Platon Drzava

PLATON: DRŽAVA (Politea) Četvrta knjiga Izvorno ime Platonovog djela je ˝Politea˝. Pojam politea označavao je u Platonovo vrijeme javni život u državi i upravljanje državom, zatim pravni sustav određene države, njezino građanstvo i konačno državu u geografskom smislu riječi. (iz pregovora, Platon:Država, Naklada Jurčić, Zgb, 1997.)

Platon – biografija Platon (provog imena Aristokle) rođen je 427. godine i smatra se jednim od njvećih umova koje je čovječanstvo imalo. Potječe iz ugledne aristokratske obitelji i već kao mladić pokazuje interes za znanost. Iako je zbog svog podrijetla bio predodređen za političku karijeru, razočaran zbog Sokratovog samoubojstva, za koje je krivio demokraciju, nikada nije preuzeo tu ulogu. 387. g pr. Kr. osnivao je vlastitu filozofsku školu – Akademiju, a glavna pitanja kojima se bavio bila su iz područja politike i socijalne etike Platon je svojim djelima zadužio čitavu civilizaciju. Negovi spisi bili su tijekom povijesti neiscrpno vrelo ideja i poticaja mnogim velikim umovima. Hegel, Marx, Nietzsche, Locke... samo su neki od mislilaca koji su se tijekom svog života bavili Platonom. Od svih Platonovih teorija svakako treba istaknuti tzv. objektivni idealizam. U toj teoriji Platon ističe da je čitava realnost satkana od dva svijeta: a) svijeta ideja b) pojmovnog svijeta Za Platona su ideje vječne, nepromjenjive i bit svega. One su bitak i bit. Po njima nešto što jest - jest. Također, Platon gradira ideje i to tako što na sam vrh piramide stavlja ideju dobra. Ona je najsavršenija i stvari jesu, ukoliko su dobre. Što se tiče njegove epistemologije, on smatra da spoznaja nije ništa drugo nego anamenza (sjećanje). Ističe da se duša samo prisjeća sadržaja koje je znala prije spajanja s tijelom.

Od njegovih djela treba istaknuti sljedeće knjige: Fedon, Parmenid, Sofist, Državnik, Fileb, Timej, Kritija, Zakoni, Apologija. Osim svih ovih, tu je također i ˝Država˝ koju svi smatraju njegovim najboljim i najdiskutabilnijim djelom. Platon se smatra osnivačem poltičke filozofije. Ovaj veliki filozof, matematičar, politolog do svoje je smrti (347.) širio svoj nauk u Akademiji, a i danas su njegove teorije ključne u društvenim znanostima.

˝Država˝ – općenito ˝Država˝ je Platonovo kapitalno djelo, u kojem je pokazao kako bi idealna država trabala izgledati. Ovaj veličanstveni spis sadrži mnogo rasprava o politici, etici, religiji, državnom uređenju, umjetnosti i obrazovanju te ratu i ljudima, općenito. Osnovni naglasak čitavog djela je na odnosu između pojedinca i države, odnosno traži se odgovor na pitanje; isplati li se više biti pravedan ili nepravedan. Zadaća i glavni cilj države, za Platona, je sreća njezinih građana, odnosno sreća i prosperitet ljudi koje živi u državi. Ono što treba istaknuti u uvodu, jest utopijski imidž države. Naime, Platonov polis zamišljen je kao društvo slobodnih građana u kojem nema niti spolne (rodne) ni kastinske diskriminacije, već svi žive u apsolutnoj harmoniji. Mnogi autori, nasuprot idealnom društvenom uređenju, naglašavaju kako su u Platonovoj ˝Državi˝ vrlo jasno vidljivi totalitarni elementi. Pojedinac u takvom jednom poretku potpuno gubi svoju individualnost i stavlja se samo u službu državnih interesa. Privatna sfera se zanemaruje i više no išta se ističe važnost kolektivnog dobra. Kompariramo li takav jedan poredak s ovim djelom uočit ćemo da Platon uistinu uzdiže dobrobit države nad pojedincom, određuje kojem će staležu koji čovjek pripadati te na taj način osporava slobodan izbor. ˝Država se ukupno sastoji od deset knjiga i nastala je u Platovovom zrelom razdoblju.

˝Glavni lik˝ ovog djela je Sokrat. Njega Platon idealizira i postavlja ga na tron neupitnog autoriteta koji u svemu ima pravo. Pisana u obliku dijaloga Sokrata s pojedinacima, različitih karaktera i uvjerenja, ˝Država˝ iznosi osnovu Platonove filozofije te time zauzima krucijalno mjesto u političkoj filozofiji koje joj zasliženo pripada.

Četvrta knjiga Četvrta knjiga Platonove Države počinje raspravom o sreći. Protagonisti ove diskusije su Sokrat i Adimant, koji kroz svoj razgovor, poručuju kako niti jedan stalež u državi (ukupno ih je tri – proizvođači, čuvari, vladari) nema privilegiju biti sretan, već to mora biti država u cjelini. Država je jedinstvo heteronomije u kojem svaki pojedinac obavlja svoj posao najbolje što može. Adimant zatim povede razgovor o novcu, bogatstvu i siromaštvu. Sokrat u ovom dijelu knige iznosi tezu kako novac ne treba biti najvažniji, kako niti jedan ekstrem nije dobar (pretjerano bogatstvo/siromaštvo), već treba biti umjeren što posebno treba vrijediti kod voljnika. Što se tiče širenja države, Platon sugerira onoliko širenje koliko je dostatno da država može sačuvati svoju jedinstvenost. Posebnu ulogu u državnoj strukturi imaju tzv. ˝čuvari države˝. Oni su zaduženi za sigurnost ovakve tvorevine, čuvaju polis od vanjskih i unutarnjih neprijatelja i krasi ih hrabrost. No, ipak ima onih kojih ˝se rode kao neki loš porod˝. Takvim ljudima država omogućava potreban odgoj kako bi jednoga dana i oni postali korisni članovi društva. Baš taj odgoj i obrazovanje osnovni su preduvjet za održavanje reda, mira i stabilnosti u društvu. Odgoj i obrazovanje osnovna su funkcija države i sastoji se u tome da građani evoluiraju u fizičkom i umnom smislu. Učitelji će odrediti koji će učenici ići u proizvođače (učit će zanat), koji u vojnike (usvajat će vojne vještine), a koji će se školovati za potencijalne vladare.

Jedino sustavnim obrazovanjem i odgojem građana moguće je postići zdravi polis. Najbolji i najrazboritiji među čuvarima bit će promaknuti u upravitelje polisa. Njima je zabranjeno posjedovanje privatnih dobara, žena i djece jer su novac i privatno vlasništvo glavni izvor zavisti i požude. Osim čuvara države, Platon razlikuje još dva staleža: radnike, tj. proizvođače i upravitelje, odnosno filozofe. Vladari bi mogli biti samo stariji od 50 godina jer tada više nisu ambiciozni za moći. Ta tri staleža su zapravo metafora tri stanja ljudske duše: požudni, voljni i umni. ˝Što je čovjek u malom, to je država u velikom˝ - kaže Sokrat. Požudni dio duše je emocionalna crta čovjeka koja kontrolira ljudske osjećaje, voljni dio simbolizira pozitivne strane čovjekove naravi, poput nade, poštivanja i odlučnosti, a racionalni segment je onaj kojim kontempliramo te on mora biti superiorniji ostalim dvama djelovima. Narušavanje ovog odnosa rezultira nepravednošću. A ako ipak dođe do te nepravednosti, tu je državni odgoj i obrazovanje. Platon u djelu 427e kaže da je dobra država samo ona koja posjeduje četiri osnovne vrline: umjerenost, hrabrost, mudrost i pravednost. Mudrost (spohia) je osobina koju posjeduju filozofi te bi oni zbog toga trebali voditi državu. Oni jedini imaju uvid u sve (ideje) te državu mogu sagledati s jedne takve, objektivne, perspektive. Hrabrost je odlika čuvara polisa. Ona im nije determinirana, već se izgrađuje sustavnim odgojem i obrazovanjem. Umjerenost bi trebala krasiti proizvođače. Oni tom svojom osobinom trebaju prevladati ono što je loše i ostalim staležima teško kontrolirati (emocije i nagone).

I kao najvažniju vrlinu Platon ističe – pravednost. Pravednost se ogleda u podjeli rada. Svaki stalež ima svoj zadatak koji mora ispuniti. Autor u djelu kaže da nema razlike između pravednog pojedinca i pravedne države. Na drugoj strani vage leži nepravednost. Zamjenjivanje uloga triju staleža vodi ka nepravednosti, Platon također a priori odbacuje mogućnost prijelaza iz staleža u stalež (npr. iz čuvara u proizvođače ili proizvođača u vladare). Takvo što bi dovelo do rušenja čitavog sustava, što bi na kraj rezultiralo propasti polisa kao takvoga. Za Platona nepravednost je nesloga triju sposobnosti i obavljanje više poslova, uplitanje u tuđe poslove te ustanak nekog dijela protiv cijele duše. Postoji pet vrsta nepravednost, isto toliko i oblika duša. Kraljevstvo – vladavina jednog. Aristokracija – vladavina više njih.

Marko Kovačić