike postoje, treba napraviti detaljnu analizu funkcija i rizika. Na primjer, kada se traže uporediva društva koja se bave distribucijom, potrebno je ustanoviti snose li ta društva troškove reklame.

Društvo B 100 70 30 30

Društvo C 100 100 -10

Ako postoje razlike, treba napraviti detaljnu analizu funkcija i rizika.

Društvo D 300 260 40 13

15

porezi

Ona društva koja ne snose date troškove uklanjaju se iz uporednog panela. Na primjer, korištenje marke može biti sadržano u trošku nabavne vrijednosti prodate robe što znači da nije obuhvaćeno u iskazanoj bruto dobiti, ili može biti u operativnim troškovima što znači da je sadržano u iskazanoj bruto dobiti. Dakle, podaci uporedivih društava moraju biti izračunati na identičan način. Nadalje, na metodološkom planu, Metoda preprodajne cijene pokazuje sličnosti sa Metodom transakcijske neto marže (TNMM). TNMM odmjerava cijenu “van dohvata ruke” u odnosu na njenu neto maržu (najčešće EBIT, ali mogu se predvidjeti i drugi pokazatelji). Metoda preprodajne cijene provodi istu analizu bruto marže provjeravajući da li ta bruto marža omogućava društvu ostvarivanje prihvatljive dobiti. Društvo mora ostvariti maržu koja odgovara njegovom sektoru djelatnosti. Podudarnost tih rezultata procijenit će se po uskla16

đenosti intervala nepristrasne transakcije koji određuju nezavisna uporediva društva. Treba imati na umu da postoje globalne bruto i neto marže, a između su funkcije i rizici koji utiču na uporedbu. U postupku nadzora se proučavaju ugovori, te utvrđuje je li bruto marža zagarantovana kroz neto maržu, odnosno primjenjuje li se garancija za neto maržu na odgovarajući način. Kod ove metode nije bitno koja vrsta proizvoda se prodaje. Bruto marža više zavisi od funkcija koje društvo obavlja i mora se pronaći društvo koje obavlja uporedive funkcije i pri tome, u osnovi, ne moraju biti isti proizvodi. Još jednom naglašavamo da je bruto marža glavna uporedna vrijednost ove metode. Moramo tačno definirati termine (nazive) i jasno odrediti šta je bruto a šta neto marža. Ova generalna primjedba mora se imati na umu zbog uporedivosti podataka. maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

Jedna platforma za sve Reviconove pretplatnike Pretplatnici na sva Reviconova izdanja u 2016. dobijaju člansku karticu koja im omogućava: • Popust na Reviconove edukacije • Zasebnu i brzu registraciju na seminarima • Pristup Reviconovim web servisima

revicon.info/mojakartica

Moja kartica sa pristupnim podacima biće dostavljena svim pretplatnicima na njihovu poštansku adresu. Za sve informacije kontaktirajte nas na [email protected] ili nas nazovite na 033/72 05 84.

porezi

Privremeni uvoz ambalaže i paleta i drumskih vozila ȫȫMomir Stefanović

Privremeni uvoz je postupak sa ekonomskim učinkom kojim se dopušta upotreba robe koja nije bh. roba u određene propisane svrhe sa obavezom da se ona ponovo izveze. Privremeni uvoz može se odobriti uz potpuno ili uz djelimično oslobađanje od plaćanja carinskih dažbina. Privremeni uvoz ambalaže i paleta, kao i privremeni uvoz drumskih prevoznih sredstava, spadaju u kategoriju privremenog uvoza koji je potpuno oslobođen plaćanja carinskih dažbina, a time i PDV-a, s tim da je privremeni uvoz tih dobara, zbog svojih specifičnosti, pored opštih propisa o privremenom uvozu, regulisan i posebnim uputstvima UINO.

P

rivremeni uvoz je često zastupljen oblik vanjskotrgovinskog poslovanja. Predmet privremenog uvoza može biti roba, oprema, prevozna sredstva, kontejneri, ambalaža, palete i drugo. Određene robe, takođe, se mogu uvoziti u cilju obavljanja usluga za strana pravna lica. U smislu carinskih propisa, privremeni uvoz je postupak sa ekonomskim

18

učinkom kojim se dopušta upotreba robe koja nije bh. roba u određene propisane svrhe sa obavezom da se ona ponovo izveze. Privremeni uvoz može se odobriti uz potpuno oslobađanje od plaćanja carinskih dažbina i uz djelimično oslobađanje od plaćanja carinskih dažbina. Privremeni uvoz ambalaže i paleta, kao i privremeni uvoz drumskih premaj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

porezi voznih sredstava, spadaju u kategoriju privremenog uvoza koji je potpuno oslobođen plaćanja carinskih dažbina, a time i PDV-a. Pritom je, međutim, važno da je privremeni uvoz ambalaže i paleta, odnosno privremeni uvoz drumskih vozila, zbog svojih specifičnosti, pored opštih propisa o privremenom uvozu, regulisan i posebnim uputstvima Uprave za indirektno/ neizravno oporezivanje BiH (UINO). PRIVREMENI UVOZ AMBALAŽE I PALETA Privremeni uvoz ambalaže i paleta regulisan je posebnim Uputstvom o privremenom uvozu i izvozu ambalaže i paleta (u daljem tekstu: Uputstvo) koje je donio direktor UINO svojim aktom broj: 01-18-4151-06/05, od 03. 08. 2005. godine. Privremeni uvoz ambalaže Pod ambalažom (pakovanjem), u smislu navedenog Uputstva, smatraju se svi predmeti i materijali koji se koriste ili se mogu koristiti za pakovanje, zaštitu, spremanje i razdvajanje robe u onom obliku u kojem su privremeno uvezeni, a označeni su trajnim i neizbrisivim oznakama lica koje je registrovano izvan carinskog područja BiH ili lica osnovanog u BiH, namijenjeni za višekratnu upotrebu, kao i druga ambalaža koja nije obilježena trajnim neizbrisivim oznakama lica registrovanog izvan carinskog područja BiH ili u BiH, a služi višekratnoj upotrebi. Izuzetak od ovoga čini materijal za pakovanje kao što su slama, papir, staklena vuna, piljevina i slično kada se uvoze na veliko. Treba naglasiti da se u ambalažu, u smislu ovog Uputstva, ne svrstavaju kontejneri. Postupak privremenog uvoza ambalaže Privremeni uvoz ambalaže odobrava se uz potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina: - ukoliko se ambalaža privremeno uvozi puna, a izvozi prazna ili puna; Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Opšti propisi o privremenom uvozu Pored Konvencije o privremenom uvozu sa Aneksima (“Službeni glasnik BiH - Međunarodni ugovori”, broj 1/10), koja je opšti krovni propis, privremeni uvoz regulisan je i: • Zakonom o vanjskotrgovinskoj politici BiH (“Službeni glasnik BiH”, br. 7/98 i 35/04); • Zakonom o carinskoj politici BiH (“Službeni glasnik BiH”, br. 57/04, 51/06, 93/08, 54/10 i 76/11), uz napomenu da je donesen i novi Zakon o carinskoj politici, ali se on ne primjenjuje sve dok se ne donese odgovarajući provedbeni propis; • Zakonom o porezu na dodanu vrijednost (“Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08); • Odlukom o provedbenim propisima Zakona o carinskoj politici BiH (“Službeni glasnik BiH”, br. 63a/04, 60/06 i 57/08). - ukoliko se ambalaža uvozi prazna, a ponovo izvozi puna. Pritom se ta ambalaža ne smije upotrebljavati u unutrašnjem prometu, izuzev za predviđeni ponovni izvoz. Za ambalažu koja se uvozi puna ovo ograničenje važi od trenutka kada se ambalaža isprazni. Ukoliko se ambalaža privremeno uvozi puna, navedeno ograničenje vrijedi od trenutka kada se ambalaža isprazni. Postupak koji se primjenjuje prilikom privremenog uvoza ambalaže može se odobriti najduže na 24 mjeseca. Za privremeni uvoz ambalaže ne podnosi se osiguranje za pokriće eventualnog carinskog duga (kao što je to, inače, slučaj kod drugih oblika privremenog uvoza, kada se mora obezbijediti validna garancija za osiguranje plaćanja stvarnog ili potencijalnog carinskog duga za svo vrijeme trajanja privremenog uvoza). Ambalaža koja se privremeno uvozi, bilo da je prazna ili puna, prijavljuje se za postupak privremenog uvoza kod ulaznog graničnog carinskog ureda usmenim putem, uz predočavanje, u dva primjerka, Obrasca o privremenom uvozu, koji je propisan navedenim Uputstvom i koji sadrži sljedeće podatke: - ime i adresu podnosioca zahtjeva za odobrenje; - karakter upotrebe/korištenja robe; - zakonsku osnovu zahtjeva; - opis robe i druga svojstva za njenu identifikaciju; - trgovački naziv i oznaka ambalaže, tarifna oznaka, količina i vrijednost ambalaže;

Kod privremenog uvoza ambalaže i paleta ne postoji obaveza osiguranja garancije na ime plaćanja eventualnog carinskog duga. Privremeno uvezena ambalaža ne smije se upotrebljavati u unutrašnjem prometu, izuzev za predviđeni ponovni izvoz.

19

porezi - carinski organ završetka postupka; - rok za završetak postupka; - mjesto i datum i potpis odgovornog lica i pečat preduzeća; - ovjeru od carinskog organa (kod ulaska i kod izlaska ambalaže); - datum i potpis odgovornog lica i pečat nadležnog carinskog organa.

Deklarant je obavezan da vodi evidenciju u postupku privremenog uvoza ambalaže i razduženju tog postupka, kao i da prati rokove u kojima treba da izvrši razduženje privremeno uvezene ambalaže.

Ovlašteni carinski službenik u ulaznom graničnom carinskom uredu sravnjuje podatke iz podnijetog obrasca i na oba primjerka stavlja oznaku “privremeni uvoz” i datum, što ovjerava svojim potpisom i službenim pečatom. Nakon ovjere carinski službenik jedan primjerak Obrasca zadržava za službenu evidenciju i odlaže ga u posebni registar po redoslijedu datuma ovjere, a drugi vraća deklarantu. U ovom slučaju usmena prijava se smatra zahtjevom, a ovjera Obrasca se smatra odobrenjem za privremeni uvoz ambalaže, tako da se može reći da je ovaj postupak maksimalno pojednostavljen. U slučaju da se uvozi puna ambalaža, ulazni granični carinski ured, neovisno od postupka privremenog uvoza za ambalažu, za robu provodi postupak provoza. U zahtijevanom carinskom postupku nad robom, u slučajevima gdje je to potrebno, deklarant može, kod nadležne carinske ispostave, dokazivati da je ambalaža u kojoj se roba prevozi pokazivanjem Obrasca kojeg mu je vratio ulazni granični carinski ured (ili prilaganjem njegove kopije uz carinsku prijavu). Postupak kod ponovnog izvoza privremeno uvezene ambalaže Kao i kod privremenog uvoza ambalaže, izvoz privremeno uvezene ambalaže deklarant usmeno prijavljuje kod izlaznog graničnog carinskog ureda, uz podnošenje dvije kopije propisanog Obrasca ovjerenog od nadležnog službenika ureda. Ukoliko se privremeni uvoz ambalaže po jednom Obrascu razdužuje u više puta, kod svakog ponovnog izvoza kojim se razdužuje taj postupak, izlaznom carinskom uredu podnose se dvije kopije Obrasca u kojem se moraju naznačiti vrsta i količina ambalaže koja se ponovo izvozi. Ovlašteni carinski službenik u izlaznom graničnom carinskom uredu

20

sravnjuje podatke iz podnijetog obrasca sa stanjem ambalaže (identificiranje količine i vrste koja se razdužuje) i na oba primjerka stavlja oznaku “ponovni izvoz” i datum, što ovjerava svojim potpisom i službenim pečatom. Nakon ovjere carinski službenik jedan primjerak Obrasca zadržava za službenu evidenciju i odlaže ga uz original Obrazac na koji se odnosi ili u poseban registrator ako izlazni ured nije i ulazni po tom Obrascu, a drugi primjerak vraća deklarantu. Zadržanu kopiju Obrasca izlazni granični carinski ured, ako nije i sam ulazni ured, faksom ili na drugi pogodan način dostavlja ulaznom graničnom carinskom uredu. Ulazni carinski ured primljenu kopiju Obrasca (ovjerenu od izlaznog ureda) odlaže uz primjerak Obrasca koji se nalazi u njegovoj službenoj evidenciji, radi praćenja roka privremenog uvoza ambalaže i njenog razduženja. Ukoliko se ponovo izvozi puna ambalaža, izlazni granični carinski ured, neovisno od postupka ponovnog izvoza ambalaže, u pogledu robe koja se izvozi u svemu postupa kao izlazni carinski ured u postupku izvoza robe. Navedenim Uputstvom su propisane i obaveze deklaranta u postupku privremenog uvoza ambalaže. Deklarant je obavezan da vodi evidenciju u postupku privremenog uvoza ambalaže i razduženju tog postupka i stavi je na raspolaganje carinskim organima radi kontrole. Isto tako, deklarant je dužan pratiti rokove privremenog uvoza ambalaže u kojima treba da izvrši razduženje ponovnim izvozom ili određivanjem ambalaži drugog carinski odobrenog postupka ili upotrebe. U protivnom, nadležni carinski organi će preduzeti propisane mjere radi regulisanja novonastale situacije u vezi sa ambalažom i naplate eventualnog carinskog duga. Privremeni izvoz i ponovni uvoz ambalaže Na privremeni izvoz ambalaže, koja ima status bh. robe (domaća ambalaža), odgovarajuće se primjenjuju odredbe kojima je regulisan privremeni uvoz ambalaže, koji je prethodno pojašnjen, dok se na privremeno izvezenu ambalažu koja se ponovo uvozi primjenjuje pretmaj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

porezi hodno pojašnjeni postupak ponovnog izvoza prethodno uvezene ambalaže. U ovom slučaju Obrazac koji je ovjeren od izlaznog graničnog carinskog ureda služi kao dokaz izlaza robe iz carinskog područja BiH na isti način kao i primjerak izvozne carinske prijave. Ovaj Obrazac je, u stvari, pojednostavljena prijava u pisanom obliku, što isključuje obavezu podnošenja dodatne carinske prijave. Privremeni uvoz paleta Pod paletom se, u smislu propisa o privremenom uvozu, smatra naprava na platformi na koju se može smjestiti određena količina robe sa kojom zajedno čini jedinstven teret u prevozu, rukovanju ili slaganju primjenom mehaničkih naprava. Paleta je izrađena samo od dvije površine odvojene nosačima ili samo od jedne površine koja stoji na nogarima čija visina je smanjena da bi omogućila pomicanje viljuškarima, a može, ali i ne mora imati nadgradnju. Bitno je da se palete na kojima se roba uvozi ili izvozi, a nisu namijenjene ponovnom izvozu ili uvozu ne stavljaju u postupak privremenog uvoza, odnosno izvoza i kao takve u carinskom postupku dijele sudbinu robe. Postupak privremenog uvoza paleta (kao što je to slučaj i kod ambalaže) može se odobriti za najduže 24 mjeseca. Ni kod privremenog uvoza paleta ne postoji obaveza osiguranja garancije na ime plaćanja carinskog duga.

vremeni uvoz paleta smatra se sam čin prelaska carinskog područja BiH. Ponovni izvoz privremeno uvezenih paleta Palete za ponovni izvoz prijavljuju se usmeno izlaznom graničnom carinskom uredu. Ukoliko palete nisu prijavljene usmeno, carinskom prijavom za ponovni izvoz smatra se sâm čin prelaska carinskog područja BiH. Postupak privremenog uvoza paleta se razdužuje kad se palete iste vrste i u osnovi iste vrijednosti izvoze ili ponovo uvoze u okviru perioda od 24 mjeseca od dana stavljanja u postupak privremenog uvoza. Pritom broj paleta privremeno uvezenih tokom 24 mjeseca mora odgovarati broju i vrijednosti paleta uvezenih ili ponovo izvezenih tokom istog perioda (načelo kompenziranja jednakim brojem paleta). Privremeni izvoz i ponovni uvoz paleta Odredbe kojima je regulisan privremeni uvoz paleta odgovarajuće se primjenjuju i na privremeni izvoz domaćih paleta. Isto tako, na palete koje se privremeno izvoze, pa ponovo uvoze, odgovarajuće se primjenjuju odredbe kojima je regulisan ponovni izvoz privremeno uvezenih paleta.

Postupak privremenog uvoza paleta

PRIVREMENI UVOZ DRUMSKIH PREVOZNIH SREDSTAVA

Privremeni uvoz paleta odobrava se uz potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina. U postupak privremenog uvoza mogu se staviti palete koje se privremeno uvoze u vezi sa komercijalnom operacijom, pri čemu one same po sebi nisu predmet prodaje ili kupovine, već se privremeno uvoze radi pakovanja ili prevoza i namijenjene su ponovnom izvozu. Postupak prijave je (kao i u slučaju privremenog uvoza ambalaže) pojednostavljen, tj. carinska prijava se podnosi usmeno ulaznom graničnom carinskom uredu. Ukoliko palete nisu prijavljene usmeno, carinskom prijavom za pri-

Prema Aneksu Konvencije o privremenom uvozu i odredbama Odluke o provedbenim propisima uz Zakon o carinskoj politici BiH, privremeni uvoz uz potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina može se koristiti za pojedina prevozna sredstva. Radi se o sljedećim prevoznim sredstvima, rezervnim dijelovima i opremi: • prevozna sredstva sa redovnom stranom registracijom za komercijalnu i privatnu upotrebu, zajedno sa njihovim rezervnim dijelovima, dodacima i opremom ukrcanim na vozilo (uključujući i specijalnu opremu za utovar i istovar, rukovanje i zaštitu

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Palete na kojima se roba uvozi ili izvozi, koje nisu namijenjene ponovnom izvozu ili uvozu, u carinskom postupku dijele sudbinu robe.

21

porezi

Privremeni uvoz rent-a-car vozila Privremeni uvoz uz potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina može se dozvoliti i za rent-a-car vozilo čiji je vlasnik firma za iznajmljivanje vozila sa sjedištem izvan carinskog područja BiH samo u slučaju da se vozilo iznajmljuje fizičkom licu koje ima prebivalište u BiH zbog jednokratne upotrebe (da se vrati u BiH ili da napusti BiH) i pod uslovom da se privremeno uvezeno vozilo ponovo izveze u roku od 2 (dva) dana od stupanja na snagu ugovora o iznajmljivanju.

Prevozna sredstva sa redovnom stranom registracijom, za komercijalnu i privatnu upotrebu, mogu privremeno uvoziti lica čije je sjedište, prebivalište, odnosno uobičajeno mjesto boravka van carinskog područja BiH.

tereta), koje uvozi lice sa sjedištem, odnosno prebivalištem van carinskog područja BiH; • rezervni dijelovi i oprema radi popravke prevoznih sredstava kojima je već odobren privremeni uvoz, s tim da se ne dozvoljava stvaranje rezervi rezervnih dijelova na samom prevoznom sredstvu ili u carinskom području BiH. Postupak privremenog uvoza navedenih prevoznih sredstava i rezervnih dijelova i opreme vezanih za ta sredstva detaljnije je regulisan Uputstvom o privremenom uvozu (“Službeni glasnik BiH”, broj 61/12). Privremeni uvoz prevoznih sredstava sa stranom registracijom koja služe za privatnu upotrebu može koristiti: - strani državljanin koji ima prebivalište izvan carinskog područja BiH (bilo u državi registracije ili u nekoj trećoj državi), kao i

Privremeni uvoz prevoznih sredstava za komercijalnu upotrebu Privremeni uvoz prevoznih sredstava za komercijalnu upotrebu može se odobriti samo pod uslovom da je prevozno sredstvo registrovano izvan carinskog područja BiH i da ga uvozi i koristi lice koje je zaposleno izvan carinskog područja BiH u vremenu koje je potrebno da se izvrši prevozna radnja zbog koje je uvezeno vozilo. Izuzetno, lice sa sjedištem u BiH može koristiti privremeno uvezeno vozilo u komercijalne svrhe ukoliko je dobilo punomoć od vlasnika vozila. Takva mogućnost upotrebe je vezana za izuzetne situacije kada zbog nepredviđenih okolnosti (kvara na vozilu, saobraćajne nesreće) ili nekog drugog objektivnog razloga domaći prevoznik nije u mogućnosti dopremiti robu iz druge države, pa mora, da bi uspješno okončao prevoz, jednokratno iznajmiti strano vozilo ili priključno vozilo u koje pretovara robu ili prebacuje putnike i dovozi ih u BiH. 22

- državljanin BiH sa prebivalištem u BiH koji ima uobičajeno mjesto boravka izvan carinskog područja BiH zbog privatnih ili poslovnih razloga (što dokazuje odgovarajućim dokumentima kao npr. radnom dozvolom, dokumentom o zdravstvenom osiguranju ili ostvarivanju ličnih primanja, ili dozvolom boravka i slično). Prevozno sredstvo koje je privremeno uvezeno za privatnu upotrebu ne smije se dati u zakup, posuditi ili dati na upotrebu drugim licima u carinskom području BiH. Druga mogućnost privremenog uvoza prevoznih sredstava za privatnu upotrebu uz oslobađanje od uvoznih dažbina je uvoz prevoznih sredstava koja fizičko lice privremeno uvozi isključivo radi obavljanja posla ili radi studiranja. Korištenje privremeno uvezenog prevoznog sredstva od fizičkog lica koje nema prebivalište u BiH ograničeno je na propisani period trajanja koji je preciziran u konkretnom zadatku, a za stranog studenta na vrijeme studiranja. Prevozno sredstvo koje treba da se uveze za ove svrhe prijavljuje se na privremeni uvoz carinskom prijavom IM5 koja se podnosi uredu nadležnom prema mjestu gdje će se sredstvo koristiti. Uz carinsku prijavu podnose se i neophodni dokazi, a to su za obavljanje posla: ugovor o radu za određeni period i odobrenje za privremeni boravak, a za studente potvrda o studiranju i odobrenje za privremeni boravak, odnosno boravak. U slučaju kada se roba stavlja u postupak privremenog uvoza uz potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina ne naplaćuje se carinski dug, ali se on obračunava (a ne knjiži se) na dan stavljanja robe u taj postupak i osigurava validnom garancijom tokom cijelog perioda trajanja postupka. Na kraju, treba ukazati i na još jednu specifičnost u pogledu privremenog uvoza prevoznih sredstava. Naime, ukoliko postoji ugovor sa stranim vlasnikom prema kojem domaći prevoznik, uz naknadu, koristi priključno prevozno sredstvo strane registracije, u tom slučaju to priključno prevozno sredstvo podliježe privremenom uvozu uz djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina, u vezi sa čim se, po redovnom postupku provoza i uz podnošenje TR prijave, pokreće odgovarajući postupak kod odredišnog carinskog ureda. maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

porezi

Donacije vs. sponzorstva sportskim klubovima

- porezni tretman kod davaoca i primaoca ȫȫAlma Helić

Iako se termini “donacija” i “sponzorstvo” u praksi nerijetko poistovjećuju, riječ je o različitim pojmovima, odnosno institutima koji se različito tretiraju i poreznim propisima. Upravo iz tih razloga, ovaj tekst ukazuje na razlike između ta dva pojma, iz kojih proizlaze i različite porezne posljedice kako kod davaoca tako i kod primaoca takvih potpora.

M

ada se sportski klubovi vjerovatno neće složiti sa ovom konstatacijom, utisak je da potpore sportskim klubovima u našoj zemlji, ipak, ne manjka. Kao ni “sluha” za potporu sportskim klubovima. Naročito onim uspješnijim... Razlog je jednostavan: sportski događaji su propraćeni publikom, pa je i potpora klubovima “primamljiv” trošak, s obzirom na to da će se ime i znak pravnog lica ili obrtnika - donatora ili sponzora - pojaviti bilo na terenu, bilo na dresovima, bilo na stranici sportskog kluba, čime donator ili sponzor zauzvrat dobija “besplatnu” reklamu. I baš u tom grmu leži zec: niti donator/sponzor dobija baš “besplatnu” reklamu, niti sportski klub dobija bezuvjetnu donaciju, štaviše, u takvim slučajevima pravno lice ili obrtnik de facto plaća uslugu reklame, a sportski klub - udruženje ostvaruje prihod koji

24

nije povezan sa njegovim osnovnim statutarnim ciljevima. “Potpora”, naime, može značiti dvije različite stvari: bezuvjetna donacija ili (uvjetno) sponzorstvo. S obzirom na to da se u praksi ta dva pojma nerijetko poistovjećuju, tačnije, da se i u slučaju sponzorstva sklapaju ugovori o donaciji (i obrnuto), što ni u poreznom smislu ne znači isto, u nastavku se ukazuje na razlike između ta dva pojma, pa i na njihove različite porezne posljedice. Pojmovi Iako se u praksi termini “donacija” i “sponzorstvo” nerijetko koriste kao sinonimi, porezni propisi različito tretiraju ova dva instituta. Donacija je davanje u novcu, stvarima ili uslugama, bez očekivane ili maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

porezi ugovorene protuusluge. Doduše, donator može prilikom davanja donacije postaviti i određene uslove u pogledu namjene i načina “pravdanja” utroška doniranih sredstava, ali se tada za danu donaciju ne dobiva niti potražuje bilo kakve koristi za sebe. Za razliku od toga, sponzorstvo prema poreznim propisima podrazumijeva davanje sa protuuslugom u vidu reklamiranja davaoca. Dakle, sponzorstvo predstavlja naknadu za usluge reklamiranja sponzora, postavljanjem imena i znaka sponzora bilo na sportskom događaju (utakmici), na stadionu, na dresovima igrača, na stranici sportskog kluba - udruženja i sl. Iz navedenog razloga postoji razlika i u poreznom tretmanu primljenih “potpora” po osnovu donacija i sponzorstava. Ove dvije vrste “potpora” su različito tretirane kako u propisima o direktnim tako i u propisima o indirektnim porezima, pa će se u nastavku razmotriti njihov porezni tretman sa aspekta poreza na dobit, poreza na dohodak, poreza na dodanu vrijednost i fiskalizacije. Aspekt poreza na dobit i poreza na dohodak A) Tretman kod primaoca donacije ili sponzorstva Da bih uopće razumjeli rad udruženja, kakvi su i sportski klubovi, najprije ćemo se podsjetiti šta je cilj postojanja udruženja, te na koji način udruženje eventualno može vršiti određene usluge i kakve bi to posljedice proizvodilo. Prije svega, treba napomenuti da se udruženja, shodno Zakonu o udruženjima i fondacijama (“Sl. novine FBiH”, broj 45/02), osnivaju sa ciljem ostvarenja statutarnih ciljeva. Prihodi iz koji se udruženja finansiraju su obično članarine, donacije i sl. Ukoliko udruženje želi da se u svrhu ostvarivanja svojih statutarnih ciljeva bavi i nekom srodnom privrednom djelatnošću, to bi moglo obavljati posredstvom udruženja ili osnivanjem drugog pravnog lica. Međutim, ukoliko želi da se bavi i nekom nesrodnom djelatnošću, tj. takvim privrednim djelatnostima koje nisu neposredno povezane sa ostvarivanjem osnovnih statutarnih ciljeva udruženja, onda bi za takvu djelatnost bili dužni Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

osnovati zasebno pravno lice - privredno društvo (član 4. Zakona). Zašto je ovo bitno? Bitno je kako bi se mogla povući crta između onih djelatnosti koje se mogu obavljati u okviru sâmog udruženja (uz mogućnost izbora osnivanja posebnog pravnog lica) i onih djelatnosti koje se isključivo mogu i trebaju obavljati posredstvom posebnog pravnog lica - privrednog društva (što je sa spekta forme organizovanja i obavljanja djelatnosti ključno). Sa porezne strane, bez obzira na sâm način obavljanja djelatnosti (u okviru samog udruženja ili preko za to posebno osnovanog pravnog lica), ključno je zbog čega se takva djelatnost obavlja, odnosno da li se obavljajući takvu djelatnost (ako je uopće pravilno reći “obavlja djelatnost”) konkuriše tržišnom učesnicima koji se nalaze u utrci za profitom. Naime, prema članu 4. Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, broj 15/16), licima koja nisu obveznici poreza na dobit smatraju se i udruženja koja su registrovana za obavljanje neprofitne djelatnosti u FBiH i koja ostvaruju prihode po osnovu: - prihoda iz budžeta i javnih fondova države, Federacije BiH, kantona i jedinica lokalne samouprave; - prihoda po osnovu sponzorstva ili donacija u novcu ili naturi; - članarina; - naknada, kao i prihoda od prodaje ili prenosa dobara, osim dobara koja su se koristila za obavljanje djelatnosti na tržišnoj osnovi.

Za razliku od donacija, koje su, u pravilu, bezuslovne i za koje se ne potražuje nikakva protukorist, sponzorstvo podrazumijeva i protuuslugu reklamiranja sponzora.

Prema propisima o porezu na dobit u FBiH, prihodi koje neprofitni subjekti ostvare po osnovu sponzorstva ili donacija, bilo u novcu ili u naturi, ne podliježu oporezivanju.

To, praktično, znači da prihodi koje udruženje ostvari iz prethodno nabrojanih izvora/osnova nije predmet oporezivanja porezom na dobit, međutim, bilo kakav drugi prihod koji nije ostvaren po prethodno nabrojanim osnovama podliježe plaćanju porezom na dobit! Iako je Zakonom o porezu na dobit propisano da se, ukoliko neprofitni sektor ostvaruje prihode koji se ne mogu pripisati osnovnom statutarnom cilju, odnosno kada udruženje obavlja djelatnost kojom konkuriše tržišnim učesnicima, smatra da i sâmo ostvaruje prihode i od tržišnih aktivnost, koje se kao takve smatraju prihodima koji podliježu oporezivanju porezom na dobit, takvim prihodima se ne smatraju i prihodi koji se ostvare po osnovu sponzorstva, iako se sponzorstvom dobija protuusluga u vidu 25

porezi

Pravnim licima - obveznicima poreza na dobit rashodi po osnovu donacija i sponzorstava priznaju se kao porezno prihvatljivi rashodi do visine od 3% ukupnog prihoda.

reklame, za što bi se moglo reći da se na taj način konkuriše agencijama za pružanje usluga reklame. Ipak, takav prihod je izričito izuzet od oporezivanja porezom na dobit. S obzirom na to da su sponzorstva, pored donacija i članarina, jedan od osnovnih izvora prihoda za finansiranje aktivnosti klubova, intencija zakonodavca je bila da se i prihod po osnovu sponzorstva izuzme od oporezivanja. Dakle, kada sportski klub ili bilo koje drugo neprofitno udruženje primi donaciju ili sklopi ugovor o sponzorstvu, bez obzira na okolnost da donacija predstavlja bezuslovno davanje, dok sponzorstvo podrazumijeva protučinidbu u vidu reklamiranja davaoca sredstava, tada klub/udruženje nema nikakvih posljedica u smislu poreza na dobit, odnosno na takve prihode ne plaća porez na dobit. B) Tretman kod davaoca donacije ili sponzorstva

Samostalnim poduzetnicima rashodi po osnovu datih donacija priznaju se do visine od 0,5% prihoda, a rashodi po osnovu sponzorstava do visine od 1% prihoda.

26

Pravni osnov donacije može bit jednostrana odluka ovlaštene osobe privrednog društva ili druge pravne osobe, kao i vlasnika samostalne djelatnosti, a može biti ugovor između davaoca donacije i sportskog udruženja - kluba. Hoće li se i u kojem iznosu će se dati donacija je isključivo odluka ovlaštene osobe privrednog društva i vlasnika samostalne djelatnosti, pri čemu važnu ulogu igra i porezna dopustivost takvog rashoda. Pravna lica koja obavljaju registriranu djelatnost i koja su kao takva obveznici poreza na dobit mogu kao porezno dopustive rashode koji im umanjuju osnovicu poreza na dobit uključiti donacije dane za sportske svrhe, kao i rashode po osnovu sponzorstva. Prema članu 12. Zakona o porezu na dobit u FBiH, rashodi po osnovu donacija za sportske svrhe, koje se daju pravnim osobama koje nisu obveznici poreza na dobit, priznaju se kao porezno dopustiv rashod do visine 3% ukupnog prihoda u razdoblju za koje se utvrđuje porez na dobit. Ranijim Zakonom o porezu na dobit (koji se primjenjivao do zaključno 2015. godine) je postojalo “ograničenje” koje se odnosilo na davanje donacije za profesionalni sport. Tačnije, takve donacije nisu bile porezno dopustiv rashod. Međutim, trenutno važeći Zakon o porezu na dobit nije postavio takvo ograničenje,

odnosno (osim ukoliko prateći Pravilnik ne propiše drugačije) i u slučaju da se donacije daju za profesionalni sport, porezno su dopustiv rashod u navedenom procentu od 3% ukupnog prihoda. Međutim, prilikom davanja donacija za profesionalni sport treba i te kako biti oprezan, zbog sintagme “pravnim osobama koje nisu obveznici poreza na dobit”. Naima, ukoliko se donacija daje profesionalnom sportskom klubu koji je obveznik plaćanja poreza na dobit po osnovu obavljanja srodne privredne djelatnosti (što mu je omogućeno Zakonom o udruženjima i fondacijama), onda takva donacija ne bi bila porezno priznat rashod. (Ipak, za konačno tumačenje navedene odredbe svakako treba sačekati i Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dobit, koji bi svakako to trebao decidnije urediti.) Dodatno, bitno je napomenuti da ukoliko se daje donacija ili se sponzorira povezano lice, tada isti ne predstavljaju porezno dopustiv rashod, tj. takva davanja u cijelom iznosu uvećavaju osnovicu za porez na dobit u poreznom bilansu davaoca. Za fizička lica - obrtnike, a prema propisima o porezu na dohodak u Federaciji BiH, porezno dopustiv rashod po osnovu datih donacija u sportske svrhe iznosi do 0,5% prihoda ostvarenog u dotičnoj godini (bilo da se donacija daje u robi, predmetima ili novcu). Izuzetno, donacija se priznaje u cijelosti ukoliko se daje prema odlukama nadležnih ministarstava o sprovođenju i finansiranju posebnih programa i akcija u svrhu općeg društvenog interesa, gdje bi za priznavanje rashoda u ukupnom iznosu date donacija bila ključna odluka Ministarstva kulture i sporta. Rashodi po osnovu sponzorstva koji proizlaze iz ugovora o sponzorstvu priznaju se kao porezno priznat rashod do visine 1% ukupnog prihoda u poreznom periodu. Iako u praksi sponzorstvo podrazumijeva protučinidbu u vidu reklame, Zakon o porezu na dobit definira sponzorstvo kao potporu za organiziranje i održavanje manifestacija i drugih sličnih događaja ili projekata koji nisu direktno povezani sa poslovanjem obveznika, sa ili bez protuusluge u vidu reklamiranja imena, djelatnosti, proizvoda i usluga sponzora. Dakle, ključno je za šta se daje novac, bez obzira na to da li postoji protučinidba u vidu reklame ili ne. maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

porezi Iako bi ponekad moglo biti teško razlučiti da li se radi o sponzorstvu ili, pak, samo o javnoj objavi naziva i imena donatora, za razlučivanje je ključno da li se radi o potpori za održavanje neke sportske manifestacije, finansiranje nekog sportskog programa ili razvoj određene sportske aktivnosti, bez obzira na to da li je pružena usluga reklame ili ne. Dakle, za razlikovanje sponzorstva od donacije ključna je suština davanja. Naime, u smislu poreza na dobit, to čak suštinski i ne pravi razliku, jer su obje potpore porezno dopustiv rashod u istim procentima (3% ukupnog prihoda razdoblja). Eventualno, za određivanje drugih obaveza koje te dvije potpore mogu proizvesti bitno je da razlikujemo donaciju od sponzorstva. Dodatno, za sponzorstvo je ključno da se sklopi ugovor o sponzorstvu, a za donaciju da se donese jednostrana odluka davaoca o davanju, što može biti osnov za osporavanje rashoda (u slučaju sponzorstva, ukoliko se ne bi imao ugovor, Porezna uprava bi imala osnov da ospori rashod, pozivajući se na okolnost da se radi o nedokumentovanom rashodu). Privredna društva Samostalne djelatnosti

Prema Zakonu o donacijama preduzeća u javnom vlasništvu ili pod javnom kontrolom u FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj 13/03), donacije se mogu dati samo iz dobiti (član 3.) samo za sportske, kulturne, socijalne i humanitarne svrhe. Donacije se mogu dati samo ukoliko je javno preduzeće solventno, ukoliko se svi članovi upravnog odbora slože sa prijedlogom o čemu je potrebno napraviti i odluku sa jasno navedenim prijedlogom, iznosom donacije i obrazloženjem za davanje donacije (član 5. stav 1.). Ukoliko je javno preduzeće u vlasništvu nekog organa vlasti, onda taj organ vlasti mora odobriti odluku upravnog odbora. Organ vlasti može odobriti odluku upravnog odbora samo ako se uz odluku dostavi potvrda o solventnosti koju mora potvrditi nezavisni revizor, te ukoliko se utvrdi da se donacija dodjeljuje zakonski osnovanom subjektu i u zakonite svrhe i da je, na osnovu finansijske situacije javnog preduzeća, komercijalno opravdana. i uslugama koje su nabavili na tržištu. U takvim slučajevima davatelj dobara i usluga mora raspolagati vjerodostojnim ispravama izdanim od sportskog udruženja o preuzetoj donaciji, što bi predstavljalo vjerodostojnu dokumentaciju kojom bi se dokazalo da se radi o rashodu po osnovu donacije sportskom klubu. U

Sponzorstva do visine 3% ukupnog prihoda do visine 1% prihoda

Sponzorstvo se kao porezno dopustiv rashod kod samostalnih poduzetnika priznaje u iznosu od 1% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini, a daje se u svrhu podrške sportskih aktivnosti koje se obavljaju unutar Federacije BiH. Sintagma “unutar Federacije” bi se mogla komentarisati, s obzirom na to da bi se mogla tumačiti i na način da ako se sponzorira sportski klub koji organizuje “manifestaciju” na teritoriji FBiH, onda bi u navedenom iznosu sponzorstvo predstavljalo porezno dopustiv rashod, dok ako se “manifestacija” odvija na teritoriji drugog entiteta ili distrikta (ili čak i da je klub iz drugog entiteta ili distrikta) sponzorstvo ne bi bilo porezno dopustiv rashod ni u procentu od 1% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini. Ovdje je bitno napomenuti da se donacije i sponzorstva, osim u novcu, mogu dati i u obliku isporuke dobara ili usluga (npr. usluge ishrane sportista, usluge noćenja, prevoza i sl), bilo da se radi o vlastitim proizvodima ili o proizvodima Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Donacije koje daju javna preduzeća

Donacije do visine 3% ukupnog prihoda do visine 0,5% prihoda

suštinu, za davanje robe kao donacije potrebno je donijeti odgovarajuću odluku (direktor ili neko drugo ovlašteno lice), te je zbog kasnijih kontrola poželjno da se sačini zapisnik sa potpisom onoga ko prima robu, dok se za novčanu potporu ima trag o uplati kroz dobijeni izvod banke ili kroz uplatni nalog. Ugovorom o sponzorstvu se dogovaraju svi elemeti ključni za sponzorstvo, s tim što bi i u tom slučaju bilo poželjno obezbijediti dokaz o prijemu robe ili proizvoda.

Primalac donacije nema nikakvih obaveza za PDV.

Aspekt poreza na dodanu vrijednost A) Tretman kod primaoca donacije ili sponzorstva Primalac donacije (bez obzira na to u kojem obliku dobije donaciju, odnosno da li se radi o donaciji u novcu ili, pak, u dobrima i uslugama) nema nikakvih obaveza sa aspekta propisa o PDV-u, s obzirom na to da se radi o bezuslovnom davanju, odnosno primanju bez obaveze 27

porezi

Pošto ugovor o sponzorstvu znači i protuuslugu reklamiranja sponzora, primalac naknade za sponzorstvo, ukoliko je registrovan kao PDV obveznik, dužan je izdati fakturu za te usluge, sa zaračunatim PDV-om.

Na donacije date u novcu nema PDV obaveza.

Registrovani PDV obveznik koji daje donaciju u dobrima i uslugama na koje je prethodno odbio ulazni porez dužan je izdati internu PDV fakturu i zaračunati PDV na svoj teret, na nabavnu vrijednost datih dobara, odnosno na cijenu koštanja pruženih usluga. 28

ikakve protučinidbe koja bi se mogla smatrati prometom i za što bi postojala obaveza izdavanja PDV fakture (ako se radi o PDV obvezniku). Ukoliko sportski klub sklopi ugovor o sponzorstvu, pri čemu postoji i protuusluga u vidu reklame, isticanjem imena i znaka sponzora, sportski klub u tom slučaju ne prima bezuslovnu donaciju, nego vrši protuuslugu reklame, što predstavlja promet u smislu člana 3. Zakona o PDV-u. To, praktično, znači (naravno: ukoliko se radi o klubu koji je registriran i kao PDV obveznik) da je klub za primljeni iznos sponzorstva dužan izdati i PDV fakturu sa obračunatim izlaznim PDV-om. Sponzor bi, s obzirom na to da se radi o poslovnoj namjeni (reklamiranje), imao pravo na odbitak ulaznog PDV-a po toj ulaznoj fakturi. Sportski klub bi bio dužan izdati poreznu fakturu na iznos primljenog novčanog iznosa ili vrijednosti primljene robe sa uključenim PDV-om, odnoso iz primjenog novčanog iznosa bi trebalo “izbiti” PDV primjenom preračunate stope 14,5299%. Dodatno, sportski klub bi bio dužan izdati i fiskalni račun, s obzirom na to da se desio promet. Naime, udruženja i drugi neprofitni subjekti ne smatraju se obveznicima fiskalizacije samo za naplatu članarina, dok bilo kakva druga vrsta prometa, koja eventualno podrazumijeva pružanje bilo kakvih usluga, mora se evidentirati putem fiskalnih uređaja. Naime, Odlukom o određivanju drugih djelatnosti koje ne podliježu obavezi evidentiranja prometa putem fiskalnih uređaja (“Sl. novine FBiH”, broj 41/11) udruženja i fondacija koja nisu registrovana za obavljanje privredne djelatnosti su oslobođena fiskalizacije. Međutim, kako se u slučaju sponzorstva dešava promet usluga, onda se za takvu uslugu, bez obzira na činjenicu da se radi o usluzi koje pruža udruženje koje nije profitno orijentisano, mora izdati fiskalni račun. B) Tretman kod davaoca donacije ili sponzorstva Davanje donacije u novcu ili plaćanje po osnovu sponzorskog ugovora ne proizvodi PDV posljedice kod davaoca, jer se sam novac ne smatra prometom dobara i usluga, shodno članu 3. Zakona o PDV-u (“Sl. glasnik BiH”, br. br. 9/05, 35/05 i 100/08).

Međutim, donacije i sponzorstva se, osim u novcu, mogu davati i u obliku isporuke dobara ili usluga, bilo da se radi o vlastitim proizvodima ili o proizvodima i uslugama koje su nabavili na tržištu. U tom slučaju davatelj dobara i usluga mora raspolagati vjerodostojnim ispravama izdanim od sportskog kluba o preuzetoj donaciji. Naravno, ukoliko je isporučitelj dobara i usluga obveznik PDV-a, takva isporuka dobara i usluga je oporeziva PDV-om. Prilikom davanja donacije u dobrima ili uslugama, davatelj donacije koji je PDV obveznik je, ako je na dobra koja daje bez naknade odbio ili imao pravo odbiti ulazni porez, odnosno ako je pri pružanju usluga bez naknade odbio i mogao odbiti ulazni porez, dužan izdati internu PDV fakturu sa obračunatim izlaznim PDV-om na svoj teret, a na osnovicu koju čini nabavna vrijednost ili cijena koštanja dobra koje se daje, odnosno usluge koja se pruža bez naknade. Ta interna faktura ostaje kod davatelja donacije, dakle, ne prosljeđuje se licu koje prima donaciju. Primalac donacije ne može dobiti fakturu za nešto što je primio bez naknade, pa samim tim što nema fakture, nema pravo na odbitak ulaznog PDV-a. Davanje robe, vlastitih proizvoda ili bilo kojih drugih kao donacije, dakle, nije oslobođeno plaćanja PDV-a, štaviše, u smislu člana 5. Zakona o PDV-u, davanje dobara bez naknade, ukoliko to vrši registrovani PDV obveznik, smatra se vanposlovnom potrošnjom koja je oporeziva PDV-om. Prema tome, davanje dobara bez naknade predstavlja oporeziv promet, pa je preduzeće, koje donira svoju robu ili proizvode, dužno obračunati PDV na nabavnu vrijednost tih dobara i izdati internu PDV fakturu. Naravno, treba napomenuti da ako na robu koja se donira prethodno nije odbijen ulazni porez, jer ju je preduzeće i nabavilo sa ciljem da je donira, onda ne treba obračunavati izlazni PDV. Međutim, ako se radi o robi koja je prethodno nabavljenja sa ciljem prodaje, odnosno o vlastitim proizvodima na čije je ulazne komponente uobičajeno odbijan ulazni porez, onda nema nikakve dileme da je prilikom davanja takvih dobara bez naknade potrebno obračunati i izlazni PDV kroz internu PDV fakturu. U skladu sa propisima o PDV-u, u slučaju kada se daju dobra ili usluge, davalac takve donacije je dužan na nabavnu maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

porezi vrijednost datih dobara ili usluga (izuzev kada se radi o povezanom licu kada osnovicu čini tržišna vrijednost dobara) zaračunati izlazni PDV internom PDV fakturom na svoj teret, koja kao takva treba da ima sve elemente kao i porezna faktura koja se izdaje u slučaju prodaje dobara i usluga (član 14. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost). Preciznije, članom 20. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da je osnovica za promet usluga iz člana 9. Zakona (po kome se prometom usluga uz naknadu, tj. oporezivim prometom, smatra i pružanje usluga koje porezni obveznik izvrši bez naknade u svrhe koje nisu povezane sa poslovanjem obveznika) iznos naknade za izvršene usluge, odnosno (prema članu 22. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost) ukupni troškovi za pružene usluge, a osnovica za promet dobara iz člana 5. Zakona (tj. korištenje dobara za svrhe koje nisu povezane sa obavljanjem poslovne djelatnosti) je nabavna vrijednost dobara (član 22. Pravilnika). U slučaju kada se kao donacija daju usluge, kao što su npr. prevoz sportista, koji podrazumijeva i prevoz van teritorije BiH, tu treba imati na umu i član 15. Zakona o PDV koji uređuje oporezivanje usluga u međunarodnim relacijama. Ukoliko npr. donaciju obezbjeđuje prevoznička firma na relaciji koja uključuje i prevoz van granica BiH, onda će prevoznik obračunati PDV samo na troškove koje je imao do granice BiH (trošak vozača: cijena rada + dnevnica, trošak goriva do granice, eventualne putarine i sl), odnosno u povratku od granice BiH, s obzirom na to da usluge prevoza oporezuju bh. PDV-om samo za dionicu puta u BiH. Kao i donacije, i sponzorstva se mogu davati u dobrima i uslugama, u kom slučaju važe ista pravila za obračun PDV-a kao i u slučaju davanja donacije u dobrima i uslugama. Suma sumarum Pravna lica i samostalni poduzetnici mogu kao porezno dopustive rashode koji im umanjuju poreznu osnovicu uključiti i date donacije i sponzorstva za sportske i druge neprofitne namjene, do propisane porezno priznate visine (kod pravnih lica do 3% ukupnog prihoda i za donacije i za sponzorstva, a kod samostalnih poduzetPorezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Donacije individualnim sportašima Privredna društva i samostalni obrtnici mogu davati donacije i individualnim sportašima (npr. teniserima), s tim što bi u poreznom smislu postojale određene razlike u odnosu na prethodno navedene slučajeve donacija sportskim klubovima. Sa aspekta propisa o porezu na dobit, jedino porezno priznat rashod kod davaoca donacije bi bio u slučaju da se donacija daje fizičkom licu koje nema nikakvih drugih primanja (iako nije baš najjasnije na koji način će se utvrditi da li fizičko lice ima ili, pak, nema nikakvih primanja), što znači da ukoliko individualni sportista ima primanja po osnovu svog angažmana, davanje donacije jeste moguće, ali bi kod davaoca donacije - obveznika poreza na dobit bila u cijelosti porezno nepriznat rashod. Kada je donator samostalni poduzetnik, članom 15. stav 6. Zakona o porezu na dohodak je propisano da je rashod od donacije u procentualnom iznosu priznat rashod ukoliko se daje “udruženjima i drugim licima koja obavljaju djelatnost u skladu sa posebnim propisima”, što bi u slučaju da obrtnik daje donaciju individualnom sportisti značilo da se u poslovnim knjigama obrtnika to iskazuje kao porezno nepriznat rashod. Dodatno, bez obzira na to da li je davalac donacije pravno ili fizičko lice - obrtnik, davalac donacije je na datu donaciju dužan obračunati i uplatiti i porez na dohodak, shodno stavu Porezne uprave FBiH prema kojem davanje donacija fizičkim licima predstavlja njihov oporeziv dohodak, na koji je davalac donacije dužan obračunati i platiti porez na dohodak po preračunatoj stopi od 11,11% na iznos date donacije. S obzirom na to da se taj stav odnosi samo na date novčane donacije fizičkim licima, proizlazi da u slučaju doniranje dobara ili usluga fizičkim licima nema obaveze poreza na dohodak. nika do 1% prihoda za donacije, odnosno do 0,5% prihoda za sponzorstva). Primanje donacije ne iziskuje nikakve porezne obaveze za primaoca donacije, bilo da je prima u novcu, dobrima ili uslugama. Isto važi i za davaoca donacije koja se daje u novcu. Međutim, ako se donacija daje u dobrima ili uslugama, davalac takve donacije, ukoliko je registrirani obveznik PDV-a, ima obavezu zaračunavanja izlaznog PDV-a na vlastiti teret, izdavanjem interne PDV fakture, na nabavnu vrijednost datih dobara, odnosno na cijenu koštanja usluga koje pruža bez naknade. U slučaju ugovora o sponzorstvu u poreznom smislu se smatra da subjekt koji se sponzoriše obavlja protuusluge reklamiranja i ostvaruje prihod od tih usluga. Stoga je i sportski klub, kao isporučitelj usluga reklamiranja, za te usluge dužan izdati fiskalni račun, a ako je registriran i kao obveznik PDV-a dužan je izdati i PDV fakturu sa zaračunatim izlaznim PDV-om. 29

porezi

Porezne oaze u globaliziranom svijetu ȫȫDr. sc. Jozo Piljić

Već sama činjenica da više od polovine svjetskog novca prelazi upravo preko tih financijskih središta pokazuje da su porezne oaze jedna od konstanti globalnoog tržišnog sustava. U uslovima stalne tendencije rasta poreza u razvijenim državama, zemlje poznate kao porezne oaze su iskoristile poreznu politiku i ostale uslove poslovanja na svom teritoriju kako bi svoje ekonomije učinile konkurentnijima na globalnom trižištu. Pošto motivaciju za korištenje poreznih oaza, osim legalnog poreznog planiranja, nerijetko predstavljaju i raznovrsne malverzacije, posljednjih godina se na razne načine pokušavaju spriječiti ili bar umanjiti te zloupotrebe.

30

maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

porezi

P

orezni sustav je temelj financiranja svake suvremene države. Od kad postoji država, postoji i oporezivanje. Nasuprot tome, porezni obveznici pokušavaju što je više moguće olakšati svoj porezni teret, bez obzira na to da li posluju na nacionalnoj ili međunarodnoj razini. Stoga se od samih početaka oporezivanja javila i porezna evazija, odnosno izbjegavanje plaćanja poreza. Porezna evazija može biti zakonita ili dopuštena, koja nije u sukobu sa zakonom ili drugim propisima, te nezakonita ili nedopuštena, koja za sobom povlači sankcije. Različiti porezni sustavi u raznim zemljama uzrok su premještanja poslovnih aktivnosti u cilju minimiziranja ili izbjegavanja porezne obveze. U uvjetima bespoštedne tržišne utakmice, mnoge države pokušavaju poreznim olakšicama ili ukidanjem poreza povećati svoju konkurentnost na globalnom tržištu, pa su tako stvorene tzv. porezne oaze. Mnoge države nude specijalna izuzeća ili nagodbe za velike investitore koje smetaju razvijenim zemljama, jer im odnose velike zarade i dobiti. Neke od poreznih oaza su se razvile u velika financijska središta i doživjele razvojnu ekspanziju. 1. Offshore poslovanje kao metoda međunarodnog poreznog planiranja

U uvjetima globalizacije sve veći broj poslovnih i stručnih ljudi ozbiljno razmatra i uključuje prednosti nerezidentne tvrtke kao sastavni dio postojećeg poslovanja. Većina njih u fokusu ima fundamentalna pitanja: privatnost, zaštitu imetka i profit. Pojedincima ili pravnim osobama može biti privlačno da se presele u područja sa smanjenim ili nultim razinama oporezivanja. To stvara situaciju porezne konkurencije među državama. Različite države ili područja država, odnosno regije, imaju tendenciju da budu utočišta za različite vrste poreza, kao i za različite kategorije osoba i tvrtki. Obraćajući se širokom auditoriju vladinih predstavnika i bankara iz četrdeset zemalja Walter H. Diamond, editor i ekonomist, rekao je sljedeće:1 “U proteklom desetljeću nekad markantan izraz porezna utočišta ustupio je mjesto daleko prihvatljivijem terminu offshore financijski centri. Odražavajući svoj rastući značaj u svijetu međunarodnih financija, offshore financijski centar je u velikoj mjeri unaprijedio globalnu sliku i dalje popularnog poreznog utočišta. Danas offshore financijska baza sa pet trilijuna dolara investicijskih sredstava je snažna potreba u svakodnevnim operacijama ne samo financijskih institucija nego i multinacionalnih korporacija, malih i srednjih kompanija i izvršitelja u pravnim, knjigovodstvenim i investiciono-savjetodavnim profesijama. U zaključku stoji uvjerenje da će investicijske operacije offshore-a opstati i da će se rapidno proširiti u budućnosti. Zapra Bašić Ivan, Porezni management (Porezno planiranje), Ekonomski fakultet, Split, 2010., str. 61

1

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Mogući motivi za osnivanje offshore kompanije Postoji mnoštvo važnih razloga za razmatranje mogućnosti proširenja poslovnih aktivnosti na offshore, osim uistinu značajne privatnosti, zaštite imovine i poreznog utočista. Takvi motivirajući faktori mogu uključivati i sljedeće:* • Offshore kompanija može investirati u globalnu sigurnost uklju­­čujući visokouspješne zajedničke fondove; • Privatnost je često sastavni dio planiranja rizika. Offshore klijenti obično traže povjerljivost u svojim poslovima radi zaštite poslovne strategije; • Offshore jurisdikcije se običo manje upliću u poslovanje dopuštajući agresivnu i nesputanu poduzetnost sa prihvatljivim troškovima; • Offshore korporacija može se koristiti za stavljanje hipoteke na imovinu zatvarajući tako očit “prozor” podložnosti proždrljivom parničenju, kao i za sprečavanje ispraznog parničenja prije nego što ono i započne; • Upisujući imovinu na offshore kompaniju, možete lakše pre­ni­jeti nekretnine, brodove i drugu imovinu prodajući, ili transferirajući dionice, nego prepisujući imovinu nakon pro­daje; • Offshore kompanija može se koristiti za odvajanje visokorizičnih investicija od drugih, mnogo sigurnijih ulaganja; • Pravne strukture offshore-a su priznate kao prvorazredno sredstvo za razdvajanje imovine i zaštitu od mogućeg parničenja; • Offshore opcija može se koristiti kao efektivan predugovor o porijeklu imovine nakon mogućeg razvoda; • Zaštitu mirovinskih fondova od mogućeg bankrota; • Planiranje posjeda: osigurajte transfer dobara za buduće generacije na efikasan i diskretan način; • Offshore kompanija zajedno sa nominiranim direktorima i dužnosnicima može vam omogućiti vođenje poslovnih transakcija u vašu korist tako da ostanete anonimni; • Prebacujući sredstva na sigurno, različiti oblici troškova osiguranja mogu biti znatno umanjeni; • Kada se koristi zajedno sa već postojećom kompanijom, offshore kompanija u mnogim slučajevima umanjuje ili eliminira državni porez na dobit; • Kada se koristi u kombinaciji sa pažljivo strukturiranim planom, federalni porezi mogu ponekad biti legalno odgođeni ili u potpunosti izbjegnuti. * Isto, str. 61

31

porezi vo, vjeruje se da će 21. stoljeće biti okarakterizirano kao domicil offshore-a.” Neke države sa visokom poreznom stopom kao Australija, Kanada i SAD su uvele zakon protiv izbjegavanja poreza sa ciljem smanjenja uporabe poreznih utočišta, onda kad je razlog isključivo izbjegavanje poreza. Porezna utočišta su danas, uglavnom, poznata kao offshore financijski centri (OFC), a zanimljivo je da je sâmo njihovo postojanje rezultat britanskih i američkih napora da smanje pomoć nekim zemljama u razvoju. Umjesto osiguravanja strane pomoći izdan je zakon koji dopušta inicijativu multinacionalnim korporacijama da investiraju u ciljane offshore jurisdikcije. Korporacije bazirane na offshore financijskim centrima mogu izvući znatne porezne olakšice iz svojih aktivnosti pod uvjetom da poznaju pravila i da ih pažljivo slijede. Offshore kompanija lako može investirati u bilo koji fond u svijetu. Ove pasivne investicije moraju se očitovati u većini zemalja sa visokom poreznom stopom i u većini slučajeva plaća se porez na kapitalnu zaradu.

Offshore financijski centri su zemlje u kojima su offshore banke izuzete od određenih regulacija koje se, inače, nameću rezidentnim institucijama. Porezne oaze mogu biti bez poreza, sa porezima samo na lokalne primitke, sa niskim porezima i posebne porezne oaze. Ako je cilj kompanije prodrijeti na nova tržišta, iskoristiti prednost poslovnih i investicijskih mogućnosti nedostupnih u domicilnoj državi i zaštititi imovinu od parničenja, korištenja neke offshore varijante mogla bi imati velike buduće pogodnosti. Postoji nekoliko razloga da država postane porezno utočište. Neki mogu ponuditi niže stope poreza većim korporacijama, u zamjenu za lociranje svoje matične tvrtke u zemlji domaćinu i zapošljavanje lokalnog stanovništva. Ostale porezne oaze smatraju da je ovo način da potiču konglomerate iz industrijaliziranih nacija za prijenos potrebnih specijaliziranih vještina na lokalno stanovništvo. Ipak, neke zemlje jednostavno drže da je skupo natjecati se u mnogim drugim sektorima sa razvijenim zemljama i smatraju da su niske porezne stope pomiješane sa malo samopromocije - može biti niša u dugom putu privlačenja stranih kompanija. Nedavno, nekoliko studija je ispitivalo utjecaj offshore financijskih centara na svjetsko gospodarstvo, te je pronađen visok stupanj konkurencije između banaka u takvim zemljama u cilju povećanja likvidnosti u obližnjim velikim tržištima. Neposredna blizina malih offs32

hore centara utvrđeno je da smanjuje kreditnu širinu i kamatne stope u obližnjim državama. Offshore poslovanje se zasniva na korištenju: • offshore financijskih centara i • poreznih utočišta. 2. Offshore financijski centri i porezne oaze Prelijevanje sredstava između specijaliziranih financijskih tržišta, a, isto tako, i pojedinih nacionalnih tržišta proizvod je snage multinacionalnih kompanija i velikih banaka koje su se već odavno multinacionalizirale, što je vidljivo iz ekspanzije njihovih podružnica, filijala i offshore centara u inozemstvu. 2.1. Offshore financijski centri Offshore financijski centri (OFC) su novi financijski centri u kojima multinacionalne kompanije i velike korporacije otvaraju svoje podružnice da bi preko njih obavljale financijske operacije. OFC označava zemlje gdje su offshore banke izuzete od određenih regulacija koje se, inače, nameću rezidentnim institucijama. Tačnije, nema obveze izdvajanja obvezne rezerve na depozite, bankovne transakcije su najčešće oslobođene poreza i valutnih restrikcija, te nema restrikcija kamatnih stopa. Države se odlučuju na uspostavu OFC-a iz više razloga, kao što su olakšavanje pristupa međunarodnim tokovima kapitala, privlačenje inozemnih tehnologija, povećanje i slično. Također se nadaju ostvarivanju novog prihoda i stvaranju novih radnih mjesta. Razlozi koji privlače institucije i investitore u OFC su: • povoljniji fiskalni režim sa manjim oporezivanjem što povećava profit, • povoljniji regulativni okvir, • minimalne birokratske formalnosti kod inkorporiranja, • adekvatni pravni okvir nudi tvrtkama sigurnost i zaštitu poslovnih odnosa, • povezanost sa najvećim svjetskim financijskim centrima, te • potpuni izostanak kontrola i restrikcija kamatnih stopa. OFC se koriste i za dubiozne i nelegalne svrhe - osiguravaju anonimnost i mogućnost izbjegavanja plaćanja poreza, kao i pranje novca iz nelegalnih transakcija trgovine oružjem, drogom ili novca stečenog izbjegavanjem poreza. 2.2. Porezne oaze Porezne oaze ne moraju se vezivati isključivo za zemlje koje su minimalizirale ili pak ukinule poreze. Naime, svaka zemlja, pa i ona sa visokim porezima, može biti porezna oaza za određenu kategoriju poremaj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

porezi znih obveznika ako njeni propisi i tradicija omogućavaju smanjenje poreznih opterećenja.2 Najčešće se govori o četiri tipa poreznih oaza: • porezne oaze bez poreza, • porezne oaze sa porezima samo na lokalne primitke, • porezne oaze sa niskim porezima i • posebne porezne oaze. Porezne oaze bez poreza predstavljaju istinske porezne oaze u kojima, osim carine, uopće ne postoje drugi porezi, kao, na primjer, porez na dobit i dohodak, porez na kapitalni dobitak, porez na imovinu i porez na nasljedstva i darove. Godišnje pristojbe koje kompanije plaćaju državi ne ovise o ostvarenoj dobiti. Umjesto klasičnog poreza na dobit izraženog u postotku plaćaju se, uglavnom, pristojbe u apsolutnom iznosu. U takvim poreznim oazama veoma je jednostavan postupak osnivanja kompanije i administrativnog vođenja poslovanja. U ovu grupu zemalja spadaju tradicionalne porezne oaze: Bahami, Bermuda, Kajmanski Otoci, Turks & Caicos, Nauru, Vanuatu (nekada Novi Hebridi). Porezne oaze sa porezima samo na lokalne primitke su one porezne oaze u kojima se oporezuje dohodak fizičkih osoba, odnosno dobit pravnih osoba, ako su ostvareni iz domaćih izvora. Istodobno, od oporezivanja je oslobođen bilo koji primitak ostvaren u inozemstvu (npr. prihod od dividendi i kamata, prihodi od izvoza lokalno proizvedene robe i sl). Ono što je, međutim, značajno jeste činjenica da se zemlje koje pružaju ovakav tip poreznih oaza mogu podijeliti na one koje osnovanim kompanijama dozvoljavaju obavljanje poslovnih aktivnosti i na vlastitom teritoriju i u inozemstvu, oporezujući pritom isključivo prihode iz domaćih izvora, i na one koje od kompanija već u trenutku osnivanja zahtijevaju odluku o tome da li će obavljati poslovne aktivnosti na domaćem teritoriju, te će, sukladno tome, plaćati porez, ili će poslovne aktivnosti obavljati isključivo u inozemstvu i neće plaćati porez. U prvu grupu zemalja spadaju: Belize (nekada Britanski Honduras), Britanski Djevičanski Otoci, Cookovi Otoci, Hong Kong, Liberija, Nevis, Panama i Zapadna Samoa. Drugu grupu zemalja čine: Gibraltar, Guernsey, Irska, Isle of Man, Jersev i Mauricijus. Porezne oaze sa niskim porezima karakteristične su po tome što se u njima oporezuje dobit pravnih osoba bez obzira na to gdje se ostvarila, međutim, po relativno niskim poreznim stopama u odnosu na druge zemlje. Osnovnu prednost ovog tipa poreznih oaza predstavljaju brojni ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, putem kojih lokalne kompanije mogu smanjiti iznos zadržanog poreza na prihode ostvarene u zemljama sa visokim porezima sa kojima su potpisani ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Ovu grupu zemalja čine: Barbados, Cipar, Madiera, Mađarska, Malta i Nizozemski Antili.3  Nikolić, Nikša: Porezna utočišta-financijske oaze globaliziranog svijeta, str. 254 3  Šaljić, Nenad: Praktični vodič za porezno planiranje, Criteria, Split, 1998., str. 124 2

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Posebne porezne oaze pružaju fizičkim ili pravnim osobama neke specifične povlastice što im daje karakter poreznih oaza za određene aktivnosti. Tako npr. posebne porezne oaze mogu davati posebne povlastice holding kompanijama kao što je slučaj u Austriji, Lihtenštajnu, Luksemburgu, Nizozemskoj i Švicarskoj. Zbog pružanja velikog broja specifičnih povlastica u zemlje koje predstavljaju posebne porezne oaze možemo, također, ubrojiti SAD i Veliku Britaniju.

Četiri osnovna načina korištenja poreznih oaza su: offshore bankovni računi, offshore kompanije i trustovi, offshore banke i offshore osiguravajuća društva. 3. Osnovni entiteti poreznih oaza • • • •

Razlikuju se četiri načina korištenja poreznih oaza: Offshore bankovni računi, Offshore kompanije i trustovi, Offshore banke i Offshore osiguravajuća društva.

3.1. Offshore bankovni računi Osobe koje žele pohraniti novac na takve račune mogu ih relativno jednostavno otvoriti, pa čak i putem pošte bez osobnog prisustva podnositelja zahtjeva. Glavna tri razloga za otvaranje ovih računa su maksimalna sigurnost glavnice, jer se radi sa najpoznatijim svjetskim bankama, minimalan rizik od političkih i ekonomskih problema, te veća kamata na štednju i prinos na investirana sredstva. 3.2. Offshore kompanije i trustovi Offshore tvrtku, odnosno nerezidentnu tvrtku, može se definirati kao pravno tijelo, registrirano po zakonima dotične države, koja svoje poslovanje obavlja izvan države u kojoj je registrirana. Ukoliko tvrtka ne posluje unutar države u kojoj je registrirana, izuzeta je od oporezivanja, ili je taj porez minimalan (ovisno o državi). Registracija offshore tvrtke se, u pravilu, vrši brzo, obično u roku od 24 sata. Offshore tvrtka u Belizeu ili Nevisu se registrira u roku od sat vremena, dok registracija offshore tvrtke u Panami traje oko tri do četiri dana. U Velikoj Britaniji porezi se mogu kompletno izbjeći, tvrtka može ostati anonimna i neće biti diskriminirana, jer Velika Britanija nije na listama za praćenje protoka novca. Tako i tvrtka registrirana u SAD nije offshore tvrtka, ali u određenim situacijama se može koristiti kao offshore tvrtka. Pri tome se ne 33

porezi smije zanemariti da je potrebno održavati knjigovodstvo i prijavljivati uredno bankarske račune koji se koriste sa takvom tvrtkom. Sjedinjene Američke Države kažnjavaju tisuće tvrtki godišnje zbog neizvršavanja obveza. Veliki broj multinacionalnih korporacija već niz godina koriste mnoštvo prednosti koje pružaju offshore kompanije. No, pogrešna je misao kako su offshore kompanije isplative i funkcionalne samo u velikim korporacijama. Proces formiranja offshore kompanije započinje donošenjem odluke o pristupanju procesa osnivanja tvrtke sa prednostima koje će unaprijediti i olakšati poslovanje i ciljeve koji se žele postići. Offshore tvrtka čak i kad nema aktivno globalno poslovanje može služiti kao osiguranje i zaštita privatnosti i imovine. Imovina fizičke osobe se može prebaciti na ime offshore tvrtke koja tako osigurava imovinu od mogućih rizika kao što su razvodi sa lošim namjerama, ostavinski i drugi sporovi, bankarski krediti i pozajmice, političke situacije ili rizici od otmica. Privatnost je danas važan faktor u poslovanju i privatnom životu. Tako se offshore tvrtke koriste u svrhu zaštite privatnosti života i poslovanja: offshore tvrtka može diskretno djelovati na političku situaciju, mogu se primiti donacije za svoje projekte, dobiti investicije iz inozemstva čuvajući privatnost. Izbor područja za inkorporaciju offshore tvrtke doista traži pažljivo razmatranje i selektiranje na temelju sljedećeg: • svakako treba posvetiti pažnju činjenici ima li određena jurisdikcija političku i ekonomsku stabilnost, te može li se svrstati u dugoročnije poslovne planove; • bitna je i činjenica postoje li ugovori o zabrani dvostrukog oporezivanja sa različitim; • postoje li kontrole i razmjene informacija i restrikcije transfera sredstava; • jedna od presudnih stavki u odabiru jurisdikcije upravo je porezna obveza koju nude ponuđene offshore jurisdikcije (porezne obveze mogu biti; fiksna godišnju taksa ili minimalan postotak poreza na dobit tvrtke, u kojem je slučaju tvrtka obvezna sačinjavati financijsku bilancu) koja je vezana uz odabrani tip tvrtke, stoga je i presudno proučiti ponuđene tipove tvrtke koje takva jurisdikcija nudi; • s obzirom na spomenuto, svakako, je važno provjeriti dozvoljene i nedozvoljene aktivnosti na koje tvrtka ne/može biti registrirana, te da li su potrebne posebne licence za aktivnosti koje ćete obavljati; • analizirati porezni status budućih vlasnika i, shodno tome, mogućnost anonimnosti vlasnika kompanije i managementa u selektiranoj jurisdikciji; • osim navedenih stavki, većini poslovnih ljudi najpresudnija je selekcija urgentne registracije; • troškovi registracije startnog paketa, kao i troškovi godišnjeg održavanja tvrtke. 34

3.3. Offshore banke4 Većinu offshore banaka osnivaju poznate međunarodne banke, a manji dio multinacionalne korporacije i drugi. Offshore banke ostvaruju znatno veći profit od onih u visokoporeznim državama. Offshore banke ne moraju imati vlastiti poslovni prostor niti lokalno osoblje, te poslove mogu ugovoriti da im obavlja neka lokalna banka u njihovo ime i za njihov račun. Prednosti su liberalniji zakoni poslovanja, neoporeziva dobit i kamate od štednje i pribavljanje financijskih sredstava uz povoljnije uvjete. Zanimljivo je da sve veće banke i međunarodne tvrtke koriste offshore poslovanje u svrhu smanjenja svoje dobiti. Služe se podružnicama u drugim državama, advokatima i knjigovođama, međunarodnim biznisima pomoću kojih zakonito strukturiraju svoje offshore poslovanje. 3.4. Offshore osiguravajuća društva Glavni razlog osnivanja je neplaćanje poreza na dobit, a uz to je što postoje rizici koje lokalna osiguravajuća društva ne pokrivaju, pa se sredstva dugoročno moraju rezervirati za ‘samoosiguranje’, a te rezervacije se u zemljama sa restriktivnim deviznim propisima ne mogu slobodno transferirati u inozemstvo. 4. Karakteristike poreznih oaza U zemljama sa običajnim pravom jednostavnije je i jeftinije osnovati i poslovati sa offshore kompanijom. Osim toga, nije nužna uplata relativno visokog iznosa osnivačkog kapitala u trenutku osnivanja. Većina važnijih poreznih oaza sadašnje su ili bivše članice Commonwealtha koje u velikoj mjeri zasnivaju privredno pravo na britanskom modelu. U te zemlje spadaju Bahami, Bermuda, Britanski Djevičanski Otoci, Gibraltar, Guernsev, Hong Kong, Isle of Man, Jersey, Kajmansko Otočje i Singapur. Neke zemlje zasnivaju privredno pravo na modelu američke savezne države Delaware, poput Paname i Liberije, premda uopće nisu zemlje običajnog prava. I u tim je zemljama jednostavan postupak osnivanja i održavanja offshore kompanija. Popularnost poreznih oaza posljednjih godina je u stalnom porastu. U prilog tome govori i procjena MMF-a da više od polovice cjelokupnog svjetskog novca prolazi preko poreznih oaza pretvarajući ih u moćna financijska središta. Imovina kojom raspolažu cijeni se na više od šest do osam biliona US dolara. Od deset najvećih financijskih središta, njih sedam nalazi u poreznim oazama. To su: Kajmansko Otočje, Hong Kong, Bermuda, Bahami, Isle of Man, Jersey i Luksemburg. Samo se London, Tokio i New York ne nalaze u poreznim oazama. Do porasta popularnosti poreznih  Bašić Ivan, Porezni management (Porezno planiranje), Ekonomski fakultet, Split, 2010., str. 69

4

maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

porezi oaza je doveo porast poreznih stopa, kao i sve restriktivniji devizni propisi u velikom broju zemalja. Neke od karakteristika poreznih oaza:5 • minimalno plaćanje ili pak neplaćanje poreza, • jednostavno osnivanje i vođenje kompanija, • postojanje visokog stupnja diskrecije i privatnosti u poslovanju, • ekonomsko-politička stabilnost i integritet vlade, • razvijeno bankarstvo. Minimalno plaćanje ili pak neplaćanje poreza predstavlja jednu od najznačajnijih karakteristika poreznih oaza. Tako npr. nepostojanje poreza na nasljedstva i darove omogućuje prijenos imovine i prihoda kompanije na buduće generacije ili pak ono što uobičajeno nazivamo besmrtnost kompanije. Nadalje, nepostojanje poreza na prijenos omogućuje jednostavan i brz prijenos vlasništva nad kompanijama. Nepostojanje tzv. konfiskatornih poreza stimulira porezne obveznike na seljenje dijela ili kompletne imovine i poslovne aktivnosti u poreznu oazu. Ovdje, ipak, treba naglasiti da sam prijenos imovine i poslovne aktivnosti još uvijek ne znači i potpuno oslobađanje poreznih obveznika od porezne obveze. Često je nužno da bi se to postiglo i fizičko preseljenje poreznog obveznika ili čak promjena njegovog državljanstva. Porezni obveznici u poreznim oazama mogu iskoristiti i razne pogodnosti ili poticaje koje nudi tamošnje porezno zakonodavstvo. Tipičan primjer za to je ulaganje u određene grane ili gospodarske djelatnosti koje su oslobođene od oporezivanja ili je oporezivanje minimalno. Porezne oaze mogu, osim toga, privući porezne obveznike i činjenicom postojanja ili nepostojanja ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Da li će pri tome za porezne obveznike biti važnije postojanje ili nepostojanje ovih ugovora ovisiti će o konkretnoj situaciji. Naime, u situaciji kada je cilj poreznog obveznika smanjenje zadržanih poreza na izvoru plaćanja, onda će porezna oaza biti privlačnija ako ih karakterizira postojanje što većeg broja ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Istodobno, poreznim obveznicima često može biti interesantno nepostojanje obveze razmjene poreznih informacija među državama. U tom slučaju zanimljivije su one porezne oaze kod kojih ne postoje ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Mogućnost jednostavnog osnivanja i vođenja kompanija predstavlja drugu bitnu karakteristiku poreznih oaza zanimljivu poreznim obveznicima. Razlog tome je u visokom stupnju liberalnosti njihovog privrednog zakonodavstva kojeg omogućuje anglo-saksonski model. Naime, preko polovice od svih danas postojećih poreznih oaza je zasnovalo svoja privredna zakonodavstva na ovom modelu, odnosno na engleskom običajnom pravu. Kompanije se prilikom osniva Nikolić, Nikša: Porezna utočišta-financijske oaze globaliziranog svijeta, str. 257

5

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Osnovne karakteristike poreznih oaza su: minimalno plaćanje ili neplaćanje poreza, jednostavno osnivanje i vođenje kompanija, postojanje visokog stupnja diskrecije i privatnosti u poslovanju, ekonomskopolitička stabilnost vlade i razvijeno bankarstvo. nja registriraju s tzv. općom klauzulom (engl. General Clause), što drugim riječima znači za sve zakonom dozvoljene djelatnosti. Izuzetak je obavljanje bankovnih poslova za koje je nužno dobiti posebnu licencu. Osim lakog, brzog i jeftinog osnivanja, porezne oaze omogućuju i jednostavno vođenje kompanija zahvaljujući nepostojanju kontrole poslovanja i kontrole poslovnih knjiga, te nepostojanju kazni i prisilnih naplata. Svemu tome treba dodati i činjenicu da porezne oaze omogućuju kompanijama poslovanje na temelju izuzetne elektronske podrške koja omogućava poslovanje u bilo kojem dijelu svijeta, te jednostavnost i brzinu u financijskim transakcijama. Visoki stupanj diskrecije i privatnosti u poslovanju kompanija bitna je odlika poreznih oaza. To se odnosi i na osobne i na materijalne elemente poslovanja. Tako su npr. vlasnici i direktori kompanija anonimni, što, drugim riječima, znači da ne postoji zakonska obveza da se njihova imena nalaze u javnom registru i tako budu dostupna javnosti. Dodatnu privatnost osiguravaju i dionice na donositelja kod kojih posjednik dioničkih certifikata posjeduje i kompaniju. Identitet vlasnika dioničkih certifikata dionica na donositelja, u pravilu, je poznat samo direktoru kompanije, mada to nije obvezno. Tajnost je zagarantirana i u pogledu materijalnih elemenata poslovanja. Tako npr. ne postoje zahtjevi za predajom izvještaja o financijskom poslovanju. Istovremeno, strogi propisi zabranjuju osobama uključenim u registraciju i administriranje otkrivanje podataka o klijentima i kompaniji. Ekonomsko-politička stabilnost i “čvrsta” vlada koja je neovisna o vanjskim pritiscima u prvom redu izravno omogućuju smanjenje rizičnosti u poslovanju kompanija osnovanih u poreznim oazama. Nadalje, u takvim uvjetima, investitor/osnivač gleda na osnivanje kompanije u poreznoj oazi kao na diverzifikaciju njegove imovine, posebino u slučajevima postojanja većih problema, a time i veće rizičnosti poslovanja u širem poslovnom okruženju. Razvijeno bankarstvo. Poslovanje kompanija koje su osnovane u poreznim oazama nije moguće zamisliti bez otvaranja bankovnih računa i cjelokupne financijske podrške koju mora nuditi sofisticirani bankovni sustav. Banke takvog sustava nužno moraju biti članice SWIFT-a (Societv for Worldwide Interbank Financial Telecommunication), što je garancija pouzdanog i 35

porezi brzog transfera sredstava sa jedne banke na drugu. Osim toga, banke bi morale imati razgranatu mrežu korespondentnih banaka u zemljama sa najsnažnijim valutama. Banke u poreznim oazama morale bi nadalje nuditi široki spektar bankovnih usluga od provjera stanja na računima, preko svih važnijih transakcija putem Interneta, faksa, telefona ili e-maila do ponude viševalutnih računa, čekovnih knjižica, te novčanih, debitnih i kreditnih kartica. Kontrola bankovnih računa preko Interneta postaje pri tome važan faktor izbora banke u poreznim oazama. Zbog toga sve veći broj banaka otvara na Internetu svoje virtualne poslovnice, a već postoje i banke koje isključivo rade u cyberspaceu bez ijedne poslovnice u realnosti ili na zemlji. Zahvaljujući svojim karakteristikama, koje su istodobno i prednosti koje se pružaju poreznim obveznicima, porezne oaze postaju središta poslovanja raznih vrsta kompanija, banaka i drugih financijskih “Panama Papers” “Dosje Panama” (Panama Papers) je nazvan jedan od najvećih slučajeva otkrivanja tajnih dokumenata u povijesti. Međunarodni konzorcij novinara istraživača (ICIJ) je otkrio tajne dokumente o poslovanju advokatske offshore firme “Mozak Fonseka” u Panami i podijelio ih sa 80 svjetskih medijskih kuća. “Panama Papers” sastoji se od 2,6 terabajta podataka, 11,5 miliona dokumenata i 214.000 fiktivnih kompanija. Riječ je o najvećem curenju podataka sa kojima su se novinari ikad susreli. Ova količina dokumenata i podataka veća je nego Vikiliks, Ofšorliks, Luksliks i Svisliks zajedno. Kako je navedeno na sajtu Cajtunga, sastoji se od e-mailova, pdf fajlova, fotografija i interne baze podataka “Mosak Fonseka”. Procurjeli podaci, navodi Cajtung, podijeljeni su u foldere za svaku firmu pojedinačno. Oni sadrže e-mailove, ugovore, transkripte i skenirana dokumenta, a u pojedinim slučajevima riječ je o nekoliko hiljada stranica podataka. Njemački list “Suddeutsche Zeitung” i britanski “The Guardian” su objavili dio tih dokumenata koji otkrivaju kako su offshore kompanije prale novac i izbjegavale poreze brojnih klijenata, među kojima su bile i desetine predsjednika i visokih zvaničnika država iz cijelog svijeta, kao i biznismena, sportista i drugih javnih osoba i subjekata. Istraga u kojoj učestvuje novinarski konzorcij od 100 dnevnih listova odnosi se na period od gotovo 40 godina, od 1977. sve do danas, i pokazuje da su neke firme registrirane u poreznim oazama korištene za pranje sumnjivog novca, trgovinu oružjem i drogama, kao i za utaju poreza. 36

institucija koje svoje poslovne aktivnosti obavljaju izvan utjecaja raznih propisa i normi koji se odnose na domicilne kompanije. Sve njih zajedničkim imenom nazivamo offshore kompanijama, a njihovo poslovanje offshore poslovanjem. Motivi odabira upravo poreznih oaza kao mjesta poslovanja mogu biti poreznog, ali i neporeznog karaktera. Naime, uz nastojanje da se korištenjem pogodnosti porezne oaze izvrši zakonita porezna evazija, tj. da se ne kršeći zakon plati minimalni porez ili ga se uopće ne plati, korištenje poreznih oaza može biti motivirano i nastojanjem da se preko ovih sjedišta uspostavi trgovina sa zemljama sa kojima to nije politički oportuno, ili bi u ‘’normalnim’’ prilikama vodilo nametanju ekonomskih sankcija. Motivacija korištenja poreznih oaza može biti i sa one strane zakona. Najčešći takvi motivi mogu biti utaja poreza i pranje novca. Porezni obveznici mogu zloupotrebljavati mogućnosti poreznih oaza tako što jednostavno ne prijavljuju porez ili pak daju lažne podatke o svojim primanjima. Porezne oaze mogu nadalje biti mjesta u kojima se olakšavaju kriminalne aktivnosti kao što je to npr. pranje novca zarađenog prodajom droge ili na neki drugi nedozvoljeni način. Prema nekim procjenama MMF-a, obujam prekograničnog pranja novca iznosi između 2% do 5% svjetskog GDP-a. Isto tako, procjenjuje se da se godišnje kroz svjetski financijski sustav opere 600 mlrd. US dolara. Međutim, bez obzira na zakoniti ili nezakoniti karakter motivacije, karakteristike, odnosno prednosti poreznih oaza uzrokuju otvaranje sve većeg broja offshore kompanija. Tome nesumnjivo pogoduje i sve veći broj dostupnih informacija o pogodnostima poreznih oaza. Zbog svega toga u osnivanju offshore kompanija više ne prednjače multinacionalne kompanije koje su već vjerni korisnik pogodnosti poreznih oaza. Kao osnivači danas se sve više pojavljuju i mali poduzetnici koji predstavljaju najbrže rastući segment offshore poslovanja. Uzevši u obzir razne faktore poput reputacije, poslovnosti, infrastrukture, iskustva, pa do cijene formiranja i održavanja najzanimljivije porezne oaze su sljedeće jurisdikcije: Wyoming i Delaware (SAD), Bahami, Panama, Otok Man, Guernsey i Jersey, Belize, Britanski Djevičanski Otoci. 5. Stavovi međunarodne zajednice prema poreznim oazama Porezna opterećenja unutar Europske unije kako za kompanije tako i za građane su dosta velika tako da nije čudno da se većinom europske države protive velikim poreznim olakšicama u poreznim oazama. Većina europskih država svoj gospodarski i društveni poredak bazira na socijalnoj državi, što znači, samo po sebi, veće poreze građanima i tvrtkama. Tako da se politika niskih poreza ili nultih poreza kosi sa njihovim socijalnim politikama, te većom kontrolom maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

porezi i represivnim zakonima pokušavaju smanjiti odljev kapitala i spriječiti svoje tvrtke da prebacuju sjedišta u porezne oaze, čime te države gube velike iznose od mogućeg a nenaplaćenog poreza. Zato je za poslovanje tvrtki ponekad pogodniji američki način kapitalizma koji je liberalniji i nije toliko baziran na socijalnoj državi nego više na slobodnom protoku kapitala i poticanju inovacija, visokoproduktivnih sofisticiranih ulaganja. Rezultat je nelojalna ili štetna konkurencija koja dovodi do toga da je korist poreznih oaza istodobno šteta drugih zemalja koje provode ‘’normalnu’’ poreznu politiku zasnovanu na načelima zdravog poreznog sustava. Upravo to i određuje stav međunarodne zajednice glede poreznih oaza čiji se porezni sustavi ocjenjuju štetnim. Glavne odrednice štetnog poreznog sustava prema OECD-u su: • nulta ili vrlo niska stopa oporezivanja, • odvojenost porezne politike od domaće ekonomije, odnosno financijske politike, • netransparentnost, te • nedostatak efektne razmjene informacija. Nedostatak transparentnosti porezne politike predstavlja determinantu štetnog poreznog sustava, jer u međunarodnim relacijama onemogućava domicilnoj zemlji poduzimanje obrambenih mjera prema onim zemljama koje vode prioritetnu poreznu politiku. Transparentni porezni sustav je sustav koji udovoljava sljedećim zahtjevima: • zahtjevu za precizno određenom poreznom obvezom i • zahtjevu da informacije o tome budu dostupne svim drugim zemljama. Porezni sustavi poreznih oaza nisu transparentni. Razlog tome prvenstveno je u činjenici da se u ovim poreznim sustavima daje mogućnost poreznom obvezniku da o porezu pregovara sa vlasti, te da, glede toga, ostvari za sebe i veća prava. Iz toga proizlazi da porezna obveza nije striktno određena. Kada se tome doda i uobičajeni nedostatak efektivne razmjene informacija sa drugim zemljama, onda je očito da porezni sustavi poreznih oaza nisu transparentni. Nelojalna konkurencija koja je rezultat prioritetnog poreznog sustava i politike razlog je zašto se porezne oaze nalaze pod sve većim pritiskom međunarodne zajednice. U to su izravno uključeni i OECD-e, grupa razvijenih zemalja G7, G20, UN, MMF, EU, te sve druge međunarodne institucije čiji je cilj promoviranje pozitivnih promjena u globalnom financijskom sustavu. Pri međunarodnom poreznom planiranju koriste se sljedeće strategije zasnovane na načelu slobodnog tržišta: • porezni egzil (engl. tax exile) - promjena mjesta prebivališta (ponekad i državljanstva) fizičke osobe iz države sa visokim porezima u poreznu oazu; • osnivanje offshore kompanije ili trusta u poreznoj oazi ili financijskom središtu;

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

• transfer imovine u poreznu oazu - kupovina nekretnina, te registracija prijevoznih sredstava u državi sa povoljnim porezima; • transfer dobiti u poreznu oazu (engl. transfer pricing); • transfer kapitala u poreznu oazu - izravne investicije i portfeljna ulaganja; • korištenje ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (engl, treaty shopping). 5.1. Politika EU prema poreznim oazama Europska unija nedavno je napravila ugovore sa velikim brojem offshore financijskih centara (Barbadosa i Bermuda su značajne iznimke) o prijavi poreza po odbitku i razmjeni informacija po direktivama u Europskoj uniji. Prema tim propisima, uvedeno je na snagu lokalnim zakonom, banke u onim državama koje drže račune za EU stanovnike ili državljane moraju ili oduzeti 15% po odbitku poreza (koji je podijeljen između offshore nadležnosti i zemlje sa prebivalištem vlasnika računa), ili dopustiti punu razmjenu informacija. Brojne veće porezne oaze, posebno Hong Kong i Singapur, odbile su potpisati direktive. Provedbom direktiva sakupilo se daleko manje novca nego što se predviđalo, iako je sporno je li to zbog toga što propisi nisu dovoljno učinkoviti, ili je predviđeni iznos sredstava na offshore bankovnim računima bio preuveličan. U veljači/februaru 2008. Njemačka je objavila da je platila 4.200.000 € Heinrichu Kieberu, bivšem arhivistu podataka LGT Treuhand, lihtenštajnske banka, za popis 1.250 klijenata banke i njihovih detalja sa računa. Uslijedile su istrage i uhićenja u vezi sa optužbama za ilegalnu utaju poreza. Njemačke vlasti dijele podatke sa američkim poreznim vlastima, ali je britanska vlada platila dodatno 100.000 £ za iste podatke. Ostale vlade, posebno Danske i Švedske, odbile su platiti za informacije uzimajući to kao ukradeno vlasništvo. Lihtenštajnske vlasti su naknadno optužile njemačke vlasti za špijunažu. Međutim, bez obzira na to koji su bili učesnici te nezakonite porezne evazije, incident je potaknuo negativnu percepciju među europskim vladama i pritisnule porezna utočišta da prestanu biti pružatelji usluga obavijeni velom tajnosti, dizajniranih za olakšavanje nezakonite porezne utaje, nego da legitimno porezno planiraju i prave sheme za ublažavanje poreza. To je pak dovelo do poziva za ukidanje poreznih utočišta. Njemačka tvrdi da godišnje na poreznim utajama gubi 30 milijardi eura. Ministri financija EU dali su zeleno svjetlo potpunoj izmjeni EU propisa o porezu na štednju, u nastojanju usmjerenom na suzbijanje poreznih utočišta kroz poboljšanu razmjenu informacija između banaka o nizu financijskih proizvoda kako za pravne tako i za privatne osobe. Ministri financija zemalja članica EU dali su, također, političku potporu reviziji propisa Unije o oporezivanju dohotka od kamata. Nova bi pravila 37

porezi trebala obuhvatiti i druge financijske proizvode, poput zaklada i fondacija, budući da se za sada odnose samo na bankovne račune. 5.2. Politika SAD prema poreznim oazama SAD dohodak svojih građana oporezuju i na temelju rezidentnosti i na temelju državljanstva. Dakle, ako netko ima američko državljanstvo, ali radi i svoj dohodak ostvaruje izvan SAD, on porez na taj dohodak plaća u državi u kojoj je on ostvaren. Ali, pošto je ujedno i državljanin SAD, on je na kraju godine obvezan za taj ostvareni dohodak prijaviti porez SAD, ali na njega neće platiti nikakav dodatan porez pošto je porez već plaćen u državi u kojoj je ostvaren. Koji su tačno dohoci oslobođeni plaćanja poreza regulirano je ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje SAD sklapaju sa svakom državom posebno. Ako neki dohodak po ugovoru nije oslobođen, normalno da će porez biti plaćen i u SAD i državi u kojoj je ostvaren. Zanimljivo je da razna “porezna utočista” koriste najviše Amerikanci.

5.3. Uloga OECD-a u reguliranju poreznih oaza Od 1993. godine OECD-e inzistira na promjenama u strukturi i transparentnosti rada poreznih oaza. Uz to zahtijeva i razmjenu informacija u vezi sa porezom, te sankcijama prijeti svima koji ne udovolje navedenim zahtjevima. Međutim, neke članice, kao što su npr. Švicarska i Luksemburg, ne ispunjavaju te zahtjeve. Štoviše, za samu Švicarsku se može kazati da provodi

štetnu poreznu konkurenciju prema zemljama koje slove kao porezne oaze. Zaključak Porezne oaze su u današnjem svijetu nezaobilazan faktor u poreznom planiranju. Nastale su zbog velikog pritiska i stalne tendencije rasta poreza u razvijenim državama. Ove države su iskoristile poreznu politiku kako bi učinile svoje ekonomije konkurentnijima na globalnom trižištu. Unatoč velikim pritiscima od međunarodne zajednice, pogotovo iz zemalja EU, ne jenjava popularnost poreznih utočišta. Porezne oaze postale su uobičajeno sredstvo porezne politike velikih kompanija za smanjenje porezne obveze. Sama činjenica da više od polovice svjetskog novca prelazi preko ovih financijskih središta govori u prilog tome da su porezne oaze jedna od konstanti globalnoog tržišnog sustava. Porezne oaze imaju značajne prednosti u odnosu na visokoporezne jurisdikcije, kao što su jednostavno osnivanje i vođenje korporacija, minimalno plaćanje ili neplaćanje poreza, visok stupanj diskrecije, razvijeno bankarstvo, ekonomsko-politička sigurnost itd. Treba napomenuti da se motivacija za korištenje poreznih oaza ne odnosi samo na legalne svrhe već i na razne malverzacije, mada se posljednjih godina raznim odredbama pokušavaju umanjiti zloupotrebe.

Da li je BiH porezna oaza za bogate? Sve češće se u BiH javnosti čuje da je BiH porezna oaza za bogate, pa se navode sljedeće činjenice kojima to pokušavaju dokazati: • porezni sustav BiH je orijentiran prema oporezivanju potrošnje stanovništva (PDV, trošarine/akcize i porez na dohodak koji je potrošno orijentiran) čime najveći porezni teret snose široke mase, ne oporezuje se dohodak od kapitala: dividende, udjeli u dobiti, kamate, prinosi po osnovi udjela u otvorenim investicijskim fondovima i kapitalni dobici. Postoje razni paraporezni nameti što bi trebalo svakako dovesti u red; • ne oporezuju se burzovni špekulanti, te špekulanti nekretninama; • renterijeri ne plaćaju porez; • stranci i iseljenici ne plaćaju porez na mirovine, jer je to tako propisano poreznim propisima. 38

Literatura i izvori: Bašić I.: Porezni management (Porezno planiranje), Ekonomski fakultet, Split, 2010., Nikolić N.: Financijske oaze globaliziranog svijeta, Ekonomska misao i praksa, Dubrovnik, 2003. Piljić J.: Evazija poreza na dodanu vrijednost, OFF - SET, Tuzla, 2016. Šaljić N.: Praktični vodič za porezno planiranje, Criteria, Split, 1998. www.offshore-excellent.com www.offshore-tvrtka.com www.offshoregate.com www.oecdrccseoul.org www.oecd.org maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

računovodstvo i finansije

Amortizacija

i njeno priznavanje po novom Zakonu o porezu na dobit ȫȫMirela Mašić

Iako je formalno stupio na snagu 05. 03. 2016. godine, novi Zakon o porezu na dobit u FBiH (“Sl. novine FBiH”, broj 15/16) će se, prilikom sačinjavanja poreznog bilansa za 2016. godinu, primjenjivati za čitavu obračunsku 2016. godinu. To važi i za nove porezno priznate stope i ostala nova pravila poreznog priznavanja amortizacije, što praktično znači da bi se i eventualna razlika između amortizacije, koja je od 01. 01. do 05. 03. već bila obračunata po “starim” (višim) u odnosu na nove (niže) porezno priznate stope, tretirala kao porezno nepriznat rashod. U ovom tekstu se ukazuje i na ostale promjene koje je novi Zakon o porezu na dobit u FBiH donio po pitanju priznavanja rashoda po osnovu amortizacije.

40

maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

računovodstvo i finansije

N

ovi Zakon o porezu na dobit u FBiH (“Sl. novine FBiH”, broj 15/16) je na snazi od 05. 03. 2016. godine, s tim da se porezni bilans za 2015. godinu sačinjavao u skladu sa odredbama “starog” Zakona (i pratećeg Pravilnika). Naime, u prelaznim i završnim odredbama novog Zakona (član 61.) je navedeno da se ranije važeći Zakon prestaje primjenjivati “zaključno sa obračunskim periodom 2015. godine”. Međutim, ovo istovremeno nameće i pitanje po kojim pravilima će se sastavljati porezni bilans za 2016. godinu, tj. od kada važe nova pravila. Navedena odredba u članu 61. novog Zakona upućuje na zaključak da će se za cijeli obračunski period 2016. godine, tj. prilikom sastavljanja poreznog bilansa za 2016. godinu, primjenjivati nova pravila kod priznavanja prihoda i rashoda, iako će to de facto značiti i retroaktivnu primjenu novog Zakona i na period od 01. do 05. 03. 2016. godine, tj. na onaj period u kojem novi Zakon još nije bio na snazi. U kontekstu priznavanja rashoda po osnovu amortizacije, ovo znači da se i nove porezno priznate stope amortizacije i druga novopropisana pravila vezana za amortizaciju primjenjuju od početka 2016. godine, te da bi stoga i eventualna razlika između rashoda amortizacije koja je obračunata od 01. 01. do 05. 03. po “starim” (višim) u odnosu na nove (niže) maksimalno porezno priznate stope bila porezno nepriznata. U ovom tekstu ukazat ćemo i na ostale promjene koje je, kada je u pitanju priznavanje rashoda po osnovu amortizacije, donio novi Zakon o porezu na dobit. Amortizacija i njen porezni tretman Rashodi po osnovu amortizacije dugotrajne imovine uobičajeno predstavljaju značajnu stavku u finansijskim izvještajima pravnih lica. Stoga je, u računovodstvenom smislu, u cilju fer i istinitog prikaza finansijskih izvještaja, bitno da se obračun amortizacije vrši na pravilan način, tj. u skladu sa zahtjevima MRS/MSFI. Ovo, prije svega, podrazumijeva da se amortizuju samo ona stalna sredstva koja, primarno, i mogu biti pozicija u

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

bilansu i poslovnim knjigama pravnog lica i koja i, inače, podliježu amortizaciji, dakle: za koja se očekuje da će se koristiti duže od jedne godine dana kao obračunskog razdoblja; koja imaju ograničen vijek upotrebe i koja pravno lice drži za upotrebu u proizvodnji ili prodaji robe i pružanju usluga za iznajmljivanje drugima ili za administrativne svrhe. Također, to podrazumijeva da se za obračun amortizacije koristi ona metoda koja najbolje odražava trošenje pojedinačnog stalnog sredstva, te da se ta metoda dosljedno primjenjuje. Nakon što su zadovoljeni svi uslovi u smislu pravilnog obračunavanja amortizacije u računovodstvenom smislu, sa poreznog aspekta treba voditi računa o tome da je priznavanje rashoda po osnovu amortizacije u poreznom bilansu ograničeno posebnim pravilima, tj. uslovima pod kojim se ona priznaje (počevši od metode obračuna amortizacije, te maksimalno priznatih poreznih stopa amortizacije), ali i o tome da je Zakonom o porezu na dobit, istovremeno, data i mogućnost da se porezno nepriznata amortizacija pod određenim uslovima iskoristi u porezne svrhe u budućim obračunskim periodima, kao i mogućnost da se na zakonom dozvoljen način, kroz “avansno” priznavanje rashoda po osnovu amortizacije, određena dugotrajana imovina unaprijed “iskoristi” u poreznom smislu. Načelno, osnovna pravila pod kojima se obračunata amortizacija priznaje u poreznom bilansu po novom Zakonu o porezu na dobit u FBiH su ostala nepromijenjena u odnosu na “stari” Zakon, tj. i dalje važi sljedeće: • obračunata amortizacija se u poreznom bilansu priznaje primjenom proporcionalne metode amortizacije; • sredstva koja su u cijelosti amortizovana (“otpisana”), ali se i dalje vode u evidencijama do momenta otuđenja ili uništavanja, ne mogu se ponovo procjenjivati i amortizovati (što ne bi bilo ispravno ni u računovodstvenom smislu); • i dalje postoji mogućnost jednokratnog otpisa tzv. sitnih stalnih sredstava u porezne svrhe, kao i mogućnost ubrzane amortizacije određenih sredstava u porezne svrhe (s tim da se ova druga mogućnost odnosi na manji broj slučajeva nego ranije).

U računovodstve­ nom smislu, tj. u cilju fer i istinitog prikaza finansijskih izvještaja, bitno je da se obračun amortizacije vrši u skladu sa MRS/ MSFI.

U poreznom bilansu su, nerijetko, nužna određena prilagođavanja poreznim pravilima, pri čemu je moguće ne samo da se ranije porezno nepriznata amortizacija prizna u budućim periodima nego i da se u porezne svrhe koristi i ona amortizacija koja još nije obračunata. 41

računovodstvo i finansije

Maksimalno porezno priznate stope amortizacije mogu biti jednake, veće ili manje od stopa po kojima se vrši stvarni (računovodstveni) obračun amortizacije.

Promjene koje je donio novi Zakon o porezu na dobit kada je u pitanju priznavanje rashoda po osnovu amortizacije, koje će važiti prilikom izrade poreznog bilansa za 2016. godinu, su u sljedećem: • porezno priznate stope amortizacije su promijenjene za pojedina stalna sredstva, odnosno grupe stalnih sredstava (uporedni pregled ranije važećih i novih porezno priznatih stopa amortizacije je dat u posebnom tabelarnom prikazu); • propisano je da se rashodi amortizacije priznaju u porezne svrhe samo kada je vlastita dugotrajna imovina u upotrebi, a kojom porezni obveznik obavlja djelatnost; • posebno su tretirani rashodi po osnovu umanjenja vrijednosti dugotrajne imovine (gdje je novim Zakonom propisan potpuno drugačiji porezni tretman rashoda od umanjenja vrijednosti stalnih sredstava u odnosu na raniji zakon u smislu uslova, tj. momenta njihovog priznavanja u poreznom bilansu). Stope amortizacije: računovodstvena vs. “porezna” amortizacija Bez obzira na to što bi se amortizacija, kao računovodstvena kategorija, uvijek trebala obračunavati u skladu sa računovodstvenim pravilima (tj. u skladu sa MRS/MSFI), propisi o porezu na dobit, uobičajeno, propisuju i maksimalne porezno priznate stope amortizacije, što znači da se stvarni i računovodstveno iskazani rashodi po osnovu amortizacije

mogu priznati u poreznom bilansu samo do onog iznosa koji se dobije primjenom tih, porezno priznatih stopa. U novom Zakonu o porezu na dobit (član 19.) je došlo do promjene porezno priznatih stopa amortizacije kod pojedinih vrsta i grupa stalnih sredstava, u odnosu na porezno priznate stope koje su bile propisane ranije, što je prikazano u tabeli. Ponovo se napominje da su stope amortizacije, navedene u tabelarnom prikazu, maksimalno priznate stope amortizacije, što znači da one nisu, niti bi trebale, nužno odgovarati računovodstveno utvrđenim stopama amortizacije. Naime, amortizacija dugotrajne imovine jeste (odnosno trebala bi da bude) prvenstveno računovodstvena priča, a porezna se na nju samo nadovezuje prilikom sastavljanja poreznog bilansa pravnog lica koji je obveznik poreza na dobit. Stoga svako pravno lice, kada je u pitanju obračun amortizacije, treba, prije svega, odabrati onu metodu amortizacije koja najbolje odražava trošenje određene dugotrajne imovine. Ukoliko je korisni vijek upotrebe taj koji primarno određuje njenu amortizaciju, onda će se primijeniti vremenska metoda, odnosno ukoliko će se trošenje neke dugotrajne imovine prvenstveno odražavati kroz intenzitet njenog trošenja, tj. količinu učinaka koju može proizvesti, u tom slučaju bi se trebala primijeniti funkcionalna metoda. Ukoliko se pravno lice odluči za primjenu vremenske metode amortizacije, treba voditi računa da prilikom utvrđivanja stopa amortizacije za svako svoje stalno sredstvo, tj. prilikom utvrđivanja

Uporedni pregled porezno priznatih stopa amortizacije po “starom” i novom Zakonu o porezu na dobit

Amortizacione grupe 1. Građevinski objekti (osim niže navedenih) 1.1. Upravne, administrativne, uredske i ostale zgrade za obavljanje uslužnih djelatnosti 1.2. Stambene zgrade, hoteli, restorani 1.3. Ceste, komunalni objekti, gornji stroj željezničkih pruga 2. Oprema, vozila, mehanizacija i postrojenja (osim niže navedenih) 2.1. Oprema za vodoprivredu, vodovod i kanalizaciju 2.2. Računari i oprema za zaštitu okoliša 3. Višegodišnji zasadi 4. Osnovno stado 5. Nematerijalna imovina 42

Porezno priznate stope Ranije Nove 10% 5% 3% 5% 5% 14,3% 20% 4,3% 33,3% 14,3% 40% 20%

5% 10% 15% 15% 33,3% 15% 40% 20%

maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

računovodstvo i finansije njegovog korisnog vijeka trajanja, u skladu sa MRS 16 - Nekretnine, postrojenja i oprema, razmotri sljedeće faktore: - očekivanu upotrebu dugotrajne imovine, - očekivano fizičko trošenje, - tehničko i ekonomsko zastarijevanje, - zakonsku i sličnu regulativu. Na osnovu navedenih faktora, kao i na temelju vlastitog iskustva, pravno lice treba da procijeni očekivani vijek upotrebe svakog pojedinačnog stalnog sredstva. Prilikom odlučivanja o izboru metode amotizacije treba voditi računa o tome da izabrana metoda i procijenjeni vijek trajanja stalnog sredstva treba da odražavaju okvir očekivanog trošenja sredstva i budućih ekonomskih koristi od te imovine. Pri tome važno je izabrati i dosljedno primjenjivati upravo onu metodu koja najrealnije oslikava dinamiku trošenja određenog stalnog sredstva, a kada to prestane da bude slučaj, pravno lice je u obavezi da promijeni računovodstveni metod, u skladu sa MRS 8 - Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške. Naime, u skladu sa MRS 16, procijenjeni ostatak vrijednosti i korisni vijek upotrebe imovine treba preispitati barem jednom na kraju svake poslovne godine, te ako se očekivanja razlikuju od prethodnih procjena, promjenu treba priznati kao promjenu računovodstvenih procjena u skladu sa MRS 8. Prema propisima o porezu na dobit, porezno je prihvatljiva samo vremenska metoda obračuna amortizacije - proporcionalna, što znači da ukoliko se amortizacija obračunava primjenom degresivne metode (napomena: progresivna metoda prema važećim MRS/ MSFI nije dozvoljena) ili funkcionalne metode, u poreznom bilansu se rashod po osnovu amortizacije na takvu imovinu priznaje samo do visine koja bi bila utvrđena da je amortizacija obračunata primjenom proporcionalne metode. Kada su u pitanju stope amortizacije, treba voditi računa o tome da maksimalno porezno priznate stope amortizacije mogu biti jednake, veće ili manje od stopa po kojima se vrši stvarni (računovodstveni) obračun amortizacije. Međutim, kod utvrđivanja stvarnih stopa po kojima se vrši amortizacija stalnih sredstava ne bi se smjelo rukovoditi isključivo maksimalno porezno priznatim Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

stopama i na takav način vršiti njihovo “usklađivanje”. Promjena stopa amortizacije Kada se pravno lice odluči da promijeni prethodno korištene stope amortizacije, takva promjena se tretira kao promjena računovodstvene procjene. Naime, prema MRS 8, promjena računovodstvene procjene predstavlja usklađivanje knjigovodstvene vrijednosti neke imovine ili obaveze, ili iznosa trošenja neke imovine tokom vremena, koje proizlazi iz procjene sadašnjeg stanja i očekivanih budućih koristi i obaveza povezanih sa tom imovinom i obavezama. U skladu sa tačkom 36. MRS 8, efekat promjene računovodstvene procjene priznaje se prospektivno (dakle: samo od momenta te promjene procjene pa nadalje, a ne retroaktivno), uključivanjem tog efekta promjene u dobit ili gubitak u periodu promjene (ako promjena utiče samo na taj period), odnosno u periodu promjene i u budućim periodima (ako promjena utiče i na tekući i na buduće periode). U slučaju amortizacije, tj. nakon promjene procijenjenog vijeka upotrebe ili očekivanog rasporeda trošenja budućih ekonomskih koristi sadržanih u imovini koja se amortizuje, ovakva promjena procjene utiče na rashod amortizacije i u tekućem i u svakom budućem periodu tokom preostalog vijeka upotrebe te imovine, bez uticaja na periode prije promjene. U skladu s tim, ukoliko pravno lice odluči da promijeni ranije korištene stope amortizacije (bilo da ih poveća ili smanji, npr. zato što procjenjuje da će se dotično stalno sredstvo koristiti kraći ili duži preostali period u odnosu na ranije procijenjeni korisni vijek upotrebe tog sredstva), nove stope amortizacije treba primijeniti samo na obračun amortizacije za taj period (tj. godinu) u kojem je došlo do promjene stope amortizacije (i, naravno, na buduće periode), a ne i na amortizaciju koja je obračunata za ranije godine. U okvirima su navedena i dva primjera promjene procjene korisnog vijeka upotrebe mašine i upravne zgrade, pri čemu se kod mašine povećava njen prvobitno procijenjeni vijek upotrebe, te na

Kod utvrđivanja stvarnih stopa amortizacije treba se rukovoditi prvenstveno računovodstvenim, a ne poreznim pravilima.

43

računovodstvo i finansije

Prema MRS 8, promjena stope amortizacije se tretira kao promjena računovodstvene procjene, koja se primjenjuje samo za taj i naredne periode (a ne i unatrag).

PRIMJER 1: Smanjenje stope amortizacije Pravno lice A je nabavilo mašinu u vrijednosti od 50.000 KM + PDV. Faktura za troškove prevoza iznosi 5.000 KM + PDV. Mašina je montirana za što je primljen račun od dobavljača u iznosu 5.000 KM. Procijenjeni vijek upotrebe mašine je pet godina. Mašina je aktivirana i obračunata je amortizacija za prve dvije godine. Nakon druge godine, uprava pravnog lica je procijenila novi vijek upotrebe mašine od šest godina. Obračun nabavke mašine: • Fakturna vrijednost mašine 50.000 • Troškovi prevoza 5.000 • Troškovi montaže 5.000 Nabavna vrijednost mašine 60.000 Amortizacija za prve dvije godine korištenja: • Nabavna vrijednost • Vijek upotrebe • Stopa amortizacije • Godišnja amortizacija

60.000 5 god. 20% 12.000

Amortizacija nakon promjene procijenjenog vijeka upotrebe (za preostale 4 godine): • Nabavna vrijednost 60.000 • Amort. za prve 2 godine (12.000 x 2) 24.000 • Neto knjigovodstvena vrijednost 36.000 • Preostali vijek upotrebe 4 god. • Novi godišnji iznos amortiz. (36.000 / 4) 9.000 • Nova stopa amortizacije (9.000 / 60.000) 15% U ovom primjeru trošak amortizacije u preostalom vijeku upotrebe mašine, tj. u preostale četiri godine (počevši od treće godine, zatim i u preostale tri godine korištenja) iznosiće po 9.000 KM godišnje, pri čemu će se efekat povećanja procijenjenog vijeka upotrebe mašine (i, shodno tome, smanjenja stope amortizacije) odraziti na troškove amortizacije (a time i na finansijski rezultat) samo u trećoj, četvrtoj, petoj i šestoj godini korištenja mašine, bez korigiranja troška amortizacije za prvu i drugu godinu korištenja mašine. takav način smanjuje stopa amortizacije, dok se u drugom primjeru radi o obrnutoj situaciji, tj. smanjenju korisnog vijeka upotrebe uredske zgrade čime se povećava stopa njene amortizacije. Zadržavanja istih stopa amortizacije kao i prije 01. 01. 2016. Kao što je već navedeno, porezno priznate stope amortizacije po novom Zakonu o porezu na dobit u FBiH su za neke grupe stalnih sredstava izmijenjene u odnosu na porezno priznate stope koje su važile do 31. 12. 2015. godine, pri čemu su porezno priznate stope za neka stalna sredstva smanjene, a za neka povećane u odnosu na dotadašnje 44

(vidi uporedni pregled stopa u ranijem dijelu ovog teksta). To, međutim, ni u kom slučaju ne znači da stvarne stope amortizacije treba nužno “prilagođavati” novim porezno priznatim stopama. Prema računovodstvenim pravilima i zahtjevima MRS/ MSFI, amortizacija bi se i dalje trebala vršiti u skladu sa preostalim očekivanim korisnim vijekom upotrebe svakog stalnog sredstva pojedinačno, bez obzira na to kako se ta amortizacija tretira prema propisima o porezu na dobit. Kao što je, također, već istaknuto, nepriznavanje dijela troškova amortizacije po propisima o porezu na dobit nipošto ne znači da će ta jednom nepriznata amortizacija biti zauvijek nepriznata. Naime, propisi o porezu na dobit omogućavaju da amortizacija koja je bila pomaj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

računovodstvo i finansije

PRIMJER 2: Povećanje stope amortizacije Nabavna vrijednost uredske zgrade je 1,000.000 KM. Početno procijenjeni vijek njene korisne upotrebe bio je 33 godine. Nakon deset godina korištenja zgrade uprava pravnog lica je izvršila novu procjenu korisnog vijeka upotrebe, te zaključila da je, zbog lošijeg kvaliteta građevine u odnosu na ranije procijenjeni, ukupan korisni vijek njene upotrebe 24 godine. Amortizacija za prvih 10 godina korištenja: • Nabavna vrijednost 1,000.000 • Vijek upotrebe 33 godine • Stopa amortizacije 3% • Godišnji iznos amortizacije 30.000 Amortizacija nakon promjene procijenjenog vijeka upotrebe (za preostalih 14 godina): • Nabavna vrijednost 1,000.000 • Amort. za prvih 10 godina (30.000 x 10) 300.000 • Neto knjigovodstvena vrijednost 700.000 • Preostali vijek upotrebe (24 - 10) 14 godina • Novi godišnji iznos amort. (700.000 / 14) 50.000 • Nova stopa amort. (50.000 / 1,000.000) 5% Dakle, trošak amortizacije u preostalom vijeku upotrebe uredske zgrade (tj. u narednih 14 godina), počevši od jedanaeste godine korištenja pa nadalje, iznosiće po 50.000 KM godišnje, s tim da će se učinak smanjenja procijenjenog vijeka upotrebe uredske zgrade (i, shodno tome, povećanja stope njene amortizacije) odraziti na troškove amortizacije, odnosno na finansijski rezultat tekućeg i budućih perioda, bez korigiranja troška amortizacije za prethodnih deset godina korištenja uredske zgrade. rezno nepriznata u nekom obračunskom periodu naknadno, ipak, bude priznata u porezne svrhe, u onim periodima u kojima stvarna amortizacija bude niža od maksimalne porezno priznate, te pod uslovom da se dotična stalna sredstva i u tim periodima budu koristila za obavljanje poslovne djelatnosti. U skladu s tim, ako promjena procijenjenog vijeka korisne upotrebe bilo kojih stalnih sredstava nije razumno opravdana, tada pravno lice ne bi trebalo da mijenja dosadašnje stope amortizacije i amortizacija bi se trebala nastaviti po dosadašnjim stopama. Isto važi i za date primjere 1 i 2, pa bi, ako ne postoje razlozi ili okolnosti zbog kojih bi preostali vijek upotrebe tih sredstava bio duži ili kraći u odnosu na ranije procijenjeni, amortizaciju mašine iz primjera 1 trebalo nastaviti obračunavati po stopi 20%, a amortizaciju uredske zgrade iz primjera 2 po stopi od 3%. Pošto su maksimalne porezno priznate stope amortizacije tih stalnih sredstava izmijenjene u odnosu na ranije godine (pri čemu je porezno priznata Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

stopa amortizacije opreme iz primjera 1 smanjena sa 20% na 15%, a porezno priznata stopa amortizacije uredske zgrade iz primjera 2 povećana sa 3% na 5%), u slučaju da se ta sredstva i u 2016. godini nastave amortizirati po ranijim stopama (mašina po stopi od 20%, a uredska zgrada po stopi 3%), to bi značilo sljedeće: U primjeru 1 (kod opreme) Zadržavanje veće računovodstvene stope amortizacije (20%) od porezno priznate stope (15%) rezultira privremenim nepriznavanjem dijela rashoda po osnovu amortizacije po poreznom bilansu za 2016. i naredne godine, s tim da bi se ta nepriznata amortizacija naknadno mogla priznati u poreznim bilansima po okončanju (računovodstvene) amortizacije u poslovnim knjigama, naravno, pod pretpostavkom da ta oprema i tada bude u upotrebi. Posljedično, ova situacija proizvodi potrebu evidentiranja odloženih poreznih sredstava, u skladu sa MRS 12 - Porez na dobit. Ukoliko, pak, zaista postoje opravdani razlozi da se procijenjeni vijek upotrebe navedene mašine poveća, a, 45

računovodstvo i finansije

Računovodstvena vs. porezna amortizacija Kod priznavanja rashoda po osnovu amortizacije u poreznom bilansu, u zavisnosti od toga po kojoj stopi se vrši obračun amortizacije u računovodstvu, zavisit će porezne posljedice, odnosno iznos porezno priznatog rashoda po osnovu amortizacije, to jest: 1. Ukoliko je stvarna stopa amortizacije (računovodstvena) jednaka porezno priznatoj stopi amortizacije, u tom slučaju se obračunati rashodi po osnovu amortizacije u cijelosti priznaju u poreznom bilansu; 2. Ukoliko je stvarna računovodstvena amortizacija, tj. stopa amortizacije za određeno stalno sredstvo manja od porezno priznate, ali se po poreznom bilansu koristi i “razlika” amortizacije do one pune porezno priznate, u tom slučaju će posljedica biti obaveza uvećanja oporezive dobiti u narednim godinama (za iznos amortizacije koja je unaprijed iskorištena za porezne svrhe), te po tom osnovu pravno lice koje koristi ovu mogućnost dodatno treba evidentirati i odložene porezne obaveze za iznos poreza na dobit čije plaćanje odgađa (u skladu sa MRS 12). Ukoliko pravno lice čije su stvarne stope amortizacije manje od onih porezno priznatih ne koristi ovu poreznu povoljnost, već i u poreznom bilansu priznaje rashod po osnovu amortizacije u stvarnom iznosu, u tom slučaju nema nikakvih poreznih posljedica (ni tekućih ni naknadnih); 3. U slučaju kada je stvarna računovodstvena amortizacija veća od porezno priznate amortizacije, neminovna posljedica je nepriznavanje dijela rashoda po osnovu amortizacije po poreznom bilansu, s tim da i tada postoji mogućnost da će i ta nepriznata amortizacija biti priznata po poreznim bilansima u budućim godinama, što omogućava i evidentiranje odloženih poreznih sredstava u skladu sa MRS 12 (za iznos poreza na dobit koji će zbog toga biti manji u budućnosti). shodno tome, i da se stopa amortizacije te mašine sa 20% smanji na 15%, tada ne bi bilo posljedica ni na porezni bilans za 2016. ni za porezne bilanse za naredne godine. U primjeru 2 (kod uredske zgrade) Pošto je porezno priznata stopa amortizacije uredske zgrade povećana sa 3% na 5%, ovdje su moguće sljedeće situacije: • ukoliko se amortizacija uredske zgrade nastavi obračunavati po stopi 3%, po poreznom bilansu se može koristiti i razlika amortizacije te zgrade do njenog maksimalno porezno priznatog iznosa (tj. do stope 5%), što bi za posljedicu imalo da se u naknadnim periodima u kojima se amortizacija nastavi obračunavati, tj. i nakon što vrijednost zgrade bude u cjelini “iskorištena” u porezne svrhe, ta buduća (stvarna) amortizacija bi bila porezno nepriznata, tj. uvećavala bi oporezivu dobit u poreznom bilansu u tim godinama. Posljedično, ova situacija bi značila i potrebu evidentiranja odloženih poreznih obaveza u skladu sa MRS 12; 46

• ukoliko se amortizacija nastavi obračunavati po stopi 3%, a u poreznom bilansu se ne iskoristi mogućnost priznavanja maksimalne porezne stope (5%), u tom slučaju nema nikakvih naknadnih obaveza i poreznih posljedica za pravno lice. Jednokratan otpis stalnih sredstava i ubrzana amortizacija u porezne svrhe U novom Zakonu o porezu na dobit je i dalje zadržana mogućnost jednokratnog otpisa (samo u porezne svrhe) tzv. sitnih stalnih sredstava (pojedinačne nabavne vrijednosti manje od 1.000 KM). Međutim, novi Zakon više ne dozvoljava mogućnost (bezuslovnog) jednokratnog otpisa hardvera i softvera u porezne svrhe, tj. bez obzira na njihovu nabavnu vrijednost.
Dakle, u poreznom smislu, “sitna stalna sredstva” (uključujući i hardver i softver) vrijednosti do 1.000 KM se mogu jednokratno otpisati, s tim da korištenje ove porezne pogodnosti automatski znači da će obračunata maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

računovodstvo i finansije “računovodstvena” amortizacija biti porezno nepriznata u narednim godinama, tj. uvećavat će oporezivu dobit u narednim poreznim bilansima, što podrazumijeva i iskazivanja odloženih poreznih obaveza u skladu sa MRS 12. Također, novi Zakon je za određena stalna sredstva zadržao i mogućnost ubrzane amortizacije u porezne svrhe (po stopama koje su za 50% veće od propisanih), što važi za stalna sredstva koja služe za sprečavanja zagađivanja zraka, vode, zemljišta i ublažavanja buke, s tim da više nema mogućnosti ubrzane amortizacije kada su u pitanju sredstva za školovanje i obuku kadrova. Tretman rashoda po osnovu umanjenja vrijednosti dugotrajne imovine U članu 19. stav (6) novog Zakona o porezu na dobit je propisano da se rashodi nastali na ime umanjenja vrijednosti dugotrajne imovine, koji se utvrđuju kao razlika između neto sadašnje vrijednosti i njene procijenjene nadoknadive vrijednosti, priznaju kao porezno dopustiv rashod (tek) u onom poreznom periodu u kojem je ta imovina prodata ili uništena uslijed više sile. Naime, MRS 36 - Umanjenje vrijednosti sredstava zahtijeva da u slučaju kada postoje pokazatelji da je vrijednost sredstva umanjena, pravno lice treba procijeniti nadoknadivi iznos imovine. Pod nadoknadivim iznosom podrazumijeva se viši iznos između neto prodajne cijene i cijene sredstava u upotrebi, pri čemu: • neto prodajna cijena je fer vrijednost imovine umanjena za troškove prodaje, • vrijednost sredstava u upotrebi, u pravilu, predstavlja diskontirani iznos novčanih tokova. Prema tački 9. MRS 36, na dan bilansa treba ocijeniti postoji li pokazatelj da knjigovodstveni iznos imovine treba biti umanjen. U preispitivanju nadoknadivog iznosa, ako je nadoknadivi iznos manji od knjigovodstvenog iznosa, knjigovodstveni iznos se smanjuje za razliku koja je, zapravo, gubitak od umanjenja imovine. Ako je nadoknadivi iznos veći od knjigovodstvenog iznosa, knjigovodstveni iznos se može povećati samo do ranijeg umanjenja vrijednosti imovine na nadoknadivi iznos.

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

U ranije važećem Zakonu o porezu na dobit u FBiH (“Sl. novine FBiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09) bilo je propisano da se kod utvrđivanja oporezive dobiti priznaju samo rashodi u iznosima utvrđenim bilansom uspjeha u skladu sa propisima o računovodstvu i Međunarodnim računovodstvenim standardima, izuzev rashoda za koje je ovim Zakonom propisan drugi način utvrđivanja. Dakle, za sve one rashode za koje tim zakonom nije propisan neki posebni tretman u smislu njihovog (ne)priznavanja u poreznom bilansu (bilo da se uopšte ne priznaju, da se ograničeno priznaju, da se priznaju po posebnom postupku i sl), koji su evidentirani u skladu sa računovodstvenim propisima i standardima, bez obzira na to da li se javljaju redovno, povremeno ili vanredno, vrijedilo je pravilo da se smatraju porezno priznatim rashodima, tj. nema nikakvog osnova da takvi rashodi budu porezno nepriznati ili ograničeni sve dok oni imaju stvarnu računovodstvenu podlogu i opravdanje. Rashodi po osnovu vrijednosnog usklađivanja dugotrajne imovine nisu bili posebno tretirani u ranije važećim propisima o porezu na dobit, tj. nije bilo posebne odredbe koja bi zahtijevala da se vrši bilo kakva korekcija poreznog bilansa po osnovu ovakvih rashoda, pa su se rashodi po osnovu vrijednosnog usklađenja dugotrajne imovine smatrali u cjelini porezno priznatim (po principu “što propisom nije zabranjeno, dopušteno je”). Naravno, ovo je i ranije važilo pod uslovom da je ovakav rashod imao realnu računovodstvenu podlogu. Međutim, u novom Zakonu o porezu na dobit, rashod po osnovu umanjene vrijednosti dugotrajne imovine je posebno tretiran, i to na način da je porezno priznavanje ovakvog rashoda odgođeno do ispunjavanja određenih uslova. Naime, iz navedenog u članu 19. stav (6) novog Zakona proizlazi da se umanjenje vrijednosti stalnih sredstava (po MRS 36) tretira kao (privremeno) nepriznat rashod za tu godinu, s tim da će taj rashod biti priznat u onoj godini u kojoj dođe do prodaje ili uništenja tih stalnih sredstava uslijed više sile. Šta ukoliko dođe do rashodovanja stalnog sredstva (a ne do njegove prodaje ili uništenja uslijed više sile), tj. da li će važiti isti princip priznavanja rashoda po osnovu umanjenja vrijednosti dugotrajne imovine?

Novi Zakon i dalje ostavlja mogućnost jednokratnog otpisa “sitnih” stalnih sredstava i ubrzane amortizacije u porezne svrhe, mada u manjem broju slučajeva nego ranije.

47

računovodstvo i finansije

Prema novom Zakonu, rashodi po osnovu umanjenja vrijednosti dugotrajne imovine se porezno priznaju tek u onom poreznom periodu u kojem se ta imovina proda ili bude uništena.

Odgovor na ovo pitanje bi morao biti dat u predstojećem Pravilniku o primjeni Zakona o porezu na dobit (koji se po Zakonu treba donijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja Zakona). Do tada, mišljenja smo da nema nikakvog razloga da se slučaj rashodovanja stalnih sredstava i po čemu različito tretira u odnosu na slučajeve prodaje stalnih sredstava ili slučajeve njihovog uništenja uslijed više sile, što znači da tim Pravilnikom i navedena odredba člana 19. stav (6) Zakona treba biti pojašnjena u tom smislu.

se obavljanje djelatnosti putem dugotrajne imovine smatra korištenje takve imovine u poslovne svrhe. Na primjer, ukoliko se radi o stanu koji je u vlasništvu firme, koji se izdaje trećim licima, pa se po tom osnovu ostvaruje prihod po osnovu najamnine, takva imovina bi se de facto smatrala poslovnom imovinom firme, pa bi se rashod po osnovu amortizacije takve imovine trebao priznavati u poreznom bilansu obveznika.

Aktivna upotreba imovine kao uslov za porezno priznavanje amortizacije

Ukoliko pravno lice odluči da izvrši dodatna ulaganja u svoja vlastita stalna sredstva, potrebno je da vodi računa o pravilnom računovodstvenom evidentiranju takvih ulaganja, tj. bitno je napraviti razliku da li određeno ulaganje ima karakter investicijskog ulaganja po osnovu kojeg je potrebno uvećati vrijednost sredstva ili se, pak, radi o ulaganju koje treba biti knjiženo na rashode perioda. Računovodstveni obuhvat naknadnih troškova ulaganja u nekretnine, postrojenja i oprema definira MRS 16 (u tač. 12., 13. i 14.), te je propisano da se naknadni troškovi mogu biti priznati u knjigovodstveni iznos sredstva ako se zadovolje kriteriji iz tačke 7., tj. ako i samo ako: – je vjerovatno da će buduće ekonomske koristi povezane sa tim sredstvom priticati u pravno lice i – se troškovi tog sredstva mogu pouzdano izmjeriti. Iako u MRS 16 nisu navedeni slučajevi koji pretpostavljaju ostvarenje bu-

U članu 19. stav (3) novog Zakona o porezu na dobit je propisano da se rashodi po osnovu amortizacije priznaju u porezne svrhe samo: • kada je vlastita dugotrajna imovina u upotrebi i • kojom porezni obveznik obavlja djelatnost. Dakle, porezno priznat rashod je samo amortizacija onih stalnih sredstava koja su stavljena u upotrebu i koje porezni obveznik koristi za potrebe obavljanja svoje djelatnosti. Pri tome, međutim, nije sasvim jasno da li se pod “obavljanjem djelatnosti” podrazumijeva obavljanje isključivo registrovane djelatnosti poreznog obveznika, tj. da li je baš to bila intencija zakonodavca, ili će se kroz Pravilnik o primjeni Zakona ovo pitanje eventualno dodatno pojasniti na način da

Amortizacija na dodatna ulaganja u vlastita stalna sredstva

Dodatna ulaganja na sredstvima koja su 100% amortizovana MRS 16 nigdje decidno ne postavlja uslov da sredstvo nije 100% otpisano da bi se njegova vrijednost povećala po osnovu naknadnih ulaganja. Stoga, ukoliko su ispunjeni uslovi kojima se povećavaju buduće ekonomske koristi, a vrijednost izdatka se može pouzdano utvrditi, takvi izdaci na sredstvima bi se mogli pripisati povećanju vrijednosti sredstva bez obzira na to što su dotad bila 100% amortizovana. Nakon izvršenog ulaganja, te pripisivanja takvog ulaganja vrijednosti stalnog sredstva, potrebno je procijeniti novi vijek trajanja tog stalnog sredstva i na osnovu toga utvrditi i nove stope amortizacije. I u ovom slučaju obračunata amortizacija bi se trebala priznati kao porezno priznat rashod u poreznom bilansu (na isti način kao i u slučaju naknadnih ulaganja na sredstvima koja nisu 100% amortizovana), jer novoformirana vrijednost 100% amortizovanog sredstva nije posljedica procjene njegove vrijednosti, nego stvarnih izdataka na takvom sredstvu. 48

maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

računovodstvo i finansije dućih ekonomskih koristi, može se reći da je taj kriterij zadovoljen kad se time: – produžava vijek upotrebe sredstva, – unapređuje kvalitet njegovog outputa, – povećava njegov kapacitet i – znatno smanjuju proizvodni troškovi. U članu 19. stav (5) novog Zakona o porezu na dobit je propisano da se dugotrajna imovina koja je u cijelosti otpisana, ali se i dalje vodi u evidencijama do momenta otuđenja ili uništavanja, ne može se ponovo procjenjivati i na nju obračunavati amortizacija i priznati u porezne svrhe. U “starom” Pravilniku je bilo dodatno pojašnjeno da se ova odredba primjenjuje u svakom slučaju osim za naknadna ulaganja u takvo sredstvo, iz čega je proizlazilo da se porezno priznaje amortizacija na takva naknadna ulaganja. Pretpostavljamo da će se slična odredba naći u tekstu novog Pravilnika, tj. da će se zadržati jednak porezni tretman amortizacije na naknade izdate na vlastitoj dugotrajnoj imovini. Amortizacija na iznajmljenu imovinu U novom Zakonu o porezu na dobit u FBiH nije posebno tretirana amortizacija u vezi sa iznajmljenom imovinom, ali se očekuje da će to biti razrađeno u novom Pravilniku. Da podsjetimo, u “starom” Pravilniku je bilo propisano da se amortizacija u vezi sa iznajmljenom imovinom priznaje u skladu sa pravilima MRS 17 - Najam, u zavisnosti od toga da li se radi o operativnom ili finansijskom najmu, pa nema nikakvog razloga da se te odredbe zadrže i u novom Pravilniku. Da facto, to bi značilo da i dalje treba voditi računa o računovodstvenim pravilima evidentiranja imovine u najmu i obračuna amortizacije, jer ukoliko je sredstvo pravilno evidentirano u knjigama i pravilno vršen obračun njegove amortizacije, takav rashod može biti porezno priznat u poreznom bilansu obveznika, naravno, vodeći računa o maksimalno priznatim poreznim stopama. U principu, dva su moguća slučaja: – ukoliko se radi o finansijskom najmu, imovina se priznaje i amortizuje kod najmoprimca u skladu sa očekivanim vijekom korištenja (najduže u periodu trajanja najma), ne i kod najmodavca (ukoliko bi se Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

ista priznavala i kod najmodavca, takva amortizacija ne bi bila porezno priznata kod najmodavca); – kod operativnog najma imovina ostaje u knjigama najmodavca i kod njega se amortizuje (dakle, kod najmoprimca se ista ne priznaje i ne amortizuje; on može imati samo priznat rashod po osnovu najma, ne i rashod po osnovu amortizacije takve imovine). Amortizacija kod ulaganja u tuđa sredstva U novom Zakonu o porezu na dobit FBiH nije propisan poseban porezni tretman obračunate amortizacije u ovom slučaju, s tim da treba voditi računa o pravilnom računovodstvenom evidentiranju ulaganja na tuđim sredstavima, tj. kada neko ulaganje uopće može biti evidentirano kao ulaganje na tuđim sredstvima, tj. kao nematerijalna imovina na kontu 013 - Ulaganja na tuđim stalnim sredstvima. Naime, u okviru konta 013 iskazuju se: ulaganja izvršena na tuđim stalnim sredstvima uzetim u dugoročni operativni najam, za potrebe obavljanja djelatnosti, koja se ne smatraju investicijskim nekretninama (u smislu MRS 40), i koja zadovoljavaju kriterije da budu priznata kao nematerijalna sredstva u skladu sa MRS 38. Ulaganja na tuđim stalnim sredstvima (objektima, zemljištem, opremom i dr. uzetim u operativni najam) se priznaju kao sredstvo samo pod uslovom da su izvršena na vlastiti teret, odnosno bez “prebijanja” sa obavezom za zakupninu (ukoliko je ugovorena). U tom slučaju amortizacioni vijek takvih ulaganja se veže za period njihovog korištenja, odnosno period trajanja najma. U poreznom smislu treba voditi računa da je maksimalno priznata porezna stopa na nematerijalnu imovinu 20%. Ukoliko je ugovoren aranžman ulaganja pri čemu se ulaganje prebija sa zakupninom, ono tada predstavlja investicione zahvate (dogradnja, adaptacija i sl. kapitalni izdaci) koji se kao takvi priznaju u rashode perioda u kome su izvršeni, tj. ne mogu se evidentirani kao nematerijalna imovina u okviru konta 013 koja će biti predmet amortizacije i po osnovu da se priznaje kao rashod u poreznom bilansu.

Porezno je priznata samo amortizacija vlastite dugotrajne imovine koja je u upotrebi i kojom porezni obveznik obavlja djelatnost.

49

računovodstvo i finansije

Računovodstveno evidentiranje izrade web sajta ȫȫSabina Junuz

U današnjem svijetu internet je prvo mjesto na kojem ćemo tražiti informacije, pa je posjedovanje web mjesta/sajta realna potreba svakog subjekta. Savremeno i pregledno web mjesto je neophodno za pružanje informacija o samom subjektu, njegovoj djelatnosti, proizvodima i/ili uslugama koje nudi, ostvarivanje direktnog kontakta sa kupcima, online prodaju itd. Naravno, to često iziskuje i značajne izdatke kako za samu izradu tako i za razvoj i ažuriranje web mjesta/sajta. Jedno od prvih pitanja u vezi s tim je i kako navedene izdatke računovodstveno evidentirati, što je upravo tema ovog teksta.

P

rije nego što se fokusiramo na samu problematiku ovog teksta, daćemo definicije osnovnih pojmova koji će biti korišteni u nastavku, a čije značenje, iako ih svakodnevno koristimo, često nije u potpunosti jasno. Web mjesto/sajt - više međusobno povezanih i uklopljenih web stranica koje čine jednu cjelinu i vlasništvo su jednog subjekta. Web stranica - hipertekstualni dokument na internetu. Domena -  ime ili adresa web sajta. Svako web mjesto se nalazi na određenoj adresi (URL), i ona najčešće izgleda ovako: http://www.imesajta.com. Domene se razlikuju po ekstenziji, odnosno nastavku iza tačke npr. domena .ba označava BiH domene, .hr je oznaka za hrvatske domene itd. Hosting - prostor na kojem se nalazi web sajt. Drugim riječima, web hosting je uzimanje u najam serverskog diskovnog prostora i internetskog prometa od firmi koje nude takve usluge, tako da na njemu možete objavljivati vaše internet stranice.

50

Računovodstveno evidentiranje razvoja web stranice Faze razvoja web stranica mogu biti iskazane kako slijedi: 1. Planiranje - uključuje preduzimanje studija izvodljivosti, definirajući ciljeve i specifikacije, ocjenu pojedinih alternativa i izbor između njih; 2. Razvoj informatičkih programa i infrastrukture - uključuje sticanje domene, nabavku i razvoj hardvera i operativnog softvera, instaliranje razvijenih informatičkih programa, te naglašeno ispitivanje; 3. Razvoj grafičkog dizajna - uključuje dizajniranje izgleda web stranice; 4. Razvoj informacionog sadržaja - uključuje kreiranje, pribavljanje, pripremu, te postavljanje informacija, bilo tekstualne ili grafičke prirode, na web mjesto prije završetka razvoja web stranice. Ova informacija može biti pohranjena u zasebne baze koje su objedinjene u (ili s pristupom) web mjestu ili kodirane direktno u web stranicu. Kada je razvoj web stranica jednom dovršen, započinje operativna faza. U maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

računovodstvo i finansije

toku ove faze subjekt održava i unapređuje informatičke programe, infrastrukturu, grafički dizajn i sadržaj web stranice. Kako računovodstveno evidentirati, odnosno pratiti interne izdatke razvoja i prilagođavanja vlastitih web stranica subjekta za unutarnji i vanjski pristup? Prema SIC TUMAČENJU 32 - Nematerijalna sredstva - troškovi web stranica, vlastito web mjesto/sajt subjekta koje je proizašlo iz razvoja i ima unutarnji i vanjski pristup je interno kreirano nematerijalno sredstvo, i kao takvo je pod djelokrugom MRS-a 38. U vezi s tim stajalištem, napominjemo da se MRS 38 ne koristi za nematerijalna sredstva koja subjekt drži s namjerom prodaje u okviru redovnih poslovnih aktivnosti (koje su djelokrug MRS-a 2 i MRS-a 11) ili najmova koji su pod djelokrugom MRS-a 17. Prema tome, ovo stajalište se ne odnosi na izdatke razvoja ili prilagođavanja web stranica (ili softvera web stranice) koje su namijenjene prodaji drugom subjektu. Kad je web mjesto iznajmljeno putem operativnog najma, najmodavac se koristi ovim stajalištem. Kad je web Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

mjesto unajmljeno putem finansijskog najma, najmoprimac se koristi ovim stajalištem nakon početnog priznavanja unajmljenog sredstva. Vlastito web mjesto subjekta koje je proizašlo iz razvoja treba biti priznato kao nematerijalno sredstvo, ako i samo ako, uz udovoljavanje osnovnim zahtjevima navedenim u tački 21. MRS-a 38 za priznavanje i početno mjerenje (tj. ako je vjerovatno da će buduće ekonomske koristi koje se mogu pripisati vlastitom web sajtu priticati subjektu; te da se trošak nabavke vlastitog web sajta može pouzdano utvrditi), subjekt može zadovoljiti i zahtjeve tačke 57. MRS-a 38. Shodno tački 57. MRS-a 38, nematerijalna imovina nastala razvojem (ili u fazi razvoja internog projekta) priznaće se kao imovina, ako i samo ako, subjekt može dokazati sve navedeno: 1. tehničku provedivost nematerijalne imovine koja se dovršava tako da bude raspoloživa za upotrebu ili prodaju; 2. namjeru dovršenja nematerijalne imovine i njene upotrebe ili prodaje; 3. mogućnost upotrebe ili prodaje nematerijalne imovine;

Osnovno pitanje je kada se ovi izdaci mogu i trebaju priznati kao nematerijalno sredstvo, a kada kao rashod.

51

računovodstvo i finansije

Izdaci za razvoj web mjesta mogu biti priznati kao nematerijalno sredstvo samo ako su ispunjeni uslovi za početno priznavanje i mjerenje iz tačke 21., kao i svi dodatni zahtjevi iz tačke 57. MRS-a 38. U protivnom, svi izdaci nastali na razvoju web sajta trebaju biti knjiženi kao rashod. Izdatke nastale u fazi razvoja informacijskog sadržaja, do opsega da je sadržaj razvijen u svrhe promocije i oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga (npr. digitalne fotografije proizvoda), treba priznati kao rashod.

52

4. način na koji će nematerijalna imovina davati vjerojatne buduće ekonomske koristi (subjekt, između ostalog, može dokazati i postojanje tržišta za proizvod nematerijalne imovine ili za samu nematerijalnu imovinu, ili pak korisnost nematerijalne imovine u slučaju da se ona koristi interno); 5. raspoloživost odgovarajućih tehničkih, finansijskih i drugih izvora za završetak razvoja i korištenje ili prodaju nematerijalne imovine; 6. mogućnost pouzdanog mjerenja troška koji se može pripisati nemate­ rijalnoj imovini tijekom razvoja. Ukoliko subjekt nije u mogućnosti dokazati da je web mjesto/sajt sposobno stvoriti prihode, uključujući prihode od narudžbi, odnosno ukoliko se web sajt razvio jedino i isključivo za promociju i oglašavanje vlastitih proizvoda i usluga koji će stvoriti buduće ekonomske koristi, svi izdaci nastali na razvoju tog web sajta trebaju biti priznati kao rashod kad nastanu. Svi interni izdaci koji nastanu na razvoju i prilagodbi web stranica bit će prikazani u skladu sa MRS-om 38. Priroda svih aktivnosti za koje su izdaci nastali (npr. obučavanje zaposlenika i održavanje web stranice) i faze razvoja i naknadnog razvoja web stranica će biti ocijenjeni radi utvrđivanja odgovarajućeg računovodstvenog praćenja. Na primjer: - Faza planiranja je po prirodi slična fazi istraživanja u MRS-u 38 (tač. 54. - 56.) i izdaci nastali u ovoj fazi priznaju se kao rashod kada nastanu; - Faza razvoja informatičkih programa i infrastrukture, faza razvoja grafičkog dizajna i razvoja informacijskog sadržaja su po prirodi slični fazi razvoja u MRS-u 38 (tačke 57. - 64.). Izdaci nastali u ovoj fazi će biti priznati kao nematerijalna sredstva ukoliko zadovoljavaju prethodno navedene uslove iz tač 21. i 51. MRS-a 38. Na primjer, trošak nabavke ili stvaranja sadržaja (različitog od sadržaja koji oglašava i promovira vlastite proizvode i usluge subjekta) posebno za web mjesto ili izdatak koji omogućava upotrebu sadržaja (npr. naknada za sticanje

licence za reproduciranje) na web lokaciji biti će uključeni u trošak razvoja; - Izdatak nastao u fazi razvoja informacijskog sadržaja, do opsega da je sadržaj razvijen u svrhe promocije i oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga subjekta (npr. digitalne fotografije proizvoda), biće priznat kao rashod kada nastane u skladu sa MRS-om 38, tačka 69 (c); - Operativne faze započinju nakon što je web mjesto završeno. Izdaci nastali u ovoj fazi će biti priznati kao rashod kad nastanu, osim ako zadovolje kriterije priznavanja iz MRS-a 38, tačke 18. Izrada web mjesta/sajta u vlastitoj režiji Kao što je navedeno, izdatke za izradu web sajta uređuje MRS 38. U skladu sa tačkom 66. tog Standarda, trošak interno dobivenog nematerijalnog sredstva, u konkretnom slučaju web mjesta/ sajta, obuhvaća sve direktne troškove koji su bili neophodni za stvaranje, proizvodnju i pripremanje sredstva za njegovu namjeravanu upotrebu. Primjeri takvih direktnih troškova su: a) troškovi za materijal i usluge koji su korišteni ili potrošeni u stvaranju web mjesta; b) plaće, nadnice i drugi troškovi zaposlenog osoblja (kao što je definirano MRS-om 19 - Primanja zaposlenih) koji su izravno uključeni u stvaranje web mjesta, c) naknade za registriranje zakonskih prava i d) amortizacija patenata i licenci koji se koriste za stvaranje vlastitog web mjesta. Troškovi administracije, prodaje kao i ostali opći troškovi priznaju se kao trošak perioda, osim ako se to može direktno pripisati pripremanju vlastitog web mjesta za upotrebu. Pri izradi vlastitog web sajta može se ukazati potreba za značajnim finansijskim sredstvima. U MRS-u 38. tačka 66. se navodi da se priznavanje kamata kao elementa troška interno stvorenog nematerijalnog sredstva vrši u skladu sa MRS 23 - Troškovi pozajmljivanja. maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

računovodstvo i finansije U skladu sa paragrafom 8. MRS-a 23, troškove pozajmljivanja koji se mogu direktno pripisati sticanju, izgradnji ili proizvodnji kvalificiranog sredstva, odnosno u ovom slučaju web mjesta, subjekt treba da kapitalizira kao dio troška nabavke. Ostale troškove pozajmljivanja subjekt treba da prizna kao rashod perioda u kojem su nastali. Troškovi pozajmljivanja koji se mogu direktno pripisati sticanju, izgradnji ili proizvodnji web mjesta, odnosno troškovi koji su prihvatljivi za kapitalizaciju su oni troškovi pozajmljivanja koji bi se mogli izbjeći da nije postojao izdatak za taj web sajt. Kada subjekt pozajmljuje sredstva upravo u svrhu nabavke određenog kvalificiranog sredstva, troškovi pozajmljivanja koji se direktno odnose na to kvalificirano sredstvo se mogu odmah identificirati. Subjekt će troškove pozajmljivanja kapitalizirati na datum početka kapitalizacije, a to je onda kada subjekt prvi put ispunjava sljedeće uvjete: a) kod njega nastaju izdaci za web mjesto; b) kod njega nastaju troškovi pozajmljivanja; c) poduzima aktivnosti neophodne za pripremu web mjesta za njegovu namjeravanu upotrebu. Međutim, subjekt privremeno prekida kapitalizaciju troškova pozajmljiva-

nja za vrijeme produženih razdoblja u kojima je obustavljen aktivan razvoj tog web mjesta. Nabavka web mjesta/sajta Društvo treba priznati web mjesto kao nematerijalno sredstvo ako je vjerovatno da će buduće ekonomske koristi koje se mogu pripisati vlastitom web sajtu priticati u to društvo i ako se trošak nabavke može pouzdano utvrditi. Web mjesto kao nematerijalna imovina se početno vrednuje po trošku sticanja, koji u ovom slučaju nije teško utvrditi, s obzirom na to da dobavljač ispostavlja fakturu prilikom prodaje. Dileme se mogu pojaviti prilikom utvrđivanja buduće ekonomske koristi, odnosno utvrđivanja da li će navedeno web mjesto proizvoditi buduće ekonomske koristi. U slučaju da se web sajt nabavlja isključivo radi prikazivanja osnovnih podataka o društvu, prikazivanju robe ili usluga (katalog) dvojbena je mogućnost utvrđivanja priticanja ekonomskih koristi. Međutim, ukoliko se preko web sajta može uspostaviti kontakt s postojećim i potencijalnim kupcima (narudžba robe, proizvoda ili usluga) ili ukoliko je web sajt pretplatničkog modela (npr. www. revicon.info) i ovaj uvjet je zadovoljen.

Troškovi obučavanja zaposlenih, administrativni i ostali opći dodatni troškovi, kao i troškovi promocije, ne uključuju se u vrijednost web sajta kao nematerijalnog sredstva.

Primjer 1: Društvo X razvija vlastito web mjesto/sajt, pri čemu su nastali sljedeći troškovi: - Plaće zaposlenika na programiranju 40.000 KM - Autorski honorari 20.000 KM - Amortizacija postojeće opreme 3.000 KM R. br. 1.

2.

3.

Opis Nemat. sredstva u pripremi Obaveze za neto plaće Obaveze za porez na plaće Obaveze za doprinose Za plaće zaposlenika Nemat. sredstva u pripremi Obaveze prema fiz. licima Obaveze za porez Obaveze za doprinose Za autorske honorare Nemat. sredstva u pripremi Vrijednosno usklađivanje Za vrijednosno usklađivanje

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Konto

Duguje

015 450 451 452

40.000,00

Potražuje 22.383,84 2.677,60 14.938,56

015 466 467 468

20.000,00

015 0295

3.000,00

17.217,10 1.450,90 1.332,00

3.000,00

53

računovodstvo i finansije Primjer 2: Društvo Y nabavilo je vlastito web mjesto portalskog tipa s internetskom trgovinom (priznavanje kao nematerijalne imovine prema MRS-u 38), za što su primljeni računi dobavljača kako slijedi: - račun za idejno rješenje, dizajn i programiranje 70.000 + PDV 11.900 = 81.900 KM, - račun za rad studenata preko studentskog servisa (neobveznik PDV-a) za unos u bazu podataka na 12.000 KM, - račun za obuku radnika za rad na portalu 3000 + PDV 510 = 3.510 KM, - račun za troškove održavanja i administraciju servera 1.000 + PDV 170 = 1.170 KM. Uprava nakon testiranja i obuke radnika donosi odluku o stavljanju nematerijalne imovine - vlastitog web sajta u upotrebu.

Zbog brzih tehnoloških promjena i zastarijevanja web sajt kao nematerijalno sredstvo ne može imati neograničen korisni vijek. Prema najboljoj procjeni, korisni vijek trajanja web sajta bi trebao da bude kratak.

R. br. 1.

2.

3.

4.

5.

Opis

Konto

Nemat. sredstva u pripremi Ulazni PDV Dobavljači u zemlji Za fakturu dobavljača

015 270 432

70.000 11.900

Ostali nemater. troškovi Dobavljači u zemlji Za fakturu za rad studenata preko studentskog servisa

559 432

12.000

Ostali nemater. troškovi Ulazni PDV Dobavljači u zemlji Za fakturu za obuku djelatnika

559 270 432

3.000 510

Ostali nemater. troškovi Ulazni PDV Dobavljači u zemlji Za fakturu za troškove administracije i održavanja servera

559 270 432

1.000 170

Ostala nemater. sredstva Nemat. sredstva u pripremi Za stavljanje web mjesta/sajta u upotrebu

014 015

70.000

Shodno tački 29. MRS-a 38, troškovi obučavanja zaposlenika, kao i troškovi uređenja baze podataka, ne uključuju se u vrijednost nematerijalne imovine, odnosno u konkretnom slučaju web sajta, nego se evidentiraju kao rashod perioda. Vrednovanje nakon početnog priznavanja Nakon početnog priznavanja web sajta kao nematerijalne imovine subjekt će kao svoju računovodstvenu politiku izabrati model troška ili model revalorizacije. Prema modelu troška, subjekt će nematerijalnu imovinu nastaviti mjeriti po trošku sticanja, umanjenom za akumuli54

Duguje

Potražuje

81.900

12.000

3.510

1.170

70.000

ranu amortizaciju i akumulirane gubitke od umanjenja vrijednosti. Prema modelu revalorizacije, nematerijalna imovina će se mjeriti po revaloriziranom iznosu, koji je fer vrijednost na datum revalorizacije umanjena za kasnije akumuliranu amortizaciju i kasnije akumulirane gubitke od umanjenja vrijednosti. Za potrebe revalorizacije prema ovome standardu, fer vrijednost se treba odrediti prema aktivnom tržištu. Revalorizacija se treba obavljati redovito tako da se knjigovodstvena vrijednost značajno ne razlikuje od fer vrijednosti na datum izvještaja o finansijskom položaju. Aktivno tržište, u skladu sa tačkom 8. MRS-a 38., je tržište na kojem su ispunjeni svi sljedeći uvjeti: a) predmeti kojima se trguje na tržištu su homogeni; maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

računovodstvo i finansije b) u svako se vrijeme mogu pronaći spremni kupci i prodavači i c) cijene su dostupne javnosti. Amortizacija Subjekt će procijeniti da li nematerijalna imovina ima ograničeni ili neograničeni korisni vijek upotrebe. Ako je vijek upotrebe nematerijalnog sredstva ograničen, treba odrediti dužinu korisnog vijeka upotrebe (ili, kada je to prigodno, broj proizvoda ili drugih sličnih jedinica koje čine taj vijek), te na osnovu toga odrediti i metodu i stopu amortizacije. Nematerijalnu imovinu za koju se ne može predvidjeti rok do kojeg će moći stvarati neto novčane prilive subjektu, subjekt će tretirati kao imovinu s neograničenim korisnim vijekom upotrebe, koja se ne amortizira, ali se dosljedno preispituje na mogućnost umanjenja vrijednosti. Amortizirajući iznos neke nematerijalne imovine s ograničenim korisnim vijekom traja­nja treba se rasporediti tokom procijenjenog korisnog vijeka upotrebe. Amor­ti­za­cija treba započeti kada je sredstvo raspoloživo za upotrebu, tj. kada je ono na lokaciji i u stanju potrebnom za funkcioniranje u skladu s namjerama uprave. Uobičajeno je da se za amortizaciju koristi proporcionalna (linearna) metoda. Procijenjeni ostatak vrijednosti nematerijalne imovine s određenim korisnim vijekom trajanja pretpostavlja se da je nula, osim ako: a) postoji obaveza treće strane da kupi tu imovinu na kraju korisnog vijeka upotrebe, ili b) postoji aktivno tržište za tu imovinu i: i. ostatak vrijednosti se može odrediti prema tržištu i ii. vjerovatno je da će takvo tržište postojati na kraju korisnog vijeka upotrebe te imovine. S obzirom na brze tehnološke promjene i očekivanu skoru tehnološku zastarjelost, web mjesto/sajt ne može imati neograničen korisni vijek, te je subjekt dužan da procijeni korisni vijek upotrebe. Shodno Tumačenju 32, prema najboljoj procjeni, korisni vijek trajanja web sajta bi trebao da bude kratak. Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Naknadni troškovi Nakon stavljanja web sajta u upotrebu, po pravilu, i dalje se pojavljuju troškovi održavanja i razne prilagodbe tog web sajta, kao i potreba za dnevnim ažuriranjem. Zbog toga naknadni izdaci vezani za web sajt, u principu, nikad ne prestaju i treba ih iskazati kao trošak razdobolja u kojem su nastali, a ne kao povećanje vrijednosti nematerijalnog sredstva. Izuzetno, ukoliko bi se naknadnim ulaganjima ugradile i razvile nove mogućnosti web sajta, takva ulaganja, odnosno takvi izdaci se trebaju evidentirati kao povećanje vrijednosti web mjesta kao nematerijalnog sredstva. Kad nastane izdatak prema pružaocu internet usluge za uslugu smještanja web stranica (hosting) subjekta, izdatak je priznat kao rashod u skladu sa tačkom 88. MRS-a 1 i Okvirom, kad su usluge primljene. PDV i porez po odbitku Izrada ili kupovina web sajta ima sve elemente autorskog prava, licenci, dizajna. Ukoliko bi se izrada web sajta povjerila nerezidentu, odnosno ukoliko bi se web sajt kupio od nerezidenta, s aspekta propisa o PDV-u, tačnije u skladu sa članom 15. stav 2. tačka 4. pod a) Zakona o PDV, navedeno bi se oporezivalo prema mjestu primaoca usluge, odnosno u BiH. Što se tiče aspekta poreza po odbitku, ukoliko BiH nema potpisan međudržavni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa dotičnom zemljom, u skladu sa članom 38. Zakona o porezu na dobit, plaća se po stopi od 10% na bruto iznos naknade. U situacijama kada se radi o isplatama rezidentu neke države sa kojom BiH ima važeći međudržavni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, odredbe tog ugovora imaju veću pravnu snagu i, prema tome, prioritet u primjeni. Međutim, u većini tih ugovora se dozvoljava oporezivanje tih prava u državi isplate, pa i tada uglavnom postoji obaveza za porez po odbitku, s tim da je po nekim ugovorima predviđena niža stopa od 10%. Iz tih razloga u takvim situacijama uvijek treba konsultirati konkretan ugovor sa tom državom.

Naknadni izdaci vezani za web sajt se, u pravilu, tretiraju kao trošak perioda, izuzev onih naknadnih ulaganja kojima bi se razvile nove mogućnosti, koje se evidentiraju kao povećanje vrijednosti web sajta.

Usluge web hostinga se evidentiraju kao rashod u periodu kada su primljene.

55

računovodstvo i finansije

Značaj informacija i komunikacije za ostvarivanje ciljeva preduzeća ȫȫDoc. dr Mile Stanišić

Odgovarajuće informacije se moraju identifikovati, izdvojiti i saopštiti u obliku i roku koji omogućuje ljudima da izvrše svoje obaveze. Informacioni sistemi proizvode izvještaje koji sadrže poslovne, finansijske i informacije koje se odnose na usaglašenost koje omogućuju da se poslovanje vodi i kontroliše. Oni se bave ne samo interno generisanim podacima već i informacijama o spoljnim događajima, aktivnostima i uslovima neophodnim za eksterno izvještavanje i donošenje odluka na bazi informacija. Efikasna komunikacija se, takođe, mora događati na širem planu i mora teći u svim pravcima, nadole, poprijeko i nagore u organizaciji. Svi zaposleni moraju imati jasnu poruku najvišeg rukovodstva da se obaveze kontrole moraju ozbiljno shvatiti. Oni moraju shvatiti svoju ulogu u sistemu interne kontrole kao i kako postupci pojedinaca utiču na rad ostalih. Oni moraju imati način da saopšte značajne informacije uzlazno. Takođe, mora postojati efikasna komunikacija sa eksternim subjektima, kao što su klijenti, dobavljači, kontrolni organi i akcionari. 56

maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

računovodstvo i finansije

S

vako preduzeće mora izdvojiti odgovarajuće informacije - finansijske i nefinansijske, koje se odnose na eksterne kao i interne događaje i aktivnosti. Menadžment mora te informacije proglasiti bitnim za vođenje poslovanja. One se moraju saopštiti ljudima kojima su potrebne na način i u roku koji im omogućuje da obave svoje kontrolne i druge dužnosti. COSO je značaj informacija i kanala saopštavanja ustanovio kao integralnu komponentu sistema interne kontrole.1 Nema efikasnog kontrolnog sistema koji će pomoći menadžmentu da ostvari svoje ciljeve svodeći rizik na prihvatljiv nivo, bez efikasnog sistema informacija. Mladim menadžerima u preduzeću, na svim nivoima, ustanovljavanje i efikasno funkcionisanje sistema informacija i komunikacije je od prvorazrednog značaja. Informacije moraju biti adekvatno analizirane i korišćene. Informacije Informacije su potrebne svim nivoima u organizaciji za vođenje poslovanja na putu ka ostvarenju entitetovih ciljeva - poslovnih, ciljeva finansijskog izvještavanja i usaglašenosti. Koristi se čitava paleta informacija. Na primjer, finansijske informacije se ne koriste samo za pravljenje finansijskih izvještaja za eksterno distribuiranje. One se koriste i za donošenje poslovnih odluka koje se tiču praćenja rezultata rada i raspodjele sredstava. Izvještavanje menadžmenta o monetarnim i srodnim mjerama omogućuje, na primjer, praćenje profitabilnosti brenda, kretanje potraživanja prema tipu klijenta, tržišnog udjela, trenda pritužbi klijenata i statistike o nezgodama. Pouzdane interne finansijske mjere su, takođe, bitne za planiranje, donošenje budžeta, formiranje cijena, ocjenjivanje rada prodavaca i zajedničkih ulaganja i drugih zajedničkih poduhvata. Slično tome, informacije o poslovanju su od suštinskog značaja za finansijske izvještaje. One uključuju one standardne - kupovne, prodajne i druge transakcije - kao i informacije o konkurentovim proizvodima ili ekonomskom  COSO - Komitet sponzorskih organizacija Tredvej komisije, www.coso.org

1

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

stanju, koje mogu uticati na vrednovanje zaliha i potraživanja. Poslovne informacije kao što je početak proizvodnje i najmanjih dijelova ili podaci o zaposlenima mogu biti potrebni da bi se postigli ciljevi usaglašenosti i finansijskog izvještavanja. Kao takve, informacije dobijene iz internih i eksternih izvora, i finansijske i nefinansijske, relevantne su za sve kategorije ciljeva.

Osim za izradu finansijskih izvještaja za eksterno distribuiranje, finansijske informacije se koriste i za donošenje poslovnih odluka koje se tiču praćenja rezultata rada i raspodjele sredstava. Da bi bili efikasni, informacioni sistemi moraju ne samo da utvrde i izdvoje potrebne finansijske i nefinansijske informacije već i da ih obrade i o njima izvijeste u roku i na način koji je koristan za kontrolisanje poslovanja. Informacioni sistemi identifikuju, učitavaju i obrađuju informacije i od njih prave izvještaje. Izraz “informacioni sistemi” se često koristi u kontekstu obrade interno generisanih podataka koji se odnose na transakcije kao što su kupovina i prodaja i na interne poslovne aktivnosti kao što su proizvodni procesi. Informacioni sistemi - koji mogu biti automatizovani, neautomatizovani ili kombinovani - sasvim sigurno se bave ovim stvarima. Ali, u smislu korišćenom ovdje, oni imaju širi smisao. Informacioni sistemi se, takođe, bave informacijama o eksternim događajima, aktivnostima i uslovima. Takve informacije sadrže: tržišno ili industrijsko-specifične ekonomske podatke koji signaliziraju promjene u potražnji za proizvodima ili uslugama kompanije; podatke o robi i uslugama potrebnim za njene proizvodne procese; tržišne podatke o promjeni ukusa ili potražnje kod klijenata i informacije o konkurentovim potezima na razvoju proizvoda i planovima zakonodavnih i kontrolnih organa. Informacioni sistemi ponekad rade u funkciji monitoringa, rutinski prikupljajući specifične podatke. U drugim slučajevima preduzimaju se posebni postupci da bi se dobile potrebne informacije. 57

računovodstvo i finansije Uzmite, na primjer, sisteme koji prikupljaju samo informacije o tome koliko su kupci zadovoljni entitetovim proizvodima. Informacioni sistemi mogu redovno registrovati i izvještavati o prodaji po proizvodima i prodajnim mjestima, po broju pridobijenih i izgubljenih kupaca, po zaradi i zahtjevima za olakšicama, primjeni garantnih odredaba za proizvod i direktnim rezultatom u vidu žalbi i drugih komentara. Posebne mjere se mogu preduzeti s vremena na vrijeme

Sistemi integrisani u poslovanje pomažu u kontroli poslovnih procesa, praćenju i evidentiranju poslovnih promjena u realnom vremenu, često uključujući mnoge poslove organizacije u jednom integrisanom, složenom sistemskom okruženju. Uprkos izazovima da se ide ukorak sa revolucijom u tehnologiji informacionih sistema, pogrešno je pretpostaviti da savremeniji sistemi obezbjeđuju bolju kontrolu samo zato što su savremeniji. da se dobiju informacije o promjeni tržišnih zahtjeva u pogledu tehničkih specifikacija proizvoda, ili isporuke kupcima ili pak servisiranja. Do ovih informacija se može doći preko upitnika, intervjua, opširnih studija o tržišnoj potražnji ili preko ciljano orijentisanih grupa. Informacioni sistemi mogu biti formalni i neformalni. Razgovori sa kupcima, dobavljačima, regulatorima i zaposlenima često daju neke od najvažnijih informacija potrebnih za identifikovanje rizika i mogućnosti. Isto tako, i prisustvovanje profesionalnim ili poslovnim seminarima i članstvo u trgovačkim i drugim udruženjima je izvor korisnih informacija. Čuvanje informacija u skladu sa potrebama je značajno kada entitet posluje u zamahu promjena osnovnog poslovanja, inovativnih i brzo razvijajućih konkurenata ili promjena u potražnji važnih kupaca. Informacioni sistemi se mijenjaju kako diktiraju potrebe da bi mogli podržati nove ciljeve entiteta proistekle, na primjer, iz skraćenog vremena pristizanja proizvoda na tržište, 58

angažovanja spoljnih usluga za neke funkcije i promjena radne snage. U takvim radnim sredinama postoji posebna potreba za razlikovanjem pokazatelja koji služe kao rani znaci upozorenja od čisto istorijskih računovodstvenih podataka. Oboje je važno, a ovo drugo, kada se koristi efikasno, može poslužiti kao znak upozorenja. Ali, da bi bili efikasni, informacioni sistemi moraju ne samo da utvrde i izdvoje potrebne finansijske i nefinansijske informacije već moraju i da ih obrade i o njima izvijeste u roku i na način koji je koristan za kontrolisanje entitetovog poslovanja. Strateški i integrisani sistemi Informacioni sistemi su često sastavni dio radnih aktivnosti. Oni ne samo da obezbjeđuju informacije potrebne u donošenju odluka za sprovođenje kontrole, kao što je rečeno, već su i progresivno osmišljeni da sprovedu strateške planove. Najvažniji izazov menadžmentu je da se integriše planiranje, projektovanje i implementacija sistema sa cjelokupnom strategijom. Sistemski podržani strateški planovi Strateško korišćenje informacionih sistema je značilo uspjeh za mnoge organizacije. Prvi primjeri takvog korišćenja su sistem rezervacija u aviosaobraćaju koji je pružio putničkim agencijama lak pristup informacijama o letovima i rezervacijama letova. Drugi često citirani primjer je sistem za snabdijevanje bolnica koji omogućuje on-line pristup ovom sistemu direktno u bolnicama stvarajući veliku konkurentnost, jer se poručuje na licu mjesta preko terminala. Ovi primjeri, i drugi, pokazali su da sistemi istinski mogu da naprave razliku u ostvarenju konkurentske prednosti. Kada je poslovni svijet naučio kako da koristi novije sisteme koji su pružali bolje informacije, više organizacija je pratilo kako se prodaju njihovi proizvodi u ciljanim oblastima i da li konkretne linije proizvoda idu bolje od drugih. Korišćenje tehnologije da pomogne da se reaguje na bolje shvaćeno tržište ima trend rasta kako se sistemi koriste da podrže poslovne strategije koje su orijentisane više na akciju nego reakciju. maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

računovodstvo i finansije Integracija sa poslovanjem Strateško korišćenje sistema ukazuje na pomak koji se dogodio od čisto finansijskih sistema do sistema integrisanih u poslovanje entiteta. Ovi sistemi pomažu u kontroli poslovnih procesa, praćenju i evidentiranju poslovnih promjena u realnom vremenu, često uključujući mnoge poslove organizacije u jednom integrisanom, složenom sistemskom okruženju. U proizvodnim pogonima informacioni sistemi podržavaju sve faze proizvodnje. Oni se koriste za provjeru prijema i prihvatljivosti sirovina, odabir i kombinovanje komponenti, kontrolu kvaliteta finalnih proizvoda, ažuriranje podataka o zalihama i kupcma i distribuciju finalnih proizvoda. U mnogim radnim sredinama ove faze su povezane preko sistema kontrole procesa i robotizacije do te mjere da malo osoba ima kontakta sa proizvodom. Rezultat integrisanih operativnih sistema je dramatičan kao što se može vidjeti iz JIT sistema zaliha („just-intime“ sistem zaliha). Kompanije koje koriste JIT drže minimalne zalihe pri ruci čime se značajno smanjuju troškovi. Sistemi sami poručuju i planiraju prispijeće sirovina automatski, često uz pomoć elektronske razmjene podataka (EDI). U ostvarenju svojih ciljeva organizacije koje koriste JIT zavise od svojih sistema, jer bi takvo precizno praćenje bilo nemoguće bez njih. Mnogi od novijih proizvodnih sistema su veoma dobro integrisani sa ostalim sistemima u organizaciji uključujući i finansijske sisteme. Finansijski podaci i računovodstvene evidencije se automatski ažuriraju dok sistemi izvršavaju druge aplikacije. Evo primjera kako takvi sistemi rade: u sadašnjim osiguravajućim kompanijama zahtjevi za odštetu se rješavaju on-line. Procjenitelj štete konsultuje sistem u vezi sa limitom po pitanju konkretnog tipa zahtjeva, provjerava da li je podnosilac zahtjeva osiguran i štampa ček akonto zahtjeva. Istovremeno, ažuriraju se datoteka zahtjeva, datoteka statističkih podataka i druge srodne datoteke. Uporedite ovo sa neintegrisanim sistemom gdje se svaki zahtjev obrađuje posebno u okviru svake aplikacije podsistema. Integrisani sistem pomaže u kontroli poslovanja, s Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

obzirom na to da je on-line izmirenje računa brže, efektivnije i mnogo efikasnije od starog metoda zasnovanog na papirologiji. On pruža finansijske informacije i može da da odgovore na pitanja kao što su: koliko je zahtjeva isplaćeno u ovom periodu? Koliki je isplaćeni iznos? On, takođe, može olakšati usaglašenost sa zakonskim zahtjevima preko pitanja kao što su: da li su zahtjevi obrađeni i isplaćeni blagovremeno? Da li je rezerva za gubitke adekvatna? Koegzistirajuće tehnologije Uprkos izazovima da se ide ukorak sa revolucijom u tehnologiji informacionih sistema, pogrešno je pretpostaviti da savremeniji sistemi obezbjeđuju bolju kontrolu samo zato što su savremeniji. U stvari, istina može biti suprotna. Stariji sistemi su isprobani i testirani tokom korišćenja i pružali su ono što je traženo. Proces je takav da se sistemi jedne organizacije često mijenjaju da bi se bolje prilagodili zahtjevima, pa postaju spoj mnogo tehnologija. Tehnološka nabavka je značajan aspekt korporativne strategije i izbori koji se tiču tehnologije mogu biti bitni fakKvalitet informacija Kvalitet sistemski-generisanih informacija utiče na sposobnost menadžmenta da donese odgovarajuće odluke za upravljanje i kontrolisanje poslovanja entiteta. Moderni sistemi često imaju on-line mogućnost postavljanja upita tako da su najnovije informacije raspoložive na zahtjev. Važno je da izvještaji sadrže dovoljno adekvatnih podataka da podrže efikasnu kontrolu. Kvalitet informacija se određuje utvrđivanjem: • Da je sadržaj adekvatan - da li tražena informacija postoji? • Da su informacije blagovremene - da li su tu kada su tražene? • Da su informacije nove - da li su na raspolaganju one najnovije? • Da su informacije precizne - da li su podaci tačni? • Da su informacije dostupne - da li ih lako mogu dobiti odgovarajući subjekti? Sva ova pitanja moraju biti obuhvaćena kada se projektuje sistem. Ako nisu, vjerovatno je da sistem neće obezbijediti one informacije koje menadžment i ostalo osoblje potrebuje. Pošto je imati prave informacije, na vrijeme i na pravom mjestu osnovno za sprovođenje kontrole, informacioni sistemi, koji su i sami jednom komponentom internog sistema kontrole, moraju biti, takođe, kontrolisani. Kvalitet informacija zavisi od funkcionisanja aktivnosti kontrole. 59

računovodstvo i finansije tori za postizanje ciljeva rasta. Odluke o njenom izboru i implementaciji zavise od mnogo faktora. Ovi uključuju organizacione ciljeve, potrebe tržišta, zahtjeve konkurencije i, što je važno, kako će novi sistemi pomoći da se sprovede kontrola i da istovremeno budu podvrgnuti potrebnim kontrolama, da bi se pomoglo ostvarenje ciljeva entiteta. Komunikacija Komunikacija je u sastavu informacionih sistema. Kao što je rečeno, informacioni sistemi moraju obezbijediti informacije odgovarajućem osoblju kako bi oni mogli izvršavati svoje radne obaveze i obaveze finansijskog izvještavanja i usaglašenosti. Ali, komunikacija se mora odvijati na širem planu baveći se očekivanjima, obavezama pojedinaca i grupa, ali i drugim važnim pitanjima. Interna komunikacija Pored dobijanja relevantnih podataka za obavljanje svojih zadataka, svi zaposleni, naročito oni sa značajnim radnim zadacima ili zadacima upravljanja finansijama, treba da dobiju jasnu poruku od najvišeg rukovodstva da se obaveze interne kontrole moraju shvatiti ozbiljno.

Svi zaposleni treba da dobiju jasnu poruku od najvišeg rukovodstva da se obaveze interne kontrole moraju shvatiti ozbiljno. Svaki pojedinac treba da shvati svoju ulogu i svoju odgovornost u sistemu interne kontrole. Svi zaposleni treba da znaju i kako je njihov posao povezan sa poslom drugih. Pored toga, specifične dužnosti moraju biti jasne. Svaki pojedinac treba da shvati relevantne aspekte sistema interne kontrole, kako oni funkcionišu i svoju ulogu i odgovornost u tom sistemu. Ako nema tog razumijevanja, najvjerovatnije će doći do pojave problema. U jednoj kompaniji, na primjer, traženo je da šefovi odjeljenja potpišu mjesečni izvještaj potvrđujući time da su izvršena određena sravnjenja. Svakog 60

mjeseca izvještaji su poslušno potpisivani i predavani. Međutim, kasnije, kada su se pojavili ozbiljni problemi, otkriveno je da najmanje dva šefa nisu znala šta se stvarno od njih očekivalo. Jedan je smatrao da je sravnjenje gotovo kada je iznos razlike između dvije cifre bio samo utrđen. Drugi je otišao samo korak dalje u shvatanju sravnjenja, smatrajući da je cilj postignut kada se ustanovi svaka sravnjena stavka. U stvari, svrha tog procesa se nije završavala dok se ne bi utvrdili razlozi za razliku i preduzele odgovarajuće mjere da se to popravi. U obavljanju svojih dužnosti osoblje treba da zna da kad god se pojavi nešto neočekivano, pažnju treba posvetiti ne samo samom događaju već i njegovom uzroku. Na taj način potencijalna slabost sistema se uočava i preduzima mjera da spriječi ponavljanje. Na primjer, kada se otkriju neprodate zalihe to ne treba da se završi samo adekvatnim otpisom u finansijskim izvještajima već treba da se otkrije na prvom mjestu zašto te zalihe nisu prodate. Ljudi, takođe, treba da znaju kako je njihov posao povezan sa poslom drugih. Ovo saznanje je neophodno da bi se prepoznao problem ili da bi se odredio uzrok i korektivna mjera. Ljudi treba da znaju kakvo se ponašanje očekuje, ili šta je prihvatljivo, a šta neprihvatljivo. Bilo je slučajeva lažnog finansijskog izvještavanja u kojem su menadžeri, pod pritiskom da se uklope u budžet, pogrešno prikazivali rezultate rada. U velikom broju takvih slučajeva niko nije rekao pojedincima da je netačno izvještavanje protivzakonito ili bar neprihvatljivo. Ovo ukazuje na značaj načina kako se poruke saopštavaju u organizaciji. Direktor koji kaže podređenima: ‘’Ostvarite finansijski plan - nije me briga kako ćete to uraditi, samo ga ostvarite’’ može nesvjesno poslati pogrešnu poruku. Zaposleni, takođe, treba da imaju način za uzlazno saopštavanje važnih informacija u organizaciji. Stručno osoblje koje se svakodnevno bavi važnim poslovnim pitanjima često je u najboljoj poziciji da primijeti probleme čim se pojave. Prodavci ili knjigovođe kupaca mogu saznati o važnim potrebama kupaca u vezi sa izgledom proizvoda. Oni koji rade u proizvodnji mogu biti svjesni mana skupog procesa. Oni koji se bave kupovinom suočavaju se sa neprikladnim planovima dobavljača. Zaposleni u računovodstvu maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

računovodstvo i finansije mogu zapaziti pretjeranu prodaju ili zalihe ili ustanoviti kada su entitetova sredstva korišćena za ličnu korist. Da bi se takve informacije prenijele uzlaznom linijom moraju postojati otvoreni kanali za komunikaciju i nedvosmislena spremnost da se sasluša. Ljudi moraju vjerovati da njihovi nadređeni istinski žele da znaju o problemima i da će efikasno postupiti. Mnogi menadžeri mentalno shvataju da treba da izbjegavaju „da ubiju glasnika“, ali uhvaćeni u zamku svakodnevnih pritisaka mogu postati neprijemčivi za ljude koji im donose opravdane probleme. Zaposleni brzo uočavaju izgovorene ili neizgovorene signale kojima njihovi nadređeni pokazuju da nemaju vremena i interesa da se bave problemima koje su oni otkrili. Nagomilavanjem takvih poblema menadžer koji nema sluha za problemske informacije često bude zadnji koji shvati da su komunikacioni kanali efikasno zatvoreni. U većini slučajeva uobičajene linije izvještavanja u organizaciji su adekvatni komunikacioni kanali. Međutim, u nekim slučajevima potrebne su posebne komunikacione linije koje služe kao sigurnosni mehanizam u slučaju da uobičajeni kanali postanu neoperativni. U nekim kompanijama imaju kanal direktno do višeg rukovodioca, direktora interne revizije ili do entitetovog pravnog savjetnika. Generalni direktor jedne kompanije na raspolaganju je zaposlenima jedno veče u nedjelji i dao je do znanja da su zaposleni zaista dobrodošli po bilo kom pitanju. Drugi generalni direktor povremeno obilazi zaposlene u pogonu - stvarajući takvu atmosferu da ljudi mogu iskazati probleme i zabrinutost. Bez otvorenih kanala komunikacije i spremnosti da se sasluša, uzlazni tok informacija u organizaciji može se prekinuti. U svakom slučaju, važno je da zaposleni razumiju da neće biti nikakvih represalija zbog saopštavanja relevantnih informacija. Zaposlenima se šalje jasna poruka preko postojećih mehanizama kojima se ohrabruju da prijave ako sumnjaju da ima kršenja entitetovog kodeksa ponašanja i kako će se postupati sa zaposlenima koji nešto prijave. Mnogo je pisano o poželjnosti zaštite zaposlenih koji izvještavaju o nezakonitim radnjama kompanije, najčešće u kontekstu vladinih službenika. Neki komentatori se suprotstavljaju tome izražavajući zabrinutost za entitete koji će postati Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

preplavljeni neosnovanim tvrdnjama nezadovoljnih namještenika. Sasvim je sigurno da ravnoteža može i treba da se nađe. Važno je da menadžment saopšti prave poruke i da obezbijedi realne načine za legitimno uzlazno izvještavanje.

Menadžeri moraju izbjegavati „da ubiju glasnika“ loših vijesti. Zaposleni trebaju znati da neće biti kažnjeni zbog saopštavanja relevantnih informacija. Značajna je i komunikacija između menadžmenta i upravnog odbora. Značajna je i komunikacija između menadžmenta i upravnog odbora i njegovih komisija. Menadžment mora ažurno izvještavati odbor o učinku, razvoju, rizicima, glavnim planovima i svim ostalim relevantnim događajima i pojavama. Što je bolja komunikacija sa odborom to on efikasnije izvršava svoje dužnosti nadzora i ima sluha za važna pitanja pomažući savjetima. Po istom principu, odbor treba da saopšti menadžmentu informacije koje su mu potrebne da ga usmjeri i pruži mu povratne informacije. Eksterna komunikacija Potrebno je da postoji adekvatna komunikacija ne samo unutar entiteta već i eksterno. Uz otvorene kanale komunikacije, kupci i dobavljači mogu dati značajan doprinos izgledu i kvalitetu proizvoda ili usluga, omogućujući kompaniji da se pozabvi željama ili sklonostima kupaca koje evoluiraju. Takođe, svakome ko se bavi entitetom mora biti jasno da se nedolični postupci, kao što su mito i druge nedolične isplate, neće tolerisati. Na primjer, kompanije mogu komunicirati direktno sa prodavcima po pitanju ophođenja koje kompanija očekuje od osoblja prodavca u međusobnom poslovanju. Saopštenja od eksternih subjekata često obezbeđuju važne informacije o funkcionisanju sistema interne kontrole. Kada eksterni revizor razume entitetovo poslovanje i stim u vezi poslovne probleme i sisteme kontrole, to obezbeđuje menadžmentu i odboru važne kontrolne informacije. 61

računovodstvo i finansije

Važne informacije o funkcionisanju sistema interne kontrole često se obezbjeđuju upravo od eksternih subjekata. Uz otvorene kanale komunikacije, kupci i dobavljači mogu dati značajne informacije i sugestije. Organi kao što su nadležna tijela državnih banaka i osiguravajućih društava izvještavaju o rezultatima preispitivanja usaglašenosti ili provjera koje mogu istaći slabosti kontrole. Žalbe ili upiti u vezi sa isporukama, prijemom, fakturisanjem ili ostalih poslova, često ukazuju na probleme u radu. Njih treba da istraži osoblje koje nema veze sa prvobitnom transakcijom. Zaposleni treba da imaju sluha za implikacije takvih situacija, da ih istraže i preduzmu neophodne korektivne mjere. Saopštenja za akcionare, organe, finansijske analitičare i ostale eksterne Primjena na male i srednje velike entitete Informacioni sistemi u manjim organizacijama, po svoj prilici, su manje formalni nego u velikim organizacijama, ali je njihova uloga, isto tako, značajna. Sa današnjom računarskom i informacionom tehnologijom interno generisani podaci se mogu efikasno i efektivno obraditi u većini organizacija bez obzira na njihovu veličinu. Informacioni sistemi manjih entiteta će, takođe, generalno registrovati i izvijestiti o relevantnim eksternim događajima, aktivnostima i uslovima, ali njihova efikasnost je obično pod značajnim uticajem i zavisnošću od sposobnosti menadžmenta da upravlja eksternim događima. Razgovori vlasnika-direktora ili ostalog rukovodećeg osoblja sa ključnim klijentima i dobavljačima bi, na primjer, mogao biti ključni izvor informacija o promijenjenim sklonostima klijenata ili izvorima snabdijevanja, koji su neophodni za praćenje promjenljivih uslova i povezanih rizika. Efikasna interna komunikacija između menadžmenta najvišeg ranga i zaposlenih se može bolje postići u malim ili srednje velikim preduzećima nego u velikim kompanijama zbog manje veličine organizacije, manje nivoa i veće vidljivosti i dostupnosti generalnog direktora. U stvari, interna komunikacija se dešava preko dnevnih sastanaka i aktivnosti u kojima učestvuju generalni direktor i direktori. Bez formalnih kanala komunikacije koji se tipično nalaze u velikim preduzećima, mnogi manji entiteti smatraju da češći svakodnevni kontakti udruženi sa politikom otvorenih vrata višeg rukovodstva obezbjeđuju efikasnu komunikaciju. A i politika da „djela govore glasnije od riječi“ može biti još značajniji vid komunikacije u manjoj organizaciji - interno i eksterno - pošto najviši rukovodioci direktno sarađuju sa velikim procentom zaposlenih, klijenata i dobavljača. 62

subjekte, treba da sadrže relevantne informacije za njihove potrebe kako bi oni odmah razumjeli okolnosti i rizike sa kojima se suočava entitet. Takva saopštenja treba da su jasna i treba da pruže važne i blagovremene informacije i, naravno, da su usklađena sa zakonskim zahtjevima i propisima. Komunikacija menadžmenta sa eksternim subjektima - bilo da je otvorena i predusretljiva i ozbiljna u follow-up-u i inače - interno signalizira poruke širom organizacije. Načini komunikacije Oblici komunikacije su priručnici u vezi sa politikom, memorandumima, obavještenja na oglasnoj tabli i snimljene poruke na video trakama. Tamo gdje se poruke prenose usmeno - u velikim grupama, na manjim sastancima, sastancima u četiri oka - ton glasa i govor tijela služe da naglase ono što je rečeno. Drugo moćno sredstvo komunikacije su postupci koje menadžment primjenjuje u odnosima sa podređenima. Menadžeri treba da se prisjete da „Djela govore glasnije od riječi“. Na njihove postupke, istodobno, utiču prošlost i kultura entiteta, ukazujući na ranija zapažanja kako su njihovi nadređeni postupali u sličnim situacijama. Vjerovatno je da jedan entitet, sa dugom i bogatom istorijom poštenog poslovanja i kulturom koju dobro razumiju svi ljudi u organizaciji, neće imati teškoća da prenese svoju poruku. Entitet bez jedne takve tradicije će vjerovatno morati uložiti više napora u način prenošenja poruke. Evaluacija Procjenitelj će razmotriti adekvatnost informacionih i komunikacionih sistema prema entitetovim potrebama. U nastavku su navedene stavke koje bi trebalo uzeti u obzir. Lista nije sveobuhvatna niti će se svaka stavka odnositi na svaki entitet; ona, međutim, može da posluži kao polazna tačka. U okvirima su navedena pitanja na koja treba obratiti pažnju u vezi sa informacijama i načinima saopštavanja tih informacija. maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

računovodstvo i finansije

Komuniciranje (dostavljanje informacija) Komuniciranje je inherentno procesu informacija. Komuniciranje se, takođe, odvija u širem smislu, odnosi se na očekivanja i odgovornosti pojedinaca i grupa. Efikasno komuniciranje mora da se odvija u cijeloj organizaciji i sa spoljnim stranama. • Efikasnost sa kojom se dužnosti zaposlenih i odgovornosti za kontrolu saopštavaju. Na primjer, razmotriti: - Da li su sredstva komuniciranja - formalne i neformalne sesije obuke, sastanci i supervizija poslovanja - dovoljna za takvo komuniciranje. - Da li zaposleni znaju ciljeve svojih aktivnosti i na koji način njihove dužnosti doprinose postizanju tih ciljeva. - Da li su zaposleni upoznati sa tim kako njihove dužnosti utiču i kako na njih utiču dužnosti drugih zaposlenih. • Uspostavljanje kanala preko kojih bi zaposleni izvještavali o nepravilnostima. Na primjer, razmotriti: - Da li postoji način da se komunicira sa višim nivoom preko nekog drugog koji nije direktan pretpostavljeni, kao što je ombudsman ili korporativni zastupnik. - Da li je omogućena anonimnost. - Da li zaposleni stvarno koriste taj kanal za komunikacije. - Da li je osobama koje obavještavaju o nepravilnostima obezbijeđen povratni odgovor i da li imaju imunitet kada je u pitanju odmazda (osveta). • Spremnost menadžmenta da prihvati prijedloge zaposlenih koji se odnose na načine da se unaprijedi produktivnost, kvalitet ili slična unapređenja. Na primjer, razmotriti: - Da li postoje realni mehanizmi da zaposleni obezbijede preporuke za unapređenja. - Da li menadžment priznaje dobre sugestije zaposlenih obezbjeđivanjem novčanih nagrada ili drugog značajnog priznanja. • Adekvatnost komunikacije u organizaciji (na primjer: između aktivnosti nabavki i proizvodnje) i kompletnost i pravovremenost informacija i njihova adekvatnost da bi se osoblju omogućilo da izvršavaju svoje odgovornosti na efikasan način. Na primjer, razmotriti: - Da li prodavci (trgovci) obavještavaju tehničku, proizvodnu i marketinšku funkciju o potrebama klijenata.

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

- Da li osoblje odgovorno za račune potraživanja obavještava funkciju za odobravanje kredita o lošim platišama. - Da li informacije o novim proizvodima i garancijama konkurenata stižu do tehničkog osoblja i osoblja za marketing i prodaju. • Otvorenost i efikasnost kanala sa klijentima, dobavljačima i drugim eksternim stranama za dostavljanje informacija o promjenama potreba klijenata. Na primjer, razmotriti: - Da li postoje mehanizmi povratnog efekta sa svim odgovarajućim stranama - Da li se sakupljaju sugestije, žalbe (reklamacije) i druge informacije i dostavljaju relevantnim internim stranama. - Da li se informacije dostavljaju višem nivou prema potrebi i prate preduzete mjere. - • Stepen do kojeg su spoljne strane upoznate sa etičkim standardima entiteta. Na primjer, razmotriti: - Da li su značajna saopštenja spoljnim stranama isporučena od strane menadžmenta u skladu sa prirodom i značajem poruke (na primjer: viši rukovodioci povremno objašnjavaju u pismenoj formi etičke standarde entiteta spoljnim stranama). - Da li su dobavljači, klijenti i ostali upoznati sa standardima i očekivanjima entiteta što se tiče ponašanja u poslovanju sa entitetom. - Da li se takvi standardi unapređuju u rutinskim procedurama sa spoljnim stranama. - Da li se o neprikladnom ponašanju osoblja prema spoljnim stranama obavještava odgovarajuće osoblje. • Pravovremena i odgovarajuća aktivnost praćena od strane menadžmenta kao rezultat obavještenja primljenih od klijenata, prodavaca, regulatornih tijela ili drugih spoljnih strana. Na primjer, razmotriti: - Da li je osoblje spremno da prihvati saopštene probleme u vezi sa proizvodima, uslugama i drugim stvarima, i da li se takvi izvještaji ispituju i da li se primjenjuju odgovarajuće mjere. - Da li se greške u računima klijenata koriguju i da li se ispituje i koriguje izvor grešaka. - Da li odgovarajuće osoblje - nezavisno od onih koji su uključeni u originalne transakcije - obrađuje žalbe. - Da li su preduzete odgovarajuće aktivnosti i da li postoji komunikacija sa originalnim izvorima. - Da li je najviše rukovodstvo upoznato sa prirodom i obimom žalbi (reklamacija).

63

računovodstvo i finansije

Informacije Informacioni sistemi identifikuju, sakupljaju, obrađuju i vrše prenos informacija. Relevantne informacije obuhvataju poslovne, ekonomske i regulatorne informacije dobijene iz eksternih izvora, kao i interno proizvedene informacije. • Dobijanje eksternih i internih informacija i obezbjeđenje tretmana (postupka) za potrebne izvještaje o poslovanju entiteta u odnosu na utvrđene ciljeve. Na primjer, razmotriti: - Da li postoje mehanizmi za obezbjeđenje relevantnih eksternih informacija - o uslovima na tržištu, konkurentskim programima, zakonodavnim ili regulatornim razvojima i ekonomskim promjenama. - Da li su interno proizvedene informacije značajne za postizanje ciljeva entiteta, uključujući i to da se u odnosu na značajne faktore za uspjeh utvrđuju i redovno dostavljaju. - Da li se menadžerima dostavljaju informacije koje su im potrebne da ispune svoje odgovornosti. • Obezbjeđenje informacija pravom osoblju sa dovoljno detalja i na vrijeme da im se omogući da obavljaju svoje odgovornosti na efektivan i efikasan način. Na primjer, razmotriti: - Da li menadžeri dobijaju analitičke informacije koje im omogućavaju da utvrde koje aktivnosti treba preduzeti. - Da li su obezbijeđene informacije sa pravim nivoom detalja za različite nivoe menadžmenta. - Da li su informacije sumirane na odgovarjući način i da li obezbjeđuju prikladne informacije koje omogućavaju bliže ispitivanje detalja prema potrebi umjesto stavljanje na raspolaganje “more podataka”. - Da li su informacije stavljene na raspolaganje na vrijeme da omoguće efikasni monitoring događaja i aktivnosti - internih i eksternih - i promptno reagovanje na ekonomske i poslovne faktore i kontrolne aspekte. • Razvoj ili revidiranje informacionih sistema na bazi strateškog plana za informacione sisteme - povezanog sa ukupnom strategijom entiteta - i koji je odgovarajući za postizanje ciljeva na nivou entiteta i aktivnosti. Na primjer, razmotrite: - Da li postoji mehanizam (na primjer: Inicijativni IT komitet) za utvrđivanje nastalih potreba za informacijama. - Da li potrebe za informacijama i prioritete utvrđuju rukovodioci sa dovoljno širokim odgovornostima. - Da li je izrađen dugoročni IT plan i da li je povezan sa strateškim inicijativama. • Podrška menadžmenta za razvoj potrebnih informacionih sistema je pokazana stavljanjem na raspolaganje odgovarajućih resursa - ljudskih i finansijskih. Na primjer, razmotriti: - Da li je obezbijeđeno dovoljno resursa (menadžeri, analitičari, programeri sa nephodnim tehničkim sposobnostima) za potrebe razvoja novih unaprijeđenih informacionih sistema. 64

Zaključak Efikasnost kontrolnog sistema preduzeća zavisi od dobro razvijenog informacionog i komunikacionog sistema. Svaki zaposleni, svaki rukovodilac na bilo kom nivou treba da ima adekvatan registar informacija koje mora da dobija, bilo dnevno, nedjeljno, mjesečno, kvartalno ili na godišnjem nivou. One moraju biti dostupne pri planiranju poslova, obavljanju i kontroli. Ne može se biti dobar menadžer bez adekvatnog i efikasnog sistema informacija. Kada mlad menadžer zauzme određenu poziciju, prvi zadatak treba da mu bude upoznavanje sa svim informacijama koje treba da ima na svom stolu. Nezamislivo je rukovođenje bez adekvatnih, pravovremenih i kvalitetnih informacija iz unutrašnjih i spoljnih izvora. Informacije trebaju biti koncipirane na sljedećim principima: • Pribavljanje eksternih i internih informacija i sastavljanje neophodnih izvještaja za menadžment o entitetovim rezultatima poslovanja u odnosu na postavljene ciljeve. • Obezbjeđivanje dovoljno detaljnih informacija pravim ljudima i blagovremeno da bi im se pomoglo da efikasno i efektivno obave svoje dužnosti. • Razvoj ili revizija informacionih sistema zasnovanih na strateškom planu za informacione sisteme usklađenih sa entitetovom opštom strategijom - i agilnih da se ostvare ciljevi na nivou entiteta i na nivou aktivnosti. Literatura: 1. Chorafas, D. N., Implementing and Auditing the Internal Control Sistem, Palgrave Publisher, New York, 2002. 2. David McNamee, Audit Risk Assessment, A Special Workbook for Internal Auditors, Management Control Concepts Alamo, CA USA, Pleier Inc, 1997. 3. Lawrence B. Sawyer, Mortimer A. Dittenhofer, James H. Scheiner, Sawyer’s Internal Auditing, The Institute of Internal Auditors, June 2003. 4. The Committee of Sponsoring Organisations of the Treadway Commission (COSO), „Internal Control - Integrated Framework”, USA, 1992. (prva knjiga) 5. The Committee of Sponsoring Organisations of the Treadway Commission (COSO), „Internal Control - Integrated Framework”, USA, 1994. (druga knjiga) maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

Reviconova

Elektronska biblioteka Poštarina plaćena u pošti 71122 Sarajevo

POREZNI SAVJETNIK

BROJ 10 | OKTOBAR/LISTOPAD 2015. | GODINA XVIII | CIJENA 25 KM

Revicon d.o.o. Envera Šehovića 14, Sarajevo

MJESEČNI STRUČNI ČASOPIS

UDRUŽENJA I DRUGI NEPROFITNI SUBJEKTI

BLAGAJNIČKO POSLOVANJE

BROJ 10 – 2015.

OSNIVANJE, POSLOVANJE I OBAVEZE

Na osnovu Odluke Komisije za računovodstvo i reviziju Bosne i Hercegovine, časopis POREZNI SAVJETNIK se priznaje kao program KPE računovodstvene profesije u BiH

Regionalni poslovni magazin | Revicon d.o.o. | Envera Šehovića 14 | 71000 Sarajevo | Godina XIV. | mart/ožujak 2016.

OBRTI I DRUGE SAMOSTALNE DJELATNOSTI OSNIVANJE, POSLOVANJE, EVIDENCIJE I PRIJAVE

kino evropa

GODIŠNJI

Goran Drakulić

POREZI: ISTORIJSKE LEKCIJE

Nevenko Misita

EVROPSKA UNIJA UNUTRAŠNJE TRŽIŠTE

OBRAČUN 2015.

Goran Drakulić

POREZI: ISTORIJSKE LEKCIJE

Ostvarite uštedu godišnjom pretplatom! Pretplatom na Elektronsku biblioteku, brzim i jednostavnim pretraživanjem ostvarujete mogućnost pristupa: • svim publikacijama iz oblasti računovodstva, poreza i dr. u 2016. godini • preko 77 izdanja iz prethodnih godina • Vašem seminarskom materijalu Vaša članska karta je korisničko ime i šifra! Cijena godišnje pretplate na Elektronsku biblioteku za 2016. godinu iznosi 200,00 KM (sa PDV-om). Na osnovu Odluke Komisije za računovodstvo i reviziju BiH, Elektronska biblioteka se priznaje kao 5 bodova KPE pripadnika računovodstvene profesije u BiH

www.revicon.info

savjeti

Reviconov

Savjetodavni servis za pretplatnike PDV status privatnih predškolskih ustanova Pitanje: Da li su se privatne predškolske ustanove dužne registrovati kao PDV obveznik, u slučaju da njihov oporeziv promet prelazi prag od 50.000,00 KM? Odgovor: Prema članu 24. stav 4.

Zakona o PDV, usluge obrazovanja, kao i sa njima neposredno povezani promet dobara i usluga, pod uslovom da se vrše u skladu sa propisima kojima je regulirana ta oblast, oslobođene su plaćanja PDV-a. Član 27. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV decidnije navodi koje su to usluge obrazovanja na koje se navedeno porezno oslobađanje odnosi: a) obrazovanja (predškolskog, osnovnog, srednjeg, višeg i visokog) i profesionalne prekvalifikacije, koje pružaju lica registrovana za obavljanje tih djelatnosti u skladu sa propisima koji uređuju tu oblast, b) smještaja i ishrane učenika i studenata u školskim i studentskim domovima ili sličnim ustanovama, kao i sa njima neposredno povezani promet dobara i usluga od strane lica registrovanih za obavljanje tih djelatnosti. Prema tome, čak i kada promet privatne predškolske ustanove prelazi prag od 50.000,00 KM, nije se dužna registrirati kao PDV obveznik. Drugim riječima, navedena djelatnost, odnosno navedene usluge

66

su oslobođene oporezivanja bez obzira na iznos njihovog oporezivog prometa. Međutim, ukoliko bi ta ustanova (pored navedenih usluga) eventualno obavljala i neke druge usluge koje nisu oslobođenje plaćanja PDV-a, te ukoliko bi promet tih oporezivih usluga prelazio prag od 50.000,00 KM na godišnjem novou, postojala bi i obaveza registracije za PDV i obaveza plaćanja PDV-a na te (neoslobođene) usluge. Ovjera trgovačke knjige Pitanje: Novim Pravilnikom o obliku, sadržaju i načinu vođenja trgovačke knjige propisano je da se zaključivanje trgovačke knjige i izrada kalkulacije cijena ovjerava potpisom odgovornog lica i pečatom. Ko se u navedenom smislu smatra odgovornim licem (direktor ili radnik koji unosi podatke u TK), te ukoliko je to direktor, da li za navedeno može ovlastiti radnika? Da li je dovoljan skeniran potpis direktora (ukoliko je direktor odgovorno lice), te da li za navedeno treba odluka? Odgovor: Kao što ste i naveli u

upitu, u skladu sa članom 15. Pravilnika o obliku, sadržaju i načinu vođenja trgovačke knjige (“Sl. novine FBiH”, broj 91/15), zaključivanje trgovačke knjige na veliko ovjerava se potpisom odgovornog lica i pečatom. Također, prema članu 19. tog Pravilnika, odgovorno lice tačnost izrade kalkulacije cijena ovjerava potpisom i pečatom.

Iako Pravilnikom nije propisano ko se u navedenom smislu smatra odgovornim licem, mišljenja smo da nije riječ o direktoru, odnosno da se u navedenom smislu pod odgovornim licem ne podrazumijeva lice upisano u sudski registar. Naime, mišljenja smo da se zaključivanje trgovačke knjige i izrada kalkulacije cijena ovjerava potpisom lica koje je internim aktom, odnosno koje je po sistematizaciji radnih mjesta odgovorno za navedeno, s tim da smatramo da lice koje unosi podatke u TK ne može biti odgovorno lice u ovom smislu. Dakle, lice koje je odgovorno za ovjeru TK i izradu kalkulacije cijena trebate odrediti svojim internim aktima. Ugovor o cesiji sa nerezidentom Pitanje: Da li možemo sklopiti ugovor o cesiji sa stranim licem, te koji propisi uređuju tu problematiku? Odgovor: Možete. Naime, Odlu-

kom o plaćanju, naplati i prenosu u devizama i stranoj gotovini (“Sl. novine FBiH”, broj 58/10), kojom je operacionaliziran član 7. novog Zakona o deviznom poslovanju, u pogledu načina plaćanja, naplaćivanja i prenosa sredstava između rezidenata i nerezidenata posebnim oblicima izmirivanja dugovanja i potraživanja (prebijanja i ustupanje potraživanja, preuzimanje duga, asignacija i dr), nisu predviđeni nikakvi dodatni uslovi i procedure o maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

savjeti

izmirivanju obaveze i potraživanja sa inostranstvom, odnosno plaćanje i naplata između rezidenata, te rezidenata i nerezidenata u devizama koji su posljedica obračunskih oblika plaćanja - cesije, asignacije, preuzimanja duga, te drugih oblika međusobnih namira obaveza i potraživanja može se vršiti slobodno. Za izvršenje navedenog već odavno nisu potrebna posebna odobrenja Federalnog ministarstva finansija. Postupak unutrašnje obrade Pitanje: Preduzeće iz BiH uvozi iz Slovenije poluproizvode (sirovine) koje obrađuje i ponovo izvozi u Sloveniju (uvoz radi izvoza). Preduzeće je već pokrenulo proceduru za dobijanje odobrenja za unutrašnju obradu. Molimo vas da nam pojasnite koje su obaveze preduzeća iz BiH u vezi sa PDV-om, carinskom politikom i ostalim aktima u vezi sa ovim poslom. Odgovor: Prema članu 111. Zako-

na o carinskoj politici BiH, postupkom unutrašnje obrade dozvoljava se da se sljedeća roba koristi u carinskom području BiH u jednom ili više procesa obrade, odnosno roba koja nije bh. roba, koja je namijenjena za ponovni izvoz iz carinskog područja BiH u obliku kompenzacionih proizvoda, bez podlijeganja takve robe plaćanju uvoznih dažbina ili mjerama trgovinske politike i roba stavljena u slobodan promet uz povrat ili odustajanje od naplate uvoznih dažbina koje se

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

naplaćaju na tu robu ako se izveze sa carinskog područja BiH u obliku kompenzacionih proizvoda. UINO je Uputstvom o carinskom postupku unutrašnje obrade (“Sl. glasnik BiH”, broj 90/06) pobliže opisala način provedbe carinskog postupka unutrašnje obrade, prema kojem se unutrašnja obrada može odobriti po sistemu obustave plaćanja i po sistemu povrata dažbina. Podnosilac zahtjeva za korištenje unutrašnje obrade može zahtijevati unutrašnju obradu po sistemu obustave plaćanja ili po sistemu povrata dažbina, te ukoliko zadovoljava uslove za oba sistema, može izabrati onaj sistem koji je povoljniji za njega. Unutrašnja obrada sa odgođenim sistemom plaćanja podrazumijeva da se na stranu robu namijenjenu ponovnom izvozu u obliku kompenzirajućih proizvoda ne plaćaju uvozne dažbine, niti takva roba podliježe primjeni mjera trgovinske politike, izuzev u slučaju da takve mjere zabranjuju ili ograničavaju ulazak robe u carinsko područje BiH. Također, ne vrši se ni naplata PDV-a. Naime, u tim slučajevima se radi o uslovnom oslobađanju od naplate uvoznih dažbina i samog PDV, koji, u skladu sa članom 63. Zakona o PDV, dijeli sudbinu uvoznih dažbina, odnosno sve dažbine, kao i iznos PDV-a, obračunavaju se i unose u JCI, ali se ne vrši njihova naplata sve dok se imalac odobrenja pridržava uslova i rokova navedenih u odobrenju. Unutrašnja obrada sa sistemom povrata uvoznih dažbina predstav-

lja sistem odobravanja unutrašnje obrade za koji se prilikom uvoza robe vrši naplata uvoznih dažbina, kao i PDV-a, a nakon okončanja postupka obrade i izvoza kompenzacionih proizvoda vrši se povrat naplaćenog iznosa. Ukoliko se kompenzacioni proizvodi umjesto izvoza puste u slobodan promet, nema povrata naplaćenog iznosa. Sa aspekta PDV-a ovaj sistem unutrašnje obrade je interesantan zbog mogućnosti pogreške kod popunjavanja PDV prijave. Naime, ukoliko je porezni obveznik u poreznu prijavu unio PDV plaćen prilikom uvoza robe za postupak unutrašnje obrade po sistemu povrata uvoznih dažbina kao odbitak ulaznog poreza, dužan je nakon izvoza kompenzirajućih proizvoda i povrata plaćenih uvoznih dažbina i PDV-a izvršiti ispravku odbitka ulaznog poreza u smislu odredbe člana 36. stav 1. tačka 1. Zakona čim utvrdi da je odbitak ulaznog poreza obračunat u većem iznosu od iznosa na koji je imao pravo, te člana 69. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost kojim je propisano da ako je PDV koji je obračunat i plaćen pri uvozu odbijen kao ulazni porez, a naknadno je snižen ili nadoknađen, tada uvoznik mora na osnovu rješenja Uprave za pripadni iznos ispraviti odbitak ulaznog poreza. Detaljnije informacije o carinskom postupku unutrašnje obrade možete pronaći u Poreznom savjetniku br. 12/06 i 09/07, kao i u Uputstvu o carinskom postupku unutrašnje obrade i Objašnjenju 67

savjeti

procedure unutrašnje obrade, izdatim od UINO (što možete pronaći na web stranici UINO). Evidentiranje otpisa pozajmice direktoru društva Pitanje: Dali smo pozajmicu direktoru društva i sada želimo da je otpišemo, odnosno oprostimo. Koja je procedura i kako to knjižiti? Odgovor: Nema zakonskih pre-

preka da društvo, odnosno njegovo ovlašteno lice donese odluku da se potraživanja prema zaposleniku (pa i prema direktoru) po osnovu ranije date pozajmice otpišu. Međutim, potrebno je sagledati porezne posljedice tog otpisa potraživanja, odnosno oprosta duga. Što se tiče propisa o porezu na dobit, oni polaze od toga da ova pozajmica, da je bila data nepovezanom licu, ne bi bila oproštena, pa se stoga otpis pozajmice date povezanom licu (konkretno: direktoru) tretira kao porezno nepriznat rashod, za koji treba uvećati oporezivu dobit po poreznom bilansu za tu godinu. Osim toga, prema propisima o porezu na dohodak, cjelokupan iznos oproštene pozajmice se tretira kao korist tog zaposlenika, odnosno u ovom slučaju direktora. Dakle, u onom mjesecu u kojem poslodavac donese ovakvu odluku, potrebno je oprošteni dio duga tretirati kao njegovu korist, tj. na taj ukupan iznos izvršiti obračun i uplatu poreza na dohodak i punih doprinosa. Cjelokupan iznos “oproštene” pozajmice (198.000,00 KM) trebate “dignuti” na bruto iznos, na način da se taj iznos pomnoži sa koeficijentom 1,610305, nakon čega se na taj (bruto) iznos vrši

68

obračun punih doprinosa (iz i na osnovicu) i poreza na dohodak. Knjiženje oprosta pozajmice: D 5783 - Rashodi po osnovu ispravke vrijednosti i otpisa ostalih potraživanja od ostalih lica (198.000,00 KM) / P 2327 - Potraživanja za kratkoročne pozajmice zaposlenima (198.000,00 KM) Knjiženje obaveza za porez i doprinose na “korist” uposlenika: D 520 - Troškovi plaća (154.318,00 KM) / P 451 - Obaveze za porez i posebne dažbine na plaće i naknade plaća (22.000,00 KM) i P 452 Obaveze za doprinose u vezi plaća i naknada plaća (132.318,00 KM) Plaćanje poreza i doprinosa: D 451 - Obaveze za porez i posebne dažbine na plaće i naknade plaća (22.000,00 KM) i D 452 - Obaveze za doprinose u vezi plaća i naknada plaća (132.318,00 KM) / P 200 Žiro-račun (154. 318 KM) Oporezivanje dohotka od samostalne djelatnosti sudskih vještaka Pitanje: Primili smo fakturu od sudskog vještaka za engleski jezik. Da li je navedena naknada oporeziva porezom na dohodok i, ukoliko jeste, kako obračunati i prijaviti porez, odnosno da li u tom slučaju imamo pravo na umanjenje osnovice za 20% ili ne? Odgovor: Prema članu 12. stav

4. tačka 3. Zakona o porezu na dohodak, u oporezive dohotke od samostalne djelatnosti ubrajaju se i dohoci od drugih samostalnih djelatnosti, kao što su povremene samostalne djelatnosti: povremene

djelatnosti naučnika, umjetnika, stručnjaka, novinara, sudskih vještaka, trgovačkih putnika, akvizitera, sportskih sudija i delegata i drugih djelatnosti koje se obavljaju uz neku osnovnu samostalnu ili nesamostalnu djelatnost. Dakle, sve naknade ostvarene po osnovu povremenog obavljanja navedenih i sličnih djelatnosti oporezuju se kao naknade ostvarene po ugovoru o djelu ili po ugovoru o autorskom djelu, u zavisnosti od karaktera naknade. U konkretnom slučaju riječ je o dohotku od samostalne djelatnosti sudskih vještaka, koja se oporezuje kao naknada ostvarena po ugovoru o djelu, što znači da imate pravo na umanjenje osnovice za 20% (na ime priznatih rashoda). Dodatno, na ovu naknadu trebate obračunati i tzv. male doprinose (4% iz osnovice za zdravstveno osiguranje, 6% na osnovicu za PIO/ MIO), kao i posebnu naknadu za nesreće i opću vodnu naknadu (obje po 0,5% na iznos neto isplate, na svoj teret). Knjiženje nabavke opreme sa obročnim plaćanjem Pitanje: U februaru ove godine sklopljen je ugovor sa firmom X za instaliranje opreme za video nadzor, a u istom mjesecu ta oprema je i instalirana i stavljena u funkciju. Prema ugovoru, plaćanje će se vršiti u periodu od 36 mjeseci, s tim da će nam se svaki mjesec fakturisati određeni adekvatni iznos (1/36). Kako knjižiti navedenu nabavku? Odgovor: Navedenu nabavku

trebate knjižiti tako da cjelokupnu vrijednost te opreme (bez PDV-a) odmah evidentirate na odgovaramaj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

savjeti

jući konto grupe 02, a istovremeno odobrite konto pasivnih vremenskih razgraničenja (konto 492 - Razgraničeni zavisni troškovi nabavke). Naime, u okviru pozicije 492 - Razgraničeni zavisni troškovi nabavke iskazuju se zavisni troškovi nabavke stalnih i tekućih sredstava, robe, materijala, rezervnih dijelova i slično koji nisu fakturisani u momentu knjiženja nabavke. Po prijemu faktura, ovaj konto ćete zaduživati a odobravati obaveze prema dobavljaču, što u konkretnom slučaju znači da ćete, po prijemu mjesečnih faktura, fakturisani (iznos bez PDV-a) “prebaciti” sa konta 492 na konto 432 - Dobavljači u zemlji (D 492 - Razgraničeni zavisni troškovi nabavke / P 432 - Dobavljači u zemlji), uz dodatno knjiženje 270/432 za ulazni odbitni PDV po svakoj fakturi. Napominjemo da obračun amortizacije treba početi već od momenta aktiviranja sredstva, tj. od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon momenta kada je sredstvo postalo raspoloživo za korištenje, tj. kada se sredstvo nalazi na lokaciji i u stanju potrebnom da može služiti svrsi radi koje je nabavljeno. Dakle, amortizaciju opreme za video nadzor trebate obračunavati već od februara ove godine, bez obzira na to što će se njeno plaćanje vršiti u ratama. Dodatno napominjemo da pri ovako ugovorenom fakturisanju vaš dobavljač može imati problem u smislu PDV propisa, pošto se smatra da je njegova obaveza za PDV na punu vrijednost opreme - nastala već u februaru ove godine, tj. već u mjesecu u kojem je ta oprema i isporučena, bez obzira na to što se fakturisanje i plaćanje (po ugovoru) vrši u ratama. Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Iz tih razloga vaš dobavljač vam je već do kraja februara trebao ispostaviti fakturu na cjelokupnu vrijednost isporučene opreme, sa zaračunatim PDV-om (koji je već tada i u cjelini i njegova obaveza za PDV i vaše pravo na odbitak ulaznog poreza), pri čemu nije bilo nikakvih smetnji da se na toj fakturi navede i napomena da će se njeno plaćanje (u skladu sa ugovorom) vršiti u 36 ugovorenih obroka. Pravo na povrat akcize plaćene na lož-ulje Pitanje: Imamo li pravo na povrat trošarine plaćene na ulje za loženje ako ga koristimo za sljedeće namjene: 1. za zagrijavanje poslovnih objekata, 2. u procesu proizvodnje? Odgovor: Da, imate pravo na po-

vrat plaćene trošarine na ulje za loženje koje koristite za zagrijavanje poslovnog objekta. Naime, prema članu 31. stav 1. Zakona o akcizama (“Sl. glasnik BiH”, broj 32/09), fizička i pravna lica koja koriste lož-ulje za zagrijavanje stambenih i poslovnih objekata i objekata za poljoprivrednu proizvodnju (staklenici i plastenici) imaju pravo na povrat akcize plaćene na lož-ulje. Dodatno je, pratećim Pravilnikom o primjeni Zakona o akcizama (“Sl. glasnik BiH”, br. 50/09, 80/11, 48/12 i 74/14), propisano da je u slučaju traženja povrata trošarine potrebno dostaviti i izjavu pravnog lica da se predmetni prostor zagrijava korištenjem lož-ulja, te da će nabavljene količine koristiti isključivo za grijanje tog prostora. Dakle, pri određivanju da li se ima pravo na povrat plaćene trošarine na

lož-ulje ključna je svrha njegovog korištenja, tj. u vašem slučaju za zagrijavanje poslovnih prostorija, bez obzira na to kakva djelatnost se vrši u tim prostorijama. Međutim, pravo na povrat plaćene akcize se ne može tražiti za lož-ulje koje je korišteno za proizvodni proces, tj. za pokretanje mašina ili neke druge opreme ili kao repromaterijal za proizvodnju gotovog proizvoda, s obzirom na to da je članom 31. Zakona o akcizama propisano da se povrat akcize plaćene na lož-ulje može tražiti isključivo ako je ono korišteno za zagrijavanje poslovnih prostorija. Izmjena akontacije poreza na dobit Pitanje: Na koji način možemo smanjiti akontaciju poreza na dobit ukoliko u ovoj godini očekujemo manju dobit u odnosu na prethodnu i ukoliko nam trenutne akontacije poreza na dobit ugrožavaju likvidnost? Da li je dovoljno da se Poreznoj upravi podnese periodični obračun (npr. za četiri ili šest mjeseci)? Odgovor: Članom 52. novog Za-

kona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, broj 15/16) propisano je da se iznos mjesečne akontacije poreza na dobit može izmijeniti na zahtjev poreznog obveznika, pri čemu zakon predviđa samo sljedeća tri slučaja: • kada se desi statusna promjena, • kada postoji utemeljeno uvjerenje da će se u narednom periodu ostvariti gubitak što se može i dokazati, te • kada su prirodne i druge nesreće uticale na poslovanje poreznog obveznika. Za razliku od ranijeg Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, 69

savjeti

br. 97/07, 14/08 i 39/09) i njegovog pratećeg Pravilnika kojim je bilo propisano da se iznos utvrđene akontacije poreza na dobit, na zahtjev obveznika, može promijeniti i usljed pada poduzetničke aktivnosti, dakle, ukoliko se očekuje ostvarenje manje dobiti, uz predočenje finansijskih izvještaja za proteklo i tekuće porezno razdoblje, na osnovu kojih bi se utvrdilo da li postoji opravdan razlog za smanjenje akontacije, novim Zakonom o porezu na dobit, za sada (ukoliko to ne bude dopunjeno novim Pravilnikom), formalno nije moguće tražiti smanjenje akontacije u slučaju kada se očekuje ili je već došlo do smanjenja aktivnosti, što će očekivano dovesti i do ostvarivanja manje dobiti, pa time i do manje oporezive dobiti, a u konačnici i do manje godišnje obaveze za porez na dobit u odnosu na prethodnu godinu. Za sada biste, pošto je novim Zakonom predviđena mogućnost smanjenja akontacije u slučaju da na osnovu dokaza postoji uvjerenje da će se u narednom periodu ostvariti gubitak, ukoliko je i vaš slučaj takav da očekujete da ćete zbog pada poduzetničke aktivnosti ostvariti gubitak i da to možete dokumentovati, bi mogli podnijeti zahtjev za izmjenu akontacije. Međutim, kako novi Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dobit nije još uvijek donesen (a još uvijek nije propisana procedura podnošenja zahtjeva, tj. koju dokumentaciju kao dokaz uz zahtjev treba podnijeti PU FBiH), a nije isključeno da će novi Pravilnik omogućiti da se zahtjev za izmjenu akontacije podnese i u nekim drugim opravdanim slučajevima, preporučujemo da sačekate donošenje i objavljivanje novog Pravilnika. 70

PDV na dobra koja se dijele kupcima Pitanje: Nabavili smo štitnike za sunce na kojima je logo naše firme, koje ćemo dijeliti besplatno svojim kupcima u maloprodaji. Dobijenu fakturu smo knjižili kao trošak firme smatrajući da ovakav postupak podrazumijeva unapređenje prodaje. Pojedinačna vrijednost tih štitnika je manja od 0,80 feninga. Da li imamo pravo na odbitak ulaznog PDV-a po osnovu nabavke navedenih štitnika, odnosno da li to možemo tretirati kao davanje poklona male vrijednosti? Odgovor: Prema članu 5. Zako-

na o PDV-u, PDV obveznici mogu davati poklone male vrijednosti u svrhu unapređenja svoje poslovne djelatnosti, ukoliko se daju povremeno i ako se ne daju istim licima, s tim što vrijednost takvog poklona ne smije biti veća od 20,00 KM. Ovakav vid davanja se ne smatra prometom dobara uz naknadu, što, praktično, znači da bi tada postojalo pravo na odbitak ulaznog PDV-a, bez obaveze zaračunavanja izlaznog PDV-a prilikom davanja takvih poklona klijentima. Za primjenu ove mogućnosti mora biti ispunjen još jedan propisani uslov, tj. morala bi se voditi i evidencija o fizičkim licima kojima biste davali takve poklone, na čemu izričito insistira i sama UINO. Prema tome, ukoliko ispunjavate sve prethodno navedene uslove, imali biste pravo na odbitak ulaznog PDV-a prilikom nabavke štitnika, bez obaveze zaračunavanja izlaznog PDV-a prilikom davanja štitnika vašim klijentima. Ukoliko ne ispunjavate sve pobrojane uslove, uključujući i navedene evidencije (koje je u

maloprodaji, praktično, nemoguće obezbijediti), onda, u skladu sa članom 7. Zakona o PDV, možete odbiti ulazni porez, ali ste prilikom davanja tih štitnika bez naknade dužni izdati (mjesečne) interne PDV fakture, sa zaračunatim PDV-om (na svoj teret) na nabavnu vrijednost štitnika. Alternativno, ukoliko pri nabavci dobara koja dajete kupcima bez naknade ne odbijete ulazni PDV, nemate obavezu za izlazni PDV. “Prisilno” preraspoređivanje radnika na drugo radno mjesto Pitanje: Radnik je preraspoređen na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, ali je manji koeficijent, čime je radnik oštećen kod obračuna plaće. Radno mjesto nije ukinuto, imenovani radnik nikad nije disciplinski kažnjavan, nema izostanka sa posla, jednostavno je prebačen na druge poslove da bi na njegovo mjesto bio doveden neko drugi. U Zakonu o radu ne stoji da se radniku ne može ponuditi drugo radno mjesto, međutim, ovdje se radi o prisilnoj zamjeni bez radnikove saglasnosti za prelazak na drugo radno mjesto, bez ikakve ponude. Da li je takav premještaj u skladu sa Zakonom o radu? Mora li se navedenom radniku prvo napraviti odluka o prestanku rada i šta staviti u obrazloženje takve odluke, pa tek onda ugovor? Kakve su posljedice u slučaju da radnik tuži firmu? Odgovor: S obzirom na to da u

navedenom slučaju nisu ispunjeni uslovi pod kojima se radnik može prerasporediti na drugo radno mjemaj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

savjeti

sto po sili zakona (usljed povrede na radu ili spriječenosti za rad zbog bolesti koja nije povreda na radu kada je konstatovana smanjena radna sposobnost ili kada je mjesto rada ukinuto), nego su razlozi za premještaj očigledno subjektivne prirode, način na koji je provedena procedura premještaja nije u skladu sa propisima koji uređuju radnu problematiku. Kako ste i sami naveli, nije nemoguće da se radnik premjesti na drugo radno mjesto, međutim, to nije moguće uraditi bez prethodne saglasnosti samog radnika, odnosno za takvo postupanje propisima o radnom pravu je tačno propisana procedura koja se mora ispoštovati. U ovom slučaju poslodavac je bio obavezan da otkaže postojeći ugovor o radu, te da dotičnom radniku ponudi izmijenjeni ugovor o radu. Novim Zakonom o radu, članom 107., decidno je propisana procedura provođenja otkaza ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu. S obzirom na to da se ovdje radi o otkazu ugovora o radu, bez obzira na činjenicu da će se ponuditi novi ugovor o radu, mora se provesti procedura otkaza kako u smislu donošenja rješenja o otkazu ugovora o radu tako i u smislu davanja prava radniku koja proizlaze po osnovu otkaza ugovora o radu (npr. pravo na otpremninu). U samom rješenju moraju se navesti opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu i zašto se nudi novi ugovor sa izmijenjenim uslovima. Istovremeno sa otkazom ugovora o radu poslodavac treba da ponudi novi ugovor o radu ali sa izmijenjenim uslovima. Radnik takvu ponudu može odbiti ili prihvatiti, s tim da se i u slučaju da prihvati takvu ponudu ne odriče prava da pred nadležnim sudom osporava Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

dopuštenost takve izmjene ugovora o radu. Kakav bi mogao biti ishod takvog spora, zavisi od dokaza koje predoči poslodavac na kome je teret dokazivanja opravdanosti razloga za takvo postupanje. Inousluge popravke opreme na teritoriji RS Pitanje: Firma iz FBiH, koja se bavi pružanjem telekomunikacijskih usluga koje pruža klijentu iz RS (Banja Luka), dobila je fakturu od firme iz Hrvatske, za usluge održavanja hardvera i sistema na opremi u Banjoj Luci. Treba li u ovom slučaju obračunati porez po odbitku, te da li ove usluge treba “provozati” kroz PDV prijavu? Odgovor: Članom 38. novog Za-

kona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, broj 15/16) propisano je da se prihod po odbitku plaća na prihode koje nerezidentno pravno lice ostvari po osnovu povremene djelatnosti na teritoriji FBiH. Dakle, plaćanju poreza po odbitku podliježu samo usluge koje strano pravno lice obavi na teritoriji FBiH. S obzirom na to da je u vašem slučaju usluga obavljena na teritoriji RS, ova usluga nije predmet oporezivanja porezom po odbitku, što znači da nemate nikakvu obavezu po tom osnovu. Što se tiče PDV-a, usluge izvršene na pokretnoj imovini se, u skladu sa članom 15. Zakona o PDV, oporezuju prema mjestu izvršenja. Kako je mjesto izvršenja u ovom slučaju Bosna i Hercegovina, dužni ste na vrijednost navedene usluge obračunati PDV, te ga “provozati” kao ulazni i kao izlazni PDV i u PDV prijavi.

Minuli rad i osnovica za doprinose u tekstilnoj industriji Pitanje: Na koji način se obračunava minuli rad za zaposlenike u tekstilnoj industriji? Da li se time povećava i propisana osnovica za obračun doprinosa za ovu djelatnost (367 KM) ili treba da bude samo sastavni dio plaće, a ne i osnovice za doprinose? Odgovor: Prema još važećem

(starom) Općem kolektivnom ugovoru (“Sl. novine FBiH”, br. 54/05 i 62/08), minuli rad podrazumijeva povećanje osnovne plaće za svaku godinu radnog staža kod tog poslodavca. To, praktično, znači da se povećanjem osnovne plaće po ovom osnovu povećava i osnovica za obračun doprinosa. Međutim, kod zaposlenika u tekstilnoj industriji, industriji kože i obuće, kao i u rudnicima, situacija je drugačija, zbog činjenice da ti zaposlenici u FBiH imaju posebno propisanu osnovicu za obračun doprinosa, pri čemu treba razlikovati period do 28. 11. 2015. godine od perioda nakon toga. Naime, sve do posljednje izmjene Zakona o doprinosima, osnovica za obračun doprinosa za zaposlenike u tekstilnoj industriji je bila iznos koji se dobijao množenjem prosječne mjesečne plaće od januara do septembra tekuće godine i koeficijenta 0,25 (što je variralo iz godine u godinu od 317 do 318 KM) pod uslovom da im se isplaćuje najniža plaća, što je u slučaju kada se već u drugoj godini rada kod poslodavca osnovna plaća (najniža plaća u FBiH) povećava za iznos obračunatog minulog rada, automatski značilo i povećanje osnovice za obračun doprinosa (a 71

savjeti

to je onda bila stvarna plaća, tj. minimalna plaća uvećana za obračunati minuli rad). Izmjenom Zakona o doprinosima, koja je objavljena u “Sl. novinama FBiH”, broj 91/15, propisano je da osnovicu za obračun doprinosa za zaposlenike u tekstilnoj industriji od 28. 11. 2015. do 28. 11. 2016. godine predstavlja umnožak devetomjesečnog prosjeka i koeficijenta 0,29 (za 2015. godinu 368,00 KM, a za 2016. godinu 367,00 KM) pod uslovom da se isplaćuje plaća u visini od 60% prosječne mjesečne plaće za devetomjesečni period (za 2015. godinu to je 499,00 KM, a za 2016. godinu 498,00 KM). Prema tome, ukoliko stvarno isplaćena plaća (uključujući i dodatak na minuli rad) ne prelazi iznos od 498 KM, osnovica za obračun doprinosa je 367,00 KM, a ukoliko se isplati plaća koja je iz bilo kojeg razloga veća od 498,00 KM, onda je osnovica za obračun doprinosa ta stvarno isplaćena plaća. U skladu sa navedenim, ukoliko je ugovorena plaća manja od 498,00 KM, pa se obračunom minulog rada povećava, ali ne prelazi iznos od 498,00 KM, osnovica za obračun doprinosa ostaje 367,00 KM sve dok plaća varira od minimalne do 498,00 KM bez obaveze povećavanja osnovice za obračun doprinosa. Tek onda kada se obračunom minulog rada poveća osnovna plaća, tj. plaća koja se isplaćuje na račun zaposlenika, i kao takva pređe iznos od 498,00 KM, onda je osnovica za obračun stvarno isplaćena plaća. Prenos poreznih gubitaka kod ranijih “izvoznika” Pitanje: Firma je za 2014. godinu ostvarila gubitak, a za 2015. godinu 72

dobit, s tim da je za 2015. godinu bila oslobođena poreza na dobit po osnovu izvoza (po “starom” Zakonu). S obzirom na to da od ove (2016.) godine više nema oslobađanja od plaćanja poreza na dobit po osnovu izvoza, da li se porezni gubitak iz 2014. godine mora iskazati u GU-DOB i iskoristiti po poreznom bilansu za 2015. godinu, ili se taj porezni gubitak iz 2014. godine može iskoristiti tek po poreznom bilansu za 2016. godinu, tako da se za tu godinu ne plati porez na dobit? Odgovor: U slučaju kada porezni

obveznik ostvari dobit od poslovanja (bilo da je oslobođen plaćanja poreza na dobit, u vašem slučaju, po osnovu ostvarenja prihoda od izvoza, ili ne) po poreznom bilansu dužan je uvijek prethodno iskoristiti eventualni porezni gubitak iz ranijih godina, tako da se u narednu godinu uvijek može prenijeti samo onaj iznos poreznih gubitaka koji i nakon toga preostane. Prema tome, vi ste već u GU-DOB obrazac za 2015. godinu morali unijeti porezni gubitak iz 2014. godine, te ste i u poreznom bilansu za 2015. godinu (bez obzira na to što ste za tu godinu bili oslobođeni poreza na dobit po osnovu izvoza) morali umanjiti oporezivu dobit za 2015. godinu za iznos poreznog gubitka iz 2014. godine, pa tek nakon toga (ako je oporeziva dobit za 2015. bila veća od poreznog gubitka za 2014.) obračunati porez na dobit na preostalu osnovicu, a zatim koristiti i porezno oslobađanje po osnovu izvoza. U skladu sa navedenim pravilima, po poreznom bilansu za 2016. godinu ćete moći koristiti samo onaj iznos poreznog gubitka iz 2014. godine koji vam je eventual-

no ostao neiskorišten po poreznom bilansu za 2015. godinu. Momenat nastanka obaveze registracije za PDV Pitanje: Općina je u 2015. godini naplatila usluge iznajmljivanja poslovnih prostorija i usluge vatrogasne jedinice koje su fakturisane u ranijem periodu. Da li se i ti naplaćeni prihodi iz prethodnih godina uzimaju u obzir prilikom određivanja da li je došlo do obaveze registracije u sistem PDV-a u smislu člana 55. Zakona o PDV, ili se u obzir uzima samo iznos usluga koje su izvršene i koje su fakturisane u 2015. godini? Molimo i za tumačenje članova 17. i 19. Zakona o PDV-u u vezi s tim. Odgovor: Prema članu 57. Zakona

o PDV-u, svako lice čiji oporezivi promet dobrima i uslugama pređe propisani prag od 50.000,00 KM na godišnjem nivou dužan je da se registruje u sistem PDV-a. Osnovica za utvrđivanje praga od 50.000,00 KM je ostvareni promet dobara i usluga, bez obzira na to da li je i naplaćen. Prema tome, predmet razmatranja u smislu praga od 50.000,00 KM uvijek treba biti izvršen i fakturisan promet usluga u onoj godini kada su usluge i pružene (u vašem slučaju usluge iznajmljivanja poslovnih prostorija i usluge vatrogasne jedinice). Dakle, ukoliko je u nekoj godini, kada su dotične usluge stvarno izvršene i fakturisane (bez obzira na to kada su naplaćene), po tom osnovu ostvareni promet bio veći od 50.000,00 KM, bili ste dužni da se već tada registrujete u sistem PDV-a. U protivnom, niste imali obavezu registracije. maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

savjeti

Na isti način, ako je obim tih usluga koje su izvršene i fakturisane u 2015. godini prelazio propisani prag od 50.000,00 KM, bez obzira na to kada su te usluge naplaćene, bili ste dužni da se u 2015. godini registrujete za PDV, a, u protivnom, niste imali obavezu registracije. Dakle, okolnost da se u nekoj godini ne naplate usluge koje su izvršene i fakturisane u toj godini, ili da se usluge koje su izvršene i fakturisane u nekoj godini naplate u narednoj godini ili narednim godinam, nisu ni od kakvog uticaja na obavezu za registraciju u sistem PDV-a. Što se tiče članova 17. i 19. Zakona o PDV, oni propisuju kada za već registrovanog PDV obveznika nastaje obaveza da zaračuna PDV na isporučena dobra i pružene usluge. Članom 17. je propisano da obaveza za obračun PDV nastaje bilo vršenjem usluga (pri čemu je članom 19. propisano da se usluga smatra izvršenom u momentu kada je izvršeno pojedinačno pružanje usluga), bilo izdavanjem fakture, bilo plaćanjem prije izdavanje fakture, šta god da se od navedenog prvo desi. KIF-ovi i dokumentacija iz 2006. godine Pitanje: Uprava za indirektno oporezivanje je dala nalog da se u našoj firmi izvrši kontrola predatih prepaid kartica za BH Telecom, od 01. 01. do 31. 12. 2006. godine. Traže da im se dostavi promet po mjesecima i da li su prikazane u krajnjoj potrošnji. Međutim, mi te podake nemamo, pa nas zanima rok čuvanja KIF-a, odnosno podataka vezanih za tražene podatke? Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Odgovor: Rok čuvanja knjigovod-

stvenih isprava, poslovnih knjiga, izvještaja i ostale dokumentacije kod pravnih lica propisan je Zakonom o računovodstvu i reviziji u FBiH (“Sl. novine FBiH”, broj 83/09), gdje je propisano da je rok za čuvanje pomoćne knjige najmanje sedam godina. S obzirom na to da se i KIF smatra pomoćnom knjigom, onda je vaša obaveza za čuvanje KIF-a bila sedam godina, što znači da je rok za čuvanje KIF-a za 2006. godinu istekao. Također, Zakonom o postupku o indirektnom oporezivanju (“Sl. glasnik BiH”, br. 89/05 i 100/13) je propisano da istekom perioda od pet godina UINO nema pravo da razreže porez na prethodno nerazrezane obaveze po osnovu indirektnih poreza niti ima pravo da traži plaćanje iznosa po osnovu indirektnih poreza, iz čega bi se indirektno moglo zaključiti da UINO ni iz tih razloga nema osnova da zahtijeva navedene dokumente iz 2006. godine. Pozajmica pravnom licu

Pitanje: Firma “A”, koja je 50%-tni vlasnik firme “B”, daje beskamatnu pozajmicu toj drugoj firmi od 500.000,00 KM. U drugom slučaju, fizičko lice, koje je 40%-tni vlasnik firme, daje beskamatnu pozajmicu toj firmi od 400.000,00 KM. Da li je dozvoljeno davanje beskamatnih pozajmica povezanim licima i da li postoje neke druge smetnje ili specifičnosti na koje trebamo obratiti pažnju prilikom ovakvih transakcija? Odgovor: Nema smetnji za dava-

nje navedenih pozajmica, bilo sa kamatom ili bez kamate, s tim da

u tom slučaju treba imati u vidu i aspekt transfernih cijena u smislu propisa o porezu na dobit. Obaveza zaračunavanja kamate prilikom davanja pozajmica bilo povezanom ili nepovezanom pravnom ili fizičkom licu nije nametnuta Zakonom o obligacionim odnosima (“Sl. novine FBiH”, br. 29/03 i 42/11), štaviše, ostavljena je mogućnost izbora zaračunavanja ili pak nezaračunavanja kamate prilikom davanja pozajmice (član 558. Zakona) s tim što i to treba izričito ugovoriti kako davatelj ne bi imao pravo potraživati kamatu (ukoliko bi se “predomislio”). Međutim, bilo da se u tim slučajevima ugovara kamata ili ne, potrebno je imati u vidu i odredbe o tzv. transfernim cijenama koje mogu značiti obavezu da se uveća oporeziva dobit neke od strana u slučaju kada se plaća kamata koja je veća od tržišne, odnosno kada se naplaćuje kamata koja je manja od tržišne. Naime, članom 44. Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, broj 15/16) propisano je da se u slučaju transakcija sa povezanim licima (što uključuje i pozajmice) moraju utvrditi uslovi transakcije na način da se utvrde uslovi koji se ne bi razlikovali od transakcija sa nepoveznim licima primjenjujući načelo “van dohvata ruke”. To, praktično, znači da kada firma “A” daje beskamatnu pozajmicu povezanoj firmi “B”, tada firma “A” treba utvrditi koja je to kamatna stopa (i to tržišna, tj. bankarska kamatna stopa) po kojoj bi se ta pozajmica dala bilo kojem drugom nepovezanom licu, nakon čega bi se za vrijednost te (nezaračunate) kamate uvećala oporeziva dobit u poreznom bilansu firme “A”, jer se smatra da se firma “A” davanjem 73

savjeti

beskamatne pozajmice svjesno “odrekla” prihoda od kamate kojeg bi mogla ostvariti da je tu istu pozajmicu dala nekom nepovezanom licu pod tržišnim uslovima. Slično tome, ukoliko bi firma “A” dala povezanoj firmi “B” pozajmicu uz kamatu koja je niža od tržišne, oporeziva dobit u poreznom bilansu firme “A” bi se uvećala za razliku između ugovorene (niže) kamate i tržišne (veće) kamate. Ukoliko bi, pak, kamata na pozajmicu koju firma “A” daje povezanoj firmi “B” bila viša od tržišne, tada bi firma “B” u svom poreznom bilansu bila dužna povećati svoju oporezivu dobit za iznos za koji je ugovorena kamata viša od tržišne. U drugom slučaju iz ovog upita, gdje suvlasnik firme - fizičko lice daje pozajmicu “svojoj” firmi, ta firma bi uvećavala oporezivu dobit u svom poreznom bilansu samo ako bi eventualna kamata koju bi plaćala na tu pozajmicu bila viša od tržišne. Ako kamata nije ugovorena, ili ako je ugovorena kamata manja od tržišne, firma nema poreznih posljedica. Fizičko lice kao davalac pozajmice, ali samo ukoliko daje pozajmicu sa kamatom, smatra se obveznikom poreza na dohodak na svoje prihode od te kamate (porez na dohodak na prihode od kapitala). Ako fizičko lice daje beskamatnu pozajmicu, tada nema obaveza za porez na dohodak, jer nema kamate kao dohotka/prihoda tog fizičkog lica. Prodaja kafe u pekari Pitanje: Otvorili smo maloprodajni objekat - pekara (šifra djelatnosti 10.71 - proizvodnja hljeba, peciva i kolača). U tom objektu 74

posluživat ćemo i kafu. Dobili smo rješenje od opštine da ispunjavamo minimalne tehničke uslove za obavljanje ugostiteljske djelatnosti - tip objekta buregdžinica. Aparat za kafu smo uzeli na revers. Sa dobavljačem smo potpisali ugovor u kojem se obavezujemo da ćemo kupovati punjenje za aparat (kafa, mlijeko i čokolada u prahu). Mi punimo aparat pomenutim sastojcima, s tim da aparat određuje količinu pojedinih sastojaka pri pripravku toplih napitaka, dakle, radnici nemaju doticaj sa određivanjem količine kafe ili nekog drugog sastojka koji ide u sam napitak. Normativ određuje proizvođač aparata. U objektu je koncept Coffee to go (kafa za ponijeti) i služi se u papirnim čašama sa poklopcem (radnice postave čašu ispod aparata i samo pritisnu taster da bi dobile željeni napitak). Zanima nas kako ćemo voditi taj proizvod, tj. kako ćemo ga klasifikovati: kao robu ili kao gotov proizvod? Koje sve evidencije moramo voditi? Trebamo li voditi i knjigu šanka? Odgovor: Prema Zakonu o ugo-

stiteljskoj djelatnosti (“Sl. novine FBiH”, broj 32/09), ugostiteljske usluge se mogu obavljati i u poslovnom objektu gdje se obavlja neka druga djelatnost ako su za obavljanje ugostiteljske djelatnosti ispunjeni propisani uvjeti. Jedan od uvjeta je i posjedovanje normativa, što znači da, bez obzira na to što, kako ste naveli, proizvođač određuje normativ, vi morate imati svoj normativ o količini utrošenoj za pravljenje kafe. Čak i u situaciji kada vi ne možete “manipulisati” utroškom namirnica za pravljenje kafe, mišljenja smo da je, ako ništa drugo, zbog praćenja kupovine

zaliha potrebnih za pravljenje kafe, potrebno imati i normativ o utrošku sastojaka za kafu. Zakonom propisane obaveze ugostitelja su: ovjeren normativ, ovjeren cjenovnik, da se izda račun za svaku pruženu uslugu, da se pridržava radnog vremena, da vodi knjigu žalbi, da u objektu u momentu kontrole osigura odobrenje za rad, odnosno rješenje o upisu u sudski registar, kao i rješenje o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji objekta i sl. Dakle, jedina knjiga koju ste pored poslovnih knjiga, u skladu sa važećim propisima, dužni voditi (ukoliko se radi o obrtu u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak, a ukoliko se radi o pravnom licu u skladu sa MRS i Zakonom o računovodstvu i reviziji u FBiH) jeste knjiga žalbi. Knjiga šanka nije obavezna evidencija u skladu sa Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti tako da je niste obavezni voditi, mada i nju možete voditi za vlastite potrebe. Vezano za klasifikaciju kafe, treba je posmatrati kao gotov proizvod (gdje bi sastojci predstavljali materijal). “Prebijanje” viškova i manjkova Pitanje: Firma se bavi maloprodajom dijelova za vozila. Osim obaveznog godišnjeg popisa, vršimo i popise u toku godine kako bismo usaglasili stvarno stanje sa knjigovodstvenim. Prilikom posljednjeg popisa je utvrđen i višak i manjak, jer tokom rada dolazi do grešaka i zamjene robe. Za višak smo napravili kalkulaciju i unijeli robu na stanje, a za manjak smo izdali fakturu po nabavnoj vrijednosti uvećanoj za PDV. Može li se višak prebijati maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

savjeti

sa manjkom, jer je nabavna vrijednost robe viška veća nego nabavna vrijednost manjka? Ukoliko je odgovor potvrdan, s obzirom na to da su za greške odgovorna lica u prodaji, da li ih treba teretiti i za šta? U ovom slučaju višak pokriva fakturu manjka sa PDV-om. Koji je ispravan način za rješavanje ovakve situacije? Odgovor: “Prebijanje” utvrđenih

manjkova i viškova načelno nije dozvoljeno, odnosno to može biti dozvoljeno samo u onim slučajevima u kojima je očito da se radi o greškama i propustima u evidenciji koji su doveli do tobožnjih “viškova” na jednim i tobožnjih “manjkova” na drugim pozicijama. Dakle, samo ukoliko se zaista utvrdi da se radi o tome da su “manjkovi” na jednim i “viškovi” na drugim pozicijama nastali usljed očitih grešaka kao što su zamjena šifara, bar kodova i slično, moguće je izvršiti ispravke uočenih grešaka i utvrditi stvarne viškove ili manjkove tih stavki. U tim slučajevima se, naime, ne radi o “prebijanju” viškova i manjkova, nego upravo o utvrđivanju stvarnih viškova i manjkova nakon ispravljanja takvih grešaka u evidencijama. “Prebijanje” viškova i manjkova ukoliko se radi o artiklima sa istom šifrom je moguće, no “prebijanje” viškova i manjkova artikala sa različitim šiframa, iako su međusobno zamjenjivi, načelno nije dozvoljeno, osim ukoliko se radi o greškama u evidenciji u prethodno navedenom smislu. U poreznom smislu, na utvrđeni rashod (kalo, rastur, kvar i lom) nastao u konkretnom poreznom periodu, PDV se ne obračunava i ne plaća do količine utvrđene u skladu sa Normativom rashoda,

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

odnosno normativom obveznika. Na onaj iznos koji prelazi utvrđeni kalo, rastur, kvar i lom obračunava se izlazni PDV izdavanjem interne fakture na vaš teret, ukoliko se manjak knjiži na teret pravnog lica. Međutim, ukoliko je politika firme da se za svaki utvrđeni manjak tereti prodajno osoblje, onda bi na cjelokupni iznos manjka (dakle, bez umanjenja na ime iznosa kala, rastura, kvara i loma) bili dužni obračunati izlazni PDV izdavanjem “prave” PDV fakture. Bitno je napomenuti da firma nema obavezu da za utvrđeni manjak tereti prodajno osoblje (s tim da napominjemo da neki inspektori Porezne uprave FBiH u kontroli insistiraju na tome da ako je bio utvrđen manjak prilikom popisa, da se za to tereti zaposlenik, odnosno ako to nije učinjeno iznos manjka tretiraju tzv. korišću ), no ukoliko to učini, dužna je obračunati PDV na prethodno opisani način. Dakle, ukoliko se u vašem slučaju ne radi o stvarnom manjku, nego o zamjeni artikala, suštinski bi mogli izvršiti “prebijanje”. Dodatno, ukoliko je to slučaj, tu de facto i nema manjka, za koji bi bilo pravedno teretiti radnika (ovdje bi imalo smisla destimulirati radnika zbog neizvršenja svog posla kako treba, no ne i teretiti ga za manjak koji se, suštinski, nije desio). Isplate bivšim zaposlenicima Pitanje: Da li radnici kojima je prestao radni odnos (npr. istek ugovora o radu na određeno vrijeme, penzionisani radnici i sl) imaju pravo na regres, “trinaestu plaću” i jubilarnu nagradu ako su ta prava ostvarili u godini u kojoj im je prestao radni odnos?

Odgovor: Da, ta lica imaju pravo

na pomenute naknade, ukoliko je to pravo ostvareno u godini kad su bili u radnom odnosu, odnosno ukoliko su one proistekle po osnovu nesamostalnog rada. Generalno, nema prepreke da se voljom poslodavca isplate regres i jubilarna nagrada u neoporezivom iznosu samo ukoliko su ispunjeni uslovi za ostvarenje na njihova prava, a, u suprotnom, tj. ukoliko nisu ispunjeni uslovi za ostvarivanje prava na dotične naknade, poslodavac bi pri isplati morao platiti pune doprinose i porez na dohodak, odnosno takvu isplatu tretirati kao plaću. Općim kolektivnim ugovorom je utvrđeno pravo na regres zaposlenika pod uslovom da je poslodavac poslovao sa dobitkom (ako je poslodavac poslovao sa gubitkom može isplatiti regres, no nije obavezno, dakle, stvar je dobre volje poslodavac), te ukoliko je zaposlenik koristio godišnji odmor. Naime, pravo na regres se veže za korištenje godišnjeg odmora. Prema tome, ukoliko ste poslovali sa dobiti, te ukoliko su zaposlenici iskoristili godišnji odmor prije prestanka radnog odnosa, imaju pravo na regres u minimalnom iznosu od 50% prosječne neto plaće svih zaposlenika (a maksimalno neoporezivi iznos u visini prosječne plaće FBiH u posljednja tri mjeseca ili u visini 70% plaće zaposlenika utvrđene rješenjem o plaći) bez obzira na činjenicu da se takve naknade isplaćuju nakon prestanka radnog odnosa (iz prostog razloga što je pravo na naknadu stečeno za vrijeme obavljanja nesamostalnog rada, a momenat isplate koji je uslijedio nakon prestanka radnog odnosa ne umanjuje pravo na dobijanje naknade). 75

savjeti

Pravo na “trinaestu plaću” i pravo na jubilarnu nagradu zavisi od načina na koji ste propisali uslove za ostvarenje tih prava (s obzirom na to da opći kolektivni ugovor ne propisuje pravo zaposlenika na ovu naknadu, poslodavac ukoliko želi dati pravo zaposlenicima na ove naknade to mora urediti svojim internim aktima). Dakle, ukoliko ste svojim internim aktom, pravilnikom o radu ili, pak, ugovorom o radu propisali uslove pod kojima se ostvaruje pravo na “trinaestu plaću” i pravo na jubilarnu nagradu, pri čemu su ti, sada bivši, zaposlenici prethodno ispunili propisane uvjete, onda je neminovno njihovo pravo na te naknade. Prema tome, ukoliko su dotični zaposlenici navršili određeni broj godina prije no što su, u vašem slučaju, stekli uslove za penziju, jubilarnu nagradu možete isplatiti kao neoporezivu naknadu u predviđenom iznosu članom 14. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak. Što se tiče “trinaeste plaće”, ukoliko poslodavac želi da je isplati, nema prepreke, s tim da je takva isplata u svakom slučaju oporeziva i sa obavezom za pune doprinose, bilo da su lica kojima se ona isplaćuje ispunila uslove za primitak “trinaeste plaće” ili ne. Oporezivanje dohotka koji državljanin Njemačke ostvaruje u FBiH Pitanje: Matična firma iz Njemačke šalje svog zaposlenika na određeno vrijeme na rad u svoju članicu grupacije u BiH. To lice ima radnu dozvolu. Dio plaće će dobijati u Njemačkoj, a dio u BiH na koji se plaća porez na dohodak u BiH po stopi od 10%. Taj stranac knjigovodstvenom 76

uredu dostavi GIP - primanja koja je ostvario u BiH i porez plaćen u BiH. Zajedno sa GIP-om dostavi i primanja iz Njemačke na osnovu čega mu ured obračuna ukupni porez koji je potrebno platiti. Ko je obveznik da plati porez: stranac, članica grupacije ili matica? Odgovor: U smislu oporezivanja

dohotka ostvarenog na teritoriji FBiH, ukoliko stranac na teritoriji FBiH boravi duže od 183 dana postaje porezni rezident, gdje je isplatilac dohotka dužan pri svakoj isplati obustaviti 10% poreza na dohodak. Iako je Zakonom propisano da je porezni obveznik (pa i stranac koji boravi duže od 183 dana i koji time postaje rezident i obveznik plaćanja poreza u FBiH) dužan da podnese godišnju GPD prijavu ukoliko je ostvaren dohodak iz inostranstva, ovo se ne odnosi na takve strance, koji su još uvijek i “prirodni” rezidenti Njemačke, s obzirom na odredbe Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između BiH i Njemačke. Naime, članom 4. tog Ugovora je utvrđeno ko se smatra rezidentom, gdje je propisano da ukoliko je jedno lice rezident obje države, rezidentnost se uređuje na sljedeći način: • smatra se da je rezident države u kojoj ima stalno mjesto stanovanja. Ako ima stalno mjesto stanovanja u obje države, smatra se da je rezident države sa kojom su njegove lične i ekonomske veze tješnje (središte životnih interesa): • ako ne može da se odredi u kojoj državi ugovornici ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema stalno mjesto stanovanja, smatra se da je rezident države u kojoj ima uobičajeno mjesto stanovanja:

• ako ima uobičajeno mjesto stanovanja u obje države ili ga nema ni u jednoj od njih, nadležni organi država ugovornica riješiće pitanje sporazumno. Prema tome, u odnosu na pobrojane kriterije, odredit će se mjesto “prirodne” rezidentnosti, te ukoliko je to Njemačka (s obzirom na to da je de facto zaposlenik matice, te da je upućen na rad na određeno vrijeme u BiH, onda je njegovo mjesto stalnog stanovanja Njemačka, tj. on je rezident Njemačke), onda dohodak ostvaren u Njemačkoj ne treba prijavljivati niti plaćati u FBiH, štaviše, dohodak ostvaren u FBiH će se morati prijaviti u Njemačkoj. Što se tiče plaćanja poreza na dohodak koji je ostvaren u FBiH, obveznik tog poreza je zaposlenik, s tim što je zakonom utvrđeno da ga obustavlja i plaća poslodavac (član 27. Zakona o porezu na dohodak). Ukoliko poslodavac to ne učini, dužnici poreza na dohodak su i zaposlenik i poslodavac, odnosno solidarno su odgovorni za plaćanje poreza na dohodak, te je zaposlenik, kao obveznik plaćanja, dužan po godišnjoj poreznoj prijaviti platiti utvrđeni iznos poreza na dohodak ili ukoliko to poslodavac učini na svoj teret, plaćeni porez (s obzirom na to da je to dio dohotka zaposlenika) smatra se korišću, koji iznos treba preračunati na bruto iznos i platiti pune doprinose i porez na dohodak. PDV tretman održavanja facebook stranice Pitanje: Kakav je PDV tretman u slučaju angažovanja kompanije za održavanje facebook stranice? maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

savjeti

Održavanje tih stranica (Diva, Savršeni sklad i Aura - snaga uspješnog) se provodi u cilju reklamiranja brendova? Odgovor: PDV tretman takvih

usluga se razlikuje u zavisnosti od toga da li je kompanija koja pruža usluge strano pravno lice ili domaće pravno lice. Ukoliko se radi o domaćem pružaocu usluga, ono je dužno zaračunati PDV, koji biste vi odbili kao ulazni PDV, s obzirom na to da se radi o poslovnoj namjeni. Ukoliko je pružalac usluga strano pravno lice, koje pri fakturisanju nije zaračunalo PDV, onda biste vi, u skladu sa članom 15. stav 2. tačka 4. podtačka c) Zakona o PDV, bili dužni obračunati PDV na fakturisani iznos usluge, koji bi “provozali” i kao izlazni i kao ulazni PDV. Naime, usluge održavanja facebook stranice bi se mogle podvesti pod usluge obrade podataka i davanja podataka, koje su prema članu 15. Zakona o PDV oporezive prema mjestu, tj. u državi primaoca. Kapitalizacija troškova radne snage na proširenju proizvodne hale

Pitanje: Pravno lice koje se bavi proizvodnjom početkom ove godine je vršilo adaptaciju i proširenje proizvodne hale pri čemu je koristilo rad svojih zaposlenika. Plaće su obračunate i knjižene na odgovarajućim kontima za troškove plaća i doprinosa. Odlukom uprave dio troškova plaća koji se može izmjeriti bi se pripisao vrijednosti objekta koji je adaptiran. Na koji način izvršiti prenos troškova plaća na vrijednost objekta? Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Odgovor: MRS 16 omogućava

da se prilikom sticanja stalnog sredstva, kao i njegove naknadne adaptacije koja produžava upotrebni vijek, vrijednosti sredstva pripišu svi troškovi koji su nastali u vezi sa dovođenjem sredstva na sadašnje mjesto i sadašnje stanje. Tačkom 17. MRS 16 pobrojani su troškovi koji se mogu direktno pripisati vrijednosti sredstva, gdje su, između ostalog, navedeni i troškovi direktne radne snage. Prema tome, nesporno je da troškove plaća radnika koji su učestvovali u adaptaciji proizvodne hale možete, pa i trebate pripisati vrijednosti hale. S obzirom na to da ste vi već taj trošak knjižili po njegovoj prirodnoj vrsti, nakon donošenja odluke takav trošak (ukoliko se desio u istom obračunskom periodu) treba da stornirate, te da tu vrijednost pripišete vrijednosti hale. Ukoliko se, pak, radi o različitim obračunskim periodima, onda bi vrijednost plaća radnika koji su radili na adaptaciji hale pripisali vrijednosti objekta, dok bi na potražnoj strani knjižili prihod iz osnova ispravke greške iz ranijih perioda (ako iznos nije značajan), odnosno uvećanje akumuliranog finansijskog rezultata (ako se radi o značajnom iznosu), tj. ovo bi se tretiralo kao ispravka greške u skladu sa MRS-om 8. NVO: fiskalizacija i obaveza registracije u PDV sistem

Pitanje: Nevladina organizacija, koja je registrovana kao fondacija u ministarstvu pravde (šifra djelatnosti 94.99 - djelatnost ostalih članskih organizacija) bi htjela fakturisati usluge održavanja seminara, edukacija, prodaje publikacija

koje štampaju u okviru projekata koje provode na teritoriji BiH na osnovu dobijenih sredstava iz EU i konsalting usluga. Ukoliko se takve usluge mogu fakturisati, da li je NVO dužna da se fiskalizuje, te da uđe u sistem PDV-a ukoliko vrijednost fakturisanih usluga pređe prag od 50.000,00 KM? Da li se mora vršiti promjena u rješenju i šifri djelatnosti? Odgovor: Prije svega, napominje-

mo da cilj udruženja nije ostvarivanje zarade (kako vaši donatori sugerišu) nego unapređenje i ostvarivanje zajedničkog ili općeg interesa ili cilja, čija svrha nije sticanje dobiti (član 2. Zakona o udruženjima i fondacijama, “Sl. glasnik BiH”, br. 32/01, 42/03, 63/08 i 76/11). Prema članu 4. stav 1. pomenutog Zakona, udruženje može obavljati privrednu djelatnost samo ako je osnovna svrha takvih djelatnosti ostvarivanje ciljeva utvrđenih statutom. Dodatno, stavom 2. člana 4. istog Zakona propisano je da udruge mogu obavljati nesrodne privredne djelatnosti (djelatnosti koje nisu neposredno povezane sa ostvarivanjem osnovnih statutarnih ciljeva udruženja) samo preko posebno osnovane pravne osobe. To bi, praktično, značilo da ukoliko udruženje pruža usluge koje se ne mogu podvesti pod statutarne ciljeve, čime direktno konkuriše postojećim učesnicima na tržištu, to bi, shodno Zakonu, moralo uraditi posredstvom posebnog pravnog lica. Međutim, nerijetko u praksi “prolazi” da i takve tzv. nesrodne djelatnosti udruženje pruža bez dodatnog osnivanja pravnog lica, nego se za tako ostvareni prihod sastavlja samo porezni bilans, a 77

savjeti

na osnovu kojeg se plaća porez na dobit. Dakle, ukoliko se usluge održavanja seminara, edukacija, prodaja publikacija i slično, ne mogu podvesti pod statutarne ciljeve, tj. pružanjem takvih usluga direktno konkuriše postojećim tržišnim učesnicima, onda bi na takve usluge udruženja bilo dužno plaćati porez na dobit po poreznom bilansu. Naime, Zakonom o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, broj 15/16), član 4., je propisano da udruženja i fondacije nisu obveznici plaćanja poreza na dobit, osim ako obavljaju tržišnu djelatnost po kom osnovu ostvaruju prihod. Sa aspekta fiskalizacije nije bitno da li će se na takve usluge plaćati porez na dobit ili ne, tj. fiskalizacija je u tim situacijama uvijek neminovna, jer de facto dolazi do prometa. Naime, ovdje treba imati na umu da smisao fiskalizacije nije samo praćenje oporezivog prometa, nego praćenje svakog prometa dobara ili usluge. Isto važi i za PDV. Dakle, bez obzira na to da li će se na promet koji se dešava plaćati porez na dobit ili ne, Zakonom o PDV je propisao da ukoliko oporezivi promet (u smislu da usluge koje se pružaju podliježu oporezivanju PDVom) u toku godine pređe prag od 50.000,00 KM, lice je dužno da se registruje u sistem PDV-a. Prema tome, ukoliko ostvareni promet od pružanja pomenutih usluga pređe u toku godine prag od 50.000,00 KM, dužni ste da se registrujete kao PDV obveznik. Da sumiramo: ukoliko pomenute usluge ne spadaju u vaše statutarne ciljeve, dužni ste plaćati porez na dobit na tako ostvarene prihode (dakle: sastavljati porezni bilans za takve prihode), evidenti78

ranje takvog prometa putem fiskalnih uređaja i izdavanje fiskalnih računa je u svakom slučaju obavezno, a ukoliko promet koji podliježe oporezivanju PDV-om pređe prag od 50.000,00 KM na godišnjem nivou, postoji i obaveza registracije u sistem PDV-a. PDV tretman reeksporta Pitanje: Ukoliko pravno lice iz BD

BiH kupi robu van BiH i proda je trećem licu van BiH, bez uvoza te robe u BiH, kakav je porezni tretman sa aspekta PDV-a, kao i sa aspekta propisa o porezu na dobit u Brčko Distriktu? Odgovor: Članom 3. Zakona o

PDV propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om promet dobara koje porezni obveznik izvrši na teritoriji BiH. Prema tome, reeksport, tj. kupovina robe u inostranstvu i njena prodaja u inostranstvu ne predstavlja promet koji je izvršen na teritoriji BiH, te stoga i ne podliježe oporezivanju PDV-om u BiH, u smislu člana 3. Zakona o PDV-u, što predstavlja i osnov koji se navodi na fakturi za neobračunavanje PDV-a. Dakle, kada roba ne prolazi kroz carinsko područje BiH, tj. roba je kupljena i prodata bez ulaska u carinsko područje BiH, na fakturi se treba pozvati na član 3. Zakona o PDV-u. Što se tiče poreza na dobit prema propisima BD, članom 3. Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine BD”, broj br. 60/10 i 57/11) je propisano da je obveznik plaćanja poreza na dobit svako pravno lice koje je registrovano za obavljanje djelatnosti na teritoriji Brčko Distrikta, a za dobit koju ostvari na teritoriji Brčko Distrikta ili ino-

stranstvu. Prema tome, prihod od prodaje robe u inostranstvu nije izuzet od oporezivanja, odnosno i tako ostvareni prihod ulazi u obračun dobiti, a samim tim i u osnovicu za porez na dobit. Pravo na povrat poreza na dohodak Pitanje: Radnik je kod poslodav-

ca iskoristio 10 ličnih odbitaka (mjesečni odbitak 600,00 KM), a njegova oporeziva primanja za 10 mjeseci su iznosila 4.000,00 KM (mjesečna neto plaća 400,00 KM) tako da u toku godine radnik nije plaćao porez na dohodak, jer je njegov lični odbitak bio veći od ličnog primanja. Da li radnik ima zakonsko pravo da podnese GPD prijavu i traži povrat poreza u iznosu kojeg bi morao platiti u slučaju da mu bude obračunat porez, jer se može desiti da njegov poslodavac u narednoj godini isplati više od 12 plaća gdje bi radniku bila obračunata plaća bez prava na umanjenje porezne osnovice za iznos ličnog odbitka? Da li samo radnik kod kojeg je bila obaveza za uplatu poreza na dohodak u toku godine ima pravo da podnese GPD i traži povrat ili to pravo ima i radnik kod kojeg nije postojala obaveza za uplatu poreza u toku godine?

Odgovor: Članom 16. Pravilnika

o primjeni Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. od 67/08 do 45/14) je propisano da zaposlenik prilikom utvrđivanja poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti u toku jednog poreznog perioda može odbiti najviše 12 mjesečnih ličnih odbitaka. To, praktično, znači da zaposlenici kojima je isplaćeno samo 10 plaća i maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

savjeti

koji su pri tom iskoristili 10 ličnih odbitaka nemaju mogućnost “prenosa” preostala dva lična odbitka u narednu godinu. Oni zaposlenici za koje je u toku godine na ime akontacija poreza na dohodak uplaćen određeni iznos poreza na dohodak imaju pravo da podnesu GPD prijavu, kao i da iskoriste preostali dio ličnih odbitaka kako bi vratili dio uplaćenog poreza na dohodak. Međutim, zaposlenici koji nisu uplaćivali porez na dohodak u toku godine nemaju osnov za podnošenje GPD po osnovu koje bi se tražio povrat poreza na dohodak, iz prostog razloga što za njih nikakav porez nije plaćen, pa se nema šta vratiti. Naime, smisao ličnih odbitaka jeste umanjenje porezne osnovice, odnosno članom 58. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak je propisano da zaposlenik u toku poreznog perioda ima pravo na umanjenje porezne osnovice koje može ostvariti u toku poreznog perioda ili po isteku poreznog perioda na osnovu godišnje porezne prijave, što znači da je zaposlenik u toku godine imao mogućnost umanjenja svoje porezne osnovice (zbog ličnog odbitka vaš zaposlenik nije imao osnovice za obračun i plaćanje poreza na dohodak), a to dalje znači da nije moguće tražiti povrat nečega što se de facto nije uplaćivalo. Nažalost, stoji činjenica da će radnik iz upita izgubiti mogućnost umanjenja svoje porezne osnovice u godini kada mu se isplati više od 12 plaća ( jer i u toj godini ima pravo na samo 12 ličnih odbitaka). Kako je njegov lični odbitak veći od porezne osnovice (lični odbitak 600,00 KM > neto plaća 400,00 KM ), to će, ipak, značiti da će i u toj godini imati mogućnost da povrati dio uplaćenog poreza, jer će moći Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

koristiti puni iznos 12 mjesečnih odbitaka, a u toku godine je iskoristio samo dio tog iznosa. Obavljanje maloprodaje u objektu veleprodaje Pitanje: Bavimo se trgovinom na veliko i trgovinom na malo rezervnim dijelovima, s tim što se svi dijelovi nalaze u skladištu trgovine na veliko, gdje mi, po potrebi, odnosno u trenutku kada se vrši prodaja krajnjim korisnicima, zadužimo skladište maloprodaje (koje je, inače, “na nuli”). Dakle, nemamo fizički odvojeno skladište trgovine na malo i trgovine na veliko. Svi rezervni dijelovi su uredno složeni na policama. Određeni artikli su izloženi u salonu i na njima je istaknuta maloprodajna cijena, jer tu dolaze krajnji kupci i gledaju artikle, dok u skladište trgovine na malo ne ulaze, nego im se artikal izda iza pulta zajedno da fiskalnim računom i fakturom. Šta mora biti istaknuto na robi u skladištu: deklaracija, cijena i slično? Odgovor: Prema važećim pro-

pisima koji uređuju djelatnost trgovine, nema prepreke da se, uz trgovinu na veliko i uz prethodnu registraciju i trgovine na malo, bavite i trgovinom na malo na način da nemate razdvojenu trgovinu na veliko i trgovinu malo, tj. da, po potrebi, odnosno kada se pojavi fizičko lice kao krajnji korisnik robu iz trgovine na veliko zadužite u trgovinu na malo i prodate tom fizičkom licu. Naime, članom 63. stav 2. Pravilnika o uslovima minimalne tehničke opremljenosti poslovnih prostora za obavljanje trgovine i trgovinskih usluga (“Sl. novine

FBiH”, broj 49/12) propisano je da se u skladištu - stovarištu, odakle se vrši prodaja trgovine na veliko, može obavljati i prodaja robe na malo s tim što je prethodno potrebno da se ispune i svi uslovi za obavljanje trgovine na malo, a članom 70. istog Pravilnika je propisano da trgovina na veliko i trgovina na malo ne moraju biti fizički odvojene ukoliko se vodi robno knjigovodstvo i propisane trgovačke knjige. Dakle, bez obzira na to što se de facto samo povremeno bavite trgovinom na malo, dužni ste, u skladu sa Zakonom o unutrašnjoj trgovini (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10) i Zakonom o zaštiti potrošača (“Sl. glasnik BiH”, broj 25/06), ispoštovati sve uslove koji su propisani za obavljanje trgovine na malo: ispunjenje minimalnih tehničkih uslova, maloprodajne cijene moraju biti istaknute, morate voditi trgovačku knjigu na malo, sačiniti kalkulaciju po osnovu koje se zadužuje roba u TKM, proizvodi namijenjeni potrošačima moraju imati deklaraciju i sl. Ukoliko artikli koji su izloženi u salonu predstavljaju sve artikle koji su dostupni za kupce u trgovini na malo (pa i trgovini na veliko), tj. kupci koji kupuju u trgovini na malo (pa i u trgovini na veliko) ne zalaze u skladište, nema potrebe da artikli koji se nalaze u skladištu, koji se otpremaju kupcu po kupovini, imaju istaknute cijene, jer je kupcu dat proizvod na uvid u salonu pri čemu treba da sadrži maloprodajnu (i veleprodajnu) cijenu i deklaraciju (napominjemo da roba i u trgovini na veliko i u trgovini na malo mora sadržavati deklaraciju). Ukoliko, pak, kupci nemaju uvid u robu koja se prodaje u salonu, 79

savjeti

nego ulaze u skladiše, onda i takva roba mora imati istaknute cijene. Naime, prema članu 11. stav 6. Zakona o unutrašnjoj trgovini i članom 11. stav 1. Zakona o zaštiti potrošača, trgovac je dužan vidno istaknuti cijene, pri čemu se ne pravi razlika između trgovca na veliko i trgovca na malo. Prema tome, ukoliko kupci ulaze u skladište, bilo da se prodaja vrši iz trgovine na malo ili iz trgovine na veliko, cijene moraju vidno biti istaknute. Napominjemo da u praksi roba koja se nalazi na skladištu trgovine na veliko obično nema istaknute veleprodajne cijene uz sam artikal, nego su dostupne kupcima u vidu cjenovnika i slično. Imajući na umu takvu praksu, koja “prolazi” kod inspektora, ukoliko kupci trgovine na malo ne ulaze u skladište, artikli na skladištu treba da imaju samo deklaraciju, dok sve ostale obavezne elemente treba istaknuti u maloprodajnom prostoru, tj. u vašem slučaju u salonu. Da li je neodbitni PDV porezno priznat rashod? Pitanje: U skladu sa članom 7. stav 5. novog Zakona o porezu na dobit, da li se porezno priznatim rashodom smatra PDV na koji nemamo pravo odbitka (npr. nabavka goriva za putničko vozilo ili kad nabavljamo robu od dobavljača koji nije u sistemu PDV-a)? Odgovor: Da, onaj ulazni PDV na

koji po propisima o PDV-u nemate pravo na odbitak, koji upravo zbog toga predstavlja trošak, predstavlja porezno priznat rashod. Naime, intencija stava 5. člana 7. novog Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, broj 15/16) je-

80

ste da troškovi po osnovu primljenih faktura ili sklopljenih ugovora predstavljaju porezno priznat rashod, tj. onaj iznos troška koji se dobije kad se umanji za iznos PDV-a koji se može odbiti (mada suštinski nije bilo potrebe to posebno propisivati, s obzirom na to da takav PDV predstavlja potraživanje od države, dakle, ne predstavlja trošak lica koje vrši nabavku), dok u slučaju kada se ulazni PDV ne može odbiti i kada on predstavlja dodatni trošak, tada i taj PDV predstavlja porezno priznat rashod (naravno, pod uslovom da se radi o trošku koji se i po propisima o porezu na dobit može priznati kao porezno priznat rashod). U skladu s tim, ulazni PDV na gorivo za službene putničke automobile, koji se ne može odbiti i koji stoga predstavlja sastavni dio troška korištenja tih vozila, predstavlja porezno priznat rashod. Ulazni računi koji su (po bilo kojem osnovu) primljeni od dobavljača koji nisu u sistemu PDV-a niti sadrže (niti mogu sadržavati) iskazan PDV, pa se u tim slučajevima rashod evidentira u fakturisanom iznosu bez PDV-a i samo se taj iznos (bez PDV-a) iskazuje kao rashod. Fiskalizacija povrata robe Pitanje: Kako se povrat robe evidentira na fiskalnoj kasi? Može li se stornirati samo vraćeni artikal i uz takav račun priložiti prvobitno izdati račun ili se, pak, mora stornirati cijeli račun, pa izdati novi bez artikla koji se vraća? Odgovor: Članom 37. Zakona o

fiskalnim sistemima (“Sl. novine FBiH”, broj 81/09) propisano je da u se u slučaju povrata robe mora

izdati reklamirani fiskalni račun, dok je članom 45. Pravilnika o izgledu fiskalnih, nefiskalnih i testnih dokumenata, značenju pojedinih podataka sadržanih u fiskalnim dokumentima i konturama fiskalnog loga (“Sl. novine FBiH”, broj 11/10) propisano da je za svaki pojedinačni reklamirani promet potrebno štampati naziv reklamiranog artikla iz baze artikla, količinu, cijenu, kao i pripadajući PDV uz navođenje broja fiskalnog računa na kome je prethodno iskazana reklamirana roba. Prema tome, reklamirani fiskalni račun se treba izdati na način da se “stornira” samo reklamirani promet, tj. podaci o vrijednosti vraćene robe i da se takav račun onda uruči kupcu. Pošto različite fiskalne kase imaju različite tehničke mogućnosti, u praksi “prolazi” i drugi način reklamiranja vraćene robe i to na način da se stornira cjelokupan račun, pa da se onda izda račun bez robe koja se vraća prodavcu. Dakle, način na koji ste vi do sada radili je ispravan, s tim da ni drugi način evidentiranja reklamiranog prometa (iako nema formalno uporište u propisima) nije pogrešan. Porez po odbitku na konsultantske usluge Pitanje: Firma iz Hrvatske nam fakturiše konsultantske usluge, na osnovu ugovora o savjetodavnim i konsultantskim uslugama. Do sada smo za takve usluge, pozivajući se na član 7. Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između BiH i Hrvatske, podnosili prazan P-OD obrazac dostavljajući potvrdu o rezidentnosti i kopiju računa kao prilog obrascu. Da li smo ispravno postupali? maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

savjeti

Odgovor: Da, postupali ste isprav-

no. Naime, za sve one usluge koje su obavljene na teritoriji FBiH (uključujući i konsultantske usluge putem mail-a, webinara i slično za koje se, prema stavu PU FBiH, smatra da je mjesto izvršenja teritorij FBiH), koje nemaju poseban tretman u ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (kao npr. autorstvo, kamate, dividende i sl), mjesto oporezivanja se određuje prema onom članu međudržavnog ugovora koji uređuje oporezivanje dobiti od poslovanja (u vašem slučaju član 7. dotičnog Ugovora). Prema tome, kako je u Ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Hrvatske i BiH definisano da se takva usluga oporezuje samo u državi rezidentnosti pružaoca usluga, onda ste vi, kao primalac takve usluge, u skladu sa “starim” propisima o porezu na dobit, bili dužni predavati Poreznoj upravi “prazan” P-OD obrazac, bez obračunatog poreza po odbitku, a kao osnov za neobračunavanje poreza po odbitku dostavljati potvrdu o rezidentnosti korisnika prihoda. Napominjemo da je, prema novom Zakonu o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, broj 15/16), tu dokumentaciju sada dovoljno samo “posjedovati u svojoj evidenciji”, što znači da se Poreznoj upravi, u onim slučajevima kada nema obaveze za porez po odbitku, više ne moraju podnositi “prazni” P-OD obrasci. PDV tretman usluga prevoza pri uvozu robe

Pitanje: Prodavač iz inostranstva (Njemačka) je prodao određenu robu kupcu iz FBiH uz plaćene sve troškove (prevoz, carina - paritet Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

CPT). Prodavač je angažovao firmu “A” za prevoz robe. Firma “A” je angažovala firmu “B”, a firma “B” je angažovala firmu “C”. Firma “C” fakturiše firmi “B”, a firma “B” fakturiše firmi “A”. Da li na fakturi firme “B” treba biti iskazan iznos PDV-a, odnosno da li na čitav iznos fakture treba iskazati PDV ili samo na onaj dio koji se odnosi na prevoz u zemlji? Odgovor: Prema članu 26. Zakona

o PDV-u, usluge koje su povezane sa uvozom su oslobođene plaćanja PDV-a pod uslovom da je vrijednost takvih usluga uključena u poreznu osnovicu. U poreznu osnovicu pri uvozu dobara uračunavaju se, između ostalog, svi zavisni troškovi (provizija, troškovi parkiranja, prevoza i osiguranja), koji nastanu nakon uvoza dobara do prvog odredišta u BiH. Dodatno, članom 15. Zakona o PDV je propisano da se usluge prevoza oporezuju samo za onaj dio usluge koji se odnosi na prevoz koji je obavljen u BiH. Iz navedenog slijedi da samo u slučaju da i troškovi prevoza, i to troškovi za dionicu u BiH, uđu u poreznu osnovicu prilikom uvoza dobara, bili bi oslobođeni oporezivanja PDV-om prilikom fakturisanja (s tim što je u takvoj situaciji potrebno obezbijediti sljedeću dokumentaciju: dokument na osnovu kojeg se vrši usluga, dokument o izvršenoj usluzi i original ili ovjerenu kopiju uvozne carinske deklaracije). To bi, čak, značilo da bi cijeli niz posrednika koji pružaju ovu uslugu bio oslobođen plaćanja PDV-a pod navedenim uslovima. Međutim, ako u vašem slučaju prodavac angažuje firmu da pruži usluge prevoza i snosi ih na svoj teret, to, praktično, znači da takva usluga ne predstavlja izdatak kupca,

odnosno ne predstavlja zavisni trošak kupca prilikom uvoza dobara, zbog čega ne može ući u poreznu osnovicu, a to dalje znači da bi pružaoci usluga prevoza: firma B i firma A bili dužni za vrijednost prevoza na dionici u BiH zaračunati izlazni PDV (naravno, pod uslovom da se radi o bh. PDV obveznicima). Ako se, ipak, ima dokaz da je vrijednost usluge prevoza ušla u carinsku osnovicu, tj. ako je na fakturi naznačeno da je i vrijednost usluge prevoza (zbog utvrđenog pariteta) dio pružene usluge, koja ulazi u carinsku osnovicu, onda prevoznik ne bi bio obavezan da ni za dio dionice puta u BiH zaračuna PDV. Obaveza ovjeravanja TKU Pitanje: Da li je TKU prije upotrebe (osim potpisa ovlaštenog lica firme i pečata firme) potrebno ovjeriti i kod nekog nadležnog organa (općine ili kantona)? Odgovor: Da. Članom 5. Pravil-

nika o obliku, sadržaju i načinu vođenja trgovačkih knjiga (“Sl. novine FBiH”, broj 91/15) izričito je propisano da se trgovačka knjiga (pa i TKU), prije unosa podataka u knjigu, tj. prije početka njenog korištenja, ovjerava kako od ovlaštenog lica - trgovca tako i od organa općine, grada ili kantona. Prema tome, ukoliko trgovačku knjigu usluga vodite u pisanoj formi, dužni ste je ovjeriti i kod nadležnog općinskog organa prije početka njene upotrebe. Navedenim (novim) Pravilnikom je omogućeno i elektronsko vođenje trgovačkih knjiga (osim trgovačke knjige za komisione usluge), pa u tom slučaju nije moguće, pa ni potrebno ovjeravanje od nad81

savjeti

ležnog organa, nego samo ovjeravanje od odgovornog lica pri samom štampanju i uvezivanju knjige. Knjiženje avansa Pitanje: Na koji način knjižiti avansnu uplatu od kupca i zatvaranje avansa? Odgovor: Davalac avansa una-

prijed plaća avansom dio ili cijelu isporuku dobara ili usluga koje tek očekuje primiti od onoga kome je uplatio avans, a primalac avansa se dijelom ili u cjelini unaprijed naplaćuje za dobra koja tek treba isporučiti, odnosno za usluge koje tek treba pružiti onome od koga je dobio avans. Iz tog razloga se primljeni avans knjiži kao obaveza prema kupcu za dobra ili usluge koje se po osnovu tog avansa trebaju isporučiti, a prihod tek onda kada sede facto desi isporuka koja je plaćena unaprijed. Sa aspekta PDV propisa, smatra se da je već samom naplatom avansa nastala i pripadajuća obaveza za PDV kod primaoca avansa (naravno, ako je primalac avansa registriran kao obveznik PDV-a i ako je avans primljen za dobra ili usluge koje, inače, podliježu oporezivanju PDV-om), pa član 110. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV zahtijeva da primalac avansa izda davaocu avansa tzv. avansnu PDV fakturu, sa obračunatim PDV-om po preračunatoj stopi (14,5299%) na primljeni iznos avansa. Prilikom isporuke dobara ili pružanja usluge ispostavlja se “prava” (puna) porezna faktura za isporuku, a stornira se avansna faktura. Shema knjiženja je sljedeća:

D 200 - Transakcijski račun (za iznos primljenog avansa) 82

P 4302 - Obaveza za primljeni avans (za iznos primljenog avansa) za primitak avansa na trans. račun D 2898 - Ostala kratkoročna razgraničenja (za iznos obračunatog PDV-a) P 471 - Obaveza za PDV za primljeni avans (za iznos obračunatog PDV-a) po izdavanju avanse fakture D 211 - Kupci (za iznos iskazan na fa.) P 470 - Obaveza za PDV (za obr. PDV) P 601 - Prihod od prodaje robe (za vrijednost bez PDV-a) po izdavanju fa. izvršene isporuke / usluge D 2898 (storno) - Ostala kratkoročna razgraničenja (storno obračunatog PDV-a po avansnoj fakturi) P 471 (storno) - Obaveza za PDV za primljeni avans (storno obračunatog PDV-a po avansnoj fakturi) za storniranje po ranijoj avansnoj fakturi D 4302 - Obaveza za primljeni avans (za iznos primljenog avansa) P 211 - Kupci (za iznos izvršene usluge koja je pokrivena uplaćenim iznosom avansa, eventualno ako nije cjelokupna vrijednost “pokrivena” avansom, po uplati razlike zadužuje se transakcijski račun) za zatvaranje obaveze po avansu

Otkaz ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu Pitanje: U situaciji kada sa jednim radnikom potpisujemo novi ugovor o radu, za novo radno mjesto (koje je dodato u našoj novoj sistematizaciji radnih mjesta), da li smo dužni otkazati postojeći ugovor o radu uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu?

Odgovor: Otkaz postojećeg ugovo-

ra o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu regulisan je u članu 107. Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, broj 26/16) gdje je propisano da je poslodavac, u slučajevima kada otkazuje ugovor o radu, istovremeno, dužan ponuditi radniku zaključivanje novog ugovora o radu pod izmijenjenim okolnostima. Nije nemoguće da se radnik premjesti na drugo radno mjesto, međutim, to nije moguće uraditi bez prethodne saglasnosti samog radnika, odnosno za takvo postupanje propisima o radnom pravu je tačno propisana procedura koja se mora ispoštovati, tj. i kod ove vrste otkaza ugovora o radu moraju biti ispunjeni svi zakonom predviđeni opravdani razlozi za otkaz koji bi trebali postojati i da se radi o redovnom otkazu ugovora o radu. To znači da je poslodavac dužan donijeti rješenje o otkazu postojećeg ugovora o radu, gdje navodi opravdane razloge za otkaz ugovora o radu i zašto se nudi novi ugovor sa izmijenjenim uslovima. Čak i u slučajevima kada radnik prihvati ponudu poslodavca, on i dalje zadržava svoje pravo da pred nadležnim sudom osporava dopuštenost takve izmjene ugovora. Što se tiče same ponude za zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima radnik se mora izjasniti u roku koji odredi poslodavac, koji ne može biti kraći od osam dana. Ukoliko se, pak, radi o dobroj volji obje ugovorne strane (tj. i poslodavca i radnika) da se dotični radnik rasporedi na novo radno mjesto koje je u skladu sa novom sistematizacijom, ne vidimo smetnje da se u tom slučaju samo zaključi novi ugovor o radu kojim bi se stavio van snage dotadašnji ugovor o radu. maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

Seminar

Operacionalizacija javnih nabavki u praksi 10. 5. 2016. Sarajevo Hotel Sarajevo 20. 5. 2016. Banja Luka Hotel Bosna

• Optimalizacija i racionalizacija nabavki • Primjena principa javnih nabavki kroz Rješenja Ureda za žalbe • Povećanje efikasnosti javnih nabavki primjenom okvirnog sporazuma koristeći stvarne primjere iz prakse:   - Servisiranje vozila   - Održavanje opreme   - Nabavka roba   - Nabavka usluga • Ugovaranje usluga uz primjenu Aneksa II dio B • Ugovaranje usluga osiguranja i bankovnih usluga • Kako uspostaviti efikasnu internu reviziju

radno pravo

Najniža plaća u BiH (i drugdje...) ȫȫMarko Dmitrović

U oba entiteta u BiH su odnedavno usvojeni, objavljeni i stupili na snagu novi Zakoni o radu, koji između ostalog garantuju i pravo na plaću ne manju od one koja je utvrđena općim kolektivnim ugovorima. Zakon o radu je, dakle, samo okvir koji predviđa i kategoriju najniže plaće, pri čemu je problematika uređivanja iznosa najniže plaće prepuštena kolektivnim ugovorima, prvenstveno Općim kolektivnim ugovorima koji se bave tim, kao i brojnim drugim pitanjima koja nisu detaljnije tretirana u Zakonu. No, kolektivni ugovori – ni u Federaciji ni u Republici Srpskoj – još nisu objavljeni...

84

maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

radno pravo

P

ravo na plaću je jedno od osnovnih prava radnika u propisima o radu, a utvrđivanje najniže plaće je jedno od ključnih radničkih pitanja u svakoj državi. Propisivanje najniže plaće ograničava poslodavca u mogućnostima eksploatacije svojih radnika preko nekog procijenjenog limita. S druge strane, to onda automatski znači da radnik ima zagarantovanu minimalnu naknadu za rad, a za sve ispod toga bi imao osnov da kaže kako su mu narušena prava iz radnog odnosa. Naravno, polazimo od osnovne ideje, s tim da na terenu možemo naići na sve i svašta. Najniža naknada za rad je nešto što se u svijetu utvrđuje propisima i/ ili kolektivnim ugovorima. Razumljivo, standard se razlikuje od države do države pa postoje velika odstupanja u visini najniže plaće. Negdje se utvrđuje mjesečno, negdje kao minimalna satnica, a nerijetko postoje i razlike između pojedinih djelatnosti, javnog i privatnog sektora i sl. Mi smo, naravno, i po tom pitanju “zanimljivi” jer i unutar BiH postoje razlike zbog specifičnog unutrašnjeg uređenja i postojanja različitih jurisdikcija, odnosno administrativnih jedinica. Tu smo slični državama kao što su Brazil, Kina ili Indija. Bilo kako bilo, u našoj zemlji se u posljednjih nekoliko mjeseci dosta govori o propisima iz oblasti radnog prava. U oba entiteta su usvojeni novi Zakoni o radu koji garantuju pravo na plaću ne manju od one koja je utvrđena općim kolektivnim ugovorima. Iako kolektivni ugovori još nisu objavljeni, neke stvari su već sada poznate. Nedvojbeno se radi o temi koja zanima skoro svakog radnika i skoro svakog poslodavca. Teoretski dio priče Zbog pitanja utvrđivanja najnižih naknada su se u svijetu dešavale revolucije i nemiri, obarane su vlade, a sve to je dugoročno izazivalo i mnoge druge posljedice. Naše podneblje je poznato kao nemirno, ali kada se govori o ovoj temi, nikad nismo pokazivali pretjeranu spremnost za neku ozbiljniju borbu u pogledu radničkih prava. Više su to bili izuzeci, za razliku od nekih drugih društava koja imaju razvijenu tu svijest. Razlozi za ovo su vjerovatno djelimično i historijske prirode, jer smo nekoliko

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

decenija imali uređenje koje je bilo manje-više naklonjeno radnicima. Nakon toga nam je kao zaostavština ostao osjećaj da nam svašta nešto pripada, ali nismo naučeni da se za to borimo. U mnogim stvarima se čini kao da očekujemo da to neko drugi učini za nas. Poput svega u ekonomskoj teoriji, ni pitanje minimalne naknade za rad se ne posmatra jedinstveno. Postoje i pobornici i protivnici njenog utvrđivanja. Prvi smatraju da je to narušavanje slobode tržišta te da se i tu sve jednostavno mora prepustiti sučeljavanju ponude i potražnje. Po njihovom mišljenju, odnos ponude i potražnje određuje cijenu dobara i usluga, a tako bi trebalo biti i za cijenu usluge rada zaposlenika. Nasuprot tome, pobornici smatraju da se ti principi liberalnog tržišta ne smiju primjenjivati na cijenu rada jer se tako ugrožava životni standard, a povećavaju se siromaštvo i nejednakost među stanovništvom, stvarajući jaz između različitih klasa. Vlasnicima kapitala (poslodavcima) bi to omogućilo dodatno bogaćenje na račun širih masa (tj. radnika). Prema tome, i po ovom pitanju postoje standardno suprotstavljena mišljenja, vjerovatno vođena vlastitim pogledom na stanje stvari.

Poput svega u ekonomskoj teoriji, ni pitanje minimalne naknade za rad se ne posmatra jedinstveno: postoje i pobornici i protivnici njenog utvrđivanja. U BiH, veliki broj nezaposlenih, mala ponuda i velika potražnja za poslom upravo pogoduje crnom tržištu, na kojem mnogi rade ispod propisane cijene rada. “Bolje išta nego ništa”.. Povezujući argumente teoretičara sa našim okolnostima i navikama, možemo doći do drugog dijela problema koji imamo u BiH. To je jako veliki broj nezaposlenih osoba, odnosno nedostatak radnih mjesta u poređenju sa ponudom radne snage. Upravo takva situacija pogoduje crnom tržištu na kojem je moguće da ljudi rade ispod propisane cijene rada, pa čak i trče da rade. “Bolje išta nego ništa”, reklo bi se. Veliki broj nezaposlenih bi se svakog trenutka rado zamijenio sa onima koji rade za te niže 85

radno pravo naknade. U takvim uslovima je sasvim očekivano da se propisana minimalna naknada u praksi često ne poštuje. Pravni okvir Pitanje najniže plaće je kod nas uvedeno kao pravo radnika u zakonima o radu. Konkretno, u BiH su to tri zakona na nivou entiteta i distrikta: • Zakon o radu FBiH (“Sl. novine FBiH”, broj 26/16), • Zakon o radu RS (“Sl. glasnik RS”, broj 1/16), • Zakon o radu BD BiH (“Sl. glasnik BD”, br. 7/00 do 1/15).

Zakon o radu je samo okvir koji predviđa kategoriju “najniže plaće”, a njena visina i način utvrđivanja se uređuje kolektivnim ugovorima. Poslodavac ne smije radniku isplatiti plaću nižu od one koja je kolektivnim ugovorom utvrđena kao najniža. Nećemo sada trošiti prostor razlažući suprotstavljene stavove o ovom pitanju zakonodavca, udruženja poslodavaca i sindikata kao predstavnika radnika. Sigurno je svima veoma dobro poznato koliko je polemika izazvalo usvajanje zakona u oba bh. entiteta. Međutim, zakoni su usvojeni i na nama svima je da se sada ponašamo u skladu s njima. Sva tri zakona predviđaju odredbu po kojoj radnici imaju pravo na plaću koja ne smije biti niža od one koja je utvrđena u kolektivnim ugovorima. To su član 78. Zakona u FBiH, član 120. u RS i član 58. u Brčko distriktu BiH. U svakom se Član 78. stav 4. FBiH Poslodavac ne može radniku obračunati i isplatiti plaću manju od plaće utvrđene kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. RS

BD

86

Član 120. stav 6. Poslodavac ne može radniku isplatiti manju platu od one koja je utvrđena u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu. Član 58. stav 3. Poslodavac kojeg obavezuje kolektivni ugovor ili pravilnik, ne može zaposleniku obračunati i isplatiti platu manju od plate utvrđene kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu.

kaže da poslodavac ne smije radniku isplatiti plaću nižu od one koja je utvrđena kao najniža u kolektivnim ugovorima. Iz toga slijedi da bi isplata manje plaće predstavljala direktnu povredu prava radnika. Sve i da radnik pristane na nižu plaću, u svakom trenutku bi se mogao pozvati na nadležni Zakon o radu i kolektivni ugovor te naknadno tražiti ispunjenje svojih povrijeđenih prava. Međutim, nije Zakon o radu propis u kojem se detaljnije razrađuje kolika će najniža plaća zaista biti. To je ostavljeno kolektivnim ugovorima, prvenstveno Općim kolektivnim ugovorima koji se bave tim, kao i brojnim drugim pitanjima koja nisu detaljnije tretirana u Zakonu. Zakon je samo okvir koji unaprijed predviđa kategoriju “najniža plaća”. Za nju se svakako pretpostavlja da se periodično mijenja pa umjesto da se svaki put mijenja Zakon, periodično će se mijenjati akt kojim je ona utvrđena. Postoji i čitav niz drugih razloga zbog kojih se najniža plaća ne određuje Zakonom. Primjera radi, na taj način bi ona imala univerzalnu primjenu na sve poslodavce i sve radnike, dok se njenim “prebacivanjem” u kolektivne ugovore ostavlja prostor da se pitanje minimalne naknade za rad različito uredi za različite djelatnosti. Alternativa bi bila da sve to bude razrađeno u Zakonu, no to bi bilo predetaljno za takav akt (plus spomenuta priča o neophodnosti promjene Zakona svaki put kada bi se ukazala potreba za promjenom najniže plaće). Ni priča o općim kolektivnim ugovorima kod nas nije jednostavna. Za sada su (u vrijeme pisanja ovog teksta) još uvijek važeći kolektivni ugovori koji su zaključeni na osnovu starih Zakona: • Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH (“S. novine FBiH”, br. 54/05 i 62/08), • Opšti kolektivni ugovor (“Sl. glasnik RS”, broj 40/10). Kažemo “još uvijek”, jer je poslije usvajanja novih Zakona planirano da se zaključe i novi kolektivni ugovori. U Federaciji BiH je ova priča otišla malo dalje zbog toga što je i Zakon o radu usvojen nešto ranije. Poznata nam je ta priča: Zakon o radu je usvojen u ljeto 2015. godine i bio je u primjeni nekoliko mjeseci, ali je grupa zastupnika Parlamenta FBiH dovela u pitanje ispravnost procedure njegovog usvajamaj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

radno pravo nja. Ustavni sud FBiH je zbog povrede procedure početkom ove godine Zakon o radu tretirao kao “neusvojen”, pa je on (ovaj put uz poštivanje procedure) ponovo usvojen i objavljen. Na snazi je (ponovo) od 13. 4. ove godine. Važeći Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH je u ovakvoj formi od 2008. godine. Prvim usvajanjem novog Zakona o radu su kreirani preduslovi za zaključivanje novog. Udruženje poslodavaca FBiH i Savez samostalnih sindikata FBiH su se u decembru 2015. godine dogovorili oko novog ugovora, ali ih je u tom trenutku zaustavila Vlada FBiH, kao treća zainteresovana strana. Konačan dogovor sve tri strane je napokon postignut u februaru ove godine. Međutim, tok stvari je poremetilo spomenuto obaranje Zakona o radu na Ustavnom sudu FBiH. Stoga potpisani Opći kolektivni ugovor nikad nije objavljen, a samim tim nije ni stupio na snagu. Sada kada je Zakon o radu drugi put usvojen (pa je ta priča valjda konačno zaključena), ponovo se može razmišljati i o novom Općem kolektivnom ugovoru. Prelaznim i završnim odredbama Zakona je određeno da postojeći OKU važi do usvajanja novog, a najduže 120 dana nakon stupanja na snagu samog Zakona (tj. do sredine avgusta ove godine). Formalno postoji i mogućnost produženja važenja starog kolektivnog ugovora, ali je jasno da to neće biti potrebno. Novi OKU je već potpisan, tekst je poznat i samo još čekamo da se isti objavi u Službenim novinama FBiH kako bismo znali kada počinje njegova primjena. U vrijeme pisanja ovog članka je još uvijek vrijedio stari, ali objava novog se očekuje svaki dan. Kada je u pitanju Republika Srpska, novi Zakon o radu je na snagu stupio početkom ove godine. Kao i u FBiH, Zakon o radu RS je u prelaznim i završnim odredbama odredio da se trebaju zaključiti novi kolektivni ugovori koji će biti usklađeni sa odredbama novog propisa, a postojeći mogu vrijediti maksimalno tri mjeseca od stupanja Zakona na snagu. Taj rok je nedavno istekao, a kako novi kolektivni ugovor nije dogovoren, Vlada RS je bila prinuđena da donese Odluku o primjeni “starog” OKU do 30. maja. To je učinjeno kako se ne bi desilo da ne postoji nikakav akt koji bi pokrivao ovu veoma osjetljivu tematiku. Članovi Ekonomsko-socijalnog vijeća RS Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

su trebali potpisati novi OKU, ali je od toga odustala Unija udruženja poslodavaca RS. Prema tome, za sada su i u Republici Srpskoj još uvijek važeća ranija pravila. Tako će biti sve dok se novi ugovor ne dogovori, potpiše i objavi. Brčko distrikt BiH je posebna priča. Tamo uopće ne postoji kolektivni ugovor. To se ističe i kao jedan od najvećih pravnih nedostataka ove bh. administrativne jedinice. Postoji Zakon o radu koji je posljednje izmjene i dopune pretrpio početkom prošle godine. U njemu se u više navrata spominju kolektivni ugovori kao akti u kojima bi trebala biti tretirana pojedina pitanja, ali isti nikada nisu zaključeni. Ovaj problem kon-

Novi OKU za teritoriju FBiH je već potpisan, tekst je poznat i samo još čekamo da se on objavi u “Službenim novinama FBiH”. U RS novi Opći kolektivni ugovor nije dogovoren, pa je Vlada RS bila prinuđena da donese Odluku o primjeni “starog” OKU do 30. maja. Brčko distrikt BiH je posebna priča: tamo uopće ne postoji kolektivni ugovor. stantno ističu i predstavnici sindikata i predstavnici poslodavaca. Ipak, stanje se već godinama ne mijenja. Osvrnimo se sada na konkretna rješenja. Kolika je najniža plaća u BiH? U Federaciji BiH (po još uvijek važećem “starom” Općem kolektivnom ugovoru) najniža plaća je zapravo proizvod najniže neto satnice i broja radnih sati. Istovremeno i Zakon o radu i Opći kolektivni ugovor određuju da Vlada FBiH uz konsultacije sa Ekonomsko-socijalnim vijećem FBiH taj iznos najniže plaće treba usklađivati sa kretanjem indeksa potrošačkih cijena, i to najmanje jednom godišnje. Nažalost, to se u praksi nije dešavalo tako često. Od početnog postavljanja minimalne neto satnice na 1,75 KM, samo je jednom došlo do korekcije. Bilo je to u proljeće 2008. godine. Tada je satnica povećana na 1,95 KM. 87

radno pravo Ovakav način utvrđivanja najniže plaće pomalo usložnjava obračun jer broj radnih sati nije uvijek isti. U nekim mjesecima bude 160 radnih sati, u nekim 168, u nekim 176, a u nekim 184. Iz toga proističe da minimalna neto plaća u FBiH može biti: NAJNIŽA SATNICA 1,95

RADNI DANI 20 21 22 23

Od 2008. godine do danas se u FBiH desilo mnogo toga. Pored nesporne činjenice da su u međuvremenu porasli troškovi života u FBiH, drastično su promijenjeni i sistemi doprinosa i oporezivanja dohotka. Početak 2009. godine je donio nove propise o porezu na dohodak koji su propisali da je porez obaveza fizičkog lica koje ostvaruje dohodak, a to znači da se porez izbija iz njegove neto plaće. Praktično, to znači da bi porez bio sadržan u ovih 1,95 KM. Da se ne bi desio takav udar na najniže plaće, promjena poreznog sistema je zahtijevala da se postojeće plaće prilagode novim principima pa je tako i ova minimalna neto satnica od 1,95 KM postala 2,05 KM. To je bilo matematičko prilagođavanje satnice novim propisima, ali ne i uračunavanje povećanih troškova života ili kretanja indeksa potrošačkih cijena. Dakle, prelaskom na novi sistem oporezivanja, od početka 2009. godine, automatski su se promijenili i iznosi minimalnih neto plaća u Federaciji BiH: NAJNIŽA SATNICA 2,05

RADNI DANI 20 21 22 23

Naravno, ovo može biti drugačije u pojedinim granama koje imaju svoj granski kolektivni ugovor. Oni su pitanje najniže plaće možda utvrdili drugačije. Ipak, u svakom slučaju je važno da se uzme u obzir da “nova neto” plaća obuhvata i porez na dohodak. Stoga je neto satnicu iz “starih” kolektivnih ugovora potrebno preračunati na “novu 88

neto satnicu sa porezom” primjenom koeficijenta 1,0526. Za razliku od FBiH, minimalna plaća se u Republici Srpskoj ne utvrđuje kao proizvod satnice i radnih sati, a zanimljivo je da ona nije izričito ni utvrđena Općim kolektivnim ugovorom. OKU RS RADNI SATI 160 168 176 184

NAJNIŽA PLAĆA 312,00 327,60 343,20 358,80

daje samo smjernice, a dogovorom Vlade RS, Saveza sindikata i Unije udruženja poslodavaca je sredinom 2010. godine precizirano da je minimalna plaća u RS 370 KM, a 320 KM je u grani tekstila i obuće. Od tada se nije prilagođavala bilo kakvim novonastalim okolnostima.

U FBiH, nakon početnog utvrđivanja minimalne neto satnice na 1,75 KM, samo je jednom došlo do njene korekcije na 1,95 KM, a nakon uvođenja poreza na dohodak i na 2,05 KM. U RS, od sredine 2010. godine minimalna plaća iznosi 370 KM, a u grani tekstila i obuće 320 KM. RADNI SATI 160 168 176 184

NAJNIŽA PLAĆA 328,00 344,40 360,80 377,20

Troškovi poslodavca Navedene najniže neto plaće su donji limiti i kao takve su najzanimljivije radnicima. Za poslodavca je, s druge strane, zanimljiviji jedan drugi podatak, a to su troškovi koje za njih proizvodi isplata najniže plaće. Isplata određenog iznosa, jasno, podrazumijeva iznos troškova maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

radno pravo za poslodavca koji je viši od same neto plaće. Najbolje je to pokazati na primjerima obračuna minimalne plaće za FBiH i RS.

Također, ni kod primjera obračuna za Republiku Srpsku nisu u obzir uzete razne druge okolnosti koje se inače u praksi moraju obračunati (različita

Federacija BiH 160 sati Bruto plaća Doprinosi na plaću

168 sati

176 sati

184 sata

475,36

499,13

522,90

546,67

49,91

52,41

54,90

57,40

Doprinosi iz plaće

147,36

154,73

162,10

169,47

Neto dohodak

328,00

344,40

360,80

377,20

Lični odbitak (npr.)

300,00

300,00

300,00

300,00

28,00

44,40

60,80

77,20

2,80

4,40

6,08

7,72

Osnovica za oporezivanje Porez na dohodak

325,20

339,96

354,72

369,48

Opća vodna naknada

1,63

1,70

1,77

1,85

Posebna naknada za zaštitu od PDN

1,63

1,70

1,77

1,85

Ukupni troškovi poslodavca u FBiH

528,53

554,94

581,35

607,76

Isplata radniku

Ovdje treba napomenuti da je ovo primjer obračuna “čistog” minimalca, tj. bez dodataka po osnovu minulog rada, prekovremenog rada i sličnih uvećanja plaće, a koja su, također, obavezna po važećim propisima. Isto tako, u ovom slučaju je uzeto da je koeficijent ličnog odbitka 1. Kada bi koeficijent odbitka bio veći od 1, poreza na dohodak vjerovatno ne bi ni bilo. U tim situacijama bi iznos neto plaće vjerovatno bio jednak iznosu za isplatu radniku. Međutim, za poslodavca taj podatak nije toliko značajan jer to ne utječe na njegove troškove, nego isključivo na krajnji iznos koji će radnik primiti na račun. Obračun najniže plaće u Republici Srpskoj je drugačiji, a u obzir ćemo uzeti dvije osnovne varijante koje su ugovorene:

uvećanja plaće, kao i druge naknade na koje radnik ima pravo, a koje se smatraju oporezivim po propisima o porezu na dohodak u RS), nego samo “čista” najniža neto plaća. Tako je sada, a sutra... Kao što smo već naglasili, u vrijeme pisanja ovog teksta su još uvijek na snazi rješenja koja su nam vrlo dobro poznata, jer su na snazi već godinama. Međutim, u narednom periodu nas očekuje objavljivanje novih općih kolektivnih ugovora (a nakon toga i granskih). Dok u Republici Srpskoj tek možemo očekivati dogovaranje novog Općeg kolektivnog ugovora, pa u ovom trenutku nije moguće reći nešto više, u Federaciji

Republika Srpska 320

370

Bruto plaća

497,51

580,43

Doprinosi iz plaće

164,18

191,54

Dohodak prije oporezivanja

333,33

388,89

Lični odbitak (npr.)

200,00

200,00

Osnovica za oporezivanje

133,33

188,89

13,33

18,89

320,00

370,00

1,28

1,48

Porez na dohodak Neto plata Poseban doprinos za solidarnost Isplata radniku

318,72

368,52

Ukupni troškovi poslodavca u RS

497,51

580,43

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

89

radno pravo BiH je novi tekst Općeg kolektivnog ugovora već poznat. Spomenuli smo da je tekst dogovoren još u februaru ove godine, ali su njegova objava i stupanje na snagu čekali zbog svih peripetija oko (ne)važenja novog Zakona o radu. Sada (barem se tako čini) ne postoje nikakve prepreke za objavu u “Službenim novinama FBiH”, te bismo ubrzo mogli imati novi Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH. Prema članu 9. tog budućeg OKU, najniža plaća će se utvrđivati na isti način kao i sada. Najniža satnica će se, kao i do sada, množiti sa fondom radnih sati za jedan mjesec i taj proizvod će biti najniža plaća radnika. Iznos najniže satnice je element koji se treba usaglasiti između socijalnih partnera

Zbog ograničenog važenja OKU, čini se izglednim da će se najniža satnica češće preispitivati nego što je to bio slučaj do sada. Zanimljivo je da se u članu 8. OKU FBiH spominje mogućnost da se granskim ili pojedinačnim kolektivnim govorima, kao i kolektivnim ugovorima za područje jednog kantona može ugovoriti čak i niža neto satnica, s tim da tako utvrđeni iznos ne može biti niži od 1,62 KM (također sa uključenim porezom na dohodak). I to je nešto što ćemo tek vidjeti kada se granski kolektivni ugovori počnu zaključivati. Ako pretpostavimo da neće biti promjena OKU u posljednji trenutak, novi obračun najniže plaće u Federaciji BiH bi trebao izgledati ovako:

Federacija BiH 160 sati

176 sati

184 sata

535,65

562,43

589,22

616,00

Doprinosi na plaću

56,24

59,06

61,87

64,68

Doprinosi iz plaće

166,05

174,35

182,66

190,96

Bruto plaća

Neto dohodak

369,60

388,08

406,56

425,04

Lični odbitak (npr.)

300,00

300,00

300,00

300,00

69,60

88,08

106,56

125,04

6,96

8,81

10,66

12,50

362,64

379,27

395,90

412,54

Osnovica za oporezivanje Porez na dohodak Isplata radniku Opća vodna naknada

1,81

1,90

1,98

2,06

Posebna naknada za zaštitu od PDN

1,81

1,90

1,98

2,06

595,52

625,28

655,04

684,81

Ukupni troškovi poslodavca

(tj. Sindikata, Udruženja poslodavaca i Vlade FBiH). Prema onome što se zna, početna najniža satnica će (shodno članu 7. stav 4. OKU) biti 2,31 KM, i to je neto iznos satnice (sa uključenim porezom na dohodak). To je najniža satnica koja bi se nakon objave OKU primjenjivala u 2016. godini, a periodično bi se njena visina preispitivala, uzimajući u obzir inflaciju, kretanje GDP-a i sl. Uključene strane bi se do 1. decembra svake godine trebale dogovoriti o zadržavanju postojeće ili utvrđivanju nove satnice koja bi se primjenjivala u narednoj godini, a ako se to ne desi, već utvrđena bi važila sve do postizanja konačnog dogovora. Tako je zamišljeno u OKU, a tek ćemo vidjeti koliko često će se to zaista dešavati. 90

168 sati

Minimalac drugdje Sasvim je razumljivo da različite države imaju na različite načine regulisano pitanje najniže naknade. Prije svega, u svijetu su prisutni i različiti politički sistemi, različiti sistemi unutrašnjeg uređenja, tako da je i poređenje često nepraktično. Također, ni nivo životnog standarda nije jednak pa je i logično da u prostom poređenju uočimo značajne razlike. Za protuvrijednost dvije marke u Londonu možemo kupiti daleko manje nego kod nas, a da ne spominjemo neke slabije razvijene zemlje svijeta. To je razlog zašto neki generalni tabelarni prikaz najnižih plaća možda i nije pretjerano releventan za konkretna poređenja. Ipak, vjerovatno se radi o maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

radno pravo DRŽAVA

NAJNIŽA PLAĆA

ISKAZANO U KM

ZA PERIOD

Albanija

20.000 leka

281,33

mjesečno

Andora

5,63 eura

11,01

satnica

55.000 drama

194,85

mjesečno

105 manata

118,61

mjesečno

2.300.000 rublji

203,54

mjesečno

Belgija

9,12 eura

17,84

satnica

Bugarska

2,5 leva

0,99

satnica

Crna Gora

195 eura

381,39

mjesečno

58,70 kruna

4,25

satnica

Estonija

2,44 eura

4,77

satnica

Francuska

9,67 eura

18,91

satnica

Grčka

4,23 eura

8,27

satnica

Holandija

8,60 eura

16,82

satnica

Hrvatska

3.120 kuna

812,32

mjesečno

Irska

9,15 eura

17,89

satnica

Latvija

370 eura

723,66

mjesečno

Litvanija

2,13 eura

4,16

satnica

Luksemburg

11,12 eura

21,75

satnica

Mađarska

111.000 forinti

697,61

mjesečno

Makedonija

16.000 denara

498,63

mjesečno

728,04 eura

1.423,92

mjesečno

8,50 eura

16,62

satnica

Poljska

1.850 zlota

824,03

mjesečno

Portugal

618,33 eura

1.540,24

mjesečno

Rumunija

7,44 leva

3,24

satnica

6.204 rublje

158,49

mjesečno

Slovačka

2,33 eura

4,56

satnica

Slovenija

790,73 eura

1.546,53

mjesečno

Srbija

163 dinara

2,60

satnica

Španija

764,40 eura

1.495,04

mjesečno

Turska

1.647 lira

997,99

mjesečno

Ukrajina

8,29 hrivnji

0,56

satnica

Velika Britanija

7,20 funti

17,94

satnica

Armenija Azerbejdžan Bjelorusija

Češka

Malta Njemačka

Rusija

podacima koji bi mogli biti zanimljivi čitaocu pa se mogu izdvojiti neke zemlje, makar evropske, uz napomenu da se radi o bruto satnicama (dok neto iznos veoma varira u zavisnosti od visine poreznih i stopa doprinosa u tim državama). Pored toga, u nekim (pogotovo Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Buduća najniža satnica u FBiH (2,31 KM) će se, kao i do sada, množiti sa fondom radnih sati za jedan mjesec i taj proizvod će biti najniža plaća za taj mjesec.

skandinavskim) državama to pitanje nije jedinstveno regulisano, već je veoma šaroliko u raznim granskim kolektivnim ugovorima. U tabeli možemo vidjeti pregled najnižih bruto satnica u državama koje su izdvojene. 91

turizam

Zakon o turizmu u Kantonu Sarajevo ȫȫArnela Muhotić

Prema presudi Ustavnog suda FBiH, Zakon o turističkim zajednicama i promicanju turizma u Federaciji BiH je, zajedno sa svojim pratećim propisima, još od 30. 01. 2015. godine van snage. U takvoj situaciji dva kantona su se još ranije odlučila da “aktiviraju”, odnosno donesu svoje kantonalne zakone iz ove oblasti (Hercegovačkoneretvanski kanton i Tuzlanski kanton), a svoj Zakon o turizmu je upravo ovih dana donio i Kanton Sarajevo. U ovom broju donosimo komentar razlika i noviteta koje je ovaj Zakon donio u odnosu na raniji federalni zakon, kao i u odnosu na zakone navedena dva kantona. 92

maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

turizam

K

ao što je poznato, Ustavni sud Federacije BiH je u svojoj presudi, broj: U-34/13, od 03. 07. 2014. godine (koja je objavljena u “Službenim novinama Federacije BiH”, broj 61/14), ocijenio da je Zakon o turističkim zajednicama i promicanju turizma u Federaciji BiH (“Službene novine FBiH”, br. 19/96 i 28/03) u suprotnosti sa Ustavom Federacije BiH, jer se njime direktno zadire u nadležnosti kantona, koji nisu konsultovani prilikom njegovog kreiranja. Ovom presudom ostavljen je rok Parlamentu Federacije BiH od šest mjeseci, od dana objavljivanja presude, da navedeni federalni zakon uskladi sa Ustavom FBiH. Pošto to nije učinjeno, taj zakon je, zajedno sa svim njegovim pratećim propisima, od 30. 01. 2015. godine van snage. Nastala pravna praznina dovela je do isključenja obaveze plaćanja članarine turističkim zajednicama, kao i boravišnih taksi, izuzev u dva kantona, koja su Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

se opredijelila za donošenje, odnosno “aktiviranje” kantonalnih propisa iz oblasti turizma: - u Hercegovačko-neretvanskom kantonu/županiji je “aktivirana” primjena ranije kantonalne Uredbe o članarinama u turističkim zajednicama HNK (“Službene novine HNK”, broj 5/10); - u Tuzlanskom kantonu je donesen kantonalni Zakon o turističkim zajednicama (“Službene novine TK”, broj 11/15). Nedavno je i Kanton Sarajevo donio svoj Zakon o turizmu, koji je usvojen 27. 04. 2016. godine na 14. radnoj sjednici Skupštine KS, a njegovo objavljivanje u “Službenim novinama Kantona Sarajevo”, zatim i stupanje na snagu, očekuje se upravo u vrijeme izlaska iz štampe ovog broja POREZNOG SAVJETNIKA. Zakon o turizmu u Kantonu Sarajevo (u daljnjem tekstu: Zakon ili Zakon KS) je detaljnije uredio mnoga pitanja iz oblasti turizma i predstavlja jedinstven zakonodavni okvir za ovu oblast, koji je podijeljen u tri dijela sa ukupno deset poglavlja. U nastavku slijedi komentar pojedinih odredbi ovog Zakona, pri čemu je akcenat dat na razlike i novitete u odnosu na raniji federalni, odnosno propise drugih kantona koji regulišu ovu oblast. U početnim odredbama, u poglavlju I ovog Zakona, šire se definišu značenja pojedinih pojmova (turizam, turista, korisnik turističke usluge, turistička destinacija, turistička infrastruktura, turistička suprastruktura, putnik, turistički paket aranžman, izletnički program, putnička agencija kao organizator putovanja, turistička agencija kao posrednik, prebukiranje, uzasne u turizmu i klaster).

U situaciji pravne praznine, nakon prestanka važenja federalnog zakona, kantonima je preostalo da oblast turizma urede vlastitim zakonima. Novitet Zakona o turizmu KS su planska dokumenta koja se tiču planiranja i cjelokupnog razvoja turizma.

PLANIRANJE I RAZVOJ TURIZMA U poglavlju II, koje ujedno predstavlja i potpun novitet, Zakon KS propisuje odredbe koje se tiču planiranja i cjelokupnog razvoja turizma, zajedno sa njegovim dopunskim djelatnostima, i to sljedećim planskim dokumentima: Strategija razvoja turizma KS je sveobuhvatan dokument o srednjoročnom razvoju turističke privrede i sadrži analizu postojećeg stanja razvoja turizma, viziju i ciljeve, investicioni okvir, 93

turizam

Pored pravnih i fizičkih lica koja su registrirana za obavljanje turističke djelatnosti, pojedine vrste turističkih usluga u KS mogu pružati fizička lica koja nisu registrovana kao poduzetnici. Zakon KS propisuje detaljnije uslove za obavljanje poslova putničkih agencija kako za organizatore putovanja tako i za posrednike (subagente). Značajna novina je i uvođenje obaveze posjedovanja licence za organizovanje turističkih putovanja. Turistički vodič mora imati odobrenje, koje, na njegov zahtjev, izdaje nadležni organ na čijem području turistički vodič ima prebivalište. 94

te ostale bitne elemente za planiranje razvoja turizma. Realizuje se posredstvom ostalih planskih dokumenata, a donosi je Skupština Kantona Sarajevo na prijedlog Vlade Kantona Sarajevo. Marketing plan turizma KS i plan promocije turima KS sadrži istraživanje tržišta, identifikaciju ciljnih grupa - tržišta i ostale bitne elemente za planiranje promocije turizma, koji donosi Vlada KS na prijedlog Ministarstva privrede KS kojem prijedlog podnosi turistička zajednica na period od pet godina. Master plan je dokument kojim se utvrđuju ciljevi, programi i planovi razvoja turizma, investicije u turizmu, planovi marketinga i konkurentnosti, kao i mjere za njihovo sprovođenje, za određeni prostor koji je od značaja za razvoj turizma. Donosi ga Vlada KS na prijedlog Ministarstva. Strategija razvoja turizma jedinica lokalne samouprave je planski dokument kojim se bliže određuje razvoj prioritetnih turističkih proizvoda utvrđenih Strategijom. Donosi je vijeće jedinice lokalne samouprave uz aktivno učešće svih turističkih subjekata na području jedinice lokalne samouprave, te je propisan rok od šest mjeseci za donošenja odluke o proglašenju nekog lokaliteta turističkim mjestom. U poglavlju II je regulisano i šta se i na koji način može proglasiti prostorom od posebnog značaja, kao i mogućnost da se prirodno bogatstvo i dobro dâ na korištenje dodjelom koncesije, te šta podrazumijeva turističko mjesto, kao i imenovanje komisije za proglašenje turističkog mjesta. OBAVLJANJE TURISTIČKE DJELATNOSTI Ovaj segment je uređen u poglavlju III Zakona KS, koje u odnosu na raniji Zakon o turističkoj djelatnosti FBiH proširuje postojeće i propisuje dodatne odredbe u vezi sa obavljanjem turističke djelatnosti, te uređuje uslove koje subjekti moraju ispunjavati i da bi mogli obavljati turističku djelatnost. Za razliku od ranijeg federalnog zakona, koji je podjednako tretirao pravna i fizička lica koja su registrirana za obavljanje turističke djelatnosti, u Zakonu KS je dodano i da “...pojedine vrste turi-

stičkih usluga mogu pružati fizička lica koja za pružanje tih usluga nisu registrovani kao preduzetnici” (član1 4.). Članovi 15. i 17. ovog Zakona, također, predstavljaju novitet, a uređuju pitanja šta se sve podrazumijeva pod obavljanjem turističke djelatnosti (član 15.), dok član 17. reguliše zabranu oglašavanja i reklamiranja pružaoca usluga u turizmu ukoliko ne ispunjavaju uslove propisane zakonima koji regulišu ovu materiju. PUTNIČKE AGENCIJE Poslovanje putničkih agencija uređuje poglavlje IV Zakona, pri čemu su i ova pitanja detaljnije regulisana nego ranije, a uvedene su i novosti koje nisu bile propisane u ranijem federalnom Zakonu o turističkim djelatnostima. Između ostalog, članom koji se odnosi na vrste putičkih agencija detaljnije su uređeni i uslovi za obavljanje poslova kako organizatora putovanja tako i posrednika (subagenta). Za obavljanje poslova organizatora putovanja propisano je da te poslove može da obavlja pravno lice koje je upisano u sudski registar za vršenje tih usluga, koje ima obezbijeđena sredstva (garantni polog) u iznosu od 20.000,00 KM ili osiguranu garanciju banke, odnosno garanciju osiguravajućeg društva, te koje ima zaposleno najmanje tri lica, od kojih jedno lice sa završenom visokom stručnom spremom VII stepen ili završenim prvim ciklusom visokog obrazovanja sa 180 ECTS bodova ili 240 ECTS bodova ili najmanje višom školskom spremom, te minimalno jednom godinom radnog iskustva u struci i znanjem najmanje jednog svjetskog jezika. Za obavljanje poslova posrednika (subagenta) je, također, propisano da te poslove može da obavlja pravno lice koje je upisano u sudski registar za vršenje tih usluga, koje ima obezbijeđena sredstva od 10.000,00 KM ili osiguranu garanciju banke, odnosno garanciju osiguravajućeg društva, te da ima zaposleno najmanje jedno lice koje ispunjava iste uslove kao i kod obavljanja poslova organizatora putovanja. Rješenje o ispunjavanju navedenih uslova se upisuje u Upisnik putničkih agencija koji vodi nadležni organ i strukovno Udruženje/Udruga turimaj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

turizam stičkih agencija Bosne i Hercegovine (UTA BiH), čija je dužnost da obezbijedi visoke standarde vezane za pružanje usluga turističkim potrošačima. (Inače, federalnim zakonom je bilo propisano samo da navedeni upisnik vodi nadležni organ, s tim da je, za razliku od Zakona KS, u federalni zakon bila inkorporirana i odredba šta takvo rješenje mora da sadrži.) Jedan od značajnijih noviteta propisan ovim Zakonom je i obaveza posjedovanja licence za organizovanje turističkih putovanja koju izdaje Ministarstvo, najkasnije u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva. Licenca podliježe reviziji nakon isteka roka od tri godine od dana dostavljanja. Kada je riječ o obavezama putničkih agencija, one su dodatno proširene obavezom putničke agencije da utvrdi i opće uslove putovanja, kojima se bliže određuju prava i obaveze agencije i prava i obaveze korisnika turističke usluge, u skladu sa zakonima kojima se uređuju obligacioni odnosi i zaštita potrošača. Članom 30. Zakona propisano je da će Vlada KS, na prijedlog resornog Ministarstva saobraćaja KS, utvrditi način određivanja lokacije javnih parkirališta za turističke autobuse, uslove koji treba da se ispune, stop-bus lokaciju za naplatu turističke vinjete, njenu visinu i način naplate dnevne boravišne takse. Članom 32. (Program, prospekt ili katalog putovanja) propisano je da je putnička agencija dužna za svaki aranžman, odnosno putovanje koje organizuje, izdati program, prospekt ili katalog kojeg putniku treba staviti na raspolaganje prije sklapanja ugovora o organizovanom putovanju ili korištenju drugih usluga. U odredbama koje uređuju šta mora da sadrži program, prospekt ili katalog, nije navedeno da on mora sadržavati uputstvo o najmanjem broju sudionika za ostvarenje aranžmana ako je to uslov za organiziran aranžman, kao ni rok do kada će se najkasnije putniku saopštiti ako organizator ili posrednik odustane od aranžmana, što je u bilo navedeno u federalnom zakonu. Razlika u odnosu na raniji federalni zakon je i u obavezi ispunjavanja uslova za direktora poslovnice, gdje nije propisano da to lice mora imati najmanje dvije godine radnog staža na odgovarajućim poslovima u putničkoj agenciji Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Licenciranje za organizovanje turističkih putovanja Zakon o turizmu KS propisuje obavezu posjedovanja licence za organizovanje turističkog putovanja, a pitanja vezana za sticanje, izdavanje, prestanak i oduzimanje licence uređena su članovima 25., 26., 27. i 28. ovog Zakona. Organizator turističkog putovanja može obavljati poslove putničkih agencija nakon što pribavi licencu od Ministarstva, koje, također, vodi i Registar izdatih licenci i dužno je s tim da upozna strukovano udruženje UTA BiH. U postupku izdavanja Ministarstvo utvrđuje da li organizator turističkog putovanja ispunjava uslove koji su propisani ovim zakonom. Uz zahtjev za izdavanje licence potrebno je dostaviti i propisanu dokumentaciju (član 25., stav 3.). Ministarstvo izdaje licencu najkasnije u roku od 15 dana od podnošenja urednog i potpunog zahtjeva. Licenca podliježe reviziji nakon isteka roka od tri godine od dana dostavljanja, o čijem isteku vodi računa Ministarstvo. U postupku licenciranja nije moguća žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Troškove postupka izdavanja licence snosi podnositelj zahtjeva, a uplata se vrši na račun javnih prihoda u korist Budžeta Kantona Sarajevo. Licenca prestaje da važi: brisanjem iz registra na osnovu zahtjeva nosioca licence, podjelom organizatora turističkog putovanja na dva ili više društava, te ukoliko nosilac licence prestane ispunjavati uslove predviđene ovim Zakonom. ili drugim odgovarajućim poslovima u turizmu, niti da poznaje najmanje jedan svjetski jezik. Zakonom o turizmu KS je detaljnije propisana obaveza garancije za turistički paket aranžman, te je izričito propisano kada putnička agencija nije odgovorna za štetu, kao i obaveze u vezi sa otkazom aranžmana, neizvršenja, djelimičnog ili nepotpunog izvršenja usluge obuhvaćenih programom putovanja od organizatora putovanja. TURISTIČKI VODIČ I TURISTIČKI PRATILAC Ova pitanja su uređena u poglavlju V Zakona o turizmu KS. Turistički vodič, prema ovom Zakonu (što nije bilo regulisano u federalnom zakonu), dužan je da vođenje grupe ili pojedinca preda stručnom licu zaposlenom unutar institucije kulture (muzeji, galerije i sl), unutar zaštićenih dijelova prirode ili u prostoru pravnog lica koje upravlja određenom atrakcijom. Zakon KS, također, propisuje da za pružanje usluga turističkog vodiča

Seosko domaćinstvo koje pruža turističke usluge mora biti upisano u Registar poljoprivrednih gazdinstava, a obavezno je i prethodno odobrenje za pružanje tih usluga.

95

turizam

Obveznici plaćanja članarine TZ su sva pravna i fizička lica koja na području KS imaju sjedište ili organizacioni dio i koja ostvaraju prihod pružanjem ugostiteljskih ili drugih turističkih usluga ili obavljaju djelatnosti neposredno povezane sa turizmom. TZ može imati i dobrovoljne članove, koji pristupanjem stiču ista prava i obaveze kao i obavezni članovi.

turistički vodič mora imati odobrenje, koje na njegov zahtjev izdaje nadležni organ na čijem području turistički vodič ima prebivalište (za razliku od federalnog zakona, prema kojem je odobrenje izdavao nadležni organ na čijem području turistički vodič pruža usluge). Novitet je i obaveza dostavljanja rješenja o odobrenju pružanja usluga turističkog vodiča od nadležnog organa, koji dostavlja rješenje nadležnoj organizacijskoj jedinici porezne uprave, nadležnoj tržišno-turističkoj inspekciji, te Ministarstvu. U odredbi u vezi sa turističkim pratiocem, Zakon KS uvodi i obavezu posjedovanja uvjerenja o položenom ispitu kojim se utvrđuje identitet turističkog pratioca (što federalnim zakonom nije bilo propisano). TURISTIČKE USLUGE U SEOSKOM DOMAĆINSTVU U poglavlju VI, koje se odnosi na turističke usluge u seoskom domaćinstvu i drugim oblicima turizma, Zakonom KS je (za razliku od ranijeg federalnog zakona) izričito propisana obaveza da seosko domaćinstvo mora biti upisano u Registar poljoprivrednih gazdinstava. U Zakonu KS su predviđene i određene turističke usluge u seoskom turizmu, po osnovu specifičnosti područja Kantona Sarajevo, gdje spadaju: iznajmljivanje konja za jahanje, lov i ribolov na seoskom domaćinstvu, foto safari, organizovanje branja plodova i gljiva, berba voća i povrća i dr. Za pružanje turističkih usluga u seoskom domaćinstvu član seoskog domaćinstva dužan je pribaviti rješenje o odobrenju za pružanje navedenih usluga. Također, predviđeno je da se turističke usluge mogu pružati i u drugim oblicima turizma: u zdravstvenom, kongresnom, sportskom, lovno-ribolovnom, vjerskom, skijaškom, kao i drugim oblicima turizma. TURISTIČKA ZAJEDNICA KANTONA SARAJEVO Drugi dio Zakona o turizmu KS, odnosno poglavlje VII, odnosi se na Turističku zajednicu Kantona Sarajevo.

96

Turistička zajednica je pravno lice koje svoje svojstvo stiče danom upisa u sudski registar (za razliku od ranijeg federalnog zakona i propisa drugih kantona, prema kojima turistička zajednica svoje svojstvo stiče upisom u Upisnik turističkih zajednica). Turistička zajednica KS ima svoje obavezne članove, a to su sva pravna i fizička lica koja u Kantonu Sarajevo imaju sjedište ili bilo kakav organizacioni dio i koje ostvaraju prihod pružanjem ugostiteljskih ili drugih turističkih usluga ili obavljaju sa turizmom neposredno povezane djelatnosti. Koje su to neposredno povezane djelatnosti povezane sa turizmom biće uređeno podzakonskim aktom koji donosi ministar, u skladu sa klasifikacijom djelatnosti BiH. Pored obaveznih članova, Turistička zajednica KS može imati i dobrovoljne članove koji imaju ista prava i obaveze kao i obavezni članovi. Osim toga, Skupština Turističke zajednice KS može imenovati i počasne članove, koji su posebno zaslužni za promicanje i razvoj turizma i oni nemaju mogućnost da budu birani u organe turističke zajednice. Za razliku od ostalih kantonalnih propisa, po kojima turistička zajednica donosi svoj statut uz prethodnu saglasnost nadležnog ministarstva, Zakon KS propisuje da Turistička zajednica KS donosi statut uz prethodnu saglasnost Vlade. Tijela Turističke zajednice KS su regulisana na sličan način kao i kroz federalne i druge kantonalne propise, a to su: skupština, turističko vijeće, nadzorni odbor i predsjednik turističke zajednice ( jedino Zakon TK ne navodi predsjednika kao tijelo turističke zajednice). Dodatno, Zakon KS je uveo i Ured za podršku turizma, koji osniva Skupština Turističke zajednice, s tim da će ovaj organ obavljati poslovnu komunikaciju između samostalnih ugostitelja i nadležnih institucija sa ciljem ažurnijeg obavljanja usluga iz polja lokalnog i sezonskog turizma. Ured za podršku turizma će najviše biti zadužen za olakšavanje procedura, registracije ugostiteljskih objekata poput hostela, soba na kraće periode, te prilikom određivanja manifestacija u KS. Također, ovaj Ured će voditi i sezonski registar prijavljenih ugostitelja, vodiča i drugih samostalnih poduzetnika u oblasti turizma. maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

turizam Mandat članova tijela turističke zajednice je četiri godine, s tim da mogu biti ponovo birani za još jedan mandat. (Federalni zakon nije propisivao mogućnost ponovnog imenovanja, nakon isteka jednog mandata.) Interesantno je da Zakon o turizmu Kantona Sarajevo ne sadrži odredbe koje bi se odnosile na turističke zajednice područja i općina (što je uređeno i u federalnom, a i u ostalim kantonalnim propisima). Nadzorni odbor Turističke zajednice KS ima tri člana (za razliku od drugih zakona koji propisuju da nadzorni odbor ima “najmanje tri člana”), pri čemu nadzorni odbor provodi nadzor četiri puta godišnje (dinamika nadzora u drugim kantonalnim zakonima nije izričito propisana). Kategorizacija turističkih mjesta, kao i finansiranje turističke zajednice uređeno je na isti način kako je to bilo uređeno i ranije, odnosno na isti način kako to uređuju i propisi drugih kantona iz ove oblasti. Osnovni kriteriji za kategorizaciju turističkih mjesta su: - trogodišnji prosjek ostvarenog broja turističkih noćenja u turističkom mjestu; - broj turističkih noćenja po stanovniku; - ukupna vrijednost prometa u turističkoj i ugostiteljskoj djelatnosti po stanovniku mjesta. Prihodi od kojih se finansira turistička zajednica su: boravišne takse, članski doprinos, te prihodi od obavljanja privrednih djelatnosti. Također, turistička zajednica može ostvariti prihod i iz budžeta jedinice lokalne samouprave, te Budžeta Kantona, dobrovoljnih priloga i darova, imovine u njenom vlasništvu i sl. Skupština Turističke zajednice je dužna da do kraja maja tekuće godine usvoji godišnji finansijski izvještaj za prethodnu godinu. Prijedlog finansijskog izvještaja za prethodnu godinu Kategorija turističkog mjesta Pravno lice Fizičko lice

A 0,050 0,025

turističko vijeće podnosi skupštini do kraja aprila tekuće godine. (Ovim su propisani duži rokovi podnošenja i usvajanja finanijskih izvještaja u odnosu na zakon TK.) Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Potpuno nova odredba je i član 97. Zakona KS, koji izričito propisuje obavezu Turističke zajednice da u svom poslovanju obavlja nabavke u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama. ČLANSKI DOPRINOS Pitanje članskog doprinosa regulisano je na isti način kao i u ranijem federalnom, odnosno zakonima drugih kantona. Naime, visina članarine koju plaća pravno i fizičko lice koje je obavezni član turističke zajednice (dakle) zavisi od: - kategorije turističkog mjesta u kojem je sjedište ili organizaciona jedinica; - pravnog statusa obveznika (tj. da li je pravno ili fizičko lice); - visine stope utvrđene ovim Zakonom. Osnovica za obračun članarine turističkoj zajednici, za pravna lica koji su obaveznici plaćanja poreza na dobit, jeste ukupan prihod, tj. svi prihodi koje su ta lica dužna iskazati u računu dobiti i gubitaka, u skladu sa propisima o računovodstvu. Za fizička lica koja su obveznici plaćanja poreza na dohodak osnovica za obračun članskog doprinosa su ukupni prihodi iz knjige prihoda i rashoda, u skladu sa propisima o porezu na dohodak, umanjeni za naplaćeni porez na dodanu vrijednost. Dakle, visina obavezne članarine (koju su dužni plaćati sva pravna i fizička lica koja u Kantonu Sarajevo imaju sjedište ili bilo kakav organizacioni dio i koje ostvaraju prihod pružanjem ugostiteljskih ili drugih turističkih usluga ili obavljaju sa turizmom neposredno povezane djelatnosti) zavisi od kategorije turističkog mjesta (što će se urediti posebnim podzakonskim aktom), kao i od statusa obveznika ove članarine (pravno ili fizičko lice), pri čemu se visina obaveze za članarine obračunava na navedenu osnovicu, po sljedećim procentima: B 0,045 0,020

C 0,040 0,015

Zakon o turizmu Kantona Sarajevo ne sadrži odredbe koje bi se odnosile na turističke zajednice područja i općina.

D 0,035 0,010

Pravna i fizička lica plaćaju članski doprinos prema mjestu sjedišta firme, do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, a uplata se vrši na račun Turističke zajednice, do donošenja federalnog propisa. 97

turizam

Zakon o turizmu KS je uveo i plaćanje dnevne boravišne takse koju plaća organizator grupnog putovanja, tj. agencija po svakom dolasku turista u turističko mjesto, bez noćenja, koja iznosi 50% boravišne takse. Sredstva koja su prikupljena po osnovu boravišne takse koriste se isključivo za razvoj i unapređenje turističke ponude KS. Predviđeni iznosi novčanih kazni, kao i donja granica zapriječenih kazni veća je nego u ranijem federalnom zakonu i zakonima drugih kantona.

98

Za svaki organizacioni oblik izvan sjedišta pravnog i fizičkog lica utvrđuje se posebna osnovica i ukupni prihod za obračun članskog doprinosa. BORAVIŠNA TAKSA Interesantno je da je Zakon o turizmu KS, pored uobičajene boravišne takse, uveo i plaćanje tzv. dnevne boravišne takse koju plaća organizator grupnog putovanja, tj. agencija, po svakom dolasku turista u turističko mjesto, bez noćenja, prilikom plaćanja vinjete za turističke autobuse, koja iznosi 50% boravišne takse. Oslobađanje od plaćanja kako boravišne takse tako i dnevne boravišne takse uređeno je na isti način kao i u ostalim propisima koji problematiziraju ovo tematiku. U skladu s tim, lica osobođena plaćanja boravišne takse su: djeca do 12 godina starosti, lica sa teškim čulnim i tjelesnim smetnjama, lica koja obavljaju sezonske poslove sa prijavljenim boravištem u turističkom mjestu, učesnici školskih ekskurzija, strani državljani koji su po međunarodnim konvencijama i sporazumima oslobođeni plaćanja taksi itd. Davalac usluge je dužan da na računu za usluge smještaja posebno iskaže iznos boravišne takse, te, ukoliko postoji, navede osnov oslobađanja od njenog plaćanja. Isto tako, dužan je da vodi evidenciju o uplaćenoj boravišnoj taksi u knjizi, te ostale evidencije koje su u vezi sa boravišnom taksom. Imajući u vidu odredbu Zakona koja se odnosi na način korištenja i raspoređivanja sredstava boravišne takse, uređeno je da sredstva koja su prikupljena po osnovu boravišne takse koriste isključivo za razvoj i unapređenje turističke ponude Kantona. NADZOR I KAZNENE ODREDBE Poglavlje VII Zakona KS se odnosi na nadzor, a odredbe ovog poglavlja su uglavnom jednake odredbama poglavlja III ranijeg federalnog zakona. Međutim, Zakonom KS je dodatno propisano da nadzor nad radom turističkih vodiča vrše i policijski službenici KS, što je još jedan novitet u odnosu na druge propise u ovoj oblasti. Kaznene odredbe su propisane u trećem dijelu Zakona, u poglavlju IX,

gdje je primjetan značajan porast visine zapriječenih novčanih kazni za prekršaje propisane ovim Zakonom, kao i povećanje donje granice kazni u odnosu na raniji federalni i propise drugih kantona. Članovi 113. do 120. propisuju novčane kazne za prekršaje u vezi sa obavljanjem turističke djelatnosti, a dodatno je proširen i član 121. kojim su propisane novčane kazne za Turističku zajednicu, gdje su predviđeni veći iznosi novčanih kazni u odnosu na one koje su bile propisane federalnim zakonom. Član 122., koji propisuje novčane kazne za nepoštivanje odredbi Zakona u vezi sa boravišnom taksom, obuhvatio je i dodatne obaveze koje su propisane ovim Zakonom (čl. 122. stav 1. tačke c) i d)). Član 123. propisuje novčane kazne u slučaju nepoštivanja odredbi Zakona u vezi sa članskim doprinosom, pri čemu je propisano da se pod prekršajem pravnog lica, u smislu ovog zakona, podrazumijeva i ukoliko uz uplatu članskog doprinosa (članarine) ne dostave obrazac obračuna iz koga je jasno vidljivo kojoj općini/gradu, odnosno području pripada obračunati i uplaćeni članski doprinos (član 93. stav 4.). PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Prelazne i završene odredbe su sadržane u posljednjem, poglavlju X Zakona KS, gdje se, između ostalog, propisuje da se boravišna taksa u Kantonu Sarajevo, do donošenja odluke Vlade o visini boravišne takse, obračunava, naplaćuje i uplaćuje u iznosu od 2,00 KM. Podzakonske akte i obrasce iz ovog Zakona donijet će ministar u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona Također, propisuje se i obaveza pravnih i fizičkih lica da svoje poslovanje usklade sa odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu. * * * Ova važna materija uskoro bi trebala biti uređena i novim federalnim Zakonom o turističkoj djelatnosti. Kada će biti donesen taj zakon, kakva će rješenja on sadržavati i kakva će nakon toga biti “sudbina” kantonalnih zakona iz oblasti turizma, ostaje da se vidi. maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

Odaberite model pretplate koji vam najviše odgovara

Godišnja pretplata na štampano izdanje Poreznog savjetnika za 2016. godinu iznosi 250,00 KM (s PDV-om)

Godišnja pretplata na elektronsko izdanje Poreznog savjetnika za 2016. godinu iznosi 200,00 KM (s PDV-om)

www.revicon.info

Regionalni poslovni magazin | Revicon d.o.o. | Envera Šehovića 14 | 71000 Sarajevo | Godina XIV. | april/travanj 2016.

od vardara pa do triglava

Godišnja pretplata na štampano i elektronsko izdanje Poreznog savjetnika za 2016. godinu iznosi 400,00 KM (s PDV-om)

Godišnja pretplata na štampano izdanje Poreznog savjetnika i poslovni magazin Prizma za 2016. godinu iznosi 300,00 KM (s PDV-om)

investicije

Uvoz osnovnih sredstava u Crnu Goru kao ulog stranog ulagača ȫȫIgor Obradović*

Carinski propisi Crne Gore stimulišu strane ulagače da u što većoj mjeri ulažu u ovu zemlju i time pospješe njen tehničko-tehnološki i ekonomski razvoj i napredak. U ovom tekstu su date smjernice o sprovođenju carinskog postupka radi ostvarivanju prava na oslobođenje od plaćanja carine prilikom uvoza osnovnih sredstava u Crnu Goru, kao uloga stranog investitora u privredno društvo koje je osnovano i registrovano u Crnoj Gori.

* Uprava carina Crne Gore, Sektor za carinsko-pravne poslove

S

trane direktne investicije (SDI) predstavljaju direktne investicije u postojeći biznis ili otvaranje novog biznisa u nekoj zemlji od neke inostrane kompanije ili države. Carinski propisi Crne Gore su prilagođeni privrednom okruženju sa ciljem da se strani ulagači u što većoj mjeri stimulišu da ulažu u Crnu Goru i time pospješe njen tehničko-tehnološki i ekonomski razvoj i napredak. Sa aspekta primjene carinskih propisa, u ovom tekstu su date smjernice o sprovođenju carinskog postupka radi ostvarivanju prava na oslobođenje od plaćanja carine. Propisi • Carinski zakon (“Sl. list RCG”, br. 7/02, 38/02, 72/02, 21/03, 29/05, 66/06, 21/08 i 62/13); • Uredba o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine (“Sl. list CG”, broj 20/15); • Pravilnik o obliku, sadržaju, načinu podnošenja i popunjavanja carinske deklaracije i zbirne prijave (“Sl. list

100

• • •

• • • • • • •

RCG”, br. 16/03, 43/04, 2/05, 14/0,  48/07 i 32/14); Zakon o stranim investicijama (“Sl. list CG”, br. 18/11 i 45/14); Zakon o privrednim društvima (“Sl. list RCG”, broj 6/02, i “Sl. list CG”, br. 17/07, 80/08, 36/11 i 40/11); Zakon o porezu na dodatu vrijednost (“Sl. list RCG”, br. 65/01, 12/02, 38/02, 72/02, 21/03, 76/05 i 4/06, i “Sl. list CG”, br. 16/07, 29/13 i 9/15); Zakon o carinskoj tarifi (“Sl. list CG”, broj 28/12); Zakon o upravnom postupku (“Sl. list CG”, br. 56/14 i 20/15); Zakon o carinskoj službi (“Sl. list CG”, broj 3/16); Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju usaglašenosti (“Sl. list CG”, broj 53/11); Zakon o spoljnoj trgovini (“Sl. list RCG”, br. 28/04 i 37/07, i “Sl. list CG”, broj 57/14); Zakon o slobodnim zonama (“Sl. list RCG”, broj 42/04, i “Sl. list CG”, br. 11/07 i 76/08); Pravilnik o Kontnom okviru i sadržini računa u Kontnom okviru za maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

investicije

privredna društva i druga pravna lica (“Sl. list CG”, broj 5/11). Registracija i evidentiranje nenovčanih stranih ulaganja Princip stranih investicija je, shodno članu 6. Zakona o stranim investicijama, da privredno društvo sa stranim ulogom uživa jednak pravni položaj i posluje pod jednakim uslovima i na jednak način kao domaća privredna društva bez stranog uloga. Strani ulagač uživa punu pravnu sigurnost i pravnu zaštitu u pogledu ulaganja. Drugim riječima, prilikom osnivanja ili ulaganja u privredno društvo primjenjuju se odredbe Zakona o privrednim društvima. Da bi neko strano ulaganje uopšte imalo kasnijih olakšica u carinskom postupku, mora biti registrovano. Registracija stranih ulaganja obavlja se kod Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), odnosno kod Centralne depozitarne agencije, kada je u pitanju akcijski kapital stranog investitora. U smislu odredbi Zakona o privrednim društvima, koje se odnose na Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

osnivanje privrednog društva i registraciju osnivanja i promjena u društvu, a u odnosu na podnošenje potrebne dokumentacije carinskom organu radi ostvarivanja prava na oslobođenje od plaćanja carine po osnovu uloga stranog lica, razmotriću status nenovčanih stranih ulaganja u odnosu na vrstu privrednog društva. Ortačko društvo: Ugovor o osnivanju mora sadržati pretežnu djelatnost društva, te naznačene vrste i vrijednosti uloga svakog ortaka. U slučaju promjena u društvu (povećanja uloga) to mora biti navedeno u ugovoru o osnivanju. Za carinski organ od značaja je da takvo društvo dostavi i izvod iz registra nadležnog organa iz koga se može utvrditi da je društvo osnovano ulogom stranog lica, uključujući i registraciju promjena u društvu. Komanditno društvo: U principu, ako nije drukčije propisano Zakonom o privrednim društvima, na komanditno društvo se primjenjuju odredbe koje se odnose na ortačko društvo, pa tako i u postupanju pred carinskim organom. Društvo sa ograničenom odgovornošću: Statut društva mora sadržati, po-

Privredno društvo sa stranim ulogom u CG uživa jednak pravni položaj i posluje pod jednakim uslovima i na jednak način kao i privredna društva bez stranog uloga. Strani ulagač uživa punu pravnu sigurnost i pravnu zaštitu u pogledu svog ulaganja.

101

investicije

Carinski zakon propisuje oslobođenje od plaćanja carine za robu koja se unosi kao ulog stranog ulagača u skladu sa Zakonom o stranim investicijama. Za carinski organ nije od značaja procjena nenovčanih uloga u društvu, jer je to prethodno pitanje koje se utvrđuje osnivačkim aktom ili statutom, odnosno registracijom društva.

red ostalog, i osnovnu djelatnost društva, podatak da je društvo osnovano kao društvo sa ograničenom odgovornošću i iznos kapitala, te odredbe o načinu promjene iznosa kapitala, ukoliko nijesu utvrđene zakonom. U slučaju povećanja osnivačkog kapitala potrebno je dostaviti izmijenjeni statut društva, kao i izvod iz registra nadležnog organa o registrovanoj promjeni. Akcionarsko društvo: Statut društva mora sadržati, pored ostalog, i djelatnost društva, odredbu da je društvo akcionarsko društvo i iznos akcionarskog kapitala utvrđen kao početni kapital, te odredbe o promjeni osnovnog kapitala. U slučaju povećanja osnivačkog kapitala potrebno je dostaviti izmijenjeni statut društva. Ugovor o osnivanju treba da posebno sadrži  ime, odnosno naziv osnivača koji unose nenovčane uloge, opis uloga i rok do kada se nenovčani ulozi moraju unijeti u društvo. Takođe, prilaže se i izvod iz registra nadležnog organa o registrovanom upisu, odnosno promjeni u društvu. Bez obzira na vrstu privrednog društva, procjena nenovčanih uloga u društvu nije od značaja za carinski organ, pošto je to prethodno pitanje koje se utvrđuje osnivačkim aktom ili statutom, odnosno registracijom kod Centralnog registra privrednih subjekata. Uslovi za oslobođenje od plaćanja carine Carinski zakon (član 184. stav 1. tačka 36.) propisao je oslobođenje od plaćanja carine za robu, koja se unosi kao ulog stranog ulagača u skladu sa posebnim zakonom. Materijalni propis, koji uređuje oblike stranih investicija, prava stranih investitora, zaštitu stranih investitora, promociju i druga pitanja od značaja za strane investicije u Crnoj Gori je Zakon o stranim investicijama. Sprovođenje carinsko-upravnog postupka Zahtjev za dobijanje rješenja o oslobađanju od plaćanja carine na robu (osnovna sredstva), koja se uvozi kao ulog stranog ulagača, korisnik povlastice (prava na oslobođenje) za čije potre-

102

be se roba uvozi podnosi carinarnici nadležnoj prema mjestu svog sjedišta/ prebivališta. Uredba o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine članom 92. propisuje da se oslobođenje od plaćanja carine primjenjuje na robu (osnovna sredstva) koja se uvozi kao ulog stranog ulagača, uz podnošenje: 1) izvoda iz registra nadležnog organa iz koga se može utvrditi da je društvo osnovano ulogom stranog lica. Ovo podrazumijeva i podatak o promjenama na kapitalu privrednog društva sa stranim ulogom po osnovu reinvestiranja dobiti, kao i datumu registracije stranog ulaganja kod nadležnog organa; 2) ugovora ili odluke o osnivanju privrednog društva, odnosno drugog oblika obavljanja djelatnosti sa stranim ulogom. U ugovoru, odnosno odluci, treba navesti da se dio stranog uloga realizuje kao uvoz osnovnih sredstava koji se oslobađa od plaćanja carine. Takođe, treba navesti i vrijednost svakog pojedinačnog osnovnog sredstva, kao i podatke o načinu plaćanja; 3) ovjerene specifikacije osnovnih sredstava koja predstavlja strani ulog. Specifikacija osnovnih sredstava, koja se uvozi, treba da sadrži tarifne oznake, imenovanja iz Carinske tarife, trgovačke nazive, količine, te pojedinačne i ukupne vrijednosti u odgovarajućoj valuti. Ministarstvo ekonomije SG, na zahtjev korisnika prava na oslobođenje, ovjerava specifikaciju osnovnih sredstava koja predstavlja strani ulog. Članom 7. Zakona o stranim investicijama propisano je da strani investitor može osnivati ili ulagati sredstva u domaće privredno društvo, odnosno osnovati privredno društvo za proizvodnju i promet naoružanja i vojne opreme. U tom slučaju, uz zahtjev za oslobođenje od plaćanja carine, korisnik povlastice podnosi i odobrenje Ministarstva ekonomije. Činjenica da se osnovna sredstva uvoze za obavljanje djelatnosti se, takođe, utvrđuje iz izvoda iz registra privrednih subjekata u slučaju kada se radi o uvozu robe za obavljanje pretežne djelatnosti privrednog društva. Ukoliko se radi o robi koja ne služi za obavljanje pretežne djelatnosti, carinski organ će zahtijevati i druge dokaze (npr. osnivački akt preduzeća, odluka o proširenju maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

investicije djelatnosti), u skladu sa članom 105. stav 1. Zakona o upravnom postupku. Carinarnica, na osnovu člana 2. Uredbe, donosi rješenje u rokovima propisanim za upravni postupak, računajući od dana predaje urednog zahtjeva za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine. Rješenje o oslobađanju od plaćanja carine na robu koja se uvozi kao ulog stranog ulagača dostavlja se korisniku prava na oslobođenje, te carinskoj ispostavi nadležnoj za sprovođenje carinskog postupka. Evidencija korisnika prava na oslobođenje kod Uprave carina Shodno članu 158. Zakona o upravnom postupku i članu 102. Zakona o carinskoj službi, Uprava carina CG vodi evidenciju korisnika prava na oslobođenje. Osim što se evidencioni (tzv. carinski) broj može dobiti prilikom registracije preduzeća u Centralnom registru privrednih subjekata, postoji način na koji se može dobiti i naknadno. Potrebno je u Upravu carina donijeti sljedeće: 1. zahtjev Upravi carina, sa tačnom adresom sjedišta preduzeća i kontakt telefonom; 2. novu potvrdu o registraciji društva iz centralnog registra privrednog suda - ovjerena fotokopija ili original dokument (fotokopija, a original na uvid); 3. karton deponovanih potpisa sa brojem žiro-računa banke - ovjerena fotokopija ili original dokumenta (fotokopija, a original na uvid). Potvrda o upisu preduzeća u evidenciju se može podići četiri dana od dana dostave dokumentacije. U slučaju da je zahtjev dostavio CRPS, potvrda se dostavlja nadležnom poreskom organu na dalju nadležnost. Rok za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine Ugovor o osnivanju privrednog društva, shodno čl. 20. i 21. Zakona o privrednim društvima, mora da sadrži i rok do kada se nenovčani ulozi moraju unijeti u društvo. Osnivači su dužni da unesu nenovčane uloge u roku određePorezni savjetnik maj/svibanj 2016.

nom u ugovoru o osnivanju. Ukoliko to ne učine, osnivači koji su unijeli svoj nenovčani ulog izmijeniće ugovor o osnivanju u tom kontekstu. Istekom roka za unos nenovčanog uloga u društvo gubi se pravo na oslobođenje od plaćanja carine za tog osnivača.

Oblici stranih ulaganja u Crnoj Gori Shodno članu 4. Zakona o stranim investicijama, strani investitor može u Crnoj Gori: - osnovati privredno društvo (sâm ili sa drugim ulagačima); - osnovati dio stranog društva; - sticati udjele i akcije u privrednom društvu; - kupiti privredno društvo. Takođe, shodno članu 5. istog Zakona, strana investicija može se vršiti na osnovu ugovora o koncesiji, ugovora o franšizingu, ugovora o finansijskom lizingu, ugovora o kupoprodaji nepokretnosti i drugim ugovorima, u skladu sa zakonom (npr. ugovor o zajedničkom ulaganju). U carinskom postupku korisnik prava na oslobođenje (primalac robe/uvoznik) dokazuje oblik stranog ulaganja, tj. da je vlasnik predmeta uvoza ili ima slična prava raspolaganja nad tom robom.

Zahtjev za oslobađanje od plaćanja carine na osnovna sredstva koja se uvoze kao ulog stranog ulagača podnosi korisnik ove povlastice carinarnici nadležnoj prema mjestu svog sjedišta. Istekom roka za unos nenovčanog uloga, koji treba biti utvrđen ugovorom o osnivanju društva, gubi se pravo na oslobođenje od plaćanja carine za tog osnivača.

Visina stranog uloga Prema članu 26., a u vezi sa članom 27. Zakona o stranim investicijama, evidencija stranih investicija u odnosu na pokretne materijalne stvari se vodi kod Centralnog registra Privrednog suda, odnosno Centralne depozitarne agencije. Prilikom podnošenja zahtjeva za oslobođenje od plaćanja carine nadležnoj carinarnici, korisnik prava je dužan da dostavi i izvod iz registra jednog od ovih nadležnih organa, u kojem je naveden i podatak o visini upisanog nenovčanog uloga stranog ulagača u kapitalu privrednog društva. Tako dostavljen podatak o visini iznosa stranog uloga dio je rješenja, koje donosi nadležna carinarnica. Na osnovu izvoda iz registra privrednih subjekata nadležni carinski organ iz

U carinskom postupku korisnik prava na oslobođenje (primalac robe/uvoznik) dokazuje oblik stranog ulaganja, kao i da je vlasnik ili ima slična prava raspolaganja predmeta uvoza. 103

investicije rubrike “Ukupni kapital” nesporno utvrđuje visinu stranog uloga, imajući u vidu da se ona izražava u novčanom iznosu. Utvrđivanje i kontrola carinske vrijednosti osnovnih sredstava Carinska vrijednost osnovnih sredstava utvrđuje se primjenom odgovarajućeg metoda za utvrđivanje carinske vrijednosti iz čl. 29. do 45. Carinskog zakona, uz primjenu ostalih odredaba propisa kojima je regulisana ova oblast.

Imajući u vidu da je osnovica za obračun carinskog duga, od kojih su osnovna sredstva po osnovu uloga stranog ulagača oslobođena od plaćanja carine, carinska vrijednost utvrđena na propisan način, može se zaključiti da bi iskorišćenost registrovanog stranog uloga trebalo pratiti upotrebom te vrijednosti, kao i da je ovo pravo na oslobođenje moguće primjenjivati dok je moguće registrovanim ulogom stranog ulagača u potpunosti pokriti utvrđenu carinsku vrijednost, odnosno dok su ispunjeni i ostali uslovi propisani radi ostvarivanja prava na oslobođenje od plaćanja carine na ovu robu.

Ko se smatra stranim ulagačem (investitorom)?

Ko je korisnik prava na carinsko oslobođenje?

Shodno članu 2. Zakona o stranim investicijama, strani investitor je:

U skladu sa članom 2. Zakona o privrednim društvima, korisnici prava na oslobođenje mogu biti privredna društva, preduzetnici, te druga fizička lica koja samostalno obavljaju privrednu djelatnost, kao i lica koja se bave slobodnim zanimanjem, a pružaju usluge na tržištu Crne Gore. To znači da se korisnik prava na oslobođenje upisuje u Rubriku 8 Jedinstvene carinske isprave Primalac robe, u uvoznom postupku, kao lice za čiji račun se podnosi deklaracija i koje je u vrijeme prihvatanja deklaracije vlasnik osnovnih sredstava ili ima slična prava raspolaganja robom.

- svako pravno lice sa sjedištem van teritorije Crne Gore; - svako fizičko lice, koje je strani državljanin, ako stiče udio ili akcije u privrednom društvu ili u privredno društvo ulaže na ugovornoj osnovi; - privredno društvo sa učešćem najmanje 10% stranog kapitala u kapitalu društva; - privredno društvo koje je strano lice osnovalo u Crnoj Gori; - crnogorski državljanin sa prebivalištem u inostranstvu. Stranim investitorom, u smislu Zakona o stranim investicijama, smatra se i lice koje je na osnovu izvršenih ulaganja steklo crnogorsko državljanstvo u skladu sa zakonom. To znači da je strani ulagač pošiljalac robe naveden u Rubrici 2 Jedinstvene carinske isprave. Što se smatra ulogom stranog ulagača? Zakon o spoljnoj trgovini članom 2. stav 1. tačka 7) propisuje da je roba svaka materijalna, pokretna stvar, ali ne i hartije od vrijednosti, poslovna dokumentacija ili gotovina. Poštujući ograničenja propisana Carinskim zakonom i Uredbom o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine, koja se odnose na strani ulog, članom 3. stav 2. Zakona o stranim investicijama propisano je da strani ulog može biti u stvarima i imovinskim pravima, te da se takvim ulogom smatra ulaganje u osnovna sredstva u skladu sa računovodstvenim propisima. 104

Što se podrazumijeva pod pojmom “osnovna sredstva” u ovom smislu? Uredba o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine propisuje da su predmet prava na oslobođenje osnovna sredstva. Kontni okvir, članom 6., propisuje da su osnovna sredstva obuhvaćena grupom 02 - Nekretnine, postrojenja, oprema i biološka sredstva. U ovoj grupi iskazuju se zemljišta, šume i višegodišnji zasadi, osnovno stado, građevinski objekti, investicione nekretnine, postrojenja i oprema u vlasništvu pravnog lica, postrojenja i oprema uzeti na finansijski lizing, alat i inventar sa kalkulativnim otpisom i ostale nekretnine, postrojenja, oprema i biološka sredstva, uključujući stanove, stambene zgrade i odmarališta koji ispunjavaju uslov za priznavanje po MSFI, kao i ulaganja za pribavljanje nekretnina, postrojenja, opreme i bioloških sredstava. Posmatrajući iz ugla Carinske tarife u odnosu na pokretne stvari, autor je mišljenja da se osnovna sredstva mogu svrstati u poglavlja Carinske tarife 84., 85., 86., 87., 88., 89. i 90. Zakona o carinskoj tarifi.

maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

investicije Da bi se provjerila iskorišćenost registrovanog uloga, nadležni carinski organ koji sprovodi postupak dužan je da odmah izvrši provjeru iskorišćenosti ovog prava, upoređivanje podataka iz priloženog rješenja sa podatkom o prijavljenoj carinskoj vrijednosti osnovnih sredstava. Ukoliko je prijavljen samo dio carinske vrijednosti osnovnih sredstava u odnosu na registrovani iznos stranog uloga, prvi put se podnosi original rješenja i na njemu se upisuje stvarno prijavljena carinska vrijednost osnovnih sredstava. Za svaku sljedeću pošiljku podnosi se ovjerena fotokopija rješenja, koja se u tom trenutku podnosi carinskom organu, sa originalom rješenja koji sadrži registrovan iznos stranog uloga. Za svaku pošiljku, čija vrijednost osnovnih sredstava premašuje registrovani iznos stranog uloga, ne primjenjuje se pravo na oslobođenje od plaćanja carine, već se carina obračunava i naplaćuje. Ispunjavanja carinske deklaracije Prilikom podnošenja carinske deklaracije za stavljanje osnovnih sredstava u slobodan promet u JCI se, pored ostalog, upisuju i sljedeći podaci: - rubrika 24 - Vrsta posla: “35 - Uvoz robe kao ulog stranog lica”, - rubrika 44 - Priložene isprave: “O99 - Rješenje carinarnice o oslobođenju od plaćanja carine za robu koja je ulog stranog ulagača”. Ulaganje u slobodne zone Shodno članu 10. Zakona o stranim investicijama, strane investicije se vrše u slobodnim zonama u skladu sa zakonom. Članom 34. Zakona o slobodnim zonama propisano je da je ulaganje kapitala na području zone i skladišta slobodno. U skladu sa istim Zakonom, zonu ili skladište može osnovati jedno ili više domaćih ili stranih pravnih i fizičkih lica, dok korisnik zone i skladišta može biti domaće ili strano pravno i fizičko lice koje na njenom području obavlja privrednu djelatnost. Shodno članu 173. Carinskog zakona, strana roba (osnovna sredstva) smještena u slobodnoj zoni ili u slobodnom Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Slučajevi kada se neće odobriti oslobođenje od plaćanja carine Shodno članu 92. stav 3. Uredbe o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine, predmet oslobođenja od plaćanja carine ne može biti roba koja se nabavlja iz finansijskih sredstava koja predstavljaju strani ulog. Shodno članu 92. stav 4. iste Uredbe, oslobođenje se neće odobriti ni za: 1) transportna sredstva koja nemaju proizvodni ili uslužni karakter, u skladu sa djelatnošću za koju je privredno društvo registrovano; 2) sve vrste nabavki namijenjenih za ishranu ljudi i životinja; 3) gorivo i zalihe sirovina, gotovih ili polugotovih proizvoda i 4) žive stoke. Naravno, oslobođenje od plaćanja carine ne može se odobriti ni za ona osnovna sredstva čiji je uvoz u Crnu Goru zabranjen nekim drugim, posebnim propisima. skladištu, dok se nalazi u slobodnoj zoni ili u slobodnom skladištu, može se staviti u slobodan promet uz ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine.   Primjena propisa iz oblasti zabrana i ograničenja Korisnik prava na oslobođenje, u skladu sa članom 67. stav 2. Carinskog zakona, mora poštovati mjere zaštite javnog morala, bezbjednosti, zaštite zdravlja i života ljudi, životinja ili bilja, zaštite nacionalnog blaga, istorijske, umjetničke ili arheološke vrijednosti ili zaštite prava intelektualne svojine. S obzirom na strukturu osnovnih sredstava koja su predmet uvoza, u smislu ostvarivanja prava na oslobođenje od plaćanja carine, roba mora ispunjavati tehničke propise koji su u primjeni u Crnoj Gori. Konkretno, u skladu sa članom 24. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju usaglašenosti, uvoznik je obavezan da garantuje da proizvod ima: • tehničku dokumentaciju (npr. garantni list, uputstvo na crnogorskom jeziku); • znak usaglašenosti; • ispravu o usaglašenosti; • broj, tip, šarže ili serije ili drugi podatak koji omogućava identifikaciju proizvoda u skladu sa tehničkim propisom;

Roba oslobođena od plaćanja carine se ne smije prodavati ili otuđivati po drugoj osnovi, davati drugome na upotrebu, zalog, najam, koristiti u druge svrhe ili predati kao osiguranje za druge obaveze, do isteka roka od tri godine od dana stavljanja u slobodan promet. 105

investicije

Carinski organi imaju ovlašćenje da preduzimaju sve potrebne mjere da se dobra koja su uvezena po ovom osnovu ne koriste u druge svrhe od onih za koje su oslobođena carine.

• ili se ti podaci navode na ambalaži ili u dokumentima koji prate proizvod (naziv, odnosno ime proizvođača ili uvoznika (registrovano trgovačko ime) ili robni znak i adresu na kojoj je dostupan). Autor skreće pažnju na to da osnovna sredstva moraju ispunjavati i uslove iz oblasti zaštite životne sredine, u smislu utvrđivanja otpadnih svojstava robe, pri čemu je, shodno članovima 80. i 81. Zakona o upravljanju otpadom, uvoz opasnog otpada zabranjen, a za uvoz otpada koji nije opasan potrebna je dozvola Agencije za zaštitu životne sredine. Zabrana otuđenja osnovnih sredstava - produženi carinski nadzor U smislu člana 46. stav 1. i člana 90. stav 1. Carinskog zakona, ako je roba bila stavljena u slobodan promet uz povoljniju carinu, pod uslovom da se upotrebljava u određene svrhe, ta roba ostaje pod carinskim nadzorom. Shodno članu 184. stav 2. Carinskog zakona, roba stavljena u slobodan promet uz oslobođenje od plaćanja carine

PDV tretman uvoza osnovnih sredstava koja su ulog stranog ulagača Odredbom člana 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost propisano je da je predmet oporezivanja uvoz i promet proizvoda u Crnu Goru. Saglasno odredbi člana 11. istog Zakona, uvoz proizvoda je svako unošenje proizvoda u carinsko područje Crne Gore. U skladu sa navedenim odredbama, na proizvode koji se uvoze u Crnu Goru, osim na proizvode za koje je odredbama člana 28. Zakona propisano poresko oslobođenje, obračunava se i plaća PDV. Odredbom člana 7. istog Zakona propisano je da se prometom proizvoda, u smislu člana 4. ovog zakona, ne smatra prenos cjelokupne imovine ili dijela imovine sa ili bez naknade ili kao ulog, ukoliko sticatelj imovine koji je poreski obveznik ili je izvršenjem prenosa postao poreski obveznik nastavi da obavlja istu djelatnost. Međutim, ova zakonska odredba se ne odnosi na uvoz proizvoda koji predstavljaju ulog u privrednom društvu. Prema tome, pri uvozu osnovnih sredstava, koja predstavljaju ulog stranog lica u privrednom društvu u Crnoj Gori, obračunava se i plaća PDV, s tim da obveznik ima pravo na odbitak PDV-a plaćenog pri uvozu, u skladu sa Zakonom o porezu na dodatu vrijednost. 106

pod carinskim je nadzorom, pa se, osim ako iz svrhe i načina upotrebe osnovnih sredstava proizlazi neophodnost njenog davanja drugome na upotrebu, ne smije prodavati ili otuđivati po drugoj osnovi, davati drugome na upotrebu, zalog, najam, koristiti u druge svrhe ili predati kao osiguranje za druge obaveze, bez prethodnog obavještavanja nadležne carinarnice i plaćanja carine do isteka roka od tri godine od dana stavljanja u slobodan promet, osim ako međunarodnim sporazumom ili drugim propisima nije utvrđen poseban rok. Shodno članu 184. stav 3. Carinskog zakona, svako suprotno postupanje sa robom povlači za sobom plaćanje carine po stopi koja se primjenjuje na dan tog postupanja, na osnovu vrste osnovnih sredstava i carinske vrijednosti koju je na taj dan utvrdila ili prihvatila carinarnica. Članom 3. Uredbe o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine, u skladu sa članom 46. Pravilnika o obliku, sadržaju, načinu podnošenja i popunjavanja carinske deklaracije i zbirne prijave propisano je da u slučaju zabrane otuđenja na period od tri godine, nadležni carinski organ u sistem elektronske razmjene podataka za obradu jedinstvene carinske isprave, odnosno u pisanu deklaraciju, rubrika 44, pod šifrom O99, unosi napomenu o roku i zabrani otuđenja osnovnih sredstava u sljedećem obliku: “ROK ZABRANE OTUĐENJA: GGGGMMDD.” Svrha propisivanja zabrane otuđenja jeste da se spriječi upotreba ove robe od lica kome nije odobrena ova povlastica u Crnoj Gori. Obaveza krajnje upotrebe robe u određene svrhe vezuje se za lice koje je nosilac carinskog oslobođenja i ona ostaje na snazi do isteka propisanog roka.  Datum primjene prava na oslobođenje od plaćanja carine Članom 75. Carinskog zakona propisano je da se u sprovođenju carinskog postupka stavljanja robe u slobodan promet, za koji je roba deklarisana, primjenjuju svi propisi koji važe na dan prijema carinske deklaracije. Drugim riječima, korisnik prava na oslobođenje od plaćanja carine mora svoj status društva u smislu regristracije stranog uloga ostvariti prije sprovođemaj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

investicije nja carinskog postupka u cilju primjene oslobođenja od plaćanja carine. Ovlašćenja carinskog organa U smislu odredbi Zakona o carinskoj službi, carinski organi imaju ovlašćenje da preduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osiguralo da se roba koja je stavljena u slobodan promet uz oslobađanje od plaćanja carine po osnovu stranog uloga ne koristi u druge svrhe od onih za koje je oslobođena, bez plaćanja odgovarajuće carine. Prestanak carinskog nadzora Shodno članu 46. stav 2. Carinskog zakona, carinski nadzor prestaje kad prestanu i uslovi zbog kojih je roba stavljena u slobodan promet uz oslobođenje od plaćanja carine, kad se roba izveze ili uništi ili kad je dopuštena upotreba robe u druge svrhe od onih koje su propisane zakonom, i kada je carina plaćena.

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Nastanak carinskog duga i carinski prekršaji Članom 203. Carinskog zakona propisano je da uvozni carinski dug nastaje nezakonitim uzimanjem robe ispod carinskog nadzora, a da je carinski dužnik lice koje je uzelo robu ispod carinskog nadzora. Takođe, članom 242. stav. 1. tačka 10) Carinskog zakona propisan je prekršaj za postupanje sa stranim ulogom suprotnom članu 184. stav 3. ovog zakona. Prema tome, jasno je i da se prekršaj iz člana 242. stav 1. tačka 10) Carinskog zakona odnosi i na robu koja se uvozi po osnovu uloga stranog lica, budući da se ta roba nalazi pod produženim carinskim nadzorom iz člana 90. Carinskog zakona, što je u potpunom skladu sa načelom zakonitosti u propisivanju prekršaja i prekršajnih sankcija.  Članom 2. Zakona o prekršajima propisano je da je prekršaj radnja koja predstavlja povredu javnog poretka koja je utvrđena zakonom ili drugim propisom i za koju je propisana sankcija.

107

korporativno upravljanje

Korporativni agenti na unutrašnjem tržištu EU ȫȫMr. Adnan Balvanović

U tekstu se razmatraju pojam i značaj korporativnih agenata za korporativno upravljanje kompanijama koje posluju na unutrašnjem tržištu Evropske unije. Za stakeholderski model savremenog upravljanja, uloga ovih agenata predstavlja osnovu razvoja prakse dobrih poslovnih odnosa i običaja na tržištu Unije, kao najvećem tržištu na svijetu, na kojem se promovišu i štite fundamentalne (komunitarne) slobode, ali i poslovni (korporativni i komunitarni) principi. U bh. korporativnoj praksi upravljanja privrednim društvima, pojam “korporativni agent” još nije prihvaćen. Stoga bi i ovaj terminus technicus materije korporativnog upravljanja bilo neophodno prihvatiti i primijeniti i u poslovanju u BiH, što bi na prvom mjestu podrazumijevalo i edukaciju iz ove oblasti. Uostalom, prihvatanje i ugrađivanje pojma “korporativni agent” u strategiju poslovanja predstavlja conditio sine qua non kada je u pitanju prihvatanje savremenog acquis communautaire-a Evropske unije. Definisanje pojma “korporativni agent” i uloga na tržištu EU Korporativni agenti su osnova razvoja današnjih stakeholderskih poslovnih odnosa između korporativnih konstituenata određenog privrednog društva. Kao takvi predstavljaju tipove ugovornog privrednog povjerenja u vidu zastupanja privrednih društava kao korporacija na tržištu. Korporativni agenti pružaju različite vrste usluga svojim klijentima (kompanijama sa prethodno izgrađenim okvirom za korporativno upravljanje), u različitim sferama savremenog poslovanja. Najčešće se te usluge mogu odnositi na određene radnje koje njihovi klijenti zahtijevaju (npr. provjera da li će se određene ugovorne obaveze poštovati između klijenata i ostalih sukontrahenata ili da li će sukontrahenti biti u mogućnosti izmiriti svoje novčane obaveze prema klijentima uredno i na vrijeme ili će pasti u zakašnjenje u izmirenju tih obaveza i sl). Obično se u praksi korporativni agenti pojavljuju u bankarskom sektoru poslovanja ili u sektoru pružanja usluga privatnoga osiguranja. Međutim, njih možemo naći i u drugim poslovnim (in108

teresnim) sferama. To se naročito vidi kroz supranacionalni (nadnacionalni) oblik poslovnog povezivanja na unutrašnjem tržištu Evropske unije (npr. kada je u pitanju Evropska ekonomska interesna grupacija i dr). Upravo iz navedenog proizlazi činjenica da korporativni agenti imaju značajnu ulogu kada je u pitanju stakeholderska orijentacija korporativnog upravljanja i poslovno povezivanje korporativnih konstituenata na tržištu Unije. Također, kroz svoj efikasan rad, korporativni agenti predstavljaju jedan od ključnih faktora razvoja i zaštite fundamentalnih (komunitarnih) sloboda na tržištu Unije. Osiguranje sigurnosti poslovanja je, dakle, osnova postojanja i egzistiranja korporativnih agenata unutar okvira stakeholderskog modela korporativnog upravljanja koja kao takvo postoji u svijetu i/ili Evropskoj uniji. Sve moderne svjetske korporacije, naročito banke i društva za osiguranje u privatnom osiguranju, kao privredna (dionička) društva, poznaju u svome poslovanju termin “korporativni agent” i daju mu značajno mjesto u svojoj strategiji poslovanja. U svom razmatranju razlikovanja između pojmova “korporativni agenti” maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

korporativno upravljanje

Korporativni agenti predstavljaju tipove ugovornog privrednog povjerenja u vidu zastupanja privrednih društava kao korporacija na tržištu. i “primarni agenti”, jedan od poznatijih autora iz korporativnog upravljanja Zeuner navodi da su korporativni agenti ti koji stvaraju okvir za poslovanje. Primarni agenti moraju djelovati unutar tih okvira poslovanja. To je stoga što korporativni agenti formiraju okvir za poslovanje za primarne agente, koje je reakcija primarnih agenata koji su odlučujući na postojanja promjene.1 Prema istom autoru, ako korporativni agenti održavaju distancu od primarnih agenata, pojavila bi se morfostatička situacija. Ako korporativni agenti održavaju svoju poziciju kao elite, svi će ostali biti isključeni od vršenja uticaja.2 Odnos između primarnih i korporativnih agenata predstavlja osnovnu vezu stabilnosti i sigurnosti poslovanja. Stakeholderski model treba imati ugrađene mehanizme korištenja usluga korporativnih agenata, gdje korist trebaju imati svi korporativni konstituenti unutar njihovih poslovih procesa i zdravih poslovih odnosa.  Zeuner, L. (2003) Cultural Sociology from Concern to Distance (Copenhagen Business School Press, Denmark), str. 107. 2  _ibid. 1

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Uloga korporativnog agenta u izgradnji stakeholderske orijentacije korporativnog upravljanja na tržištu EU Uloga korporativnog agenta kada je u pitanju stakeholderska orijentacija korporativnog upravljanja danas predstavlja osnovu svih poslovnih odnosa između povezanih korporativnih konstituenata. Kao takva, ta osnova mora biti izgrađena na principima obligacionopravne i poslovnopravne prirode. Radi se, dakle, o uspostavi i primjeni u praksi jedinstva svih principa koje u svom početnom dijelu sadrže navedeni pozitivnopravni propisi (npr. princip savjesnosti i poštenja, transparentnosti prilikom poslovanja i sl). Korporativni agenti omogućuju da se poslovanje uspostavi na onim relacijama gdje bi se što efikasnije doprinijelo poslovanju i zdravim poslovnim odnosima između povezanih učesnika alias stakeholdera privrednog društva. Principi transparentnosti, zakonitosti poslovanja, jednakosti, realnog finansijskog izvještavanja i revizije poslovanja, kao primarni principi savremenog stakeholderskog oblika korporativnog upravljanja, predstavljaju osnovu

Korporativni agenti se u praksi obično pojavljuju u bankarskom sektoru ili u sektoru pružanja usluga privatnoga osiguranja, ali ih možemo naći i u drugim poslovnim (interesnim) sferama.

109

korporativno upravljanje

Korporativni agenti zauzimaju poseban prostor u strategiji upravljanja privrednim društvima koja posluju na tržištu Evropske unije.

za jačanje efikasne poslovne saradnje i uspješno poslovanje, što u kombinaciji za korporativnim agentima predstavlja conditio koji dovodi do uspješnog rasta kompanije na tržištu, širenju lepeze njenih klijenata, njenoj maksimizaciji dobiti i stabilnoj finansijskoj poluzi i sl. Na osnovu ovog potonjeg, kompanije se na tržištu Evropske unije mogu uspješno osposobljavati radi izdržavanja jakog tržišnog pritiska koji je prisutan na ovom supranacionalnom (nadnacionalnom) tržištu. Također, uloga korporativnih agenata, kao dio strategije uspješnog korporativnog upravljanja privrednim društvom na tržištu Unije, usko podrazumijeva sofisticiraniji pristup samoj materiji i edukaciju iz ove oblasti, jer ovi agenti često imaju različite zadaće svojih klijenata, kao što je ona exempli gratia koja se odnosi na provjeru likvidnosti druge ugovorne strane (sukontrahenta) koju od korporativnog agenta zahtijeva njegov klijent (kompanija koja posluje na tržištu Unije). Ergo korporativni agent mora imati izgrađenu mrežu za ovakve radnje na tržištu Unije, jer se nacionalna zakonodavstva i nacionalne poslovne prakse, a time i načini poslovnog rezonovanja, često razlikuju od države članice do države. Na primjer, nije isto hoće li Evropska kompanija - Societas Europaea moći ispuniti svoju obavezu prema klijentu korporativnog agenta, ako ista ta kompanija realno ne prikazuje svoje izvještaje, ili padne u zakašnjenje (docnju) sa izmirenjem svoje ugovorne obaveze, ili ustupi svoje ugovorno mjesto drugoj kompaniji koja možda i nije Societas Europaea, ili dodatno se zaduži kako bi postala nelikvidna u izmirenju svojih obaveza prema klijentu korporativnog agenta i sl. Navedene činjenice su bitne u poslovanju i zato u korporativnom upravljanju, njegovom stakeholderskom obliku, korporativni agenti zauzimaju posebno mjesto u strategiji poslovanja privrednog društva. Umjesto zaključka Danas na unutrašnjem tržištu Evropske unije imamo self-contained, odnosno sui generis oblik stakeholderskog modela korporativnog upravljanja privrednih

110

društava, bilo da se radi o nacionalnoj razini ili o supranacionalnom (nadnacionalnom) poslovnom povezivanju i formiranju privrednih društava. Tržište Unije predstavlja prostor koji teritorijalno povezuje države članice Unije (trenutno njih 28), tako da korporativni agenti zauzimaju poseban prostor u strategiji upravljanja privrednim društvima koja posluju na ovom tržištu. Međutim, ovi agenti često imaju različite zahtjeve svojih klijenata, povezanih sa prethodno uspostavljenim ili u bliskoj budućnosti namjeravanim poslovanjem sa drugim sukontrahentima, koji, također, predstavljaju poslovne subjekte i koji imaju svoje okvire za korporativno upravljanje. Ne smijemo izostaviti činjenicu da korporatvni agenti realno predstavljaju jedan od ključnih faktora za uspješno poslovanje, a time i za izgradnju efikasnijih poslovnih odnosa između korporativnih konstituenata privrednih društava. Tržište Unije predstavlja prostor na kome se pojavljuje visok stepen konkurencije koja predstavlja spiritus movens poslovnih odnosa, korporativnog upravljanja, a time i samog rada korporativnih agenata. Pored provjere likvidnosti sukontrahenata, često se za rad korporativnih agenata vežu i poslovi vrijednosnih papira (hartija od vrijednosti), zatim poslovi consulting-a, korporativni i poslovnopravni poslovi (npr. dostavljanje knjige dioničara nadležnim državnim institucijama i sl), administrativno-tehnički poslovi i dr. Međutim, neophodno je na nivou Evropske unije efikasnije regulisati sâm položaj korporativnih agenata, naročito njihov ugovorni odnos koji imaju sa svojim klijentima koji posluju na tržištu Unije. Time bi se značajno unaprijedilo poslovanje, kao i stakeholderski oblik korporativnog upravljanja kakav postoji u Evropskoj uniji. Ovo potonje naročito kada su u pitanju Evropska kompanija - Societar Europaea i Evropska ekonomska interesna grupacija, kao supranacionalni (nadnacionalni) oblici komunitarnog povezivanja na nivou Unije. Dalje, neophodno je organizovati što veći broj edukacija kada su u pitanju korporativni agenti, odnosno ovaj vid materije savremenog stakeholderskog oblika korporativnog upravljanja. maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

menadžment

Coaching vaših uposlenika Prvi dio: Dobra priprema je pola posla ȫȫProf. dr. Aziz Šunje i mr. sc. Emir Kurtić

Tema koja posljednih godina sve više zaokuplja poslovni svijet Zapada polako dolazi i na naše prostore. Poslovni “treneri” više nisu stvar trenutnog modnog hita u menadžmentu - oni su naša realnost. No, zašto biste plaćali skupe eksterne trenere kada to možete biti vi. Zapravo, kada to morate biti vi. Ukoliko ne znate ništa o fenomenu menadžerskog coaching-a, ovo je prilika da se kroz trilogiju članaka o ovoj temi upoznate sa ovim uzbudljivim konceptom. U ovom broju donosimo prvi dio koji govori o pripremi za učinkovit coaching. Jer, dobra priprema je pola posla.

COACHING: POJAM

U

setu alata koji danas stoje u rukama menadžera svih nivoa nalazi se i jedan specifičan, “posuđen” iz svijeta sporta. Zapravo, pogrešno je to nazvati alatom - to je čitava filozofija, zaseban pristup menadžmentu ljudi

112

(man-management). Fokus menadžera u ovoj filozofiji jeste na poslu koji trebaju obaviti njegovi/njeni ljudi, a ne on(a) sam(a). Ako se to onda posmatra iz nešto drukčijeg ugla, primarni fokus menadžera je na ljudima koji trebaju obaviti taj posao. Njegov zadatak postaje osposobljavanje ljudi da pružaju

visoke performanse, podrška kada je to neophodno i korekcija kada stvari ne idu u pravom smjeru. Menadžer u ovom pristupu postaje “čovjek pored aut-linije”: neko ko svojim ličnim akcijama ne može uticati na dešavanja “u terenu”, ali čije vođenje i upute “sa rubova terena” itekako mijenjaju tok stvari. maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

menadžment Menadžer, dakle, konačno postaje više strateg, a manje izvršilac. Ova filozofija u prvi plan stavlja fokus menadžera na njegov coaching uposlenika i njegove tzv. “man-management” vještine. Od menadžera se očekuje da bude trener svojim uposlenicima. Da bude “coach”! Online rječnik Merriam-Webster definira izraz “coach” kao “... osobu koja podučava i trenira sportistu ili izvođača.” Prema Hackman-u i Wageman-u (2005) “... treneri pomažu ljudima da izvršavaju zadatke.” Treneri su očigledno važni učesnici u procesu coaching-a, kojeg se, lingvistički govoreći, definira kao “... proces treniranja nekoga da igra neki sport, da posao obavlja na bolji način, ili da unaprijedi neku svoju vještinu.” Kada govorimo o coaching-u i trenerima, obično mislimo na svijet sporta, gdje je prirodni habitus trenera. Međutim, coaching je danas široko korišten izraz i u organizacijskim okolnostima, bilo da govorimo o tzv. executive coaching-u (coaching-u najviše pozicioniranih izvršilaca) i angažovanju eksternih trenera, ili o menadžerima kao internim trenerima uposlenika u organizaciji. Može se reći da je bilo pitanje vremena kada će ova analogija postati rasprostranjena s obzirom da mnoge definicije menadžmenta stavljaju ljude na prvo mjesto. Jedna od njih, ona koja se pripisuje Mary Parker Follet, pozicionira menadžment kao “... umjetnost obavljanja stvari pomoću ljudi”, ili, prema Koontz-u, “... kroz druge i sa formalno organizovanim grupama.” U literaturi koja tretira organizacijsko učenje, menadžerima i liderima je data primarna odgovornost “njegovanja, razvijanja i mjerenja kapitala znanja u organizaciji.” MENADŽERSKI COACHING Coaching uposlenika je nešto što se sve više i više očekuje od menadžera u velikim organizacijama. Kako je to pojasnio Jack Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

Welch, proglašeni najbolji menadžer 20. stoljeća, u svojoj knjizi “Winning”: “Moj glavni posao bio je razvoj talenata. Ja sam bio vrtlar koji je osiguravao vodu i drugu njegu za naših 750 najboljih ljudi.” A šta je drugo coaching nego pomaganje ljudima da budu bolji “izvođači” u svom poslu, da postignu više, kroz ulogu njihovog “vrtlara”? Menadžerski coaching je identificiran i definiran od brojnih autora na nebrojene načine. Neki od njih ga identificiraju kao način motiviranja, razvijanja i zadržavanja uposlenika u organizacijama. Drugi ga, opet, vide kao menadžersku praksu koja pomaže uposlenicima da uče i postanu učinkoviti. Coaching je, zapravo, pomažući i facilitirajući proces koji obučava pojedince, grupe/timove i organizacije da steknu nove vještine,

pa stoga i menadžerskom coaching-u, razvoj i učenje. Rastuća popularnost menadžerskog coaching-a u organizacijama je obilježila posljednje dvije decenije. Coaching je danas jedno od najbrže rastućih sredstava razvoja ljudi, jer donosi rezultate i pomaže unapređenje performansi i produktivnosti. Naravno, ako ga se koristi učinkovito. Brojne studije pokazuju da postoji pozitivna percepcija menadžerskog coaching-a među ljudima u biznisu u smislu da on može donijeti mnogo dobroga organizacijama, ali i da pospješuje finansijske rezultate organizacija. Kada govorimo o organizacijskom coaching-u, mi, zapravo, govorimo o executive coaching-u i coaching-u na radnom mjestu. Sesije jedan na jedan koje obično uključuju visokopozicionirane uposlenike se odnose na executive

Zadatak menadžera je osposobljavanje ljudi da pružaju visoke performanse, podrška kada je to neophodno i korekcija kada stvari ne idu u pravom smjeru. Od menadžera se očekuje da bude trener, “coach” svojim uposlenicima. “Čovjek pored aut-linije”: više strateg, a manje izvršilac. Menadžerski coaching je pomažući i facilitirajući proces koji obučava pojedince, grupe/timove i organizacije da steknu nove vještine, kompetencije i performanse, te pospješuje njihovu ličnu učinkovitost, lični razvoj ili lični rast. Menadžer koji praktikuje coaching je onaj koji ohrabruje razvoj visokoperformansnog radnog okruženja kroz menadžment prakse koje vrednuju i podržavaju učenje. kompetencije i performanse, te pospješuje njihovu ličnu učinkovitost, lični razvoj ili lični rast. Menadžer koji praktikuje coaching je onaj koji ohrabruje razvoj visokoperformansnog radnog okruženja kroz menadžment prakse koje vrednuju i podržavaju učenje. Jasno je da su centralni svim ovim definicijama,

coaching, dok se coaching ostatka uposlenika, uključujući coaching uposlenika od njihovih nadređenih menadžera (menadžerski coaching), timski coaching, te interne ili eksterne trenere koji rade coaching uposlenika na nemenadžerskim pozicijama odnosi na coaching na radnom mjestu. 113

menadžment ŠTA KAŽU MENADŽERI? Prva stvar koja će pasti na um većini prakticirajućih menadžera zasigurno je sljedeće pitanje: kada ste zatrpani vlastitim poslom, odakle vam vrijeme za coaching uposlenika?

bilnom, ali koji jednako tako nisu previše motivirani. Kada izvedete ekipu na teren, snažni ste onoliko koliko je snažan vaš najslabiji pojedinac. Zato je coaching namijenjen svima i riskantno je uskratiti ga pojedincima koji nemaju zvjezdani status u vašoj organizaciji.

“Držanje za ruku” ubija kreativnost i produktivnost i u dugom roku rasipa mnogo više vremena i energije od investiranja u razvoj ljudi. Menadžer mora vjerovati da se ljude može učiniti boljim u poslu koji rade. Nakon što uvjerite sami sebe da svi vaši uposlenici mogu napredovati i razvijati se, trebate početi slušati, a ne držati lekcije. I to zaista jeste problem. Izuzetno velik i težak za premostiti. Ali, imate li drugih opcija? Ukoliko ne jačate vještine i sposobnosti svojih ljudi, doći će vama u potrazi za vašim odgovorima, umjesto da tragaju za vlastitim rješenjima. Držite li djecu za ruku vjerovatno nikada neće pasti, ali jednako tako neće naučiti hodati samostalno. “Držanje za ruku” ubija kreativnost i produktivnost i u dugom roku rasipa mnogo više vremena i energije od investiranja u razvoj ljudi. Zato nema efikasnije alternative: da biste bili učinkovit menadžer morate biti i coach. Svakome od uposlenika pojedinačno. A ŠTA JE, ZAPRAVO, COACHING? Za početak, coaching od menadžera traži duboku posvećenost ideji da se ljude može učiniti boljim u poslu koji rade. Ukoliko u ovo ne vjerujete, kako možete učiniti bilo koga boljim? Coaching od menadžera traži vrijeme i energiju za sve članove tima pojedinačno: od vašeg najboljeg uposlenika koji želi napredovati i razvijati se, preko onog pojedinca koji usporava čitavu grupu, do onih u sredini, koji grupu čine sta114

Da bi bio učinkovit coach, jedan menadžer mora biti u stanju: • postavljati prava pitanja, a ne samo razbacivati se savjetima; • kreirati realistične, ali inspirativne planove rasta pojedinaca; • osigurati podršku koja je potrebna uposlenicima da dosegnu svoj vrhunac; • dati uposlenicima povratnu informaciju koju, zapravo,mogu iskoristiti; • dopustiti im prostor da se suoče sa problemima i otkriju rješenja; • angažovati ih i jačati njihovu nezavisnost; • povezati vještine ljudi sa potrebama organizacije; te • prilagoditi svoj pristup. Coaching je svrstan u red vještina, a, kao i svaku vještinu, moguće ga je razvijati. Praksom, naravno. No, coaching nije nešto sa čim jednostavno možete otpočeti. Kako je to rekao Benjamin Franklin: “Ne planirati znači planirati neuspjeh.” Potrebno je napraviti odgovarajuće pripreme kako bi vaš coaching imao smisla i kako ne biste bili po još jednom osnovu glavna tema razgovora na pauzi vaših uposlenika ( jer to već svakako jeste ako ste bilo kome nadređeni). Prema Ed-u Batista-i, jednom od vodećih autora u ovoj oblasti, razvoj coaching vještina ima tri faze:

1. priprema za coaching uposlenika; 2. coaching uposlenika i 3. prilagodba coaching-a. U prvoj fazi menadžer mnogo sluša, razvija se zajedno sa svojim uposlenicima. Ne podučava, nego uči. Drugim riječima, priprema teren za coaching koji će uslijediti. U drugoj fazi se dešava sam coaching, ili, bolje rečeno, prakticiranje coaching-a, sa manje ili više uspjeha. Konačno, u trećoj fazi, kada je već iskustvo poraslo, kada je vještina ojačala, menadžer počinje da prilagođava svoj coaching različitim pojedincima, situacijama i uslovima. To je faza u kojoj menadžer postaje ekspert u coaching-u. Iako nam je za kratko pojašnjenje ove tri faze trebao samo jedan paragraf, prelaz između njih, posebno prelaz iz druge u treću fazu, zapravo, može potrajati godinama. Ne dajte se obeshrabriti. Ipak ćete zadugo biti na ovoj poziciji (nadajmo se). PRIPREMITE SE ZA COACHING VAŠIH UPOSLENIKA Promijenite način razmišljanja Kako smo ranije naveli, coaching-u podliježu svi. Pravite li bilo kakvu diskriminaciju između svojih uposlenika kada je coaching u pitanju, spomenuti Ed Batista će vam spočitati kako ste fiksiranog mentalnog sklopa - jer smatrate da neki od vaših uposlenika jednostavno ne mogu napredovati - a to će dalje limitirati vašu sposobnost da napravite promjenu kao coach. Umjesto toga, zauzmite mentalni sklop rasta - onaj koji polazi od ideje da vaši ljudi, ma ko bili, mogu rasti i razvijati se. To nije jednostavno, ali je neophodno. Bez ove promjene u vama, promjena u drugima kao rezultat vašeg coaching-a malo je vjerovatna. A onda? Onda počnite slušati, a ne držati lekcije. Postavljati pitanja, a ne sugerisati odgovore. Dajte podršku, a ne direktive. Pokažite da vam je stalo i da ste istinski zainteresovani. I da: ostavite telefon i ne provjeravajte mail. maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

menadžment Konačno, ne zaboravite da je coaching nešto što radite ne samo za svog uposlenika nego i za svoju organizaciju. Uvijek imajte na umu veliku sliku: kako se vještina koju želite podržati i razviti kod svog uposlenika odražava na ukupnu organizaciju - zašto je to važno? I opet, slušajte prije nego govorite. Pokažite interes za njihove preferencije: u čemu uživaju kada rade, a šta bi najradije zaobišli. A sve to, naravno, u organizacijskom kontekstu. Povežite njihove vještine sa potrebama organizacije. Kreirajte okruženje koje stimuliše rast Teško je očekivati uspjeh tamo gdje ljudi ne uživaju u svom poslu. Provođenjem trećine svog vremena (odnosno polovine svjesnog vremena) na radnom mjestu mi, praktično, živimo svoj posao, svoje zaposlenje. Uživanje u radu postaje imperativ, a ne stvar sretnih okolnosti. Da bi ovo bilo moguće, moraju biti zadovoljene i određene procedure. Kao prvo, pomozite svojim uposlenicima da odaberu zadatke u kojima su dobri, koje vole da rade i koji dodaju vrijednost projektu ili organizaciji. Pomislite na sve one ljude u vašoj organizaciji čiji svakodnevni posao ne ispunjava možda niti jedan od kriterija. Kako onda očekivati od njih da budu uspješni u svom poslu? Kad se već dotičemo sporta, uposlenik koji radi na zadacima u kojima nije dobar i u kojima ne uživa (iako ti zadaci dodaju vrijednost organizaciji) je kao napadač kojega je njegov coach postavio na poziciju golmana: zadaci koje treba obavljati dodaju vrijednost ukupnom cilju, ali ako je čitav život bio napadač, on vjerovatno nije toliko dobar u ulozi golmana i vjerovatno ne uživa u branjenju - on je, ipak, navikao da uživa u postizanju golova. Koliko god zvučalo uprošteno, ovo je zaista tako. Organizacije su prije svega socijalni entiteti, mjesta gdje se dešavaju interakcije između ljudi različitih profila, različitih hijeraPorezni savjetnik maj/svibanj 2016.

hijskih nivoa, spolova, dobnih skupina, životnih interesa i svih drugih mogućih različitosti koje vam mogu pasti na um. Ipak, sve njih okuplja (ili bi barem trebao) jedan zajednički interes: performanse njihove organizacije od kojih ovisi i njihova egzistencija.

koje žele rasti - sve same ključne informacije želite li da vaš coaching bude učinkovit. I ne samo to: želite li (sa)znati šta se zaista dešava u vašoj organizaciji, ovo je od ključne važnosti. I opet pitanje “kako”. Odgovor je jednostavan u ideji (kao i sve

Pomognite svojim uposlenicima da odaberu zadatke u kojima su dobri, koje vole da rade i koji dodaju vrijednost projektu ili organizaciji. Uposlenik koji radi na zadacima u kojima nije dobar i u kojima ne uživa je kao napadač kojega je njegov coach postavio na poziciju golmana. Prioritet broj 1 je: steći povjerenje uposlenika. Kako? Slušanjem i vlastitim primjerom. Kako ova raznovrsna grupa pojedinaca funkcioniše zajedno u velikoj mjeri određuje kakve će performanse organizacije biti. A to nije nešto što se dešava samo po sebi. Dobra grupa, odnosno vrhunski tim ljudi koji se međusobno cijene i poštuju nije samo stvar sretnih okolnosti da su se na jednom mjestu našli lijepo vaspitani pojedinci. To je više od svega mukotrpni rad menadžera na stvaranju atmosfere koja stimuliše rast i oslobađa kreativne potencijale pojedinaca. Kako? Ohrabrivanjem razgovora, dozvoljavanjem grešaka, humorom, igrom, hranom, pauzama, druženjima izvan ureda… I konačno, pohvalama. Ljudi će zasijati u punom smislu kada njihov dobro obavljen posao bude pohvaljen i nagrađen. A ljudi koji sijaju su motivirani ljudi -ljudi koji žele nastaviti da sijaju i koji žele pomoći drugima da to osjete.

velike mudrosti), ali izuzetno zahtijevan u implementaciji: slušanjem i vlastitim primjerom. Neke stvari ne treba posebno pojašnjavati - jasne su same po sebi. Pokažite da znate slušati i pokažite svojim ponašanjem ono što očekujete od drugih: požrtvovanost, transparentnost, iskrenost i posvećenost.

Zaslužite povjerenje svojih uposlenika

Usudite se biti coach u svojoj organizaciji (ako to već niste). Možda rezultati coach-a vašeg omiljenog tima neće biti toliko razočaravajući kada uskočite u cipele slične njegovim.

Prioritet broj 1: steći povjerenje uposlenika. Odjela koji preuzimate, poslovnice, ili čitave kompanije. Princip je isti. Bez povjerenja, uposlenici vam neće reći svoje ciljeve, svoje slabosti ili načine na

* * * Lako je iz udobnosti svoje fotelje, u 20:45h, u utorak uveče kritikovati sportske trenere koji igraju odlučujuću utakmicu Lige prvaka, NBA play-off-a ili doigravanje za ulazak u viši rang takmičenja. Lako jer: • kada sportska ekipa ne ostvaruje zacrtane ciljeve, ko ide prvi? Coach. • kada vaša firma ne stoji najbolje u posljednjem kvartalu, ko ide prvi? Uposlenici.

- nastavak u sljedećem broju 115

aktualnosti

NE PROPUSTITE ROKOVE !!! maj/svibanj i juni/lipanj 2016. R.b.

O B A V E Z A

KOME

KADA

- za sve isporuke izvršene do 30. 04. 2016.

kupcima

najkasnije pod 30. 04. 2016.

- za sve isporuke izvršene do 31. 05. 2016.

kupcima

najkasnije pod 31. 05. 2016.

I

PDV

1.

Ispostavljanje faktura za izvršene isporuke dobara i usluga:

2. 2.1.

Podnošenje PDV prijave: PDV prijava za april/travanj 2016. - uplata PDV obaveze po prijavi za april/travanj 2016.

2.2.

PDV prijava za maj/svibanj 2016. - uplata PDV obaveze po prijavi za maj/svibanj 2016.

II 1.

Proizvođači: uplata akcize i putarina (odvojeno) Taksa/pristojba (0,01 KM/lit.) Uplata (svi obveznici: uvoznici i proizvođači u BiH)

Uvoznici Proizvođači: uplata akcize Uvoznici Proizvođači: uplata akcize Uvoznici Proizvođači: uplata akcize 6.

AKCIZA NA KAFU I PRERAĐEVINE OD KAFE

III

POREZ NA DOBIT

1.

Mjesečne akontacije poreza na dobit:

Uvoznici

Budžet FBiH

20. 05. i 20. 06. 2016.

Jedinstveni račun

pri preuzimanju markica

UIO (RC)

10. 05. i 10. 06. 2016.

Jedinstveni račun

prilikom uvoza, po JCI

UIO (RC)

10. 05. i 10. 06. 2016.

Jedinstveni račun

10. 05. i 10. 06. 2016.

Jedinstveni račun

prilikom uvoza, po JCI

UIO (RC)

10. 05. i 10. 06. 2016.

Jedinstveni račun

10. 05. i 10. 06. 2016.

Jedinstveni račun

prilikom uvoza, po JCI

UIO (RC)

10. 05. i 10. 06. 2016.

Jedinstveni račun

10. 05. i 10. 06. 2016.

Jedinstveni račun

prilikom uvoza, po JCI

31. 05. 2016.

a) u Federaciji BiH:

- za april/travanj 2016.

uplatni račun

- za maj/svibanj 2016.

uplatni račun

30. 06. 2016.

b) u Republici Srpskoj: - za april/travanj 2016.

uplatni račun

10. 05. 2016.



3.

10. 05. i 10. 06. 2016.



- za maj/svibanj 2016.

U RS: Mjesečna obavještajna prijava za porez po odbitku

2.

10. 05. i 10. 06. 2016.

Jedinstveni račun

AKCIZA NA PIVO Proizvođači: mjesečni obračuni - prijave PDA

IV

prilikom uvoza, po JCI

UIO (RC)

AKCIZA NA BEZALKOHOLNA PIĆA Proizvođači: mjesečni obračuni - prijave PDA

1.a) 1.b) 1.c)

Jedinstveni račun

AKCIZA NA ALKOHOL I ALKOHOLNA PIĆA Proizvođači: mjesečni obračuni - prijave PDA

5.

10. 06. 2016. 10. 06. 2016.

AKCIZA NA DUHANSKE PRERAĐEVINE Mjesečni obračuni - prijave PDA (proizvođači)

4.

UIO (RC) Jedinstveni račun

AKCIZA, PUTARINA I TAKSA/PRISTOJBA NA NAFTNE DERIVATE Proizvođači: prijave PDA

3.

10. 05. 2016. 10. 05. 2016.

AKCIZE Uvoznici: uplata akcize i putarina

2.

UIO (RC) Jedinstveni račun

uplatni račun

10. 06. 2016.

Poreska uprava

10. 05. i 10. 06. 2016. istovrem. sa isplatom plaća

POREZ NA DOHODAK I DOPRINOSI (Federacija BiH) - svi poslodavci (pravna lica i samostalne radnje), porez i dopr. za svoje zaposlenike

uplatni račun

- samostalni poduzetnici (vlasnici radnji), za svoje doprinose

uplatni račun

do 10-og u mjesecu

- zaposleni kod nerezidenata i drugi obveznici, za svoj porez i doprinose

uplatni račun

do 10-og u mjesecu

Specifikacije plaća

Porezna uprava

na dan isplate ili idući dan

Specifikacije i dr. prop. obrasci za ostala oporez. primanja

Porezna uprava

na dan isplate ili idući dan

uplatni račun

istovr. sa isplatom primanja

Posebni porez za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća

4.

Opća vodna naknada (osim budžetskih korisnika)

uplatni račun

istovr. sa isplatom primanja

5.

Izvještaj MIP-1023

- za plaće isplaćene u IV mjesecu 2016.

Porezna uprava

do 16. 05. 2016. (pon.)



- za plaće isplaćene u V mjesecu 2016.

Porezna uprava

do 15. 06. 2016.

V

POREZ NA DOHODAK I DOPRINOSI (Republika Srpska)

1.

Uplata poreza na dohodak i doprinosa

2.

Mjesečne prijave poreza po odbitku

VI

KONSOLIDIRANI FINANSIJSKI IZVJEŠTAJI Matični subjekti, za grupu obuhvaćenu konsolidacijom

116

uplatni račun

istovremeno sa isplatom

Poreska uprava

10. 05. i 10. 06. 2016.

FIA

do 04. 05. 2016. (srij.)

maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

aktualnosti PRIMANJA ZAPOSLENIH PO PROPISIMA FEDERACIJE BiH R.br. I

VRSTE ISPLATE/PRIMANJA Službena putovanja

1.

Dnevnice zaposlenika za službena putovanja u zemlji i inozemstvu

2.

Troškovi korištenog javnog prijevoza zaposlenika na službenom putovanju

3.

Naknada za korištenje osobnog automobila zaposlenika na služb. putovanju

4.

Troškovi noćenja zaposlenika na službenom putovanju

5.

Naknada na ime troškova smještaja ako isti nije obezbijeđen ili se ne koristi

6.

Dnevnice zaposlenika u slučaju kada je obezbijeđena besplatna ishrana

POREZNI TRETMAN IZNOS KOJI SE NE OPOREZUJE (vidi niže) iznos stvarnih troškova (vozne karte, računi i dr) do 20% cijene 1 lit. utrošenog goriva po pređenom km Iznos stvarnih troškova (po računima) od 28.01.2010.: do iznosa od 70% dnevnice (neoporezivo) umanjuju se za 30%

Napomena: Isplate zaposlenima preko navedenih iznosa tretiraju se kao plaća, a isplate nezaposlenicima kao primanja od drugi samostalnih djelatnosti II

Neoporeziva primanja iz radnog odnosa

1.

Naknada za smještaj / odvojeni život od porodice: Naknada za smještaj rukovodećih državnih službenika

300 KM mjesečno

- dodatna naknada na ime troškova odvojenog života

50% prosječne mjesečne neto plaće u FBiH

Naknada za smještaj rukovodilaca federalnih organa izvršne vlasti - dodatna naknada na ime troškova odvojenog života 2.

Terenski dodatak, pod uslovom da se rad obavlja izvan mjesta zaposlenja i da traje duže od 30 radnih dana neprekidno

do 20% od iznosa propisane dnevnice (vidi niže) do 70% od iznosa propisane dnevnice (vidi niže)

Regres za godišnji odmor Dnevnice za službena putovanja zaposlenika u zemlji

4.2.

Dnevnice za službena putovanja zaposlenika u inozemstvu

do visine propisane dnevnice (vidi niže) 70% prosj. neto plaće zaposlenika iz predhodna 3 mjeseca ili prosj. neto plaća u FBiH za poslj. 3 mj., ako je to povoljnije 25 KM dnevno do iznosa po Odluci (“Sl. nov. FBiH” 13/10), i to:

Afganistan, Albanija, Alžir, Argentina, Armenija, Azerbejdžan, Bolivija, Bugarska, Crna Gora, Čile, Egipat, Filipini, Gruzija, Jamajka, Jemen, Jordan, Južnoafrička Republika, Kazahstan, Kenija, Kirgistan, Makedonija, Malezija, Pakistan, Senegal, Srbija, Tadžikistan, Tunis, Turkmenistan, Uzbekistan

 90 KM dnevno

Bjelorusija, Estonija, Hrvatska, Indija, Indonezija, Izrael, Kina, Kolumbija, DNR Koreja, R Koreja, Kuba, Latvija, Libanon, Liberija, Libija, Mađarska, Meksiko, Moldavija, Monako, Mozambik, Panama, Peru, Poljska, Sirija, Slovačka, Slovenija

100 KM dnevno

Cipar, Češka, Etiopija, Grčka, Irak, Iran, Kongo, Kuvajt, Litvanija, Portugal, Rumunija, Rusija, Saudijska Arabija, Sudan, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati

110 KM dnevno

Andora, Angola, Brazil, Hong Kong, Irska, Kanada, Malta, N. Zeland, SAD, Španija, Ukrajina

120 KM dnevno

Australija

125 KM dnevno

Finska, Italija, Singapur

130 KM dnevno

Austrija, Belgija, Danska, Francuska, Nizozemska, Njemačka, UK V. Britanije i S. Irske

140 KM dnevno

Island, Japan, Luksemburg, Švedska, Švicarska

150 KM dnevno

Norveška

160 KM dnevno

sve druge zemlje 5.1.

Troškovi prijevoza na posao i sa posla (najmanje 2 km, ako prijevoz nije organiziran i ako nije obezbjeđena mjesečna karta)

5.2.

Naknada za upotrebu osobnog automobila za prijevoz na posao i sa posla, saglasno internim aktima Naknada za ishranu u toku rada (topli obrok), samo za dane prisustva na poslu:

90 KM dnevno do visine cijene mjesečne karte gradskog, prigradskog ili međugradskog prijevoza do 20% cijene 1 lit. goriva po pređenom km, a najviše do cijene 1,5 mjesečne karte javnog saobraćaja na odobrenoj relaciji do 2% prosječne mjesečne neto plaće u FBiH, i to:

18.12.2015. – 19.01.2016. (827 x 2%)

16,54 KM dnevno

20.01. – 18.02.2016. (827 x 2%)

16,54 KM dnevno

19.02. – 17.03.2016. (846 x 2%)

16,92 KM dnevno

od 18.03.2016. do objavljivanja novog podatka (834 x 2%) 7.

Naknada troškova sahrane u slučaju smrti uposlenika ili člana njegove uže porodice, a od 28.01.2010. i u slučaju smrti penzionisanog zaposlenika

8.

Novčana pomoć u slučaju: - teške invalidnosti zaposelnika ( najmanje 60% invaliditeta) - teške bolesti zaposlenika ili članova njegove uže porodice - hirurških intervencija na zaposleniku izvršenih iz zdrav. razloga po preporuci ljekara

9.

zavisno od uslova koji su obezbijeđeni zaposleniku za rad na terenu, i to:

- ako je na terenu obezbjeđena samo ishrana

4.1.

6.

500 KM mjesečno 70% prosječne mjesečne neto plaće u FBiH

- ako su na terenu obezbjeđeni i smještaj i ishrana od strane poslodavca - ako je na terenu obezbjeđen samo smještaj 3.

IZNOS KOJI SE NE OPOREZUJE

Naknada troškova liječenja zaposlenika, a od 28.01.2010. i članova uže porodice

16,68 KM dnevno u visini stvarnih troškova sahrane, a najviše do iznosa 4 prosječne neto plaće u FBiH za prethodna 4 mjeseca jednokratno, u visini 3 prosj. plaće zaposlenika isplaćene u prethodna tri mjeseca ili 3 prosj. neto plaće u FBiH prema posljednjem stat. podatku, ako je to povoljnije za zaposlenika u visini stvarnih troškova prema dokumentaciji

10.1.

Otpremnina kod odlaska zaposlenika u mirovinu

10.2.

Otpremnina kod prestanka radnog odnosa zbog tehnološkog viška (do 28. 01. 2010.)

u visini 1/3 pros. mjes. plaće zaposlenika u poslj. 3 mjes. prije prest. ug. o radu, za svaku navrš. god. rada kod poslodavca

10.3.

Otpremnina u slučaju otkaza ugovora o radu (od 28.01.2010.)

do 70% prosj. mj. plaće u poslj. 3 mj. prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca

Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

6 njegovih neto plaća isplaćenih u prethodnih 6 mjeseci ili prosječnih 6 neto plaća u FBiH, ako je to povoljnije

117

aktualnosti

R.br. 11.

12. 13. 14.

III 1. 2. 3. 4. 5. IV 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. V 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. VI 1. 2. 3. 4. 5. 6. VII 1. 2. 3. 4. 5.

118

VRSTE ISPLATE/PRIMANJA Jubilarne nagrade za navršeni određeni broj godina neprekidnog radnog staža zaposlenika kod istog poslodavca, neoporezivi iznos se utvrđuje na bazi posljednje objavljene prosječne plaće u FBiH za prethodna 3 mjeseca i to: Isplate pod 1.do 11. koje se izvrše preko prednjih neoporezivih iznosa Sva ostala primanja zaposlenika iz ili po osnovu rada (osim isplata po čl. 5, 6. i 10. Zakona i čl. 14. i 15. stav 4. Pravilnika, vidi pod IV, V, VI i VII) Koristi zaposlenika po osnovu rada za poslodavca: Korištenje službenih vozila i drugih sredstava za lične potrebe Korištenje drugih dobara i usluga besplatno ili po cijeni nižoj od tržišne Koristi od beskamatnih pozajmica ili kredita s kamatom nižom od tržišne Izmirivanje privatnih troškova od strane poslodavca Izmirivanje ili oprost dužničke obaveze zaposlenika od strane poslodavca Ostale privatne koristi zaposlenika koje se ne smatraju poslovnim interesom Lična primanja od povremenih poslova i drugih samostalnih djelatnosti Primanja po osnovu ugovora o djelu (uz paušalno priznatih 20% troškova) Naknade za povremene i privremene poslove (plus 60 KM za PIO/MIO) Autorske naknade (uz priznatih 30% troškova ili dokazane stvarne troškove) Naknade članovima odbora, komisija, stečajnih upravitelja i dr. Naknade zastupnicima i vijećnicima (neprofesionalcima) Lična primanja koja se ne smatraju dohotkom i ne oporezuju Prihodi od učešća u dobiti privrednih društava (dividende i udjeli) Penzije rezidenata, bilo da su stečene u BiH ili inozemstvu Pomoć i dr. primanja po pos. prop. o pravima RVI i civ. žrtava rata, osim plaće Socijalne pomoći, kao i isplate fiz. licima za liječenje i dr., pod prop. uslovima Dječiji dodatak i novčana sredstva za opremu novorođenčeta Nasljedstva i pokloni na koje se porez plaća prema drugim fed. i kant. propisima Prihodi od prodaje imovine koja je korištena u lične svrhe Naknade štete svim fizičkim licima uslijed elementarnih nepogoda Osigurane sume i druge naknade štete na imovini do iznosa za zamjenu ili popravku Nagrade u novcu, stvarima i/ili pravima na kvizovima i dr. sl. takmičenjima Prihodi zaposlenika na osnovu naknada, pomoći i/ili nagrada, najviše do iznosa utvrđenog Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dohodak Nagrade za izuzetna dostignuća koje dodj. organi vlasti povodom znač. datuma Lična primanja na koja se ne plaća porez na dohodak Naknade za vrijeme nezaposlenosti i spriječ. za rad na teret vanbudžetskog fonda Prihodi invalidnih lica zaposlenih u društvu, ustanovi ili radionici za zap. invalida Naknade za tjelesna oštećenja, umanjenu radnu sposobnost i neimovinsku štetu Naknade štete zaposlenicima po osnovu posljedica nesreće na radu Nagrade članovima ANU BiH i nagrade za tehničko-tehnološke inovacije Naknade osuđenim licima za vrijeme odsluženja kazne Stipendije učenika i studenata na redovnom školovanju, a od 27.02.2010. najviše do iznosa 75% prosj. neto pl. u Fed., prema posljednjim objavljenom podatku, mjesečno Prihodi učenika i studenata putem zadruga, do 4 prosj. plaće u FBiH, godišnje Nagrade učenika i studenata osvojene na takmičenjima u okviru obraz. sistema, od 27.02.2010. do visine 2 prosj. neto pl. u Fed., prema posljednjem obj. podatku Dobici ostvareni učešćem u nagr. igrama koje organiz. pr. društva u propagandne svrhe, iz vlast. pr. asortimana, do trž. vrij. 1.000 KM, do stup. na sn. novog Zakona o igrama na sreću Naknade plaća za vrijeme trajanja prekida posla za koji zaposlenik nije kriv Kamate na štednju u bankama, štedion. i na računima, te na državne obveznice Zatezne kamate na plaće i naknade plaća isplaćene po sudskim presudama Isplaćene sume osiguranja s karakterom štednje, ako su na premije plaćeni porez na dohodak i doprinosi ili ako su plaćane iz sredstava na koja su plaćeni porez i doprinosi Primanja od poslodavca koja se ne oporezuju Pomoć za gubitke nastale kao poslj. el. nepogoda i pomoći po osnovu ozljeda i bolesti zaposleniku ili članu nj. porodice do visine utvrđene pos. propisima Hrana koju poslodavac osigurava zaposlenicima u svojim prostorijama do vrijednosti naknade za topli obrok utvrđene posebnim propisima Smještaj koji poslodavac osigurava zaposleniku na mjestu gdje se obavlja djelatnost, ako je to neophodno u cilju obavljanja radnog zadatka Smještaj i plaćanje troškova smještaja za javne dužnosnike zaposlene u DKP u inozemstvu i druge naknade isplaćene do visine utvrđene posebnim propisima Pokloni koje poslodavci daju zaposleniku u novcu, stvarima, uslugama i pravima, povodom državnih i vjerskih praznika i/ili jubilija firme i sl. Otpremnine u slučaju otkaza ugovora o radu Neoporezive koristi od poslodavca, a koje su u interesu obavljanja djelatnosti Posebna radna odjeća sa znakom poslodavca Posebni ljekarski pregledi po osnovu posebnih propisa Sistematski kontrolni ljekarski pregledi za sve zaposlene Razni oblici obrazovanja i stručnog usavršavanja u vezi sa djelatnosti koji su neophodni za ostvarivanje prihoda poslodavca i sl. Premije kolektivnog osiguranja koje za svoje zaposlenike uplaćuje poslodavac za slučajeve povrede na radnom mjestu ili pri dolasku i povratku sa posla

IZNOS KOJI SE NE OPOREZUJE 0,50 prosječne plaće za navršenih 5 godina staža, 1,00 za 10 god., 1,25 za 15 god., 1,50 za 20 god., 1,75 za 25 god., 2,00 za 30 god. i 2,50 za 35 godina staža smatraju se plaćom (porez i svi doprinosi) smatraju se plaćom (porez i svi doprinosi) smatraju se plaćom (porez i svi doprinosi) u visini 20% cijene 1 lit. goriva po "privatnom" km u visini zakupnine/cijene usluge po tržišnim cijenama u visini razlike do 10,03% kamate na godišnjem nivou u visini izmirenih privatnih troškova u visini izmirene ili oproštene privatne obaveze u visini tržišne vrijednosti ili cijene, sa PDV-om OPOREZUJU SE U CIJELOSTI 10% poreza + 4% za zdravstvo (iz) + 6% za PIO (na) + 0,5% za nesreće + 0,5% opća vodna naknada (član 5. Zakona o porezu na dohodak) oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja (član 6. Zakona o porezu na dohodak) oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja (član 10. stav 4. Zakona o porezu na dohodak) oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno do visine 30% prosj. mj. plaće u FBiH po poslj. objavlj. podatku, ukupno na godišnjem nivou vidi pod 10.1., 10.2. i 10.3. (član 15. Pravilnika o porezu na dohodak) oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja oslobođeno oporezivanja

maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

aktualnosti PREGLED VAŽEĆIH UGOVORA O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA Prednost pri oporezivanju DRŽAVA

Objava

Dobit (prihodi) od poslovanja

Dividende

Kamate

Naknade za autorstvo

Albanija

Službeni glasnik BiH, broj 5/12

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 2

Alžir

Službeni glasnik BiH, broj 12/10

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Austrija

Službeni glasnik BiH, broj 7/11

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 2

Azerbejdžan

Službeni glasnik BiH, broj 16/13

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Država isplate, ali ne više od 5%

Država isplate, ali ne više od 5%

Belgija

Službeni list SFRJ, broj 11/81

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 3

Država isplate, ali ne više od 15% Država isplate, ali ne više od 10%

Crna Gora

Službeni glasnik BiH, broj 5/05

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 2

Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Češka Republika

Službeni glasnik BiH, broj 4/10

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 5%

Oporezuje država rezidentnosti

Danska

Više se ne primjenjuje

Država isplate, osim u pobrojanim slučajevima, ali ne više od 10%

Egipat

Službeni list SFRJ, broj 12/88

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4

Država isplate, ali ne više od 15% Država isplate, ali ne više od 15%

Finska

Službeni list SFRJ, broj 8/87

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4

Oporezuje država rezidentnosti

Država isplate, ali ne više od 10%

Francuska

Službeni list SFRJ, broj 28/75

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4

Oporezuje država rezidentnosti

Oporezuje država rezidentnosti

Grčka

Službeni glasnik BiH, broj 2/12

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4

Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Holandija/ Nizozemska

Službeni list SFRJ, broj 12/82

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4

Oporezuje država rezidentnosti

Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Država isplate, ali ne više od 10%

Hrvatska

Službeni glasnik BiH, broj 5/05

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 2

Iran

Službeni list BiH, broj 7/96

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 15%

Irska

Službeni glasnik BiH, broj 5/12

Država rezidentnosti po pravilu 1 Oporezuje država rezidentnosti

Italija

Službeni list SFRJ, broj 2/83

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Oporezuje država rezidentnosti

Oporezuje država rezidentnosti

Jordan

Službeni glasnik BiH, broj 4/12

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 2

Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Katar

Službeni glasnik BiH, broj 7/11

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 5

Država isplate, ali ne više od 7%

Kina

Službeni list SFRJ, broj 16/89

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Država isplate, ali ne više od 7%

Kipar / Cipar

Službeni list SFRJ, broj 2/86

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Kuvajt

Službeni glasnik BiH, broj 2/12

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 5%

Država isplate, ali ne više od 5%

Država isplate, ali ne više od 10%

Mađarska

Službeni list SFRJ, broj 6/87

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 10% Oporezuje država rezidentnosti (može kod partnerstva)

Država isplate, ali ne više od 10%

Makedonija

Službeni glasnik BiH, 6/14

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4

Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Malezija

Službeni glasnik BiH, broj 4/12

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 6

Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 8% Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Moldavija

Službeni glasnik BiH, broj 10/04

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 2

Norveška

Službeni list SFRJ, broj 9/85

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 15% Oporezuje država rezidentnosti

Država isplate, ali ne više od 10%

Njemačka

Službeni list SFRJ, broj 12/88

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 15% Oporezuje država rezidentnosti

Država isplate, ali ne više od 10%

Pakistan

Službeni glasnik BiH, broj 12/05

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 20% Država isplate, ali ne više od 15%

Poljska

Službeni glasnik BiH, broj 10/15

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4

Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Rumunija / Rumunjska

Službeni list SFRJ, broj 8/87

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 5%

Država isplate, ali ne više od 7,5%

Država isplate, ali ne više od 10%

Slovačka

Službeni list SFRJ, broj 12/82

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4

Oporezuje država rezidentnosti

Država isplate, ali ne više od 10%

Slovenija

Službeni glasnik BiH, broj 13/06

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 7

Država isplate, ali ne više od 7%

Država isplate, ali ne više od 5%

Srbija

Službeni glasnik BiH, broj 5/05

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 2

Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Španija

Službeni glasnik BiH, broj 11/10

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 6

Država isplate, ali ne više od 7%

Šri Lanka

Službeni list SFRJ, broj 4/86

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate, ali ne više od 12,5% Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Država isplate, ali ne više od 7%

Švedska

Službeni list SFRJ, broj 7/81

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4

Oporezuje država rezidentnosti

Turska

Službeni glasnik BiH, broj 8/08

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4

Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Oporezuje država rezidentnosti

UAE

Službeni glasnik BiH, broj 10/07

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 8

Oporezuje država rezidentnosti

Velika Britanija

Službeni list SFRJ, broj 7/82

Država rezidentnosti po pravilu 1 Država isplate po pravilu 4

Država isplate, ali ne više od 10% Država isplate, ali ne više od 10%

Država isplate, ali ne više od 5%

Pravilo 1: Jedino država rezidentnosti može oporezovati takav prihod (osim kada se isti ostvari putem stalne poslovne jedinice u državi izvora prihoda, jer se taj prihod tada oporezuje u skladu sa zakonima države isplate). Pravilo 2: Država isplate 5% za direktni udio od najmanje 25% koji nije partnerstvo, a 10% za ostale slučajeve Pravilo 3: Država isplate 10% za direktni udio od najmanje 25% koji nije partnerstvo, a 15% za ostale slučajeve Pravilo 4: Država isplate 5% za direktni udio od najmanje 25% koji nije partnerstvo, a 15% za ostale slučajeve Pravilo 5: Država isplate 5% za direktni udio od najmanje 20%, a 10% za ostale slučajeve Pravilo 6: Država isplate 5% za direktni udio od najmanje 20% koji nije partnerstvo, a 10% za ostale slučajeve Pravilo 7: Država isplate 5% za direktni udio od najmanje 25%, a 10% za ostale slučajeve Pravilo 8: Država isplate 5% za direktni udio od najmanje 10% koji nije partnerstvo, a 10% za ostale slučajeve NAPOMENA: U ovom pregledu je naveden pojednostavljeni pristup za tipične situacije. Međutim, prilikom (ne)obračunavanja poreza u obzir treba uzeti i brojne druge okolnosti, kao što su domaća stopa poreza, dokumenti koji su potrebni prilikom primjene odredbi ovih međudržavnih ugovora, specifične situacije i izuzeci koji postoje za većinu isplata, kao i činjenicu da za dohodak fizičkih lica postoji čitav niz posebnih pravila. Porezni savjetnik maj/svibanj 2016.

119

aktualnosti PROSJEČNE PLAĆE: Federacija BiH MJESEČNI PROSJEK

MJESEC

NETO 834 815 834 833 829 831 840 823 826 827 827 846 830 834 825

I/2015. II/2015. III/2015. IV/2015. V/2015. VI/2015. VII/2015. VIII/2015. IX/2015. X/2015. XI/2015. XII/2015. PROSJEK 2015. I/2016. II/2016.

BRUTO 1.275 1.244 1.274 1.272 1.266 1.269 1.284 1.257 1.261 1.263 1.264 1.295 1.269 1.275 1.260

TROMJESEČNA NETO PLAĆA

55% prosječne plaće više se ne primjenjuje

Službene novine Federacije BiH 21/15 od 18. 03. 2015. 31/15 od 22. 04. 2015. 38/15 od 20. 05. 2015. 46/15 od 17. 06. 2015. 55/15 od 17. 07. 2015. 63/15 od 19. 08. 2015. 72/15 od 18. 09. 2015. 81/15 od 21. 10. 2015. 89/15 od 18. 11. 2015. 97/15 od 18. 12. 2015. 4/16 od 20. 01. 2016. 13/16 od 19. 02. 2016. 13/15 od 18. 02. 2015. 21/16 od 18. 03. 2016. 30/16 od 20. 04. 2016.

XI/14-I/15 XII/14-II/15 I-III/15 II-IV/15 III-V/15 IV-VI/15 V-VII/15 VI-VIII/15 VII-IX/15 VIII-X/15 IX-XI/15 X-XII/15

834 832 828 827 832 831 833 831 830 825 827 833

-

XI/15-I/16 XII/15-II/16

836 835

-

Republika Srpska MJESEČNI PROSJEK

MJESEC I/2015. II/2015. III/2015. IV/2015. V/2015. VI/2015. VII/2015. VIII/2015. IX/2015. X/2015. XI/2015. XII/2015. I/2016. II/2016. III/2016.

GODIŠNJI PROSJEK

NETO

BRUTO

812 834 831 835 832 843 834 834 834 824 824 834 816 838 837

1.309 1.344 1.340 1.346 1.341 1.360 1.344 1.345 1.345 1.326 1.328 1.344 1.313 1.349 1.346

PERIOD I-XII 2014. I-II 2015. I-III 2015. I-IV 2015. I-V 2015. I-VI 2015. I-VII 2015. I-VIII 2015. I-IX 2015. I-X 2015. I-XI 2015. I-XII 2015. I-II 2016. I-III 2016.

NETO 825 823 826 828 829 831 832 832 832 831 831 831 828 831

Brčko Distrikt BiH MJESEČNI PROSJEK

MJESEC Pros. 2014. I/2015. II/2015. III/2015. IV/2015. V/2015. VI/2015. VII/2015. VIII/2015. IX/2015. X/2015. XI/2015. XII/2015.

NETO 814,46 816,01 806,10 816,12 822,32 821,40 816,10 813,22 819,05 825,92 830,69 823,32 836,00

BRUTO 1.264,73 1.266,46 1.258,89 1.265,48 1.275,38 1.276,94 1.264,21 1.261,63 1.271,02 1.283,58 1.296,94 1.288,89 1.294,12

Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH 10/15 od 22. 05. 2015. 10/15 od 22. 05. 2015. – – 35/15 od 17. 09. 2015. 35/15 od 17. 09. 2015. 3/16 od 08. 02. 2016. 3/16 od 08. 02. 2016. 4/16 od 15. 02. 2016. 4/16 od 15. 02. 2016.

I/2016. II/2016. III/2016.

U odnosu na prethodni mjesec + 0,1 % – 0,4 % 0,0 %

MJESEC I/2016. II/2016. III/2016.

Službeni glasnik Republike Srpske 4/15 od 23. 01. 2015. 15/15 od 02. 03. 2015. 23/15 od 24. 03. 2015. 33/15 od 30. 04. 2015. 40/15 od 25. 05. 2015. 49/15 od 22. 06. 2015. 59/15 od 27. 07. 2015. 69/15 od 27. 08. 2015. 79/15 od 29. 09. 2015. 88/15 od 28. 10. 2015. 97/15 od 26. 11. 2015. 108/15 od 28. 12. 2015. 5/16 od 28. 01. 2016. 14/16 od 25. 02. 2016. 24/16 od 28. 03. 2016. 35/16 od 28. 04. 2016.

Bosna i Hercegovina MJESEC I/2015. II/2015. III/2015. IV/2015. V/2015. VI/2015. VII/2015. VIII/2015. IX/2015. X/2015. XI/2015. XII/2015. I/2016. II/2016.

UKUPAN INDEKS POTROŠAČKIH CIJENA: Federacija BiH MJESEC

BRUTO 1.334 1.326 1.331 1.335 1.336 1.340 1.341 1.341 1.342 1.340 1.339 1.310 1.332 1.336

U odnosu na isti mjesec prethodne godine – 0,7 % – 1,3 % – 1,8 %

MJESEČNI PROSJEK NETO 828 820 832 833 830 834 833 826 828 826 826 842 829 829

BRUTO 1.284 1.271 1.239 1.294 1.288 1.295 1.301 1.283 1.286 1.282 1.283 1.309 1.286 1.286

Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 27/15 od 31. 03. 2015. 36/15 od 04. 05. 2015. 43/15 od 01. 06. 2015. 52/15 od 30. 06. 2015. 59/15 od 27. 07. 2015. 67/15 od 25. 08. 2015. 77/15 od 05. 10. 2015. 82/15 od 26. 10. 2015. 91/15 od 30. 11. 2015. 100/15 od 29. 12. 2015. 4/16 od 22. 01. 2016. 11/16 od 19. 02. 2016. 19/16 od 18. 03. 2016. 29/16 od 22. 04. 2016.

2015/2014: – 0,7% U odnosu na XII prethodne godine + 0,1 % – 0,2 % – 0,2 %

Saopštenje FZS broj: 7.1.1 od 17. 02. 2016. 7.1.2 od 15. 03. 2016. 7.1.3 od 15. 04. 2016.

Republika Srpska 2015/2014: – 1,4% U odnosu na prethodni mjesec + 0,2 % – 0,2 % 0,0 %

U odnosu na isti mjesec prethodne godine – 0,9 % – 1,3 % – 1,8 %

U odnosu na XII prethodne godine – 0,2 % 0,0 % 0,0 %

Saopštenje RZS broj: 28/16 od 22. 02. 2016. 60/16 od 22. 03. 2016. 94/16 od 22. 04. 2016.

NEUM, 26. – 28. 5. 2016. 120

maj/svibanj 2016. Porezni savjetnik

Imate pitanje? Point 2000 ima odgovor Point 2000 je snažan INTEGRALNI POSLOVNI INFORMACIJSKI SISTEM dizajniran tako da Vaše cjelokupno poslovanje učini efikasnim. Njegova izuzetna pouzdanost ima tri oslonca: vrhunska softverska tehnologija (troslojna Oracle arhitektura), veliko iskustvo razvojnog tima i velika baza postojećih korisnika koja u saradnji sa razvojnim timom potiče neprekidno usavršavanje sistema Point 2000. Sistem obiluje mnoštvom funkcija i mogućnosti koje su neophodne velikim firmama, ali je njihovo korištenje toliko jednostavno da je upotreba sistema Point 2000 moguća u svim firmama bez obzira na veličinu i vrstu djelatnosti. U izradu sistema Point 2000 ugrađeno je dugogodišnje iskustvo u dizajniranju integralnih informacijskih sistema, a korišteni alati i baze podataka su garant za brz i efikasan rad sa velikim količinama podataka, te maksimalnu moguću raspoloživost i sigurnost podataka. Područje primjene Point 2000 je modularan programski proizvod sa velikim mogućnostima parametriranja. Izborom odgovarajućih modula te postavljanjem parametara, sistem Point 2000 je moguće koristiti u gotovo svim granama djelatnosti: • Industrija • Trgovina (veleprodaja i maloprodaja) • Građevinarstvo • Promet • Ugostiteljstvo • Bankarstvo • Državne ustanove • ... Sveobuhvatni informacijski sistem Point 2000 je namjenjen informatizaciji gotovo svih segmenata poslovanja privrednog subjekta. Svi moduli sistema Point 2000 međusobno su povezani, tako da transakcija nastala u jednom modulu, automatski izaziva promjene u svim modulima u kojima je to potrebno. Point 2000 pokriva sljedeće segmente poslovanja: • Nabava i Prodaja • Knjigovodstvo i Finansije • Zalihe • Fakturiranje • Proizvodnja • Servisi • Poslovodstva • Kadrovi • Plaće • Autorski honorari • Osnovna sredstva • POS sistemi u trgovini i ugostiteljstvu •... Point 2000 za male korisnike u oblaku Kako znatan broj malih korisnika nije bio u mogućnosti nabaviti najsnažnije poslovno rješenje na tržištu – Point 2000. POINT je za njih predvidio rješenje rada u oblaku (cloud computing) – rad preko Interneta na serveru POINT-a bez kupovine opreme i programa, uz plaćanje samo mjesečne usluge. Nova verzija Point 2000 rješenja za male korisnike koristi se preko web interfejsa, te je potpuno nezavisna o kompjuteru. Za ovakav način rada dovoljan je kompjuter i internet veza. Za sve ostalo brinemo mi!

71000 Sarajevo, Husrefa Redžića 8 Telefon: +387(0)33 262 990, fax: +387(0)33 262 991 E-mail: [email protected] • http://www.point.com.ba 10255 Zagreb, Donji Stupnik, Gospodarska 12 tel.: +385 1 6530-999, fax: +385 1 6530-990 e-mail: [email protected] • http://www.point.hr Regionalni ured: HR-21204 Kneza Domagoja 59, Poslovna Zona Dugopolje, Split tel.: +385 21 440-066, Support centar: HR-20340 Ploče, Trg Prišnica 1 tel.: +385 20 670-222, fax: +385 20 670-276 e-mail: [email protected] • http://point.com.hr