Platon -Timaj

PLATON-TIMAJ U dijalogu Timaj, Platon potanko izlaže stvaranje materijalnog svijeta i nastanak čovjeka i životinja. Napisan je kao cjelovito djelo, a što se tiče umjetničke strane, ona je u ovom dijalogu u pozadini, jer je piščeva pažnja potpuno zaokupljena filozofskim sadržajem. Činjenica je da Platon u Timaju izričito kaže da objašnjavanje materijalnog svijeta ne može biti ništa drugo do 'vjerovatno', i da ne treba očekivati da će ovo biti tačno niti sasvim protivriječno. Platon je imao značajan razlog za pisanje Timaja, njegov je cilj bio da uređeni kosmos predstavi kao djelo umnosti i da pokaže kako čovjek ima udjela u oba svijeta, umnom i čulnom. Bio je uvjeren u to da „um uređuje sve“. Platon u Timaju prikazuje kako um sve razumno uređuje, i uz to izlaže božansko porijeklo čovjekove besmrtne duše. Na početku dijaloga Platon daje objašnjenje nastanka svijeta. Prema njemu, čulni svijet nastaje, a „za ono što je nastalo, kažemo da nužno nastaje od nekog uzroka“. Uzročnik koji se ovdje ima u vidu je božanski zanatlija ili demiurgos. On je „zahvatio“ sve što je bilo u neskladnom i u neuređenom kretanju, doveo je to u red stvarajući materijalan svijet prema jednom vječnom i idealnom uzoru i oblikujući ga kao „živo biće obdareno dušom i umom“, po uzoru na oblik koji u sebi sadrži: 1. nebeski rod bogova, 2.krilat što ide kroz zrak, 3.vrsta onog što boravi u vodi, 4.što hoda po kopnu. Pošto postoji samo jedno idealno biće, demiurgos je učinio samo jedan svijet. Prema Platonu demiurgos je dobar i „želio je da sve bude što sličnije njemu samome“. Bio je ograničen građom kojom je raspolagao, ali je s' njom učinio najbolje što je mogao. Liku demiurgosa je morao predstavljati božanski Um koji djeluje u svijetu, ali on nije Bog-Stvoritelj. On je zahvatio građu koja je prethodno postojala, u dijalogu se ne kaže da je tu građu stvorio iz ničega. „Jer, rađanje ovog kosmosa“ , kaže Platon, „nastalo je kao mješavina spoja nužnosti i uma“. Platon u Timaju kaže „da pronaći stvoritelja i oca svega ovoga je bio težak zadatak, a ako se on i nađe, nije moguće svima govoriti o njemu.“. Prostor ili primateljka nije nađena od koje potiču prvobitni kvaliteti, već ono u čemu se oni pojavljuju. Platon primjećuje da od četiri elementa(vatra, voda, zemlja, zrak) ne može da se govori kao o bivstvima, pošto se oni neprestano mijenjaju. Njih treba nazivati svojstvima koja se pojavljuju u primateljci, u kojoj nastaju, pojavljuju se i nestaju. Platon svodi stvari na trouglove. U Timaju se opisuje kako demiurgos stvara Dušu Svijeta. U Timaju Platon jasno uči da bog ili demiurgos stvara stvari ovog svijeta, prema modelu formi. To znači da forme ili ideje postoje odvojeno, ne samo od čulnih stvari, već i od boga koji uzima za svoj uzor. Stoga ove vise u zraku. Platon je morao koristiti jezik ljudi, on je bitnu stvarnost i nezavisnost ideja izražavao prostornom terminologijom, ali nije htio da kaže kako su ideje prostorno odvojene od stvari. U Timaju se prikazuje demiurgos kao onaj koji raspodjeljuje geometrijske oblike prvobitnim kvalitetima unutar Prostora i tako uvodi red u nered, uzimajući za svoj uzor u izgradnji svijeta kraljevstvo ideja. Platonovo objašnjenje stvaranja nije trebalo da bude

prikaz stvaranja u vremenu ili ex nihilo: ono je prije jedno razmatranje kojim se raščlanjuje ustrojstvo materijalnog svijeta, djelo umnog uzroka, razlikuje od „prvobitnog haosa“, a da se time nužno ne podrazumijeva da je haos ikada zaista postojao. Haos je prvobitan samo u logičkom, a ni u vremenskom niti povijesnom smislu. Božanski um na neki način (bezvremenski) proizilazi iz Jednog, i taj um ili sadrži ideje kao misli, ili postoji „uz“ ideje, tako se predstavlja u Timaju. U Timaju je izražen stav da čulna svojstva tijela zavise od geometrijskog ustrojstva njihovih djelića. Ta geometrijska struktura je određena strukturom njihovih površina, a struktura njihovih površi strukturom druge vrste trouglova(jednakokrakog, pravouglog i raznostraničnog trougla). U Timaju Platon kaže da „jedna od postojećih stvari koja može steći um je duša, a ona je nevidljiva, dok su vatra, voda, zemlja, zrak svi rođeni kao vidljiva tijela“. On u Timaju priznaje rđav uticaj koji može imati slabo fizičko obrazovanje i loše fizičke navike; takav uticaj bi dušu mogao dovesti u neizlječivo stanje. U Timaju, Platon smješta razumski dio duše u glavu, voljni u grudi, požudni ispod pojasa. U Timaju se kaže da je razumski dio duše, besmrtni i „božanski“ element, sačinio demiurgos, i to od onih istih sastojaka od kojih je i Duša svijeta, dok su smrtni dijelovi duše, skupa sa tijelom stvorili nebeski bogovi.