Platon i Aristotel

Platon

(427-347 st. Prije Krista) Sokratov najbolji učenik i ,kao i on, mrzio je demokratiju i prezirao sofiste i njihov relativizam. Poslije sokratove smrti došao je u sukob sa demokratima i prognan je iz Atene. Školovao se na Siciliji i tu je došao u sukob s vlašću i kao rob izveden je na trţnicu gdje su ga otkupili njegovi učenici i vratili u Atenu. Tu je u vrtu posvećenom mitskom bogu Akademu osnovao filozofsku školu Akademiju. Do danas najviše naučne ustanove u svijetu nose taj naziv. Platon je prvi grčki filozof čija su djela u potpunosti sačuvana. Najvaţnija djela su mu: Apologija (odbrana) Sokratova Simpozij (Gozba) Kriton Fedar Fedon Drţava Izvori Platonove filozofije   

Pitagorejsko učenje o ideji broja kao biću Elejsko učenje o savršenom, nepromjenjivom i vječnom biću (Ksenofan, Parmenid i Zenon) Sokratovo učenje o općem kao cilju spoznaje

ONTOLOGIJA Platon je objektivni realist/idealist. Po njemu osnov i prapočelo svega čine ideje. One su vječne, nepromjenjive i savršene. One imaju objektivnu egzistenciju u jednom posebnom svijetu, svijetu ideja. Ideje objektivno postoje i dostupne su samo našem umu. Svijet pojedinačnih stvari samo je sjenka, slika, odsjaj svijeta ideja. Pojedinačna stvar ne moţe nikada postići savršenstvo svoje ideje. Ideja lijepog je lijepa za sve lijepa uvijek, lijepa sa svih strana. Nigdje na svijetu nema takvo nešto. Platonove ideje su rodni pojmovi kojima on daje rang bića i objektivnu egzistenciju. Na vrhu svijeta ideja je ideja dobra. Ona je izvor svemu i teleološki princip svemu (svrha svemu) Sve proističe iz ideje dobra i njoj se vraća. Za platona sve je ono što jeste po ideji dobra: „Stolar je stolar samo ako je dobar stolar, učitelj je učitelj samo ako je dobar učitelj!“

SPOZNAJA Platon je čisti racionalist. Razlikuje tri vrste spoznaje:  Čulna (najniţa) -spoznajemo svijet pojedinačnih stvari  Razumska-spoznajemo matematičko područje  Umska- spoznajemo ideje (Fedar) Umsku spoznaju omogućava duša. Prije ulaska u naše tijelo duša je boravila u svijetu ideja. Dušu podstičemo na sjećanje putem vješto voĎenog dijaloga. Platon ovaj proces naziva dijalektikom.

ETIKA Cilj ljudskog ţivota je postizanje jedinstva sa idejom dobra. To postičemo vrlinama i aktivnim duhovnim ţivotom. Platon je protivnik hedonizma i tjelo smatra tamnicom duše. Istinski moral svojstven je samo odabranim (aristokratima) dok je demos (običan puk) sklon tjelesnim uţicima i njemu je moral stran. Kao i Sokrat, platon je veliki značaj pridavao odgoju i odgajateljima smatrajući učiteljski poziv najteţim. „Koga su bogovi kaznili odredili su ga za učitelja.“ Osnovne vrline za Platona su: mudrost, umjerenost, pravednost i hrabrost.

ESTETIKA Platon je prezirao umjetnike i umjetnost i zahtjevao je da se spale Homerova djela nazivajući umjetnost SJENKOM SJENKE. Za Platona pravi estetski doţivljaj postiţemo spoznajom ideje lijepog koja zauzima drugo mjesto po vaţnosti u svijetu ideja. Ideja lijepog je lijepa za sve, lijepa sa svih strana, vječna i nepromjenjiva. Do ideje lijepog uzdiţemo se pomoću filozofskog nagona EROSA.

UČENJE O DRŽAVI Drţavu je Platon zamislio po analogiji na ljudsku dušu. Ljudska duša ima tri dijela:  Poţudni-proizvoĎači, ratari i seljaci  Srčani-(hrabrost)-vojnici  Umni dio –filozofi U sretnoj drţavi svako treba da radi svoj posao, tj. proizvoĎači treba da proizvode materijalna dobra za sebe i ostale; vojnici brane drţavu od barbara, a filozofi da vladaju. Ovo je prva podjela rada.

Aristotel (384-322. p.Krista.)

Rafaelo-Aristotel koji drţi Etiku

Aristotel je najpoznatija ličnost u grčkoj filozofiji i najuniverzalnija ličnost svih vremena. Bio je naučnik, filozof, umjetnik. On je najveći sistematičar starog vijeka. Sistematizirao je sva znanja iz svih oblasti do njega. Ţivi u 4. s. p. k. Najbolji Platonov učenik i učitelj Aleksandra makedonskog. Odbio je da mu bude učitelj kada je ovaj započeo osvajačke ratove pod izgovorom da je „vojskovoĎe nemoguće urazumiti“. Protjeran iz Atene, pa se vratio i osnovao peripatetičku (šetalačku) školu. Ta šola je kasnije prešla u licej1 po kojem i danas odabrane škole nose naziv (u Francuskoj, Švicarskoj) nose naziv LICEJI. Djela Aristotelova dijelimo u četiri grupe:  Logički spisi –ORGANON-oruĎe filozofije (ono što je prije spoznaje), Kategorije, Analitika I i II, O tumačenju, Topika, O sofističkim pobijanjima.  Spisi iz prirodnih nauka: O nebu, Meteorologija, Fizika, O duši  Prava filozofija: Metafizika2  Spisi iz praktične filozofije: Retorika, Etika, Estetika, Politika, Nikomanova etika, Poetika

Ontološko učenje Aristotel je odbacio Platonovo učenje o idejama. Za Aristotela osnov svega čini pojedinačna stvar. Svaka pojedinačna stvar sastavljena je od materije i forme. Materija je pasivni princip, graĎa od koje forma pravi pojedinačnu stvar dajuči joj oblik i čineči je onim što jeste. Forma je aktivni princip koja svaku stvar čini onim što ona jeste. Sve teţi da ima savršenu formu, pa tako postoji čitava skala formi. (Kamen u kamenolomu, oklesan kamen i ugraĎen u zid, kameni stub u hramu, koip Apolonov). Na vrhu svih formi nalazi se ČISTA FORMA. To je savršena forma, lišena materijalnog, ona je prvi pokretač koji daje prvi impuls svemu, a onda se povlači i sve se kreće po prirodnim zakonima. Čista forma ima atribute boţanstva, pa, prema tome, Aristotel je u početku materijalista, ali završava kao idealist jer je čista forma ideja, pojam. Jedinstvo materije i forme, pojedinačna stvar, za Aristotela je Prva supstanca. Rodni pojam Prve supstance je Druga supstancca. (Petar-pojedinačna stvar; čovjek-rodni pojam)

Spoznaja Prvu substanciju, po Aristotelu, spoznajemo čujnom spoznajom putem osjeta i percepcije. Drugu supstanciju spoznajemo umom. Aristotel razlikuje dvije vrste uma:  PASIVNI-koji je ljudskog porjekla i koji je tabula rasa (neispisana ploca) na koju čula utiskuju utiske iz spoljnog svijeta  AKTIVNI –koji sreĎuje ono što je primnjeno i stvara pojmove. Aristotel daje prednost spoznaji općeg3 (pa je racionalist) 1

Licej ili Liceum (Λύκειον, Likejon) je bio gimnazium u antičkoj Atini, najpoznatiji jer se vezuje za Aristotela i njegovu istoimenu školu. Liceum je rodno mjesto zapadne nauke i filozofije. Zgrada odnosno zdanje škole je dobilo ime po hramu posvećenom Apolonu Likijskom i potiče prije 6. St. pK, dok je Aristotel osnovao svoju poznatu školu tek 335. pK. Školu je opustošio rimski general Lucije Kornelije Sula(Lucius Cornelius Sulla) 86. pK Nije poznato kada se ugasio rad škole, ali je lokacija škole ostala prekrivena maglom stoljeća sve do 1996.kada je slučajno otkrivena tokom priprema temelja za novi Muzej savremene umetnosti. 2 Metafizika je filozofska disciplina koja raspravlja o onome što je iza i iznad svake realnosti i iskustva. To je učenje o bitku. Metafizika je najvažnija filozofska disciplina i često se izraz metafizika koristio umjesto naziva filozofija (antički grčki filozofi su često svoje filozofske spise nazivali "Metafizika"-na primjer Aristotel), da bi se objasnilo ono što nije dio svakodnevnog iskustva. Riječ je grčkog porijekla (meta-iza i fizis-priroda). Usko vezana za metafiziku je ontologija (opća metafizika). 3

dedukcija

Etika U etici Aristotel je zastupao princip „zlatne sredine“. Po njemu, svaka je vrlina sredina izmeĎu dva poroka: HRABROST (vrlina) KUKAVIČLUK i NEUSTRAŠIVOST (poroci)

Estetika Aristotel je visoko cijenio umjetnost i umjetnike. Umjetnost je smatrao vrednijom od historije, jer umjetnost daje ono što je moguće, a historija ono što je stvarno. Moguće je uvijek vrednije od stvarnog. On je umjetničko dijelo definirao kao biće koje nije kopija ni slika već govori samo o sebi. Od svih umjetnosti najviše je cijenio tragedije, po njemu tragedija ima moć katarze. Katarza je duhovno očišćenje putem straha i suosjećanja koje doţivljavamo čitajući ili gledajući targediju. Učenje o društvu4 Aristotel je prvi definirao čovjeka kao društveno biće nazvavši ga ZOON POLITIKON (društvena ţivotinja). Po njemu čovjek ne moţe opstati sam bez društva pa kaţe: „Onaj koji je dovaoljan sam sebi ili je bog, ili divlja zvijer, a čovjek nikako.“ Aristotel je smatrao da je nejednakost meĎu ljudima vječna, a robove nije smatrao ljudima nego ţivotinjama koje govore. „Ljudi bi bili jednaki kada bi mlin mogao mljeti sam.“ On razlikuje dvije vrste drţave:  DOBRA-ona u kojoj su interesi pojedinca na vlasti podreĎeni interesima društva  LOŠA-ona drţava u kojoj su interesi onih koji su na vlasti iznad interesa zajednice.

4

Što se države tiče nije se slagao sa Platonovom "Državom" Aristotel kaže:

"Drag mi je Platon, ali mi je istina draža!" ("Amicus Plato, sed Amicus veritas est!")