Playboy Croatia - Studeni/Novembar 2017

IZD. 01117

BROJ 244 / STUDENI 2017. / CIJENA 33 KN

WWW.PLAYBOY.HR

INTERVJU

Stipe Božić

Zbogom Hugh

NANOBIT

Hugh M. Hefner

Smartphone igre made in Zagreb

1926–2017

„Ni u najluđim snovima nisam mogao zamisliti bolji život”

TREND

Brade ne posustaju SAVJETNIK

206003 771331

SRBIJA 349 RSD • SLOVENIJA 4,70 €

01117

9

ISSN 1331-206-5

PRINTED IN CROATIA

Kako vratiti bivšu

Ellen MUZIKALNA ZAVODNICA

super poslovna priča! 100 minuta za pozive iz Hrvatske prema EU-u

Uz tarifu BIZNIS RASPALI, BEZBROJ GB i promotivnu ponudu RASPALI INOZEMNO uživajte u neograničenom surfanju, pozivima i SMS porukama u Hrvatskoj i 100 minuta poziva prema EU-u. U Europi raspolažete i sa 10 GB za surfanje i neograničenim pozivima i porukama unutar EU-a.

Detaljnije na tele2.hr

Neograničeni pozivi i SMS unutar EU roaminga 10 GB za surfanje u EU roamingu

189

Lenovo recommends Windows 10 Pro

Different is better

TH IN K PAD SAZNAJT E

-VS-

S KU ČE NI PROSTORI

POT RAŽIT E

Svestrana X1 Yoga svojim konvertibilnim dizajnom svaki prostor pretvara u centar produktivnosti. Different adapts better.

Windows® is a registered trademark of Microsoft Corporation in the United States and other countries.

VIŠE NA

NA

LENOVO.CO M/TH IN K

LENOVOSTORE .H R

Zbogom Hugh Hugh M. Hefner 1926–2017

4

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

5

„Ni u najluđim snovima nisam mogao zamisliti bolji život”

H UGH H EFN ER

in memoriam

ČOVJEK KOJI JE MIJENJAO SVIJET... kao posljednja podvala Hugha Hefnera. Izdanja Playboya širom svijeta bila su baš pri kraju proizvodnje, zaključivao se najnoviji broj, kad je stigla vijest o odlasku čovjeka koji je stvorio jedan od najvažnijih medijskih proizvoda 20. stoljeća. Čak je i matično, američko izdanje – dok se vijest o Hefnerovoj smrti širila portalima i društvenim medijima, a analize njegovog života i djela u slapovima curile s ekrana – napravilo nešto što bi vjerojatno i sam šef napravio: tiskali su broj kao da se ništa nije dogodilo. „Morali smo isporučiti viziju čovjeka koji nas je, ma koliko mi ne vjerovali u tu vijest, upravo napustio”, napisali su u uvodniku, koji je uz biografski foto-kolaž bio jedini spomen Hefnerove smrti u cijelom izdanju. Tako je osnivač Playboya i jedan od vođa seksualne revolucije dodao novu epizodu jedne od najblistavijih karijera 20. stoljeća. Priča je to o medijskom tajkunu, aktivistu građanskih a posebno seksualnih sloboda, i – kako ga „izvana” doživljava većina ljudi – bon vivantu. Nemamo uopće namjeru prepričavati Hefnerovu biografiju, jer su se time ovih mjesec dana bavile tisuće pisaca, nižući sva njegova postignuća i sve kontroverze. Cijele vojske autora u medijima i po društvenim mrežama smatrale su i još smatraju da imaju nešto za reći o čovjeku koji je za jedne sa čovječanstva skinuo okove puritanizma, a za druge samo produbio eksploataciju ženskog tijela pretvarajući ga u fotografirani objekt žudnje. U RUJNU JE TO IZGLEDALO

se nikako ne može promatrati jednodimenzionalno, a ove dvije spomenute predodžbe su upravo to. Spomenuti američki uvodničar je dobro napisao da se Hefnera mora pamtiti jednom jednostavnom tezom koja obuhvaća sve što je u životu radio i što je u životu bio: čovjek promjene. Čega god se poduhvatio, donosio je promjenu. Stvorio je časopis za modernog muškarca koji nije samo pratio, nego stvarao trendove. Rušio je barijere gdje god je na njih naišao. Jače od mnogih i prije mnogih je zagovarao slobode – od intervjua s Martinom Lutherom Kingom kad to nije bilo popularno, preko uvođenja seksa u svakodnevnu komunikaciju, do podrške LGBTQ pokretu prije nego je pokret uopće postojao kao mainstream činjenica.

Malo je koji medijski mogul unio toliko promjena u svakodnevni život svojih „klijenata”, ljudi koji su kupovali i još kupuju njegov proizvod. Zato, za kraj, i nešto osobniji pogled na Hugha Hefnera. Epizoda prva: otac mi je volio skupljati jubilarne brojeve različitih novina, pa se među njima u siječnju 1979., kad sam imao 14 godina, našao i 400 stranica debeli primjerak Playboya tiskan povodom srebrne, 25. obljetnice časopisa. Unutra se krio pubertetski eldorado, s desecima stranica ispunjenih izborom najljepših žena koje su se do tada našle na Playboyevim stranicama. Nekoliko godina kasnije, u tom sam časopisu našao nešto što me umnogome usmjerilo prema pisanju: izvatke iz najboljih intervjua i priča dotad objavljenih u Playboyu. EPIZODA DRUGA: odrastao sam uz oca pisca. Jednom je pun nade poslao prevedenu kratku priču Playboyu, i uskoro dobio uljudnu odbijenicu. No, to odbijanje nije mu bilo važno; važnije je bilo da je tamo negdje u Americi neki Hefnerov urednik – tko zna, možda i on sam – dao sebi truda i pročitao tekst pristigao iz Splita. Mnogo godina kasnije, evo, pišem svojevrsni nekrolog Hughu Hefneru, čovjeku koji je mijenjao svijet mijenjajući sve nas. IVICA PROFACA

NO, HEFNEROVA BIOGRAFIJA

Slijeva nadesno: Gordan Zečić, bivši glavni urednik hrvatskog Playboya, Hugh Hefner, tadašnja izvršna urednica Željka Klemenčić i još uvijek član redakcije – art direktor Igor Vranješ, prije 11 godina u Barceloni, na godišnjoj konferenciji magazina. Hefner je tada imao 80 godina i u katalonskoj prijestolnici proslavio rođendan u društvu „svoje” međunarodne ekipe

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

7

in memoriam H U G H

HEFNER

... I ČOVJEK ZA SVA VREMENA

Hefner je glavnu spavaću sobu u prvom Mansionu često koristio za rad / 1965. (gore). Okružen zečicama prije polijetanja za Baltimore, na otvorenje Playboy Cluba / 1964. (dolje lijevo). Rođendansko slavlje / 1981. (dolje sredina). Hefner na otvorenju Jazz Festa 1983. godine (dolje desno). Na suprotnoj strani: u razgovoru s predstavnicima lokalnih medija povodom otvaranja londonskog Playboy Cluba / 1966.

8

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

„Savršena kombinacija posla i zabave je ono što vas tjera dalje”

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

9

in memoriam HU G H

2

HE F N E R

1

3

HEFNEROV DOM Svojim nezaboravnim zabavama, Hef nam je pokazao kako je dom velik onoliko koliko su veliki ljudi koje u njemu okupiš 4

7

6

5

8

9

1 Ispred Playboy Mansiona, 1971. 2 S Justinom Timberlakeom, 2003. 3 U društvu Arnolda Schwarzeneggera i Wilta Chamberlaina, 1977. 4 S Crystal Hefner, 2013. 5 Hefner i Jerry Brown, tadašnji guverner Kalifornije, 1978. 6 Muhammad Ali u Mansionu, 1976. 7 I Will Smith bio je Hefnerov gost, 1993. 8 Hefner i Ringo Starr, 1974. 9 Jesse Jackson, aktivist i političar u Hefovom domu, 2011. 10 S Jennifer Aniston i Bradom Pittom, 2000. godine

10

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

10

2

3

1

4

5

8

6

7

9

12

10

11

Svi su oni rado navraćali u Hefnerov dom: 1 Cameron Diaz, 1998. 2 Dita Von Teese i Marilyn Manson, 2002. 3 Hefner i Al Pacino, 2006. 4 Warren Beatty i Jack Nicholson u Hefnerovom društvu, 1986. 5 Pierce Brosnan, 1999. 6 Leonardo DiCaprio, 1998. 7 George Clooney, 1998. 8 Sylvester Stallone, Kimberly Conrad i Hef, 1988. 9 Jim Carrey i Jon Lovitz, 1998. 10 Paul Newman i Hef, 1982. 11 S Pamelom Anderson, 2003. 12 Otac i sin: Hugh i Cooper Hefner, 2014. P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

11

playboy U VO D N I K

ŽIVIO BRK! ZNATE KAJ GOSPON ŠVIGIR, samo vas želim informirati da je danas 22. listopada i da se ja, evo, najnormalnije sunčam i kupam ispred svoje kuće u Luki, na Dugom otoku. To vam je à propos onoga što ste napisali u uvodniku prošlog broja – govorio je smijući se glas s druge strane slušalice. A napisao sam, otprilike, da su mi deseti i jedanaesti mjesec apsolutno najgori u godini jer more je prehladno za kupanje, a u planinama nema još snijega za skijanje. No, nakon ružnog rujna, listopad nam je podario puno vedrih i toplih dana, pa me odani čitatelj iz Samobora, kako se sam predstavio, „ukorio” zbog mog pogrešnog meteorološkog rezoniranja. A spomenute jesenske sunčane zrake donijele su sa sobom i morsku reportažu Gorana Šafareka koji je u lošinjskom akvatoriju zaronio s višestrukim prvakom Hrvatske u podvodnom ribolovu Danielom Gospićem. Puno dalje otputovao je Tihoni Brčić, sve do Tokija. Otamo nam je stigao zanimljiv tekst o Hatsune Miku, jednoj od najvećih pop pjevačica i najprepoznatljivijih ikona Japana. Ono što je tu najzanimljivije je to što deseci tisuća ljudi pune dvorane gledajući i slušajući svojevrsni hologram, ma što god mi mislili o tomu. Lijepu i pozitivnu priču pronašla je Tena Gašparac. Posjetila je Nanobit, zagrebačku tvrtku sa stotinjak zaposlenih i prosjekom godina dvadeset i osam, s dodatnim uredima u Budimpešti i Bukureštu, a koja je u samo devet godina postala još kako respektabilno ime na svjetskoj mapi igara za pametne telefone. Kad čovjek pročita da su lani zaradili pedeset i sedam milijuna kuna te da je njihove igre skinulo više od šezdeset milijuna ljudi, nema druge negoli čestitati evidentno pametnoj i sposobnoj mladoj ekipi. Čestitke za mnogo toga u životu svakako je zavrijedio i Stipe Božić. S odvažnim splitskim alpinistom koji se nedavno i politički aktivirao ne bi li, kako kaže, pridonio uređenju zapuštenog Splita, veliki intervju napravio je Ivica Profaca. A kad se Profa lati pera... Studeni je. Podržite stoga Movember i pustite brk; uključite se u globalni pokret kojega je cilj podići svijest o opasnosti raka prostate. Najprije u našoj rubrici Ordinacija pročitajte tekst primarijusa dr. Mladena Solarića, a onda na mjesec dana zaboravite na britvicu...

Mihovil Švigir gl av ni ur e d n i k

12

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

30 S A D R Ž A J / P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 17.

4

Zbogom Hugh

14

Špica

16

Brojke

18

Glazba

20

Film

22

ART

Lupinovi modeli i skulpture 26

Muške stvari

28

Kazalište

22

Savjetnik

30

PICTORIAL

Ellen Alexander sni mio: edward aninaru

38

NANOBIT

Smartphone igre made in Zagreb tena gašparac

44

HATSUNE MIKU

Ambasadorica virtualne budućnosti iva & tihoni brčić

49

INTERVJU

Stipe Božić ivica profaca

58

PICTORIAL

Patrizia Dinkel sni mio: sacha eyeland

IM P RESSUM

H

R

V

A

playboy

T

S

K

A

Mihovil Švigir GLAVNI UREDNIK

Jadran Mimica IZVRŠNI UREDNIK

Ivica Profaca UREDNIK (RADAR)

Igor Vranješ ART DIREKTOR

Silvija Rosandić ASISTENTICA GL. UREDNIKA

Kristijan Zorjan VODITELJ MARKETINGA

Ante Divić PROMOCIJA

Godišnja pretplata: 349,00 kn Adresa redakcije Preradovićeva 23, 10000 Zagreb tel. +385 1 481 1644; faks: +385 1 455 2367 e-mail: [email protected] Rukopise i fotografije ne vraćamo Nakladnik M14 d.o.o., Preradovićeva 23, 10000 Zagreb tel. +385 1 455 1066; faks: +385 1 455 2367 e-mail: [email protected] Tisak: Gospodarska 9, Sveta Nedelja Distribucija za inozemstvo:

74

DANIEL GOSPIĆ

112

Vremeplov

Oproštaj morskog lovca

Prvi broj hrvatskog Playboya izašao je u veljači 1997. godine

goran šafarek

80

MORELO

PLAYBOY ENTERPRISES, INTERNATIONAL

Luksuzna vila na četiri kotača 84

Hugh M. Hefner EDITOR-IN-CHIEF U.S. PLAYBOY

GASTRO

Volite li pommes frites?

116

ELON MUSK

STRIP

Lopovi h oracio altuna

to m o w i l l

90

120

ZABAVA

Nova zagrebačka adresa za provod

Krojač budućnosti d o m ag oj kun a

edo franić

94

TRENDOVI

Brade ne posustaju

122

PICTORIAL

mladen solarić

Anna Opsal 108

ORDINACIJA

Pedeset nijansi prostate

v e l im i r ci n d rić

100

TISAK d.d. (Slovenija) PRESS INTERNATIONAL d.o.o. (Srbija)

s n i m i la : h o l ly r an dall

126

Planet Playboy

SAVJETNIK

128

FLASHBACK

Kako vratiti bivšu

Danielle de Vabre

nika ostoić

ST UDENI 1971.

Ben Kohn CHIEF EXECUTIVE OFFICER

Cooper Hefner CHIEF CREATIVE OFFICER

Michael Phillips SVP, PRODUCT

James Rickman EXECUTIVE EDITOR INTERNATIONAL PUBLISHING

Reena Patel CHIEF COMMERCIAL OFFICER & HEAD OF OPERATIONS

Mary Nastos INTL PUBLISHING OPERATIONS DIRECTOR

Gabriela Cifuentes DIGITAL ASSET MANAGER PLAYBOY, PLAYMATE, PLAYMATE OF THE MONTH, PLAYMATE OF THE YEAR, RABBIT HEAD DESIGN and FEMLIN DESIGN are trademarks of and used under license from Playboy Enterprises International, Inc. © 2017 PLAYBOY as to material published in the Septermber/October 2017 U.S. Edition of Playboy

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

13

playboy Š P ICA

1 KAKO UBITI SUPRUGU ILI SUPRUGA BEZ SUVIŠNIH ZAŠTO Kazalište KNAP na zagrebačkoj Peščenici predstavlja 10 najopasnijih i najraširenijih tipova supruga i supruga koji na nas vrebaju na današnjem tržištu, kao i gorka iskustva koja svaka normalna osoba s njima može imati. Urnebesno zabavna i poučna predstava „Kako ubiti suprugu ili supruga bez suvišnih zašto“ talijanskog književnika i scenarista Antonija Ammurija, širom otvora oči svima koji naivno i zaljubljeno srljaju u brak, kao i onima koji su u tu klopku već upali. Zato povedite svoju dragu ili dragog za ruku i provjerite na licu mjesta ne krije li se u vašem partneru ili partnerici jedno od onih devastirajućih bića čijoj eliminaciji treba neodložno pristupiti prije nego sami budemo nepovratno psihički dotučeni. U svakom slučaju, navečer, kad jedno pored drugog sjednete u zamračeno gledalište, neka vam kroz um prođe mudra misao naših starih: Što nas ne ubije, možda nas zbliži. Predstavu je režirao Boris Kovačević, a u njoj nadahnuto igraju Iskra Jirsak i Petar Atanasoski. U studenom možete je pogledati u subotu 4.11. i u četvrtak 16.11.

14

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

3

2

ZFF – 15. PUT

Zagreb će još jednom postati središtem filmske umjetnosti jer će Zagreb Film Festival u svojem 15. izdanju još jednom publici predstaviti najzanimljivije igrane filmove dugog i kratkog metra iz čitavoga svijeta. Uz glavni natjecateljski program koji donosi najzanimljivija debitantska ostvarenja iz cijelog svijeta, ZFF će kao i dosad zagrebačkoj publici u svojim popratnim programima ponuditi i brojne nove filmske naslove o kojima trenutačno bruji filmski svijet. Tako jedan od najpopularnijih i najdugovječnijih pratećih programa ZFF-a – Velikih 5 – i ove jeseni na velika platna kina Tuškanac i Muzeja suvremene umjetnosti donosi izbor najuzbudljivijih filmskih ostvarenja iz pet najvećih europskih kinematografija – Francuske, Italije, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva i Španjolske. Među njima se nalaze dobro poznata imena poput britanske redateljice Sally Potter, ali i trenutačno možda najuzbudljivijeg europskog redatelja, Luce Gaudagnina, autora velikog kino hita Rasprskavanje (The Bigger Splash) .

OD 11. DO 19. STUDENOG

U programu Ponovno s nama koji je od prošle godine natjecateljskog karaktera, bit će prikazani filmovi renomiranih filmaša koji su na neki način odrastali sa ZFF-om, a ove godine uključivat će imena poput Andreja Zvjaginceva, velikog ruskog redatelja čiji je novi film Bez ljubavi u Cannesu ove godine nagrađen nagradom žirija. Zvjagincev je stari ZFF-ov znanac, čak dvaput je nagrađen glavnom festivalskom nagradom za svoje filmove Povratak i Izgnanstvo. U popratnom programu Festivali pod reflektorom ovogodišnja selekcija uključuje presjek recentnih dugih i kratkih igranih filmova Sarajevo Film Festivala, programa Directors’ Fortnight festivala u Cannesu, Sofia Film Festivala, ali i film izbora iz programa Kino Mediteran domaćeg Festivala mediteranskog filma Split. Sve novosti pratite na www.zff.hr

FUCK OFF I LOVE YOU Film redatelja Anđela Jurkasa „Fuck Off I Love You“ središnji je dio trilogije koju još čine prvijenac „Zbog tebe“ i završni dio „Happy End“ koji je u fazi postprodukcije. Priča je to o muško-ženskim odnosima, ljubavi i posljedicama ljubavi na putu do nalaženja savršene veze. Film je kombinacija komedije i drame s elementima erotike, krimića i akcije, pun feelgood momenta; sve pomalo u woodyallenovskom stilu... Fuck Off I Love You motiviran je sadržajem redateljeve knjige “Ona” koja će biti objavljena tijekom 2018., a sniman je u Zagrebu, Rijeci, Sydneyu,

Gorskom kotaru, Lici, Beogradu, Slavoniji, Podravini te Bosni i Hercegovini. Specifičnost filma je da su na soundtrack uvršteni neki od respektabilnih inozemnih glazbenih izvođača poput legendarne rock skupine Faith No More, zatim hvaljenih alternativnih rockera Girls Against Boys, britanskih rockera Penthouse (koji su zbog tužbe popularnog magazina morali preimenovati u 50 Tons Of Black Terror) te američke punkerske noćne more – grupe The Dwarves, a tu je i niz domaćih i regionalnih izvođača – od Gibonnija, Lee Dekleve, Urbana & En Face, Nole i mnogih drugih.

Glavne uloge tumače Judita Franković, Doris Pinčić Rogoznica, Jelena Perčin, Iskra Jirsak, Csilla Barath, Vera Zima, Dora Lipovčan, Zoran Pribičević, a u filmu se pojavljuju i Lucija Šerbedžija, Sanja Vejnović, Ivan Magud, Justina Vojaković Fingler, Nika Ostoić, Latica Cameron, Darija Turina, Vojin Perić i ostali. Na filmskom platnu okušale su se i brojne glazbene zvijezde (kao što su Gibonni, Nina Badrić, Zoran Predin i Tonči Huljić...), zatim manekenka Tina Katanić, stand up komičarka Andrea Andrassy, voditeljica Nives Čanović...

4

5

SWIZA SWISS KNIFE

EDDYJEVA RETROSPEKTIVA U KLOVIĆEVIM DVORIMA

Švicarski nožić Swiza Swiss Knife, nagrađen s Red Dot nagradom za dizajn u kategoriji Best of the Best 2016., novi je, moderni redizajn legendarnog švicarskog vojnog nožića. Zahvaljujući svojem ergonomski zakrivljenom obliku, ima siguran hvat i mek dodir te se udobno preklapa u ruci. Dizajniran je da omogući jednostavan pristup svojim alatima, a svaki je alat perforiran s udubinom za palac za lakše otvaranje. Blokada oštrice, koja se jednostavno otpušta laganim pritiskom na Swiza križ, lijepo se uklapa u ručku. Oštrica od 75 mm izrađena je od nehrđajućeg čelika visoke kvalitete, a dostupan je s 6, 11 ili 12 funkcija i u različitim bojama. www.darvel.hr

6

CHARGED BANDIT 3

Kišni i hladniji jesenski dani nisu dovoljan razlog da se prestane trčati po vanjskim terenima. Uz nove Under Armour Charged Bandit 3 tenisice, jesensko trčanje bit će lakše i udobnije. Kvalitetna obuća itekako čini razliku kad je u pitanju sprečavanje ozljeda za vrijeme treninga. Tenisice za trčanje Charged Bandit 3 sadrže tehnologije koje omogućuju maksimalizaciju treninga. Radi se o SpeedForm tehnologiji koja omogućuje potpunu prilagodbu stopalu, charged cushioning tehnologiji koja garantira vrhunsku udobnost, posebnu zaštitu na peti za bolju stabilnost te čvrstu vanjsku gumu za sigurniji korak. Najnoviji model Charged Bandit tenisica za laganiji korak i veći užitak u trčanju, dolazi u tri boje, a dostupan je u svim Polleo Sport poslovnicama i na webshopu. www.polleosport.hr

(rođen 1969. u Zagrebu) bio je jedan od najperspektivnijih crtača na bogatoj hrvatskoj strip sceni. Rana smrt u prosincu 1999. uslijed tumora na mozgu, prekinula je karijeru u usponu, no Eddy je unatoč tomu, u nepunih petnaest godina, stvorio impresivan opus, postigao uspjeh i ostavio nasljeđe zbog kojeg ga smijemo zvati jednim od najkvalitetnijih i najutjecajnih domaćih strip-crtača svih vremena. Eddy je bio dijete pop-kulture, pasionirani konzument filmova, glazbe i stripova. Dva su žanra dominirala Eddyjevim crtežima i stri-

EDVIN BIUKOVIĆ – EDDY

7

povima, od najranijih početaka do samoga kraja: znanstveno-fantastični i ratni. U oba slučaja ključna su inspiracija bili filmovi – Zvjezdani ratovi, Istrebljivač, Alien, Apokalipsa danas, Full Metal Jacket i Lovac na jelene – nastali na prijelazu iz osme u devetu dekadu dvadesetog stoljeća. U zagrebačkoj Galeriji „Klovićevi dvori“ do 10. prosinca možete razgledati izložbu njegovih radova – stripova, ilustracija, crteža i skica koji će vas uvjeriti zašto je Eddy sa samo 26 godina dobio prestižno svjetsko priznanje Russ Manning Award za crtača koji najviše obećava.

TRI ZLATA ZA VINA LAGUNA Tri zlatne medalje osvojila su crna Vina Laguna na jednom od najutjecajnijih svjetskih natjecanja „Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet Insieme“, tradicionalnom ocjenjivanju crnih vina održanom u talijanskom Bergamu. Na prestižnom se natjecanju borilo 256 različitih vina iz 22 zemlje koja je kušalo 75 međunarodnih sudaca, a Vina Laguna još su jednom potvrdila svoju kvalitetu. Zlato su osvojili Cabernet Sauvignon Festigia 2011., Castello Festigia 2015. te Cabernet Sauvignon Festigia 2015. Cabernet Sauvignon Festigia vrhunsko je vino nastalo od grožđa iz vinograda s osunčanih položaja u blizini mora, što osigurava stalno strujanje zraka za najtoplijih ljetnih dana. Castello Festigia je kupaža merlota, cabernet sauvignona i syraha, iz vinograda s najboljih položaja na kojima se uzgaja pojedina sorta. Crna Vina Laguna podatna su i mekana, dugotrajnog okusa, te karakteristične istarske svježine i elegancije. Stoga su idealan izbor uz hladne nareske, mesna predjela, mesna pečenja ili zrele sireve. P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

15

radar B R OJ K E

shutterstock

Većina oženjenih parova prosječno se seksa 63 puta godišnje, odnosno malo više od petput mjesečno

Kad bi se rastegnule i spojile sve krvne žile prosječnog odraslog čovjeka, bile bi dugačke oko 100 000 km, što je jednako 2,5 zemljina ekvatora

Čak 84% žena priznaje da se s mužem nerijetko seksaju samo zato kako bi im pomogao u kućanskim poslovima PROCJENJUJE SE KAKO SE SVAKE SEKUNDE NA SVIJETU DOGODE 4,3 ROĐENJA I 1,8 SMRTI, ŠTO ZNAČI DA JE NA ZEMLJI SVAKE SEKUNDE 2,5 LJUDI VIŠE 16

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

Morski psi usmrte prosječno 5 ljudi godišnje, dok ljudi u istom razdoblju ubiju zapanjujućih 100 milijuna morskih pasa (zbog crnog tržišta peraja, za delikatesne juhe i „čarobne” afrodizijake)!

60% muškaraca masturbiralo je ovaj tjedan, dok je isto napravilo 37,8% žena

30% žena koje

koriste online dating aplikacije poput Tindera seksaju se već na prvom spoju

87% muškaraca koji su gledali „50 nijansi sive” priznaju da im se seksualni život nakon gledanja filma znatno poboljšao

radar G LAZBA

P R I P R E M IO I V ICA P R O FACA

Zaokret u progresivu Nije neka velika mudrost reći da se Dave Grohl i njegovi Foo Fighters oslanjaju cijelim svojim životom i karijerom na glazbu koja je nastajala u sedamdesetima, kao uostalom i dobar dio grungea kojega je Grohl s Nirvanom stvarao. Međutim, „Concrete and Gold” je napravljen gotovo kao spomenik onom dijelu glazbenog nasljeđa spomenutog desetljeća kojega najradije nazivamo prog rock. Za razliku od nekih prethodnih albuma koji su bili ogoljena žestina, buka kroz koju se provlačila melodija, onako kako smo navikli u cijelom grunge pokretu, „Concrete and Gold” je sav sazdan od slojeva stvaranih znanjem i snagom cijelog benda. Sada je tu mnogo više rane psihodelije, zvučna slika je bogatija nego inače. Neki će to smatrati svojevrsnom izdajom, neki obogaćivanjem zvuka na kojeg smo navikli. „Concrete and Gold” nije njihov najbolji uradak, ali je dobro vidjeti Grohla i društvo kako tragaju za novim putevima. Dobro, ne baš novim, Grohl se uvijek legitimirao kao veliki fan sedamdesetih, a ni žestina nije popustila, no u svakom slučaju drukčijim od dosadašnje karijere.

Ispovijed s pokrićem koliko traje njezina solo diskografska karijera, Annie Clark koja se krije iza njezinog projekta St. Vincent svašta je doživjela. Već njezin prvi album „Marry Me” naišao je na lijep prijem kritike, pa je slijedio još uspješniji „Actor” i jednako uspješna koncertna turneja, a ni treći „Strange Mercy” nije prošao nezapaženo. To je 2012. dovelo do suradnje s Davidom Byrneom na sjajnom „Love this Giant”, da bi samo godinu kasnije uslijedio dosad najuspješniji, po mnogočemu prekretnički „St. Vincent”. Za njega je dobila i Grammyja za najbolji alternativni album, nakon čega je krenula na dugu turneju, ali je sve zamalo završilo potpunim osobnim slomom. Otud i dosad najduža stanka u njezinoj karijeri, tri godine su prošle dok se sabrala i izbacila odlični „Masseduction”. Svi problemi su očito iza nje, ili su joj bar poslužili kao poticaj za nastavak istraživanja. Jedan od važnih faktora bilo je udruživanje s producentom Jackom Antonoffom, koji je dosad kreirao zvuk pop diva Lorde i Taylor Swift. Uz briljantnu glazbenu podršku pratećeg benda, „Masseduction” predstavlja skretanje prema pop verziji onoga što je dosad radila, no ovo valja shvatiti ne kao „omekšavanje” njezinog izraza, jer je zvučna i tekstualna slika koju Clarkova nudi i dalje složena kao na prethodnim albumima, ali bi mogla napraviti ono što svojom dosadašnjom U DESETAK GODINA

18

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

FOO FIGHTERS CONCRETE AND GOLD

reputacijom ne bi mogla – doprijeti i do nešto šire publike. St. Vincent – teško je odlučiti se kako je zvati, ali ovo umjetničko ime njezin je zaokruženi projekt – sada nudi priču koja očito proizlazi iz onoga kroz što je na osobnom planu prošla u posljednje tri godine. Ona ljubavne veze uspoređuje s avionskim nesrećama, sebe zove „žrtvom koja visi s ruba balkona”, govori o tabletama koje su joj očito zaokupile dio života, bavi se granicama seksualnosti, oprašta se od New Yorka, otvoreno govori o osjećajima... Rezultat je njezin možda najbolji album dosad. U cijelom valu manje ili više uspješnih pjevačica u današnjoj glazbi, St. Vincent je doista nešto posebno. Nema tu polunamještene sjete Lorde ili Lane del Rey, još manje popizma blockbuster zvijezda poput Taylor Swift, da ne spominjemo one još komercijalnije. St. Vincent će vam u lice pljusnuti sve ono što u tom trenutku misli i osjeća, pa se nosite s tim kako znate. Nećete sigurno promijeniti stanicu dok je slušate u vožnji, ali će vas sasvim zaokupiti ako se zavalite u kauč sa slušalicama na ušima.

rca/men art HHHH

Zvukovi velike karijere U ovoj rubrici rijetko se bavimo albumima filmske glazbe, bar jednako rijetko i kompilacijama. No, kad je u pitanju John Carpenter pravila se mogu kršiti onako kako ih je i on kršio svojim filmovima, posebno u prvom dijelu karijere. Sjećam se jednog njegovog TV intervjua s nekoliko jugoslavenskih filmskih kritičara, i odgovora na pitanje koliko instrumenata svira, s obzirom na to da je osim briljantne režije uvijek potpisivao i sjajnu glazbu. Ležerno je odgovorio „sve”, jer se u skladanju obično služio tada još friško otkrivenim sintesajzerima. Priznajem, godinama sam tragao za pristojnom kompilacijom tema iz njegovih filmova, među kojima ima nekoliko koji moraju ući u sve antologije filma. Sada je ta kolekcija napokon došla, i opravdava sva očekivanja. Nižu se na njoj nezaboravni zvuci iz „Tamne zvijezde”, „Napada na policijsku stanicu”, „Noći vještica”, „Magle”, „Princa tame”, „New Yorka 1997”, „Christine”..., pa i nekoliko dosad neobjavljenih komada. Sjajna kolekcija koja priziva one trenutke iz Carpenterove filmske karijere koji su obilježili živote svih koji su u sedamdesetih i osamdesetima odlazili u kino. Nažalost, ta je karijera nedugo poslije sasvim potonula, kao i ona drugog velikana iste generacije Waltera Hilla. No, tjeskoba koju izazivaju tonovi iz „Napada na policijsku stanicu” ili „Noći vještica” ostaju zapisani zauvijek na svim listama najbolje filmske glazbe svih vremena.

ST. VINCENT MASSEDUCTION

JOHN CARPENTER ANTHOLOGY: MOVIE THEMES 1974-1998

loma vista/universal HHHH½

sacred bones HHHHH

L I F E

I S

A B O U T

M O M E N T S

STEEL-ADLC, 42 MM SELF-WINDING www.baume-et-mercier.com

radar FI LM

P R I P R E M IO S TJ E PA N V U D R AG

POSLIJE JASTOGA – JELEN Nakon što je zastrašujućom distopijskom vizijom šokirao dio publike „Jastogom” (The Lobster), Yorgos Lanthimos prihvatio se obiteljske drame s elementima horora, a po svemu sudeći, napravio je odličan posao. Osim toga, Grk je oko sebe okupio i sjajnu glumačku postavu, a prve kritike filma daju naslutiti da je riječ o jednom od najugodnijih iznenađenja jeseni. Steven (Colin Farrell), je eminentni kardiolog, u braku s Annom (Nicole Kidman), cijenjenom oftamologinjom. Bogati su, sretni i zadovoljni svojim obiteljskim životom. Imaju dvoje djece Kim (14) i Boba (12). Steven održava prijateljstvo s Martinom, 16-godišnjakom koji živi bez oca, te se brine o njemu. No njihov odnos doživljava mračan preokret kad Steven upoznaje Martina sa svojom obitelji. Nakon toga njihov život postepeno se pretvara u pravi metež u kojem je Steven primoran na šokantnu žrtvu ili će, u suprotnom, izgubiti sve... Ubojstvo svetog jelena (The Killing of a Sacred Deer) 2017., SAD režija Yorgos Lanthimos uloge Nicole Kidman, Alicia Silverstone, Colin Farrell, Barry Keoghan žanr drama, misterija, triler u kinima 9. studenoga

ZACK SNYDER LIGA PRAVDE

Spavate li mirno, Osvetnici? Justice League 2017., SAD režija Zack Snyder uloge Gal Gadot, Amy Adams, Ben Affleck, Henry Cavill, Jesse Eisenberg, Jason Momoa, Ezra Miller, Ray Fisher žanr ZF, akcija, avantura u kinima 16. studenoga NAKON SOLIDNOG USPJEHA

„Wonder Woman”, od blockbustera „Liga pravde” (s budžetom od oko 200 milijuna dolara) očekuje se zaista puno. No, prvo okupljanje superjunaka DC Comicsa u ovako skupom filmskom izdanju već tijekom snimanja naišlo je na probleme. Naime, redatelj Zack Snyder nekoliko mjeseci prije završetka snimanja napustio je projekt zbog smrti kćeri. Joss Whedon, koji ga je zamijenio, naručio je dosnimavanja te navodno izbacio neke likove. Iako je Joss Whedon napravio sjajan posao na „Avengersima”, a mnogi ga pamte po kultnom „Fireflyju”, ali i po Buffy, fanovi se pitaju je li uspio popraviti navodne Snyderove propuste ili je time samo pokvario cjelinu. Osim dosnimavanja za koje nitko nije siguran kako 20

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

je ispalo, potencijalni problemi filma leže i u činjenici da je likova zaista čitava hrpa. Naime svaki od glavnih likova sa sobom „vuče” još nekoliko „sporednih”, zbog čega je Whedon navodno neke likove, poput Lexa Luthora, i izbacio... Potaknut obnovljenom vjerom u čovječanstvo i inspiriran Supermanovim nesebičnim činom, Bruce Wayne

zatraži pomoć svoje novootkrivene saveznice, Diane Prince, u suočavanju s najvećim neprijateljem do sada. Batman i Wonder Woman moraju formirati tim superljudi kako bi spasili planet od napada katastrofalnih razmjera. No, hoće li Batman, Wonder Woman, Aquaman, Cyborg i Flash biti dovoljno brzi i učinkoviti?

KLASIK NA MODERAN NAČIN Hercule Poirot nalazi se u Orient Expressu gdje prepoznaje vrlo bliskog prijatelja. Zbog snijega vlak je zaglavio na Balkanu, dvije noći poslije Istanbula. Iduće jutro Samuel Edward Ratchett nađen je izboden (12 uboda nožem) u svom kupeu. U vlaku s Poirotom bilo je 13 osoba koje na prvi pogled nemaju ništa zajedničko, no to se mijenja kad se otkrije pravi identitet ubijenog i većine ostalih u vlaku. Najnovija ekranizacija voljenog romana „Kraljice krimića” Agathe Christie vizualno je poprilično impresivna, a dodamo li zvjezdanu glumačku postavu, sasvim je jasno da ljubitelje žanra očekuje prava poslastica. Ubojstvo u Orient Expressu (Murder on the Orient Express) 2017., SAD režija Kenneth Branagh uloge Johnny Depp, Josh Gad, Daisy Ridley, Michelle Pfeiffer, Penelope Cruz, Judi Dench žanr kriminalistički u kinima 9. studenoga

agulj u r d i j i n r e v e Najsj ivan i t k a a z j o k s Hrvat or zdrav odm ;B/Ň:61;0É-7

Uhvati svoj ritam.

; UY95:A@-B

LifeClass Terme Sveti Martin

PAW WELCOME

Više od 750 km BIKE ruta

Gastronomija s LOKALNIM namirnicama

Raznolika WELLNESS ponuda

IQcure Resort

LJEKOVITA termomineralna voda

Medical Wellness

SKOČI U BAZEN. ZAGRIZI U ZDRAVO JELO BICIKLIRAJ KAO DA TI JE ZADNJI DAN. OPUSTI SE KAO NIKAD DO SAD. NAPRAVI DOBRO ZA SEBE.

Izvorska 3, Toplice Sveti Martin, 40313 Sveti Martin na Muri тΉΎ΋Ί΅Ή΍ΆΆΆΆ͊Mg3nͰŠ)}f)š)ŠMf}ŠMg̪nf

›››̪Š)}f)š)ŠMf}ŠMg̪nf

LUP IN IZA M

art

Modeli i skulpture U PRVOJ POLOVICI GODINE, LUPINOVA SU DJELA IZLAGANA U GRAZU, BEČU, I MÜNCHENU, A „BOMBA-VIJEST“ JE NAJAVA SKORAŠNJE VELIKE IZLOŽBE NIGDJE DRUGDJE NO U ZAGREBAČKIM KLOVIĆEVIM DVORIMA. A TAMO IZLAŽU SAMO ZNAČAJNA IMENA!

LUPINOVO UMJETNIČKO STVARANJE

koje ga je posve zarobilo posljednjih godina, dobiva sve više poklonika i priznanja. Mnogi su ispočetka samo odmahivali rukom na njegove prve radove (priznajemo, i mi smo bili poprilično skeptični), no kako je vrijeme prolazilo uradci koji su stizali iz Lupinove majstorske radionice postajali su sve relevantniji, impozantniji i hvaljeniji. Pa je tako otupila i oštrica kritike koja ga je isprva dočekala nimalo blagonaklono. U prvoj polovici godine, Lupinova su djela izlagana u Grazu (Walter Brunner&Michael Stumvoll), Beču (Kolhammer & Mahringer Fine Arts) i Münchenu (Galerie am Maxmonument) i svugdje su dočekana i ispraćena pohvalama publike i kritike.

Rođeni Varaždinac upravo izrađuje i skulpturu koja će dogodine ukrasiti samo središte njegova rodnog grada, no ono što je zapravo glavna vijest, velika je zagrebačka izložba u ožujku 2018. koja se već naveliko priprema i koja samo potvrđuje da je i struka prepoznala „lupinizam”. Naime, galeriji koja će ugostiti Lupinove skulpture, slike, fotografije i skulpturalni namještaj, ime je – Klovićevi dvori. A tamo izlažu samo značajna imena! U iščekivanju ožujka, predstavljamo vam kombinaciju dvije velike Lupinove strasti: fotografije (za koju sad, totalno zaokupljen svojom novom pasijom, nema odviše vremena) i umjetnosti. Modeli i skulpture u lupinovski osmišljenoj simbiozi.

Š M I N K A DI N O B A K S A ( V I K L E R I R U Ž , Z AG R E B) S T Y L I N G „T A T YA D E S I G N “ F R I Z U R E S I LVA N A Z D E L A R

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

23

Velika zagrebačka izložba u ožujku 2018., koja se već naveliko priprema, samo potvrđuje da je i struka prepoznala „lupinizam”

24

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

25

radar MUŠKE

ST VA RI

BACAČ CVIJEĆA

Hudica s Banksyjevim motivom

MOTO E4 PLUS

Best Buy

Majica s kapuljačom, poznata i kao hudica, u ovo doba godine uvijek je dobar modni odabir, a ova koju vidite ispod posebno je zanimljiva zbog poruke koju nosi. Naravno, kako je u pitanju Banksy (poznati britanski umjetnik nepoznata identiteta), interpretacija te poruke djelomično je i na vama samima. No, ono što je sigurno, svakako je da je riječ o atraktivnoj i kvalitetnoj majici, tek jednoj u bogatoj ponudi ekipe koja se krije iza splitskog Lumer Shopa. Riječ je o zaljubljenicima u glazbu, film, modu i umjetnost, a nove dizajne donose gotovo na tjednoj bazi. Osim toga, možete im poslati i vlastite radove/ ilustracije koje biste rado nosili na majicama... cijena: 190 kn

www.lumer-shop.com više je nego solidan budget uređaj koji će vas sasvim sigurno zadovoljiti, naravno, ako od telefona ne tražite čuda. Iako kamera ne nudi „nabrijanu“ rezoluciju (8 megapiksela straga, pet sprijeda), novi proizvod Motorole nudi mnoge druge osobine koje inače srećemo samo kod skupljih mobitela: visokokvalitetne HDR snimke, fokus kojeg sami birate na ekranu, panoramu te osjetljivost i u slabijim svjetlosnim uvjetima. Stoga, tražite li jeftiniji telefon koji može više-manje sve što i daleko skuplji, nemojte tražiti dalje. A možda i najveća prednost ovog mobitela je baterija. Snaga od 2800 mAh dovoljna je da vas provede kroz svaki, pa i najnaporniji radni dan. Uz to, uređaj nudi sve što i drugi telefoni tog cjenovnog ranga, ali i više. Prima dvije SIM kartice, a za vrhunsku sigurnost tu je i skener otiska prsta, a uz sve to cijena je više nego umjerena. Best Buy. cijena: 180 $ www.motorola.com

MOTO E4 PLUS

CLOCKY

Budilica koja bježi Imate problema s buđenjem? Iako sasvim sigurno niste jedini, mi takvih problema, zahvaljujući Clockyju, više nemamo. Osim što ispušta zvukove kao R2-D2 na teškim drogama, Clocky bježi od vas te se jednostavno morate dignuti kako biste ga utišali. Osim toga, može „skočiti“ s komode ili kreveta, a kad jednom i naiđe na prepreku, jednostavno se okrene i „piči“ dalje u drugom smjeru. Jasno, kotače možete ugasiti, a možete ga i podesiti tako da odmah, čim se upali alarm, počne bježati. Naravno, tu je i snooze (ponavljajući alarm), a uz sve to jedno je sasvim sigurno – nećete spavati predugo, a Clocky će vas, ako treba, i pregaziti. cijena: 219 kn

www.hocuto.hr

SAMSUNG 360 ROUND CAMERA

Snimi sveeeeeee! 26

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

Procjenjuje se da će do 2019. godine čak 80 posto online sadržaja biti u videu. U takvom okruženju i usponu tehnologije, sve više videa snimljeno je u 360 stupnjeva, a jedna od prvih specijaliziranih kamera za to je Samsungov Gear 360. Okrugli 360 „megauređaj“ u obliku diska nosi nevjerojatnih 17 kamera od dva megapiksela i šest mikrofona za stvaranje 3D VR videozapisa. Naravno, uređaj je ovo koji blogeri i „rekreativci“ zbog cijene neće koristiti vjerojatno još godinama, no sasvim sigurno dobar je pokazatelj u kojem smjeru snimanje videa ide. cijena: 10 500$ www.samsung.com

radar KAZALI ŠT E

P R I P R E M IO L EO P O L D W E R N E R

HNK ZAGREB TKO PJEVA ZLO NE MISLI

Blistavi trenuci Drame HNK-a MOŽDA JE SUVIŠNO I BESPOTREBNO USPOREĐIVATI FILM I PREDSTAVU, NO NEMOGUĆE JE NA TO ZAŽMIRITI. ZAPRAVO BI NAJJASNIJU I NAJOBJEKTIVNIJU OCJENU DAO ONAJ TKO FILM UOPĆE NIJE GLEDAO

28

SLUČAJNO ILI NE, u zagrebačkom HNK-u pronašli su način kako rasprodati gledalište. Recept je, čini se, jednostavan: uzeti dobar domaći tekst! Nakon „Tri zime” (Tena Štivičić) i „Ljudi od voska” (Mate Matišić), na scenu je stigla nova zajamčena uspješnica – „Tko pjeva zlo ne misli”. Iskreno, bio sam krajnje skeptičan iščekujuću predstavu, unatoč činjenici da režiju potpisuje Rene Medvešek kod kojega takoreći nema promašaja. Pitanje je bilo: kako uopće na scenu postaviti nešto što već četvrta, pa pomalo i peta generacija, ponajprije Zagrepčana-purgera, smatra nečim upravo nedodirljivim? Istoimeni film Krešimira Golika iz 1970. (nastao po Dnevniku malog Perice, djelu Vjekoslava Majera), domaći klasik koji je stekao desetke tisuća odanih zaljubljenika (nedavno sam doznao da se organiziraju i javni kvizovi kojih je tema samo taj film!), bio bi ogroman zalogaj za svakoga, pa i za Medvešeka i Dramu HNK-a. Tako je i ispalo: premda su i kritika i publika predstavu dočekali hvalospjevima, velikim dijelom opravdano, ruku na srce, film ipak debelo „šiša” ovu predstavu. Razlog je krajnje jasan i tu nema puno filozofije – film je napravljen toliko dobro da ga je nemoguće sustići, a kamoli prestići. Jednako kao što, vice versa, filmski „Kauboji” nisu ni do koljena kazališnoj izvedbi... Da ne bi bilo zabune: „Tko pjeva zlo ne misli” vrlo je dobra i uspjela predstava kojoj je teško naći bitnije zamjerke i sasvim je sigurno da će puniti gledalište te da nitko neće razočaran napustiti

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

HNK. Na kraju krajeva, zacijelo je suvišno i bespotrebno uspoređivati film i ovu kazališnu izvedbu, no nemoguće je na to zažmiriti. Zapravo bi najjasniju i najobjektivniju ocjenu dao onaj tko film uopće nije pogledao! Najbolju rolu svakako je odigrala izvrsna Zrinka Cvitešić u ulozi gospođe Šafranek. Kad bi se snimao remake filma, uopće ne bi bilo dileme može li ona dostojno zamijeniti sjajnu Mirjanu Bohanec. Kod svih ostalih, usprkos vrlo dobrim izvedbama glavnih junaka (Dušan Bućan kao Franjo Šafranek, Krešimir Mikić u ulozi Fulira, Ivana Boban kao Mina), prednost bismo bespogovorno dali Franji Majetiću, Relji Bašiću i Miji Oremović. Tijekom studenoga i prosinca „Tko pjeva zlo ne misli” na repertoaru je samo šestput, dvaput u studenom i četiriput u prosincu. No, sve su predstave već odavno rasprodane, pa vam ne preostaje drugo nego pozorno pratiti kad će HNK objaviti siječanjski raspored. Rekosmo na početku, treća je to uzastopna hit predstava u „Kremšniti” nastala po domaćem predlošku. Ipak, prethodne dvije (Tri zime odnosno Ljudi od voska), makar je teško i nezahvalno uspoređivati, jednostavno su bolje. Tridesetog prosinca stiže novi potencijalni adut – „Ciganin, ali najljepši” prema odličnom romanu Kristiana Novaka. Ne dvojimo da će pod redateljskom palicom Ivice Buljana publika dobiti još jednu zapaženu predstavu; Drama HNK-a očito piše svoje blistave trenutke... HHHH

Vrijeme je...

akcijska pretplata u tijeku tel: +385 21 315440 ili +385 98 9832577 [email protected], www.satoviinakit.hr

...da i vi saznate kako funkcioniraju najsloženiji mehanizmi koje je ljudski rod izumio. Sve tajne visokog urarstva, ali i brojni noviteti i zanimljivosti iz svijeta satova i nakita u novom broju našeg časopisa. Uživajte.

Ellen Alexander „Dolazim iz Moskve, ali već sedam godina živim u Los Angelesu”, pojašnjava lijepa Ellen koja vrijedno radi na svojoj glazbenoj karijeri i uskoro izdaje album. Voli sport i sve aktivnosti u prirodi, ne vjeruje u monogamiju, a priznaje kako je privlači i ženski spol. SN IM IO E DWARD AN IN A RU

predstavljamo... N A N O BI T

Smartphone igre made in Zagreb Prošle su godine zaradili 57 milijun kuna, a njihove je igre „skinulo” više od 60 milijuna ljudi. Nanobit, tvrtka Alana Sumine i Zorana Vučinića, u samo devet godina postala je respektabilno ime na svjetskoj mapi igara za mobilne telefone

38

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

PIŠE TENA GAŠPARAC SNIMIO RELJA IVANIĆ

U

lazim u zagrebački ured IT tvrtke Nanobit. Prvo što primjećujem su jarki plavožuti zidovi, soba s pingpong stolom te prostorija s udobnim foteljama za igranje Playstationa. – U ovoj sobi sada nastaje prva 3D igra koju uskoro izbacujemo na tržište, radi ju naš tim od 12 ljudi. Najveća konkurencija nam je u San Franciscu, iste stvari tamo radi deset put više zaposlenika, i to s iznimnim proračunom – govori mi Jure Rašić, glavni producent u ovoj tvrtki, dok me vodi po dvokatnom kompleksu.

Ljudi koji stvaraju novu igru su Hrvati, kao i ostalih devedesetak zaposlenih u Nanobitu, uz tek nekoliko iznimaka. Prosjek godina je samo 28. Igranje im je posao. Koji rade jako dobro. Čak toliko dobro da je Nanobit protekle godine zaradio 57 milijuna kuna, a njihove je igre „skinulo” preko 60 milijuna ljudi diljem svijeta. „Moramo biti iznimno kvalitetni jer imamo vrlo moćnu konkurenciju koja raspolaže sa znatno više novaca od nas”, objašnjavaju nam u Nanobitu, odmah dodajući kako je njihov ključ uspjeha zanimljiv i inovativan sadržaj koji neprestano usavršavaju. Primjerice, igri Hollywood Story glavna je konkurencija mobile igra Kim Kardashian: Hollywood koja ima stotine milijuna followera te vrlo razrađenu i dobru marketinšku priču. Ali Nanobit svejedno drži korak... – Naš tim od 12 ljudi ne bi mogao napraviti uspješne projekte kakve radimo da svi oni, bez iznimke, nisu toliko vatreni i borbeni te da silno ne žele uspjeti. Strast je tu najbitnija – kaže Jure.

Jure Rašić, glavni producent u Nanobitu

No, što ova zagrebačka tvrtka smatra svojim glavnim oružjem protiv svjetske konkurencije u industriji mobilnih igara koja svojim rastom postaje sve tješnja? – Iako se inspiriramo uspješnom konkurencijom, smatramo da uvijek možemo bolje od onoga što već postoji. Znamo prepoznati mane konkurencije i potrebe tržišta. Kada se to spoji s našom kreativnošću i velikim entuzijazmom, uspijevamo stvoriti proizvod koji je jedinstven na tržištu te kojeg naši kupci obožavaju koristiti – jasno će suosni-

vač i CEO Nanobita Zoran Vučinić. Alan Sumina i Zoran Vučinić mladi su programeri koji su 2008. odlučili napraviti svoju prvu aplikaciju koja je bila kamen temeljac u Nanobitovoj povijesti. Zoran je tada imao 28 godina, a Alan 21. Iste godine izašao je prvi iPhone te je nit vodilja ovoga dvojca bila iskoristiti mogućnost razvitka na novoj platformi. Njihova fitness aplikacija Tap & Track pokazala se iznimno uspješnom te im donijela prvih milijun dolara.

Devedeset i devet posto profita dolazi im sa stranog tržišta, a zaradom od hrvatske publike ne bi uspjeli pokriti niti troškove za kavu...

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

39

predstavljamo... N A N O BI T

Tada je kvaliteta aplikacija Apple Storea bila na nižoj razini nego danas, a mladi tandem probio se zahvaljujući originalnoj ideji te vrlo kvalitetnom proizvodu. Njihov prvijenac i danas je aktivan i slobodan za „skidanje” sa Storea, a mnogobrojna zadovoljna publika potvrđuje da ga vrijeme još uvijek nije pregazilo. Nakon početne uspješnice, plasirali su na tržište set fitness aplikacija koje su se rangirale visoko na ljestvicama potražnje te su počele služiti kao primjer ostalim game developerima. U to doba Apple na velika vrata uvodi mobile gaming te se igre sele s klasičnih konzola kao što su Playstation i PC na nove platforme čime iPhone postaje vrlo atraktivan gaming uređaj nove generacije. Nanobit je iskoristio novonastalu priliku i okre-

40

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

Zoran Vučinić i Alan Sumina 2008. godine odlučili su napraviti svoju prvu aplikaciju koja je bila kamen temeljac u Nanobitovoj povijesti (gore) U zagrebačkom ured IT tvrtke Nanobit prevladavaju jarki plavožuti zidovi, tu je soba s ping-pong stolom te prostorija s udobnim foteljama za igranje Playstationa (dolje)

nuo novi list poslovanja predstavivši tržištu svoju prvu igru – Fashion City. – Nanobit je danas priča koja je 50 puta veća nego što je to bila prije nekoliko godina i svakom godinom raste, a projekti su sve ambiciozniji. Trenutno imamo sedam top projekata kojima smo zaokupljeni, s time da je jedan u soft launchu, a jedan u fazi pretprodukcije – objašnjava Jure. S vremenom su razvili svoj specifični stil igara. Postavljeni su prioriteti oko vizualnog izgleda, a svestrani i kreativni ljudi, uz to što su odlični artisti, i te kako dobro znaju što prolazi kod njihove publike. „Iskustvo igrača nam je prioritet broj jedan. Proučavamo sve što korisnik radi u igrici, koliko je nešto puta stisnuo ili kupio. Segmentiramo publiku te ih pozorno pratimo kako bismo im mogli ponuditi ono što im najviše odgovara. Primjerice, ako netko u Hollywood Storyju voli kupovati odjeću, njima nudimo više odjeće, ako voli snimati filmove – dobiva više mogućnosti za to”, tumače nam u Nanobitu. Najveće tržište za igre je SAD, slijede Velika Britanija, Kanada, Australija, Njemačka... – Planiramo se proširiti na područje Kine koja je dosegla razinu Sjedinjenih Država što se tiče potrošnje na igre, no ne žurimo. Za svako novo područje moramo dobro razumjeti tamošnju kulturu kako bismo uopće išta uspjeli plasirati. Uvijek napravimo dobar market research prije izlaska novih proizvoda, tako da imamo pod kontrolom ono što radimo – govori Jure. Devedeset i devet posto profita dolazi im sa stranog tržišta, a računica je pokazala da zaradom od hrvatske publike ne bi uspjeli pokrili niti troškove za kavu u njihovoj firmi. „Neki dan smo dobili informaciju o igračici naše igre Hollywood Story koja je u jed-

DEFY I El Primero 21 1/100th of a second chronograph

Praška 8 • HR-10000 Zagreb Telefon: + 385 1 48 22 000 email: [email protected] • www.darvel.hr

www.zenith-watches.com

ZENITH, THE FUTURE OF SWISS WATCHMAKING

noj večeri u Saudijskoj Arabiji potrošila 1500 dolara na kupnju dodataka unutar igre. A to je svota koju nam donese cijela Hrvatska u dva mjeseca”, uspoređuju u Nanobitu. U pozadini stvaranja neke igre ima i puno znanosti. Ljudi u pravilu doživljavaju samo vizualni dojam, pa se često iznenade kada saznaju što sve kroji jednu igru. – Razvojni proces započinje grupnim brainstormingom kojim dolazimo do ideje za novi projekt. Na sastancima ne postoji hijerarhija, svi ravnopravno sudjeluju u predlaganju ideja te na taj način maksimalno doprinose. Kad dogovor padne, razmatramo kojoj je publici proizvod namijenjen, koja je osnovna ideja iza igre te se svim njezini likovima daje život. U fazi pretprodukcije, idejama iz koncepta dodijeli se dublja priča, boje i animacije. Formira se dizajn igrice i nacrti sučelja koji služe kako bi se dobio prvi dojam igre, ali i odgovor na pitanje hoće li igra preživjeti ili ne. Zna se dogoditi da igra ne prolazi fazu pretprodukcije iako smo potrošili dva mjeseca na nju. No, da smo preskočili te ključne korake, mogli smo stvoriti nezadovoljavajući završni proizvod te na njega potrošiti godinu dana – pripovijeda Jure. Osim sjedišta u Zagrebu gdje se nalazi glavni tim, Nanobit ima svoje urede i u Budimpešti i Bukureštu. Budimpešta, u kojoj su smjestili ured za podršku korisnicima (Customer support), pokazala se kao optimalno rješenje za drugu poslovnu lokaciju jer Google Play svoje isplate ne može obavljati u Hrvatskoj. S druge strane, Bukurešt je idealan zbog velikog broja game developera. „Danas kada imamo toliko iskustva, 42

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

Prva igra koju su osmislili bila je Fashion City (gore lijevo), a danas imaju više od dvadeset igara i aplikacija, poput Superstar Life (gore desno) u kojoj postajete holivudska zvijezda i gradite karijeru. My City – Entertainment Tycoon (sasvim gore) omogućava da stvorite vlasititi grad...

gotovo je nemoguće naći ljude koji mogu odmah uskočiti u poslovnu poziciju koju tražimo. Iz tog smo razloga razvili sustav u kojemu ljude postupno uvodimo u posao te u sklopu tvrtke prolaze fazu usavršavanja od šest mjeseci u kojima ih pripremamo za daljnji rad. Za game developera je vrlo bitno imati odličan temelj stručnog znanja, stoga u Nanobitu uče nove alate, upoznaju okruženje i način na koji mi radimo”, govore u ovoj zagrebačkoj „tvornici igara”.

Osim sjedišta u Zagrebu gdje se nalazi glavni tim, Nanobit ima svoje urede u Budimpešti i u Bukureštu gdje je veliki broj game developera

„Nanobitovci” su svjesni da imaju utjecaj na 60 milijuna ljudi diljem svijeta koji instaliraju igre te je ideja svakog zaposlenika bitna. „Potrebna nam je energija ljudi koji rade posao kao da ga rade isključivo za sebe. U uredu vlada obiteljska atmosfera, okružili smo se iznimno proaktivnim ljudima koji jako dobro znaju što trebaju raditi. Osobe koje vole to što rade stvaraju priču i onda posao prestaje biti posao u onom doslovnom smislu”, kažu u Nanobitu. No, osim kvalitetnih zaposlenika, sigurno postoji i neka dodatna tajna kako su to dvojica mladih muškaraca u samo devet godina uspjeli puku ideju pretočiti u respektabilnu tvrtku na tri europske lokacije, s velikim brojem zaposlenika iuz neprestano osvajanje prestižnih nagrada? Jedan od osnivača Zoran Vučinić tvrdi da su ključni faktori za uspjeh vjera u sebe i jasan cilj, uz puno znanja, energije i strasti. Kad bi nam bar bilo više toga u Hrvatskoj...

LUXURY PAPER BAG PRODUCER www.akta.hr

Hatsune Miku

AMBASADORICA

VIRTUALNE BUDUĆNOSTI Prije deset godina smišljena je kao maskota softvera za pjevanje, a danas je Hatsune Miku jedna od najvećih pop pjevačica i najprepoznatljivijih ikona Japana. Surađivala je s Pharrellom, Lady Gagom i Lettermanom, a već sedam godina orbitira oko Venere PIŠU IVA & TIHONI BRČIĆ

P

isali smo već o ulozi robota u japanskom društvu, a sada u vrijeme opsesije virtualnom, miješanom, proširenom ili kakvom god već stvarnošću, predstavljamo vam virtualnu pjevačku senzaciju – Hatsune Miku. Njezini koncerti rasprodaju se u Tokiju, Los Angelesu, Hong Kongu, Singapuru… Iako ove godine slavi već 10. obljetnicu postojanja, Miku ne stari, ne raste, ne mijenja težinu, samo periodično dobiva softverski upgrade. No, krenimo od početka…

Miku kod Lettermana

44

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

Stvorena je kao dio vizualnog identiteta Vocaloida, softvera za skladanje pjesama od snimljenih uzoraka glasova. Sintetički prizvuk takvih pjesmama nije za svačiji ukus, no to se može reći i za ostatak japanske pop kulture, zar ne? Prvu verziju Vocaloida je 2000. godine počela razvijati Yamaha, da bi, otkupivši licencu, drugu verziju 2007. razvio Crypton Future Media. U maniri većine japanskih firmi, odlučili su softveru dati maskotu: djevojka je dugih cijan-plavih kečki s paletom sive i cijan-plave boje sučelja Yamahinih sintesajzera. Ostalo su prepustili obožavateljima. Hatsune Miku u prijevodu znači „prvi zvuk iz budućnosti”, svakako bolje nego CV01 što joj je službeno kodno ime tetovirano na ruci. Neočekivano je Vocaloid učinila tada najprodavanijim softverom u Japanu, nadišla je svoju promidžbenu svrhu i pretvorila se u jednu od najvećih ikona Japana. Kupovinom softvera bilo tko može stvarati pjesme slatkim japanskim glasom, koji je za Miku pružila Saki Fujita, inače specijalizirana za glasove u animeima i video igrama. Nedavno je dala glasove i za englesku i kinesku verziju, što je Miku učinilo prvim trilingualnim Vocaloid softverom. Princip rada

PROFIL HATSUNE MIKU SPOL:

ženski DOB:

16 godina VISINA:

158 cm TEŽINA:

42kg JEZICI:

japanski, engleski, kineski OMILJENI TEMPO:

70-150 BPM (beats per minute/ pulsevi po minuti) BROJ PJESAMA:

više od 100 000

fenomeni H AT S U N E

M I KU

Da bi se ljude potaklo na stvaralaštvo, omogućeno im je da s glasom i stasom Hatsune Miku besplatno rade što žele, stvarajući njezin lik i ogromni repertoar pjesama, više od 100 000! je jednostavan: odrede se tonovi melodije, u njih se upišu riječi, manipuliraju razni atributi vokala, doda pozadinska glazba… i pjesma je gotova! Kad se manija počela širiti internetom, Zapadu jednostavno nije bilo jasno što se događa, pogotovo kad se na koncertima vidjelo kako tisuće ljudi sa svjetlećim štapićima eruptira u ekstazi na pojavu virtualne pjevačice! Teško je jednom Amerikancu ili Europljanu objasniti da Japanci nemaju problema s time da recimo drvo, robot ili hologram smatraju živim bićem. Temelj takvog razmišljanja leži u njihovoj religiji šintoizmu, u kojoj sve stvari, svi predmeti, mogu imati dušu. Na Miku se ne mora samo gledati kao ambasadoricu virtualne budućnosti, već i kao evoluciju iluzije teatra. Konkretno, tradicionalnog japanskog kazališta lutaka Bunraku u kojem sofisticirane lutke na pozornici oživljavaju gledateljima vidljivi lutkari, pjevači i svirači. Autori su aktivno uključeni u stvaranje iluzije miješanjem stvarnosti i fikcije, baš kao i s Miku kao virtualnom lutkom. To najbolje ilustriraju koncerti na kojima glazbenici nastupaju uz njezin „hologram” (zapravo obična pozadinska projekcija s enormno skupih projektora na poluprozirni ekran). Unatoč zajedljivim komentarima u američkim medijima, već dvije godine nakon njezina pojavljivanja, Miku je potaknula „hologramsko” uskrsnuće repera Tupac Shakura, ali i rasprodane koncerte u SAD-u. Glumila je i u operi za koju je nosila odjeću Marca Jacobsa, surađivala je s Pharrellom i Lady Gagom, te nastupila kod Davida Lettermana kao prvi virtualni izvođač u najdugotrajnijem talk showu na svijetu – „The Tonight Show”. Vocaloid glazba i Hatsune Miku proučavaju se i na Oxfordu… U početku nije bilo lako naći ovu divu na internetu, jer su ju Google i Yahoo radi ogromnog broja pretraživanja njezinog imena 46

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

Miku na koncertima prati „pravi” bend sastavljen od iskusnih session glazbenika

službeno blokirali kao spam (!?). Neslužbeno, smatrali su ju „prljavom” i neprimjerenom za publiku, radi još jednog japanskog supkulturalnog fenomena – odjeće inspirirane „provokativnom” školskom odorom. Japanski Playboy je zakoračio u tom smjeru objavivši editorijal s Miku, doduše ne onakav kakav ste vjerojatno zamislili. Iako su primarna ciljana skupina Vocaloida bili profesionalci, amateri su brzo preuzeli stvar u ruke i počeli nizati uratke već prvi dan prodaje! Staviti pjesmu na YouTube bez slike i nije baš neki pothvat, pa su objeručke prihvatili mogućnost slobodnog korištenja lika Miku. To je rezultiralo njezinim bezbrojnim prikazima, od 3D animacije do cosplaya. Svi smo se kao djeca igrali odjeveni u omiljene likove, ali za razliku od nas Japanci to nemaju problema raditi kao odrasli. Stoga je i zaživjela cosplay supkultura odijevanja u

Hatsune se 2011. godine pojavila i u japanskom izdanju Playboya

likove iz filmova i video igara, te posebice iz manga stripova i anime animiranih filmova. To je Miku dalo posebnu dimenziju – utjelovljenje u fizičkoj stvarnosti. Radi silne količine originalnih pjesama – barem 100 000 – Vocaloid na Wikia stranici više niti ne navodi one ispod milijun pogleda. Nezamislivo je naravno da toliki broj pjesama osmisli i kreira jedan čovjek, već su to brojni autori diljem svijeta. To fenomen Hatsune Miku čini zaista reprezentativnim predstavnikom današnjeg umreženog i interaktivnog društva. Za nju obožavatelji besplatno pišu, skladaju i produciraju pjesme. I to iz gušta. Zamislite samo da možete tako nešto raditi za omiljenu grupu ili pjevača! Da bi ih se potaklo na stvaralaštvo, omogućeno im je da glas i lik Miku slobodno dijele, umnožavaju i mijenjaju po volji, time ujedno postajući nositelji autorskih prava. Odobrenje je potrebno za korištenje u komercijalne svrhe, a za političke se ne odobrava (jedan japanski političar želio je kupiti prava za političku kampanju, no glatko je odbijen). Taj potez Crypton Future Media vrlo je pohvalan – malo koja firma uopće razumije da njihov proizvod današnji korisnici imaju neodoljivu potrebu modificirati, prilagođavati, reinterpretirati bez ičijeg nadzora… Pristupaju Miku toliko emotivno da su se peticijom izborili da se na japanski svemirski brod koji je 2010. poslan prema Veneri instaliraju tri oplate s njezinim likom. Upravo takva vrsta interakcije s publikom nedostaje u svijetu živih izvođača. Izolirani su na pozornici, skriveni iza zatamljenih prozora, okruženi tjelohraniteljima, bez želje za kontaktom. Ironično, pretvaraju se u nestvarne likove nekog virtualnog svijeta. U međuvremenu virtualni likovi postaju itekako stvarni, bliski publici… I profitabilni. Samo u prvih pet godina Crypton Future Media je od licenciranog Miku merchandisea zaradio 90 milijuna dolara!

Sučelje Vocaloid softvera

Miku može nastupiti i u vašem domu ako projektorom improvizirate hologram projicirajući animaciju na finu mrežu nasred sobe, a u jednom tokijskom kafiću možete otići na spoj uživo s njom, kako ne biste sami pili kavu. To je omogućeno tehnologijom miješane stvarnosti, kojom je moguće preko ekrana mobilnog uređaja prikazati interaktivnu 3D animaciju Miku u pravoj veličini u fizičkom prostoru. Zahvaljujući sličnoj tehnologiji, ako iz čuvenog lanca Domino’s naručite pizzu, minijaturna Miku će vam zaplesati na kutiji od pizze pjevajući ekskluzivne pjesme. Amaterski glazbenici, animatori, ilustratori i filmaši, spontano su se umrežili na internetu i stvorili novu supkulturu oko Vocaloida. Neki nikada nisu imali dodira s glazbom, a sada su postali glazbeni autori. Zahvaljujući Miku procvjetala je virtualna socijalizacija: svi dijele istu strast, među-

Miku glas daje Saki Fujita, inače specijalizirana za glasove u animeima i video igrama

MANIJA VOCALOIDA Hatsune Miku postala je instantni hit prije 10 godina, te potaknula trend Vocaloid pjevačica (i nešto manje pjevača). Najpopularniji su one iz njezine matične kuće Crypton Future Media, pa Miku često ima duete s njima. Ponajprije s žutokosim školarcima blizancima (Rin i Len Kagamine) te partnericom ružičaste kose nazvanom Megurine Luka, koja začudo ne nosi školsku uniformu. U virtualne glazbene vode upustio se i japanski lanac mini marketa Lawson. Kupio je Vocaloid licencu i od svojih crveno-bijelo-plavih grafičkih uzoraka stvorio vlastitu pjevačicu Akikoloid-chan.

sobno se poštuju, podupiru i savjetuju, potiču entuzijazam za stvaranjem onoga što zaista žele čuti i vidjeti, a ne što im mediji šablonski nameću. Takva, inače vrlo rijetka kreativna sloboda obožavatelja, stvorila je Hatsune Miku karijeru na kojoj bi pozavidjele žive zvijezde. Uz Vocaloid, prodaje albume i video igre, a uz nastupe „uživo” tražena je i za reklame, primjerice za Toyotu i Lux. Potonja reklama za preparate za kosu udružila ju je sa Scarlett Johansson, dajući reklami još bizarniju dimenziju (Scarlett je imala nagrađivanu gla-

sovnu ulogu naprednog operativnog sistema u filmu Ona). Obožavatelji su od Hatsune Miku napravili osobu i tretiraju je kao takvu što je vrlo zanimljivo s obzirom na to da se prave pop zvijezde obično tretiraju kao proizvod. Medijske korporacije koje su zapele u 20. stoljeću mogle bi ponešto i naučiti iz toga. A i mi na Zapadu mogli bismo se malo opustiti i uživati u „Zemlji čuda” koju nam je Hatsune Miku otkrila.

Kad se manija počela širiti internetom, Zapadu jednostavno nije bilo jasno što se događa, pogotovo kad se na koncertima vidjelo kako tisuće ljudi sa svjetlećim štapićima eruptira u ekstazi na pojavu - holograma! P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

47

P L AY B O Y I N T E R VJ U

Stipe Božić Šezdeset i šest mu je godina, a nedavno se još jednom vratio s Himalaje. Njegova alpinistička strast nimalo, eto, ne blijedi, a aktivnim ulaskom u politiku želi pomoći u sređivanju, kako kaže, neurednog i nečistog Splita Razgovarao Ivica Profaca

Z

jedan koji će se doista penjati s nulte točke, s razine mora. Kao što znamo, Stipe je bio među nekoliko članova ekspedicije koji su na koncu doista osvojili dotad neosvojeni zapadni greben Everesta, i ušli u legendu. A mi smo doma čitali o doživljajima hrabre družine, znali smo i ime Stipinog prijatelja Šerpe Ang Phua koji je poginuo pri silasku s vrha i o čijem se sinu Stipe godinama brinuo, a imena Nejca Zaplotnika, Stane Belaka i Vikija Grošelja izgovarala su se kao da igraju za Hajduk. Deset godina kasnije, Jugoslavija je – skoro na svom umoru – doživjela drugu ekspediciju na Everest, ovoga puta uglavnom s makedonskim alpinistima. Božić je opet bio tamo, i opet se popeo na vrh, kao drugi čovjek u povijesti (osim neumornih Šerpi) kojem je to uspjelo dva puta.

Bila su to, međutim, samo dva od brojnih vrhunaca – ne samo planinskih – koje je osvojio Stipe Božić. Rođen u Zavojanama kod Vrgorca 1951., Stipe je sasvim sigurno jedan od najvećih hrvatskih sportaša svih vremena. Samo činjenica da alpinizma nema na Olimpijskim igrama spriječila je da njegovo ime bude ovjekovječeno na splitskoj Olimpijskoj stazi slave (za neupućene: šetnica na Zapadnoj obali sa 75 imena splitskih osvajača olimpijskih medalja), premda se svojevremeno govorilo o tome da bude uvršten, što bi bilo jedno od onih kršenja pravila koje nikome ne bi smetalo. Popeo se na tri najveća vrha svijeta – Mount Everest s 8848 metara (1979. i 1989.), K2 s 8611 metara (1993.) i Kanchenjungu s 8586 metara (1991.). Svladao je i najviše

Možda nije lijepo reći, ali naše društvo, policija i vojska nemaju organizacijskih sposobnosti da bi stvorili takvu zavjeru, kao što se zna čuti o kornatskoj tragediji

Kad je poginuo Ang Phu rekao sam sam sebi da više nikad neću doći na Himalaju, strašno me to potreslo. Onda dođeš kući i ponovo počneš sanjati o usponima

Za prvu ekspediciju na Mount Everest slovenski alpinisti su me zaista odlično primili; vrata mi je otvorio moj dugogodišnji prijatelj iz vojske Viktor Viki Grošelj

S N I M IO A N T E ČI Z M IĆ / C R O P I X

a Stipu Božića prvi sam put čuo kad mi je bilo 13-14 godina, i kad sam u Slobodnoj Dalmaciji krajem sedamdesetih čitao o pripremama za pothvat o kojem je tada pričala cijela tadašnja država – prvoj jugoslavenskoj ekspediciji na Mount Everest. Sjećam se da me posebno fasciniralo kako je Božić za trening trčao od Sitna Gornjeg do Vickovog stupa, jednog od vrhova Mosora. Svaki put kad se odvažim na tu rutu, popularnu među splitskim planinarima-rekreativcima, sjetim se toga članka... Ekspedicija je bila sastavljena mahom od Slovenaca, no za Split je bilo najvažnije – kao potvrda one lokalpatriotske teze da nema sporta u kojem Splićani neće biti najbolji, samo da se počnu njime baviti – što je u društvu koje se spremalo na vrh svijeta i

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

49

intervju ST I P E

B OŽ IĆ

vrhove svih kontinenata o čemu je snimio sjajnu dokumentarnu seriju, a onih manjih uspona je bilo doista nebrojeno. I nije samo alpinist, nego i skijaš i speleolog, na skijama je stigao do Sjevernog pola, a onda je došla i reportersko-umjetnička dimenzija njegove karijere: brojne izložbe fotografija, tko zna koliko novinskih članaka, nekoliko knjiga i osamdesetak dokumentarnih filmova uvrštenih u nekoliko putopisnih serija prikazanih na HTV-u i raznim svjetskim TV postajama te nagrađivanih na festivalima. Sigurno ste bar neke gledali: „Sedam vrhova", „Dubine”, „Krš i more”, „Hrvatske planine”, „Faros Paros”, „Svete planine svijeta”, „Rijeke Hrvatske”... Stipe je u Zavojanama kod Vrgorca živio do kraja osnovne škole, a onda se preselio u Split, i 1968. svoju dotad već izraženu ljubav za planinama potaknuo alpinističkom školom PD-a Mosor. Nekoliko je elemenata bilo ključno za nastavak blistave karijere. U vojsci je stekao druga za cijeli život, Vikija Grošelja, a 1975. je s ekspedicijom „Mosora” na Hindukuš osvojio 7492 metara visoki Noshaq u Afganistanu. To mu je donijelo ugled u alpinističkim krugovima, pa je postao jedan od samo dvojice neslovenskih članova prve ekspedicije na Mount Everest. Ostalo je, što se tiče krova svijeta, povijest, dijelom zahvaljujući i Božićevoj kameri kojom je ovjekovječio sam dolazak na vrh. Nizao je uspjehe, ali se nizale i tragedije, pogibije velikih alpinista, odreda Stipinih prijatelja Ang Phua, Ante Bućana, Nejca Zaplotnika... Božićeva karijera mogla bi se pričati unedogled. Stali su tu – uz sve nabrojano – i braniteljski status, i edukativni rad, popularizacija prirode i planinarenja, sudjelovanje u desecima akcija Gorske službe spašavanja, pa i ulazak u politiku na prošlim lokalnim izborima u Splitu kad je stao uz HDZ-ovog kandidata Andru Krstulovića Oparu i ušao u novi saziv gradskog vijeća. Za dvije godine navršit će se 40 godina od prvog Božićevog uspona na Everest, u međuvremenu se od junaka iz novina pretvorio u dugogodišnjeg poznanika, a nedavno se vratio s još jednog putovanja na Himalaju. Ekspedicija koju su njezini članovi – a mediji to spremno prigrlili – nazvali „Vlaji na Himalaji" imala je za cilj 6476 metara visoki Mera Peak. Ekipa iz Zagvozda predvođena glumcem Vedranom Mlikotom je u naumu i uspjela, a ironija sudbine je htjela da se – zbog bolnog grla – do vrha ne popne najpoznatiji član ekspedicije Stipe Božić. Razgovor o tome, ali i o životu u kojeg su stala bar tri normalna života kojeg smo 50

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

vodili u kafiću Žbirac na splitskim Bačvicama, prošao je onako kako obično prolazi svaka ćakula sa Stipom Božićem – dok si trepnuo okom. PLAYBOY: Otkud Vlaji na Himalaji? BOŽIĆ: To je sve posljedica čuda u Zagvozdu,

da parafraziram naslov knjige Ante Tomića. Pravo je čudo da u jednom malom mjestu toliko godina traje kulturni događaj poput Glumaca u Zagvozdu, a iza svega toga uvijek stoji čovjek. Taj čovjek je Vedran Mlikota, a igrom slučaja je – osim što je glumac – i planinar. Dugo se s njim srećem po planinama, a prije nekoliko godina me pitao bi li mogao jednom ići sa mnom na neku od ekspedicija. To smo i napravili 2015., kad smo išli pod Manaslu i Everest s Vikijem Grošeljem tražiti tijelo pokojnog Ante Bućana. Kako je Vedran čovjek pun ideja i organizacijskog elana, predložio je ovakvu ekspe-

BOŽIĆ: Vedranu i cijeloj ekipi to je bilo veliko iznenađenje, nisu očekivali da će ih čekati toliko ljudi i napraviti takvu feštu. Bilo je mnoštvo ljudi, kuhao se brujet iz Neretve, skradinski rižot, vrtili su se odojci, piće točilo na sve strane. Sve to je, međutim, povezano i s Glumcima u Zagvozdu, ne samo zato jer se održavalo na tamošnjem Trgu glumaca, nego jer pokazuje kolika je vrijednost takvih događanja za jednu malu sredinu. Bilo bi odlično kad bi i drugi krenuli primjerom Zagvozda, a vidimo da se u brojnim malim mjestima upravo planinarstvo razvija, sve je više i treking i trail utrka. PLAYBOY: Pričale su se i anegdote o hrani koju su „Vlaji” ponijeli na Himalaju, navodno goleme količine pancete, čvaraka... Pomaže li takva spiza u na ovakvim usponima? BOŽIĆ: Pomaže, naravno, imam iskustva s time od ranije. Na riži i tamošnjoj vegetarijanskoj hrani ne možeš baš puno izdržati na

Moji roditelji nikako nisu mogli shvatiti čime se ja to bavim. Mislili su da ih sramotim, gledali što će ljudi govoriti kad me vide s ruksakom kako idem u brdo diciju svojim prijateljima u Zagvozdu, i na kraju ih se skupilo petnaestak koji su krenuli na Himalaju. Naravno, pripremali smo se i na Biokovu i u Alpama. PLAYBOY: Kako se snalazi Mlikota na Himalaji? BOŽIĆ: On je iznadprosječan planinar, makar nije alpinist, s odličnom kondicijom. Očito, njegov duh traži puno više od glumačkog života. Kod njega je još puno važnija organizacijska sposobnost, umijeće da motivira i pokrene ljude. PLAYBOY: Organizirati tako nešto nije nimalo jednostavno, vidimo da je sve skupa trajalo nekoliko godina? BOŽIĆ: Većina njih ima svoja zaposlenja, i teško je očekivati da mogu izdvojiti novac za ovakvu ekspediciju. Vedran je prikupio sponzore, potaknuo ih na pripreme, i sve je završilo kako treba. Od njih 15, na Mera Peak ih se popelo 12. Nažalost, među njima nisam bio i ja. Prvo sam imao problema s grlom u prvoj, aklimatizacijskoj fazi, a onda je stigao Viki Grošelj, pa je onako svjež i pun elana preuzeo moju ulogu. PLAYBOY: Naravno, u Zagvozdu ih je čekala ogromna fešta?

tim visinama, tako da sam i prije nosio takvu hranu. Oni su se, međutim, i u tome odlično pripremili, bilo je pršuta, čvaraka, slanine. Čista energija (smije se). PLAYBOY: Od prošle godine našli ste se se u jednoj sasvim drukčijoj ekspediciji od onih na koje ste u životu navikli – ušli ste u politiku. Na lokalnim izborima bili ste na listi HDZ-a, podržali novoizabranog gradonačelnika Andru Krstulovića Oparu, i ušli u gradsko vijeće. Otkud alpinist u politici? BOŽIĆ: Moja generacija je uvijek sanjala da dobije ono što smo gledali u filmovima, približiti im se u demokraciji. I sada je ta demokracija došla, ponosan sam na svoj doprinos, pa i ratni. Sjajno je to što se dogodilo, da svatko može reći svoj stav, bilo u strankama ili izvan njih, i činilo mi se da moram dati svoj doprinos. Ja sam dugo član HDZ-a, još od rata, ali nisam bio značajnije angažiran jer sam to smatrao nespojivim s radom u medijima. Nisam bio u informativnom programu na televiziji, ali radeći u dokumentarnom programu smatrao sam da ne bi bilo u redu isticati se. Sada, kad sam slobodan zaključio sam da je vrijeme za angažman. Dosta mi je naknadne

intervju ST I P E

B OŽ IĆ

pameti i priča kako je moglo biti drukčije. Ako imaš ideju moraš se za nju i založiti. PLAYBOY: Koliko je motivirajuća za ulaz u politiku bila pojava Andre Krstulovića Opare? BOŽIĆ: Andru sam poznavao od ranije, znao sam koliko je bio pun energije i ideja kao ravnatelj Muzeja Ivana Meštrovića, poslije i u Uredu predsjednice. Činilo mi se da je vrijeme za dolazak čovjeka – ne želeći govoriti o dosadašnjim gradonačelnicima – koji je drukčiji i s kojim dijelim mnoge stavove, koji voli svoj grad. S guštom sam mu se priključio, i mislim da je na dobrom putu i da mu u tome treba pomoći. Svi znamo da svi moramo pomoći Splitu, nije dovoljno samo kritizirati i svrstavati se desno ili lijevo. Vrijeme je da, ako ništa drugo, pometemo ispred svog dvorišta. Sjetimo se samo onoga snijega 2012., kad su svi govorili o tome što rade grad ili država, a nitko nije počistio snijeg ispred svojih vrata. Cijeli život sam u volonterstvu, i spreman sam i sad pomoći, ako ništa drugo dati mu svoj glas kao ugledni građanin. PLAYBOY: Kako se osjećate na sjednicama Gradskog vijeća, pomislite li ikad – „Ajme, da mi je sad biti na Mosoru”? BOŽIĆ: Naravno, ali na Mosoru mogu biti i sutradan. Osim toga, nisu te sjednice loše i negativne, ljudi tamo iznose svoja mišljenja, s velikim uvažavanjem slušam prijedloge kolega iz drugih stranaka. To je mjesto gdje svoje stavove treba staviti na stol, i saslušati ih. Bilo bi bolje da nema stranačke stege, ali to je demokracija. Zapravo mi je gušt, ima tu mnogih krasnih ljudi, od SDP-a preko Mosta, pa do Kerumove stranke. PLAYBOY: Ima li nešto konkretno na čemu biste se posebno založili, neki cilj bavljenja gradskom politikom? BOŽIĆ: Ja sam Vlaj, došao sam u Split u srednju školu, ali vjerujem da sam se za status u Splitu izborio svojim radom i djelima. Volim Split, možete me stalno vidjeti po gradu, osjećam ga. I kad god se vratim s putovanja prvo što napravim je da prošećem po njemu. A onda vidiš i ono što ne valja. Split je postao jedna neuredna urbana sredina. Riva još kako-tako, ipak je nakon prvih sumnji u preuređenje prihvaćena, ali pogledajte kakav je promet. Grad je zagušen, nema parkirališta, od štandova sa štracama ponegdje ne možeš ni proći, dovoljno je vidjeti dio uz željeznički kolodvor. Znam da ljudi moraju od nečega živjeti, ali to je nered, kao i istočni zid Dioklecijanove palače. Grad je nečist, nečistiji od svih naših gradova na obali, neuredan, i svakako ga treba urediti. Split ima sve atribute, stranci 52

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

ga sjajno prihvaćaju, ali još više bi ga voljeli, a i nama bi bilo ugodnije, da ga malo uredimo. Nekako smo se uljuljkali, mislimo da je sve to tako zatečeno i da se ne može ništa napraviti, ali mora se napraviti. Grad je, isprika na izrazu, zapišan, ne možete hodati od psećeg izmeta... Zašto fontana Kažimira Hraste u Marmontovoj (zamišljeno je da voda izlazi iz palca šake stisnute u figu i pada u lijevak – op. I.P.) ne bi uvijek radila i bila atrakcija poput briselskog Manekena Pisa? I tu je uloga gradonačelnika i vijeća. PLAYBOY: Iz ovoga što govorite čini mi se da su vam političke ambicije ograničene na grad. Nemate ambicije ići dalje, na nacionalnu razinu? BOŽIĆ: Mogao sam biti saborski zastupnik, zvali su me da budem na listi Ivana Lovrinovića, ali nakon što se udružio sa Živim zidom odbio sam jer bih morao ići protiv sebe i svega što sam radio dosad. Svaka čast njihovim idejama, ali im ja jednostavno ne pripadam. PLAYBOY: Alpinistička karijera, pa gotovo jednako bogata snimateljska i dokumentaristička karijera, fotografija, pisanje članaka i knjiga, dodajmo tome i sve druge aktivnosti – speleologiju, spasilačke akcije, popularizaciju

planinarstva i prirode, edukativne – sve do politike. Vjerojatno sam nešto i zaboravio. Kad pogledate unatrag, ima li ičega čime se niste bavili, a htjeli ste? BOŽIĆ: Htio sam ja puno stvari, uglavnom vezanih uz pustolovine. Htio sam letjeti paraglajdom i jedrilicom, jedriti na moru, ali sam procijenio da za ozbiljno bavljenje takvim stvarima moraš imati više vremena, nečega se odreći. A onoga čime sam se bavio se nisam htio odreći. PLAYBOY: Pisali ste o Mati Šimunoviću, zvanom Mate Svjetski. Iz istog ste kraja, obojica ste svjetski putnici. Osjećate li se na neki način nastavljačem njegovog pustolovnog života? BOŽIĆ: Za njega nisam ranije ni znao, u Vrgorcu su za njega znali samo kao nekoga tko je bio prodavač u trafici, njegovu životnu priču sam prvi put čuo prije pet-šest godina. Punih 29 godina je putovao svijetom, na to su ga potaknule knjige koje je čitao dok se školovao za podoficira. Obišao je cijeli svijet, a kad se vratio kući nitko ga nije ozbiljno shvatio. U tomu smo slični, jer ni mene nitko nije ozbiljno shvaćao. Kad je došao u Vrgorac, imao je dva kofera, svi su čekali da on počne izvlačiti novac koji je zaradio, a u koferima su bili samo

Split je nečistiji od svih naših gradova na obali, neuredan, i svakako ga treba urediti. Grad je, isprika na izrazu, zapišan, ne možete hodati od psećeg izmeta...

njegovi papiri, bilješke, brojni negativi, isječci iz novina poput New York Timesa koje su pisale o njemu, imao je autograme američkih predsjednika, indijskog pisca nobelovca Rabindranatha Tagorea, i jedino što je „dobio" po povratku bio je nadimak Mate Svjetski jer mu je malo tko vjerovao. Slično je bilo i sa mnom. Ni moji roditelji nisu šezdesetih godina mogli shvatiti čime se ja to bavim. Mislili su da ih sramotim, gledali što će ljudi govoriti kad me vide s ruksakom kako idem u brdo. Pokušavali su i sa sakrivanjem gojzerica. I to je bilo tako sve dok se nisam popeo na Everest, kad su novine opširno o tome pisale. Sjećam se da je nakon toga majka išla kod svoje liječnice, ona je otvorila karton i pitala je „A što je vama Stipe Božić?". Majka odgovori da sam joj sin, a doktorica počne pričati o meni kao o pravom junaku kojim se trebaju ponositi. Mater nije mogla shvatiti šta se događa, a doktorica joj je rekla „Gospođo Nedo, kad sljedeći put dođete, nemate vi šta čekati red. Ne morate ni kucati, samo uđite”. Kad se vratila kući, mater me pita „Sinko moj, šta si ti to napravija?”. Nije bilo još te kulture prirode, u Splitu su nas s prijezirom gledali dok smo se penjali po Mosoru. Jednom, također poslije Everesta, vratio sam se autobusom s Mosora, stanica je bila na dnu Pazara, i krenem pješice preko Rive prema Svetom Frani, a jedan mi viče „Koji k....

glumiš Stipu Božića!”. Presudni su bili novine i televizije da ljudi shvate o čemu je riječ. PLAYBOY: Danas vam je 66 godina, a upravo ste se još jednom vratili s Himalaje. Može li se čovjek kad se jednom „navuče” na planine, „skinuti” s njih? BOŽIĆ: Sve se može, ali se čovjek upita zašto bi dok još postoje mogućnosti i imaš snage. Jako sam vezan uz Nepal, imam tamo puno prijatelja, mnogo njih mi je tamo i poginulo, počevši od Ang Phua čijeg sina smo godinama školovali i brinuli se za njega. Skoro smo kao rodbina... Sva sreća, sve nesreće, sve me to još uvijek veže za taj dio svijeta, čini mi se kao da ću se vraćati tamo koliko god puta budem mogao. PLAYBOY: Sigurno ste o tome pričali stotine puta, ali vratimo se na početak – kako su vas zarazile planine? BOŽIĆ: Presudnu ulogu je igrala alpinistička škola „Mosora”. Prvo sam bio u izviđačima, u odredu „Split”, gdje je bilo ljudi koji su me pazili i usmjerili prema planinama. Nas nekoliko je to i napravilo, makar mi se u početku činilo besmislenim penjati se po stijenama na Marjanu kad se do vrha može lijepo doći okolnim putem. Međutim, ljudi poput Vinka Maroevića, pokojnog Zvonka Kovača, znali su nas nadahnuti. Kad sam vidio njihove fotografije s Alpi, kad me Vinko koji je danas gradonačelnik Starog Grada na Hvaru prvi put tamo poveo, za

mene je to bila potpuno nova dimenzija, pravo otkriće. Dobro me išlo, pa premda sam mislio da ću biti tek jedan od vikend penjača, stvari su se potom bitno drukčije razvijale (smije se). PLAYBOY: Dovoljno sam star da se sjećam prve jugoslavenske ekspedicije na Everest 1979. po dotad neosvojenom zapadnom grebenu. Tada se puno pisalo o nekome tko je s nulte nadmorske visine došao do krova svijeta. Kako ste ušli u sastav ekspedicije? BOŽIĆ: Bio je vrlo rigorozan izbor, trebalo je imati uvjete koje sam ja ispunio sa svojim dotadašnjim usponima. Međutim, još uvijek su me smatrali „malim od kužine”, da malo pomognem. Slovenci su me odlično primili, tamo je bio i moj dugogodišnji prijatelj iz vojske Viktor Viki Grošelj, koji mi je otvorio vrata. Kad sam došao tamo, ničim se nisam razlikovao od ostalih, a dobro mi je išlo. Ubacili su me u vjerojatno najbolju grupu, mi kažemo navezu, sa Stanetom Belakom Šlaufom, i onda je to hodalo... PLAYBOY: Koliko znam, u početku niste bili predviđeni za konačni uspon na vrh? BOŽIĆ: Ne, ali ako je itko bio favoriziran da će se popeti na vrh, onda je to bio Belak. A ja sam bio s njim u paru. Naravno, teško je očekivati tako nešto, ali kad se dogodilo bilo je sjajno. PLAYBOY: U trenutku kad ste se deset godina nakon „premijere”, 1989., drugi put

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

53

intervju STI P E

B OŽ IĆ

popeli na Everest, ovoga puta po južnom grebenu, bili ste tek drugi čovjek na svijetu – osim Šerpi – koji je uspio ponoviti takav pothvat. Jedini uz velikog Reinholda Messnera. Kako ste se osjećali vrativši se na „mjesto zločina"? BOŽIĆ: U međuvremenu sam bio na još nekoliko vrlo snažnih ekspedicija, jer su me Slovenci stalno zvali da idem s njima. Naime, osim što sam bio penjač, nosio sam i kameru. I prilikom prvog uspona sam s vrha Everesta donio snimke, i to je bila senzacionalna vrijednost. Jedno je kad ljudi pričaju o svom usponu, ali kad vidite snimku to je nešto sasvim drukčije. Prema tome, priključivanje toj drugoj ekspediciji, pretežno makedonskoj, nije više bilo slučajno. Naravno, i mene je intrigiralo da osvojim vrh i s druge strane, pa sam zapravo postao prvi čovjek koji je na Everest došao preko dva različita grebena. PLAYBOY: Koliko se ljudi prije vašeg prvog uspona popelo na Everest? BOŽIĆ: Točno 84. Do mog drugog uspona bilo ih je 265, a do danas se taj broj popeo na više od sedam tisuća. PLAYBOY: Danas su ti usponi postali praktički turistička tura, a na vrh idu tisuće ljudi. Je li to uopće i dalje ista vrsta alpinizma kakvim ste se vi bavili? Himalaja je danas čak pomalo i ugrožena tim alpinističkim turizmom. BOŽIĆ: Dobro, vrh je ostao iste visine i da bi ga osvojili potrebno je isto umijeće. Međutim, pristup je danas skroz drukčiji. Uspon na Everest je postao vrlo „in" među bogatim ljudima koji mogu platiti 100 tisuća dolara vodičima i Šerpama, i oni ga „navežu”, rastegnu uže od podnožja do vrha, vode ih, nose im kisik, kuhaju, dižu šatore... To su takozvane komercijalne ekspedicije na Everest, ali ni blizu onome što smo mi radili da bi se popeli. Mi smo bili prepušteni samima sebi, posebno prilikom uspona preko zapadnog grebena kad nismo ni znali može li se tuda uopće proći. PLAYBOY: Gledali ste film „Everest”? BOŽIĆ: Jesam, to je priča o komercijalnim usponima. Većinu glavnih aktera u filmu, Roba Halla, Scotta Fischera i neke druge, osobno sam poznavao, ili smo se bar sretali na Himalaji. Imao sam ponude da postanem vodič poput njih, ali se nisam vidio u tome. PLAYBOY: Mislite da bi to bila vulgarizacija alpinizma? BOŽIĆ: Ne, nego sam želio život u kojem neću biti isključivo posvećen usponima na Everest, nego se baviti i drugim stvarima. Činilo mi se, ako se toj jednoj stvari toliko posvetim, ona će me uzeti, kao što je njih 54

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

uzela. To bi značilo biti stalno tamo, dva puta godišnje se penjati, a odmah mi se činilo i opasnim, kao što i jest, i kao što se vidi u filmu. PLAYBOY: Uz Everest ste osvojili još nekoliko „osamtisućaka"? BOŽIĆ: Da, tri najviša vrha na svijetu. Uz Everest, još i K2 i Kanchenjungu, pa južne stijene Manaslua i Lhotsea, to su oni najvrijedniji trofeji. PLAYBOY: Koji od njih vam je bio najveći izazov, ne računajući naravno činjenicu osvajanja vrha svijeta? BOŽIĆ: Premda nisam bio na samom vrhu, uspon na Lhotse je penjački bio najteži. Puna 63 dana smo bili na stijeni visokoj 3000 metara koja izlazi na više od 8000 metara, strmoj, zaleđenoj. I, naravno, južna stijena Manaslua koju smo Viki Grošelj i ja ispenjali u alpskom stilu, dakle bez Šerpa i visinskih logora, bez uobičajene himalajske logistike, nego smo sve nosili sa sobom i iznijeli na 8156 metara. Posebno nam je važno bilo što smo se na Manaslu popeli 1984., godinu nakon što smo pokušavali osvojiti taj vrh kad su poginuli naši prijatelji Nejc Zaplotnik i Ante Bućan.

Ako odlučiš stati, uvijek ti se čini kao da si iznevjerio samoga sebe, i stoga sam se uvijek odazivao izazovima. PLAYBOY: Više puta ste govorili o sklonosti istočnjačkoj filozofiji, pa i religiji, sretali ste se i s Dalaj lamom. Nalazite li i u tome motivaciju? BOŽIĆ: Od samog početka nastojao sam biti otvoren prema svemu novome sa čime sam se susretao – od hrane, boja mirisa, pa do kulture i religije. Mnogo sam o tome čitao i pisao, napisao knjigu o svetim planinama, snimio i seriju po njoj, družio se sa svećenicima raznih vjera i uvijek mi se činilo da me ti susreti obogaćuju. Ali i da ja mogu njih svojim doprinosom obogatiti ili pomoći razumijevanju. No, nisam se „zalijepio” ni za jednu od istočnih religija, sam Dalaj lama je jednom rekao da ne treba prelaziti na drugu vjeru jer sva načela kojima se one bave možeš prakticirati ili prihvaćati i kroz svoju vjeru. Neki koncepti su drukčiji, ali u suštini su to ista načela. Na koncu, i kod nas se vjerovalo da su sveci ili bogovi tamo negdje gore, pa se i to pojavljivalo kao određeni izazov. Kad se popneš tako visoko, doista se drukčije osjećaš, malo „božanskije” nego inače.

Ne bih se htio uspoređivati s njima, makar cijenim i Šalkovića, Boku, Pauletića, Rostuhara... Meni nije nikad prvenstveni motiv bio samo da putujem i vidim egzotične krajeve PLAYBOY: Kasnije ste pokušali na Manasluu

naći Bućanovo tijelo? BOŽIĆ: Da, išli smo 2015., ali se u međuvremenu sve promijenilo. Više nismo mogli naći ni grob u kojem smo nakon tragedije pokopali Zaplotnika, jer je u međuvremenu Nepal pogodio katastrofalni potres s brojnim klizištima i odronima, i ledenjak se sasvim promijenio. PLAYBOY: Kao što vidimo, ogromne su, nepojmljive opasnosti. Međutim, što odgovorite kad vas netko pita: „A zašto?” BOŽIĆ: To je najčešće pitanje koje nama alpinistima postavljaju, kao što ga postavljamo i sami sebi. Svaki put ideš u neizvjesnost, pa se počneš preispitivati što ti to treba. Nakon drugog uspona na Everest dobio sam i treće dijete, pa se pojavljuje i odgovornost prema obitelji zbog opasnosti, i uvijek nad glavom lebdi to „zašto”. Međutim, uvijek se pojavi taj izazov da možeš napraviti nešto više.

PLAYBOY: Spomenuli smo ekspedicije u kojima su vam ginule kolege i prijatelji; kako nakon takve jedne traume ponovo krenuti u planinu? BOŽIĆ: Kad je poginuo Ang Phu na prvom usponu na Everest, rekao sam da više nikad neću doći na Himalaju, doista me to strašno potreslo. On je poginuo pod zapadnim grebenom, pokliznuo se niz strminu dugu dva kilometra. Mislio sam da to ne vrijedi tolike tragedije, međutim život te drukčije vodi. Dođeš kući, ponovo počneš sanjati o usponima. Penjanje jest san, i zato ga nikad ne želiš prekinuti. I ovaj koji je poginuo je sanjao; ti na neki način nastavljaš njegov san. Nakon Bućanove i Zaplotnikove pogibije, što je bila strašna tragedija, zainatili smo se da ispunimo njihov san, zato smo se Grošelj i ja vratili na Manaslu. Kad sam bio na vrhu, činilo mi se da sam dovršio i njihov san, i svih onih koji su nas pratili i sanjali isti san.

PLAYBOY: Možda najteža tragedija kojoj ste svjedočili bio je požar u kojem je na Kornatu poginulo ili kasnije umrlo u bolnicama 12 vatrogasaca. Često ste pričali o traumi koju vam je izazvala ta katastrofa, jer ste na Kornate nakon nesreće stigli među prvima, s kolegama iz splitskog GSS-a. Taj događaj predmet je i sudskog spora i brojnih polemika; obitelji traže punu istinu ne vjerujući službenim verzijama, a mnogo je pitanja neodgovoreno. Može li se i hoće li se ikad saznati što se dogodilo? BOŽIĆ: Ruku na srce, nije teško reći što se dogodilo: oni su izgorjeli, samo je Frane Lučić čudom ostao živ. Stotinu puta sam ponovio da je splet nesretnih okolnosti da su oni prošli tim prostorom baš u vrijeme kad je tuda prošao i taj plamen, što god da ga je stvorilo. Važno je napomenuti da su ti ljudi bili dragovoljci, da su išli kako bi pomogli gasiti požar. Ne vjerujem da je itko sa strane planirao tako nešto, da je postojala neka zavjera, neka vanjska sila ili neka strašna greška zbog koje bi svi ti ljudi poginuli. Onu teoriju o gorivu iz helikoptera uopće ne podržavam, jer mi tim helikopterom često letimo, a nitko pa ni pilot ne bi letio helikopterom iz kojega curi gorivo. Osim toga, tragedija je bila prije nego smo mi doletjeli. Jedini tko može presuditi i kome moramo vjerovati u ovom slučaju je sud. Saslušani su svjedoci i eksperti, i moramo čekati pravorijek. Već je bila donesena presuda na suđenju Draženu

Slavici, ali je oborena zbog proceduralnih razloga. Sad se radi još temeljitije, napravljena je i rekonstrukcija. Naravno da razumijem ogorčenost obitelji, ali živote njihovih najdražih ništa ne može vratiti. Nažalost, dijelom sam i ja kriv za neke od nedoumica. Bio sam u potpunom šoku nakon što sam vidio što se dogodilo, sve skupa mi je oživjelo i traumu zbog sinove pogibije u prometnoj nesreći dva mjeseca prije. Kad smo išli u akciju, činilo se kao da će to biti još jedna rutinska akcija, znali smo da su neki vatrogasci u okruženju i da ih trebamo pokupiti. A onda smo naletjeli na taj užas. Kad su me novinari zvali, tako potresen sam im rekao da poprište izgleda kao spaljeno napalmom. Prizor je bio toliko strašan da nisam mogao naći drugu usporedbu od onih koje sam znao iz filmova ili priča. Nažalost, kasnije su se svi počeli hvatati raznih teorija, od napalma pa do kerozina. Zato i kažem: netko treba presjeći i presuditi. PLAYBOY: Nažalost, obitelji će se hvatati za svaku slamku koja bi im pomogla to objasniti... BOŽIĆ: Ima još nešto. Sljedećeg dana, bio sam gost na Dnevniku u podne, ljudi su već počeli umirati u bolnicama, ali dotad nitko nije znao tko je sve poginuo. Obitelji su bile u očaju, već su izgubili vjeru u sustav, a onda je spiker na tim vijestima počeo čitati imena poginulih i preživjelih. Kako je moguće da nije bilo, kako narod kaže „ni popa, ni žandara, ni općinara” da priđe tim ljudima, zagrli

ih, zaplače s njima. U ratu smo imali takve situacije, i na usponima također, pa kad bi se nešto dogodilo otišao bi kod rodbine i isplakao se s njima, objasnio im. Ovdje je potpuno zakazao ljudski faktor, i rodbina je razumljivo izgubila povjerenje. Naravno, iz toga je logično proizašlo to da oni misle da je u pitanju zavjera, jer više nikome ne vjeruju. Možda nije lijepo reći, ali hrvatsko društvo, naša policija i vojska nemaju organizacijskih sposobnosti da bi stvorili takvu zavjeru. Napravljen je niz nespretnih poteza, dovedena je vojska iz Delnica koja nije znala ni gdje se to našla. Pa oni su na Kornate donijeli čamac za spašavanje na snijegu, takozvanu akiju. Kad sam ih vidio u Zemuniku pitao sam ih „A di su vam skije?” Zbunjeno su me gledali, kazao sam im – „Pa uz ovakav čamac idu skije”. To je najbolji pokazatelj diletantizma, ali to ne znači da se dogodila zavjera, nego niz loših, diletantskih odluka i poteza u vojsci, policiji i drugdje. PLAYBOY: Imao sam prilike vidjeti fotografije koje je iz helikoptera snimio vaš kolega iz GSS-a Srđan Vrsalović, pa su čak i te fotografije potpuno pogrešno uzimane kao dokazi da su tijela premještana zbog prikrivanja istine, jer su na raznim fotografijama na različitim pozicijama, premda je očito da su premještena samo zbog ukrcaja u helikopter. BOŽIĆ: Govorilo se da smo ih ostavili preko noći, pa tek ujutro prenosili. Međutim, sve te fotografije su nastale u roku od pola sata.

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

55

intervju ST I P E

B OŽ IĆ

To se ne može lažirati, jer svaka digitalna fotografija ima takozvani EXIF, trag u kojem su zapisani svi podaci – od točnog vremena i datuma snimanja, vrste kamere, blende, ekspozicije... Svatko tko tvrdi da su one lažirane govori potpunu neistinu. Svaki fotograf početnik zna da se to ne može falsificirati. PLAYBOY: Posljednjih godina kod nas se pojavila cijela serija putopisaca, smatrate li se na neki način njihovom novovjekom prethodnicom, kao što su nekad davno to bili Tibor Sekelj ili braća Seljan, kasnije Mario Saletto, Željko Malnar...? BOŽIĆ: Zapravo se ne bih htio uspoređivati s njima, makar cijenim Hrvoja Šalkovića, Jasena Boku, Roberta Pauletića, Davora Rostuhara... Meni nije nikad prvenstveni motiv bio samo da putujem i vidim egzotične krajeve. Moj cilj je uvijek bio vrh planine, uvijek sam bio vezan za najteže i najopakije alpinističke ciljeve. A onda je iz toga proizašlo i drugo, kad sam putovao po pustinjama i drugdje, možemo reći „na njihov način”, i to nije ni blizu himalajskim usponima. Mislim, s velikom zmijom u rukama možeš se slikati i u nekom rezervatu, ali uspon na stijenu ne možeš lažirati. Naravno, možda to što sam radio i jest inspiriralo neke od mlađih, jer se ranije nije puno ni putovalo niti pisalo o putovanjima. Volim čitati ono što rade – Šalkovićeve putopisne romane, Bokin spoj viđenog i njegovog poznavanja povijesti i kulture, pa i Pauletićev posebni rukopis i način reklame kojima privlači ljude da čitaju. PLAYBOY: Snimili ste mnoštvo dokumentaraca, neki su i nagrađivani i prikazivani po svijetu, tu su i brojne knjige, članci, reportaže... Na koji ste način otkrili kod sebe taj talent za pripovijedanje? BOŽIĆ: To je išlo na neki način pod ruku s penjanjem, s alpinizmom. Sjećam se kako su mi učitelji govorili da nije dovoljno popeti se, da trebam donijeti nešto, neki slajd, snimak. Osim toga, snimanje me oduvijek zanimalo, od prvog zarađenog novca sam kupio fotoaparat, drugi sam uložio u kameru, neku staru rusku na navijanje. Pa su došla druženja u splitskom kino klubu, foto klubu, učenje od Pivčevića, Verzottija i drugih majstora... Presudan motiv za učenje je bila želja da donesem priču. Isto je i s pisanjem. Nisam imao neko formalno obrazovanje, a jedino što sam u životu pisao bili su članci za neke planinarske časopise. I onda su mi nekadašnji glavni urednik „Slobodne” Joško Kulušić i urednik sporta Ivo Jurišić predložili da pišem reportaže i dnevnike s uspona. Njihova ideja je bila da ja samo pošaljem bilješke, a da će onda netko u redakciji to preraditi, ali sam 56

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

Kad se popneš tako visoko, doista se drukčije osjećaš, malo „božanskije” nego inače ja htio sam pisati. Njima se to svidjelo, samo su mi dali lektora, legendarnog Mirka Kneževića, i on me poslije pohvalio, rekao mi je da je jedino morao ruksak promijeniti u naprtnjaču... Naravno, pomoglo mi je i to što sam bio iznadprosječno načitan. PLAYBOY: Hoće li i Vlaji na Himalaji biti pretočeni u dokumentarac? BOŽIĆ: Da, snimali smo na putu, Vedran i ja napravit ćemo dokumentarac... PLAYBOY: Vaša kći Iva vrsna je alpinistica, a i nažalost pokojni sin Joško bio je među najboljima. Kako su se zarazili visinama, i jeste li ih i u jednom trenutku pokušali odgovoriti od penjanja? BOŽIĆ: I starija kći Maja, ona danas penje najvišu ocjenu pravca u sportskom penjanju u Hrvatskoj. Iva nije u sportskom penjanju, ali je alpinistkinja, i u GSS-u je. Ni u Joškovom slučaju, ni u slučaju njih dvije nije nikad bilo nikakvog pritiska, niti nagovaranja na planinarenje i alpinizam, čak sam to htio držati malo dalje od obitelji. Moj Joško je bio juniorski prvak države u boksu, što mi nije bilo drago, jer sam se bojao da se ne ozlijedi, strašno mi je gledati boks, pogotovo kad ti netko udari dite. Svo troje skijali su od malena, ali mi je Joško jednog dana rekao da bi išao sa mnom na Marjan, da proba to penjanje. Prošlo je malo vremena dok mi nije izjavio da bi išao u alpinističku školu. Nije htio da ga ja učim, nego je želio u školu. I počeo se baviti time. Isto je bilo i s njih dvije, igrale su tenis, a Maja je bila i pred crnim pojasom u taekwondou. U jednom trenutku mi je rekla da se više ne bi time bavila, da bi i ona u alpinističku

školu, pa je s njom krenula i Iva. Ključno je da ih nitko nije ni u što gurao, ni u sportu, a ni u obrazovanju. Maja je u Barceloni završila stop animaciju, Iva komparativnu književnost i na Likovnoj akademiji crtani film. Idu dakle svojim putem. PLAYBOY: Jako ste angažirani u radu GSSa, jedne od rijetkih službi kojima se svi bez zadrške dive, a koja se suočava s brojnim problemima. Kako ih prevladati? BOŽIĆ: GSS se dobro razvija, ali kako imamo sve više posla, tako nam i treba sve više, posebno što se tiče organizacije i reda od države. Dugo sam u Službi, 15 godina sam bio i pročelnik i išao u akcije kad god sam mogao; s Vinkom Prizmićem radio na zakonu, na položaju Službe. Moram reći da u svim slojevima državnih službi nailazimo na nerazumijevanje. PLAYBOY: Znači obrnuto proporcionalno podršci koju uživate u javnosti... BOŽIĆ: Tako je. Nemamo mi problema sa stručnim službama poput vojske, policije, vatrogasaca... Oduvijek izvrsno surađujemo sa svima njima. Nevolje su počele kad je narastao obim posla. Mi smo predložili i uvođenje broja 112 i osnivanje Državne uprave za zaštitu i spašavanje. A kad je DUZS (Državna uprava za zaštitu i spašavanje, op. ur.) osnovan, ispalo je da smo im na početku bili, ako se smijem tako izraziti, „čir na guzici”. Dok smo sve zakonski regulirali prošlo je puno vremena, i proći će još puno vremena. Naš najveći problem su helikopteri, jer ovi vojni Mi-8 nisu u civilnom registru i preteški su za ono što mi radimo. Ljudi koji rade na njima su sjajni, ali nam se stalno

produžava vrijeme dok dođemo do unesrećenih. Trebamo proći kroz DUZS, pa razne vojne razine... i prođe najmanje 45 minuta. Drugo, taj helikopter ne možemo naplatiti jer nije u civilnom registru. Manji helikopter bi bio brži i efikasniji. Neki su se nabavljali, ali nikad nitko nas nije pitao. Na kraju smo opet ostali na ovim vojnima. Mi nudimo prijedlog sustava koji bi bio jeftiniji i efikasniji, ali nam stalno podmeću klipove. Isto tako, u medijima se stalno provlači kako bismo mi trebali početi naplaćivati spašavanje, posebno turistima. Međutim, to je minorno što bismo mogli izvući. Naime, mi najviše vremena i sredstava potrošimo na obuku i preventivu, što nikome ne možemo zaračunati. Dalje, svi mi smo dragovoljci, a ako nekome nešto naplatiš onda to više nisi. Ponavljam, ni helikoptere ne možemo naplatiti jer su vojni, a ne civilni. PLAYBOY: Koliko je točna predodžba da najviše posla imate zbog turista? BOŽIĆ: Ne bih rekao da je to tako, evo i sad dok mi razgovaramo traga se za jednim mještaninom Orebića. Ima toga koliko hoćete, najviše vremena tragamo za starijim ljudima. PLAYBOY: Vinko Prizmić mi je jednom rekao

da je skupljanje puževa najopasniji sport, jer se njime svi bave kad pada kiša, po klizavim stijenama. BOŽIĆ: Ima svega – pužari, gljivari, dementne osobe... Turisti su možda tridesetak posto našeg posla, samo što su medijski najeksponiraniji i svi pišu o tome kako je netko bio u japankama, a to je možda bio jedan. Ali i taj jedan nam nije neprijatelj, ne možemo mu mi naplatiti spašavanje jer je bio u japankama. Osim toga, svi turisti koji dođu ovdje su osigurani, isto kao i naši građani. Samo što se tržište osiguranja ne može naplatiti jer sustav ne radi, ponavljam priču s helikopterima. PLAYBOY: Živimo u kraju u kojem je turizam glavna djelatnost, na koji način mislite da treba organizirati i popularizirati pustolovni turizam? Danas se mnogi time bave, ali sve izgleda prilično stihijski. BOŽIĆ: Najvažnije je educirati voditelje i vodiče, dijelom oni prolaze našu obuku i dobijaju licencu za planinarskog vodiča, za voditelja raftinga, da bi znali kako postupati u raznim slučajevima, pružiti prvu pomoć i slično. Međutim, još uvijek to nije dovoljno. U svijetu, primjerice u Francuskoj, ne možeš

voditi turiste u planinu ako nemaš licencu Europske alpinističke unije, znači da položiš njihov ispit. Nije to slučaj kakvima smo svjedoci kod nas – netko kupi gumenjak, vodi turiste na rafting, pa se čamac prevrne, a on ne zna što će. PLAYBOY: Za kraj, koje vrhove – ne doslovno, ne planinski – danas pokušavate dosegnuti, koje ciljeve želite ostvariti? BOŽIĆ: Ima jedan projekt koji sam dugo planirao, ali ga nisam ostvario zbog svojedobnih promjena u upravi HRT-a. Riječ je o barku „Stefano”, našem brodu koji je 1873. potonuo kod sjeverozapadne obale Australije s našim mornarima. To je fantastična priča. Dvojica su preživjeli zahvaljujući Aboridžinima, jedan je pisao bilješke koje su bile temelj knjige u kojoj je prvi put opisan aboridžinski život gledan iznutra, iz njihovih redova. Sve je bilo spremno za početak rada, napisana je i knjiga snimanja, prikupljen je i novac za odlazak u Australiju, dobili smo dozvole od australske vlade, stupili u kontakt s Hrvatom iz Pertha Joškom Petkovićem koji nam je kao filmaš trebao pomoći. No, onda je sve stopirano unatoč svim mojim referencama...

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

57

Patrizia Dinkel Zgodna Njemica rodom je iz malog sela u bavarskom okrugu Oberfranken. Po profesiji je kuharica, zaposlena u dva sata udaljenom Münchenu. Godinama mašta o snimanju za Playboy, pa je bila presretna kada je dobila pozitivan odgovor na svoju prijavu. Snimalo se u čarobnom Južnom Tirolu, vrijeme je bilo idealno, a Patrizia se, kaže, osjećala kao princeza. SNIMIO SACHA EYELAND

„Na ovom odjelu držimo knjige o seksu.”

Patrizia Dinkel 3. lipnja 1996. Lichtenfels, Njemačka 89 / 65 / 94 168 cm / 52 kg VOLIM:

prirodu, domaću hranu, dobro pivo i dobru zabavu NE VOLIM: užurbanost, nervozu, dosadu U SLOBODNO VRIJEME:

kuham za one koje volim, šećem, čitam KAKVE MUŠKARCE VOLIM:

duhovite, sigurne u sebe, pažljive, dobro odjevene

DANIEL GOSPIĆ

profil

OPROŠTAJ MORSKOG LOVCA Naš se suradnik s Danielom Gospićem, ponajboljim svjetskim podvodnim ribolovcem koji je nedavno odlučio prijestolje prepustiti drugima, uživo uvjerio u sve ljepote, ali i opasnosti, lova u plavetnim dubinama

PIŠE GORAN ŠAFAREK

L

ov je drevna ljudska aktivnost, još od pradavnih dana kada smo živjeli u pećinama. Znanstvenici pretpostavljaju da je mesna, visokokalorična prehrana između ostalog omogućila aktivniji život – pokretljivost, inteligenciju i sve što moderni ljudi jesu danas. Riba je također oduvijek bila izvor vrijednih proteina, što svjedoče pronađene udice sačinjene od kostiju starih na tisuće godina. Dakako, više nismo u potrebi za ovakvim načinom pribavljanja mesa, a vegetarijancima više ni ne trebaju životinjski proteini.

No, lov je sve do danas preživio kao sport i rekreacija. I dok svemoćna industrija donosi riblje filete direktno iz obližnjeg supermarketa, mnogi vole sami sebi priskrbiti svoj morski ručak. Neki love na udicu s kopna, a neki uranjaju u more i aktivno love s puškom u ruci. No, kako su tisućljeća evolucije iskovali čovjeka za život na suhom, podvodni ribolovci posebna su vrsta, možemo čak i reći osobe koje se bave poprilično ekstremnim sportom. Da bismo bolje ušlu u svijet lova u morskim dubinama, nema boljeg načina nego zaroniti s višestrukim prvakom Hrvatske u podvodnom ribolovu Danielom Gospićem. A najčešće ga se može naći negdje između Cresa i svojeg rodnog otoka Malog Lošinja... Sjedamo u čamac, mali Boston Whaler 15. – S ovim sam čamcem prošao 45 000 kilometara. Nije velik, ali znao sam na njemu voziti osam ljudi – govori nam Daniel. Od plaže nakrcane rujanskim turistima, jurimo do obližnjeg braka, pličine, vrh je to podvodnog brijega na otvorenom moru. Podvodni grebeni daleko od obale s naseljima i turistima, najbolja su područja za ronjenje. Ovdje je riba najmanje uznemiravana te se može pojaviti u svako doba dana, stoga su to su omiljena mjesta za ribolov. – OVO JE SELEKTIVNI ribolov, možeš birati hoćeš li zubaca, šaraga, oradu... Panulanjem uloviš što uloviš, a mrežama loviš masovno, slijepo loviš i ubijaš što ti ne treba – tumači nam Gospić kako se približavamo odredištu. S njime se bespogovorno slaže i Pero Ugarković, poznati dugogodišnji autor članaka podvodno-ribolovne tematike, aktivni

SNIMILI MARJAN RADOVIĆ & VALENTINA PROKIĆ P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

75

profil DANIEL

GOSPIĆ

promotor znanosti i suradnik Instituta za oceanografiju i ribarstvo, urednik portala podvodni.hr. „Podvodni ribolov je najselektivniji propisani način ribolova, u to niti jedan ozbiljan stručnjak ribarstva ne sumnja. To ne znači da podvodni ribolovac nema utjecaja na riblji fond, već ova disciplina ribolova generalno ima najmanji utjecaj na okoliš.”, jasan je Ugarković. Morska struja napinje uže usidrenog čamca. – Ovdje su jaki kurenti, i do tri čvora, pogotovo kod promjene klime i oseke, kad se poveća protok vode – objašnjava Gospić dok priprema opremu za ribolov. Prije urona valja se odjenuti – more je hladno već na nekoliko metara dubine i ljeti, a kamoli ne u ostalom dijelu godine. Termo zaštiti služi standardno neoprensko odijelo, no za razliku od klasičnog ronjenja, radi se o dvodijelnim tzv. liscio-spacatto odijelima. Nemaju patentne zatvarače, pa su mekana, udobna, elastična i lako održiva, kao stvorena za ovaj sport gdje se traži lakoća pokreta. Kako je uz kožu čisti neopren, treba promućkati malo šampona i tijelo samo klizne u njega. Gospić skače u vodu i kao jegulja ulazi u odijelo. Pomislio bih da će prvak biti sav maskiran kako bi se što bolje uklopio u podmorski okoliš, no Gospić lovi u crno-sivom odijelu. – Meni osobno to nije potrebno. Čak sam znao farbati odijela u crveno, jer na većim dubinama crvena se boja mijenja u zelenkastu. pak uz gotova maskirna odijela s rukavicama, znaju akrilnim sprejem zamaskirati peraje, dihalicu, pa čak i obrub maske. Nakon oblačenja ostaje još samo alat... – Najviše lovim s 75-icom, a ljeti stodvadesetkom kad sam na čeki – govori i pokazuje svoju podvodnu pušku dugačku 75 cm. Puška je u osnovi prilagođena praćka, samo što je umjesto kamena dugačka strelica, a umjesto rašlji dugačka vodilica na kojoj ona leži. Postoji elastična struna, odnosno „laštika”. Puška se drži jednom rukom, za dršku na kojoj je i otponac. U čamcu izgleda vrlo nestabilno i teško držati tu dugačku pušku samo s jednom rukom, ali u vodi je to dakako mnogo lakše zahvaljujući gustoći vode. Razvojem ovakvog ribolova, puška je evoluirala i usavršavala se, pa danas ima mnogo izvedbi. Ono važno, strijela i puška povezane su najlonom, inače bi se strijela izgubila zajedno s ribom. U nastavku najlona postoji mulinel na kojem je namotano nekoliko desetaka metara špage za slučaj ulova krupnije ribe. DRUGI RONIOCI

76

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

Na natjecanjima imam prednost što se u podmorju znam jako dobro snaći. Dok se drugi još zagrijavaju, ja bih već dvaput izvukao ribu, rekao nam je Daniel

Natjecanje sredinom rujna na kojem je osvojio naslov euroafričkog prvaka bilo mu je zadnje. Na vrhuncu karijere i s 35 godina odlučio je prijestolje prepustiti drugima – Efektivni domet puške je od dva do pet metara, sve iznad toga je rizik. Riba se miče, a i smanjuje se probojnost – nastavlja Daniel što znači da se ribi treba što više približiti. A to je već nemala umjetnost i vještina. Daniel ne uranja istog trena. Prvo se „ispružio” na površini. Nije to praznovjerni ritual, nego iznimno važan dio ronjenja na dah – ventiliranje i opuštanje. Dok je u zraku

naše uobičajeno plitko disanje dovoljno za većinu svakodnevnih poslova, opskrbiti organizmu dovoljno kisika je od životne važnosti metrima ispod mora. Potrebno je iskoristiti svaku molekulu kisika, a ujedno što više isprazniti potrošeni zrak. Velik dio ronioca iskoristi tehniku disanja iz joge koja se zove pranayama. Ona uključuje trbušno disanje tiskanjem dijafragme, da se što više izdisajem izbaci, a udisajem napuni onaj dio zraka koji inače stoji u plućima, a čini čak do litre i pol volumena pluća. – Svaki izdah traje dvostruko duže od udaha – opušteno će Gospić iz vode. Laganim, dugim i punim disanjem omogućuje se duži ostanak u vodi, ali se i povećava sigurnost ronjenja. I ono najvažnije: treba pod svaku cijenu izbjeći hiperventilaciju, odnosno kratke i brze udahe čime se na brzinu rješavamo ugljikovog dioksida u krvi što odgađa podražaj za disanjem, ali ujedno i ne udišemo dovoljno kisika. Time varamo svoje tijelo i dovodimo ga u opasnost. Apnea, odnosno ronjenje na dah, je sastavni dio podvodnog ribolova i potrebno je dobro ovladati ovom tehnikom. – Preporučam svakom da prođe neki tečaj, kao i da roni s iskusnim apneašem – upozorava Gospić. TO JE RONJENJE NA DAH, bez dodatne opreme. Dakako, kako su tjelesne šupljine ispunjene zrakom koji je podložan promjeni tlaka, a pogotovo uho i sinusi, treba izjednačiti tlak u ušima s vanjskim tlakom, a to se postiže preko kanalića zvanog Eustahijeva tuba. Ako se ne izjednači tlak puhanjem u zatvoreni nos ili gutanjem sline, i to počevši odmah nakon zarona, javlja se poznata bol u ušima kod ronjenja. – Meni su se Eustahijeve tube toliko proširile da gotovo i ne moram puhati u nos – objašnjava Daniel. Daniel baca bovu, znak plovilima da je ronilac negdje blizu. – Unatoč tomu što bova uvijek pluta, bitno je ne roniti sam. Čak i kad sam sam u vodi, netko je uvijek u čamcu spreman da stisne gas i dođe do mene u trenu. Opasnost su i gliseri koji zuje uokolo. Nažalost, mnogi nautičari stave autopilota i zalegnu na suncu ne mareći čak ni za usidrene brodove. Nakon zadnjeg udisaja Daniel se elegantno pregiba i nestaje pod površinom. Podvodnog ribolovca prepoznat ćete i po dugač-

Podvodnog ribolovca prepoznat ćete i po dugačkim perajama, kojima uz nekoliko zamaha peraja lako para vodu i poput olova nestaje u modrini

kim perajama, kojima uz nekoliko zamaha peraja lako para vodu i poput olova nestaje u modrini. Hidrodinamika i dobra tehnika smanjuje potrošnju goriva, odnosno kisika. Gospić u modrom ambijentu mora brzo dolazi do dna, gdje pronalazi dobro mjesto između stijena i algi te – čeka. Ubrzo dolazi šarag. Iskusni ribolovac povlači obarač, osjeća trzaj puške i strijela odlijeće u cilj. Riba ostaje trenutno paralizirana, zaustavljena u vremenu i prostoru. Nakon ulova, stavlja je na portapeš, nisku koja je na jednom kraju vezana za pojas lovca. Ovo je tipični lov na čeku, no za razliku od lovaca u šumi koji vrebaju plijen koji je u pravilu nesvjestan prisutnosti lovca, riba je zapravo najčešće i te kako svjesna ribolovca. Često ga i čuje i vidi, kao i što ga osjeti bočnom prugom. Riba je zapravo radoznala i prilazi. Neke ribe poput lubina i palamida upravo i privuče buka, dok za orade i zubace treba biti što tiši da bi prišle. U načelu, starije i iskusnije ribe su opreznije nego mlađe, pogotovo one starije od deset godina poput velikih orada. – Ljeti najviše tako lovim, a zimi se u 99 posto slučajeva baziram na lov po rupama, od dva do dvadeset dva metra, a najviše u prvih pet. Nema potrebe ići dublje jer nema sunca. Mnoge se ribe zavlače u rupu, a na našoj kamenitoj obali takvih mjesta ima jako mnogo. To im je prva linija obrane – naći neki tamni zaklon dok ne prođe opasnost. Najpoznatije su murina i ugor, ali spremno ulaze i kirnja, šarag, kavala... Zato se kod njih čačkaju stijene, redovito i s kraćim puškama. Za rupe je bitno istraživanje, pogotovo prije natjecanja kada se danima „češljaju” pogodne lokacije. Na većim dubinama pretraga se ne radi s površine već podronjavanjem na pola dubine. I Daniel se tako zavlači u jednu rupu, a pogled na čovjeka u uskom procjepu na dnu mora nije nimalo ugodan. Ipak, iskusni ronilac se blagim pokretima vješto provlači. Umjesto strijele koja se zna zabiti u procjep i teško se izvlači, koriste se i osti. Može se i šuljati za ribom, prije svega u „plićaku”, a za to se treba bolje opteretiti olovom nego kad se ide u dubinu, pa se tu koriste prsna te nožna olova. Zaron je ovdje gotovo horizontalan. Kako mala dubina vode nije uspjela spriječiti prolazak toplih boja, češća su i maskirna odijela, dodatno pojačana zbog grebanja na stijene te radi sprečavanja uboda ježeva.

privlače velik broj ljudi. – U grubo se može uzeti procjena od 30 000 ljudi godišnje, ali treba uzeti u obzir da u taj broj ulaze i ljudi koji se ovim bave jednom ili dvaput godišnje, bez skupe opreme poput odijela, peraja ili velike puške. – kaže Pero Ugarković i nadodaje: – Ovo je skup sport ako se njime želimo baviti ozbiljno. Amaterski se može roniti i bez odijela i s polovnom puškom, ali nakon nekoliko avantura malo je ljudi koji stanu na tome jer se „zaraze” pa počnu ulagati u opremu. Da bi se netko smatrao ozbiljnim podvodnim ribolovcem mora uložiti najmanje 4000 kuna u opremu i svake godine još dodatno ulagati u njeno održavanje. Svatko se može učlaniti u klub, platiti dozvolu od 450 kn, no to ne znači i da može loviti kako god hoće. Većina ribolovaca će sa sobom uzeti ribu koja će potom zavrOVAKVE AVANTURE

šiti na gradelama, uz dobro društvo i vino. Maksimalan je ulov pet kilograma, s tim da može biti jedna riba povrh toga. Apsolutno je zabranjen podvodni lov s puškama kada se roni bocama, a nije dopušten ni podvodni lov u rijekama i jezerima. – Povodni ribolov traje od izlaska do zalaska sunca. Ozbiljno se naljutimo kada nas netko svrsta u istu kategoriju sa onima koji rone noću ili koriste scuba opremu i pušku. Podvodni ribolov noću je zabranjen i većina nas bi željela iskorijeniti tu praksu iz našeg mora, ali bez ozbiljnije pomoći državnog aparata nećemo u tome uspjeti. – komentira Pero Ugarković. Natjecanja su priča za sebe. Cilj je dakako u jednom danu izvući što više ribe, ali važno je i da bude što više vrsta. U nekim zonama je bitno i izvaditi i što veću ribu. Danima prije natjecanja dopušteno je pretraživati teren

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

77

profil DANIEL

GOSPIĆ

bez puške i na temelju toga isplanirati taktiku. Dakako, domaći lovci koji poznaju teren kao svoj džep imaju jasnu prednost. – Na natjecanjima imam prednost što se u podmorju znam jako dobro snaći. Dok se drugi još zagrijavaju, ja bih već dvaput izvukao ribu –priča nam Daniel sad ponovno na čamcu, nakon uspješnog ulova. S tom taktikom, Daniel je na zadnjih 10 prvenstava Hrvatske šest puta bio prvak, a četiri puta drugi. A u zadnjih pet godina ima baš svih pet prvih mjesta! Bio je i svjetski prvak, te dva puta europski. Posljednji uspjeh mu je drugi naslov prvaka na 31. Euroafričkom prvenstvu, održan nedavno na domaćem terenu u Malom Lošinju. Time se približio legendarnom Španjolcu Pedru Carbonellu, koji je osvojio četiri euroafričke i tri svjetske titule. Teško se može postati prvak, ako čovjek doslovno ne odraste u vodi. Gospić je zaronio već sa šest godina, tada je još kao dječak lovio s lukom i strijelom. Sa 17 godina se već natjecao: – Prije sam išao na silu, sada na iskustvo. Gotovo da nema mjesta riziku... DANIEL JE TIPIČNI dubokomorski ribolovac. Ronjenje do 35 metara nije nikakav problem iako se laiku čini zastrašujuće: – Kad dođem podno zvonika u Lošinju i pogledam gore, to je približno ista visina. To izgleda zastrašujuće, ali u moru je to druga

78

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

Riba je radoznala i prilazi. Neke poput lubina i palamida privlači buka, dok za orade i zubace treba biti što tiši da bi ti se približile dimenzija. No, da bi se popeo na postolje, moderni natjecatelj mora ići duboko, a to dokazuju i pobjednici zadnjih godina. Riba je s vremenom postala rjeđa i opreznija i sve teže dostupnija. Neki bez problema rone i preko 50 metara, recimo ronioci iz Španjolske. To su, naravno, posebno istrenirani sportaši... Ne trena posebno napominjati da početnici moraju ići mnogo pliće te voditi računa i o sigurnosti – ona je u podvodnom ribolovu na prvom mjestu. Lov na čeki može biti naročito opasan, ne poznaje li se vlastito tijelo. Nema mnogo mišićnog rada i stvaranja ugljikovog dioksida koji bi alarmirao mozak i pokrenuo „glad za zrakom”. Zbog povećanog tlaka, kao i parcijalnog tlaka kisika, javlja se lak osjećaj ugode koji čovjeka navodi da ostane duže nego što je sigurno. Povratkom na površinu stvarni se tlak kisika vraća na normalnu razinu i ako ga nema dovoljno, aktivira se mehanizam, ovaj put loše podešen za vodu – nesvjestica. Često se to dogodi tik do površine. Ako nema nekog da vas povuče van gdje automatski počinje disanje, ishod može biti fatalan. No, uz mjere opreza, mudrost, iskustvo i pridržavanje pra-

vila, podvodni ribolov može biti izvrstan hobi, a i izvor odlične večere ili ručka. Moći doseći dubine je jedna stvar, ali uloviti ribu je druga – u liku uspješnog podvodnog ribolovca trebaju se spojiti obje vještine. Poznavanje ribe je iznimno važno, treba znati lokacije, gdje se koja riba zavlači i u koje doba godine. Inače je uzaludan trud. Zubatac je primjerice grabežljivac, teritorijalna vrsta, čest je na brakovima, odnosno padinama sa sitnom ribom kojom se hrani. Lovi ga se najviše na čeku, iza zaklona na dnu. – Prvi put ideš, vidiš da jato zubataca prolazi, ti se pomalo sakriješ i potičeš ih da dođu k tebi... Čak i kad klasično lovim udicama iz čamca, znam točno što riba radi dolje – kaže Gospić koji je inače i profesionalni ribar. Natjecanje sredinom rujna na kojem je osvojio naslov euroafričkog prvaka bilo mu je zadnje. Na vrhuncu karijere i s 35 godina odlučio je prijestolje prepustiti drugima: – Tu je ipak familija, posao. U reprezentaciji sam 15 godina, sada dolazi druga etapa života, neki mlađi dečki nastupaju – završava Daniel Gospić dok se vraćamo prema Lošinju, među turiste nesvjesne dolaska šampiona morskih dubina.

promo

U Hrvatskoj, NIVEA MEN stručnjak za njegu muške kože udružio je snage s Kraljevskim klubom: Real Madridom

NIVEA MEN balzam za njegovano lice NIVEA MEN SENSITIVE RECOVERY ZA NJEGU POSLIJE BRIJANJA NJEGUJE I ŠTITI OD MIKROSKOPSKIH POSJEKOTINA traumatičan proces. Svaki potez britvice uzrokuje oštećenje, uklanja vanjski sloj kože i ostavlja kožu bez nužne zaštite od infekcija i iritacija. Uklanjanjem zaštitne barijere, koža gubi vlagu i postaje osjetljivija na mikrobe i bakterije. Čak i „savršeno” brijanje nikad nije savršeno. Ono iza sebe ostavlja popriličan broj mikroskopskih oštećenja koje je potrebno tretirati što prije kako bi se spriječio nastanak infekcije i upale. Ova oštećenja, pak, mogu biti oku nevidljiva, ali uvijek kao posljedicu imaju iritaciju kože i crvenilo. Balzam za njegu poslije brijanja obnavlja kožu, a njegovi sastojci pomažu obnoviti oštećenja na koži stvaranjem zaštitne barijere na najbrži mogući način. Dobar balzam neće samo dezinficirati svaku posjekotinu, već će koži povratiti izgubljenu vlagu i umiriti je.

BRIJANJE JE PRILIČNO

NIVEA MEN Sensitive Recovery balzam za njegu poslije brijanja pomaže u sprječavanju osjećaja neugode te brzo i učinkovito djeluje na revitalizaciju kože. Njegova jedinstvena formula revitalizira kožu nakon pojave mikroskopskih oštećenja, umiruje i smanjuje iritaciju. Nova formula ne sadrži alkohol, pa je pogodna i za jako osjetljivu kožu. NIVEA MEN Sensitive Recovery balzam sadrži prirodne sastojke koji pomažu u oporavku kože: kamilicu (poznati lijek za ozljede kože koji umiruje kožu i ima protuupalna svojstva) i ekstrakt sladića koji iznimno dobro djeluje na iritaciju kože zbog svog jedinstvenog sastojka – eucerita (ovaj antioksidans je najjači protuupalni sastojak). Revitalizirajući NIVEA MEN Sensitive Recovery balzam vraća osjećaj ugode nakon brijanja te zdrav i njegovan izgled kože lica.

Za više informacija o NIVEA proizvodima posjetite www.nivea.hr Pratite novosti o NIVEA proizvodima prijavom na primanje newslettera na www.nivea.hr/o-nama/beiersdorf/ Newsletter Pratite nas na Facebooku NIVEA Hrvatska i Instagramu nivea_hr

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

79

80

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

promo

LUKSUZNA VILA NA ČETIRI KOTAČA Na more, u planine, u obilazak metropola…, gdje god da krenuli vaše će putovanje biti nenadmašno s vlastitom Morelo vilom, kamperom koji je nadmašio sve dosad poznate standarde

K

amper vozila MORELO predstavljaju potpuno na nov način definirane prestižne vile (ili jahte) na kotačima, s tradicionalnom provjerenom vrhunskom njemačkom kvalitetom. Tim nenadmašnih stručnjaka s iznimnim iskustvima, uz upotrebu najviših suvremenih tehnoloških standarda te u suradnji s najboljim proizvođačima vrhunske opreme i izvanrednim dizajnerima, producirao je liniju kamper vozila koja su znatno više od onih kakva su dosad postojala. Ukratko, MORELO je čisti prestiž s uistinu senzibilnim osjećajem za želje kupaca. Svojim vizionarstvom, na koji se je nadovezao pozorno izabrani tim sjajnih suradnika, Jochen Reimann samo za nekoliko godina uspio je ova kamper vozila dovesti na sam europski vrh. Da je doista riječ o prvorazrednom proizvodu potvrđuje i sljedeći podatak: na sajmu Caravan Salon u Düsseldorfu 2016. osvojio je prva mjesta u šest kategorija, ove godine u čak sedam, a nedavno su proglašeni i za najbolje kampere za sljedeću 2018. godinu.

U svom imenu MORELO nosi talijanski prizvuk. No, poveznica je jedino u dizajnu, a sve ostalo je isključivo tradicionalna njemačka kvaliteta Proizvodi više različitih modela: MORELO HOME (5 različitih tlocrta), MORELO LOFT (10 različitih tlocrta), MORELO PALACE (13 različitih tlocrta), MORELO PALACE LINER (12 različitih tlocrta), MORELO ALKOVEN (6 različitih tlocrta), MORELO EMPIRE (3 različita tlocrta) i MORELO EMPIRE LINER (12 različitih tlocrta). Sve zajedno – čak 61 različiti model! Najmanji je MORELO HOME 74 H, ukupne dužine 7390 mm, širine 2350 mm i visine 3220 mm, a njegova težina počinje sa 4000 kilograma. Najveći je pak MORELO EMPIRE LINER 110 GSO (slide out), dužine 11290 mm, širine 2500 mm i visine 3740 mm, uz težinu 10 000 kg. Veći je dio vozila na Iveco Daily šasijama, MORELO PALACE, MORELO PALACE LINER i MORELO ALKOVEN mogu biti i na šasijama Iveco Eurocargo i Mercedes Benz Atego, dok

Luksuzan kokpit nudi odličan pregled nad cestom i tehnikom (sasvim gore). Različiti modeli imaju mogućnost različitih spremišta, pa i garažu za automobile (gore)

najveći modeli (MORELO EMPIRE i MORELO EMPIRE LINER) isključivo su na šasijama Mercedes Benz Altego. Obloge debljine 42 mm izrađene su od najboljih materijala, obostrano s aluminijskom protukorozivnom ligurom sa Styrofoam izolacijom. Po sendvič sistemu izrađene obloge doprinose optimalnoj izolaciji protiv ekstremno niskih i visokih temperatura, odličnoj klimatizaciji, sprečavaju mogućnost vlage, a površina je optimalno glatka. Video prezentaciju testiranja na minus 36 stupnjeva Celzija na Sjevernom polu možete pogledati na web stranici www.morelo-avtodomi.si Strop kampera je sendvič debljine 42 mm, kombinacijom GFK-RTM-ALU materijala vozila su dodatno zašititena i od tuče, a ne

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

81

promo

treba posebno napominjati da su i stopostotno zaštićena od korozije i vlage. Pod kampera je dvostruk, a visina „podruma” ovisi o modelu.. Standardno grijanje u kamperima je Alde grijanje. Ono omogućuje da se i zimi osjećate kao kod kuće. Podno grijanje, uz radijator, brine se o optimalnoj temperaturi i odličnom osjećaju. Preko 2000 metara položenih kablova u kombinaciji sa suvremenom elektrocentralom brine se da je po cijelom kamperu na raspolaganju dovoljno utičnica i svjetla. Ovisno o modelu možete birati rezervoare za vodu, fekalije i otpadnu vodu različitih kapaciteta, sve do onih najvećih kako biste bez ikakvih problema mogli danima kampirati u prirodi. Različiti modeli imaju mogućnost različitih spremišta. Ona mogu biti bočna, kako bi

u njih stavili bicikle ili mopede, no postoje čak i modeli s garažom za automobile – od onih najmanjih, pa sve do veličine jednog Porschea! Kokpit nudi odličan pregled nad cestom i tehnikom (kamere, radio kombiniran s navigacijom...), a odlični motori, automatski mjenjač, vrhunska sjedala, luksuzni volan, hlađeni prostor za piće i mnogo drugih pojedinosti doprinose da se osjećate neopisivo ugodno, kao recimo u nekom luksuznom zrakoplovu... Jednostavnim okretanjem sjedala, za sekundu se iz kokpita okrećemo u pravi dnevni boravak ili blagovaonicu. Udobni naslonjači, vrhunska sofa i veliki LCD televizor nude vam ugođaj kao u vlastitom domu. Komotna kuhinja daje vam besprijekorne uvjete za pripremu obroka. Plinski štednjak, veliki dvostruki sudoper (opcijski čak i suđerica), veliki frižider s ormarićem za smrzavanje, pa čak i pečnica s grilom – sve je spremno za vaše gastronomsko umijeće. U toaletnom prostoru ogromna je osta-

U svom imenu MORELO nosi talijanski prizvuk. No, poveznica je jedino u dizajnu, a sve ostalo je isključivo tradicionalna njemačka kvaliteta

kljena tuš kabina, veliki umivaonik, keramički WC, ormar s ogledalom, mjesto za kozmetiku i ručnike..., sve na razini kupaonice nekog luksuznog hotela, a spavaća soba s različitim varijantama udobnih ležajeva jamči da ćete spavati kao bebe. Detalji (boja kože sofe i sjedala, tepisi, zavjesa, boje interijera...) sve, baš sve se može prilagoditi vašim željama. Dodatna oprema (npr. satelit, klima uređaji, dodatan televizor u spavaonici, ogromna električna tenda...) doista vam omogućuju istinsko first class putovanje. Ako su snaga motora, vrsta mjenjača te kompetne tehničke karakteristike uglavnom u domeni muškaraca, ženama prepustite da se pobrinu o svemu ostalom kako biste postigli top izgled vašeg kampera.. Na more, u planine, u obilazak metropola…, gdje god da krenuli vaše će putovanje biti nenadmašno sa svojom vlastitom MORELO vilom.

PO MORELO U ŽALEC Zastupnik za MORELO kampere je slovenska tvrtka Promotrade iz Žaleca, gradića nedaleko Celja. Dugi niz godina specijalizirani su, uz ostalo, za opremanje kamp odmorišta (camperstop), kampova, te za kampiranje općenito, a superluksuzni Morelo kamperi, vrh su njihove bogate ponude. Više na: www.morelo-avtodomi.si

82

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

gastro PR ŽENI

KRUMPIRIĆI

VOLITE LI POMMES FRITES? Amerikanci ih vole s kečapom, Francuzi sa senfom, a Britanci s octom. Japanci svoje krumpiriće jedu sa zelenim curryjem ili s umakom od soje, a Austrijanci i Nijemci najradije ih jedu rot-weiss PIŠE TOMO WILL

Senator Cruz spominjao je pržene krumpriće u političkoj kampanji

84

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

zaboraviti ni to da uvijek ima i ravnatelja i učitelja u školama koji se, ručajući u školskoj blagovaonici, učenicima žele pokazati kao cool tipovi. Bilo kako bilo, Cruz nije prvi došao na ideju promocije putem nezdravih obroka. Guverner Chris Christie iz New Jerseya već se tjednima prije iskazao govoreći pred kamerama jednom učeniku petog razreda u Iowi: „Kad ja postanem predsjednik, jest ćeš što god želiš”. u pubu The Albany Palace u Trowbridgeu, gradiću u engleskome Wiltshireu, gost Reece Coombs uživa u jelu sa svojom djevojkom Lucy Wren, i odjednom osjeti nešto na svojoj nozi. Sa zaprepaštenjem primjećuje da mu uz nogu trči štakor, grabi prženi krumpirić koji je Reece držao u ruci i potom nestaje brzinom munje. Gosti su odmah evakuirani, pozvana je deratizacija koja pronalazi dva oveća kanalizacijska štakora, a nekoliko dana poslije objavljeno je da je „stvar pod kontrolom”. „Bio je to zaista odvažan štakor. Nisam znao bi li se smijao ili plakao. Napokon, ne očekujete takvo što u restoranu”, izjavio je šokirani Coombs. NEGDJE U ISTO VRIJEME,

FOTOGRAFIJE SHUTTERSTOCK

R

anija je faza predizborne kampanje prošle godine u Sjedinjenim Državama. Ted Cruz, američki republikanski predsjednički kandidat i teksaški senator likuje, jer je u saveznoj državi Iowa porazio svog najvećeg stranačkog rivala Donalda Trumpa. Mnogi uspjeh pripisuju tome što je Cruz neumorno putovao širom te države, a što mu je omogućilo obraćanje najrazličitijim društvenim skupinama, uključujući i školsku djecu koja obožavaju fast food. „Dopustite mi da poručim nešto ovdašnjim školarcima. Kad Heidi (Cruzova supruga, op.a) postane prva dama, prženi se krumpirići vraćaju u školske blagovaonice”, teatralno je uzviknuo Cruz u glavnom gradu Iowe Des Moinesu, dan prije glasovanja, uz veliko odobravanje prisutnih. Iako su prženi krumpirići Cruza stavili točno nasuprot politike o zdravim školskim obrocima Obamine administracije za koju se svesrdno zalagala Michelle Obama, sve se činilo poprilično deplasiranim jer većina „klijentele” školskih blagovaonica ionako nema pravo glasa. No, ipak treba znati da na američkim unutarstranačkim izborima pravo glasa imaju i 17-godišnjaci, a ne smijemo

Fritkota (uličnih štandova za prodaju prženih krumpirića) u Belgiji, po glavi stanovnika, ima deset puta više nego lokala McDonald'sa u Americi

Da mnogima prženi krumpirići nisu tek trivijalna pojava, već neizostavni dio popularne kulture, potvrđuje i Frietmuseum u belgijskome Brugesu Istodobno, na drugom kraju svijeta, u Japanu, lokalna se podružnica lanca McDonalds, zahvaljujući nekim skandalima, poput onoga kada je u prženim krumpirićima pronađen ljudski zub, bori s gubicima pa uvodi novitete u ponudi, konkretno – McChoco Potato. Radi se o prženim krumpirićima prelivenim bijelom i crnom čokoladom, koje je u medijima na sav glas pohvalila 22-godišnja Mayu Oishi: „Svi moji prijatelji kažu da su fini. Obožavamo ih, to je nešto između malog obroka ili deserta”. Kratki rezime: spominjanje prženih krumpirića u izbornoj kampanji pokazalo se dobrim potezom, štakor je riskirao život ne bi li se domogao slasnog zalogaja, a japanski primjer potvrđuje da ljudi pržene krumpiriće vole toliko da im se sviđaju u svim mogućim varijantama. 86

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

No, otkud tolika omiljenost krumpirića koje Amerikanci nazivaju „French fries”, a Francuzi „frite”, i znači li to da se zapravo i ne radi o poslastici francuskog podrijetla? ONO ŠTO JE SASVIM SIGURNO, znamo to svi još iz škole, jest da krumpir potječe iz Novoga svijeta te da mu je domovina područje današnjeg Perua, odakle je zahvaljujući španjolskim istraživačima prešao Atlantski ocean i nastanio se u Europi. Naime, Španjolci su bili iznenađeni koliko se Inke slade tim smeđim gomoljima punim škroba, kao i svestranošću toga ploda. Zahvaljujući njihovim velikim pošiljkama tog povrća u Europu, Španjolci su započeli revoluciju krumpira. Njegova velika prednost bili su obilje, zasitnost i jednostavnost priprave. Upravo

stoga, krumpir je poznat kao spasitelj Francuza od gladi u 18. i Iraca sredinom 19. stoljeća. S druge strane, zbog velike popularnosti krumpira širom Europe, vrlo je teško otkriti tko ga je počeo rezati na štapiće i pržiti u dubokom ulju. Ipak, dobro je poznata ljubav Francuza prema prženim krumpirićima koji ih jedu u mnogim jelima. Još davnih dana pržili su ih ulični prodavači na najstarijemu gradskom mostu Pont Neuf, gdje su ih prolaznici jeli iz papirnatih vrećica. No, ti zalogaji nisu bili oblika u kojem danas poznajemo tradicionalni pommes frites. Kažu da se Thomas Jefferson, autor američkog ustava i veliki gurman, kao američki veleposlanik u Francuskoj od 1784. do 1789. kuhan i pečen u Parizu, toliko zaljubio u taj street food, da je inzistirao da njegovi kuhari nauče kako se ispravno spravljaju, da bi ih mogao služiti na svojim raskošnim banketima u Monticellu. Njegov rob, James Heming, naukovao je za kuhara za vrijeme boravka u Parizu te je prikupio oko 150 recepata među kojima su bili i oni za buduće američke favorite – sladoled od vanilije, makarone sa sirom (Jefferson je stroj za izradu makarona dao dopremiti iz Napulja) te pržene krumpiriće koje je slavni političar poznavao pod

već vjerojatno kolutići, polumjeseci ili spirale (Mary Randolph savjetuje i rezanje „guljenjem ukrug, kao što biste gulili limun”). KAKO GOD, usprkos Jeffersonovoj strasti za pržene krumpiriće, američka javnost isprva nije bila previše oduševljena tim zalogajem sve do 1870-ih, kada su se počeli sve češće viđati na američkim trpezama. Ipak, do njihove prave popularnosti trebalo se pričekati na 20. stoljeće. Američki lingvisti kažu da su se do kasnih 20-ih zvali „francuski prženi krumpirići”, da bi onda skraćeno postali „French frieds” (francuski prženci), te konačno, šezdesetih postali „French fries”, odnosno „fries”.

No, vratimo se dilemi o podrijetlu. Ako su krumpirići nesumnjivo „frites”, rekli smo, nije i to da su „French”. Neki, naime, tvrde da su prženi krumpirići belgijska izmišljotina, točnije navada što potječe iz 17. stoljeća, iz kraja uz Meuse, rijeku koja izvire u Francuskoj, teče Belgijom, a u Nizozemskoj se ulijeva u Sjeverno more. Tradicija tamošnjih riječnih ribara je prženje ribe, nešto što im je uskraćeno za zimskih mjeseci, kad se rijeka zamrzne. Zbog toga su za tih hladnih dana u zamjenu počeli pržiti krumpiriće. Legenda kaže da su, prije prženja, krumpiriće rezali u obliku ribica. Isto tako, tvrdi se da su u tom kraju pržene krumpiriće poslije „otkrili” američki

AMERIČKI ROĐAK Najbliži rođak pomfrita vjerojatno je čips od krumpira. Samo u SAD-u te se zarazne grickalice godišnje pojede više od 500 milijuna kilograma (da bi se shvatila ta količina, treba se prisjetiti koliko su lagani). Nije teško zaključiti da je, upravo zbog te svoje verzije, krumpir vjerojatno najpopularnije povrće u mnogim zemljama svijeta. Sve to možemo zahvaliti jednom izbirljivcu i jednom razljućenom vlasniku restorana u saveznoj državi New York. Naime, George Crum, vlasnik lokala Moon's Lake House u Saratoga Springsu 1853. bio je toliko iznerviran kad mu je jedan gost (da bi se priča začinila, tvrdi se da je to slučajno bio Cornelius Vanderbilt, druga najbogatija osoba u američkoj povijesti) neprestano vraćao pommes frites tvrdeći da je gnjecav. Pa je zato krumpir narezao tako tanko da je ispržen bio toliko hrskav da mu nitko nije mogao bilo što prigovoriti. No, da bi mogao jesti tako tanke hrskave krumpiriće, Vanderbilt (prihvatimo legendu) se nije mogao služiti jedaćim priborom već samo rukama, što je bilo nezamislivo u to doba. Ipak, nakon što su gost i njegova pratnja napokon prihvatili šokantno kršenje etikete, može se reći da je i službeno započela američka zaluđenost čipsom, koja će se poslije proširiti i u ostatak svijeta.

imenom „pommes de terre frites à cru en petites tranches” (sirovi, sitno rezani krumpiri prženi u dubokom ulju). Jeffersonov recept preživio je zahvaljujući kuharici „The Virginia House-Wife” iz pera Mary Randolph, a iz njega vidimo da „mali režnjevi” nisu bili oblika današnjeg pomfrita,

Probaj pravu avanturu! P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

87

gastro PR ŽENI

KRUMPIRIĆI

FRIETMUSEUM – MUZEJ KRUMPIRIĆA

Da mnogima prženi krumpirići nisu tek trivijalna pojava, već neizostavni dio popularne kulture, potvrđuje i Frietmuseum u belgijskome Brugesu. Muzej koji je 2008. osnovao Eddy Van Belle posvećen je povijesti krumpira i pommes fritesa i sam sebe ponosno opisuje kao „prvi i jedini muzej posvećen prženim krumpirićima”. Postav pokušava odgovoriti na tri pitanja – odakle dolazi krumpir (povijesna činjenica), potječe li pommes frites iz Belgije (odgovor je nedvojben, barem što se Muzeja tiče) i koja je tajna savršenih pommes fritesa (odgovor daju vlasnici najpoznatijih belgijskih štandova za prženje krumpirića). Van Belle je prethodno otvorio još dva muzeja u Brugesu, oba smještena u istoj zgradi – Choco Story, posvećen čuvenoj belgijskoj industriji čokolade te Lumina Domestica, koji udomljava Van Belleovu kolekciju od 6500 svjetiljaka. Potaknut uspjehom Choco-Storyja, Van Belle je proveo istraživanje o isplativosti otvaranja muzeja posvećenih pomfritu, te je ohrabren rezultatom i činjenicom da u svijetu ne postoji niti jedan sličan, krenuo u projekt. I nije požalio, jer danas Muzej bilježi mnoštvo posjetitelja... Dodatnu vrijednost Frietmuseuma predstavlja činjenica da je smješten u gotičkoj Saaihalle iz 1399., nekadašnjem sjedištu trgovine vunom, jednom od najstarijih zgrada na popisu svjetske baštine u povijesnome središtu Brugesa. Neposredno prije otvorenja muzeja, zgrada je temeljito obnovljena, a postav se proteže na njezina tri kata.

vojnici koji su prolazili južnom Belgijom za Prvoga svjetskog rata. Budući da je prevladavajući jezik tog dijela zemlje valonski, odnosno lokalna verzija francuskoga, slasne su krumpiriće nazvali – „francuskima”. Vrativši se kući, sa sobom su uz recept za svoje fino otkriće donijeli i krivo ime „French fries”. Ili barem tako vjeruju Belgijci. Osim španjolskog, francuskog i belgijskog, u vezi s prženim krumpirićima spominje se i španjolsko podrijetlo, koje smo već spomenuli u smislu „uvoznika” krumpira iz Novoga svijeta. Prvi pisani dokument koji ih spominje jest baš onaj Pedra Cieze de Leonea, konkvistadora-tinejdžera koji je na koncu završio kao povjesničar, a koji u svojim 88

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

memoarima iz 1553., naslovljenim „Kronike Inka ili 17-godišnje putovanje Pedra Cieze moćnim kraljevstvom Perua”, opisuje krumpir kao glavno prehrambeno sredstvo domorodaca, „nekakav zemljani orah koji je, kad se skuha, mek poput kuhanoga kestena”.

Najbliži rođak pomfrita vjerojatno je čips od krumpira. U Americi te se grickalice pojede preko 500 milijuna kilograma godišnje

STIGAVŠI U NOVU, španjolsku domovinu, krumpir je vrlo vjerojatno spravljan prženjem u maslinovu ulju, što je drevna španjolska kulinarska tehnika. Ipak, ti prženi krumpirići nisu imali veze s onime što danas zovemo „pommes frites” jer su rane sorte krumpira bile kvrgave i ne mnogo veće od stolnoteniskih loptica. Voljeli pomfrit ili ne, svi mi dobro znamo da su obični kuhani krumpiri znatno zdraviji od njih. Naime, jedan krumpir srednje veličine u sebi ima oko 150 kalorija, nema masnoća i izvrstan je izvor kompleksnih ugljikohidrata, inače glavnog energetskog pokretača našeg organizma. No, kada se ista količina krumpira isprži u obliku pommes

HESTON BLUMETHAL – TRIPLE FRIED CHIPS

U Japanu pomfrit jedu i s čokoladnim preljevom

fritesa, broj kalorija naglo skače na 500, od čega oko 30% otpada na masnoću. U fast food verzijama tome još moramo pridodati 15-ak aditiva, majstorski podešenih da bi se krumpirićima još izboljšao okus. Formula je očito učinkovita, jer malo nas uspijeva im odoljeti. Prosječni Amerikanac, recimo, pojede nešto više od 13 kilograma prženih krumpirića godišnje (podaci za Hrvate ne postoje, ali pretpostavlja se da ne zaostajemo značajnije), što je otprilike 77 velikih porcija krumpirića u McDonald'sovim lokalima. Usput, radi se i o omiljenome obliku povrća djece u dobi od jedne do tri godine, i to širom svijeta. I doista, u slučaju pommes frittesa radi se o globalno omiljenome zalogaju, bez obzira na dob, premda se načini konzumacije nešto razlikuju. Amerikanci ih vole s kečapom, Francuzi sa senfom, a Britanci s octom. Japanci, pak, svoje krumpiriće nekad vole sa zelenim curryjem, a nekad s umakom od soje. Kanađani ih tradicionalno vole jesti kao poutine (jelo koje potječe iz pokrajine Quebec), odnosno posute zrnatom skutom i prelivene sokom od pečenja. U Maleziji, opet, obično ih jedu s umakom od čilija, što nije neobično ni u drugim dijelovima svijeta, gdje se zalijevaju različitim ljutim umacima. Nijemci i Austrijanci rado ih jedu rot-weiss (crveno-bijelo), odnosno s kečapom i majonezom... Belgijanci, koje iznimno iritira izraz „French fries”, pržene krumpiriće uvriježeno jedu s majonezom, i to u znatno većim količinama od Francuza. Osim toga, ponose se daleko najvećim brojem fritkota, uličnih štandova za prodaju prženih krumpirića, po glavi stanovnika na svijetu (ima ih deset puta više nego lokala McDonald'sa po glavi stanovnika u Americi). No, od toga im je mnogo važnije i službeno prisvojiti pommes frites. Naime, da bi se otarasili francuskog svojatanja te demokratske delicije, 2014. pri UNESCO-u su pokrenuli postupak za priznanje prženih krumpirića kao službenog simbola belgijskog kulturnog naslijeđa, što bi tu poslasticu stavilo uz bok pekinške opere i

Britanac Heston Blumenthal, jedan od najvećih chefova današnjice, koji se proslavio takozvanom molekularnom kuhinjom u svojim restoranima The Fat Duck i Dinner, autor je vjerojatno najpoznatijeg recepta za pržene krumpiriće na svijetu. Vrlo je zahtjevan, kako tehnički (zahtijeva dehidraciju između pojedinih prženja, uporabu termometra za ulje…), tako i vremenski, ali je rezultat izvanredan – nevjerojatno ukusni krumpirići, iznimno hrskavi izvana te pjenasti i sočni iznutra, čija tajna počiva na trostrukome prženju. Heston je na ideju o trostruko prženim krumpirićima došao još davno prije slave i The Fat Ducka, a prvi put ih poslužio kada je 1995. kupio 450 godina stari pub u mjestašcu Bray, nedaleko Londona. „Tada još ni izbliza nisam razmišljao o kuhinji potaknutoj znanošću. Bavio sam se bistro kuhinjom, dakle jednostavnim jelima klasičnog francuskog bistro repertoara. Ali, i ranije sam već pokušavao kreativno razmišljati, isprva s jednostavnijim stvarima. Jedno od prvih jela koje sam osmislio, negdje 1993., bili su trostruko prženi krumpirići u gusjoj masti i bili su rezultat beskrajnog eksperimentiranja kod kuće. Na koncu je taj recept ostao jedno od naslijeđa na koje sam najviše ponosan. Danas su trostruko prženi krumpirići na jelovnicima lokala širom Britanije, ali ih rijetko gdje rade potpuno ispravno. Prva tajna je duga priprava krumpirića, sve dok se gotovo ne raspadnu, jer su pukotine ono što ih na koncu učini tako hrskavima. Druga tajna je da ih se prije drugog i trećeg prženja mora ostaviti da se postupno potpuno ohlade, a onda ih staviti u zamrzivač na sat vremena, da se iz njih izvuče što više vlage. Konačna tajna je prženje u vrlo vrućem ulju, da bi se dobila hrskava, staklasta korica”, objašnjava Blumenthal.

argentinskog tanga (usput i polifonog pjevanja Pigmeja i domaćeg nam ojkanja). Ako u lingvistički podijeljenoj Belgiji postoji bilo kakav konsenzus, onda je to vjera u belgijsko podrijetlo prženih krumpirića. Da misle itekako ozbiljno potvrđuje i jedini muzej na svijetu posvećen isključivo prženim krumpirićima, s adresom u Brugesu (vidi okvir). Naravno da u svijetu postoji mnogo načina na koji se mogu pržiti krumpirići, ali princip je zapravo uvijek isti. Evo kako to čine Belgijci na svojim čuvenim štandovima. Dugački štapići krumpira sorte bintje, rezani na debljinu od 8-9 milimetara, najprije se podvrgavaju predprženju u rastopljenu goveđem loju, a onda se svježe prže po narudžbi. Poslužuju se u prepunim kartonskim tuljcima zamotanima u papir i jedu minijaturnim vilicama. Krumpirići se, prema želji kupca, prelijevaju različitim umacima, od kojih je većina temeljena na majonezi (primjerice, sauce

Britanac Heston Blumenthal, jedan od najvećih chefova današnjice, autor je vjerojatno najpoznatijeg recepta za pržene krumpiriće na svijetu

Andalouse sadržava majonezu i umak od rajčice i paprike). Cijene se obično kreću od 2,20 eura za malu do 2,60 eura za veliku mjericu, dok nadoplata za umak iznosi od 50 do 80 centi. postoji još poznatih osoba koje su odigrale važnu ulogu u evoluciji i promociji prženih krumpirića. No, tu se nećemo baviti njima, jer su njihove priče, iako vrlo zanimljive, prilično duge. Spomenut ćemo samo da Ted Cruz, iz uvoda ove priče, nije jedino ime našega doba koje je pomfrit doveo na prve stranice velikih dnevnih novina. Naime, njemački umjetnik Stefan Bohnenberger proslavio se time što je izradio zlatni križ od dva pržena krumpirića prekrivena ultratankim listićima zlata. Djelo nazvano „Pommes d'Or” izloženo je kao jedino u zasebnoj sobi minhenske umjetničke galerije Mosel und Tschechow, gdje je imalo, prema riječima samog umjetnika, „predstavljati metamorfozu običnog, svakodnevnog predmeta u sveto umjetničko djelo”. Problem je nastao 2005., kada je otkriveno da su originalni prženi krumpirići na kojima se temeljio zlatni križ, dakle ključni dio izložbe – misteriozno nestali. Bohnenberger je podigao tužbu, na temelju koje mu je dodijeljena kompenzacija od 2000 eura, vjerojatno najviša cijena koji su ikada postigla dva pržena krumpirića. Do sada vrhunac u povijesti pommes fritesa...

OSIM JEFFERSONA,

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

89

90

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

ELO N M USK

profil

Elon Musk krojač budućnosti Elon Musk, 46-godišnji je milijarder i fantastični inovator, čovjek koji je svojim vizionarskim idejama obilježio početak novog tisućljeća PIŠE DOMAGOJ KUNA

B

ig Fucking Rocket! Iako zvuči poput oružja iz, kad će ga već jednom snimiti, Austina Powersa 4, to je stvarni, iako interni, naziv za Big Falcon Rocket BFR raketu tvrtke SpaceX. Tko god da je vlasnik vozila s takvim imenom, sigurno je jako cool tip. A vlasnik SpaceX-a, tvrtke kojoj je cilj istraživanje svemira, jest Elon Musk, 46-godišnji milijarder, inovator, čovjek koji je svojim vizionarskim idejama obilježio početak novog tisućljeća. Iako nije pokrenuo gotovo nijedan od projekata s kojima se danas povezuje, svojim je ranim uključivanjem i vodstvom zaslužan za uspjehe kojima se danas te tvrtke mogu pohvaliti. Prije njega, nije bilo moguće sigurno kupovati putem interneta. Prije njega, nije bilo moguće kupiti zanimljiv električni automobil. Prije njega, nije bilo moguće, ljudima koji ne vole znanstvenu fantastiku, gledati „Terminatora“, Kubrickovu „Odiseju u svemiru“ ili Carpenterov „Christine“, film o samovozećem automobilu. Naravno, riječ je o PayPalu, Tesla

automobilima i OpenAI projektu, stvarima bez kojih je nemoguće zamisliti današnji život. Svoju prvu tvrtku i prvi uspješan posao povezan s internetom, Zip2, pokrenuo je 1995. godine i zatim 1999. godine prodao velikom Compaqu za tristo četrdeset milijuna dolara. Njegov je dio bio dvadeset dva milijuna. Odmah te godine pokrenuo je tvrtku X.com, iz koje je kasnije, udruživanjem s glavnim konkurentom, Confinityjem, nastao PayPal, usluga za sigurno prenošenje novca internetom. Već 2002. eBay kupuje PayPal za milijardu i pol dolara, od čega Musku odlazi sto šezdeset pet milijuna... No, Muska ne zanima samo putovanje podataka. Ono o čemu oduvijek mašta jest putovanje svemirom i koloniziranje drugih planeta. Odlučio je, stoga, 2001. godine započeti svoj svemirski program na pomalo neobičan, instant način. Poželio je kupiti ruske interkontinentalne balističke projektile i koristiti ih, za razliku od Doktora Evila iz Austin Powersa, kao transportere materijala potrebnog za izgradnju staklenika na Marsu.

profil ELO N

MUSK

Musk je svoju prvu tvrtku i prvi uspješan posao povezan s internetom, Zip2, pokrenuo 1995. pa četiri godine kasnije prodao velikom Compaqu za tristo četrdeset milijuna dolara (gore lijevo). S Peterom Thielom pokrenuo je PayPal koji je prodan eBayu za milijardu i pol dolara (gore desno)

Taj mu pokušaj nije uspio, isprva zbog ruskog odbijanja, a zatim i zbog previsoke cijene raketa, pa je godinu kasnije, sa sto milijuna dolara ušteđevine, osnovao tvrtku Space Exploration Technologies ili, skraćeno, SpaceX. Tijekom povratka s jednog od neuspješnih ruskih sastanaka, Musk je izračunao da je moguće cijenu lansiranja smanjiti deseterostruko i to mu je dalo poticaj za osnivanje svoje tvrtke. Petnaestak godina kasnije, SpaceX je najveći svjetski proizvođač raketnih motora, kompanija koja ima ugovor s NASAom o opskrbljivanju Međunarodne svemirske postaje i s oko sedam milijardi dolara vrijednosti zakazanih budućih lansiranja. Vlasnici su također i Falcona 9, prve uspješne VTVL (vertical-takeoff, vertical-landing) rakete. Sposobnost Falcona 9 da vertikalno poleti i vertikalno se spusti, potpuno neoštećen i spreman za ponovnu uporabu, SpaceX je demonstrirao čak i na platformama na površini mora. Posljednja ideja koju je Elon dobio za korištenje tih izvanrednih raketa jest putnički promet na Zemlji, nešto poput Concordea na steroidima. Ipak, dok još uvijek nije otkinuo čovje-

Kako bi riješio problem prometnih gužvi, odlučio je izgraditi mrežu tunela ispod postojećih prometnica, a kasnije i između gradova u SAD-u čanstvo iz krila Majčici Zemlji, Musk ima rješenje i za probleme koji nas more baš sad. U borbi protiv stakleničkih plinova, priključio se ideji stvaranja ekološki prihvatljivih vozila. Odmah nakon što su Martin Eberhard i Marc Tarpenning osnovali Tesla Motors 2003. godine, dolazi im Musk i sudjeluje u razvoju električnih automobila. Prvi model, Tesla Roadster iz 2008., baziran je na šasiji Lotusa Elise, malog sportskog automobila benzinskog motora, i proizveden je u svega dvije i pol tisuće primjeraka. Pravi uzlet tvrtke i mini revolucija u svijetu automobila dolazi Modelom S, 2012.

godine, potpuno njihove konstrukcije, velikog dometa i performansi koje graniče s onim superautomobila. Nakon stalno unaprjeđivanog luksuznog Modela S, došli su još SUV Model X i jeftiniji Model 3, a osim u automobilizam, Tesla se upleo i u problem napajanja kućanstava, pa kroz tvrtku Tesla Energy razvija revolucionarne sustave prikupljanja i čuvanja energije. Proizvodnjom u svojim tvornicama, zvanim Gigafactories, planiraju opskrbiti svijet jeftinom tehnologijom baterija i tako riješiti problem preskupih električnih automobila, ali i energetski ovisnih kućanstava. Ipak, unatoč velikom tehnološkom napretku kojeg je znao prepoznati i potaknuti, Elon Musk ima strah od tehnologije u razvoju, zapravo jednog vida tehnologije u razvoju – umjetne inteligencije. Vizija budućnosti koja bi izgledala poput one koja uključuje Skynet, Musku je realna mogućnost. Zbog straha od nekontrolirane umjetne inteligencije, ili one kontrolirane od nekoga sa zlim namjerama, osnovao je 2015. godine neprofitnu tvrtku OpenAI. Kroz nju misli

GIGATVORNICE Zajednički projekt Tesle i Panasonica za proizvodnju baterija, s idejom o snižavanju cijene baterija i cijelog pogonskog sklopa električnih automobila ispod razine pogonskih sklopova baziranih na motorima s unutarnjim izgaranjem, započet je 2013. godine. Po svojoj površini, Tesla Gigafactory u Nevadi trebala bi biti, jednom kad se završi, najveća zgrada na svijetu, a zapošljavat će šest tisuća petsto radnika. Još uvijek je u izgradnji, iako je 2016. godine svečano otvorena i puštena u pogon, a trebala bi biti dovršena i proizvoditi punim kapacitetom 2020. Svojim će proizvodnim mogućnostima udvostručiti ukupan kapacitet svjetske proizvodnje baterija. Tvornica će biti energetski samodostatna, s proizvodnjom električne struje korištenjem kombinacije solarnih panela s krova zgrade, vjetra i geotermalne elektrane. Osim dvije gigatvornice u SAD-u, Tesla planira i europske tvornice. Za tu nevjerojatnu priliku, najviše izgleda imaju Češka, Poljska, Mađarska i Portugal, dok su ponude također dali i Njemačka, Francuska, Nizozemska, Španjolska, Finska, Litva, Švedska i Estonija. 92

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

SpaceX je najveći svjetski proizvođač raketnih motora, kompanija koja ima ugovor s NASA-om o opskrbljivanju Međunarodne svemirske postaje i s oko sedam milijardi dolara vrijednosti zakazanih budućih lansiranja

umjetnu inteligenciju učiniti dostupnom svima i tako omogućiti njen razvitak na način koji će biti siguran za čovječanstvo. Godinu nakon toga, osnovao je i kompaniju Neuralink, s ciljem razvoja tehnologije kojom će biti moguće integrirati softver u ljudski mozak i tako omogućiti izravnije povezivanje čovjeka s računalnim sustavima. Savršen je to nastavak na tehnologije koje su već integrirane u Tesla automobile, najpoznatija od kojih je Autopilot – napredan sustav sposoban samostalno upravljati automobilom i pomagati vozaču izbjegavanjem opasnih situacija. No, uz te daleke i nevjerojatne ciljeve, Elon Musk ima i onih puno prljavijih i praktičnijih. Kako bi riješio problem prometnih gužvi, odlučio je izgraditi mrežu tunela ispod postojećih preopterećenih prometnica, a kasnije i između gradova u SAD-u. Za ostvarenje ideje, morao je potaknuti razvoj stroja za bušenje

SVEMIRSKA UTRKA: MUSK – BEZOS – BRANSON Svemirska utrka između država, održana u dvadesetom stoljeću, napokon je dobila zanimljiv nastavak. Elon Musk, unatoč svojem nesvakidašnjem vizionarstvu, nije jedini superbogataš sa željom za istraživanjem svemirskih prostranstva. Jeff Bezos, osnivač Amazona, osnovao je 2000. godine tvrtku Blue Origin s idejom jeftinog odlaska u orbitu VTVL raketama, tehnologijom jednakoj onoj korištenoj kod Falcon raketa

Muskovog SpaceX-a. Iako je Falcon 9 prva raketa kojoj je ikada uspjelo vertikalno slijetanje, 22. prosinca 2015., Blue Originov New Shepard uspio je to isto svega jedan mjesec kasnije, ali s puno manjom dosegnutom visinom. Letove s posadom planiraju za 2018. godinu. Virgin Galactic Richarda Bransona, ima drugačiji pristup. Umjesto raketa, koriste zrakoplove koji u zrak podižu posebnu letjelicu nazvanu SpaceShipTwo

Pravi uzlet tvrtke Tesla dolazi Modelom S 2012. godine, potpuno njihove konstrukcije, velikog dometa i performansi koje graniče s onim superautomobila

i lansiraju je s visine od petnaestak kilometara. Riječ je o letjelici koja se, nakon odvajanja od aviona-nosača, sama dalje uspinje svojom snagom do visine od stotinjak kilometara i zatim, poput običnog aviona, sama slijeće. Njihov je pristup orijentiran isključivo turizmu, pa već prodaju karte za prvi let. Među prvih sedamsto kupaca, nalaze se Justin Bieber, Ashton Kutcher, Leonardo DiCaprio i Stephen Hawking.

tunela koji će biti nekoliko puta efikasniji u svojoj zadaći od onih danas dostupnih. Zbog toga je nedavno, iz hobija, osnovao The Boring Company, tvrtku za bušenje tunela. Prve testove bušilice nazvane „Godot“, prije dobivanja dozvola za bušenje, radili su na zemljištu u vlasništvu SpaceX-a, a dozvolom za bušenje i uvođenje Hyperloopa, još jednog od futurističkih prometnih rješenja, dobivenom u listopadu na području grada Baltimorea, pa ćemo napokon moći vidjeti i tu superbrzu zamjenu za vlak i autoceste... U međuvremenu, kad ne spava svojih dnevnih šest sati, ne mijenja svijet, ne izlazi s poznatim glumicama i ne služi kao predložak za lik Tonyja Starka u Iron Manu, Elon Musk je otac petorici sinova. Nije loše za rođenog Južnoafrikanca koji je postao Kanađanin, pa onda i Amerikanac, s napuštenim doktoratom sa Stanforda nakon samo dva dana i vizijom staklenika na Marsu. Danas predviđa da bi njegov SpaceX tamo mogao stići već 2022.

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

93

trend B R A D E

Brade ne posustaju! Premda su mnogi modni stručnjaci još 2016. predvidjeli brzi nestanak brada sa scene, one su bez problema prebrodile 2017., a sve govori da će i dogodine itekako ostati u trendu, pa čak postati i popularnije

P PIŠE VELIMIR CINDRIĆ

Foto model i maneken Ricki Hall „zaslužan” je za najnoviji ulazak brade u modu

94

et vodoravno: Ukras muškog lica (tri slova)? Odgovor: B-R-K. Ovo često pitanje poznaje svaki imalo revnosniji ljubitelj križaljki, bez obzira na godine. Zašto? Jednostavno zato jer su njegovane dlake na muškome licu trend koji se ciklički ponavlja i svima dobro poznat dio popularne kulture. Prije desetak godina tako su mnogi u svijetu uzgajali brkove, ugledajući se na slavne, u rasponu od Brada Pitta, preko Brandona Flowersa do Jamesa Hardena, baš kao što su nekada to radili po primjeru Burta Raynoldsa, Toma Sellecka ili, pak, domaćeg nam, Miše Kovača. A onda su na red došle i brade... Brade su u modu ponovo ušle prije pet godina, a svoj vrhunac popularnosti doživjele 2013. I premda su mnogi modni stručnjaci još 2016. predvidjeli njihov brzi nestanak sa scene, one su bez problema prebrodile 2017., a sve govori da će i u 2018. itekako ostati u trendu, pa čak postati i popularnije, zbog sve većeg priklanjanja trendu onih konzervativnijih, koji su isprva bili skeptični. Pokazat će to i ovaj studeni, kada će mnogi odbaciti žilete i brijaće aparate, da bi, ukazujući na jedan od glavnih muških atributa, podržali akciju prevencije karcinoma prostate. Najnoviji ulazak brade u modu, tko zna koji po redu u povijesti, započeo je sasvim nedužno. Naime foto model i maneken Ricki Hall objavio je na instagramu svoju fotografiju s bradom i izazvao opću pomamu za tim „modnim rekvizitom”. Uskoro su sve moguće estradne zvijezde i sportaši slijedili primjer, a pridružili su im se i obični smrtnici, pa su modni stručnjaci mogli samo zabilježiti odbacivanje žileta i pratiti pre-

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

obražaj fino izbrijanih pomodara u bradate hipstere. Transformacija je bila jednostavna, jer su brade uglavnom bile grube, pa ih je mogao pustiti bilo tko. Brade su tada pustili i neki od najpopularnijih muškaraca svijeta, poput britanskog glumca Jamieja Dornana i njegova irskog kolege Adriana Turnera, dvojca koji je stajao na vrhu liste „10 najseksipilnijih muškaraca svijeta” prema izboru Glamoure Magazinea (usput, osmorica sa te liste imali su bradu). Brade su kroz čitavu povijest usko vezane uz mušku samosvijest. Iako svi mi o sebi volimo razmišljati kao o individualcima, nošenje brade, odnosno njezino nenošenje, zapravo je odraz mnoštva faktora i uključuje svjesne odluke. Nekada se brada, recimo, držala odrazom unutarnjih muških karakteristika. U 16. i 17. stoljeću, vjerovanje u postojanje četiri tjelesna raspoloženja (melankolija, flegmatičnost, koleričnost i sangviničnost) značilo je da se brada držala oblikom „tjelesnog otpatka”. Naime, prema tome vjerovanju, dlake na licu bile su vidljiva posljedica „vrućine” koja se izdiže iz „uzde” – područja koje je uključivalo genitalije! Imati debelu bradu sugeriralo je da se u tome području događa mnogo toga, pa je brada bila pouzdani pokazatelj muževnosti i seksualne moći. ZA RAZLIKU OD TOGA, 18. stoljeće bilo je gotovo u potpunosti glatko izbrijano. Brade su, iz nekog nepoznatog razloga, odjednom izašle iz mode. Nakon desetljeća, pa čak i stoljeća bradatosti, novi idealni muškarac imao je fino izbrijano lice i bio osjećajan. Radi se o dobu dendija, kicoša

FOTOGRAFIJE SHUTTERSTOCK

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

95

trend B R A D E

i ogromnih perika te vremenu kada su se muškarci, po prvi put u povijesti, zahvaljujući novim, oštrijim tipovima čeličnih britvi, počeli sami brijati, umjesto da odlaze brijaču. Pa ipak, nisu svi bili time sretni. Tijekom vrhunca nepopularnosti brada, 1789. objavljena je knjiga „Pogonlogia”, koja je nabrajala sve bradate velikane povijesti te tvrdila da revolucija protiv brade samo što nije poražena: „Svi vi današnji ljepotančići glatkih lica i slabih živaca lijepo ćete se iznenaditi. Uskoro ćete i vi, predskazujem vam, sličiti muškarcima”, upozoravao je tekst. Ponekad se u povijesti brada vraćala u modu u vrijeme kad je muževnost bila ugrožena. Primjerice, sredinom 19. stoljeća, vik-

Među „10 najseksipilnijih muškaraca svijeta” prema izboru Glamoure Magazinea čak osmorica s te liste imaju bradu, među njima i britanski glumac Jamie Dornan

Priručnik za savršenu bradu Ako brkati i bradonje već dobro znaju kako se brinuti o svome ponosu, onima koji su početnici na tom polju muškosti, stručnjaci skreću pozornost na tri temeljna pravila u njegovanju upečatljive, ali obuzdane brade: 1. Kao i kod kose, potrebno je najprije primjereno pripremiti kožu i tijelo. Struč-

njaci za rast brade kažu da je za to najpodesnija visokoproteinska prehrana, uz uzimanje nadopuna, poput biotina i ribljeg ulja. Također, pušenje i stres trebaju se smanjiti na minimum. 2. Glavni uvjet za lijepu bradu ipak počiva na njezinu redovitu održavanju. Preporučuje se pranje brade jednom ili dvaput

torijanski se muškarac suočio s brojnim novim izazovima. Zbog hijerarhije i strukture novih oblika kompanija, morao se prilagoditi i novim uvjetima rada, sklopu u kojemu su žene počele sve više igrati neku ulogu i tražiti veća prava. Odgovor na izazov? Jednostavno – puštanje velikih brada! Istodobno, na tržištu se pojavilo mnoš-

tjedno, te striktno pridržavanje uporabe ulja za bradu, i to čim se izađe iz tuša (dok su pore na koži još otvorene). Ulje prodire u folikule i vlaži ih, što sprječava lomljenje i žičanost dlake, te omogućava lakše oblikovanje pri rastu. 3. Što češći odlazak brijaču, radi češljanja, oblikovanja i podšišavanja.

tvo knjiga koje su propovijedale kako su brade ultimativni prirodni rekvizit muškarca, a razlog muške sposobnosti puštanja brade tumačili su Božjom voljom, odnosno darom za demonstraciju superiornosti nad ženama. U narednim razdobljima pojavljivali su se mnogi bradati heroji, od grubih istraživača bespuća i lovaca u divljini, do prominentnih političara, filozofa i znanstvenika. Neki su čak predočili i medicinske razloge nošenja brade. U doba kad su svi bili opsjednuti virusima i bakterijama, neki su liječnici zastupali teoriju da brada filtrira klice, tako da one ne uđu u nos i usta. Time je brada dobila i status zaštitnika muškaraca.

Mišljenja o bradama dijametralno su podijeljena. Oni koji ih ne vole tvrde da su neuredne i nehigijenske, dok njihovi ljubitelji, i muškarci i žene, vjeruju da su muževne i odišu samouvjerenošću 96

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

ZACH GALIFIANAKIS

JAMES FRANCO

GEORGE CLOONEY

Stilovi: što brada govori o vama Dlake u bradi nisu dobre samo za hvatanje mrvica hrane koju bradonja jede, već mnogo govore (osobito ženama) o osobi koja bradu nosi. Evo nekoliko vrsta brade s pripadajućim dijagnozama:

I televizijska serija Vikinzi zaslužna je za popularizaciju brada

u vojnim su krugovima brkovi postali zaštitni znak ratnika. Krupni i grubi vojnici s brkovima namjerno su postavljani u prve redove marširajućih bojni, da bi neprijatelju utjerali strah u kosti. Dapače, do 1916. britanski su vojnici imali obvezu nošenja brkova, sve dok Sir Nevil Macready, slavni vojskovođa iz Prvog svjetskog rata, nije ukinuo tu odredbu. Ponajviše stoga jer je zapravo i sam mrzio svoje impresivne brčine... I 20. stoljeće imalo je svoje prolazno razdoblje mode brada, brkova i zulufa. Recimo, 60-ih su hippy brade bile simbol odbacivanja društvenih normi, a do sedamdesetih su sve moguće dlake na licu postale prihvatljive i u širem društvu. U tome su, naravno zbog procvata popularne kulture, veliku ulogu odigrale poznate ličnosti. Istini za volju, slavni glumci brkovima su tome kumovali još od 1920-ih (Clarke Gable, Errol Flynn..), dok je kraj stoljeća pojavom interneta sve ubacio u najvišu brzinu. Premda su brade u modi već dobrih pet godina, nema ravnodušnih kada je u pitanju taj trend. Naime, mišljenja o bradama su dijametralno podijeljena. Oni koji ih ne vole tvrde da su neuredne i nehigijenske, dok njihovi ljubitelji, i muškarci i žene, vjeruju da su muževne i odišu samouvjerenošću. Za mnoge muškarce brada predstavlja način izražavanja stava i životnog stila, dok su na druge, rekli smo već, utjecali slavni koji ju nose (barem povremeno), kao i fikcijski likovi s malog i velikog ekrana. Recimo, glumac Michael Fassbender popularizirao je bradu u nevjerojatnoj mjeri, kao i lik Björna U 19. I RANOM 20. STOLJEĆU,

Kozja, odnosno mušketirska bradica

Chinstrap (od kose prati liniju čeljusti)

Primjeri: Jeff Bridges, Chad Kroeger (Nickelback), Jeremy Renner, Will Smith, Guy Fieri, Brad Pitt, Vladimir Šeks, Inoslav Bešker Dijagnoza: Tip u sredovječnoj krizi koji vozi stari sportski automobil, koji je kupio kad je bio u boljem fizičkom stanju i s financijskim mogućnostima, obvezno pretplaćen na kanale Arenasporta (iznimku čine oni koji tom bradom pokušavaju sakriti višak kilograma, odnosno mesnato lice)

Primjeri: Zac Efron, Chris Pine, James Franco, David Ortiz, Lewis Hamilton, Anders Breivik, Peđa Grbin Dijagnoza: Tip koji ne želi skretati pozornost sa svojih dijamantskih naušnica, čupanih obrva, besprijekornog tena ili „pameti”, ali želi biti „svjež” kad s društvom krene u narodnjački klub

Mutton Chops (kočijaška iz davnina, zapravo podivljali zulufi)

Puna brada

Primjeri: Hugh Jackman („XMen početak: Wolverine”), Lemmy (Motörhead),imitatori Elvisa, ljudi bez ogledala Dijagnoza: Tip kojemu su društveno prihvatljive stvari toliko strane da više ni o čemu ne vodi računa, prvak je svijeta u kategoriji ”j… mi se za sve” ili član Hell's Angelsa

Primjeri: Zach Galifianakis, Jamie Dornan, James Harden, David Beckham, Leonardo DiCaprio, Jared Leto, Mile Kekin, Stipe Pletikosa, Slaven Bilić, Ivan Dečak, Boris Jokić Dijagnoza: Tip koji prepoznaje mogućnosti u opuštenom poslovnom svijetu, ima dovoljno ženskih sklonosti da se prepusti pomnom uzgajanju brade i ne libi ih se pokazati

Five O'Clock Sheadow (kratka dvodnevna bradica) Primjeri: George Clooney, Jake Gyllenhaal, Bradley Cooper, Colin Farrell, Hugh Laurie, George Michael, Jon Hamm, Tom Ford, Tarik Filipović Dijagnoza: Tip koji se želi prikazati kao da su mu naškodili vrijeme i previše craft piva, odnosno višak muških hormona, a zapravo ima dlakavi gen alpake ili mu brijanje ide na živce pa britvicu preskače kad god može

Soul Patch (džezerica, bradica ispod donje usne) Primjeri: Billie Bob Thornton, Howie Mandel, Frank Zappa, Stevie Ray Vaughan, Bruce Springsteen, Hrvoje Horvat (zapravo imitacija Springsteena) Dijagnoza: Tip koji misli da u sebi ima crnačke i umjetničke krvi te da će ga uzgoj te bradice približiti velikanima jazza ili da će se makar nevidljivo umiješati među cool tipove na žestokom rock koncertu, bez obzira na poodmaklu dob P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

97

trend B R A D E

Što je Hrvat bez brade

IGOR PEZELJ

GORAN ĐURĐEVIĆ

Hrvati, znamo, rado uskaču u trendovske vlakove, pa niti u slučaju povratka brade u modu nismo zakazali. Naravno, prednjače poznate osobe, prije svih glumci, glazbenici i sportaši. Evo samo nekih primjera abecednim redom: Ivano Balić (brada od nekoliko dana u kombinaciji sa slabašnom kosom), Slaven Bilić (puna, prosijeda, ušpičena i u smjeru „mudžahedinke”, u Turskoj je imao nadimak „Sulejman”), Zvonimir Boban (mušketirka), Amar Bukvić (kombinacija mušketirke i chinstrapa), Tony Cetinski (kratka puna), Vedran Ćorluka („pokušajna”) Ivan Dečak (dvodnevna, prerasla u kratku punu), Tarik Filipović (dvodnevna ili ljetna „lijena”), Ivan Herceg (puna brada), Goran Ivanišević (puna, koja govori „prelijen sam da bih se brijao”), Filip Juričić (vidi: Amar

Bukvić, ali s preklasičnom začešljanom frizurom), Mile Kekin (puna i, zbog starosti i skinutih kilograma, „isposnička”), Leon Lučev (puna „pastirska”, bez metroseksualnih elemenata i s težnjom prema vukodlak looku), Davor Markovina (prosijeda puna), Luka Nižetić (težnja k punoj), Stipe Pletikosa (duplikat one Slavena Bilića, ali s manje sjedina), Ivan Vukušić (dvodnevna)… S ozbiljnije strane, u prosincu prošle godine i službeno su obznanjeni vlasnici najljepših brada u Hrvatskoj. Naime, natjecanje pod imenom „Najbrada Hrvatske za 2016.” organizirao je portal Gentleman.hr, a između 108 prijavljenih bradonja, titulu u konkurenciji dugih brada sasvim je zasluženo odnio Igor Pezelj, rođeni Osječanin rokerskih uvjerenja, koji

danas živi u Puli. Na natjecanje ga je potaknuo prijatelj, koji dobro poznaje Igorovu svakodnevnu brigu o dlakavom ukrasu muškog lica. Drugo mjesto pripalo je Saši Njariju, a treće je osvojio Nino Merdanović. U konkurenciji kratkih brada, naslov je pripao Goranu Đurđeviću, drugo mjesto Tomislavu Žvorcu, a treće Branku Kneževiću. Tajna pobjede je, otkrio je Igor Pezelj, u strpljenju potrebnom da bi se prebrodila prva dva mjeseca bockanja i svraba, što malo tko izdrži. Ako ste domaća muškarčina, probajte i vi! Gentleman.hr ionako je istakao da se radi samo o prvom natječaju u nizu, koji planira redovito raditi svake godine u još boljoj i proširenijoj verziji. Ambiciozni bradonje, pratite tu stranicu!

F O T O G R A F I J E I N S TAG R A M

IVAN DEČAK

Lothbroka (igra ga Alexander Ludwig) iz televizijske serije „Vikinzi” (obola su dali i drugi likovi iz te serije). Sve je išlo po principu – ti se tipovi jako sviđaju ženama, pa zašto ne bih i ja pustio bradurinu. Naime, te su se osobe i likovi prometnuli u oličenje muškarčina, pa su dobar alibi onima koji ne žele ispasti isprazni hipsteri. Čitav tren popularnosti brade iznjedrio je više stilova uzgajanja dlaka (vidi okvir), a rezultat svega bio je povećani promet u brijačnicama i trgovinama kozmetikom širom svijeta. Naime, uspon i pad popularnosti 98

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

IVAN HERCEG

LEON LUČEV

brade i brkova oduvijek je korespondirao s vremenom koje su muškarci bili spremni potrošiti na svoje uljepšavanje. Stoga veliku ulogu u svemu igra i činjenica da oni danas pred kupaonskim ogledalom provode više vremena negoli ikada u povijesti. Iz optjecaja su nestale kuštrave, neodržavane i smrdljive bradurine, a standard postale fino oblikovane, oštrih rubova i redovito podšišavane kreacije. Da ne bi sve izgledalo preulickano, frizure su istovremeno postale relaksiranije i kuštravije, naravno ne prepuštene jastuku i vjetru, već pomno inscenirane. U svakom slučaju,

muškarci su se priklonili čitavu ritualu vezanome uz njegovanje brade i, još važnije, koži ispod nje, da bi nošenje bilo ugodno, odnosno lišeno svraba i prhutanja (vidi okvir). Krajnja posljedica? Multimilijunska industrija posvećena njezi muškog lica, i to širom svijeta te, često nesvjesni, prelazak običnih muškaraca u redove metroseksualaca. NA KONCU, nešto se treba pitati i žene. Posljednjih godina one sve srdačnije primaju ponovnu pojavu brade u imidžu muškarca, što je značajno pridonijelo njezinoj popularnosti. Jednostavno, brada privlači žene, pa bilo to

zbog glumaca poput Jamieja Dornana i Ryana Goslinga ili nogometne zvijezde Lea Messija odnosno novozelandskog NBA-ovca Stevena Adamsa. No, žene traže „puni paket”, pa je dobar izgled obvezan, a tvrdi se da je od mudžahedinskih bradurina poželjnija diskretnija bradica (ostaje u domeni špekulacije). No, veliko pitanje glasi: je li trend brade ipak možda u opadanju? Mnogi već godinama, već smo spomenuli, predviđaju kraj pomame, što se izjalovilo, kao i nade muškaraca koji ne mogu uzgojiti punu, muževnu bradu (jednako su bili razočarani i oni koji ne mogu podnijeti pogled na loše održavane dlakave monstrume na licima). Bilo kako bilo, brada je preživjela već pet godina pomodnog statusa i duboko zadrla i među srednjostrujaše u muškoj populaciji. Čak su i stručnjaci bili u zabludi... „Trend velikih brada polako posustaje. Nose se sve kraće brade, a uskoro bismo mogli vidjeti veliki pomak prema čisto obrijanim licima, i to već 2017.”, izjavio je u prosincu 2016. Lloyd Hughes, kreativni direktor robne marke za njegu muškaraca men-ü. Nije mogao više promašiti!

Glavni uvjet za lijepu bradu počiva na redovitom održavanju. Preporučuje se pranje jednom ili dvaput tjedno, te striktno pridržavanje uporabe ulja za bradu, i to čim se izađe iz tuša

Idealan šišač za njegu brade S novim DuraBlade šišačem za bradu možete šišati, brijati i oblikovati sve dužine brade, a oštrice nikada ne morate zamijeniti! Četiri češlja za različite dužine kratke brade pružaju vam fleksibilnost za ravnomjerno i ugodno skraćivanje svih dužina brade, pružajući vam savršeno uređenu kratku ili trodnevnu bradu. Koristeći samo oštricu, DuraBlade šišač će temeljito obrijati bradu bilo koje dužine i u bilo kojem smjeru. S dugotrajnim oštricama koje nikada nećete trebati zamijeniti, DuraBlade je brijaći aparat na kojeg se možete osloniti i koji vas nikada neće razočarati. Potražite u Elipso (E PLUS) prodajnim mjestima. https://hr.remington-europe.com/

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

99

Anna Opsal SN IM IL A HOLLY RAN DALL

Ova zanosna plavuša iz Danske veći dio godine provodi u Londonu. Osim što je vrlo uspješan fotomodel, Anna je i odlična studentica psihologije. Obožava svoj posao jer voli putovati, pa je vesele angažmani zbog kojih ima priliku posjetiti različite dijelove svijeta. Za sebe kaže da je ugodna osoba, pouzdana i s puno samopouzdanja. Voli vježbati i spravljati vegetarijansku hranu, a na televiziji najviše prati znanstvene kanale.

Kako vratiti bivšu (posebno ako je ledenog srca) NEDAVNO SAM S PRIJATELJEM SJELA NA PIVU I POZORNO SLUŠALA NJEGOVE LJUBAVNE JADE: OSTAVIO JE CURU, PA ONDA UBRZO POŽALIO. OVO JE SAVJETNIK KAKO SE VRATITI U ZAGRLJAJ ŽENE DO KOJE VAM JE JOŠ UVIJEK STALO...

PIŠE NIKA OSTOIĆ

N 108

eki muškarci imaju naviku gorko plakati za bivšima. Imaju i žene, naravno, ali muškarci su nerijetko puno očajniji. Jedan mi je dapače nedavno rekao da „roni najcrnijim ponorima svog života”. Na stranu sad što je to ipak jeftina metafora, no on je upravo tim riječima opisao svoju patnju za bivšom koju je ostavio i onda, kao što vidimo, požalio. Kako sam kaže, on je za nju mrtav, a ona je njegova ledena kraljica. Mrtav je teška riječ i sigurno on za nju nije baš skroz naskroz mrtav, a ovo s ledenom kraljicom je također jeftina metafora, ali... kužite – lik se baš tako jadno osjeća. Posjela sam ga uz jedan pale ale i potanko mu objašnjavala kako slijedi. Govorila sam njemu, ali to vrijedi i za sve vas koji ste se našlu istoj situaciji. Dakle... Prestani plakati uz Oasis i Stop Crying Your Heart Out. Da, to je divna pjesma, ali bankrotirat ćeš na papirnatim maramicama

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

savjetnik

shutterstock

budeš li mislio na bivšu i slušao to na repeat. Znači, sredi se, prestani s tim gorkim plačem i kreni odlučnim koracima naprijed. A njih ćeš najbolje naučiti od mene, to jest jedne žene, jer vi frajeri nemate blage veze. Sorry, ali fakat nemate pojma i sve radite krivo. Dakle, ako želiš vratiti bivšu, moramo najprije razlučiti nekoliko stvari, a riječ je o tvojim motivima. Tri su moguće solucije, moraš sam sebi priznati onu istinitu: a) voliš je i želiš iskreno; b) patiš iz navike; c) samo si pijan pa te ponese pjesma. O PRVOJ ĆEMO OPCIJI nešto kasnije, a ako patiš iz navike za osobom, onda to nije vrijedno te patnje jer navika nije ljubav. Navika je nešto poput jutarnjeg pranja zuba, nešto što se radi i bez čega ne možeš, ali nikako ne znači da to nešto voliš, razumiješ? Recimo, moja je navika dnevno popiti čašu magnezija, a ta navika, vjeruj mi, ima odvratan okus. I tvoja navika zvana veza imala je odvratan okus, zato si i pobjegao iz nje, a sada ti je žao jer vrlo vjerojatno misliš da ne možeš bolje. Znaš što? Smiješan si, uvijek možeš bolje. Ta bolja možda neće naići danas ili sutra, ali kroz godinu dana hoće. Statistika! Ako pak za bivšom patiš samo kad si pijan pa te ponese pjesma, onda frende prestani piti, a ako već piješ prestani slušati najtužnije pjesme Oasisa. Teško ti je u svakom slučaju, znam, ali hej, instaliraj Tinder. Ne, ne kolutaj očima. Ja sam na Tinderu našla dečka. Da, i to se može. Idi na Tinder dejtove jer od 19 glupih dejtova jedan će biti genijalan. Zakon velikih brojeva. Ne kolutaj molim te očima, nego odmah instaliraj Tinder. I da, dok patiš, okruži se pozitivnim ljudima. Druži se bar tri puta tjedno i okupiraj se poslom. Najgore što možeš učiniti je zapustiti i posao jer patiš. Nemoj biti sam doma i plakati. To je najgore. Kad si sam, obuzmu te crne misli i onda, htio ili ne, „roniš najcrnijim ponorima svog života”. Ne bulji u njene slike i ne špijuniraj njezin Facebook. Ne moraš sve poderati i porazbijati, ali spremi njene fotografije u ladicu koju nećeš otvarati. Ovo navedeno vrijedi za slučajeve b) i c), dakle ako patiš iz navike ili patiš kad se napiješ. Prijatelju dragi, ako već piješ, pij u zabavnom društvu! Riješili smo opcije b) i c) po brzom postupku. Rješavaju se uz malo testosterona, dvije-tri rakije i Tinderom. Krećemo sad na opciju a) koja se zove: ali ti je stvarno voliš! Za početak reći ću ti što ne smiješ nikako raditi, a moji bivši redovito to rade, pa dakle imam neku statistiku: nemoj joj dolaziti zvoniti na vrata, sjediti pred ulazom i plakati jer to je odbojno, jadno i psihopatski. Nemoj

joj pisati pijane poruke bez interpunkcije, interpunkcija je super stvar, ali je pijani ljudi često zaboravljaju koristiti, pa žena neće znači iščitati želiš li joj reći da je ružna ili da je voliš. Nemoj uopće pisati pijane poruke jer su često nekoherentne i ostavit ćeš dojam pijanog idiota, a to ne želiš. Želiš vratiti bivšu, zar ne? Nemoj joj slati poklone jer žene se ne kupuju poklonima. Ako se ova tvoja kupuje poklonima, zaboravi ju jer you're better than that! Kad joj poželiš poslati trijeznu poruku, pošalji je prvo prijatelju od povjerenja koji je objektivniji od tebe i poslušaj ga kad ti kaže da poruka nije dobra i neka je ne šalješ. Pošalji poruku za koju će objektivni prijatelj reći da je dobra. Znam da na Fejsu želiš ostaviti dojam da imaš život i bez nje, ali nemoj se naslikavati s nekom bivšom missicom za koju na Googleu piše da ima samo osnovnu školu i da ju je, primjerice, isprejebala cijela nogometna reprezentacija Srbije, BiH ili Hrvatske, jer to je odbojno. Ne trebaju ti uske crvene traperice da bi pokazao da si nov čovjek, ne treba ti tetovaža INDESTRUCTIBLE preko cijele podlaktice i ne treba ti eksperimentiranje s hipsterskim frizurama. Budi onaj normalni ti kakav si i bio. Ne kažem da je neka manja promjena loša, ali pretjerivanje kao da vrišti: „Nestabilan sam i nisam dobro!”, a ne želiš da tvoja bivša to pomisli. Ne uhodi je, ne telefoniraj njenim prijateljicama, ne zamaraj je teškim ljubavnim pjesmama i ne šalji anonimno cvijeće, nego je podsjeti da si onaj isti čovjek u kojeg se zaljubila. Ljudi prekidaju, sastaju se i rastaju, u svađi se izgovore teške riječi, ali ako te jednom voljela sve se to može zaboraviti i krenuti iz početka. Pobrini se da joj budeš onaj najbolji ti i da ju natjeraš da se prisjeti koliko te je i zašto te voljela. Statistika kaže da velik dio parova koji prekinu na kraju opet završe zajedno, zašto i vi ne biste bili jedni od tih? Jedino, frende, ako si ju izvarao k'o majmuna s njenom prijateljicom i tetom koja joj radi manikuru – piši kući propalo. Pokušaj da se pomirite potonut će dublje od Titanica. Sorry, brate!

PRESTANI PLAKATI UZ OASIS I STOP CRYING YOUR HEART OUT. DA, TO JE DIVNA PJESMA, ALI BANKROTIRAT ĆEŠ NA PAPIRNATIM MARAMICAMA BUDEŠ LI MISLIO NA BIVŠU I SLUŠAO TO NA REPEAT

SVI DRUGI RAZLOZI prekida su... okej! U afektu se doista kažu razne gadne stvari s više ili manje namjere da povrijedimo osobu, pa ako si joj rekao svašta ružno, ona će to vrlo vjerojatno oprostiti jer nije osoba koju si vidio jednom i izvrijeđao, – ptad je gotovo nemoguće ispraviti taj prvi dojam. Ona je osoba koja te iz nekih razloga actually voljela! Da bi postao onaj ti u kojeg se zaljubila i kojeg je voljela, učini ovo:

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

109

savjetnik

AKO SI JU IZVARAO K'O MAJMUNA S NJENOM PRIJATELJICOM I TETOM KOJA JOJ RADI MANIKURU – PIŠI KUĆI PROPALO. POKUŠAJ DA SE POMIRITE POTONUT ĆE DUBLJE OD TITANICA. SORRY, BRATE!

110

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

Okupiraj se poslom. Najgore što možeš učiniti je zapustiti posao jer ti se vrlo lako može dogoditi da dobiješ otkaz zbog svoje postprekidne depre, a ako si privatnik biznis ti može taj čas propasti jer ti danima roniš najcrnijim ponorima svog života. Pokreni se, napreduj, ne propadaj. Želiš li da ona sazna da luduješ i da propadaš na profesionalnom planu? Ostavit ćeš dojam luđaka, a to baš nikako ne želiš. Druži se s ugodnim ljudima. Izbjegavaj one koji se naslađuju tvojim prekidom. Ne zatvaraj se sam doma i ne slušaj uz bocu rakije Stop Crying Your Heart Out jer ćeš poludjeti i stvarno zaroniti u najcrnje ponore. Idi na cuge s dobrim frendovima triput tjedno, ne pij previše alkohola jer će te baciti u depru. Razgovaraj o ležernim temama, osjećaj se maksimalno dobro. Ne gledaj teške ljubavne drame... jer ćeš opet zaroniti u ponore. Filmovi poput „Žene kojoj sam čitao” s Kate Winslet koja počini samoubojstvo neće ti pomoći. Možda ti nije do smijeha, ali pogledaj „To je rock n roll” s Russellom Brandom. Mene ta komedija uvijek, ali baš uvijek izvuče iz beda. Slušaj pozitivnu glazbu, pusti si Against Me! i uživaj u pozitivnom laganom punku. Nikakve My Heart Will Go On ne dolaze u obzir jer ćeš, ponovimo, završiti u ponoru. Otiđi s frendom u prirodu. Verite se Velebitom. Nema zdravije stvari od fizičke aktivnosti i svježeg planinskog zraka kad si u komi. Pomaže da malo pustiš mozak na pašu i sigurno se osjećaš puno, puno bolje! Seks terapija. Ako ti je potreban nekakav seksualni rebound – iživi se čovječe! Ako te to čini sretnim, isprike na izrazu, ali poševi osam kurvi! Samo nemoj da ona to sazna. Ti učini sve u tvojoj moći da se osjećaš bolje. Ne plači po društvenim mrežama. Nema odbojnijeg nego kad frajer na Fejs stavi pjesmu „Jesen u meni”. Piši pozitivne iliti normalne statuse s pošalicama i zgodnim opažanjima u svakodnevnom životu. Status: „Zar sam pogriješio jer sam se smijao kad su mi govorili da sve su žene kurve?” ne dolazi u obzir. NE DOLAZI U OBZIR! Želiš ostaviti dojam stabilnog lika, a ne poludjelog patnika.

Možda roniš ponorima, ali ne trebaju to svi znati, a posebno ne ona. Brini se o svom izgledu. Nikako se ne zapuštaj niti radi drastične promjene vanjskog izgleda (recimo, puštaš bradu, stavljaš tetovažu) jer to kao da vrišti – nestabilnost! Budi onakav kakav si bio kad si je osvojio. Kad si, eto, sredio kao osoba i kad izgledaš i djeluješ kao normalan čovjek, javi joj se. Ali oprez! Bitan je način. Možeš biti suptilan i poslati joj ružu uz poruku „Oprosti”, ali ako ti se to čini preljigavim, zaboravi na ovu ideju. Zapravo, ti je najbolje poznaješ. Voli li uopće cvijeće? Ja osobno ne bih pala na cvijet, ali neke žene (ja poznajem dosta njih) istinski pate na znakove romantike kao što je cvijeće. Nazovi je u normalno doba dana. Dakako, trijezan i nikakvih pola jointa ne dolaze u obzir. A bome niti bakin Praxiten. O štamprlčeku rakije neću ni pričati. Moraš biti potpuno trijezan i priseban jer nema odbojnijeg od bivšeg pod utjecajem opijata. Bilo kakvih. Ako ipak nisi dovoljno hrabar da je nazoveš (poštujem to i razumijem), napiši kratak SMS: „Nedostaješ mi” ili slično. Ali ne zamaraj, ne piši joj da roniš ponorima jer to je odbojno. Napiši nešto nježno, pitaj je kako je? Obavezno se suzdrži od bilo kakvih grubljih riječi. Ako ti tako što još uvijek pada na pamet, znači da nisi došao u fazu u kojoj si spreman miriti se. Ako ti je SMS prekratak, a prevelika si kukavica da to obaviš telefonom, napiši joj pismo. Dobro, ne pismo doslovno, mislim na e-mail. Ako ti pravopis nije jača strana, daj nekoj frendici koja kuži jezik da ga pregleda i tvoje loše metafore zamijeni boljima. Napiši joj kako se osjećaš, napiši da si pogriješio, napiši sve što voliš kod nje, prisjeti se nekih zajedničkih lijepih dana da vidi da pamtiš samo sretne dane i da si spreman krenuti iz početka. Neka mail bude u krajnje ugodnom tonu kako slučajno ne bi negdje iščitala nešto svađalački i zaključila da ju napadaš, pozivaš na red ili nešto slično. Mora shvatiti da si miran, sabran i spreman za novi početak. Ako to dovoljno dobro napraviš, odgovor ćeš sigurno dobiti, a onda je dalje na tebi. Pozovi je na večeru u vaš omiljeni restač s intimnom atmosferom. Ili u vaš omiljeni mali kafić na kavu. Budi simpatičan, budi nježan, budi onakav kakav si bio kad se u tebe zaljubila. Neka se sjeti zašto te voljela. Neka shvati da si onaj isti čovjek kojeg je smatrala svojim. Zamoli je za novu priliku i lako moguće da ćeš je dobiti. No, moraš biti spreman da je ipak došao definitivni kraj vaše veze. Pomiri se s time. Svijet je pun žena, kako bi se reklo there's plenty more fish in the sea... I zapamti, nakon svake velike ljubavi dolazi jedna još veća. Ako imate pitanja na sličnu temu pišite slobodno na [email protected] i pismo naslovite sa Dragi Lastane...

playboy V R EM E P LOV

Prije 20 godina...

S T U D E N I 1 9 9 7.

20 pitanja Giorgio Armani Čuveni talijanski modni dizajner ovoga srpnja navršio je 83 godine, a prije dva desetljeća Playboyev urednik Warren Kalbacker susreo se s Armanijem u Milanu, uz izvrstan espresso u Via Borgonuovo 21. Jedna od njegovih rečenica u tom razgovoru glasila je: „Onaj tko kupuje odjeću radi statusa, nije osoba s prirodnim smislom za odijevanje.” Izabrali smo četiri pitanja i odgovora, od njih dvadeset, objavljenih u izdanju Playboya izašlom u studenom 1997. godine... Priznajete li da žensko donje rublje prirodno privlači muškarce? Imate li koji poseban savjet za one koji ženama poklanjanju donje rublje? To je nešto prirođeno muškarcima. Donje rublje skriva, a opet nudi pogledu. Muškarci sami žele otkriti što je ispod. Otkrivanje je zadaća muškarca. On želi uživati u razotkrivanju. Donje rublje je izvrstan poklon. Ali ne korzeti. Pokloniti nešto što može skliznuti niz tijelo, nalik na ono što je nosila Kim Basinger u 9 i ½ tjedana, jednostavnu spavaćicu s tankim naramenicama, svilu, saten – to da. I u boji šampanjca. Donje rublje mora biti jednostavno krojeno od bogatog, luksuznog materijala. Ništa kićeno, divlje, čipkasto. Korzeti s volančićima i čipkom podsjećaju na prostitutke i bordele. To može biti erotično, ali to nećete vidjeti na ženi koja nosi Armanija. *** Muškarci su vrlo različite građe, a moda postaje veliki izazov. Koji je odjevni predmet najteže dizajnirati? Teško je odjenuti muškarca ako su mu ramena prevelika, preširoka, premišićava. Mršav je muškarac elegantniji od visokog i razvijenog. Nikako Schwarzenegger! Najlakše je riješiti struk. Muškarci, čini se, imaju uzak struk. Tu ima dovoljno prostora da se košulja udjene u hlače, a da to nije neudobno. Hlače uvijek moraju izgledati šire od struka, nikada ne smiju savršeno prianjati. Neki muškarci nose čak i dva broja prevelike hlače. Košulje, pak, moraju biti nešto duže. Ovratnik bi im trebao biti neznatno veći: malo širi i viši. 112

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

***

***

Stareći, muško se tijelo mijenja. Može li se muškarac koji više nije vitak nadati Armanijevoj eleganciji? Njegujte tijelo. Vježbajte i ostanite u formi. U redu je ako vam je 25 godina pa nosite pamučnu majicu kratkih rukava. Što ste stariji, to će sve manje biti OK, što ne znači da se morate prestati odijevati sportski. Natječite se s mlađima u estetici. Prednost nad tjelesnom ljepotom dajte duhovnim sadržajima. Bolje je ako muškarac stanovitih godina ne nosi jeans. Na poslu nosim jeans jer je praktičan. Ali danas više ne izlazim u jeansu.

Razumijete li muškarce koji mrze nositi kravatu? Ne morate nositi kravatu da biste bili elegantni. To je samo ukrasni detalj. Stvar je osjećaja hoćete li je nositi ili ne. Izvodite li djevojku na večeru, kravata će svakako pridonijeti općem dojmu. Mladići su s vremenom naučili kako se svidjeti djevojkama. Košulja i sako odaju smisao za red, za čistoću. Pokazuje da ste se potrudili. To je dio senzualne igre.

Ivana Krstulović

Splitska porculanska lutka Ivana, kći poznate splitske glumice Zdravke Krstulović (koju je širom bivše države proslavila uloga Anđe Vlajine u Našem malom mistu) zasjala je na Playboyevoj duplerici u studenom 1997. Hrabro je stala pred objektiv Ozrena Drobnjakovića (styling Ines Hörnlein), a uz atraktivne fotografije seksipilne 21-godišnje Ivane, naš je novinar, uz ostalo, zapisao: „Stvorena je da je gledaju. Naoko nježna i krhka, poput kakve porculanske lutke, a zapravo odlučna i samosvjesna žena koja zna što hoće i kako to ostvariti.” P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

113

playboy V R EM E P LOV

PLAYBOY INTERVJU Rade Šerbedžija Bio je to šesti broj hrvatskog Playboya. Tadašnji glavni urednik, danas nažalost pokojni Vladimir Tomić, sastao se s Šerbedžijom, tada 51-godišnjakom, u njegovoj obiteljskoj kući u Shepherds Bushu u Londonu, nedaleko od centrale legendarne engleske tv-postaje BBC. U to doba Šerbedžija je snimao „Oči širom zatvorene” Stanleya Kubricka, s Tomom Cruiseom i Nicole Kidman. Donosimo djelić iz tog velikog i silno zanimljivog intervjua. PLAYBOY: Da vam neki filmski sveti Nikola

ponudi neograničeni budžet za film kakav želite raditi, koje biste glumce angažirali? ŠERBEDŽIJA: Hm, teško pitanje za jednoga glumca. Glavnu ulogu svakako bi dobio Gene Hackman, moj apsolutno najdraži filmski glumac. Tu bi bilo mjesta za Turturra, malog Cvetka iz Gavelle, tog darovitog dečka čudnih očiju; za moju Luciju, Dragana Nikolića... PLAYBOY: Nespretno je davati prognoze o glumačkoj karijeri vlastite kćeri, no što mislite o Lucijinoj budućnosti? ŠERBEDŽIJA: Njezine su šanse velike, no tu treba izdržljivosti i sreće. Sad je bila u Americi, imala je ponuda, ali se vratila u Zagreb zbog ljubavi. I to je dobro. Mislim da je njezina budućnost u europskim projektima, ovih će dana u Londonu ići na nove castinge. PLAYBOY: Kako je sa sportom: nekoć ste bili fanatičan nogometaš? ŠERBEDŽIJA: To je, nažalost, prošlost: sad još samo ponekad igram tenis s Goranom Štrokom. Neki dan smo igrali, ali sam morao nakon dva seta prekinuti zbog ozljede koju vučem iz SAD-a, pa me zamijenio Tomac, koji je baš bio došao. PLAYBOY: Ozlijedili ste se na snimanju, ili ...? ŠERBEDŽIJA: Na moju veliku sramotu, ozlijedio sam se u Malibuu na svojoj plaži. Bila je subota, u gostima nam je bio redatelj Dean Karaklajić, koji već godinama živi u Americi, i ja sam pokušavao surfati na

valovima. Dobro mi je krenulo, a valovi su bili sve veći. Baš sam se pred svojom Lenkom htio napraviti frajer, kad me val podigao i zabio u pijesak. Nešto me stegnulo u ramenima i vratu i odmah su me zgreabili i odvezli u bolnicu; Al Pacino je baš došao na pregled dok su mi slikali kralježnicu. Natukao sam je dobro, ali, na sreću, ništa opasno. Moj je agent dobio slom živaca: ja sam ipak property koji vrijedi novaca, ali bih ih i mnogo stajao da mi se nešto ozbiljno dogodilo. Bilo kako bilo, neko vrijeme ništa od tenisa. PLAYBOY: Ni jednom riječju ne spominjete kazalište, vašu nekidašnju veliku ljubav. Znači li to da ste potpuno odustali od teatra?

Jedan od zasigurno najzabavniji pictoriala ikad u Playboyu bio je „Goli festival”. U njemu zvijezda parodija Leslie Nielsen „rekonstruira” scene iz popularnih filmova na svoj način, uz svesrdnu podršku Playboyevih ljepotica...

114

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

ŠERBEDŽIJA: Nikad ne reci nikad, ali mislim da jesam. Davež je to kazalište, mučiš se mjesecima, a u filmu je sve nekako jednostavnije. Možda sam se malo i umorio od tih silnih predstava. PLAYBOY: Kako je to zapravo glumiti na engleskom? Vama je to ipak strani jezik... ŠERBEDŽIJA: Ima nekoliko varijanti i ni jedna nije osobito dobra, pa biraš onu koja ti se čini najprimjerenijom. Možeš igrati kao što Schwarzenegger igra: s europskim naglaskom, malo samoironično. To mi se baš i ne sviđa osobito, ja nisam takav glumac. Onda sam odlučio da pokušam engleski govoriti najbolje moguće: mučim se, učim napamet, ali je to draže.

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

115

Lopovi

116

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

CRTA I PIŠE HORACIO ALTUNA

strip

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

117

118

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

strip

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

119

Nova zagrebačka adresa za provod Sredinom listopada na Vrbanima je svečano otvoren Grand Casino Admiral. Ako je suditi prema fantastičnom ugođaju na glamuroznom otvorenju, Zagreb je doista dobio savršeno mjesto za izlazak...

120

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

H OT EL I GRAN D CASIN O AD M IRAL

zabava

Za ljubitelje mirisa oktana, glavna zvijezda večeri bila je legenda formule 1, trostruki svjetski prvak Niki Lauda, globalni ambasador austrijskog koncerna za igre na sreću Novomatic (gore). Marko Tolja je raspjevao prisutne, pa pozirao pored kolegice Lane Jurčević koja je oduševila i stasom i glasom (lijevo)

Z PIŠE JAN HORVATIĆ

agreb je napokon dobio idealno mjesto za bezgranični užitak i zabavu, mjesto koje će svojim grandioznim uređenjem i ugođajem, sigurni smo, privlačiti sve one željne dobrog raspoloženja i dobrog provoda. Sredinom listopada na Vrbanima prerezna je zlatna vrpca Grand Casina Admiral, a zatim je uslijedila cjelonoćna zabava uz vrhunsku gastronomsku ponudu, nastup Marka Tolje i Lane Jurčević, žonglere, mađioničare, atraktivne plesačice, a sve pod voditeljskom palicom dua Iva Šulentić & Ivan Vukušić. Ipak, za ljubitelje mirisa oktana za ljubitelje mirisa oktana, glavna zvijezda večeri bila je legenda formule 1, trostruki svjetski prvak Niki Lauda, globalni ambasador austrijskog koncerna za igre na sreću Novomatic.

Ovaj zabavni kompleks nalazi se u potpuno preuređenom prostoru nekadašnjeg Vemil Shoping centra, a prije njega, oni stariji će se prisjetiti, tu se nalazila robna kuća Nama. No, nakon adaptacije zgrade, to negdašnje neprepoznatljivo zdanje zasjalo je blistavim sjajem, a u jednako blistavom stilu proteklo je i svečano otvorenje koje apsolutno nikoga nije moglo ostaviti ravnodušnim. Grand Casino Admiral površine je preko 3000 kvadrata, s više od 300 aparata za igre na sreću i 20 stolova za „živu” igru, a ono što ga izdvaja od ostalih casina je brižljivo osmišljen program tjednih tematskih večeri – različitih koncerata, live nastupa brojnih bendova, plesnih večeri, show nastupa, cabareta, degustacijskih večeri itd., čime de-

finitivno izlazi iz koncepta „klasičnog” casina. Osim casina, pod istim krovom nalaze se i hotel sa 45 soba, restoran Taurus, Sports Bar kladionica i caffe bar nazvan The Bar. Kako kaže Denis Begović, voditelj Odjela za marketing, radi se o prvom kompleksu takve vrste u Hrvatskoj: „Ovo je nešto sasvim novo na tržištu, mi volimo kazati da je riječ o najsuvremenijem centaru lasvegaškog tipa u kojem gost na jednom mjestu ima na raspolaganju više različitih, atraktivnih sadržaja. Drugim riječima, baš sve što mu je potrebno za jedan večernji provod koji se prepričava.“ I doista, ako je suditi prema fantastičnom ugođaju na glamuroznom otvorenju, Zagreb je, eto, doista dobio savršenu adresu za izlazak... P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

121

ordinacija

Pedeset nijansi prostate PIŠE MLADEN SOLARIĆ

J

Poliklinika Radiochirurgia Zagreb raspolaže MR uređajem jačine 3T koji ima mogućnost računalno potpomognute analize nalaza

esen je doba kestena. Kupujemo ih pečene na ulici, jedemo ih u nadjevu patke u restoranu odlično ocijenjenom u jednom od zadnjih brojeva Playboya, a rado ih i šutamo nogama šećući se ispod nekog drvoreda kestena. Pritom se nikad ne sjetimo da se u našem tijelu nalazi jedan dobro skriveni organ koji je svojim oblikom i veličinom sličan ovom svima omiljenom plodu jeseni. Kestenjača, predstojna žlijezda ili prostata, smjestila se ispod mokraćnog mjehura, a ispred ravnog crijeva, te u tom teško dostupnom i skrovitom mjestu čeka spremna kako bi ostvarila funkciju u onoj iznimnoj i delikatnoj radnji koju stručno nazivamo ejakulacija. Svojim sekretom daje nemjerljiv doprinos zaštiti i prehrani napredujućih spermija osiguravajući njihovu više ili manje željenu ulogu. Taj mali organ ne skriva tajnu spolne želje i moći, već je nužan za plodnost, što je mnogima od nas osmislilo život. Nažalost, ovaj važan organ mjesto je danas najčešćeg raka u muškaraca u suvremenim razvijenim društvima. Rizik ove bolesti u najboljim godinama života muškaraca je malen, no starenjem pojavnost zastrašujuće raste tako da ju neki smatraju neželjenom posljedicom dugog života. Simptomi bolesti nisu jednoznačni i preklapaju se s dobroćudnim bolestima prostate. Javljaju se kasno, kada liječenje često više nije jako uspješno. Čekati znak bolesti nije dobar životni odabir – rano otkrivanje ove bolesti zahtijeva našu odlučnost i inicijativu.

Godine 1986. otkrivena je bjelančevina u krvi koja nam otkriva zbivanja u prostati, a nazivamo ju prostata specifični antigen (PSA). Ona ne govori samo o raku prostate, no može biti od pomoći u ranom otkrivanju i praćenju učinka liječenja ove bolesti. Budući da PSA nije specifičan za rak, nužan je i urologov prst kako bi se ustanovila bolest. Pregled prostate prstom kroz završno crijevo nije ugodan, no teško ga je izbjeći, posebice ako su vrijednosti PSA u krvi povišene. valja se testirati u zrelim godinama. Ono je opravdano prije pedesete godine jedino u muškaraca koji su rak prostate imali u obitelji. To se ostavlja želji pojedinca, procjeni njegovog liječnika obiteljske medicine ili urologa. U razvijenom svijetu veliki je broj muškaraca obuhvaćen testiranjem. Nažalost, u Hrvatskoj se rak prostate otkriva kasnije negoli u zemljama s kojima se volimo uspoređivati. Zasigurno to nije zato jer su hrvatski muškarci manje hrabri, nego stoga što su vjerojatno manje svjesni opasnosti od ove bolesti, a pregled im je manje dostupan. Ako se postavi sumnja na rak, obavezno slijedi biopsija. Ovdje ponovno nastupa urolog koji kroz završni dio debelog crijeva, uz pomoć ultrazvuka, iglom uzima uzorke prostate. Pretraga nije ugodna, nekome je više ili manje bolna, no to svaki muškarac može izdržati. Ako se rak ne dokaže, a i dalje postoji osnovana sumnja, pomoć nam pruža kognitivno ili pak računalno preklapanje slika

NA RAK PROSTATE

Ako se rak ne dokaže, a i dalje postoji osnovana sumnja, pomoć nam pruža kognitivno ili pak računalno preklapanje slika ultrazvuka sa snimkama multiparametrijske magnetske rezonancije

122

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

ultrazvuka sa snimkama multiparametrijske magnetske rezonancije. Ako se dokaže postojanje raka prostate, odluka o dodatnim pretragama te liječenju donosi se temeljem vrijednosti PSA, osobina tumora koje su dobivene biopsijom i veličine bolesti koju je urolog napipao kroz crijevo. Dio oboljelih ne treba liječenje, već samo nadzor i redovite kontrole. LIJEČENJE OBUHVAĆA niz postupaka kao što su kirurgija, zračenje, davanje lijekova od kojih mnogi snižavaju ili uklanjaju muške spolne hormone iz krvi. Nažalost, neželjeni učinci su raznovrsni i ponekad dovode u pitanje kontrolu mokrenja, spolnu funkciju i osjećaj muškosti. To je velik, no isplativ ulog. U razvijenim zemljama samo mali udio oboljelih umire od raka prostate. Izlječenje je ostvarivo u većine muškaraca s bolesti ograničenom na prostatu, a kod bolesnika s proširenom, metastatskom bolesti, liječenje može dovesti do dugog i dobrog života. U Hrvatskoj godinama svjedočimo postupnom rastu smrtnosti od ove bolesti. Rizik smrti od raka prostate među oboljelima u Hrvatskoj je višestruko veći nego u razvijenim zemljama. To je posljedica kasnijeg otkrivanja bolesti, ali i lošijeg liječenja. Suvremene lijekove imamo, no mogu se primijeniti samo u kasnijim fazama bolesti i ne mogu se kombinirati u slijedu. Koliko god bila upitna prednost, robotički asistirana prostatektomija je moguća samo izvan naših granica. Kapaciteti radioterapije unutar javnog zdravstva su nam za 30% manji od europskog prosjeka, linearni akceleratori su ograničenih tehničkih mogućnosti, standarda

nižeg od minimuma preporučenog od stručnih društava. No, vrhunska radioterapija i radiokirurgija prostate bar su provedivi u Hrvatskoj u privatnom zdravstvenom sektoru (Radiochirurgia Zagreb, u Svetoj Nedelji nadomak Zagrebu). RADIOKIRURGIJA PROSTATE je najsuvremenija metoda liječenja karcinoma prostate iz vanjskog izvora. U samo nekoliko frakcija (jedan do pet tretmana) moguće je provesti radiokirurški zahvat koji dovodi do izlječenja. Ovo je oblik liječenja koji se provodi bez rezova tako da nema krvi ni teških nuspojava, a pacijent odmah nakon tretmana koji može trajati samo desetak minuta ide kući. Radiokirurgija omogućuje submilimetarski precizno djelovanje na kancerogeno tkivo gdje prostata prima visoku kurativnu dozu čime se štite susjedna tkiva i organi te čuva ritam i kvaliteta života u smislu potencije. Uz to, maksimalno se smanjuju negativne nuspojave poput impotencije i inkontinencije što je od iznimne važnosti za kvalitetu života pacijenta. Možemo li pojavu raka prostate spriječiti? Za sada nema razloga promijeniti životni stil, izbjegavati neku hranu, dodavati vitamine i minerale, oprezno birati optimalne vrste masnih kiselina. Neki navode da je ono što je dobro za srce dobro i za prostatu, no nemamo dovoljno dokaza. Ono što pouzdano znamo da je važno ne možemo promijeniti – ne možemo spriječiti starenje, promijeniti rasu ili roditelje, a preventivna kastracija većini nije prihvatljiv odabir. Stoga, skupimo snagu i obavimo testiranje! Na taj način bolest nećemo izbjeći, no možemo je rano otkriti što je i te kako važan doprinos izlječenju.

Za radiokirurške tretmane u Radiochirurgiji Zagreb koristi se linearni akcelerator Varian EDGE, trenutno najsuvremniji uređaj ove vrste u svijetu

Autor teksta je prim. Mladen Solarić, dr. med., specijalist radioterapije i onkologije, član stručnog tima Radiochirurgije Zagreb

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

123

CLASSIC

App

Playboy s award-winning content updated daily!

PR OMO

Bliži se advent, gdje na putovanje?

Afroditin hvatač pogleda

I DOK SU NEKI TRGOVCI već počeli svoje izloge uređivati u božićnom

POZNATA KOZMETIČKA KUĆA, Afrodita Cosmetics, već gotovo pet desetljeća oduševljava i njeguje žensku publiku širom svijeta. No, posljednjih nekoliko godina brine se i za prirodnu i kvalitetnu njegu muške kože. Pomoću kolekcije proizvoda MEN BEARD (ulje, vosak i balzam) žele se pobrinuti za uredan izgled svih onih muškaraca koji su svjesni da neuredna brada i brkovi nisu nimalo privlačni. U Afroditi ih nazivaju „hvatači pogleda“, jer svojim njegovanim ukrasom lica često hvataju poglede odobravanja i divljenja. Tri proizvoda MEN BEARD su iznimno učinkoviti omogućuju brzu, jednostavnu i mirisnu njegu te styling najzahtjevnijih brada i brkova različitih dužina. Njihova prednost je u tome da odlično štite, hidratiziraju te njeguju i kožu ispod brade. U svom sastavu imaju jedinstveni spoj biljnih aktivnih sastojaka i ulja kao što su karite maslac, ulja organskog argana i zlatne jojobe. Oduševljavaju i najzahtjevnije muškarce, jer bradi i brkovima daju mekoću, hranjive tvari, sjaj i privlačan miris. www.kozmetika-afrodita.com

stilu, do adventa još uvijek ima dovoljno vremena, pa možete mirno razmisliti o destinaciji vašeg adventskog putovanja. Za koji ćete se od europskih gradova odlučiti, ovisi, naravno, samo o vama, no za lakšu odluku uzmite bočicu Sensationa, okusa bazga-limun i uz ilustracije obilježja raznih gradova Europe odlučite se za jednu od metropola. Sensation Europe, nakon vatrenih afričkih plesačica i egzotičnog kineskog zmaja, prvi put predstavlja simbole europskih glavnih gradova: Pariz, London, Rim, Atena... Stari kontinent obiluje slavnim gradovima i njihovim znamenitostima, a neke od njih nalaze se na bočicama Sensation Europe. Ako slučajno čuvate slobodne dane za skijanje i ne možete otputovati u neki od spomenutih gradova, naručite ili kupite Sensation okusa bazga-limun i neka vas njezini osvježavajući mjehurići i zanimljiv okus u mislima odvedu u bilo koji od europskih gradova... Sensation Europe odlično se miksa s bijelim alkoholima te se sjajno uklapa u noćni život na kojem nam mogu pozavidjeti i klubovi daleko većih gradova od naših. Ovaj okus – bazga-limun – predstavlja dinamični duo koji uveseljava ljubitelje gaziranih pića, koktela, česte goste partyja, ali i sve one koji žele uživati u mjehurićima novih okusa. Nema sumnje, Sensation Europe nastavlja biti sinonim za ludi provod i ukusno osvježenje. Stoga u najbližem dućanu ili prvom lokalu potražite Sensation okusa bazga-limun i spremni ste za Europu!

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

125

planet P L AY B OY

M E K S I KO

Detektivka i Crvenkapica Uvijek izdašni u količini oblina i gole kože, kolege iz Meksika u rujanskom su nam broju predstavili Jessicu Jones (gore), starletu koja si je ime nadjenula po superunakinji i detektivki iz Marvelovih stripova, te lokalnu ljepoticu Verónicu Flores (dolje) koja je krenula u posjet baki, ali se, eto, umorila pa odlučila raskomotiti se i prileći kratko na livadi.

ČEŠKA

Pazi lopte! Nikoleta Lazanova (sasvim gore) bugarski je fotomodel s diplomom ekonomije koja obožava nogomet i nogometaše, navodno je imala kratku aferu i sa slavnim Ronaldom. Ramonu je pri loptanju uhvatio grč u nozi. Srećom, Christiane je s odličnim položila prvu pomoć pa će pomoći dragoj kolegici (gore). 126

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

planet PLAYB OY

N J E M AČ K A

Tijelo je dokaz Katrin Heß (gore lijevo) je njemačka TV zvijezda koja u seriji Cobra 11 glumi inspektoricu, strogu ali pravednu. Tko bi rekao da se ispod policijske odore krije ovakvo tijelo! Monica Sims (gore desno) svoje pak fenomenalno tijelo rado podijeli s tisućama pratitelja na Instagramu.

POLJSKA

Anđelica iz Łódźa Sandra Kubicka (lijevo) je poljski supermodel, već godinama živi u SAD-u i uspješno gradi svoju karijeru. Dosad najveći uspjeh ostvarila je noseći revije za Victoria's Secret. Rođena je u Łódźu, a jedva je dočekala 18. rođendan da može otići u svijet. Obožava trilogiju „Gospodar prstenova” i „Hobita”, pazi što jede i redovno se bavi raznim sportskim aktivnostima. P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.

127

playboy F L AS H BAC K

Danielle de Vabre STUD E N I 1 97 1. S N IM IO R IC H AR D FEG L EY

Ovaj mjesec posegnuli smo poprilično daleko u prošlost – prije 46 godina ova je zgodna brineta iz Kanade blistala na duplerici. Oduvijek zaljubljenica u zimske sportove, nakon koledža otišla je na zapad SAD-a zaraditi nešto novaca kako bi si priuštila licencu za učiteljicu skijanja. Radila je sve i svašta, a tako je došla i do Playboy kluba u Coloradu gdje je radila kao hostesa. Jedne večeri tako ju je ugledao fotograf Richard Fegley i središnji pictorial bio je njen! I ne samo to, uskoro je primljena u Steamboat Springs skijašku školu. Tu je školu osnovala Skeeter Werner, nekadašnja američka olimpijska natjecateljica koja je jedno vrijeme bila i prilično uspješna mankekenka. Što je nakon toga bilo sa lijepom Danielle – ne znamo.

128

P L AY B O Y 2 4 4 / S T U D E N I 2 0 1 7.