Peter Burke Kulturalna povijest

October 12, 2017 | Author: Martina Guštin | Category: N/A
Share Embed Donate


Short Description

skripta...

Description

Peter Burke - Što je kulturalna povijest? Uvod - kulturalna povijest ponovno je "otkrivena" sedamdesetih godina 20. stoljeća - knjiga pokušava spojiti dva pristupa: 1. onaj usredotočen na unutarnje rješavanje neprekidnih problema unutar same discipline (kulturalni povjesničari prikupljaju one dijelove povijesti koje drugi povjesničari nisu u stanju vidjeti) i 2. onaj izvana, kao odgovor na pitanje što povjesničari daju vremenu u kojem žive (javlja se povećano zanimanje za vrijednosti kojih se drže pojedine grupe na pojedinim položajima u pojedinim razdobljima) - riječ "kultura" u današnjem sve vremenu sve više koristi, tako da je sve teže shvatiti što se sve podrazumijeva pod kulturom - teško je odrediti i što je to kulturalna povijest (to pitanje 1987. postavlja Karl Lampercht) - pitanje metoda kulturalne povijesti - npr. intuitivno (Jakob Burckhardt) - neki svoj rad zovu traganjem za smislom, neki traže prakse i reprezentacije - neki opisuju, neki kulturalnu povijest predstavljaju kao priču - svima im je zajednička zaokupljenost simboličkim i njegovom interpretacijom - epigram Jeana-Paula Sartrea "Premda kulturalna povijest nema svoju bit, ima svoju vlastitu povijest." - Burke u knjizi kulturalnu povijest kulturalne povijesti tumači tako da se prema njoj odnosi kao prema primjeru kulturne tradicije koja se stalno mijenja i prilagođava novim okolnostima (važnost njemačke tradicije, razlike između britanske i američke, francuska tradicija koja izbjegava riječ "kultura", već koristi pojmove kao što su civilizacija i mentalitet) - francuski povjesničari okupljeni oko časopisa Annales, poredani po generacijama i područjima istraživanja: Marc Bloch, Lucien Febvre (povijest mentaliteta, senzibiliteta), Fernand Braudel (povijest materijalne kulture), Jacques Le Goff, Emmanuel Le Roy Ladurie, Alain Corbin (povijest mentaliteta, socijalna imigracija) - pokreti često završavaju jer su ih istisnuli takmaci - novi pristupi zasnovani na starim pokretima

1. Velika tradicija - u Njemačkoj se pojam "kulturalna povijest" koristio pred više od 200 godina (Kulturgeschichte) - u 19. stoljeću riječ kultura se sve više rabi u Velikoj Britaniji (Matthew Arnold 1896. "Culture and anarchy"), SAD (Edward Tylor 1871. "Primitive culture") i Njemačkoj (koju u sedamdesetim godinama 19. st. potresa "rat kultura", Kulturkampf), dok Francuzi radije koriste pojam civilizacije 4 faze kulturalne povijesti: 1. Klasična faza - velika tradicija 2. faza "socijalne povijesti umjetnosti" - u 30im godinama 20og stoljeća 3. otkriće povijesti popularne kulture u 60im godinama 20og stoljeća 4. "nova kulturalna povijest" Klasična povijest kulture - obuhvaća razdoblje od 1800. - 1950. - fraza engleskog kritičara F.R. Leavisa - riječ je o "velikoj tradiciji" - ona uključuje djela "Kultura renesanse u Italiji" Jacoba Burckhardta (1860.), "Jesen srednjeg vijeka" Johana Huizinge (1919.), "Victorian England" G.M. Young - povjesničar je slikar "portreta vremena" - povjesničare kulture osobito zanimaju povezanosti među različitim umjetnostima, koje onda razmatraju kroz odnose tih umjetnosti, i njihov odnos prema duhu vremena (Zeitgeist) - njemački povjesničari pišu "povijest svijesti" (Geistesgeschichte) - "čitaju" umjetnička djela kako bi proučavali kulturu vremena u kojem su nastali - tako šire ideju hermenautike, koja se prvotno odnosila na interpretaciju biblijskih tekstova, ali sad obuhvaća i interpretaciju artefakata i djela - Burckhardt (Švicarac) u svom radu obuhvaća široko razdoblje - "od stare Grčke preko ranog kršćanstva i talijanske renesanse..." - posvetio je malo pozornosti događajnoj povijesti (savezništva, politička previranja, ratovi), evocirao je neku kulturu iz prošlosti i isticao ono "ponavljajuće, konstantno i tipično" u njoj - na temelju umjetničkih djela nekog razdoblja daje generalizacije - u "Kultura renesanse u Italiji" opisuje individualizam, takmičarstvo, filozofiju, politiku renesansne Italije (dakle

1

individualnost pojedinca u to vrijeme), dok u "Povijest grčke kulture" naglašava sukob individualca sa zahtjevima koje mu postavlja društvo - Huizinga (Nizozemac) obrađuje široko povijesno i geografski, od stare Indije do Zapada, od Francuske 12. st. do Nizozemske 17. st. - u eseju objavljenom 1929. kaže da je "glavni doseg povjesničara kulture portretirati kulturne obrasce" - opisivanje karakterističnih misli i osjećaja vremena i njihovu uklopljenost u umjetnička djela, a obrasce nalazi proučavajući teme, simbole, osjećaje i oblike - u "Jesen srednjeg vijeka" koja se bavi životnim idealima (npr. viteštvo) primjenjuje ta načela - zaključuje da je to vrijeme bilo vrlo ritualizirano - imao je morfologijski pristup (cjelina sastavljena od manjih dijelova, koji se zasebno proučavaju) - bavio se stilom cijele kulture, ali proučavao i stilove pojedinačnih slika i stihova - kaže da je povijest koja oblikuje ideju o nekom vremenu ne vrijedi ako ne prikažemo ljude koji su u tom vremenu živjeli i radili Od sociologije do povijesti umjetnosti - Max Weber "Protestantska etika i duh kapitalizma" (1904.) analizira kulturne korijene ekonomskog sustava u Americi i Zapadnoj Europi - kulturalno objašnjenje ekonomskih promjena - protestantska etika (akumulacija bogatstva i požrtvovan rad) - Norbert Elias "O procesu civilizacije" (1939.) opisuje ono što naziva "društveni pritisak na samokontrolu" kroz običaje ponašanja za stolom - Aby Warburg - ne mari za akademsku karijeru - cilj mu je bio pridonijeti općoj "znanosti o kulturi" (Kulturwissenschaft) cijenio je Burckhardta i njegove "nepogrešive intuitivne generalizacije" - zaokupljen je klasičnom tradicijom usredotočava se na kulturne i perceptivne sheme, ili na formule, geste koje izražavaju pojedine emocije - ideja sheme se pokazala stimulativna za povjesničare kulture - Karl Popper tvrdi da je nemoguće ispravno promatrati prirodu, a pritom ne imati hipotezu za provjeru kojom možemo vidjeti obrazac, a ne zbrku - povjesničari književnosti: Ernst-Robert Curious "Europska književnost i latinsko srednjovjekovlje" - William Tindall - studija o Johnu Bunyanu - primjer studije tekstova usredotočenih na shemu - Ernst Gobrich "Umjetnost i iluzija" (1960.) - najpotpunije je razvio ideju kulturne sheme - Aby Warburg oko sebe okuplja grupu znanstvenika, što je jezgra budućeg Warburg instituta - među pripadnicima su: Ernst Cassierer (filozof) "Filozofija simboličkih oblika" i povjesničari umjetnosti Fritz Saxl, Edgar Wind i Erwin Panofsky Velika dijaspora - Erwin Panofsky (Nijemac, emigrirao u SAD) tvrdi da postoji povezanost između arhitekture i filofozije - dolazak Hitlera na vlast raselio je židovske znanstvenike, i posljedice toga su za njihove zemlje bile velike, kao i za povijest kulture (Erwin Panofsky, Saxl, Wind, Cassirer, Ernst Kantorowicz) - u SAD je bio naglasak na "civilizaciji", a ne na "kulturi" (Charles i Mary Beard "The rise of American civilization" 1927.) predavanja o civilizaciji počinju se održavati zbog pokreta "Nova povijest" u kojem sudjeluju radikalni povjesničari - u američkoj tradiciji zastupljenije je bilo istraživanje "povijesti ideja" - Perry Miller "The New England mind" (1939.), kao i krug s John Hopkins Sveučilišta okupljen oko "Journal of the history of ideas", časopisa koji je povezivao filozofiju, književnost i povijest (interdisciplinaran) - u Velikoj Britaniji povijest kulture piše se izvan katedri povijesti: Basil Willey "The seventeenth-century background" (1934.) - studija "misli epohe" kako bi dao podlogu književnosti toga doba - iznimke stavljanja povijesti ideja u prvi plan: Cristopher Dawson "The Making of Europe" (1932.), Arnold Tonybee "Study of history" (1934.-1961.) u više svezaka, koncentrirano na 21 razdvojenu "civilizaciju" - velika dijaspora utječe i na britanske znanstvenike - tako utječu na Frances Yates, koja koristi varburijansku tehniku korištenja vizualnog dokaza kao povijesnog dokaza u svom proučavanju okultnog Kultura i društvo - u dijaspori je bilo i marksista koje su zanimali odnosi između kulture i društva, koji podižu svijest o tim odnosima u zemljama u koje su došli - Charles i Mary Beard - u "The rise of American civilization" raspravljaju o širenju urbanih vrijednosti i "stereotipnih mentalnih doživljaja" - debatna grupa "Sunday circle" kojoj pripadaju trojica Mađara koji su emigrirali u Englesku: sociolog Karl Mannheim,

2

Arnold Hauser, povjesičar umjetnosti Frederick Antal, okupljeni oko kritičara Georgea Lukacsa - Mannheim - zanima ga sociologija znanja, pristupa pitanju s povijesnog stajališta (na primjer proučavajući mentalitet njemačkih konzervativaca), žali se na teškoće "prevođenja" sociologije u Veliku Britaniju (zbog kulturalnog otpora Britanaca) - Arnold Hauser - širi spoznaje do kojih je grupa (oko "Sunday circle") došla knjigom "Socijalna povijest umjetnosti" - u kojoj kulturu veže s ekonomskim i društvenim sukobom, pozivajući se na marksističke pojmove kao što su klasna borba i kriza kapitalizma - Frederick Antal (mađarski povjesničar umjetnosti) - kulturi prilazi kao izrazu, "odrazu" društva - njegovi su pristaše bili Francis Klingender (autor "Art and the industrial Revolution"), Anthony Blunt (povjesničar umjetnosti), John Berger (prilazi umjetnosti s društvenog aspekta) - mala grupa britanskih marksista koja je primala ideje novopridošlica: Roy Pascal (pisao je o socijalnoj povijesti književnosti), Joseph Needham ("Science and civilisation in China") - nostalgičar za starom "organskom zajednicom Velike Britanije, F.R. Leavis "The great tradition" (1948.), u kojoj govori o ovisnosti književnosti o "socijalnoj kulturi i umijeću življenja" - Raymond Williams "The long revolution" (1961.) - socijalna povijest drame i izraz "struktura osjećaja" Otkriće naroda - ideja popularne kulture (Volkskultur) javlja se u Njemačkoj potraj 18. stoljeća - od 60ih godina 20og stoljeća akademski povjesničari proučavaju popularnu kulturu - Eric Hobsbawm (povjesničar ekonomije i društva) - "The jazz scene" (1959.) - proučava glazbu, publiku koja je sluša, njenu poslovnu komponentu i politički protest - najutjecajnija studija u 60im "Making of the English working class" (1963.) Edwarda Thompsona - istražuje simbolizam i ikonografiju, ne samo faktore koji utječu na razvoj radničke klase u Velikoj Britaniji, stavlja velik naglasak na metodizam (metode stvaranja novog), opisuje "strukturu osjećaja radničke klase" - pokret Historijskog seminara osnovan 60ih pod vodstvom Raphaela Samuela, vodi konferencije, utemeljuje časopis "History workshop" i inspirira mnoge da pišu povijest - pitanje razloga zaokupljenosti poviješću popularne kulture baš u to vrijeme, dva objašnjenja: 1. unutarnje - "odgovor na manjkavosti prethodnih pristupa, povijesti kulture koju zaboravlja običan svijet, te političke i ekonomske povijesti koja zanemaruje kulturu" - proučavaju ono što oni prije njih nisu i istražuju "obične ljude" 2. vanjsko - osnivanje CCCSa (Centre for Contemporary Cultural Studies) odgovara zahtjevu za kritikom naglašavanja tradicionalne elitne kulture, kao i nove promjene u odnosima potrošnje, pojavljivanje oglašavanja i televizije

2. Problemi kulturalne povijesti Preispitivanje klasika - problem pristupa dokazima u klasicima kao što je Hunzingina "Jesen srednjeg vijeka" - po njemu su zaključci koje su donijeli povjesničari kulture relativno pouzdani, dok je politička povijest često nepouzdana i netočna ("Grci su pretjerivali i često lagali") - svjedoci iz prošlosti mogu nam govoriti (kroz svoja djela) o stvarima koje nisu ni znali da poznaju - ali, ta djela nisu napravljena bez vanjskih utjecaja, kao na primjer zašto je nastala neka slika - kritika Burckhardta i Huizinge kao impresionističkih - utjecaj utisaka koje su na njih ostavljali proučeni artefakti, subjektivnost čitanja - John Clapham (povjesničar ekonomije) - pitanje metode: - alternativa impresionističkoj povijesti kulture mogla bi biti "događajna povijest" (francuski termin i metoda), u kojoj se dokumenti analiziraju kronološkim slijedom - "kvantitativna analiza sadržaja" - odabire se tekst ili grupa tekstova i izračuna učestalost spominjanja neke teme ili tema i analizira učestalost veza koje se pojavljuju kroz tekst - kritika ove metode je ta da je previše mehanička sama po sebi (riječi imaju različite razine značenja, ovisno o kontekstu), ali ima je smisla koristiti uz tradicionalne književne metode pomnog čitanja - "analiza diskursa" - lingvistička analiza odlomaka umjesto pojedinačne rečenice - problematika pretpostavki na kojima se gradi djelo - kritika Burckhardta, Huizinge, marksista (najviše Hausera) najčešće izgrađene na ideji Zeitgeista koju neki smatraju zastarjelom Marksističke debate - glavna marksistička kritika klasičnog pristupa kulture jest to što ona nema dodira ni s ekonomskom ni s društvenom

3

bazom (Burckhardt, Huizinga i Panofski djelom ignoriraju ekonomske faktore i društvene veze) - druga kritika kaže da precjenjuju homogenost proučavanih kultura - ignoriraju kulturne konflikte - tako Thompson kulturu naziva "nedorađenim terminom" koji okuplja pojmove i skriva razlike - različite su kulture muškaraca i žena, različitih naraštaja, različitih klasa - Ernst Block (njemački marksist) - "vremenske zone" - određene skupine ljudi za sobom vuku prošlost, s time i kulturu tog vremena (primjer osiromašene srednje klase njegovog vremena), i tako ne postoji kulturno jedinstvo Problemi marksističke povijesti - paradoks marksističke povijesti (zaokupljenost poviješću, što je po Marxu čista nadgradnja) - marksisti su "The making of the English working class" kritizirali zbog "kulturalizma" (naglasak je bio na iskustvu i ideji, ne na ekonomsko-socijalnoj i političkoj stvarnosti), Thompson pak njih kritizira zbog "ekonomizma" - to pokreće unutarnju kritiku marksizma, i tako Raymond Williams koncept baze i nadgradnje proglašava previše rigidnim (preferira proučavanje "odnosa između elemenata ukupnog života") - ideja kulturne hegemonije (Antonio Gramsci) - vladajuće klase ne vladaju neposredno, već i jer su njihove ideje prihvaćene od podređenih klasa - problematika marksizma koji izostavlja svoje elementarne ideje baze i nadgradnje, ali ako se ta ideja koristi postavlja se pitanje je li uopće moguće promatrati kulturu bez da se pretpostavi njezina homogenost (sličnost svih njenih dijelova) 2 odgovora na to pitanje: 1. treba proučavati kulturne tradicije (one su homogene) 2. treba razdvojiti učenu i popularnu kulturu, proučavati ih kao "supkulture" u odnosu jedne od druge Paradoksi tradicije - tradicija - određena znanja i vještine koje se prenose s naraštaja na naraštaj - ideja tradicije povjesničare kulture oslobađa od pretpostavki homogenosti i jedinstva neke "epohe" (vremenskog razdoblja obilježenog nekom karakteristikom) - srednji vijek, prosvjetiteljstvo... - Aby Warburg i Ernst-Robert Curtius zaokupljeni su tradicijom 2 paradoksa tradicije: 1. inovacija može prekinuti ili oslabiti tradiciju - na primjer, ustrajnost religioznih stavova (katoličkih, islamskih, protestantskih...) u sekulariziranom (društvo se odmaknulo od identifikacije s religijom, sad su u više odvojenom odnosu) obliku - određeni pogledi opstaju - danas se naglasak stavlja na svjesno ili nesvjesno miješanje vjerovanja i vrijednosti religija 2. tradicija može oslabiti inovaciju - problem utemeljitelja i sljedbenika (Marxova šala kako on uopće nije marksist) - sljedbenici naglašavaju određene aspekte, ovisno kako im odgovara (na primjer raniji i kasniji Marx) - ono što se prenosi se mijenja predajom novom naraštaju O popularnoj kulturi - razlika učene i popularne kulture kao opreka pretpostavke kulturne homogenosti - problem određivanja - tko su ljudi, svi, ili samo ne-elita - što opet dovodi do problema homogenosti isključenih - novije rješenje - popularne kulture (množina), urbana i ruralna, muškaraca i žena... - tu se onda javlja problem preuveličavanja razlika i sve većeg raslojavanja grupa - John Winkler (klasicist inspiriran kulturnom antropologijom) pokazuje različitost ženske i muške perspektive prema seksu i ostalom kroz izvore koji su gotovo isključivo djela muškaraca - treba li u popularnu kulturu (u određenim razdobljima) uključiti elitu? - u nekim se razdobljima kultura elite i ne-elite nije mnogo razlikovala - na toj osnovi Roger Chartier dokazuje da je praktički nemoguće djelatnosti i običaje obilježiti kao "popularne" usredotočio se na elitu Zapadne Europe u ranom Novom vijeku i zaključio da su bili bikulturalni - sudjelovali su i u elitnoj i u popularnoj kulturi, a iz popularne se kulture povlače nakon sredine 17og stoljeća - česte interakcije između učene i popularne kulture kao razlog za napuštanje oba pridjeva, ali se bez njih ne mogu opisati interakcije učenog i popularnog - najbolje je koristiti oba pojma ne čineći razliku između njih previše rigidnom Što je kultura? - pojam se obično odnosio na elitnu kulturu - proširen je kako bi uključio i popularnu (ili nisku) kulturu - pojam se obično odnosio na umjetnost i znanost, pa se počeo širiti na opise popularnih ekvivalenata umjetnosti i znanosti (narodna glazba i medicina etc.) - još je Bronislav Malinowski kulturu široko definirao kao ono što obuhvaća "naslijeđene artefakte, robe, tehničke procese, ideje, navike i vrijednosti." - antropologija koristi pojam kulture kao širok i obuhvatan pojam

4

- historijska antropologija i nova kulturalna povijest - dva pokreta kulturnih povjesničara nove generacije

5

3. Vrijeme historijske antropologije - obrat prema antropologiji u kulturalnoj povijesti od 60ih do 90ih godina - koriste pojam kulture u širokom smislu, posuđuju koncepte Ekspanzija kulture - utjecajnost i zanimanje za kulturu, kulturalnu povijest i kulturalne studije - kulturalna psihologija (sva bića nemaju identične nagone), kulturalna geografija (izbjegavanje ideje kulturnih područja), ekonomija (rastući interes za potrošnju), politička znanost - znanstvenici koji do tada nisu pisali kulturalnu povijest počinju je pisati, npr. John Elliot "Revolt of the Catalans" (1963.), Jonathan Brown "A palace for a king" (1980.) - počinju rabiti pojmove kao što su "kultura tiska", "dvorska kultura", "kultura apsolutizma" - nova kulturalna povijest (NCH - "new cultural history, NKP - "nova kulturalna povijest") ima najveći uspjeh u SAD-u, obuhvaća povjesničare umjetnosti i povjesničare znanosti, povjesničare književnosti (okupljenih oko "novog historicizma") - pokret je internacionalan - u Francuskoj pojam polako ulazi u jezik, a Roger Chartier i drugi sami sebe zovu kulturalnim povjesničarima - Chartier knjigom "Cultural origins of the French revolution" (1990.) suprotstavlja širu kulturalnu povijest prema užoj intelektualnoj - u Njemačkoj i Nizozemskoj stavlja se veći naglasak na "povijest svakodnevice" - u Britaniji su pak kulturalni studiji važniji od kulturalne povijesti, koje gotovo i nema Kulturalna razjašnjenja - razjašnjenje nekih polja koja do tada nisu koristili pojam kulture u širem smislu, objašnjavanje pojava s kulturom u vidu - zanimanje za osjećaj pada (ekonomski pad Britanije, obilje i siromaštvo naroda općenito), karakterističan za cijelu generaciju povjesničara - John Elliot objavljuje članak "The decline of Spain" (1961.) - i za promjene u političkom svijetu se sve češće daju kulturalna objašnjenja (revolucije, osnutak države) - primjer kulturnog razjašnjenja političkih zbivanja: F.S.L. Lyons "Culture and anarchy in Ireland 1890-1939" (1979.) opisuje zemlju razdvojenu na 4 kulture - irsku, englesku, angloirsku i ulstersko-protestantsku, za koje tvrdi da su nesposobne živjeti i zajedno i odvojeno - problem je u sudarima kultura - pojam koji je nekad važio za elitnu kulturu sada uključuje i svakodnevnu kulturu Vrijeme historijske antropologije - povjesničari su najviše proučavali djela Marcela Maussa o obdarenosti, Edwarda Evans-Pritcharda o vračanju, Mary Douglas o čistoći i clifforda Geertza o Baliju - Aaron Gurevič (ruski mediavelist) proučava oblike vlasništva u srednjevjekovnoj Norveškoj i Islandu, i koristi antropologiju kako bi objasnio sustav temeljen na stalnom prijenosu pokretnih dobara - gozbe Skandinavaca uspoređuje s ritualom potlatcha među Kwakutlima - preko njega objašnjava karakteristike darivanja - to vodi tome da se plemena koja su bili neprijatelji Rimskog carstva i bila zvana barbarima sada promatra na pozitiviji način - Keith Thomas "Religion and the decline of magic" (1971.) nadahnuto Evans-Pritchadom govori o početcima Engleske u novom vijeku, koristeći reference o Africi i Evans-Pritchardovim istraživanjem plemena Azandi - Mary Douglas "Purity and danger" (1966.) - prljavština postoji u oku promatrača i oblik je nereda - otkriva dugu povijest zapadnjačke zaokupljenosti čistoćom - Levi-Strauss ima utjecaj među francuskim povjesničarima - koriste njegov strukturalistički pristup preuzet iz lingvistike - analizirao je mitologiju američkih Indijanaca, što potiče povjesničare da na sličan način analiziraju europske mitove (Jacques le Goff, Emmanuel Le Roy Ladurie) - povijesne studije koje izvlače korist iz sagledavanja strukturalizma ili semiotike - esej Jurija Lotmana o "poetici svakodnevnog ponašanja" u Rusiji 18og stoljeća - koncept poetike obrađuje kao ograničen na stanovito razdoblje povijesti, ali se taj pristup može koristiti kao opći - Clifford Geertz utjecajan je u SAD, njegova interpretativna teorija kulture je na suprotnom polu od one Levi-Straussa, Geertz naglašava značenje i "gustu deskripciju" - po njemu kultura je "povijesno prenesen obrazac utjelovljen u simbolima, sistem naslijeđenih koncepcija izraženih u simboličkim oblicima upotrebom kojih ljudi komuniciraju, održavaju i razvijaju svoje znanje i stavove o životu."

6

- povezuje borbe pijetlova na Baliju s širim svijetom balijske kulture, po njemu je to priča koju ni pričaju sami sebi, kao što su "Kralj Lear" ili "Braća Karamazovi" priče u našoj kulturi - dramaturški pristup (ideja Kennetha Burkea) - slijedeći taj pristup piše knjigu o "državi teatra" u 18. stoljeću na Baliju toj je državi moć služila za spektakle - Victor Turner - ideja "socijalne drame", po kojoj se poremećaji u društvenom životu često odvijaju u manje ili više redovitom nizu, u četiri faze - Robert Darnton "The great cat massacre" (1984.) - pod utjecajem Geertza - određuje zadaću kulturalnih povjesničara kao "osvajanje drukčijeg" i tvrdi da se grad ili ritual mogu čitati kao što se može čitati narodna pripovijetka ili filozofski tekst - Geertz je toliko utjecajan jer je "analogija drame" vrlo snažna, povezuje elitnu kulturu s novim zanimanjem za svakodnevicu - snaga analogije drame može objasniti i povećano razumijevanje za rituale - analogija drame u djelu Rhysa Issaca "The transformation of Virginia" (1982.) poziva se na rad Geertza i navodi da svaka kultura ima svoju zasebnu "dramaturšku opremu" ili repertoar - u Virginiji - primjena modela teatra na gotovo sve, od ceremonije ispijanja čaja do svakodnevnih malih događaja - Geerzova djela i pojmovi davali su novi smisao onom što povjesničari rade, novu dimenziju - principi kongruencije i konvergencije - ljude jedne kulture privlače drugoj su ideje ili običaji slični njihovima, istodobno i bliski i neuobičajeni - slijedeći tu privlačnost ideje ili običaji tih kultura počinju sve više nalikovati jedni drugima - okreću se antropologiji u potrazi za alternativnim povezivanjem kulture i društva - antropološki, široki koncept kulture povezuje proučavanje simbola sa svakodnevnim životom - analogija drame - antropološka ideja o kulturalnim pravilima ili protokolima privlači kulturne povjesničare - još i Huizinga priznaje utjecaj koji je na njega imao Tylor ("Primitive culture"), i već i on kaže da ga običaj rezanja jabuke na tri djela u čast svetom trojstvu na dvoru Karla smjelog podsjeća na izvedbu velike predstave - L.P. Hartley svoj roman započinje epigramom (kratka, pamtljiva izjava): "Prošlost je strana zemlja. Oni to tamo rade drukčije." - sedamdesetih godina skupina povjesničara ga citira i govori da kulturalna povijest dostiže punu koherentnost i ima najviše smisla kad se promatra kao vrsta retrospektivne etnografije (etnografija je zapisivanje na terenu kako bi se opisalo ljudsko društvo, retrospektiva je pogled unatrag, dakle retrospektivna etnografija je promatranje prošlosti kroz dokumente i zapisivanje činjenica vezanih uz ljudsko društvo i kulturu) - time što su bili izloženi stranom (drugim kulturama) zapadni povjesničari su počeli otkrivati simbolizam svakodnevice "na kućnom pragu" - Stephen Greenblatt "Shakespearean negotiations" (1988.) odbacuje tradicionalni marksistički pogled na umjetnost kao odraz društva - usredotočava se na razmjenu ili premošćivanje između ta dva pojma - vizualna kultura - Bernard Smith, Michael Baxandall - Smith "European vision and the South Pacific" (1959.) - kaže da su Europljani narode Pacifika promatrali kroz stereotipe, uspoređujući ih s obrascima koji su im poznati - Baxandall "Painting and expirience in fifteenth century Italy" (1972.) - raspravlja o percepciji slikarstva i svakodnevnih doživljaja (ples) - neki se povjesničari znanosti redefiniraju kao kulturalni povjesničari - Mario Biagioli "Galileo Courtier" (1993.) - primjer povijesne antropologije - oslanja se na rad antropologa - povjesničari se tako hvataju rada antropologa kako bi svjesno ili nesvjesno reagirali na primjene u širem svijetu, uključujući gubitak vjere u progres i uspon antrikolonijalizma i feminizma Pod mikroskopom - u 70im nova vrsta povijesti - mikro povijest - veže se uz malu grupu talijanskih povjesničara (Carlo Ginzburg, Giovanni Levi, Edoardo Grendi) Ona je odgovor/reakcija na: 1. protiv određenog stila u povijesti društva koji je slijedio model povijesti ekonomije služeći se kvantitativnim (količinskim) metodama i opisujući opće trendove bez osjećaja za raznovrsnost ili specifičnost lokalnih kultura 2. odgovor na utjecaj antropologije - ona nudi širok pogled, dok mikro pogled opet omogućuje pojedincu ili lokalnom iskustvu da uđu u povijest 3. odgovor na razočaranje pričom o progresu zapadne civilizacije koja mimoilazi dostignuća mnogih drugih kultura Emmanuel Le Roy Ladurie "Montaillou" (1975.) - portret francuskog sela od 200tinjak stanovnika u 14 stoljeću, moguć zbog inkvizicijskih spisa - proučava tadašnju materijalnu kulturu i mentalitet tog mjesta Carlo Ginzburg "Sir i crvi" (1976.) - sjeveroistočna Italija, 16. stoljeće, po inkvizicijskim spisima - u kojoj pojedinac inkvizitorima opširno odgovara na pitanja nudeći im svoju viziju svemira - autor se koncentrira na njega samoga

7

- ostale povijesne studije više su potaknute geografijom ili folklorom, proučavaju veće lokalne jedinice - David Fischer "Albion's Seed" (1989.) - razlikuje 7 kulturnih regija u današnjem SAD i 4 u kolonijalnoj Americi, govori o njihovoj formaciji i onome što naziva "narodnim običajima" - problem mikro-povijesnih studija je kako analizirati odnos između zajednice i vanjskoga svijeta Postkolonijalizam i feminizam - problematika zapadnih predrasuda i izostavljanje podataka o nezapadnim civilizacijama - kolonijalne predrasude - Edward Said "Orijentalizam" (1978.) - opozicija Istoka i Zapada u zapadnom mišljenju - razlike između "njih i nas" uočava povezanost kolonijalizma s orijentalizmom - potiče mnoge slične studije - neke autorice naglašavaju ženski doprinos kulturi, koji je praktički nevidljiv u tradicionalnoj velikoj priči - Georges Duby i Michelle Perrot "Histoy of Women in the West" - eseji o kulturalnoj povijesti - o obrazovanju žena, pogledima muškaraca na žene... - Joan Kelly piše članak "Jesu li žene imale renesansu?" - usmjeren je na žene umjetnice tog razdoblja i prepreke na koje su nalazile - tvrdi da je doprinos žena proučavanju Renesanse redefinirao pojam Renesanse - Caroline Bynum "Holy feast and holy fast" (1978.) - studija o simbolizmu hrane u kasnom Srednjem vijeku - dokazuje da je hrana značajniji simbol ženama nego muškarcima

8

4. Nova paradigma? - fraza nove kulturalne povijesti (NKP) koristi se od kraja 80ih - ona je danas prevladavajući oblik kulturne povijesti, model za standardni postupak - zove se novom kako bi se razlikovala od starijih formi - naglašava mentalitete (pretpostavke) ili osjećaje više nego ideje ili sustave mišljenja - riječ kulturalna služi da se razlikuje od povijesti društva - povijest gradova - istražuje se svim povijesnim metodama - politička povijest, ekonomska i socijalna povijest, kulturalna povijest koja je još svježa - treći val započinje knjigom "Beč krajem stoljeća" Carla Scrorskea - usredotočuje se na elitnu kulturu, i smješta je u urbani kontekst - drugi se kulturalni povjesničari više bave urbanim supkulturama - novi stil kulturalne povijesti je odgovor na izazove izražene ranije - nove kulturalne teorije osvijestile su teoretičare o novim problemima i time im stvarale nove probleme - zaokupljenost teorijom - jedna od glavnih osobina NKP - Jacques Derridae ideja o "dodatku", ulozi ruba u oblikovanju središta - povjesničari je koriste u mnogim drugim kontekstima (Joan Scott tako opisuje razvoj ženske povijesti - "žene su pridodane povijesti" Četiri teoretičara - Bahtin je teoretičar jezika i književnosti, a ostali su socijalni teoretičari - potaknuli su kulturne povjesničare da se bave i reprezentacijom i praksom 1. Mihail Bahtin (Rusija), "Rabelais and his world" (1965.), inspirator škole semoiotike - temeljni koncepti: karnevalizacija, jezik tržnice, groteskni realizam - koriste se u NKP - naglašava važnost subverzije i prodora "niske" u "visoku" kulturu - koncepti kao što su "poliglosija" nisu zaživjeli, iako vrlo dobro služe opisu karnevala kao skupa glasova, a ne kao izraza pučke subverzije 2. Norbert Elias - sociolog zaokupljen kulturom i civilizacijom - "O procesu civilizacije" (1939.) - koncepti - prag zbunjenosti, prag odvratnosti koji su podizani prolaskom vremena, "društveni pritisak na samokontrolu", habitus, figuracija (obrazac međuljudskih odnosa koji se neprestano mijenja) - prolaskom vremena djelo ima sve veći utjecaj, pogotovo na povijesne antropologe - kritiziraju ga da je previše posvećen dvorovima a premalo gradovima te da je eurocentričan 3. Michael Foucault - povjesničar ideja koji je postao povjesničar društva - niz knjiga o povijesti ludila, nadzora i seksualnosti... - kritičar teorije progresa, evolucije - novom paradigmom mijenja one stare - naglasak na kulturnom konstruktu - doprinos NKP - pojmovi "mreža" i "rešetki" - strukture dopuštaju nekim informacijama da opstanu u kulturi, a nekima ne - predavanje "The order of Discourse" - "povijest sistema mišljenja" - proučavanje kontrole mišljenja, načini na koji su teme ili ideje isključene iz razgovora - studija "The order of things" - kategorizacija i načini po kojima se temelji i organizira ono što može biti mišljeno rečeno ili zapisano u datom razdoblju - diskurs razdoblja - problem je odrediti što je mislio pod pojmom diskursa (što mu tvori diskurs) - piše intelektualnu povijest - politika na mikrorazini - "diskurzivni postupci" uspostavljaju predmete o kojima se govori - "Nadzor i kazna" - "upravljiva tijela" koja olakšavaju kontrolu nadzora 4. Pierre Bourdieue - koncept "polja" - književnog, lingvističkog, umjetničkog, intelektualnog ili znanstvenog - područje koje u određenom trenutku dosiže neovisnost i izvodi vlastite kulturne konvencije - ideja kulturne reprodukcije - utjecajna - grupa održava svoj položaj u društvu putem obrazovnog sustava - teorija prakse - koncept habitusa - preuzima ga od Erwina Panofskog - svakodnevna praksa u uvjetima izričito podupirane improvizacije unutar shema unesenih kulturom u mišljenje i tijelo - tako se vrijednosti buržoazije poklapaju sa vrijednostima društva, i njezinim članovima je lakše tokom obrazovanja - izrazi "kulturni kapital", "simbolički kapital" - pojam distinkcije - buržoazija se želi razlikovati od neburžoazije Prakse - jedno su od načela NKP - povijest religiozne prakse, a ne teologija, povijest govora, a ne lingvistika - na njih najviše utječu socijalna i kulturna teorija (pogledaj gornja 4 teoretičara) - npr. Timothy Mitchell u svom djelu "Colonising Egypt" (1988.) obraća pozornost na važnost discipline (Foucault), "igra razlike" (Derridae) - počinje se baviti poviješću govora - privlači ih uglađenost i neuglađenost

9

- proučavanje religijske prakse - meditacije i hodočašća (pod utjecajem antropologa Turnera - hodočašća kao rituali inicijacije i liminalna/granična pojava) - povijest putovanja - umjetnost i metoda putovanja - povijest praksi ostavlja trag na razdobljima koje su tradicionalno bile predmet proučavanja povijesti, na primjer Renesansa - "kultura skupljanja" - muzeji, povjesničari umjetnosti i znanosti - proučavaju što se sve skupljalo, kome su bile dostupne, kako su se kategorizirale - npr. "Superflous things" Craiga Clunasa koji na temelju knjige iz 17og stoljeća piše o razlikama u načinu razmišljanja o zaokupljenosti suvišnim - razlike između stvari su razlike između plemenitog znanca i novopečenog bogataša - okrenutost povijesti svakodnevnih praksi - selidba fokusa s velikih pojedinaca i njihovih ideja Povijest čitanja - određuje je povijest pisanja i povijest knjige - popularna tema istraživanja su bilješke čitatelja pisane uz tekstove - radovi o ženama i njihovim književnim ukusima - John Brewer analizira dnevnik Engleskinje koja je živjela u 18om stoljeću koji ona vodi o knjigama koje je pročitala - ona je naklonjena ženskim piscima i djelima s ženskim likovima - što ukazuje na razvoj povijesti ophođenja i običaja - pomaci u načinima čitanja - od na glas do u sebi, od javnog do intimnog - revolucija čitanja u 18om stoljeću - knjiga je toliko da ih se ne može pročitati sve Reprezentacije - odgovori na Foucaultovu kritiku povjesničara po kojoj daju "osiromašene ideje stvarnog": - Georges Duby "Žena, vitez, svećenik" (1978.) - istraživanje tri staleža, prikazanih kao reprezentacija koja ima moć da stvarnost modificira onako kako se odražava u zrcalu (društvo se prilagođava slici koje ima o samom sebi) - Jacques Le Goff "Rođenje čistilišta" (1981.) - rađanje ideje čistilišta u srednjem vijeku objašnjava tako da je povezuje s promjenom poimanja prostora i vremena - francuski pojam "povijest imaginacije" još se ne koristi u engleskom govornom području, ali je "povijest reprezentacija puno uobičajeniji pojam" - mnoštvo oblika reprezentacija, književnih, vizualnih i mentalnih tokom zadnja 2-3 desetljeća - povijesti reprezentacija socijalne strukture - "Representations" - ime časopisa pokrenutog na Berkleyu, obrađuje i izdaje reprezentacije - studije o povijesti putovanja usredotočuju se na stereotipe kojima je opisana strana kultura, primjećuju se obrasci koji se ponavljaju (ljudi vide ono o čemu čitaju prije negoli zbilja dođu u tu zemlju) Orijentalizam u glazbi - muzikologijom se bave kulturalni povjesničari - neki odgovaraju na Saidov "Orijentalizam", povjesničari umjetnosti u 80im, povjesničari glazbe u 90im - sam Said 1993. obrađuje Verdijevu Aidu u kojoj je Orijent oslikan kao "daleko i drevno mjesto na kojem Europljani mogu demonstrirati svoju silu" - Ralph Locke - studija o "Samsonu i Dalili" Saint-Saensa - svijet Biblije poistovjećen je sa Bliskim istokom 19. stoljeća Povijest sjećanja - Pierre Nora "Les Lieux de memoire" - sedam svezaka - bavi se "nacionalnim sjećanjem" onako kako se sačuvano u vrijednim dokumentima - slični su projekti objavljeni u Njemačkoj, Italiji i drugdje - Frederick Bartlett "Remembering" - zaključak da, kako događaji odmiču, gube na specifičnosti, obrađeni su (nesvjesno) da sliče općoj vladajućoj shemi u kulturi (primjer: Philippe Joutard proučava protestante u južnoj Francuskoj - sjećanja na progon oblikovana su biblijskim pričama) - John Bunyan "Pigrim's progress" - utjecaj iskustva prvog svjetskog rata na iskustvo drugog - sjećanje se ne oblikuje samo čitanjem - npr. način na koji protestanti i katolici u Irskoj pričaju drugačije priče - društveno pitanje - o "čijim se to sjećanjima govori?" - razlika u sjećanjima pobjednika i pobijeđenih Materijalna kultura - pridavalo se manje pažnje materijalnoj kulturi nego idejama - u 80im i 90im počinje se proučavati materijalna kultura - neki kulturalni povjesničari se udružuju s arheolozima, ravnateljima muzeja... - neki se povjesničari književnosti okreću ovom pravcu i proučavaju grafite, sonete i minijature smatraju osobnim govorima ljubavi - Don McKenzie "Bibliography and the sociology of texts" - redefinira bibliografiju kao oblik kuturalne povijesti - većina studija materijalne kulture naglašava 3 teme: hranu, odjeću i stanovanje - npr: Sidney Mintz (antropolog) "Sweetness and power:the place of sugar in modern history" - socijalna komponenta

10

šećera - nekad su ga samo bogati mogli priuštiti, ali se preobrazio u robu široke potrošnje - i kulturalna - simbolička strana šećera - statusni simbol - Daniel Roche "The culture of clothing" (1989.) - pravila odijevanja otkrivaju kulturne kodove - "iza odijevanja mogu se otkriti mentalne strukture" - nalazi vezu između revolucije odijevanja i Francuske revolucije - Orvar Lofgren (švedski antropolog) "Culture builders" (1979.) - povijest stanovanja - švedski dom u 19om stoljeću pomak od jednostavnosti do luksuza - dom, pogotovo salon, postaje mjesto na kojem obitelj pokazuje bogatstvo, dok je s druge strane sve veća važnost pridavana privatnim prostorijama kao sklonište pred vanjskim svijetom - Habermas (koji o kavanama govori kao o mjestima političke diskusije) i Foucault (nacrti škola i zatvora kao pomoć disciplini) - pažnju povjesničara usmjerava na važnost prostora Povijest tijela - danas cvijeta, prije se činilo nepojmljivim - bilo je malo studija koje su se time bavile - Gilberto Freyre (brazilski sociolog i povjesničar) - proučava fizički izgled robova prema potjernicama iz 19og stoljeća uočava fizičke promjene nastale lošim odnosom prema njima - Emmanuel Le Roy Ladourie - 1972. proučava muskulaturu francuskih novaka u 19om stoljeću i uočava razlike u visini ovisno o tome otkud dolaze (sa sjevera ili s juga) - od početka 80ih studije koje istražuju muška i ženska tijela, tijela kao doživljaj i kao simbol - 1995. pokrenut je časopis "Body and society" - povijest geste - Jean Claude Schmitt - gesta u srednjem vijeku - rekonstruirao ih je iz dokumenata, i npr. zaključio da su molitve sklopljenih ruku i klečanje pri molitvi prijenosi u religijsko područje iz feudalnog - kao iskazivanje počasti - povijesni značaj naizgled malih razlika - dijeljenje pravoslavne crkve u Rusiji 1667. - treba li blagoslivati s dva (ruska tradicija) ili tri (grčka tradicija) - Peter Brown " The Body and Society" (1988.), Caroline Bynum "Holy feast and holy fast" (1987.) - izazivaju tradicionalne (u ovom slučaju kršćanske) pretpostavke - Roy Porter primjećuje da je zanimanje za temu tijela potaknuto pojavom AIDSa, koji je privukao pažnju na "ranjivost suvremenog tijela" - u djelima Michela Foucaulta i Pierrea Bourdieua filozofijska uporišta proučavanju tijela postala su vidljiva Revolucija u kulturalnoj povijesti? - NKP je pridonijela značajnim kolektivnim dosezima u posljednja 2-3 desetljeća - otkrivene su mnoge nove teme i istražene pomoću novih koncepata - Sigfried Giedion (švicarski arhitekt) "Mechanisation takes command" (1948.) - knjiga o materijalnoj kulturi, tvrdi da "za povjesničara na postoje banalne stvari" - mnogi autori su pod utjecajem klasika kao što su djela Burckhardta i Huizinge (Darnton, Geertz) - pomak u istraživanju i temama može se opisati kao promjena naglaska, a ne kao rast, reforma tradicije a ne revolucija - NKP su često kritizirali, odbacujući ishodišnu teoriju

11

5. Od reprezentacije do konstrukcije - ideja reprezentacije je središnji koncept NKP - slike i tekstovi jednostavno odražavaju ili imitiraju socijalnu stvarnost - svi koji pripadaju NKP ne slažu se s time - počinju misliti i govoriti o konstrukciji i produkciji stvarnosti (od znanja do bolesti...) - Roger Chartier - uočava pomak "od društvene povijesti kulture prema kulturalnoj povijesti društva" Uspon konstruktivizma - filozofi i znanstvenici osporavaju stečena mišljenja o objektivnom znanju - Arthur Schopenhauer (njemački filozof) raspravlja tvrdnju "svijet je moja predstava", Friedrich Nietzsche jezik opisuje kao zatvor, Ludwig Wittgenstein tvrdi "granice mojeg jezika jesu granice mojeg svijeta", John Dewey (američki pragmatist) tvrdi da smo mi oni koji stvaraju stvarnost - javlja se pitanje objektivnosti povijesnih izvora, a i povjesničara samih - u vrijeme u kojem je NKP koristio ideju reprezentacije, konstruktivizam je bio primjenjivan u npr. istraživanjima iz kuta povijesti koloniziranih u Aziji, Africi i Americi, a feminističke povjesničarke pokušavaju napraviti ženu vidljivom u povijesti pisati o povijesti sa stajališta žene - pojam "društvene konstrukcije stvarnosti" - do koje mjere znanstvenici konstruiraju predmete svojih proučavanja - napušta se socijalni determinizam u mnogim znanostima - znanstvenici izražavaju osjećaj slobode Ponovna upotreba Michela de Certaua - Michel Foucault "Archeology of knowledge" - utječe na konstruktivizam kad diskurse definira kao "prakse koje sustavno konstruiraju predmete o kojima govore" - Michel de Certeau (bavi se teologijom, filozofijom, psiholoanalizom, antropologijom, sociologijom), doprinjeo je povijesti misticizma, historiografije i jezika - njegov je pojam "analogije drame" - za NKP najutjecajnije djelo je knjiga o svakodnevnom životu u Francuskoj 70ih godina - proučava "prakse" običnih ljudi, njihove svakodnevne aktivnosti - po njemu oni nisu pasivni potrošači, već kreativni i inventivni - stvaraju nove složene odnose između stvari koje odaberu, i stavljaju to u nove kontekste - koriste "taktike" - imaju ograničenu slobodu manevra unutar ograničenja koja su postavili drugi - sličnosti između Certeaua i Foucaulta i Bourdieua - zamjenjuje Foucaltov pojam discipline u "anti-discplinu", "taktike" su pogled odozdo, a Boudieuve "strategije" odozgo Recepcija književnosti i umjetnosti - od proučavanja umjetnika, pisaca i skladatelja povijest umjetnosti okreće se na publiku i njene reakcije - David Freedberg "The power of images" - istražuje religiozne reakcije u umjetnosti Invencija invencije - ako je kulturalna konstrukcija važna kao što to kažu Foucault i Certeau, onda je sva povijest - kulturalna povijest - tako Roy Porter "Mind-forged manacles" (1990.) zaključuje da su u raznim razdobljima postojale različite "kulture ludila" - studije o invenciji nacija i kulturalnoj konstrukciji regija Nove konstrukcije - Hayden White (Amerikanac) "Metahistory" (1973.) - analizira povijesne tekstove, i tvrdi da autori pišu povijest u književnom žanru (tako Michelet piše povijest zapletenu u ljubavni roman, a Ranke u komediju), povjesničari konstruiraju samu prošlost kao takvu - pojam "kovanje zapleta" ulazi u diskurs brojnih povjesničara - Northrop Frye (Kanađanin) - pojam "metapovijesti" - kaže da "kada povjesničareva shema dopre do određene točke razumljivosti poprima obrise mitskoga" Konstruiranje klasa i roda - socijalne kategorije koje su nekad smatrane čvrstima sada se promatraju kao fleksibilne - tako se indijske kaste ne uzimaju zdravo za gotovo, već tretiraju kao kulturni konstrukt s poviješću - pojam etniciteta kao socijalne kategorije koja je fleksibilna ili prenosiva - klasa se promatra kao kulturalni, povijesni ili diskurzivni konstrukt - feministice žele da se rod uzme u razmatranje - muškost i ženskost kao društvene uloge - isnkripcije - naučene kroz život, mogu se mijenjati - držanje, geste, jezik i odjeća - međuovisnost modela muškosti i ženskosti u datoj kulturi - Patricia Ebrey "The Inner Quarters" (1993.) - proučava Kinu u doba dinastije Tang, vidi promjenu u idealima muževnosti (od ratnika prema znanstveniku, sakupljaču umjetnina) i ženstvenosti (lijepe i nježne, kako muškarac postaje nježniji tako one moraju postati još nježnije - podvezivanje stopala)

12

Konstruiranje zajednica - 1983. 2 utjecajne knjige: - Benedict Anderson "Imagined Communities" - bavi se poviješću modernog nacionalizma, razlikuje najmanje tri njegova vida: 1. perspektiva - pogled na Europu izvana 2. koristi kulturalni pristup politici - "kultura nacionalizma" - korijeni nacionalizma su u nesvijesnim ili polusvijesnim stavovima prema religiji, vremenu... 3. povijest imaginacije - "imaginarne zajednice" - npr. narodi koji su se našli na mjestu prošlih - Eric Hobsbawm i Terence Ranger "The invention of tradition" - naglašavaju razdoblje prelaska iz 19. u 20. stoljeće i njegovu bit za nastanak novih tradicija - tvrde da su tradicije "koje se pojavljuju ili drže starima, često izvorno posve nove i ponekad izmišljene" - "invencija tradicije" - pogotovo o narodima i nacionalnostima - narod kao paradigmatski primjer konstrukcije - nove studije naglašavaju ulogu političkih svetkovina u konstrukciji zajednice - Simon Schame "The Embarrassment of Riches" (1978.) - o "rođenju nizozemske nacionalnosti" - nizozemsku opsesiju čistoćom u17. stoljeću tumači kao "afirmaciju razdvajanja", to je "narcizam malih razlika" - žele se razlikovati od onih protiv kojih su se pobunili - to otkriva "simboličku konstrukciju zajednice" Konstrukcija monarhije - Richard Wortman "Scenarios of power" (1995.) - proučava mjesto mita i ceremonije u stvaranju ruske monarhije - usredotočen je na "ideju scenarija" - scenariji dinastije, sreće, poniznosti, nacionalnosti - sve se doživljava kao demonstracija nacionalnog jedinstva - Takashi Fujitani "Splendid monarchy: power and pageantry im modern Japan" (1996.) - proučava invenciju tradicije Japana nakon restauracije carstva 1868. - svečanosti i povorke su "stvarali moć jednostavno svojom pompom i sjajem, a ne stoga što bi pronosili neki poseban mit ili ideologiju" - "carski pogled" - ljudi se probijavaju pogledati cara, ali znaju da on gleda njih - Peter Burke "The fabrication of Louis XIV" (1992.) - stvaranje slike francuskog kralja Luja XIV - "scenariji" ustajanja i odlaženja u krevet, obroka... - trudio se odigrati "teatar pristupačnosti - stvarao je idealnu sliku o sebi, koja je pomagala održavaju moći monarhije - kralj je bio neprekidno kreiran i re-kreiran u performansima u kojima je igrao svoju "veliku ulogu" - tradicionalnu povjesničari Burkeu zamjeraju stavljanje kraljeve politike na margine, a postmoderni mu čitatelji spočitavaju izostavljanje djela iza teksta (iza reprezentacije kralja) - kulturalni povjesničari hodaju po žici (između tradicionalne povijesti i postmodernih koncepata) Konstruiranje individualnih identiteta - zaokupljenost konstrukcijom identiteta kao glavna odlika NKP - važno pitanje u mnogim zemljama - politika identiteta - proučavanje dokumenata - uočljivo je da se na primjer pisma pišu u skladu konvencijama epohe - "retorika identiteta" - Natalie Davis "Fiction in the archives" (1978.) - proučava "priče o pomilovanjima" - uočava "fikcionalne" strane ovih dokumenata - formalne, oblikovne i matrične elemente - viđenje autobiografija počelo je u obzir uzimati konvencije ili pravila samopredstavljanja - ljudi percipiraju sebe u nekoj ulozi (skladno s vremenom u kojem se nalaze - npr. časni plemić) - William Tindall "John Bunyan, Mechanick Preacher" (1934.) - koji Bunyanovo djelo "Grace abounding to the chief of sinners" smješta u poseban žanr entuzijastičke biografije - koja slijedi modele ispovijesti svetog Augustina i život svetog Pavla u "Djelima apostolskim" - tako su se neki znanstveni životopisi usredotočili na samopredstavljanje ili samooblikovanje svojih subjekata - Roy Foster (irski povjesničar) piše biografiju Williama Butlera Yeatsa - naglašava njegovo samopredstavljanje - njegovu zainteresiranost da "od sebe napravi legendu" - povjesničari sve više žele zateći ljude u konstruiranju njihovih različitih identiteta Izvedbe i prigode - od 70ih godina raste zanimanje za izvedbu Izvoditi kulturnu povijest - kretanje od pojma društvenog "rukopisa" prema pojmu društvene "izvedbe" - prvi s time počinju antropolozi - Marshall Sahlins širi ideju o kulturi kao nizu recepata za provođenje "izvedbe" - povijest političkih ideja ponovno se piše s aspekta izvedbe

13

- Quentin Skinner "Foundation of modern political thought" (1978.) - povezuje ono što su političari činili dok su pisali svoje knjige, njihovi su postupci utjecali na ono što su pisali "snagom oblika izraza" - Christian Jouhaud "Mazarinades" (1985.) - predstavlja pamflete, pisanih u tisućama protiv kardinala Mazarina sredinom 17og stoljeća kao brojne akcije i tekstove koje zahtijevaju raspravu o pojmovima njihovih strategija, uprizorenja, recepcije... - javne svetkovine se posebno istražuju u pojmovima performansa (krunidba kraljice - izvedba konsenzusa, festivali u Venezueli kao performansi nacionalizma" - ti se koncepti koriste u analizi svakodnevnog života - izrazi pokornosti robova kao izvođenje, pretjerivanje - lingvisti koriste pojam "iskaza identiteta" - jezik pripomaže stvaranju i zadržavanju identiteta - pojam "izvedbe" javlja se i u arhitekturi - tako se u doba kad se gradio trg svetog Petra u Vatikanu trg opisivao kao "kazalište" - napušta se pojam fiksnog kulturnog pravila, koristi se ideja o improvizaciji - Pierre Bourdieu protivi se strukturalističkom poimanju kulture kao skupa pravila koji smatra previše rigidnim - Albert Lord "The singer of tales" (1960.) - istraživanje u Bosni, skupljaju i slušaju pjesme epskih pjesnika/pjevača - istu priču različito izvode u različitim prilikama - improvizacija je moguća zbog okvira zadanog "obrascima" i "temama" - u 80im ideja izvedbe dobiva šire značenje - studije o svetkovinama - izvedba više nije samo izraz, nego ima aktivniju ulogu, značenje se u svakoj prilici stvara iznova - višestrukost značenja određene svetkovine - npr. procesije u srednjem vijeku - važna uloga u vjerskim i sekularnim svečanostima - bile su važne za reprezentaciju, utjelovljenje društvene strukture - naglašavanje inkompatibilnih pogleda - nisu se uvijek svi slagali, npr. tuče u najuzvišenijim prigodama - Thomas Laqueur - usredotočuje se na reakcije gomile i na "neočekivane obrate" u svom studiju o egzekucijama Uspon okazionalizma - studije o životu kao izvedbi vode trendu "okazionalizma" - ponašanje (rituali, priča...) pojedinca varira ovisno o prilici (occasion) u kojoj se nalazi i u čijem se društvu nalazi - korak dalje od ideje o fiksnim reakcijama - Erving Goffman (američki sociolog) - rad o samoreprezentaciji - sociolingvisti - pojam "diglosije" - primjer toga je "elitni" jezik za raspravu o politici, "niski" jezik za razgovor o nogometu - pojam "bikulturalizma" - bilingvizam kao primjer toga - stilovi rukopisa razlikuju se po društvenim ulogama - povjesničari umjetnosti počinju u obzir uzimati oblikovanje stila prema prigodi, razdoblju i pojedincu Dekonstrukcija - povjesničari su aktivni u konstruiranju društvenih kategorija - tako Lucien Febvre kaže da su "naši očevi fabricirali svoju Renesansu" - "mit renesanse" - odnos između povijesti i mita - Francis Conford "Thucydides Mythistoricus" - analiza analogije između njegovih djela i grčkih tragedija - Americo Castro "Structure of Spanish history" (1948.) - promjenjivost nacije - "Država nije fiksni entitet", nego "problematični subjekt koji je mora pronaći sebe i zadržati sebe tijekom svog postojanja" - doduše, danas je ideja konstrukcije i dalje prihvaćena - npr. Jean-Loup Amselle (francuski antropolog) "Mestizo Logic" (1990.) - studija o identitetu u Africi - kaže da se identitet nekih plemena neprekidno rekonstruira ili premošćuje - konstruktivizam kritizira pretpostavku o kulturama ili društvenim skupinama kao homogenim i jasno odijeljenim od vanjskog svijeta - Amselle kritizira "esencijalizam" - razdoblja poput renesanse, reformacije, romantizma i impresionizma nisu produkt homogenih skupina - glavni problemi kulturalne konstrukcije: 1. tko izvodi konstrukciju? - primjer "Orijenta", kojeg je Zapad konstruirao kao svoju suprotnost - putnici, učenjaci, misionari... - problem važnosti udjela - kolektivna kreativnost? 2. pod kojim ograničenjima? - ekonomski, politički, kulturni čimbenici ograničenja, podložni promjenama, ali do neke točke 3. iz čega? - materijal kulturalne konstrukcije - "korištenje drevnih materijala" (Eric Hobsbawm), prenošenje kulture na novi naraštaj - "ponovno korištenje" - "unutarnji konflikt tradicije" koji postaje vidljiv tek kad sljedbenici pokušavaju protumačiti početnu poruku - neizbježne

14

razlike između utemeljitelja i sljedbenika vode kulturnim polaritetima

15

6. S onu stranu kulturalnog obrata? -

"nova kulturalna povijest" stara je više od 20 godina bila je predmet ozbiljnih kritika je li spremna za novu fazu ili je ona već započela princip alternativnih scenarija (pitanje - što će biti ako će biti)

Burckhardtov povratak - njegovo prezime kao simbol za oživljavanje tradicionalne povijesti kulture - povijest koju je on proučavao - povijest elitne kulture (renesansna, prosvjetiteljska...) nikad se nije prestala pisati, primjer Anhonyja Graftona "The footnote" (1997.) - rad usredotočen na povijest klasične renesanse - Carl Scorske "Beč krajem stoljeća" (1978.) - obrađuje "elitne" i utjecajne autore moderne (Klimt, Kokoschka, Freud, Schonberg) - to predstavlja kao studiju o modernitetu, koju definira nasuprot historicizmu devetnaestoga stoljeća (nudi političku interpretaciju tog pokreta) - mogućnost naglašavanja povijesti elitne kulture nasuprot povijesti popularne kulture (koja je od 60ih u centru proučavanja) - Burke naglašava da pokušaj povratka u prošlost može uroditi nečim novim Politika, nasilje i emocije - to su područja koja su zanemarena iz perspektive kulturalne povijesti Kulturalna povijest politike - zaokupljenost "kulturnim menadžmentom" - npr. predsjednik Vargas (Brazil) se usredotočio na nacionalnu kulturu - djelo Marca Blocha o iscjeliteljskim moćima francuskim i engleskim vladarima - Murray Edelman "Politics as Symbolic Action" (1971.) - proučava političke rituale i druge simboličke aspekte političkog ponašanja - Lynn Hunt "Politics, culture and class in the French revolution" (1984.) - usredotočena je na promjene u "pravilima ponašanja" i "simboličke prakse" - odjeća na javnim svetkovinama - crvene kape, male geste bratstva - Skupina za subalterne skupine u Italiji - govori o "duhovnom ustrojstvu podčinjenih" - studija Shahida Amina o slici Gandija u "seljačkoj svijesti" - imao je okultnu moć, što mu je dalo legitimitet da vodi i da ga se sluša - "kulturalna hibridizacija" - utemeljena je i Latinoamrička grupa za subalterne studije - velik broj važnih tema još uvijek čeka svoje kulturalne povjesničare Kulturalna povijest nasilja - Vojni povjesničar John Keegan - poznat po socijalnoj povijesti ratova - po njemu rat je kulturalni fenomen - razmatra 1. svjetski rat s kulturalnog gledišta, usredotočuje se na 1914. i način na koji je prijetnja ratu utjecala na formiranje generacije - povjesničari koji se bave zamkovima više na njih ne gledaju isključivo kao sredstva za obranu, već i u smislu zamka kao teatra - služili su za pokazivanje bogatstva i moći - teatar trke u naoružanju između Velike Britanije i Njemačke oko 1900. - smisao kulturalnog pristupa je u otkrivanju značenja "besmislenog" nasilja - radovi antropologa Mary Douglas i Victora Turnera - linč na američkom jugu u 19. stoljeću je "moralni scenarij", a pobune u Napulju 1647. "socijalna drama" - proučavanje nasilja gomile - Natalie Davis i Denis Crouzet - zamjećuju važnost uloge (izvedba!) mladih ljudi u činu nasilja, koriste ideje Mikhaila Bakhtina o svečarskom nasilju - religiozno značenje zbivanja - nasilje kao nastojanje da se zajednicu očisti od zagađenja - buduće studije o etičkom čišćenju i kulturalnoj povijesti terorizma Kulturalna povijest emocija - Jakob Burckhardt opisuje zavist, ljutnju i ljubav u renesansnoj Italiji - Johan Huizinga govori o "strastvenoj i divljoj duši vremena" - Norbert Elias pokušaj kulture emocija smatra dijelom "procesa civiliziranja" - tek se nedavno većina povjesničara ozbiljno prihvatilo emocija - Theodor Zeldin - intimna povijest emocija u Francuskoj 19. stoljeća - Peter Gay - psihopovijest ljubavi i mržnje buržoazije 19. stoljeća - Carol i Peter Stearns - objavljuju manifest za povijest "emociologije", monografije o bijesu i ljubomori - William Reddy "The navigation of feeling" (2001.) - ideja o "emocionalnom režimu", "performativnim iskazima" emocija - temeljna dvojba: pri pisanju povijesti emocija, treba li se držati i vjerovati u esencijalnu povijesnost ili nepovijesnost, i jesu li emocije podložne promjenama tokom vremena ili ostaju iste u različitim razdobljima - Eric Dodds "Pagan and Christian in an Age of Anxiety" (1965.) - opisuje klasično razdoblje kao doba tjeskobe

16

Kulturalna povijest percepcije - Simon Schama "Rembrandt's eyes" - pokušava predstaviti Amsterdam 17. stoljeća kroz svih 5 osjetila, najviše kroz miris i zvuk - Alain Corbin "The foul and the Fragrant" (1986.) - knjiga se bavi mirisima, pragom tolerancije prema mirisima s početka 19. stoljeća u Francuskoj - "Village bells" - njegovo djelo o povijesti zvuka - tako kaže da se zvuk zvona drugačije doživljavao u prošlosti jer je bio povezan s pobožnošću - miris je kulturalan time što su mirisi obdareni kulturnim vrijednostima - tema mirisa privlači povjesničare - pretežni dio povijesti zvuka koncentriran je na "buku" - važnost opće povijesti osjeta, a ne samo onih ograničenih na određene osjete Osveta socijalne historije - tradicionalna socijalna povijest tvrdi da je previše političkoj ili socijalnog teritorija predano "kulturi" - novi naraštaj povjesničara napada NKP, jer žele "naći svoje mjesto pod suncem", odmaknuti se od starijih kolega - 3 problema NKP: 1. definicija kulture - postala je previše inkluzivna (preopširna) - hibridni žanr "sociokulturalne povijesti" - izmjenjivanje pojmova - Burke preferira koristiti pojam "kulturalno" za povijest fenomena koji se čine prirodnim, a "socijalno" za ono što su očigledno kulturalni artefakti - konstruktivistički projekt je vrijedan za kulturalnu povijest društva, ali nije zamjena za socijalnu povijest kulture - Victorija Bunnell i Lynn Hunt - ideju socijalnog ne treba odbaciti nego rekonfigurirati 2. problem metode koju treba provoditi - novi izvori (mirisi i buka, prostori, tijela...) zahtijevaju vlastite oblike kritike i drugačije metode - npr. ideja da je kultura tekst - problematična - metafora čitanja dopušta intuiciju - problem definicije rituala - misliti o istraživanju jednog subjekta samo jednom metodom osiromašuje kulturalnu povijest - kvantitativne metode su ipak korisne i primjenjive - sretan spoj kvantitativne i kvalitativne metode 3. problem fragmentacije - rani povjesničari imali su holističke ambicije - voljeli su povezivati - prikaz kulture kao sile koja ohrabruje fragmentaciju, npr. Arthur M. Schlesinger jr. "The disuniting of America" (1992.) isticanje etničkih identiteta fragmentira američko društvo - okazionalizam implicira fragmentarni pogled društvenih grupa ii čak pojedinačnog sebe - mikropovijest - problem odnosa malih skupina i većih cjelina - npr. zaključci o nacionalnim karakteristikama na temelju jednog incidenta (Darnton "pokolj mačaka") Granice i susreti - Ferdinand Braudel "Mediterranean" (1949.) raspravlja o važnosti "kulturnih granica" - atraktivna ideja - bavi se isključivo granicama između kultura - granice na karti nisu granice kulture - "kulturno područje" se teško može odrediti preciznom crtom na karti - pogled izvana - povezanost između "njih" i "nas" - simboličke granice koje se ne mogu ucrtati, ali se ne smije zaboraviti njihovo postojanje - funkcije kulturnih granica: 1. kao barijere - fizičke, političke ili kulturalne prepreke, uključujući jezik i religiju, koje usporavaju kulturne pokrete ili ih skreću u različitim pravcima (odbijanje reformacije u mediteranskom svijetu, odbijanje tiska u islamskom svijetu do devetnaestog stoljeća) 2. susretište, "kontaktna zona" - mjesto na kojem se sreću različite kulture, i za njih su karakteristične samosvojne hibridne kulture - na njima cvjetaju epske pjesme i balade, dolazi do razmjene praksi (na primjer preuzimanje načina borbe od Turaka) Interpretiranje kulturnih susreta - jedan od razloga važnosti kulturalne povijesti je važnost kulturnih susreta u našem vremenu - pojam kulturnih susreta se koristi da bi zamjenio etnocentrističku riječ "otkriće" - nove perspektive - "vizija pobijeđenih" - npr. nastoji se rekonstruirati kako su na Karibima percipirali Kolumba - zaokupljenost nerazumijevanjem - "kulturalno prevođenje" (pojam Edwarda Evans-Pritcharda) - 3 modela kulturne promjene: 1.misionari su vjerovali u prevodivost kršćanstva, da svugdje postoji jednaki sustavi vjerovanja (Trojstvo itd.) - prevodi se u oba smjera, tako se i predmeti mogu "prevoditi" i prilagođavati drugoj kulturi - prednost prijevoda je u naglašavanju radnji koje pojedinci i grupe moraju poduzeti da bi domestificirali stranca (npr. susret između protestantskog misionara i buloškog kralja) ili predmet 2. kulturna hibridnost - spoj koji nije ni jedna, ni druga kultura - što ostavlja prostor za nesvjesne procese i

17

nenamjeravane posljedice 3. "kreolizacija" (pojam iz lingvistike) - konvergencija dva jezika da bi se stvorio treći, uzimajući glavninu gramatike iz jednog, a većinu riječi iz drugog Priča u kulturalnoj povijesti - pozicija pripovijedanja o događajima u kulturalnoj povijesti - Lawrence Stone (povjesničar društva) upozorava na "oživljavanje priče" - potraga za novim oblicima priče kako bi se razmatrala socijalna i kulturalna povijest - pojam priče je paradoksalan - radikalni je povjesničari društva odbacuju, jer je povezuju s prenaglašavanjem velikih djela velikih ljudi, ali priča se vraća zajedno s povećanom zaokupljenošću običnim ljudima i načinima na koji objašnjavaju svoj život i svijet - veća važnost priče, na primjer u "pokretu pravne nacije" u SAD, koji je tražio mišljenje etničkih manjina i žena jer su njihove priče izazov pravnom sustavu kojeg su sastavili bijeli muškarci - "kulturalne priče" - narativne prakse karakteristične za pojedinu kulturu - Lynn Hunt istražuje "narativne strukture" francuske revolucije - optuživanje Židova za zvjerstva u srednjem vijeku, koje prelazi u kulturalnu priču, diskurs ili mit, i pomažu određivanju kršćanskog identiteta - Judith Walkowitz "City of dreadful delight" (1992.) - stvaranje slike viktorijanskog Londona kao o "mračnom, moćnom i zavodljivom labirintu" - Marchall Sahlins (antropolog) "Islands of history" (1985.) piše o različitoj ulozi oznaka u akciji - kako su Havajci Cooka pokušali prenjeti u svoj sustav - to je različito od "statičkih portreta" vremena kako su ih oslikavali Burkhardt i Huizinga - izbjegavanje pričanja povijesne priče na trijumfalistički način - to su priče o progresu, gubitku, nostalgične priče - proučavanje "kulturnih revolucija" - pogotovo francuske - boljševička revolucija sadržala je "kampanju civiliziranja" - propaganda - ali, novost često može pokrivati ono što je zapravo stara tradicija - boljševici imaju Francusku revoluciju, francuzi su zamišljali da opet odigravaju englesku revoluciju, a Englezi francuske vjerske ratove 16. stoljeća - ponovno odigravanje nije ograničeno na revolucije - tako su se razni pisci doživljavali kao da prolaze Muku Gospodnju (Beckett, Pearse...) - primjer današnje Šri Lanke - dve skupine, Singali, koji drugu skupinu, Tamile, doživljavaju kao demone iz njihovih religijskih naracija - njihova povijest mora pronaći mjesto za takvu priču - takvih vrsta povjesti će biti sve više (kao opravdanje konflikata)

Zaključak - NKP može doći do svog kraja, ali glavna priča kulturalne povijesti traje i dalje - kulturalna je povjest proširila teritorij povjesničara i povijest učinila pristupačnijom široj javnosti - doprinos "totalnoj povijesti" - povjesti kao cjelini, skup svih njenih podgrana - Burke kaže da je reakcija protiv "kulture" neizbježna - slabost doslovnog, pozitivstičkog pristupa je dokazana - bitna je i simbolika i propitkivanje povijesnih dokumenata, povratka doslovnosti ne bi trebalo biti

18

View more...

Comments

Copyright ©2017 KUPDF Inc.
SUPPORT KUPDF