POLEMOLOGIJA Konfliktiteorije Sile Operacije

POJAM I STRUKTURA DRUŠTVENIH KONFLIKATA

1. Pojam konflikta Konflikt kao kategorija ima svoje filozofijsko, naučno, ali i vjersko značenje. Zapravo i etimološko njegovo tumačenje iz latinskoga jezika je višeznačno: konflikt (conflictare – udarati što od što; boriti se) sukob, spor, rasprava koja prijeti da će se još više zaplesti, borba, rat, oružani sudar. Društveni konflikt proizilazi iz sudara istih interesa 2 ili više članova ljudske zajednice/grupe čiji je glavni cilj promjena balansa moći. 2.Struktura konflikata Strukturu društvenog konflikta u osnovi čine: a) učesnici u konfliktu (konfrontirane dvije ili više društvenih moći); b) ciljevi učesnika u konfliktu (nosilaca moći); c) sredstva i načini konflikta (kojima se sudaraju moći); d) potencijali, kapaciteti moći koje se sudaraju; e) prostor konflikta; f) nivo konflikta; g) duljina trajanja konflikta; h) ishod konflikta; i) posljedice konflikta. 3. Vrste konflikata Zbog lakšeg razumijevanja razvrstavamo konflikte na: 1. Sfera društvenog djelovanja 2. Sfera društvenoga života 3. Oblast interesa i ciljeva 4. Ravni društvenih konflikata 5. Društveni karakter konflikta 6. Sredstva konflikta 7. Posljedice rata Nadmetanja, borbe za prestiž, takmičenja, koja jesu na svojevrstan način preduvjeti za napredak, osiguravaju argumente za podjelu na: - društveno prihvatljive konflikte i - društveno neprihvatljive konflikte. Društveno prihvatljivi konflikti - mogu istovremeno po prirodi stvari biti i društveno opravdani, neophodni i produktivni odnosi, ako im je krajnji cilj društveni napredak. Društveno neprihvatljivi konflikti – nasuprot prvima, pod konfliktom se podrazumijeva nanošenje štete protivniku, neprijatelju, do pokušaja njegovoga uništenja (kao društveno neprihvatljivih ponašanja). Iz tih razloga konflikte dijelimo na dvije osnovne skupine: - nenasilni konflikti, - nasilni konflikti.

1

Oružane konflikte dijelimo na: - oružane konflikte niskoga intenziteta i - oružane konflikte visokoga intenziteta. Svaki konflikt je multidimenzionalne naravi i kao takav treba se promatrati. Svaka od karakteristika konflikta je jedna od njegovih dimenzija, koja ga čini jedinstvenim.

MOĆ I SILA Moć (ili kao sinonim) snaga predstavlja potencijal, postojanje mogućnosti, kapaciteta, resursa za proizvođenje nekih promjena u prirodi i društvu. Najprostija stratifikacija društvene moći je njena podjela na individualnu i kolektivnu. Sila je djetalna moć, ona je organizirani segment moći koji djeluje, ispoljava se, manifestira se, ona je sredstvo i izraz moći.

KLASIČNE I SUVREMENE TEORIJE O KONFLIKTIMA I RATU SUN CU VU Napisao je najstariju studiju o ratu ''Vještina ratovanja''. Za vještinu ratovanja autor kaže da je ''od životne važnosti po državu. Po njemu postoji pet stalnih faktora ratne vještine: 1. Moralni zakon 2. Nebo 3. Zemlja 4. Komadant 5. Metoda i disciplina 1. Pod ''Moralnim zakonom'' se podrazumijeva potpuna jednodušnost naroda i vladara, neprikosnovena poslušnost uz cijenu života. 2. Faktor ''Nebo'' podrazumijeva vrijeme kao noć i dan, hladnoću i vrućinu i kao godišnje doba. 3. Faktor ''Zemlju'', Sun Cu razumijeva kao odstojanja, velika i mala, zatim, otkriveno zemljište i uske prolaze, što osigurava vojničku sigurnost, i izgled na život ili pogibiju. 4. Definicju faktora ''Komadant'' autor razlaže jezgrovito, kao otjelotvorenje vrlina, mudrosti, iskrenosti, dobrote i tačnosti.

2

5. Pod ''Metodom i disciplinom'' Sun Cu podrazumijeva ispravnu podjelu vojske na jedinice. Sun Cu kaže da svako vođenje rata počiva na obmani, da se samo munjeviti rat isplati, odnosno ''neka vaš veliki cilj bude pobjeda, a ne dugotrajni pohodi''

PLATON . Platon sukobe dijeli na unutarnje i vanjske. Po njemu borbe između helenskih plemena nisu ratovi, već nesuglasice među srodnicima. Dok su sukobi između Helena i Barbara ratovi, jer su oni prirodni neprijatelji. Nepravično je da Heleni, Helene uzimaju za robove, nego trebaju da se zajednički čuvaju da ne postanu robovi Barbara. Platon spominje zdravu i nezdravu državu. Nezdravom zemljom proglašena je ona koja postane mala (nedovoljna da ishrani svoje građane), pa posegne za tuđom zemljom radi proširenja za zemljoradnju. Ističe potrebu za vojskom kao čuvarom države, a vojničku vještinu navodi kao prirodni dar. Čuvari po njemu ne smiju imati privatnu imovinu, već ih društvo izdržava tek toliko da imaju ono neophodno za život. Platonova država je kastinska.

ARISTOTEL Aristotel u svom djelu ''Politika'' opisuje pojam i uzroke građanskoga rata. Riječ je o socijalnom sukobu bogatih i siromašnih u jednoj državi. Aristotel rat smatra prirodnom vještinom sticanja, koju treba koristiti u lovu protiv divljih životinja, ali i u vladanju nad ljudima koji su po prirodi stvoreni da se pokoravaju. To je također po prirodi opravdani rat. Postoji i onaj neopravdani, pljačkaški rat. Uzrokom ratova, prvenstveno građanskog, po Aristotelu je neograničeno rađanje djece, što proizvodi siromaštvo. Dijelio je ljude na 3 klase: siromašni, srednja klasa i klasa bogatih. Kada u jednoj državi oslabi srednja klasa tad postoji opasnost od građanskoga rata.

TUKIDID Tukidid je u svom djelu ''Peleponeski rat'' vrlo precizno opisao tridesetogodišnji rat između demokratske Atene i aristokratske Sparte. Među uzroke peleponeskih ratova Tukidid ubraja žestoke potrese u zemlji, te velike suše i strašnu glad i teške bolesti. Rat je za njega nasilje jačeg nad slabijim, a za uzroke rata smatra i korist od tog rata u vidu zemlje i obala. On predlaže da se međusobne razmirice rješavaju sudbenim putem prema ugovoru. APIJAN Najznačajniji prikaz događaja unutar rimske države, dao je Apijan. Kod njega također nalazimo naglašenu sintagmu građanski rat, oznaku za oružane sukobe u okvirima jedne države koja se do danas zadržala u teoriji i politici. Jednim od uzroka ovih ratova Apijan je proglasio borbu za prevlast i tiraniju, a s druge strane borbu za domovinu. AURELIJE AUGUSTIN

3

On je kroz teofilozofiju opisao odnos krščanstva spram rimskih ratova. Rimsko carstvo i njegovo trajanje i sam ishod je određeno od istinskog Boga. O građanskim ratovima kaže: ''Još dok je rat ubijao naoružane, mir je klao razoružane''. On pravi usporedbu krščanstva sa višebožstvom, uzima za primjer odnos starog Rima spram neprijatelja kada se nisu poštovale žene i društvene zajednice i same vrijednosti. Širenje Rimskog carstva je objašnjeno kao vođenjem ratova kao nuždu protiv opakih, da nepravednici ne bi vladali pravednicima.

TOMAS HOBS Čini se dijelom nepravednim, kako se najčešće u literaturi razumijeva Hobsovo tumačenje rata. Hobs polazi od postavke da su ljudi po prirodi jednaki, a završava onom kako je čovjek čovjeku vuk jer žele posjedovati istu stvar, koju samo jedan može imati. Time dolazi do sukoba, a ako se taj sukob ne može prevazići, dolazi do rata. Udariti prvi i silom štititi svoju sigurnost, sve dotle dok neprijatelj više ne bude moćan da ugrožava, je po Hobsovom sudu, jedan od uzroka rata.

TOMAS ROBERT MALTUS On je razvio populacionu teoriju, kao i maltuzijsko shvaćanje rata. Po njegovoj teoriji čovječanstvo raste po geometrijskoj progresiji 1, 2, 4, 8, 16, 32, 128,.. dok sredstva za život po aritmetičkoj procesiji 1, 2, 3, 4, 5,... Da bi se ujednačio porast stanovništva i sredstva za život, potrebne su određene mjere: preventivne prepreke – bračni život i moralno obuzdavanje što bi trebalo prerasti u kontrolisano rađanje djece. Pozitivnim preprekama su proglašene: ratovi, kugem glad i ostale epidemije.

NIKOLO MAKIJAVELI On se smatra predstavnikom apolgeta rata. Makijaveli smatra da će ljudi uvijek biti zli, osim ako ih neka nužda ne natjera da budi dobri. Rat smatra posljedicom čovjekove prirode. Savjetovao je vladarima da zakonima i ratom, ne birajući sredstva za sebe i državu stiču korist. Do danas su takvi stavovi proglašeni makijavelizmom. U svom djelu ''Vladalac'' savjetuje vladarima da se za borbu koriste zakonima što je svojstveno ljudima, a drugi način je putem sile što je svojstveno zvijerima. Makijaveli navodi 4 tipa vojske, a to su: 1. Najmljena – plaćenička 2. Pomoćna – unajmljena od druge države i uz odobrenje upotrebljena u svom interesu 3. Mješovita 4. Svoja – ona koja je stvorena od svog naroda za odbranu države

4

PITIRIM SOROKIN Nešto obimniju analizu o ratu sačinio je Pitirim Sorokim. Nedostatak teorija o socijalnim funkcijama i dejstvima rata, ovaj autor prepisuje postojanju dvaju oprečnih stajališta. Prema prvim, rat i borba su pokazali mnoga blagotvorna dejstva i glavni su činioci ljudskoga napretka. Prema drugoj vrsti teorija, rat je 'pakao' koji ima razorno dejstvo na sve strane socijalnoga života. Sorokin ove dvije vrste sudova svodi na pokušaje istaknutih socijalnih mislilaca da rat prikažu kroz procjenu o njegovoj koristi ili štetnosti, odnosno da li su njegovi uticaji dobri ili loši po ljudsko društvo.

IBN HALDUN Najcjelovitije tumačenje rata i ratne vještine dao je u svom radu ''Muqaddima''. Prirodnim činjenicama je označio postojanje nomada i sjedilaca. To su dvije vrste društava koja su postojala u njegovo vrijeme. Sjedilačka društva su gradska društva koja uspjevaju osigurati uvjete za umnožavanje bogatstva, a ono onda teži luksuzu u svakom pogledu. Nomadi imaju surov način življenja i zbog toga su hrabriji, sami brinu za svoju odbranu jer nemaju zidina i tvrđava koje ih štite i uvijek nose oružje. Osnovna odlika plemena koja žive u pustinji je po Haldumu ''Asabiyya'', koja označava čvrstinu njihove veze. Po njegovom mišljenju vrste ratova u odnosu na uzroke i ciljeve su: 1. Ratovi izazvani zlobom, zavišću i neprijateljstvom; (nepravedni) 2. Pkljačkaški ratovi; (nepravedni) 3. Sveti rat; (pravedni) 4. Rat protiv otcjepljenja. (pravedni) Vanjski faktori koji determiniraju ratove su: brojčana snaga armija, količinu i kvalitet oružja, broj hrabrih, taktika i dr. Unutarnji faktori su: lukavstvo, trikovi, vještina i smišljena propaganda, skrivanje i maskiranje i nebeske pojave.

HASAN KAFIJA PRUŠČAK Jedan od najznačajnijih mislilaca u 16. odnosno 17. vijeku u Osmanskom carstvu je Bošnjak, Hasan Kafija Pruščak. Pruščakovo djelo ''Temelji mudrosti o uređenju svijeta'' predstavlja teorijsku i praktičnu misao o politici, državi, vojnoj sili i ratu protkanu kritikom stanja u tadašnjem Osmanskom carstvu, uz obilje savjeta i formula za pravednijim stanjem u državi. Pruščak je usvojio podjelu ljudi na čeitir staleža: prvi stalež su oni određeni za mač – vojnici, drugi stalež određen za pero, treći stalež za zanatstvo, a četvrti za poljoprivredu, dok upravu nad svima ima vladar.

5

TOMAS MOR Predstavnik utopijskog socijalizma, u svom djelu ''Utopija'', naširoko je razmatrao idealni tip države. Dotičući se rata, navodi da Utopljani preziru rat kao nešto zvjersko. Piše da Utopljani ratuju samo kada treba da brane svoje granice, da priteknu u pomoć prijateljskom narodu, ali i kada treba da se svete neprijatelju. Protiveći se ratovima na više mjesta, dijelio ih je na pravedne i nepravedne. Pravednim ratom Mor je proglasio i rat koji bi Utopija (kao država) vodila u slučaju da bude prenaseljena. Zalaže se za vojno odgajanje građana oba spola. Pokušava također humanizirati rat, što je za njegovo doba pokušaj uspostave ratnog prava.

IMANUEL KANT Kao ideolog mira i pacifizma uzroke ratu Kant vidi u prirodnom neprijateljstvu. Prirodno stanje među ljudima koji žive jedan do drugoga, nije stanje mira, nego ratno stanje. Neprijateljstvo se ne mora stalno izražavati ratom, ali ono stalno prijeti. To je po Kantu i osnovni razlog za pravno uređenje odnosa među ljudima, jer mirno stanje treba stvarati.

FRIDRIH NIČE Analizirajuči Ničeova djela ''Tako je govorio Zaratustra'' i ''Volja za moć'', nerijetko se nailazi na kontraverzne stavove. S jedne strane, to su doista stavovi kroz koje autor kao rijetko ko drugi veliča rat: ''Svoga neprijatelja treba da potražite, svoj rat da vodite.. treba da volite mir kao sredstvo za nove ratove. I kratak mir više nego dug.'' Niče iznova poziva na borbu, proglasivši svaki rat dobrim koji opravdava svaku stvar.

KARL FON KLAUZEVIC Rijetki su autori koji su proučavali rat, a da nisu analizirali djelo ''O ratu'' K. F. Klauzevica. Djelo o ratu se sastoji iz dva osnovna dijela. U prvom su opći stavovi o prirodi rata i teoriji o ratu, dok se autor u drugom dijelu bavi strategijom i taktikom, odnosno borbom. Klauzevic u vezu dovodi tri pojma: rat, silu i politiku. Rat smatra aktom sile da protivnike prinudimo na potčinjavanje našoj volji. Time se sila označava sredstvom, a nametanje neprijatelju svoje volje ciljem. Najšire određujući rat Klauzevic ga promatra kao čin društvenih odnosa, sukob velikih interesa koji se krvlju rješava.

KENET VOLC Znamenita studija Keneta Valca ''Čovjek, država i rat'' je jedna od najčitanijih i prevođenih teorijskih analiza iz oblasti međunarodnih odnosa – analize uzroka rata u poslednjih pedesetak godina. Znamenita je po svojoj kvalificiranosti, dubini i metodi analize, koju je Valc razložio preko tri nivoa u poimanju međunarodnih odnosa i uzročnika rata: prvi nivo je čovjek, drugi određena država i treći nivo jeste međunarodni sistem država.

6

RAJT MILS Rajt Mils je pisao da su većina nacija (misleći prvenstveno na teritorijalno – državno zaokruživanje nacija, pa time i Sjedinjene Države Amerike) nastale ratom ('silom i nasiljem'). Dešavalo se to u ono vrijeme kada nije izgledalo da rat predstavlja dominantnu pojavu ljudskoga društva. Prema njegovom tumačenju, mir postoji zahvaljujući tome što je sila nacionalno centralizirana. S druge strane, upravo nacionalne države predstavljaju primarni uzrok savremenih ratova.

SAMUEL HANTINGTON Jedna od najznačajnijih suvremenih teorija o međunarodnim odnosima i svjetskoj politici je objavljena pod naslovom ''Sukob civilizacija'', autora Samuela Hantingtona. Hantingtonova 'uska' definicija civilizacije, svedena na njenu osnovu, religijsku matricu je sa ciljem da se prekorači suverenitet država u konfliktima, iako su i države kulturno – civilizacijska dostignuća pojedinih naroda, a kao nosioce suvereniteta i legitimne vlasnike moći i sile (osobito vojne) neprimjereno je u političkoj paradigmi međunarodnih odnosa zapostaviti njihovu najznačajniju ulogu.

MARKSISTIČKA TEORIJA Marksistička teorija o društvu, njen dio koji se odnosi na konflikte i rat je teorija za koju bi se moglo reči da je u historiji u odnosu na ostala učenja ostavila najdublji trag. Riječ je o njenim tumačenjima u različitim kontekstima i na raznim merdijanima, državama i državnim zajednicam, kao što su: bivša SFR Jugoslavija, Kina, Kuba, ostale zemlje bivšeg Varšavskog pakta. Kumunističke partije ovih zemalja na čelu sa svojim vođama su primjereno prilikama, tumačile marksističku ortodoksiju i pokretale društvene procese, najčešće revolucije i kroz rat ili u ratu, osiguravale vlast. Najopćiji Marksov stav je da rat predstavlja proizvod društvenih protivuriječnosti i sredstvo njihovog rješavanja, u onoj fazi kada su interesi država ili društvenih grupa izraženi do te mjere kada se poseže oružjem i oružanom borbom u njihovom rješavanju.

7

VIDOVI (ASPEKTI) DRUŠTVENE SILE

Politički aspekt sile Politička sila, promatrana sa stajališta njenog unutarnjeg vanjskog djelovanja, unutar i izvan jednog društva, jedne države, pokreta ili partije, osigurava sebi mjesto u odnosima snaga u međunarodnoj zajednici. Politička sila je u direktnoj vezi sa ostalim oblicima sile, od njih zavisi i njima, velikim dijelom dominira. Vojna sila osobito povratno djeluje na političku i daje joj potencijalne mogućnosti za upotrebu ove druge.

Vojna sila Vojna sila, kao jedan od izraza sile uopće, šire promatrano političke sile, kroz cijelu historiju svog postojanja značajno je uticala na odnose među ljudskim društvima, među narodima, državama i međunarodnim odnosima. Vojna sila političkoj osigurava autoritet, i spram kvaliteta i kvantiteta, stepen provođenja i ostvarivanja njenih ciljeva.

Ekonomski aspekti sile Nema respektivne sile, odnosno, njenog političkog i vojnog segmenta bez adekvatne ekonomske osnovice. Politikom nametnuti razvoj vojne sile i u vrijeme mira, a osobito u vrijeme prijetnji ratom ili u ratu, iziskuje velika ekonomska ulaganja.

Ostali aspekti sile Pored političkih, vojnih i ekonomskih, postoje i druge posljedice razvoja potencijalne sile i njene primjene u međunarodnim odnosima. Najšire promatrano, moguće ih je smjestiti u domen kulturnih, odnosno socijalno – psiholoških aspekata sile.

8

OBLICI UPOTREBE I ISPOLJAVANJE SILE U MEĐUNARODNIM ODNOSIMA Osnovni najgrublji oblici upotrebe sile, a naglašeno vojne, oružane, među državama, u međunarodnim odnosima jesu: 1. Rat 2. Agresija 3. Oružana (vojna) intervencija 4. Specijalne operacije RAT Rat je sveobuhvatan i intenzivan sukob država, vojnih saveza, ili različitih društvenih snaga unutar jedne države, u kojem se obostrano, masovno i organizirano primjenjuje nasilje i vodi oružana borba, radi ostvarivanja određenih političkih, ekonomskih, vojnih i drugih ciljeva. Oružani sukob jeste izraz kojim se označava obostrana upotreba oružja između dvije i više država, odnosno različitih političkih struktura unutar jedne države ili društvenih grupa. Rat je intenzivni, obostrano masovan i sveobuhvatni oružani sukob. Je li rat oružani sukob? –Da Je li svaki oružani sukob rat? – Ne Osnovne karakteristike suvremenih ratova: - svakome ratu prethodi politička kriza, - u suvremenim ratovima sve manje ginu vojna lica, a sve više civili, - vrlo teško je predvidjeti trajanje suvremenog rata, - svaki lokalni rat prijeti da preraste u regionalni, a regionalni u svetski, - suvremeni ratovi se vode konvencionalnim sredstvima, - nuklearno oružje jeste prijetnja za uništenje života na zemlji. Vrste suvremenih ratova: - lokalni – je onaj u kojem se oružana borba vodi na malom prostoru, najčešće između dvije države - regionalni – onaj u kome učestvuje više zemalja i na većem geografskom prostoru - svjetski – podrazumijeva se oružani sukob koji je zahvatio više od polovine zemljine kuglei u kojem učestvuju direktno vojne supersile. Rat sa ograničenim ciljem je onaj u kome se napadač ograničava samo na neke ciljeve koji se raton inače nastoje postići. Rat sa radikalnim ciljem je rat u kojem su sukobljene strane postavile političke, vojne i ekonomske ciljeve čijim bi se postizanjem bitno promijenilo stanje u jednoj ili više država.

9

Prema sredstvima kojima se vode: - konvencionalni rat – podrazumijeva upotrebu uobičajenih borbenih sredstava; - nekonvencionalni rat – podrazumijevao bi upotrebu nuklearnih borbenih sredstava u manjoj ili većoj mjeri (sredstva za masovno uništenje).

AGRESIJA Izraz agresija je latinskoga etimološkoga porijekla i na naš jezik se prevodi kao_ navala, napad, nasrtaj. Onaj ko napada je samim time agresor, a napadnuti jeste žrtva agresije. Najvažniji smisao pojma agresija je onaj koji znači oružani vojni napad. Po definiciji Ujedinjenih nacija pod agresijom se podrazumijeva upotreba oružane sile od strane neke države protiv suverenitetam teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti druge države, ili koja je na bilo koji način nespojiva sa Poveljom Ujedinjenih nacija. Ozbiljan oružani otpor agresiji, osobito kada poprimi obilježja masovnosti i organiziranosti, osigurava uvjete za odbranu na koju žrtva agresije ima pravo. Time se formira druga (oružana sila) strana u oružanom sukobu. Tada agresija prerasta u rat, osim ako od nje država koja je započela agresiju ne odustane.

ORUŽANA (VOJNA) INTERVENCIJA Pod oružanom ili vojnom intervencijom u politici i praksi se podrazumijeva akt nasilnoga i gruboga miješanja jedne ili više država u unutarnje poslove druge države, njenu unutarnju i spoljnu politiku, upotrebom oružane sile (oružanih snaga) na njenoj teritoriji, radi ostvarivanja određenih političkih, vojnih, ekonomskih i drugih ciljeva. Najčešće je to brzi upad oružanih snaga jedne ili više država na dijelove ili cijeli terotorij jedne zemlje. Oružane intervencije se dijele na dvije skupine: - opravdane oružane intervencije; - neopravdane oružane intervencije. Bez obzira na to da li ona bila opravdana ili neopravdana, prerast će u rat u slučaju da duže potraje.

10

SPECIJALNE OPERACIJE Specijalne operacije predstavljaju skup organiziranih aktivnosti i djelovanja koje određena država ili više njih poduzimaju u miru, u političkom, ekonomskom, vojnom, medijskom, ideološkom, naučnom, kulturnom i svakom drugom pogledu, radi slabljenja stabilnosti neke države, naročito njene sposobnosti za otpor, a u ratu slabljenje njene sposobnosti za odbranu i dovođenje te države u određeni stepen zavisnosti i potčinjenosti. Specijalne operacije jesu prijeratna, ratna i poratna događanja, ali bez toga da se u njima obostrano i masovno koristi vojna sila. Osnovni cilj specijalnih operacija jeste slabljenje određene zemlje, njene unutarnje i spoljne politikem, slabljenje njenoga otpora neprijateljskoj politici i njeno dovođenje u ovisan i potčinjeni položaj.

MIROVNE OPERACIJE Mir je stanje bez rata, prethodi oružanom sukobu i ratu i nastaje poslije njega. Mirovne operacije predstavljaju skup mjera i aktivnosti koje Ujedinjene nacije odobre, organiziraju i poduzimaju u cilju održavanja međunarodnog mira i sigurnosti. Mirovne operacije se poduzimaju u cilju osiguravanja preventivnih mjera, i to u slučajevima: - kada Vijeće sigurnosti nalaže prekid oružanog sukoba i sklapanje sporazuma o obustavi vatre; - kada sukobljene strane svojim odlukama obustave prekid vatre; - kada dođe do sklapanja mirovnog ugovora uz i bez posredovanja Vijeća sigurnosti ili neke druge strane. Četiri uvjeta da bi jedna mirovna operacija započela: 1) Sporazum o miru sklopljen između sukobljenih strana; 2) Trajan prekid borbenih djelovanja (što je osnovni predmet sporazuma); 3) Odluka Vijeća sigurnosti o uvođenju mirovne operacije; 4) Odobrenje nadležne države da na njen teritorij uđu mirovne snage. SS

11