PISANA STIJENA - petroglifi

PISANA STIJENA -PETROGLIFI-

Petko Nikolić Viduša

Kitchener, 2017. 1

Copyright © 2017. by Petko Nikolić

Naslovna strana: petroglif na Pisanoj stijeni (foto: dr um. Elda Stanković)

Ova publikacija u cjelini ili u dijelovima ne smije se umnožavati, preštampavati ili prenositi u bilo kojoj formi ili bilo kojim sredstvom bez dozvole autora, niti može biti na bilo koji drugi način ili bilo kojim drugim sredstvom distribuirano ili umnožavano bez odobrenja autora. Sva prava za objavljivanje ove knjige zadržava autor.

2

Fotografije: Dr um. Elda Stanković, saradnik na FPU, Beograd; John Vincent Bellezza, archaeologist and cultural historian, Senior Research Fellow at the Tibet Center, University of Virginia; Radoje Tasić, novinar BN TV, Višegrad; Viraf Mehta, anthropologist, explorer and rock art researcher, Gurgaon, Haryana, India. Saradnik: Boriša Čolić, JP ,,Nacionalni park Tara", Bajina Bašta …………… …………… …………… …………… …………… …………… …………… …………… …………… …………… …………… …………… …………… …………… …………… …………… …………… …………… …………… 3

SADRŽAJ Umjesto predgovora 5 Petroglifi na Pisanoj stijeni 6 Trojanski natpis na Pisanoj stijeni 46 Bog IL 58 Trojanske svastike 62 Bog ljeta 71 Azek 74 Žrtvenik na Pisanoj stijeni 76 Kulturno-istorijska baština bez zaštite 80 Pogovor 83 Bibliografija 84 Autor 86 ………….. ………….. ………….. ………….. ………….. ………….. ………….. ………….. ………….. ………….. ………….. ………….. ………….. ………….. ………….. ………….. ………….. ………….. ………….. …………..…..…..…………..………..…….. 4

UMJESTO PREDGOVORA “Stijena pod pismom” kod Žlijeba Poglavito ‘načelo’ u u m j e t n o s t i dosta je prosto, ali veoma strogo: predmet valja sam sobom cijene da ima. A r h e o l o g i j a naprotiv mnogo je liberalnija: za nju sve interesa ima što je u svezi s kojom prošlom epohom istorije. Polazeći sa potonjeg gledišta iznosimo snimak crtarija kojima je okićena stijena poviše sela Žlijeba jedno 20 km od Višegrada (vidi sliku 2.). Stijena stoji uz putanju, što vodi od sela Kuke do financijske postaje u Žlijebu, a na podnožju je planine D i k a v e, koja je granica između Bosne i Srbije. Od podanka “stijene pod pismom” ide u dolinu poširok jaz, zavaljen šljunkom, za koji narod veli, da je staro korito rječice P e r u č a c. Peručac, kažu, “u staro vrijeme” odvratio se od ove strane, te sada teče negdje po Srbiji. Prostor što “pismo” na okomitome duvaru živoga kamena zaprema, od prilike je 6 m visok, 3 m širok. Dônje crtarije mogu se dohvatiti rukom, za gornje valjalo bi ljestve. Stijena je ocrnjena nepogodom (izgleda kao da je čađava), a crtež je usječen u nju i bijeli se. Prikaze su trojake: k o nj i k s u s t r e m lj e n i m k o p lj e m, za tim o r l o v i, rekli bismo r i m s k o g a o b l i k a, jer imaju opuštena krila i kratki rep, sve prikazano tek potezima, posve šematski; napokon z u b a t i k r s t o v i (“svastika” inđana, Krückenkreuz). Pod jednim orlom ima četiri ćirilovska slova, od kojih je prvo svakako ϕ; drugo je malo istrošeno, a moglo bi da bude o ili y; treće je ι sa crticom ispod slova, a četvrto biće ц (t. j. okrenuto п s dvije tačke ispod njega). Crtež i izrada su primitivni. Sličnih prikaza ima još na dva mjesta u blizini od kojih još jedno pregledasmo. Do ovoga drugoga mjesta – odnosno između ova dva, što navidismo – ima između stijena poširoka kamena rasjelina, koja se zove G r l a c, a ispred nje, prema dolu, visoka pogolema stijena imenom D e b e l i H r i d. Prostor između Hrida i Gr’oca zove se P l o č n i k – mjesnost je ova vrlo romantična. U dolini pak, na podnožju Dikave, ima usamljeno visoko stijenje koje se ‘G r a d i n o m’ naziva. Narod tamnošnji muhamedovske je vjere: ta činjenica čudnovate prikaze same sobom i kazivanje svijeta potvrđuju, da su ove crtarije veoma stare, i svakako prije turske invazije. (Đorđe Stratimirović, “Stijena pod pismom” kod Žlijeba, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Knjiga III, Godina III, Sarajevo, 1891, str. 285-286) ………………. 5

PETROGLIFI NA PISANOJ STIJENI

Selo Žlijeb kod Višegrada. Petroglifi su crteži na kamenu ili nekom drugom materijalu. Najčešće su uklesivani u kamen ili drvo (petroglifi), neki slikani bojom (piktografi ili piktogrami), a ima ih i koji su bilježeni na površini zemlje (geoglifi). Neki su utiskivani u glinene pločice. Mogu da prikazuju simbole sa značenjem jedne riječi ili izraza i svi se u širem smislu svrstavaju u petroglifie i tako ćemo ih i mi ovdje zvati. Motivi najstarijih petroglifa mogu prikazivati svakodnevi život drevnog čovjeka, a najčešće su to predstave solarnih simbola, solarnih bogova i 6

božanstava. Nedaleko od Višegrada, kod sela Žlijeb na Pisanoj stijeni, nalaze se takvi petroglifski crteži rađeni bijelom bojom.

Pisana stijena (foto: Radoje Tasić). Na litici Pisane stijene su predstave solarnih simbola kojima je predstavljeno kalendarsko vrijeme godine sa godišnjim dobima i mjesecima. Zoomorfnom predstavom Sunca kao orla prikazano je vrijeme godine kroz četiri godišnja doba. Krila su proljeće i ljeto i to je vrijeme kad je Sunce na sjevernom nebu iznad linije nebeskog ekvatora. Glava je simbol ljetnog solsticija, tj. dugodnevnice na prvi dan ljeta. Noge su jesen i zima kad je Sunce na južnom nebu ispod nebeskog ekvatora, a rep dan zimskog solsticija na dan kratkodnevnice prvog dana zime. Orao? Odakle potiče riječ orao? Keltski (gaelik) òr znači zlato, pozlata, sjaj (1), dok àl znači slava (2). Pošto su Srbi keltskog (tračkog) porijekla, 7

otuda mnogo keltskih riječi u srpskom jeziku, a jedna njih je riječ orao: keltsko or-al je srbsko oral (l > o > orao).

Petroglifi na Pisanoj stijeni kod sela Žlijeb na obroncima Tare. Glava i rep orla simboli su dva najznačajnija kalendarska zbivanja u godini: glava je simbol ljetne dugodnevnice na prvi dan ljeta (ljetni solsticij), a rep predstavlja zimsku kratkodnevnicu na prvi dan zime (zimski solsticij). Glava orla predstavljena je drevnim solarnim simbolom koji izgleda kao obrnuto veliko slovo J: Ր. To je prvi glas devnog Božijeg imena, jer je Sunce bilo Bog i Bog je bio Sunce, a Sunce je svjetlost i Bog je svjetlost. Sanskritsko yotate ( योतते) ili jut ( युत् )", znači sjaj. Zar jutro nije sjaj? Jeste! Sakskritsko yot, jut osnova je srpskom jutro i osnova je srpskim vlastitim imenima: Juraj, Juro, Joksim, Jovo, Joka, itd. Ugaritsko Yo-Elat drugo je ime za Anath-Yahu i ona je majka bogova. U hebrejskom yom znači dan i u toj riječi je korijen je yo-. U biblijskim rječnicima piše da hebrejsko ime Yoram znači Bog je uzvišen, a to isto znači i njemačko ime Joram. Kod meksičkih Indijanaca bio je bog sa imenom Yoalli. Imena 8

mnogih njihovih bogova počinjala su korijenom Yo-. Kod Japanaca Yomi je bog podzemlja, a Yo i In Japancima su dva stvaralačka principa kao kod Kineza Ying i Jang. A sad se vratimo se sanskritskom yotate, jut koje je dalo srpsko jut-: Yo = Jo = Jesam O = Jesam Obzor = Jesam Vid = Jesam Svjetlost = Jesam Bog.

Simbolika orla. Sanskritsko yoni ( योनि ) znači izvorište, porijeklo, sjeme, odmaralište, materica, gnijezdo, dom, proljeće. Latinsko jo, ju, jov dalo je Jovpater, Jupater, Jupiter. Ime mjeseca juna izvedeno je od korijena ju-: juni znači svijetli, sunčani i to je atribut Boga i bogova (anđela). Englesko jus, justice znači prav, pravo, pravda. Ishodište pravde je Bog. Kod istorijski najstarijih Sumeraca piktografski znak Ր je slika za riječ par ili bar i to je značilo Gospod, gospodar, svjetlost (3). Od tog par potiče i egipatsko parāa koje je kasnije dalo grčko phar- za faraon. Egipatski hijeroglif Ր je znak za glas S. U feničanskom pismu simbol Ր je slovni znak za glas P. Glasom P počinje sanskritska riječ peru što znači svjetlost, sunce. 9

U staroj Trakiji bijaše svetilište boga Sunca u gradu Perperionu. Tračka Perperuna ili Perperuša je boginja ognja (kasnija srpska Ognjena Marija). Kod prehrišćanskih Slovena Perun je bog sunca, munja i gromova. Novac cara Dušana bio je zlatni perper. Tako vidimo da su sumersko par, sanskritsko per-, tračko per-, slovensko per- i srpsko per- u tijesnoj morfološkoj i semantičkoj povezanosti, tj. istog su korijena i značenja. "Sumerski piktograf Ր znak je pastirskog štapa za titulu bar ili par, “Gospodar”, i ovaj sumerski znak-riječ vidjeli smo kao izvor egipatske titule "faraon". Simbol Ր takođe postoji u sumerskoj ugaonoj formi kao Γ." (4)

Lijevo je petroglif na Pisanoj stijeni, a desno u Langaru: znak Ր simbol je dana ljetne dugodnevnice i početka ljeta na ljetni solsticij. Konjanik je Bog Sunca sa svojim stegom pobjede. Na jednom petroglifu Pisane stijene prikazano je vrijeme godine sa kućom Sunca (slika na sljedećoj strani). To je kvadrat kao Božiji simbol stabilnosti i mira. U kvadrat je upisan krst i tako je kvadrat podijeljen na četiri jednaka dijela što su odaje četiri godišnja doba: odaja zime, proljeća, ljeta i jeseni. To je simbol zvani kuća Sunca.

10

Detalj sa Pisane stijene (foto: dr um. Elda Stanković). 11

Kuća Sunca - stilizovana antropomorfna figura Sunca (foto: Radoje Tasić).

Antropomorfna figura Sunca (Hawley Lake Petroglyphs, California). 12

Na čeonom dijelu dijademe Antiohusa IV Epifana (oko 215 – 164. god. st. e.), helenističkog seleukidskog cara, nalazi se i monogram sa ove slike. Na monogramu na dijademi Antiohusa IV su tri grčka slova: ΦΟI (FOI). To je osnova od koje je izvedeno grčko Φoĩβ’ za Φoĩβε, što je jednina od Φoĩβoς sa značenjem Sunce, sunce, Febo, Apolo i značenjima svih atributa koji opisuju Sunce: čist, sjajan svijetal, itd (John Groves, A Greek and English Dictionary, Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, pg. 592).

Znak ϕ (Φ) na kalendaru vatinske kulture (1500 --1300. g. st. ere, Najeva ciglana, Pančevo). 13

Kuća Sunca sa četiri odaje, tj. četiri godišnja doba. Plavom bojoje označen dan zimske kratkodnevnice, a žuti cik-cak znak simbol je svjetlosti ϟ (zub V ovdje upućuje na padanje Sunca južnim nebom u toku ljeta i jeseni, a zub Λ označava pravac podizanja Sunca ka sjeveru od prvog dana zime. Spojena dva zuba skupa čine potonju runu pod imenom “sovilo”: ϟ.

Runa “sovilo” je tkz. ZAG: egipatsko, feničanskoiI brigijsko slovo Z. 14

Znak ᛋ na artefaktu № 1921 iz Troje (Henry Schliemann, Ilios: The City and Country of the Trojans, New York: Harper & Brothers, 1880).

Slovo Z u drevnim pismima (L. A. Waddell, The Aryan Origin of the Alphabet, London, Luzak & Co., 1927, Plate II, Facing pg. 54).

Znak ᛋ na srednjevijekovnom stećku (Krupanj, Srbija). 15

Simbol Φ ( ϕ ). Kvadrat sa upisanim krstom je kuća Sunca.

Simbol Φ ( ϕ ) na indijanskom petroglifu u južnoj Nevadi (Grapevine Canyon, Laughlin, Nevada). 16

Iznad kuće Sunca je simbol Boga Sunca izgledom kao ćirilićno slovo ϕ (Φ). Taj znak bio je kod Hetita simbol Boga, a drevnost ovog simbola vidimo po tome što se javlja na petroglifima od doba najstarijih pećinskih crteža do naših stećaka 18-19. vijeka. Vertikala znaka ϕ predstavlja kretanje Sunca u pravcu sjever-jug i obratno, dakle kretanje od prvog dana ljeta ka prvom danu zime i obratno. Ako je linija horizontalna, tada predstavlja liniju nebeskog ekvatora u pravcu istok-zapad i kad je u tom položaju upućuje na početak proljeća ili početak jeseni.

Kuća Sunca i dvanaest mjeseci: po šest sa obe strane znaka ϕ. 17

Oko simbola ϕ na pomenutom petroglifu je šest podioka sa jedne i šest sa druga strane. To su dvanaest mjeseci godine: na desnoj strani su prikazana tri mjeseca zime i tri mjeseca proljeća u vrijeme podizanja Sunca od juga ka sjeveru (duljanje dana), a na lijevoj strani su tri mjeseca ljeta i tri mjeseca jeseni u vrijeme spuštanja Sunca od sjevera ka jugu (kraćanje dana). U dnu centralne vertikale je zimski, a u vrhu ljetni solsticij.

Bog Sunca sa svojim kopljem (foto: Radoje Tasić). Na konju je bog Sunca sa kopljem. Na glavi mu je "čuperak" ili pero kao simbol vazduha i plamenog jezika vatre. Takva pera vidimo na glavama solarnih božanstava u drevnoj Indiji, vidimo na starim prekolumbovskim petroglifima američkih Indijanaca i vidimo ih na našim srednjevijekovnim stećcima, čak i na mramoru despota Stefana Lazarevića u Crkvinama kod Mladenovca. 18

Desna ruka konjanika povijena je u laktu i oslonjena na desni bok, a lijeva je podignuta do linije koplja. Ovakav znak ruku na petroglifima i stećcima pokazuje vrijeme uspona Sunca ka sjevernom nebu: kad se stane prema istoku kao mjestu izlaska Sunca, desna ruka pokazuje jug, a lijeva sjever. Podigmuta lijeva ruka označava podignuto Sunce na sjevernom nebu. Koplje je simbol linije nebeskog ekvatora u pravcu istok-zapad. Na koplju je znak ϕ, ali je linija znaka u horizontalnom položaju (kao na grčkom θ) i tu predstavlja liniju nebeskog ekvatora na kojem se zbiva proljetna i jesenja ravnodnevnica (ekvinocij).

Simbol Φ ( ϕ ) na koplju. Dakle je položajem lijeve ruke, kopljem i znakom ϕ na koplju prikazano vrijeme proljetnog ekvinocija, vrijeme početka proljeća kad Sunce sa južnog zimskog prelazi na sjeverno proljetno nebo. Neko ce reći da to nije znak ϕ, 19

već štitnik ruke, ali da je to štitnik, bio bi sav ispunjen bijelom bojom isto kao i glava konjanika, a vidimo da nije tako, nego je jasno vidljiva elipsasta linija znaka θ sa unutrašnjim neobojenim prostorom sa obe strane “koplja”. Upisane svastike svjedoče neprekidno kretanje Sunca, Mjeseca, zvijezda i života prirode u toku sezona zemaljskog vremena. Nekoliko svastika ima oblik isti oblicima svastika koje je na artifaktima Troje pronašao H. Šliman (Heinrich Schliemann) (5). Ove svastike sastoje se od dva različita ukrštena simbola. Vertikalni dio jedne svastike ima oblik latničnog slova S i označava kružni tok, a poprečni dio je egipatski hijeroglif sa značenjem nebo, nebesa (6).

Svastike iz Troje i sa Pisane stijene su iste. 20

Varijante piktografa sa značenjem "nebo, nebesa, vrhovni, najviši” (Claude Reignier Conder, Altaic Hieroglyphs and Hittite Inscriptions, 1887, pg. 69).

Dijelovi nekih svastika iz Troje i sa Pisane stijene. Koliko su stari petroglifi na Pisanoj stijeni? Tačnu starost nije moguće precizno odrediti, ali se po motivima vidi da ne pripadaju srednjem vijeku i vremenu graditelja stećaka, jer ovakve orlove ne nalazimo kao motive stećaka. Takođe i likovi konjanika ne odgovaraju likovima konjanika na stećcima, jer su figure na stećcima prikazane sa mnogo realizma, dok su figure konjanika na Pisanoj stijeni predstavljenje dječje naivnim crtežima sa jednostavnim linijama. I šta ćemo sad? Sad treba da potražimo najsličnije petroglife u svijetu, petroglife sličnih motiva, sličnog stila i boje i zato pogledajmo slične petroglife!

Svastika na stećku (Župča, Breza) slična je svastikama na Pisanoj stijeni. 21

Četiri svastike su četiri godišnja doba sa svojim ravnodnevnicama, dugodnevnicama i kratkodnevnicama (foto: dr um. Elda Stanković). 22

Iznad je petroglif na Pisanoj stijeni, a ispod petroglif u selu Langar u Tadžikistanu u Centralnoj Aziji (Langar, Wakhan District, Badakhshan Province, Tajikistan, Central Asia). 23

Konjanik sa Pisane stijene (foto: dr. um. Elda Stanković) i na Tibetu (protohistoric period, Upper Tibet, photo: John Vincent Bellezza). 24

Iznad je petroglif na Pisanoj stijeni, a ispod petroglif u selu Langar u Tadžikistanu u Centralnoj Aziji (Langar, Wakhan, Valley, Pamir, Tajikistan).

Slični petroglifi u Langaru (Tadžikistan) i na Pisanoj stijeni. 25

U gornjoj sekciji slike je petroglif u Langaru, a ispod petroglifi na Pisanoj stijeni: ovo nisu univerzalni, već lokalni simboli. 26

Svastke iz Troje (gore lijevo), sa Pisane stijene i sa Tibeta (Nubra valley, Ladakh, Changthang, Protohistoric period, Tibet; photo: Viraf Mehta). 27

U gornjoj sekciji slike su svastike sa Pisane stijene (foto: dr. um. Edna Stankovic), a ispod svastike na petroglifima sa Tibeta (Protohistoric period, Nubra valley, Ladakh, Far Western Tibet; foto: Viraf Mehta). 28

Svastike iz Troje i na Pisanoj stijeni iste su forme (Schliemann,“Ilios”). 29

Petroglif u Langaru sličan je jednom petroglifu na Pisanoj stijeni. Petroglifi na Pisanoj stijeni rađeni su bijelom bojom i istim stilom crtanja kao i petroglifi u selu Langar na krajnjem jugoistočnom dijelu Tadžikistana (Langar village, Wakhan Valley, Pamir, Tajikistan). Par skoro identičnih simbola postoji samo u Langaru i na Pisanoj stijeni, sličnih nigdje više u svijetu nema. To su simboli lokalnog karaktera što bi moglo da upućuje na to da su petroglife na Pisanoj stijeni slikali ljudi rodom iz Kašmira sredinom 13. vijeka kad su Džingis-kanovi ratnici stigli i u ovo područje. Ali, nije tako bilo, nego je padom Troje dio trojanskih izbjeglica stigao u centralnu Aziju. Povezanost petroglifa Pisane stijene sa petroglifima u Langaru u Tadžikistanu svjedoči simbol sličan ćirilićnom slovu Ч (Č). To je prvi glas tadžikistanske riječi "чароц" što znači "svjetlost" (svjetlost je čarobna). Pisma starog Kašmira razvila su se preko zoroastranizma iz avestanskog pisma. Avestansko pismo ima korijene u aramejskom. U starom aramejskom pismu sličan oblik imalo je slovo R (resh): aramejsko "resh" značilo je "glava, starješina, vis, vrh, sve"; aramejsko "reshith" je "početak, prvi, najbolji, princip". Sva ova značenja su atributi Boga Sunca, tj. svjetlosti, a svjetlost na tadžikistanskom je "чароц" i eto slovnog znaka Ч na Pisanoj stijeni. 30

Znak Ч na Pisanoj stijeni (foto: dr um. Elda Stanković). 31

Aramejsko slovo R iz Male Azije, Arabije i Egipta (George Albert Cooke, A Text-book of North-Semitic Inscriptions, Oxford: The Clarendon Press, 1903, Plate XIII).

Simbol Ч na Pisanoj stijeni (lijevo) i u Langaru (Tadžikistan). 32

Sumerski, feničanski, avestanski i aramejski slovni znak i piktograf na Pisanoj stijeni. Peroglif na Pisanoj stijeni oblikom je sličan znaku sumerskog piktografskog pisma sa značenjem puru (7) koje znači isto kao i egipatsko buru ili 33

baku: zaštitnik, gospodar, svijetli, faraon (8). To odgovara sanskritskom baku, bāhu sa značenjem ruka i moćni (9). Petroglif na Pisanoj stijeni takođe je isti feničanskom piktografu iz Kartagine sa značenjem gospodar (10) i isti je staroaramejskom slovu R (resh) sa kojim počinje pisanje aramejske riječi reš i hebrejske riječi roš što znači glava, starješina, vođa. Sva značenja ovog petroglifa dobijena su po opisa Sunca i Boga Sunca. Sumerskom puru svojim oblikom i značenjem srodno je srpsko puriti, purati. Riječ purenjak izvedena je od korijena pur-, što znači da je korijen purnosilac smisla vatre, a Sunce (Bog) je najvažnija vatra, zaštitnik, izvor svjetlosti i gospodar neba i sve Zemlje. Sunce (Bog) je glava, starješina i vođa Zemlji i svim planetama.

A sad par riječ o sedlu ili "sedlu": konj na crtežu na Pisanoj stijeni je osedlan, a na petroglifima u Langaru konji nemaju sedla. Zaključak bi mogao biti da je petroglif na Pisanoj stijeni mlađi od petroglifa u Langaru. Konji egipatskih ratnika nemaju sedla, Hetiti jašu konje bez sedla. Asirski ratnici tek od 7. vijeka stare ere koriste ukrasne podmetke bez sedla. Na etrurskim i grčkim antičkim vazama sa prikazima konjanika konji nemaju sedla. Sedlo, kao na crtežu Pisane stijene, nema na reljefnim prikazima ni trački heroj (podunavski konjanik). Drugačijeg su izgleda i sedla konjanika rimskog doba. Sedlo na petroglifu Pisane stijene liči na sedla srednjeg vijeka i to bi mogao biti dokaz da petroglifi na Pisanoj stijeni nisu stariji of srednjeg vijeka. Ali, zaboravljamo jedno: ne radi se o prikazu pravog konja niti pravog konjanika, već je to antropo-zoomorfni prikaz Sunca u jednom godišnjem dobu te ni ono sedlo nije pravo sedlo, nego solarni simbol povezan sa tim godišnjom dobom. To će nam biti potpuno jasno kad vidimo crtež na jednom od artefakata iz Šlimanove knjige o Iliju (slika na sljedećoj strani). 34

Sunčev presto ljetnog solsticija (Schliemann, “Ilios,” fig. 1935).

Sunčev presto na sjevernom nebu kao sjedište na Sunčevom konju. Presto ili tron je sjedište vladara, a presto Sunca na sjevernom ljetnjom nebu je u vrijeme ljetnog solsticija na dan dugodnevnice. To je ona tačka u kojoj Sunce dostiže svoju maksimalnu visinu. To je momenat kad proljeće prelazi u ljeto i kad bog proljetnog sunca postaje bog ljeta i to je glavna tema 35

petroglifa na Pisanoj stijeni: smjena proljeća i ljeta na dan ljetne dugodnevnice (bog proljeća je desno od orlova u vrhu, a bog ljeta je lijevo). Sličan prikaz Sunčevog prestola nalazimo i na drugim petroglifima u svijetu.

Gore desno je Sunčev presto na petroglifu Anasazi Indijanaca (Utah).

Sunčev presto na prekolumbovskom indijanskom petroglifu u Nevadi. 36

U sredini je Sunčev presto ljetnog solsticija sa po tri mjeseca proljeća i ljeta (Gold Butte area, Nevada).

Oblast Tadžikistana i Tibeta sa petroglifima prikazanim u ovoj knjizi. 37

Konjanik je bog proljeća. Njegova desna ruka je oslonjena na bok, a lijeva podignuta i njome dodiruje “koplje” sa znakom θ ili Ө, tj. liniju nebeskog ekvatora na prvi dan proljeća (ravnodnevnica, proljetni ekvinocij). Tog dana on dobija vlast (foto: dr um. Elda Stanković). 38

Dan proljetne ravnodnevnice (ekvinocija) na nebeskom ekvatoru: Sunce iz južnog zimskog neba preko nebeskog ekvatora prelazi na sjeverno nebo. 39

Simbol NI čine tri vertikalna znaka (foto: dr um. Elda Stanković).

40

Simbol NI na Pisanoj stijeni, na altajskim i kiparskim hijeroglifima (12: Claude Reignier Conder, Altaic Hieroglyphs and Hittite Inscriptions, Richard Bentley and Sons, 1887, Pl. I, Facing pg. 38). Simbol NI čine tri znaka. Srednja vertikala predstavlja pravac godišnjeg kretanja Sunca u pravcu sjever-jug i obrnuto, odnosno put Sunca od dana ljetnog solsticija na sjevernom nebu iznad nebeskog ekvatora ka najnižoj tački Sunca na južnom nebu na dan zimskog solsticija (od glave na sjeveru do repa orla na jugu). Riječ NI prvi je dio srpskih riječi NIZ, NIZAK, NIKOLA (Ni-kola). Sanskritsko NĪYA ( िीय ) znači NIZAK, a NIZ ( निश् ) je NOĆ. Dakle je osnova NI nosilac značenja NIZAK i ovaj simbol na Pisanoj stijeni upućuje na NISKI položaj Sunca na južnom nebu na dan zimskog solsticija (kratkodnevnice i prvog dana zime). 41

Iznad je crtež sa artefakta iz Troje (H. Schliemann, Ilios, pg. 349), a ispod su svastike sa pomenutog artefakta i sa petroglifa Pisane stijene. Između svastika je Sunčev presto ili "sedlo".

Izgledom jedinstvene svastike iz Troje i sa Pisana stijene svjedoci su istog vremena i istog naroda.

42

Svastike iz Troje (Schliemann, “Ilios,” fig. 1861, 1866) i svastika sa Pisane stijene (foto: Radoje Tasić). Iste takve svastike nalaze se u sjeverozapadnom Tibetu (str. 26-27). 43

Bog sunca proljeća je desno od orlova, a bog ljeta lijevo. I tako nam one jedinstvene svastike svjedoče vrijeme nastanka petroglifa na Pisanoj stijeni: to je vrijeme Trojanskog rata, dakle oko 13001200 godina prije nove ere. Trojanci su bili Brigi, tj. Tračani, a Tračani su bili isto što i Cimerijani, tj. Kelti i to svjedoče mnogi stari i stariji istoriografi. Po petroglifima u Tadžikistanu i na Tibetu da se zaključiti da je nakon pada Troje dio ove populacije stigao i do Centralne Azije i Tibeta. ............................ (1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for use in Schools, Vol. II, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 710. (2) Ibid. Vol I., pg. 25. (3) L. A. Waddell, Egyptian civilization of Sumer origin & real Chronology, Luzak & CO, London, 1930, pg. 58. (4) Ibid. pg. 97 (5) Heinrich Schliemann, Ilios - The City and Country of the Trojans, New York, Harper & Brothers, 1880. 44

(6) Claude Reignier Conder, Altaic Hieroglyphs and Hittite Inscriptions, Publisher Richard Bentley and son, 1877, pg. 69. (7) L. A. Waddell, Egyptian civilization of Sumer origin & real Chronology, Luzak & CO, London, 1930, pg. 16. (8) Ibid. pg. 181. (9) Ibid. pg. 17. (10) Nathan Davis, Inscriptions in the Phoenician caracter, Brytish Museum, order of the Trustees (London), 1863, Plate III, Nº. 9.

Petroglifi na Pisanoj stijeni (foto: dr um. Elda Stanković). 45

TROJANSKI NATPIS NA PISANOJ STIJENI

Kad svoje ruke čovjek osloni na bokove, kažemo da se PODBOČIO. Taj položaj tijela i ruku postao je antropomorfni simbol Sunca i najprostiji prikaz tog položaja na petroglifima je znak ɸ (Φ). Njime se označavaju dani početka novih godišnjih doba. Vertikalna linija označava kretanje Sunca u pravcu sjever-jug od prvog dana zime do prvog dana ljeta. Ako linija znaka ɸ (Φ) nije u vertikalnom već u u horizontalnom pravcu (θ ili Ө), onda se pravac linije odnosi na nebeski ekvator u pravcu istok-zapad na dane proljetne i jesenje ravnodnevnice (ekvinocij). Simbol ɸ (Φ) postaće kasnije ćirilićno slovo F. Znak ɸ (Φ) nalazi se kao petroglif na Pisanoj stijeni ispod prikaza orla koji je ovdje zoomorfni simbol Sunca u vremenu godine. Naslikan na ovom mjestu Simbol ɸ (Φ) kazuje da je orlov rep znak zimskog solsticija na dan kratkodnevnice i prvog dana zime. Do podneva tog dana traje jesen, a u podne nastaje zima. Krug ili elipsa oko uspravne linije znaka ɸ (Φ) je simbol tog dana, a uspravna linija predstavlja polovinu tog dana tačno u podne. 46

Na natpisu piše: FOS ILI (foto: dr um. Elda Stanković). 47

Ovdje piše: F(o)S. 48

Ovdje piše: ILI. I kad Sunce iz jesenjeg dijela dana u podne pređe u zimski dio dana, ono prestaje da se spušta ka jugu i malo po malo počinje da se PODIŽE i RASTE ka sjeveru. Tako i dan počnje da RASTE, jer SVJETLOST SUNCA RASTE U VIS. 49

I sad pogledajmo: starokeltski FOS značilo je isto što i gaelik FAS (1). Gaelik FAS ima više značenja: 1. RAST, 2. POČETAK RASTA, 3. PODIZANJE (2). Starokeltsko FOSADH je POTPORA, POTPORANJ, PODUPIRAČ, NOSAČ (3).

50

Slovo L sa Pisane stijene i drevna feničanska (punska) slova L. Pod brojem 6 je punsko slovo L sa Malte (Wilhelm Gesenius, Scripturae linguaeque phoeniciae monumenta, Pars Prima, Lipsiae: Sumptibus Typisque Fr. Ch. Guil. Vogelli, 1837. pg. 33-34). …………… 51

“Sljedeći znak očito je kiparsko li prikazan na tablici kiparskih znakova profesora Sajsa 1876. godine. Čini se da je to prefiks koji se možda uspoređuje sa akadijskim Al, kao u Al-til ‘dovršen’.” (Claude Reignier Conder, Altaic Hieroglyphs and Hittite Inscriptions, 1887, pg. 69). Na Pisanoj stijeni i na kiparskom znaku slovo L ima titlu. Sa znakom I ispred LI na Pisanoj stijeni napisano je ILI i to je genitiv imena IL što je isto kao i akadijsko AL ili EL, jer su IL, AL i EL tri varijante istog imena jednog Boga.

52

Brigijsko (figijsko) ϕ u 10. vijeku bilo je znak za glas W ili “meko” V (tabela: Laurence Austine Waddell, The Aryan origin of the Alphabet, London: Luzak & Co., 1927, Plate II). 53

Varijante slova S u vrijeme 10. vijeka st. ere (Laurence Austine Waddell, The Aryan origin of the Alphabet, London: Luzak & Co., 1927, Plate II).

Brigijsko (frigijsko) slovo I u 10. vijeku st. ere (Laurence Austine Waddell, The Aryan origin of the Alphabet, London: Luzak & Co., 1927, Plate I). Srpsko FOSNA je GREDA, PODUPIRAČ, NOSAČ , DRZAČ i riječ ne potiče od novonjemačkog “Pfosten” (kao što se zvanično tumači), već od starokeltskog FOS. U starokeltskom FOS može da znači KANAL, PROKOP (jer su kanali i prokopi DRŽAČI vode), može da znači ZID, ali znači i DRŽAČ, PODU-PIRAČ, NOSAČ (4). Evo šta je ostalo iz starokeltskog u ilirskosrpskom: “FOSA f (Perast) = fosa (Korčula, Čilipi, također Livno, Bosna) 'graba, jarak uz cestu, kùneta (v.)'. Od lat. > tal. fossa, poimeničen part. perf. od fodere.” (5) Dakle su srpsko FOSNA (potporna greda) i FOSA od starokeltskog FOS koje je dalo i latinsko FOSSA, a Talijani kao potomci Kelta i imali su tu riječ i prije no što je latinski nastao. 54

Ispod orla piše F(O)S ILI što znači FOSNA ILIJA (nosač Ilija, držač Ilija, greda Ilija). 55

Bog IL: “Ime ovog Boga nosi različita imenovanja na različitim jezicima među kojima smo mi našli Al, El, Il, Ilos, On, Bel, Jao, Jah, Jak, Josh, Brahma, Eloihim, Jupiter i Jehovah.… Al, El, Il korištena su naizmjenično jedno za drugo; kao Jah, Ju, Jao, Yho, Iah, Iao, Iu.” (Sha Rocco, The masculine cross and ancient sex worship, New York: Commonwealth Co., 1904, pg. 7). 56

Starokeltsko FOS je NOSAČ. Od tog FOS preko oblika FOSAK postalo je VOSAK, jer VOSAK je NOSAČ čvrstine građe pčelinjeg saća. Starokeltsko FOS dalo je i srpsko VOZ, VOZI jer je VOZ NOSAČ. Staro srpsko VOS u 57

riječi VOSTANI postalo je od osnove FOS, jer VOSTANI je PODIZANJE, RAST. Latinsko FOSSA ostalo je samo u značenju PRAV PROKOP, KANAL. U grčkom FOS (φως) je svjetlost, jer je FOS kao svjetlost NOSAČ VIDA i TOPLOTE. Svjetlost je DRŽAČ veze između Sunca i Zemlje i ona je PODUPIRAČ i DRŽAČ života na Zemlji.

Varijante slova S od vremena faraona Menesa do motiva na srednjevijekovnim stećcima i ilustracije u Miroslavljevom jevanđelju Na petroglifu (piktografu) Pisane stijene desno od simbola Φ je simbol Ψ. To je južni prestol Sunca, Sunčevo južno sedlo u danu kratkodnevnice. Srednja strelasta linija je simbolika uspona Sunca od juga ka sjeveru (strelasti vrh srednje vertikale na znaku sa Pisane stijene), lijeva linija je vrijeme jeseni do podne na dan ravnodnevnice a desna je zimska zona dana u prvom danu zime. Šta znači to Ψ objasnićemo ovdje: "Drugi rani oblik abecednog S, koji je nađen kod nekih Kadmejaca u ranoj Maloj Aziji i kod 58

‘semitskih’ Feničana bilo je pisanje (α) ‘trogranog’ oblika (Plate II) i (b) ili perjanica ili pernasta kruna Ψ, Ш." (6) Pomenuti detalj Ploče II (Plate II) je na 51. strani ove knjige. Ovo S (ili Š) u obliku znaka Ψ ili Ш u staroslovenskoj azbuci postalo je ćirilićno slovo Ш (Š). U obliku simbola Ψ nalazimo ga na drevnim petroglifskim predstavama krstova, a često je u obrnutom smjeru ₼ kao postolje solarnih krstova i antropomorfnih predstava Sunca kako na petroglifima, tako i na drevnim tetovažama i stećcima (Sl. 4, str. 53). Na Pisanoj stijeni slova ϕΨ znače FOS: DRŽAČ, NOSAČ. Preostala dva znaka desno od znakova ΦΨ jesu slova ILI (znak Ľ je ligatura) i to je ime trojanskog vrhovnog boga i boga sunca. Stavljanje tački ispod slova, kao ovdje dvije tačke ispod slova L, je ukrašavanje. Feničani su ovakve ukrase ponekad stavljali sa strane slova. Napisano ΦΨ IĽ znači FOS ILI, tj. DRŽAČ ÍLIJA, DRŽAČ ILIJEV. Trojanci su bili Brigi (Frigi) Tračani. Petroglifi na pisanoj stijeni su iz vremena Trojanaca. Kod Briga 10. vijeka i njihovog kralja Midasa slovo ϕ bilo je znak za glas W (“meko” V) (7), te je kod ondašnjih Briga FOS (φως) bilo VOS (βos), a izraz FOS ILI sa natpisa Pisane stijene kod Briga Male azije bio je VOS ILI i to je dalo kasnije VASILI > VASILEIS (βασιλεύς), potonje “grčko” βασιλεύς. Vrijeme nastanka petroglifa na Pisanoj stijeni je oko 13. vijeka stare ere ( ± 200 godina). ……………………………

1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. II, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 452. (2) Ibid., pg. 417. (3) Ibid., p. 452. (4) ibid. (5) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 526. (6) Laurence Austine Waddell, The Aryan origin of the Alphabet, London: Luzak & Co., 1927, pg. 44. (7) Robert Ellis, The Armenian origin of the Etruscans, London: Parker, Son and Bourn, 1861, pg. 14. 59

BOG IL Biblija Novog zavjeta kaže da je raspeti Isus u mukama sa golgotskog krsta zavapio: “Ili, Ili, zašto si me ostavio?”( Mat.27,46) Na aramejskom IL je ime Boga. U nekim jezicima to ime je EL, u nekim AL IL, EL ili AL je Stvoritelj svijeta i ljudski Otac Nebeski. Da je ime Božje IL bilo i davnim precima današnjih Srba poznato, pokazaće nam preostale stare riječi srpskog jezika, koje u sebi nose značenje tog Božijeg imena. Da bismo to pokazali, koristićemo neke riječi ekavskog i ikavskog govora: - SILA (S-IL-A) = snaga - ŽILA (< S-IL-A) = snaga - BEL (B-EL), BIL (B-IL) = boja svijeta i dana, vidjelo, Sunce - BILO (B-IL-O) = krvna žila kucavica (damar) - VELIK (V-EL-IK) = moć, snaga, sila - VRELO (V-R-EL-O), VRILO (V-R-IL-O) = izvor koji vrije - VILA (V-IL-A), VILENJAK (V-IL-ENJAK) = duhovna bića onog svijeta - VILOVIT (V-IL-O-VIT) = radosno životan - VILE (V-ILE) = oružje i oruđe - JELEN (J-EL-EN) = božanski - JELIKA (J-EL-IKA) = božanska - JELENA (J-EL-ENA) = božanska - ILA (IL-A), ILOVAČA (< IL-O-VA-KA) = ljekovita zemlja (glina) - MILO (M-IL-O) = drago, ljubavno, božansko - MILOST (M-IL-O-ST) = božanska vrlina - MILINA (M-IL-I-NA) = božansko stanje - MILODUH (M-IL-O-DUH) = božanski miris - BELEG (B-EL-EG), BILIG (B-IL-IG) = božji znak - PILE (P-IL-E) = rođeno iz jajeta - RILO (R-IL-O) = razorna prevrtačka snaga - ŠILO (S-IL-O) = prodiruća snaga - BILJKA (B-IL-JKA) = božanska - PILJAK (P-IL-JAK) = malo okruglo - PELEN (P-EL-EN) = božji - PELEŠ (P-EL-ES) = perčin (na Pisanoj stijeni bog proljeca ima perčin) - PILJI (P-IL-JI) = neprekidno gleda - ILIK (IL-IK) = sjajna toka na dolami - ALEM (AL-EM) = crveni dragi kamen 60

- ALBAN (AL-BAN) = visoki sjaj Riječi koje su nastale od imena IL, EL ili AL, ali im je metatezom promijenjen oblik: - MILKO (M-IL-KO) > MLIKO = bíla (bijela) boja - MELKO (M-EL-KO) > MLEKO = bela boja - MILVO (M-IL-VO) > MLIVO = brašno (i brašno je bijelo); - ILK (IL-K) > LIK = nalik na Boga, božanski - ILCE (IL-CE) > LICE = Božije - ILE = božanstven - ILIJA = Bog jest - ILINDAN = ILOV DAN Sanskritski IL, ILATI znači DOĆI (1), velški IL je NAPREDAK, POKRET, (2), grčki έλάω (3). Bukvalno značenje imena IL kazaće nam sumerski jezik: “IL = riječ i znak nesumljivo znači PODIĆI, USTATI, USPRAVITI….” (4) Prvi dan zime na zimski solsticij je DRŽAČ ILIJEV, NOSAČ ILIJEV i od tog mjesta na svojoj najnižoj tački južnog neba Sunce se PODIŽE I USPRAVLJA ka proljeću i prvom danu ljeta na ljetni solsticij dostižući na taj dan svoju najvišu tačku na sjevernom nebu. Praznik ILINDAN koji se u pravoslavnom crkvenom kalendaru slavi 2. avgusta gregorijanskog (20. jula julijanskog) kalendara, nije Srbima nametnut hristijanizacijom, već je bio tradicionalni praznik prehrišćanskih Srba posvećen Bogu ILIJU, a hrišćani su ga zamijenili starobiblijskim mitološkim prorokom Ilijem. IL je BOG OTAC, ILA je MAJKA ZEMLJA. …………….. …………….. …………….. …………….. …………….. …………………… (1) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Motilal Banarsidass, Oxford University Press, 1899, Reprinted: Delhi, 1986, pg. 168. (2) Ibid. (3) Ibid. (4) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, pg. 188. 61

TROJANSKE SVASTIKE

Piktografi na Pisanoj stijeni pripadaju Trojancima, dakle su nastali oko 13. vijeka stare ere. Svjedok tome su dvije potpuno iste svastike na artefaktima iz Troje i na crtežima na Pisanoj stijeni.

62

Ispod je svastika na Pisanoj stijeni, a iznad ista svastika na artifaktu Troje (Henry Schliemann, The City and Country of the Trojans, New York, Harper and Brothers, 1880, fig. 1863).

63

Ispod je svastika na Pisanoj stijeni, a iznad ista svastika na artifaktu Troje (Henry Schliemann, The City and Country of the Trojans, New York, Harper and Brothers, 1880, fig. 1983). Početkom septembra prijatelj Boriša Čolić iz Bajine Bašte poslao mi je nove fotografije petroglifa sa Pisane stijene. Zahvaljujući dobrim fotografijama i jasnoći petroglifa na njima u članku ove knjige pod naslovom “Trojanski natpis na Pisanoj stijeni” sa sigurnošću je objašnjeno šta je napisano ispod predstave jednog od naslikanih orlova.

64

Ispod su svastike na Pisanoj stijeni, a iznad iste svastike na artifaktima Troje (Henry Schliemann, The City and Country of the Trojans, New York, Harper and Brothers, 1880, fig. 1861, 1866).

65

Svastika na artifaktu iz Troje, a desno svastika na Pisanj stijeni (Henry Schliemann, The City and Country of the Trojans, New York, Harper and Brothers, 1880, fig. 1971).

Troja i Pisana stijena (Henry Schliemann, The City and Country of the Trojans, New York, Harper and Brothers, 1880, pg. 349). 66

Na gornji slici je motiv sa keramične kugle iz Troje sa specifičnom svastikom (Heinrich Schliemann, Ilios - The City and Country of the Trojans, New York, Published by Harper & Brothers, 1880, pg. 349). Ista svastika nalazi se i na Pisanoj stijeni. 67

Značenje trojanske svastike. 68

Trojanska svastika oblika X snimljena iz dva ugla. 69

Svastika sa Pisane stijene i simbolična predstava Sunčeve ekliptike (Japodi, Nacionalni parka Una, selo Ripač, Bihać). 70

BOG LJETA

Antropomorfni prikaz boga ljetnog sunca sa njegovim žezlom Ր. 71

Obe ruke su u znaku padanja Sunca. Konj je okrenut zapadu kao simbolu padanja Sunca (od prvog dana ljeta Sunce pada ka jugu). 72

Znak Ր simbol je dana ljetne dugodnevnice i početka ljeta na ljetni solsticij. Konjanik je bog Sunca sa svojim stegom pobjede (foto: dr um. Elda Stanković). 73

AZEK

Sa desne strane orla piše ASEK ili AZEK (foto: dr um. Elda Stanković). 74

Na osnovu fotografije ne može se utvrditi je li to originalni natpis, ali je to drevna riječ koja znači BOŽANSKI, MOĆNI, SILNI, jer osnova AS (AZ) znači BOG. Možda je vrsnik petroglifa, a možda i mnogo mlađa. 75

ŽRTVENIK NA PISANOJ STIJENI

Sunce iznad žrtvenika (foto: dr um. Elda Stanković). 76

Žljebovi od žrtvenika služili su za odvođenje krvi. Kamen u vrhu je pobijelio zbog čestog loženja vatre (foto: dr um. Elda Stanković). 77

Znak na stijeni ili je igra sjenki? 78

Znak na prilazu žrtveniku: Božije žezlo ili je samo igra sjenki na kamenu? Ovo treba provjeriti na licu mjesta. 79

KULTURNO-ISTORIJSKA BAŠTINA BEZ ZAŠTITE

Već je skoro 150 godina kako naučna javnost zna za postojanje petroglifa na Pisanoj stijeni, ali ni jedna vlast prstom nije makla da se ova svjetskog značaja istorijska lokacija zaštiti od propadanja. Imali su oni para za kolosalne spomenike svoje gordosti u liku mnoštva hramova svojih ideologija koje oni nazivaju vjerama, a za zaštitu ove milenijumski stare kulturno-istorijske lokacije novca nisu imali. Izložena udarima kiše, snijega, vjetra, vode i studeni opada boja petroglifa Pisane stijene, ali nikoga briga nije za trojansko petroglife. Države ne daju pare, bogati biznismeni ne doniraju pare, a samo nadstrešica treba.

80

Preko tri hiljade godina odoljeva boja zubu vremena, ali kiše, voda i studen polako rastaču i rune boju, a samo jedna nadstrešica treba. 81

82

POGOVOR Početkom septembra prijatelj Boriša Čolić iz Bajine Bašte poslao mi je nove fotografije petroglifa sa Pisane stijene, te je ova knjižica nastala kao rezultat analize tih i ranije objavljenih fotografija Pisane stijene. U ovoj knjižici uz dokaze objašnjeno je šta je naslikano i napisano na Pisanoj stijeni, od koga je, kad je rađeno i šta naslikano znači. Paleografsko poređenje natpisa na Pisanoj stijeni sa najstarijim pismima antičkog perioda svjedoči drevnost petroglifa na Pisanoj stijeni i postavlja istorijsko pitanje: nije li je natpis na Pisanoj stijeni najstarija zapisana riječ u antičkoj Evropi? Arheološka ispitivanja lokacije petroglifa Pisane stijene vjerovatno bi dala i neke materijalne dokaze koji bi potkrijepili zaključke iznesene u ovoj knjizi. Autor, Kitchener, ON, Canada, 27. oktobar, 2017. ……………… ……………… ……………… ……………… ……………… ……………… ……………… ……………… ……………… ……………… ……………… ……………… ……………… ……………… ……………… ……………… ……………… ……………… …………… …………… 83

Bibliografija Albert Churchwald, The arkana of Freemasonry, London, George Allen & Unvin LTD.,1915. Albert Pike, Morals and Dogma, Charleston, 1871. Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the Human Race, London, Samuel Clarke, 1843. Claude Reignier Conder, Altaic Hieroglyphs and Hittite Inscriptions, 1887. David Frawley, Gods, Sages and Kings: Vedic Secrets of Ancient Civilization, Delhyi, Motilal Banarsidass Publisher, 1995. Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for use in Schools, Vol. II, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-. Frank C. Higgins, The cross of the magi, New York, Roger Brothers, 1912. Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods, Cambridge: Metcalf and Company, 1856. Francis Edward J. Valpy, The etymology of the words of the Greek language, London: Longman, Green, Longman, and Roberts, 1860, George Albert Cooke, A Text-book of North-Semitic Inscriptions, Oxford: The Clarendon Press, 1903, Georges Perrot and Charles Chipiez, History of art in Phrygia, Lydia, and Lycia, London: Chapman and Hall; New York: A. S. Armstrong and Son, 1892. Heinrich Schliemann, Ilios - The City and Country of the Trojans, New York, Published by Harper & Brothers, 1880. Jacob Bryant, A New System; Or, An Analysis of Antient Mythology, Thirdh Edition, Vol. III, London: Publishers J. Walker; W.J. and J. Richardson; R. Faulder, 1807. John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908. John Groves, A Greek and English Dictionary, Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836. Laurence Austine Waddell, Egyptian civilization of Sumer origin & real Chronology, Luzak & CO, London, 1930. 84

Laurence Austine Waddell, The Aryan origin of the Alphabet, London: Luzak & Co., 1927. Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo, 1965. Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Motilal Banarsidass, Oxford University Press, 1899, Reprinted: Delhi, 1986. Nathan Davis, Inscriptions in the Phoenician Character, Brytish Museum, order of the Trustees (London), 1863. Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Clarendon Press, 1968. Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971. Robert Ellis, The Armenian origin of the Etruscans, London: Parker, Son and Bourn, 1861. Thomas Wilson, The swastica, the earliest known symbol, and its migrations; with observations on the migration of certain industries in prehistoric times, Department of Prehistoric Antrophology – U. S. National Museum, Washington, 1896. Wilhelm Gesenius, Scripturae linguaeque phoeniciae monumenta quotquot supersunt, Pars Prima, Lipsiae: Sumptibus Typisque Fr. Ch. Guil. Vogelli, 1837. William Holwell, A Mythological, Etymological, and Historical Dictionary, London, 1793. William Albert Mason, A History of the Art of Writing, New York, The Macmillan Company,1920. ………………… ………………… ………………… ………………… ………………… ………………… ………………… ………………… ………………… ………………… ………………… ………………… ………………… …………………... 85

AUTOR

Petko Nikolić Viduša rođen je na Viduši kod Kaknja (srednja Bosna) na dan Sv. Petke 27. (14.) oktobra 1951. godine. Onovnu školu pohađao je Modrinju (opština Kakanj) i u Perinom Hanu kod Zenice, a srednju u Zenici. Studirao u Sarajevu. Kao prosvjetni radnik radio u zeničkim osnovnim školama. U Kanadi živi i radi od 1993. godine. Autor je nekoliko knjiga o Velikoj piramidi. U izdanju Izdavačke kuće “Pešić i sinovi” u Beogradu 2014. g. objavljena mu je knjiga “Stećci laž i bogumili”, a bavio se i poezijom: knjiga “Nebeski glasonoša”, Književni klub “Studenac”, Tešanj, 1996, te eknjiga poezije ”Pjesme iz progonstva”. U elektronskom izdanju objavio je zbirke ogleda iz srbske etnologije, mitologije, simbologije, etimologije i istorije. To su e-knjige “Perunovi zapisi”, “Zabranjeno znanje”, “Božija slova”, “Peroglifi i steći”, “Pepel i opelo”, “Svevideće oko”, “Tragom istine”. “Vrata istine”, “Svetosavlje protiv krstjana”, “Ilirija i Albanija” i “Istorija i Etimologija”.

86

87