PEDOGEOGRAFIJA(1)

PEDOGEOGRAFIJA

Definicija i uloga tla u prostoru. Plodnost tla Pedosfera - površinski sloj kopnenog dijela zemljine površine (grč. Pedon - tlo) Tlo i zemljište nisu sinonimi. Tlo analiziramo. C - oznaka za rastresiti matični supstrat R - čvrsti matični supstrat Zemljište obuhvaća fizikalni prostor - tlo, klimu, hidrološke i geološke značajke, te vegetaciju u opsegu koji utječe na mogućnost korištenja, zatim rezultate prošle i sadašnje aktivnosti čovjeka s ili bez društveno-ekonomskih uvjeta (FAO, 1976.), odnosno to je katastarska čestica na koju se plaća porez. Zemlja je planeta - zvijezda. Kako nastaje tlo? Tlo je prirodno povijesno tijelo i rastresiti medij nastalo iz čvrste ili rastresite stijene pod utjecajem pedogenetskih čimbenika (matičnog supstrata, klime, flore i faune, reljefa i vremena) pod utjecajem procesa pedogeneze (trošenja, stvaranja i razgradnje organske tvari sa sintezom humusa, tvorbom sekundarnih minerala i organomineralnih tvari) te različitim oblicima migracije. Tlo je uz zrak i vodu jedan od temeljnih uvjeta života na Zemlji. Ono je neumnoživo, uvjetno obnovljivo i višenamjensko prirodno dobro. Glavne uloge (funkcije tla) Neupitna, najznačajnija, nezamjenjiva i primarna uloga tla: 1. Proizvodnja biomase u poljoprivredi i šumarstvu - opskrba biljke vodom, zrakom i hranjivima preduvjeti su za fotosintezu. U toj ulozi tlo, posebno apsorpcijski kompleks kao rezervoar hranjiva je nezamjenjiv čimbenik biljne zajednice. - najvažnija uloga tla je proizvodnja biljne mase. - kao što je poznato biljke se mogu uzgajati i u: a) vodi biljnim hranjivima i kisikom – hidroponi b) sterilnom pijesku + voda + biljna hranjiva

2

c) umjetnom tlu - smole koje pripadaju polistirenima, ali ekonomski opravdana proizvodnja postiže se samo na tlu u slobodnoj prirodi, u tresetičkim (većina kulturnih vrsta) i subakvalnim sustavima (riža) 2. Ekološko-regulacijska uloga tla - ulogu prijemnika (akceptora) - sakupljač (akumulator) - izmjenjivač (transformator) onečišćenja - univerzalnog pročistača (filtera) 3. Tlo je temelj biološkog raznovrsja (biodiversity) - stanište „gensko spremište“ bilja, životinja i mikroorganizama koji su iznad i ispod površine. Ciklusi nekih elemenata (C, N, P, S…) uključuju i etape koje se odvijaju u tlu, pa tlo predstavlja nerazdvojni dio brojnih ekosustava. Djelovanje je uzajamno, pa se isto tako i postanak i razvoj tla odvija pod izravnim ili neizravnim utjecajem biosfere. 4. Prostorna uloga tla - tlo kao nositelj infrastrukture - tlo kao odlagalište - tlo u oblikovanju krajobraza 5. Tlo kao izvor sirovina 6. Kulturna uloga tla - tlo kao povijesni medij Tlo je rastresiti medij koji se sastoji od tri faze: čvrste, tekuće i plinovite. Naime u porama tla se nalaze i kreće plinovita i tekuća faza. Optimalni odnos Č:T:P=50%:25%:25% Čvrsta faza se dijeli na mineralni dio koji čini glavnu masu čvrste faze (90%) i organski dio koji u horizontima iznosi 3-10%. Izuzetak su tresetišta gdje sadržaj organske tvari tvore >50%. Udio tekuće i plinovite faze je jako promjenjiv i ovisi od svojstva tla. Ove dvije faze stoje u antagonističkom odnosu jedna prema drugoj. Plodnost tla (zemljišta) Plodnost tla je sposobnost tla da biljci pruži istovremeno, kontinuirano optimalno hraniva, vodu, zrak (kisik), toplinu i medij za ukorijenjivanje.

3

Proučavanje modela pedologije SVOJSTVA TALA (fizička, kemijska, biološka)

TLO (SOLUM) (diferencijacija horizonta)

FAKTORI (klima, organizmi, matični supstrat, reljef i vrijeme)

KLASIFIKACIJA (pedojedinice ili Sistematika tla)

PROCESI Razgradnja i novotvorba mineralne i organske, tla i premještanje sastojaka unutar i izvan sistema tla

Količina i razina informacija o tlima kao baza za izbor mjera radi povećanja potencijala i boljeg korištenja zemljišnih resursa

Pedogenetski čimbenici + pedogenetski procesi = TLO

4

Pedološka istraživanja Metode istraživanja ovise o cilju istraživanja. Ciljevi mogu biti: a) izrada osnovnih pedoloških dokumenata. Osnovne pedološke karte (OPK) u različitim mjerilima b) razvrstavanje prostora prema pogodnosti tla za poljoprivredu i šumarstvo c) razvrstavanje zemljišta (tala) po uporabnoj vrijednosti (Land use ili Land cover) d) izrada podloga za prostorno planiranje i uređenje e) procjena i snimanje erozije tla i dr. Pedološko istraživanje se sastoji od tri faze: 1. pripremna 2. terenska 3. kameralna Odnos faza po vremenu ovisi o detaljnosti istraživanja određenog prostora. 1. Pripremna faza (oko 10% vremena) -

analiza i proučavanje literaturnih podataka

-

nabavljanje terenske opreme

-

izrada fotointerpretativne karte

Analiza i proučavanje literaturnih podataka -

analiza geoloških i hidroloških karata i podataka

-

analiza vegetacije prostora i utjecaja čovjeka

-

analiza topografskih karata i satelitskih snimaka

-

pribavljanje klimatskih podataka i analiza klimatskih prilika

-

analiza postojećih pedoloških karata i podataka, većeg ili manjeg mjerila, zračnih i satelitskih snimaka

Nabavljanje terenske opreme -

terenski auto

5

-

GPS oprema

-

topografske karte

-

pribor i alat za kopanje profila i sondiranje

-

pribor i alat za uzimanje uzoraka tla

-

oprema za stacionarna mjerenja

Izrada fotointerpretativne karte Što je fotointerpretacija? Uz pomoć aero ili satelitskih snimaka obuhvaća predmet raspoznavanja i identifikaciju, sistematsku analizu i klasifikaciju fizičkih i kulturnih osobina zemljišne površine, kakva je ona prikazana na snimcima te znanstveno izvođenje (prepoznavanje ili fotodedukcija) određenih informacija. Najzastupljenije su ove metode interpretacije prostora: -

sistematska (analiza fizičkih i kulturnih elemenata)

-

fiziografska (analiza mezo i mikroreljefnih prilika)

Oprema za fotointerpretaciju: -

zrcalni stereoskop

-

dvostruki zrcalni stereoskop

-

računalni sustav za analizu snimaka

zrcalni stereoskop

dvostruki zrcalni stereoskop

Sistematska analiza: -

fotosnimak, geomorfološke jedinice, način korištenja, drenažni tokovi.

2. Terenska faza (oko 30-40% vremena) Rekognosciranje terena 6

- predstavlja obilazak i upoznavanje terena predviđenog za istraživanja, njegovih ektomorfoloških osobina i kvalitete tla koja se prepoznaje na usjecima cesta, raznih kanala i drugih građevinskih iskopa. Određivanje lokaliteta za postavljanje uzornih areala i lokaliteta pedoloških profila te rasporeda sondi. Sondiranje tla -

holandska sonda

-

Purchauerova sonda

Holandska sonda se sastoji od: -

tanjirastog dijela (svrdlo) dužine 30 cm, promjer 5-8 cm.

-

metalnog štapa dužine 100 cm.

-

glave.

-

ručne sonde.

-

spojnice

Postupak kod sondiranja Sondiranje se obavlja na način da sondu okretanjem utisnemo u tlo do dubine tanjirastog dijela (svrdla), potom taj sloj tla izvlačimo i pomoću noža izvadimo na površinu terena. Zatim ponovno do dubine svrdlastog dijela na istom mjestu uzimamo novi sloj tla i stavljamo ga na površinu ispod izvađenog prvog sloja. Na taj se način najbrže upoznajemo s tzv. unutarnjom građom tla. Detaljno istraživanje izabranih uzoraka tala Metoda istraživanja uzornih areala je detaljnija s većim brojem opažanja (sondi). Svrha je: -

utvrđivanje tipova tala u datoj konstelaciji preko genetskih čimbenika

-

utvrđivanje strukture zemljinog pokrova i vrste zemljišnih kombinacija

-

izrada još detaljnije pedološke karte

Terenska istraživanja ostalog područja Sondiranje radi: -

upoznavanja ostalog terena s kvalitetom tla

-

određivanja lokacije za kopanje glavnih profila i uzorkovanja tla

-

eventualnih korekcija ranije utvrđenih granica 7

Označeni uzorni areali na pedološkoj

Označeni lokaliteti sondiranja prema

karti mjerila 1:50.000

mrežnom rasporedu na pedološkoj karti mjerila 1:50.000

Otvaranje pedološkog profila tla Svrha: -

izučavanje endomorfoloških sustava tla

-

uzimanje uzoraka tla te fizikalne i kemijske analize

-

uzimanje monolita, mikromonolita Profil je vertikalni presjek tla, koji pokazuje sukcesiju horizonta od površine do

matičnog supstrata. Horizont je sloj tla s karakteristikama koje su nastale kao rezultat pedogenetskih procesa. Definiramo ih na osnovu boje tla. Svrha sondiranja tla je tzv. programiranje mjesta na kojima otvaramo profile tla. Na profilu tla vidimo sukcesiju (smjenjivanje) horizonata. -

sloj tla s određenim karakteristikama

-

boja je prvi morfološki znak koji „upada“ u oči ili boja je prvi morfološki znak koji registriramo

1. Osnovni ili glavni profil - pedološka jama - kopaju se do dubine matičnog supstrata. Detaljno se opisuju i iz njih se uzimaju uzorci tla. Temelj su za dobivanje bitnih saznanja o tlu. 2. Pomoćni ili poluprofili - polujame - služe za popunjavanje mreže glavnih profila. Detaljan opis, a uzorci se uzimaju po potrebi. 3. Površinske ili kontrolne jame - služe za razgraničavanje dvije sistematske jedinice tla. Opis kraći, a uzorci se po pravilu iz njih ne uzimaju. Broj profila po jedinici površine ovisi:

8

-

od vrste istraživanja (detaljnija istraživanja zahtijevaju i veći broj profila na jedinici površine)

-

od složenosti terena (ukoliko je teren heterogeniji i to će broj profila biti veći i obratno)

Kopanje pedološke jame - otvaranje jame - otvaranje profila tla -

detaljno izučavanje endomorfoloških svojstava tla

-

uzimanje pojedinačnih uzoraka tla za fizikalne i kemijske analize

-

uzimanje monolita, mikromonolita i otisaka tla

Uzorkovanje tala i planiranje laboratorijskih analiza -

tehnika kopanja pedološke jame 100 cm

Na površini terena ucrtamo pravokutnik dimenzija 150-200 cm puta 100 cm. Zatim odstranjujemo površinski sloj tla dubine oko 20 cm. Taj sloj tla stavljamo na jednu dužu stranu pravokutnika. Zatim ostavljamo površinu orijentaciono 20ak cm (1 stepenica), a preostali sloj tla vadimo na drugu dužu stranu pravokutnika i tako redom ostavljajući stepenicu po stepenicu jama te produbljuje i to činimo sve do dubine matičnog supstrata. Ovakvim stepeničastim otvaranjem profila omogućujemo lakši ulazak u profil tla, a ujedno se manje i kopa. Strana pedološke jame koja se nalazi nasuprot stepenica predstavlja profil tla, a pod kojim podrazumijevamo vertikalni presjek tla od površine terena do matičnog supstrata. Profil tla fotografiramo, s tim da obvezno uz ovu stranu stavljamo drveni metar (dvije boje). Potom opisujemo unutarnje značajke tla, a zatim uzimamo tzv. pojedinačne uzorke tla i dr. Nakon svih obavljenih navedenih radnji jamu zatrpavamo i to obrnutim redom vađenja slojeva. Kad fotografiramo profil tla poželjno je da stavimo i oznaku, broj profila tla.

9

Unutarnja morfologija (endomorfološka svojstva) Unutarnja morfološka svojstva se proučavaju na poprečnom presjeku tla - pedološkom profilu. -

sklop profila

-

boja horizonta

-

tekstura

-

struktura

-

poroznost

-

specifične pedodinamske tvorevine

-

dubina tla Sklop profila čine horizonti, njihov broj, izraženost, debljina horizonta i prijelaz

jednog horizonta u drugi. Horizont je sloj tla sa karakteristikama koje su nastale kao rezultat pedogenetskih procesa. Horizonti: -

osnovni: O, (A), A, E, B, (B), C, R, G, g, T, P

-

prijelazni: AC, (B)C, BC

-

složeni: A/E, E/G, E/g

Osnovni horizonti

modifikacije

A - humusno-akumulativni

Amo, Aum, Aoh

B - iluvijalni

Bt, Bh, Bfe C - rastresiti dio matičnog supstrata R - čvrsta stijena

(B)rz - kambični horizont; rz - rezidualna akumulacija E - eluvijalni horizont (ispiranje) (A) - inicijalni (početni) nerazvijeni stadij humusno-akumulativnog horizonta P - antropogeni horizont (horizont tla koji nastaje pod utjecajem čovjeka-obrada) Boja tla -

bitan morfološki znak koji prvi upada u oči

-

na osnovu boja tla diferenciramo horizonte, očitavamo dinamiku u tlu…

10

-

boju tla određuje kemijski i mineraloški sastav tla

Kombinacija crne, crvene i bijele boje: -

humus - siva, crna, smeđa

-

hidratizirani oksidi Fe3+ - crvena, smeđa, žuta

-

nakupine karbonata, kamena - bijela boja

-

spojevi Fe2+ - siva, plava, zelenkasta U prirodi se veoma rijetko javlja samo jedna boja, a ona uglavnom dolazi u različitim

tonovima i nijansama. Crna, siva, tamnosmeđa, čokoladnosmeđa i sl. odraz su manjeg ili većeg sadržaja humusa. Crvena, smeđa, crvenskastosmeđa, narančasta odraz su sadržaja oksida željeza. Bijela - nakupine kalcijevog karbonata i kremena SiO2. Uslijed manjeg ili većeg prisustva dvovalentnog željeza javljaju se različite nijanse sive, sivoplave i zelenkaste boje (močvarna tla) - sva tla koja imaju prekomjernu količinu vode. Radi što objektivnije ocjene boje ili očitanja boje koristimo kartu boja. Najpoznatija je tzv. Munsellov atlas boja kod kojeg svaka čestica ima simboličnu vrijednost za svaku boju, nijansu i ton.

Munsellov atlas boja

10yR 3/4

intenzitet boje Jačina boje

Vrsta boje

Tekstura, struktura, porozitet, zakorjenjivanje - tekstura - od pjeskovite do glinaste (između su ilovasta tla-najbolja) - struktura - razni oblici i veličina strukturnih agregata - porozitet: 11

-

sitno porozna = pore < 1 mm promjera

-

porozna

= pore 1-3 mm promjera

-

spužvasta

= pore 3-5 mm promjera

-

rupičasta

= pore 5-10 mm promjera

-

rupasta

= pore > 10 mm promjera

- zakorjenjivanje - broj korijena i korjenčića na dm2 Novotvorevine ili specifične pedodinamske tvorevine -

nakupine lakotopivih soli Na, Mg, Ca Na2SO4 x 10 H2O

-

nakupine kalcijskog karbonata

-

iscvjetavanje i konkrecije gipsa (CaSO4 x 2 H2O)

-

izlučine i nakupine seskvioksida

-

nakupine silicijskog dioksida u obliku bijele kremene prašine

-

različite tvorevine faune tla (hodnici crva, hodnici raznih rovilica, glista, ekstremiteti glista i dr.)

Dubina tla 1. Pedološka dubina predstavlja dubinu soluma (svih horizonata) tla. Dijeli se na: - vrlo plitka - plitka

< 15 cm 15-30 cm

- srednje duboka 30-50 cm - duboka - vrlo duboka

50-90 cm > 90 cm

2. Ekološka dubina predstavlja dubinu zakorjenjavanja. Dijeli se na: - vrlo plitka

0-15 cm

- plitka

15-30 cm

- srednje duboka 30-60 cm - duboka - vrlo duboka

60-120 cm > 120 cm

Podjela ekološke dubine prema prikladnosti za vrste biljaka: -

plitka - jagode, ribiz, ogrozd, borovnica

-

srednje - masline, breskva, šljive, lijeska

-

duboka - jabuke, kruške, orah, trešnje, višnje

Uzimanje pojedinačnih uzoraka tla 12

Ovi uzorci uzimaju se iz profila tla i to odvojeno iz svakog horizonta tla. Uzimaju se iz vertikalnom potezu odozdo prema gore.

Uzorkovanje

100 cm

Uzima se orijentaciono 1 do 1,5 kg uzorka, a ukoliko tlo sadrži skelet uzme se veće količina kako bismo nakon pripreme uzorka imali dovoljno sitnog tla za analizu. Iz profila tla uzimamo i pojedinačne uzorke (za pojedine fizikalne analize, volumna gustoća, kapacitet idt.) u tzv. Kopeckijeve valjke. Ovi uzorci predstavljaju prirodni izvadak tla volumena 100 cm3. Obvezno na obrascu za opis profila unesemo podatke o uzetim uzorcima tla, a te iste podatke bilježimo i na etiketi koju lijepimo na vrećicu s uzorkom tla. Osnovni podaci o uzorku su: boja profila (npr. P-1), lokalitet, katastarska čestica, kultura na toj čestici, dubina sa koje je uzet uzorak. Nakon što smo uzeli uzorke tla, uzimamo monolite, odnosno mikromonolite tla. Mikromonoliti tla predstavljaju uzorke tla koji su uzeti u kartonske kutice sa pregradama. Naime, u svaku od pregrada stavljamo uzorak tla iz pojedinih horizonata profila tla. Mikromonoliti prvenstveno služe u nastavne svrhe, a uzimamo ih i iz razloga da bismo mogli naknadno utvrditi endomorfološka svojstva tla (boja tla). Nakon što smo opisali unutarnja svojstva, uzeli pojedinačne uzorke tla, otiske tla, mikromonolite…, profil tla moramo zatvoriti.

Uzimanje prosječnih uzoraka tla 13

2

1

4

3

6

5

7

Ove uzorke uzimamo s ciljem kontrole plodnosti tla. Uzimaju se s proizvodne parcele na način da se na 15-20 mjesta sa dubine 0-30 cm uzme manja količina tla, a na kraju sve stavljamo u istu vrećicu. Dobro homogeniziramo, i od takvog uzroka uzimamo prosječni uzorak tla. za voćnjake i vinograde uzima se prosječni uzorak i sa dubine 30-60 cm, jer se glavnina korijenskog sustava nalazi na toj dubini.

Vanjska (ektomorfološka) svojstva tla

14

Kod vanjskih svojstava tla razlikujemo: -

reljef

-

mrtvi pokrov terena i

-

živi pokrov teren Reljef: Oblik i položaj zemljine površine u prostoru. Ravnice, ispuni, udubine raznih nadmorskih visina stvaraju specifične uvjete

preraspodjele materije i energije koja dolazi iz atmosfere, biosfere, litosfere. Reljef može biti ravan (ispupčen, udubljen), strm. Ispuni mogu biti blagog, vrletnog i strmenitog nagiba. Mrtvi pokrov terena čini stjenovitost, kamenitost, vodene površine itd. Živi pokrov terena čini vegetacija. Ukoliko je teren bez vegetacije to su tzv. gole površine. Vegetacija može biti: prirodna i antropogena (čovjek).

Pedogenetski čimbenici Razlikujemo aktivne i pasivne pedogenetske čimbenike. Aktivnih pedogenetski čimbenici: matični supstrat, klima i organizmi. Pasivni pedogenetski čimbenici: reljef i vrijeme (ne daju komponente koje vrše promjenu u profilu).

Aktivnih pedogenetski čimbenici Matični supstrat Matična stijena predstavlja stijenu iz koje potječe sveukupni mineralni dio tla. Ukoliko je matična stijena rastresita na takvoj podlozi mogu odmah nastati procesi tvorbe odnosno geneze tala. Ukoliko je matična stijena čvrsta (kompaktna) procesi su jako spori (za 1 cm mineralnog ostatka tla treba da se otopi 5 m debeo sloj vapnenca, a za to je potrebno vrijeme od 10.000 godina). Matični supstrat predstavlja rastresitu masu koja je nastala iz matične stijene. Matični supstrat tlu osigurava dovoljnu količinu trošine, mehanički ili teksurni sastav, mineralni i kemijski sastav.

15

Geološko podrijetlo daje kvantitativni i kvalitativni sastav tlu. Razlikujemo pet vrsta: 1. eolsko podrijetlo (radom vjetra) U okviru ovog predstavnici su: praporni, lesni supstrati koji pripadaju pleistocenskoj geološkoj prošlosti. U okviru eolskog podrazumijevamo: a) karbonatni les - izvrstan supstrat za razvoj poljoprivrednih tala. Tla razvijena na ovom karbonatu imaju veoma dobre značajke i znatno veću ekološku dubinu zato što je ovaj supstrat prozračan. Na njemu nastaje černozjem. b) izduženi prapor (nije karbonatni) - javlja se u prostoru zapadnije od prethodnog i izvrstan je supstrat za razvoj luvisola i eutričnog kambisola. c) posmeđeni prapor - u prostoru zapadnije od prethodnih, a pored tala navedenih kod izduženih prapora na njemu se razvija u manjoj mjeri tip tla pseudoglej. d) pleistocenske ilovače - mramorirane tvorevine (dijagnostički znak), kod njih se na dubini 40-50 cm javljaju sivo-smeđe pjege. Na području Maksimira najznačajnije površine. 2. Aluvijalno podrijetlo Nastalo pod utjecajem prijenosne snage vodotoka. Karakteristika im je velika varijabilnost u teksturi (od pjeskovitih do glinastih), a karakteristična je pojava voda (podzemne, slivene i oborinske). 3. Deluvijalno podrijetlo Čine ga različiti sedimenti koji se akumuliraju u podnožju brda ili gora, planina. Za njih je karakteristična varijabilnost teksture. Mogu biti jako skeletni (utrusci kamena). 4. Laporasto podrijetlo Supstrati koji obuhvaćaju vapnene lapore ili tercijarne epohe (fliš). Pogodni su za uzgoj vinove loze jer su na njima razvijena tzv. vinogradarska tla. Pogodni su jaružnoj eroziji. 5. Litogeno podrijetlo Čvrsta kompaktna stijena, razvoj tala na njima je usporen. Breče predstavljaju vezano (cementirano) kršje u stijeni. Konglomerati predstavljaju vezane valutice u stijeni.

Klima

16

Prosječno stanje atmosfere nekog područja, a elementi klime su oborine, topline i zračne mase (plinovi i vjetar). Voda prolazi kroz profil tla te podstiče trošenje i spiranje. Prilikom ascedentnog kretanja vode (uzlazno) dolazi do akumulacije soli u profilu tla. Toplina uvjetuje život i razne procese. Plinovi koji pospješuju fizikalne, kemijske pa i biološke procese, odnosno procese transformacije. Vrijednost klime se iskazuje pomoću Langovog kišnog faktora, a predstavlja kvocijent srednje godišnje ili mjesečne količine oborina i srednje godišnje ili mjesečne temperature zraka.

Kf = Vrijednosti se kreću i klasificiraju: Kf < 40 40-60 60-80 80-160 > 160

Klima aridna semiaridna semihumidna humidna perhumidna

Interpretaciju klime nekog područja prikazujemo pomoću Walterovog klimadijagrama.

Organizmi U okviru organizama razlikujemo: vegetaciju, edafon i čovjeka. Vegetacija može biti prirodna i antropogena. Edafon predstavlja sve žive organizme u tlu. Mikrofauna (nematode) usitnjavaju i razgrađuju organsku tvar. Makrofauna (rovilice) koje također usitnjavaju, transformiraju, miješaju, premještaju tvari u tlu. Pored navedenog značajno je i da aeriraju tlo (prozračuju i daju veću plodnost tla). Mikroflora (bakterije, alge, gljivice) transformiraju organsku tvar u tlu. 17

Antropogenizacija predstavlja skup mjera koje nastaju pod utjecajem rada čovjeka (obrađivanje, navodnjavanje, odvodnjavanje, gnojenje).

Pasivni pedogenetski čimbenici Reljef To je pasivni pedogenetski čimbenik koji vrši preraspodjelu tvari i energije; (vodna erozija); Isponi - viši predjeli hladniji; Ekspozicija - izloženost Suncu; Voda u udubljenima. Vrijeme U novije doba smatra se pedogenetskim čimbenikom pod kojim podrazumijevamo dužinu trajanja pedogenetskih procesa. Razlikujemo recentna i reliktna tla. Recentna tla su mlađa tla, a reliktna starija. Fosilna tla predstavljaju tla koja su razvijena u dalekoj prošlosti, te je nakon toga bio prekinut razvoj tla. (dvoslojni profili u Istri)

Pedogenetski procesi Razlikujemo razne procese koji dovode do trošenja, potom tvorbe sekundarnih minerala (gline), zatim organomineralnih spojeva, procesi trošenja organske tvari, sinteze humusa, te migracije. Proces trošenja Preduvjet trošenja su stijene, tlo, organska tvar. U tlu djeluju procesi trošenja. Trošenje organskih tvari - mineralizacija. Agensi trošenja su voda, toplina, kiseline, organizmi itd. Razlikujemo tri vrste trošenja: fizikalno trošenje, kemijsko trošenje i biološko trošenje. Fiziološko trošenje predstavlja trošenje stijena i minerala (usitnjavanje) ali bez kemijskih promjena. Razlikujemo suho termičko (pustinje), mokro termičko (pukotine stijena). Kemijsko trošenje; razlikujemo: hidratacija - pod utjecajem dipolnog utjecaja vode dolazi do slabljenja kristalne rešetke pojedinih minerala i veza među jonima, hidroliza - voda

18

vrši totalnu promjenu u sekundarni mineral, oksidacija - koju uzrokuju kisikovi joni koji s dvovalentnim spojevima (Fe, Mn, Su itd.) tvori trovalentne spojeve koji povećavaju volumen i raspadaju se. Biološko trošenje - kombinacija kemijskog i fiziološkog trošenja. Razlikujemo: fizikalno biološko trošenje (korijen biljke vrši pritisak na stijenu) i kemijsko biološko trošenje (pod utjecajem CO2 i raznih kiselina). Tvorba sekundarnih minerala (minerali gline) Razlikujemo: kaolinitnu grupu sekundarnih minerala - nastaju prvenstveno u umjerenoj i jako kiseloj reakciji (7,2 alkalična), ilitna grupa sekundarnih minerala (glavni predstavnik Ilit) nastaje u slabo kiseloj i neutralnoj reakciji, smektitna grupa sekundarnih minerala (montmoriloniti) - nastaje u bazičnoj ili alkalnoj reakciji. Sekundarni minerali su građeni od lamela koji se spajaju u tzv. paketiće. Razlikujemo lamele silicijevog tetraedra i aluminijevog oktaedra. Kaolinitna grupa sekundarnih minerala ima dvoslojne listiće 1:1 (1 listić Si tetraedra, 1 listić Al oktaedra), a ilitna grupa sekundarnih minerala i smektitna grupa sekundarnih minerala imaju troslojne listiće 2:1.

Pored navedenog bitna je razlika i u veličini prostora između lamela, odnosno između paketića tzv. unutarnja površina. Najveće vrijednosti su kod smektitne grupe sekundarnih minerala, što znači da imaju i najveću moć zadržavanja pojedinačnih tvari u tlu.

Razgradnja organske tvari i postanak humusa Mineralizacija - razgradnja organske tvari Humizacija - proces nastanka humusa Migracije 19

Agensi migracije (organizmi, voda, gravitacija) - erozija vjetra, čovjek. Razlikujemo unutarnje i vanjske migracije. Unutarnje migracije: -

eluvijalna migracija - descedentno kretanje vode, vertikalno kretanje od površine ka dole

-

akumulativna migracija - ascedentno kretanje vode, odozdo prema gore (podzemne vode)

-

miješanje tla - rovilice Vanjske migracije:

-

vjetar

-

voda Vjetar: eolska erozija; ukoliko je izražajan vjetar pravi se vjetrozaštitni pojas. Voda: Površinska erozija- plošna, jaružna i brazdasta erozija. Sve tri predstavljaju različite stupnjeve površinske erozije. Krška erozija - tzv. krško-sufozijski procesi gdje dolazi do propadanja, spiranja tla i supstrata kroz pukotine u stijenama. Klizište - karakteristično je pri pojavi teksturno različitih slojeva.

Teksutra - mehaniči sastav

20

Čvrsta faza tla je građena od mineralnih, organomineralnih i organskih čestica mehaničkih elemenata - mehaničkih frakcija - kategorija čestica. Dakle, tekstura ili mehanički sastav je kvantitativni odnos mehaničkih čestica u tlu. Prema međunarodnom pedološkom društvu: kamen šljunak krupni pijesak sitni pijesak prah glina

> 20 mm 20-2 mm 2-0.2 mm 0.2-0.02 mm 0.02-0.002 mm 60 % vol * porozna tla 45-60 % vol * malo porozna tla 30-45% vol * vrlo malo porozna tla < 30% vol Prema veličini: krupne, srednje, sitne.

Sistematika tala 24

Postupak sistematskog grupiranja i razvrstavanja pojedinih tala prema nekim zajedničkim značajkama

(morfološke, kemijske, fizikalne) nazivamo klasifikacijom tala.

Rezultat toga je klasifikacijski sustav - sistematika tala - pedotaksonomija (grč. taxis – red, raspored + nomos - zakon). Pedologija kao zasebna znanost bavi se razvrstavanjem tala s dva gledišta: prirodoznanstvenog (pedogenetskog) i primijenjenog (tehničkog). U pedološkoj klasifikaciji stoji šest kategorija za razvrstavanje (odjel, klasa, tip, podtip, varijetet i forma). Tip tla čini osnovnu jedinicu našeg klasifikacijskog sustava. Pedologija je znanost koja proučava postanak, razvoj, osobine i sistematiku tala. Povezana je s drugim znanostima i primjenjuje njihove metode zbog čega je njena uporaba utkana u mnogim drugim prirodnim i primijenjenim znanostima kojima je poznavanje tla važno za sagledavanje i rješavanje problema koji se tiču tla (biologija, geologija, geografija, poljoprivreda, šumarstvo, melioracije, građevinarstvo, zdravstvo…).

AUTOMORFNA TLA

25

I. Klasa: NERAZVIJENA TLA, (A)-C ili R profila Tipovi: kamenjar (Litosol), sirozem na rastresitim stijenama (Regosol), eolski živi pijesci (Arenosol), koluvijalna (deluvijalna) tla (Koluvium). II. Klasa: HUMUSNO AKUMULATIVNA TLA, A-C ili R profila Tipovi: vapneno-dolomitna crnica (Kalkomelanosol), rendzina (Rendzina), humusno-silikatno tlo (Ranker), černozem (Černozem), smonica (Vertisol). III. Klasa: KAMBIČNA TLA, A-(B)-C ili R profila Tipovi: Eutrično smeđe (Eutrični kambisol) (gajnjača), distrično smeđe tlo (Distrični kambisol) (kiselo smeđe), smeđe krečnjačko (Kalkokambisol), crvenica (Terra rossa) IV. Klasa: ELUVIJALNO ILUVIJALNA TLA, A-E-B-C profila Tipovi: lesivirano (Luvisol), Podzol (podzol), smeđe podzolasto (Brunipodzol) V. Klasa: ANTROPOGENA TLA, P-C profila Tipovi: rigolano (Rigosol), vrtno (Hortisol), tla deponija (Deposol)

Automorfna tla: To su tla kod kojih je vlaženje oborinskim vodama, voda se ne zadržava u profilu. I. Klasa: NERAZVIJENA TLA, (A)-C ili R profila Tipovi: kamenjar (Litosol), sirozem na rastresitim stijenama (Regosol), eolski živi pijesci (Arenosol), koluvijalna (deluvijalna) tla (Koluvium). Kamenjar (Litosol) Nerazvijena su tla pretežno sastavljena od rastrošenog skeleta, čija dubina nije veća od 20 cm, a zatim prelazi u kompaktnu ili slabo razdrobljenu stijenu. Litosoli su vrlo plitka tla koja su po svom razvoju vrlo blizu geološkoj podlozi. Pedogeneza nije uznapredovala zbog mladosti tla, jake erozije ili nepogodnih klimatskih uvjeta. U novije vrijeme se krče, produbljuju, nasiplju sitnicom i sade nasadi višnje, maraske, vinove loze, i dr. i to su kserotermni supstrati.

26

Sastav i usitnjenost stijene određuje uglavnom vrlo slabu plodnost, pa spadaju u nepogodna tla. Podtipovi litosola: na kiselim stijenama, na neutralnim i bazičnim, na peridotitu, na vapnencu i dolomitu. Korištenje: pošumljavanje. Koluvijalna tla (Koluvij) To su preneseni - alohtoni depoziti, stvaraju se spiranjem tla ili supstrata sa viših (planinsko brdskih) terena bujičnim vodotocima i površinski vodama te recentnom sedimentacijom tako erodiranog materijala u podnožju tih terena. Bilo da se erozioni materijal nagomilava u podnožju padine bujicama, bilo slabijim površinskim tokovima vode u pravilu ne postoji sortiranje materijala koji je ispremještan, za razliku od riječnih sedimenata. Skeletne čestice predstavljaju kršje, jer nisu zaobljene zbog kratkoće puta kojim su transportirane kao što su riječnim sedimentima. Skelet je bez reda izmiješan sa sitnicom erodiranih tala. Fizikalna, kemijska i biološka svojstva: vrlo varijabilna od siromašnih hranjivima do vrlo bogatih. Oranice i rtovi najčešći su način korištenja. II. Klasa: HUMUSNO AKUMULATIVNA TLA, A-C ili R profila Tipovi: vapneno-dolomitna crnica (Kalkomelanosol), rendzina (Rendzina), humusno-silikatno tlo (Ranker), černozem (Černozem), smonica (Vertisol). Vapneno-dolomitna crnica (Kalkomelanosol) Tlo čija dubina ne prelazi 30 cm, ima molični (Amo) ili organični (O) horizonz koji leži neposredno na tvrdom i čistom vapnencu ili dolomitu. Iznad matičnog može se javiti i organični horizont. Tlo je nekarbonatno i bogato humusom (do 25%) uslijed čega ima tamnosmeđu do crnu boju. Ovaj tip tla se razvija pretežno u planinskom području na tvrdim i čistim vapnencima i dolomitima i na reljefu koji izrazito pogoduje eroziji. Najčešće kalkomelanosol nalazimo u planinskoj zoni 900 m NV pa do 16000 m naših vapneno-dolomitnih planina. Procesi transformacije anorganske tvari karakterizirani su uglavnom kemijskim trošenjem čvrstih stijena i to otapanjem kalcita (CaCO3). Taj proces je spor sam po sebi. Ako tome dodamo čistoću stijena, koje često sadrže 98-99% CaCO3, a to se otapanjem u obliku Ca(HCO3)2 gubi, očito je da preostaje svega 1-2% minerala uključenih u stijenu kao netopivi 27

ostatak koji nasljeđuje tlo od izvorne kamene mase vapnenca i dolomita. Kalkomelanosol je plitko tlo u kome se dugotrajno nakuplja nekarbonatna mineralna komponenta kao netopivi ostatak karbonatnih čvrstih stijena. Uz ekstremno mali mineralni dio tla javlja se organični karakter akumulativnog humusnog horizonta. Podtipovi Organogena crnica Organomineralna crnica

Varijeteti Litična Skeletna koluvijalna Litična Koluvijalna

Posmeđena crnica Ocrveničena Razlika između smeđeg tla i crvenice je mineralnoj građi. Forme: Prema formi humusa za sve varijetete (osim koluvijalne) razlikujemo: -

s moličnim humusom

-

s organičnim humusom

Fiziografske značajke: visoka stjenovitost, vrlo plitka tla, velik nagib, visoke NV Fizikalne: praškasta tekstura, mrvičasta struktura, povoljni vodo-zračni odnosi, propusno tlo Kemijske: nekarbonatna tla, reakcija slabo kisela, velik kapacitet adsorpcije, najzastupljeniji Ca i Mg na adsorpcijskom kompleksu (60-80%), fosfora vrlo malo, visok sadržaj humusa. Ponajviše ima dušika, ali je mobilizacija dušika vrlo slaba, posebno u organogenoj crnici, a razlog su nepovoljni ili jako suzdržani uvjeti za mikrobiološku aktivnost i mineralizaciju. Korištenje: pašnjaci, šume. Nepogodno za oraničnu biljnu proizvodnju. Mjere uređenja: konzervacija tala i pošumljavanje. Rendzina Rendzina ima molični horizont, koji postepeno prelazi u rastresiti karbonatni C horizont. Obično se može izdvojiti i prelazni AC horizont, pa je građa A-AC-C, a na vapnencu i dolomitu slijedi i R. Matični supstrat ima velik sadržaj karbonata (preko 20%) i cijeli je profil karbonatan osim varijeteta izlužene i posmeđene rendzine. Rendzina se razlikuje od černozema što ima humusni horizont plići od 40 cm (osim dolomitne rendzine) i slabije izraženu strukturu. Podtipovi

Varijeteti

28

Na laporu, laporovitim i mekim vapnencima Na lesu i lesolikim sedimentima Na dolomitnom pijesku Na moreni i koluviju

Karbonatni Izduženi Posmeđeni Plitki (do 20cm) Srednje duboki (20-40cm) Duboki (od 40cm)

Fizičke: dobre, tekstura ilovasta, ponegdje glinasta, skeletna, dobri vodozračni odnosi, propusna plitka tla Kemijska: 5-10% humusa, sadržaj karbonata 5-50%. Biološke: dobre. Mjere uređenja: zaštita od erozije i namjensko korištenje. Černozem Černozem definiramo kao tlo semiaridnog stepskog područja s moličnim A horizontom, debljim od 40 cm i prelaznim AC horizontom (25-30cm). Razvija se na karbonatnim ilovastim, a rjeđe i pjeskovitim rastresitim supstratima. Boja humusnog horizonta je tamnosmeđa. Černozemi imaju dobro izraženu zrnastu strukturu (osim na pijesku). Krotovine i pseudomiceliji su često karakteristični dijagnostički znakovi. Karbonati se javljaju od površine ili u prelaznom horizontu. Podtipovi Černozem na lesu i lesolikim sedimentima Černozem na karbonatnom eolskom pijesku Černozem na aluvijalnom nanosu

Varijeteti Karbonatni Izluženi Posmeđeni Zaslanjeni i alkalizirani Karbonatni Izluženi Karbonatni Izluženi

Fizikalne značajke: tekstura ilovasta, propustan, mrvičasta i stabilna struktura, velika poroznost, dobro vodozračni odnosi u omjeru 3:2. Kemijske značajke: černozem ima u A horizontu 4-6% blagog humusa, u kome prevladavaju Ca humino-humati, odnosno C:N oko 10, što znači da je bogat dušikom. Površinski dio A horizonta ima 4-8% karbonata, dubinom sadržaj raste, pa u AC ili gornjem dijelu C dostiže 25-35%, a u matičnom supstratu pada na sadržaj karakterističan za les, 20-25%. Manjak fosfora.

29

Biološke: dobre.

Predstavnici makrofaune intenzivno miješaju masu tla, a od

mikroorganizama su važne bakterije, posebno azotobakter i nitrifikatori. Oksidacija amonijaka do HNO3. III. Klasa: KAMBIČNA TLA, A-(B)-C ili R profila Tipovi: Eutrično smeđe (Eutrični kambisol) (gajnjača), distrično smeđe tlo (Distrični kambisol) (kiselo smeđe), smeđe krečnjačko (Kalkokambisol), crvenica (Terra rossa) Ova tla su dalji evolucijsko-genetski stadij humusno-akumulativne klase tala. Kambični horizont je dijagnostički i nalazi se između A ili O i C ili R. intenzivniji pedogenetski procesipovoljni hidrotermički uvjeti. Postanak i razvoj kambičnih tala ide u dva pravca: -

razvoj kambičnih tala na silikatno-karbonatnim supstratima - dijagnostički podhorizont je (B)v

-

razvoj kambičnih tala na vapnencu i dolomitu - dijagnostički podhorizont je (B)rz

Evolucijsko-genetski razvoj tala do kambične klase na vapnencima: Čvrsta stijena (R) → Inicijalni stadij (A)-R kamenjar → humusnoakumulativni stadij (Crnica) Amo-R → Kambični stadij Ap-(B)rz-R (crvenica) (R) → (A)-R → Amo-R → Ap-(B)rz-R U ovisnosti o klimi razvoj tala može teći prema smeđem. Smeđe tlo na vapnencima i dolomitima (Kalkokambisol) Kalkokambisoli su tla s moličnim - Amo ili ohričnim - Aoh humusnim horizontima koji leže neposredno na kambičnom horizontu tipa (B)rz. Stvara se na čistim vapnencima i dolomitima koji su najčešće kartistificirani. Cijeli solum je nekarbonatan, a reakcija tla u vodi je veća od 5,5. Karakterističan je ilovasti ili teži mehanički sastav i veoma dobro izražena poliedrična struktura. Za razliku od crvenice ova tla imaju širi odnos SiO2:R2O3 jer imaju manje seskvioksida. Podtipovi: tipično i lesivirano. Varijeteti: plitka, srednje duboka, duboka i koluvijalna. Forme: ilovasto i glinasto. Morfološka svojstva: na stjenovitim i nagnutim terenima. Fizikalna svojstva: dosta povoljna, tekstura glinasto ilovasta do glinasta, stabilna oštrobridna struktura, u A horizontu grašata, a u (B)rz i do sitno orašasta, propusna tla, aerirana i dobrih toplinskih svojstava. 30

Kemijska: od kemijskih konstanata najvećim se mijenja količina humusa. Pod prirodnom vegetacijom i u višim pojasevima može da dosegne u A horizontu i 8 ili 10%, obično je oko 5%, a obrađene površine imaju manje, 2-3%. Način korištenja: šume, pašnjaci. Evolucijsko-genetski razvoj tala do kambične kalse (na silikatno-karbonatnim) nanosima): Matični supstrat → Inicijalni stadij → Humusno-akumulativni stadij tla → Kambični stadij tla C→(A)-C→Amo-Ac-C→Amo-(B)v-C Eutrično smeđe tlo (Eutrični kambisol) To su tla s moličnim, Amo ili ohričnim, Aoh humusnim horizontom, koji leži neposredno iznad kambičnog horizonta, (B)v. Stupanj zasićenosti bazama je veći od 50%, a pH vrijednosti mjerene u vodi iznad 5,5. Eutrična smeđa tla se formiraju na vrlo različitim stijenama, karbnatnim ili bazama bogatim, jedino se ne razvijaju na vapnencu, a isključene su dakako i kisele stijene. Podtipovi Na lesu i lesu sličnim sedimentima Na bazičnim i neutralnim eruptivnim stijenama Na peridotitu i serpentitu Na jezerskim sedimentima Na aluvijalnom, koluvijalnom i eolskom nanosu

Varijeteti Tipično Lesivirano Litično Regolitično Vertično Litično Vertično Tipično Lesivirano Vertično Tipično Lesivirano Semiglejno

Fizikalna svojstva: dobra, ilovaste do glinasto ilovaste teksture. Na laporu mogu biti i glinaste teksture (vertično). Struktura je grašasta do orašasta. Porozitet je oko 50%, a vodni kapacitet 35-40%. Duboka tla. Kemijska: vrlo dobra. Nekarbonatno tlo, bazama bogato po cijeloj dubini, neutralne do slabo kisele reakcije, pH 5,5-6,8, humusa 2-6%, fosfora malo, kalija osrednje. Biološke: dobra. Homogena i omogućuju duboko zakorjenjivanje, dobra aeracija, dosta hraniva, osrednji kapacitet vode, topla tla. Korištenje: na zaravnima, izvanredne oranice, voćnjaci, vinogradi. Distrično smeđe tlo (Distrični kambisol) Ovo tlo se formira na kiselim stijenama, pa se i nazivalo „kiselo smeđe tlo“. Karakterizira ga humusni horizont, koji je ohrični - Aoh ili obično u višim nadmorskim zonama umbrični 31

Aum, ispod kojeg slijedi kambični horizont (B)v. Stupanj zasićenosti bazama manji je od 50%, a reakcija je kisela (vrijednost pH u vodi su ispod 5,5). Podtipovi: tipično, humusno, lesivirano, pseudoglejno, opodzoljeno. Varijeteti: prema matičnom supstratu. Forme: plitka: litični kontakt do 40 cm, srednje duboka: litični kontakt 40-70 cm i duboka: litični kontakt dublji od 70 cm. Nalazi se na planinskim područjima, strmim terenima. Fizikalna svojstva: dobra, propusna tla, lakše strukture, s utruscima skeleta, umjereno dobre mrvičaste strukture, povoljan vodozračni režim. Kemijska: sadržaj humusa varira 3-5-10% sa C:N odnosom 15-22 i kiselog ej karaktera, reakcija tla kisela (pH manji od 5,5), mala opskrbljenost hranivima. Biološka: suzdržana, ograničena na manji broj organizama i njihovu slabiju aktivnost. Korištenje: uzgoj šuma, travnjaka, oranice (krumpir, zob, raž, kupus); opasnost od erozije. Crvenica A-(B)rz-R Tlo koje ima ohrični humusni horizont, koji leži neposredno na kambičnom horizontu tipa (B)rz. Horizont (B)rz je crven. Crvenica se formira na čistim i čvrstim vapnencima i dolomitima koji su karstifcirani, a solum je nekarbonatan. Mehanički je sastav teži od ilovastog, a struktura je poliedrična. Tla pod ovim nazivom nalaze se na čvrstim vapnencima i dolomitima uglavnom trijasa, jure i krede. Crvenice se zadržavaju uglavnom na zaravnima, blažim oblicima reljefa i udubinama u područjima do 500 m NV. Transformacija vapneno-dolomitne stijene osigurava mineralnu komponentu tla. a taj proces teče izuzetno sporo. Čvrsta vapnena stijena, koja se sastoji od 99% kalcita (CaCO3), i vrlo malo ostalih u nju uklopljenih minerala troši se prvenstveno kemijski i to otapanjem. Da bi se stvorio sloj od 1 cm mineralnog ostatka treba se otopiti 5 m debeo sloj vapnenca, a za to je potrebno vrijeme od 10.000 godina. Podtipovi: tipična i lesivirana. Varijeteti: plitka do 40 cm, srednje duboka 40-70 cm, duboka preko 70 cm, koluvijalna sadrži više od 30% nesortiranog skeleta. Pedofizikalne značajke vrlo dobre, dosta željeznih oksida, stabilne i poliedrično oštrobridne strukture, dobro propusna, velik kapacitet za vodu, aerirane, dobrih vodozračnih odnosa.

32

Kemijske: Tlo je neutralno do slabo kiselo, a količina blagog humusa nije velika, fosfora ima vrlo malo. Korištenje: voćarska proizvodnja, povrtne kulture. Površine su ograničene, razasute u kršu. IV. Klasa: ELUVIJALNO ILUVIJALNA TLA, A-E-B-C profila Tipovi: lesivirano (Luvisol), Podzol (podzol), smeđe podzolasto (Brunipodzol) Razvoj tala ove eluvijalno-iluvijalne klase uz proces transformacije karakteriziran je i pojačanim procesima premještanja seskvioksida, koloidnih frakcija gline i humusnih materija. U uvjetima dobre prirodne drenaže soluma i humidnijoj klimi povećane količine oborinske vode perkolacijom pospješuju migraciju iz gornjih zona profila (eluvijacija) i odlaganje pokrenutih tvari u nižim dijelovima soluma (iluvijacija) pa se i morfološki prepoznaje formiranje novih horizonata: eluvijalnog E i iluvijalnog B. To je zajednička i osnovna značajka ove klase. Luvisol A-E-B-R Luvisol je slabo do umjereno kiselo tlo, s ohričnim ili umbričnim humusnim horizontom ispod kojeg slijedi E horizont, a ispod eluvijalnog nalazi se iluvijalni, argiluvični Bt horizont. Luvisol je na 13 mjestu na području HBŽ. Podtipovi: na silikatnim i silikatno-karbonatnim supstratima, na čistim vapnencima i dolomitima. Fizikalna: stabilna i poliedrična struktura, dobra propusnost Kemijske: 4% humusa pod prirodnom vegetacijom, na oranicama 2%, C:N kreće se 12-20. Korištenje: za prirodne šume, nisu plodna za intenzivnu poljoprivredu. Podzol Podzol ima organični ili umbrični horizont, koji u prirodnim uvjetima leži neposredno iznad eluvijalnog horizonta podzolnog tipa (pepeljastosiva boja od ogoljenih kremenih zrnaca). Ispod ovog E horizonta nalazi se spodični B horizont. Tlo je pjeskovite teksture, jako kiselo (pH u vodi ispod 5) i vrlo slabo zasićeno bazama (ispod 35%). Podtipovi: željezni podzol, humusno-željezni podzol. Varijeteti: slabi podzol, umjereni podzol, jaki podzol. Fizička svojstva: nepovoljna, neizražene strukture, malog kapaciteta za vodu i dobre aeracije. Smeđe podzolasto tlo

33

Smeđe podzolasto tlo ima mješoviti A/E horizont, koji može biti organični ili umbrični, ispod kojeg neposredno leži spodični Bh i Bfe horizont. Moguća je pojava E horizonta u isprekidanim pjegama. Tlo se odlikuje pjeskovitom teksturom, velikom kiselošću horizonta A/E (pH u vodi ispod 5). Podtipovi: prema matičnom supstratu. Varijeteti: Litično, regolitično. Forme: skeletoidno, skeletno, jako skeletno. Fizička svojstva: propusan, rahao, aeriran, manji vodni kapacitet. Kemijska: velika kiselost, mali kapacitet adsorpcije, slaba zasićenost bazama, siromašno hranivima. Korištenje: šumska tla. V. Klasa: ANTROPOGENA TLA, P-C profila Tipovi: rigolano (Rigosol), vrtno (Hortisol), tla deponija (Deposol) To su tla koja su stvorena ili nastala djelovanjem čovjeka. Nazivaju se i antropomorfna. Razlikujemo antropogena i antropogenizirana tla. To su potpuno izmijenjena tla koja je čovjek stvorio intenzivnom obradom (Rigosol) i gnojidbom (Hortisol). Hortisol je najbolje antropogeno tlo koji ima stvoren homogeni P horizont povećane humoznosti do dubine 35 cm i više.

HIDROMORFNA TLA 34

I. Klasa: NERAZVIJENA HIDROMORFNA, (A)-I-II profila Tip: Fluvijativna ili Aluvijalna (Fluvisol) II. Klasa: PSEUDOGLEJNA, A-Eg-Bg-C profila Tip: Pseudoglej III. Klasa: SEMIGLEJNA, A-C-G profila Tip: Livadsko (Semiglej) IV. Klasa: GLEJNA, A-G profila Tipovi: Pseudoglej-glejno, ritska crnica (Humoglej), močvarno glejno (Euglej), tresetno glejno V. Klasa: TRESENA (CRETNA), T-G profil Tipovi: izdignuti (Visoki) treset, prelazni treset, niski treset VI. Klasa: ANTROPOGENA, P-G profil Tipovi: tla rižišta, rigolano tresetno, hidromeliorirano

Hidromorfna tla: To su tla koja imaju izražene znakove preomjernog vlaženja od: oborinskih voda, dopunskih (dodatnih) voda, slivene, poplavne, podzemne. I. Klasa: NERAZVIJENA HIDROMORFNA, (A)-I-II profila Tip: Fluvijativna ili Aluvijalna (Fluvisol) Aluvijalna (Fluvisol) Predstavljaju recentne riječne, morske i jezerske nanose na slojevima. Procesi pedogeneze su slabo izraženi zbog mladosti nanosa ili zbog toga što sedimentacija prevladava pedogenezu. Ova tla se javljaju uz velike rijeke, u poljima koja su poplavljena i sada ili do skore prošlosti, uz manje vodotoke, uz jezera. 35

Izlijevanjem iz korita tekućica, plavljenjem priobalnih terena, polja i niza sedimentiraju se vodom donesene i u njoj suspendirane čestice. Takvom dinamikom spriječena je pedogeneza, nema u profilu izrazite i razvijene diferencijacije genetskih horizonata, nego su to slojevi sedimentacije koje označavamo rimskim brojevima (I, II, III…). Sve tekućice od izvora u pravcu ušća odlažu teksturno sve sitnije čestice. Podtipovi: karbonatna, karbonatna oglejna, karbonatna, zaslanjena i alkalizirana, karbonatna, glejna i zaslanjena, nekarbonatna, nekarbonatna oglejna. Varijeteti: plitka (do 40cm), srednje duboka (40-80cm), duboka (80-120cm), vrlo duboka (više od 120cm), dvoslojno s fosilnim zemljištem. Forme: skeletna, pjeskovita, ilovasta, glinasta. Od skeletnih, šljunkovitih, siromašnih hranivima i vrlo različitog i kolebljivog vodnog režima do glinastih, zaglejenih ili zaslanjenih, moguće su najrazličitije kombinacije i prelazi. Korištenje: za topole. II. Klasa: PSEUDOGLEJNA, A-Eg-Bg-C profila Pseudoglej A-Eg-Bg-C Pseudoglej je tip tla u kome nema oštre podjele na redukcijski i oksidacijski horizont. U zoni zadržavanja stagnirajuće vode su blijede mikrozone, izmiješane s rđastim i mrkim mazotinama i konkrecijama što sve daje mrljavost i karakteristično mramoriranje. Na površini agregata je siva boja, a unutar je rđasta kao rezultat difuzije u redukcijskom stanju. Postojanje „g“ horizonta je bitno u definiciji pseudogleja. Kod ovog tla dolazi do zadržavanja oborinskih voda tako da u vlažnom dijelu godine kada vladaju redukcijski uvjeti dolazi do stvaranja dvovalentnih spojeva željeza i mangana i tada se javljaju sive zone-mrlje, točke. Dok u oksidacijskim uvjetima do stvaranja trovalentnih spojeva željeza i mangana - rđasto-smeđe boje. Na ovaj način dolazi do stvaranja mramoriranog izgleda unutar ovog profila tla. Dinamikom procesa dominira dužina vlažne i suhe faze. Dužina trajanja vlažne faze ovisi o tri čimbenika: klime, reljefne predispozicije, dubine nepropusnog horizonta. Podtipovi: na zaravni i obrončani. Varijeteti: plitki, nepropusni sloj do 25cm, srednje, duboki, nepropusni sloj 25-50 cm, duboki nepropusni sloj na 50-70 cm. Forme: distrični i eutrični. Pseudoglejevi su tla male plodnosti, nepovoljnih svojstava, neuređenog vodo-zračnotoplinskog režima, siromašna fiziološki aktivnim hranivima i plitkog aktivnog profila. 36

III. Klasa: SEMIGLEJNA, A-C-G profila Tip: Livadsko (Semiglej) IV. Klasa: GLEJNA, A-G profila Tipovi: Pseudoglej-glejno, ritska crnica (Humoglej), močvarno glejno (Euglej), tresetno glejno Močvarno glejno (Euglej) Kod ovog tipa tla dio profila odnosno cijeli profil tla vlažen je povremeno ili tijekom cijele godine: oborinskom vodom, podzemnom vodom, poplavnom vodom, slijevnom/obrončanim vodama. Močvarno glejno tlo ima humusni Aa horizont sa znakovima hidromorfizma, plići je od 50cm, zatim slijedi glejni horizont s jasno definiranim Gso i Gr pothorizontima. Podtipovi ovisno o načinu vlaženja: -

hipoglejno A-Gso-Gr

-

epiglejno A-Gr-Gso

-

amfiglejno A-Gr-Gso-Gr

Varijeteti: mineralni do 10% humusa, humozni 10-30% humusa Ova tla su rezervni potencijali. Fizikalna svojstva: loša, nepovoljan vodno-zračni režim, teži mehanički sastav, ljepljiva, plastična, kontrakcija tla, stvaranje džombi. Kemijska: dobra, 1-30% humusa, nekarbonatna i karbonatna, fosfora malo, kacija malo više V. Klasa: TRESENA (CRETNA), T-G profil Tipovi: izdignuti (Visoki) treset, prelazni treset, niski treset Ovu klasu hidromorfnih tala karakterizira akumulacija preko 30%, slabo razgrađene organske tvari u anaerobnim uvjetima u debljini većoj od 30cm. Nalazimo ih u nizinskim predjelima. Kod nas ima niskih treseta malo više, a izdignuta i prelazna tresetna tla se javljaju uglavnom u malim i razbacanim pjegama. Organski tresetni horizonti imaju neka specifična svojstva u odnosu na mineralna tla ili na mineralni horizont ispod tresetnog. Tako su specifične težine nekoliko puta manje, vododržnost je velika, upijaju i zadržavaju do nekoliko puta više vode od vlastite težine, a to 37

je moguće jer je poroznost velika, do 85%. Sušenjem tresetnog horizonta jako se smanjuje volumen, a organska tvar u horizontu može biti vrlo rahla. Količina organske tvari je različita, no općenito izdignuti treseti imaju više 70-95%, dok u nižih varira 50-70%. Odnos C:N je širok, preko 25; niski treseti su bazama bogatiji, eutrofni, ali mogu sadržavati i CaCO 3, pa im je reakcija i slabo bazična. Izdignuti treseti su vrlo kiseli pH vrijednost ispod 4 i siromašni bazama, oligotrofni, kapacitet adsorpcije iznimno velik. Korištenje: nekad za ogrjev i prostirku, izolacioni materijal, a danas se prerađuje u organska gnojiva i koristi se u rasadničarskoj proizvodnji i vrtlarstvu. Niski treset Niski treset ima T horizont koji nastaje u udubljenim reljefnim formama utjecajem barskih trava, zatim breze i mahovine. Podtipovi: plitki, horizont T je debljine 30-50cm, srednje duboki horizont T je debljine 50100cm, duboki horizont T je deblji od 100cm. Varijeteti: slabo humificirani, srednje humificirani, jako humificirani. Forme: oligotrofno, mezotrofno. Izdignuti treset Ima naslagu tresetnog horizonta iznad mineralnog dijela kao rezultat uspijevanja mahovina u vlažnoj i hladnoj klimi viših predjela. Podtipovi: plitki, horizont T je debljine 30-50cm, srednje duboki horizont T je debljine 50100cm, duboki horizont T je deblji od 100cm. Varijeteti: slabo humificirani, srednje humificirani, jako humificirani. Prelazni treset Prelazni treset ima T horizont koji nastaje kombinacijom ombrogenih i topogenih faktora. Podtipovi: plitki, horizont T je debljine 30-50cm, srednje duboki horizont T je debljine 50100cm, duboki horizont T je deblji od 100cm. Varijeteti: slabo humificirani, srednje humificirani, jako humificirani. Forme: oligotrofno, mezotrofno.

HALOMORFNA TLA

38

I. Klasa: AKUTNO ZASLANJENA, Asa-G ili Asa-CG profila Tip: solončak (Solončak) II. Klasa: SOLONECI, A-Bt, na - C profil Tip: solonec (Solonec)

SUBAKVALNA TLA I. Klasa: NERAZVIJENA SUBAKVALNA, (A)-C ili (A)-G profil Tip: protopedon II. Klasa: SUBAKVALNA TLA PROFILA A-C ili A-G Tipovi: gitja (Gyttja), daj (Dy), Sapropel (Sapropel)

39