Pea

Sveuĉilište u Zagrebu – Arhitektonski fakultet Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsaţnu arhitekturu Kabinet za pejsaţnu arhitekturu Akad.godina 2011./2012. Kolegij

PERIVOJNA ARHITEKTURA – KOMPOZICIJA I POVIJEST DOC.DR.SC. BOJANA BOJANIĆ OBAD ŠĆITAROCI

PERIVOJNA ARHITEKTURA UVIJEK KORISTI DVA JEZIKA: JEDAN JE NJEN, A DRUGI NAŠ. Bojanić O Šćitaroci PERIVOJ JE KOMPOZICIJA. UVIJEK JE UMJETNIĈKO DJELO….I OGLEDALO DRUŠTVA KOJE GA JE STVORILO. René Pechère

Efemerno jezero, Australija

PREDGOVOR Perivojna arhitektura nosi u sebi povijest ponašanja i kompoziciju prostora. Povijest perivojne arhitekture nuţno je i povijest ljudske kulture. Ova povijest pokazuje odnos vrijednosti vremena i prostora i to osobito kao umjetnost povijesnog ostvarivanja kroz ponašanje prostora. Povijest perivojne arhitekture nastoji pokazati kako je kroz umjetnost perivojne arhitekture iskazan ne samo ideal ljepote, nego i filozofski koncept, koji mijenja i oblikuje prirodu. Povijest perivojne arhitekture je još jedan od naĉina iskazivanja povijesti ljudskog stvaralaštva. Perivojna arhitektura ima moć razbijanja dvojnosti izgraĊenog i otvorenog prostora i znaĉi mnogo više od puke dekorativnosti. Perivojna arhitektura razmišlja o otvorenom prostoru, o onom otvorenom prostoru negdje izmeĊu: unutra i vani, individualnog i javnog, programa i oblika, fiziĉkog i virtualnog, suvremenog i klasiĉnog, prošlosti i budućnosti, sklada i nesklada, strukture dijelova, umjetnosti i arhitekture, prirode i ĉovjeka. Prva je priroda svijet nepromijenjen od ljudi. Ono što mi danas nazivamo divljinom je pribliţno pojam prve prirode. Druga priroda, naziv je dao Ciceron, je ono što bismo danas nazvali kulturni krajolik, ukljuĉujući i obraĊena polja i ureĊene šume, ali i gradove, rezervoare, ceste, mostove, luke i svu infrastruktur i sve ljudske nastambe. Treća priroda se odnosi na vrtove i perivoji gdje je ukljuĉena i estetika i simbolizam. Iako perivoji mogu odraţavati i prvu prirodu, oni su ĉesto razvijeni iz oblika druge prirode, kako gradske tako i poljoprivredne.*1 Ili, perivojna arhitektura je prostor u kojem ĉovjek nadopunjava pejsaţ i to pejsaţ M. Corajoud-a:

Le paysage c'est l'endroit ou le ciel et la terre se touchent. Pejsaţ je prostor gdje se dodiruju nebo i zemlja. Michel Corajoud,1981. klasiĉno

romantiĉno

formalno

neformalno

ravne linije

nepravilne krivulje

geometrijski oblici

prirodni oblici

Perivojna arhitektura, kroz povijest, moţe biti prikazana i kroz dihotomiji izraţenoj u gornjoj tablici. Unutar dva stila ovdje objašnjena, bile su moguće sve vrste varijacija u izraţavanju kao i kombinacije formalnih i neformalnih elemenata tako da su do pojave moderne, to dvije osnovne opcije stvaranja kompozicije perivojne arhitekture. 1. John Dixon Hunt, The Three „Natures‟,Greater Perfections (2000)

SADRŽAJ 1. Uvod u kolegij _ pojmovnik pejsaţne/perivojne arhitekture 2. Aluzije i iluzije perivojne arhitekture – kompozicija i oblikovanje 3. Perivojna arhitektura grada 4. Perivojna arhitektura stambenog naselja 5. Vrt kuće za stanovanje 6. Jezik perivojne arhitekture _ šetnice, arhitektonski elementi, voda, skulptura 7. Perivojna arhitektura 20. stoljeća _ do 1980-tih 8. Suvremena perivojna arhitektura _ od 1980-tih 9. Duhovno i meditativno _ matrica kineskog i japanskog perivoja 10.Dijalog s vremenom _ perivojna arhitektura antike, srednjega vijeka i islamske tradicije 11.Arhitektonski perivoji renesanse _ talijanska i dubrovaĉka tradicija i kompozicija 12.Suparnici povijesne perivojne arhitekture _ francuski barokni racionalizam i engleski pastoralni krajolik 13.Perivojna arhitektura gradi grad _ javni gradski perivoji 19. i 20. Stoljeća 14.Virtualnost perivojne arhitekture _ drvo u gradu 15.Perivojna arhitektura kroz estetiku bilja i ekološke kriterije

1. UVOD U KOLEGIJ - POJMOVNIK PEJSAŽNE ARHITEKTURE

Gourdon, Francuska

Belmond Green, Singapur

PERIVOJI (vrtovi, parkovi) zasaĊeni su dijelovi zemljišta, arhitektonski oblikovani preteţito ţivim biljnim materijalom sa svrhom da se postigne estetski sklad. PERIVOJNA (VRTNA, PARKOVNA) ARHITEKTURA iskazuju se tijekom povijesti, a i danas, kao umjetniĉko djelo, arhitektonsko ostvarenje, kao jedinstveni i nedjeljivi prostor kuće i okolice, kao urbanistiĉki i oblikovno neizostavni element urbanoga prostora, te kao element slike ulice i grada. Perivojna arhitektura u prvom je redu djelo ĉovjeka, a tek djelomiĉno i prirode. Arhitektura perivoja mora biti nedjeljiva od zgrade uz koju se nalazi. Odnos zgrade i njenog okoliša (vrta, perivoja, krajolika) bio je uvijek dio arhitektonskoga stvaralaštva i nikada sluĉajan i nevaţan. Bez obzira na to je li priroda podreĊena kući (renesansni i barokni perivoj) ili je kuća podreĊena prirodi (engleski perivoj, pejsaţni perivoj 19. stoljeća, kineski i japanski perivoj), uvijek postoji kljuĉan odnos kuće i okoliša. Da bi se taj odnos postigao, on mora biti plod jedinstvene zamisli arhitekta. Ne valja dijeliti kuću od njezina vrta/perivoja ili okoliša, jer tek zajedno oni ĉine arhitektonsku cjelinu. PEJSAŢNA ARHITEKTURA je sinteza umjetnosti, znanosti i filozofije te prakse koja se bavi oĉuvanjem prostora zemlje na kreativan i odrţiv naĉin. U struĉnom se smislu pojmovi VRT – PERIVOJ - PARK (garden_park; plaza_park; yard_park) upotrebljavaju kao sinonimi, ali istodobno imaju i razliĉita znaĉenja. VRTOM se obiĉno naziva projektirani prostor usko vezan uz stambenu obiteljsku zgradu (kuću), malene je površine, ĉesto je pokazatelj socijalnoga poloţaja vlasnika te ima estetski i utilitarni znaĉaj. PARK je prirodni i/ili projektiran prostor znatno veći od vrta, pokriven je djelomice ili većim dijelom visokim raslinjem, a ima estetsku, pejsaţnu, ekološku i botaniĉku vrijednost. Pojam PERIVOJ u hrvatskom jeziku je u uporabi od 16. stoljeća. Znaĉenje pojma perivoj «izmeĊu» je vrta i parka. To je projektiran, samostalan prostor ili prostor vezan uz zgradu, a posjeduje estetsku, botaniĉku i kulturno-društvenu vrijednost., ZOOLOŠKI VRT Povijest perivojne arhitekture pratimo od antiĉkoga doba. Od svojeg postanka perivoj je vezan s idejom privatnoga (individualnoga) posjeda, a imao je i religijsko i magijsko znaĉenje. Prema najstarijim opisima (Alkinojev vrt u Homerovoj Odiseji) vrt je opisan kao voćnjak ili povrtnjak, dakle korisni (utilitarni) prostor. Postupno se vrtna arhitektura prilagoĊavala arhitektonskim oblicima obitavališta s kojima se vrt veţe, pa je krajem staroga vijeka estetsko obiljeţje vrta dolazilo sve više do izraţaja. S druge strane, sve starovjeke religije imale su svoj mitski perivoj: lzraelci Eden, Asirci Eridu, Hindusi IdaVarsha, Etrušĉani svete šume itd. Kod svih je tih civilizacija u perivoju gotovo uvijek

sadrţana ideja o raju. Tijekom vremena perivoj se razvijao i preuzimao i druge funkcije kao mjesto uţitka ili izraz intelektualnih i estetskih zahtjeva. Krajolik je zemljopisno podruĉje, koje je po svojim karakterisikama drugaĉije. Moţe se razlikovati krajolik stvoren od prirode prirodni krajolik, i kulturni krajolik koji je nastao ljudskim djelovanjem. Hortikultura je znanost i industrija uzgoja vrtova i bilja, osobito cvijeća, voća i povrća i to u vrtovima i staklenicima. Znaĉenje i podruĉja djelovanja perivojne/pejsaţne arhitekture: a) u arhitektonskom projektiranju PA ĉitljiva je kroz PERIVOJNU ARHITEKTURU / urban design / garden design (proširenje kuće/zgrade, vanjski prostor graĊevine, tlocrt i ureĊenje parcele, mjerilo 1:100, detalji 1:50, 1:25) b) u urbanizmu PA je prisutna kroz PERIVOJNU ARHITEKTURU /urban / garden design od ureĊenja javnih prostora (trgova, šetališta) (mjerilo na razini mjerila zgrada - 1:500, detalji 1:100, 1:50) do landscape / park design – ureĊenja gradskih perivoja i gradskih gajeva i većih poteza u slici grada do 21 stoljeća (mjerilo na razini grada 1:1000, detalji 1:500, 1:200) c) u prostornom planiranju PA je prisutna kao PEJSAŢNO PLANIRANJE /landscape planning/ design /land art na razini mjerila 1:5000, 1:2000, detalj 1:1000) – pejsaţni zahvati u krajoliku, planiranje nasada uz ceste, obnove pejsaţa d) u grani arhitektonske konstrukcije PA je prisutna kroz - krovne vrtove /vertikalne vrtove – roof gardens/vertical gardens - vrtove/perivoje na konstrukcijama (garaţama, terasama, krovovima, zidovima/vertikalni vrtovi) e) u povijesti i teoriji arhitekture PA se prepoznaje u POVIJESTI PERIVOJNE ARHITEKTURE koja ide istodobno s razvojem arhitekture i grada - od Semiramidinih vrtova do modernistiĉkih perivoja i La Villetta - history of landscape/garden design f) u zaštiti graditeljskoga naslijeĊa PA ima svoje mjesto u ZAŠTITI I OBNOVI KULTURNOGA I GRADITELJSKOGA NASLIJEĐA - protection and renovation of

landscape/garden architecture

g) u teoriji arhitekture PA se prepoznaje u prikazu SUVREMENE PERIVOJNE ARHITEKTURE - contemporary landscape urbanism / landscape architecture / landscape

design /park design / garden design

PosuĊeni krajolik*2 (kin. Jiejing) je filozofija unošenja (posudbe) krajolika u projekt perivoja ili parka i to na naĉin da prirodni krajolik bude ukljuĉen u sliku plana i doţivljaja.PosuĊena slika (jap. shakkei) je princip ukljuĉivanja krajolika u kompoziciju tradicijskoga istoĉnjaĉkog (kineskog i japanskog) vrta.

1.1. Objasnite pojmove: krajolik, vrt, perivoj, park, hortikultura 1.2. Pejsaţna arhitektura – objasniti znaĉenje i podruĉja djelovanja 1.3. PosuĊeni krajolik – objasniti izriĉaj i navesti primjere 2. Pojam posuđeni krajolik je izvorno naveden u najstarijem sačuvanom japanskom vrtnom priručniku, Sakuteiki (Podatci o oblikovanju vrta). Ovaj tekst se pripisuje Tachibana Toshitsuna-u (1028-1094).

2. ALUZIJE I ILUZIJE PERIVOJNE ARHITEKTURE - KOMPOZICIJA I OBLIKOVANJE

Giverny, Francuska

Naĉela i projektiranje, kreiranje i oblikovanje perivojne arhitekture jednaka su naĉelima u arhitekturi i ostalim umjetnostima. U svom dosadašnjem razvoju iskazala su se tri modela tlocrtne kompozicije perivojne arhitekture: a) TRADICIJSKI MODEL (klasiĉni) prema kojemu je perivojna arhitektura umjetnost oblikovanja vanjskih prostora radi postizanja vizualnih doţivljaja na osnovi estetskog ideala; b) MODERNISTIĈKI MODEL prema kojemu je perivojna arhitektura 20. stoljeća poprimila interdisciplinarna obiljeţja i probleme rješava uglavnom prostornim planiranjem gdje prevladavaju funkcionalni aspekti, a oblikovanje se ĉesto temelji na zakonima i propisima, na znanstvenim analizama, te na proraĉunima i kvantitativnim kriterijima; c) SUVREMENI MODEL (artistiĉki) prema kojemu perivoj odraţava arhitektonske, skulpturne i slikarske ambicije, ponovno teţeći postizanju estetskih i vizualnih doţivljaja, ali bez oslanjanja na klasiĉne i stroge estetske zakone. Suvremena perivojna arhitektura ne shvaća naĉela oblikovanja kruto i dogmatski, već potiĉe individualizam s ciljem da se postigne izvorno umjetniĉko djelo. Naĉela i oblikovanja iskazana su u mišljenjima vodećih perivojnih arhitekata i teoretiĉara. Lawrence Halprin (SAD), doajen ameriĉke moderne perivojne arhitekture - poznat po plazama, fontanama i urbanim pejaţima - smatra da temelj oblikovanja ne treba biti priroda, već ĉovjek sa svojom intuicijom ĉime iskazuje svoju osobnu prirodu. Za Svena-Ingvara Anderssona (Švedska) osnova perivojnog oblikovanja jest genius loci. Prema Dušanu Ogrinu (Slovenija) oblikovana površina mora se razlikovati od prirode, jer se tako potvrĊuje ljudsko postojanje. Marta Schwartz i Peter Walker (SAD) svojim perivojnim ostvarenjima pokazuju orijentaciju prema vizualnim istraţivanjima, teţeći postizanju estetskih uţitaka. Za Georgea Hargreavesa (SAD) perivojna arhitektura nije sredstvo za rješavanje ekoloških problema niti kozmetika arhitekture, već oblikovanje provokativnih perivojnih prostora koji potiĉu na razmišljanje. Kompoziciju perivojnoga prostora definiraju s jedne strane ARHITEKTONSKI I PROSTORNI ELEMENTI, a s druge ţivi biljni organizmi. Najvaţniji arhitektonski i prostorni elementi jesu: tlocrtna kompozicija, vizure i osi, akcenti, perivojni interijeri, odnos visokoga raslinja i travnjaka, metaforiĉne strukture, simboliĉki elementi, umjetna topografija, arhitektonske graĊevine, vrtno-arhitektonske graĊevine (ograde, stube, rampe, mostovi, staze, zidovi, terase, sjenice i dr.), likovni elementi (skulpture), vrtno-arhitektonski sadrţaji (svjetiljke, klupe, posude za cvijeće i dr.), vodeni elementi (jezera, potoci, bazeni, fontane, vodoskoci, kanali i dr.), dekorativni parteri i dr.

Pri projektiranju primarno je perivojno oblikovanje po kojem se odabiru biljne vrste koje će najbolje iskazati ideju, te kompozicijske i vizualne efekte. Pritom se ne će zanemariti prirodni ni ekološki elementi. Biljka se, kao element perivojne kompozicije, pojavljuje kao pojedinaĉno drvo ili skupina u funkciji skulpture u prostoru, skupina drveća koja tvori manje perivojne interijere, gaj (šumarak) kojim se postiţe odnos puno-prazno, aleje i drvoredi za odreĊivanje smjera kretanja i usmjeravanje vizura, ţive ograde kao dekorativni elementi, paravani i kulise za maskiranje ili kao zamjena za proĉelja zgrada, ukrasni vrtovi i cvjetnjaci kao estetski elementi, travnjaci i dr. Premda se izgled biljaka moţe mijenjati, ipak treba uzeti u obzir njihova prirodna obiljeţja - oblik, rast, boju, miris i drugo. Osim tlocrtne i prostorne kompozicije perivoja, vaţna je i kompozicija perivojne arhitekture u strukturi grada, te funkcija biljke kao dekorativni element arhitekture. Pristup ostvarenju perivojne arhitekture mijenjao se tijekom vremena. U drugoj polovici 20. st. uveden je i EKOLOŠKI PRISTUP. Izvore inspiracije preuzeo je iz ideje vrtnoga grada, iz historicistiĉke vrtlarske tradicije i iz urbanizma moderne. Metoda oblikovanja svedena je na korištenje ekoloških i bioloških kriterija. Posljedica toga je izostajanje dizajna. Izvodi se zakljuĉak da je «dizajn posljedica ekologije», a postupak projektiranja perivojnog prostora u potpunosti izostaje. “Ozelenjavanje” jest ekološko “zelenilo” koje se raĉuna po m2 / po stanovniku. Agenda odrţivosti iz 1992. Postavlja zahtjeve za poboljšanjem kvalitete zraka, za odrţavanjem ĉistoće voda, za odrţavanje mikroklime, bit je da nasadi nisu luksuz, nego potreba. Reakcija na ekološki pristup jest UMJETNIĈKI PRISTUP kraja 20. i poĉetka 21. stoljeća koji svoju inspiraciju pronalazi u višetisućljetnoj tradiciji perivojne umjetnosti. Metode oblikovanja perivojne arhitekture izjednaĉuju se s projektiranjem arhitekture, traţi se identitet prostora, uvoĊenje simbolike i dizajna i ponovnu afirmaciju perivojne arhitekture kao umjetnosti. Rezultat ovakvog pristupa je ponovno roĊenje vrtova i perivoja, povećava se interes za perivojno oblikovanje, te se istovremeno vraća pojam projektiranja u perivojnu arhitekturu, a samim time i povratak arhitekata perivojnoj arhitekturi, a njeno korištenje širi se na prostore gradova i regija.

2.1. 2.2. 2.3. 2.4. 2.5. 2.6.

Obiljeţja ekološkog pristupa pejsaţnoj arhitekturi Obiljeţja umjetniĉkog pristupa pejsaţnoj arhitekturi Tradicijski/klasiĉni model pejsaţne arhitekture (do sredine 20. st.) - primjeri Modernistiĉki model pejsaţne arhitekture (druga polovica 20. st.) - primjeri Suvremeni model pejsaţne arhitekture (kraj 20. i poĉetak 21. st.) - primjeri Arhitektonski, likovni i prostorni elementi perivojne arhitekture

3. PERIVOJNA ARHITEKTURA GRADA

City Hall Plaza, Boston, SAD

GRADSKI PEJSAŢ, GRADSKI NASADI (gradsko „zelenilo“) i PERIVOJNA ARHITEKTURA grada tri su razliĉita pojma koja se katkada pogrješno upotrebljavaju kao istoznaĉnice. GRADSKI PEJZAŢ obiljeţava prostor odreĊenoga grada i daje mu specifiĉnu sliku po kojoj se gradovi meĊusobno razlikuju. To je stvoren i oblikovan prostor nastao kao posljedica ţivota u gradu i zadovoljavanja svih ĉovjekovih potreba. GRADSKI NASADI („ZELENILO“) pojam je nastao u 20. stoljeću kao rezultat ekološke koncepcije u planiranju pejsaţnih prostora grada, a obuhvaća sve pejsaţne gradske površine koje nisu vrtovi, perivoji ili parkovi. Primarno znaĉenje odnosi se na amorfne pejsaţne površine grada, većinom lišene perivojnog oblikovanja. Vaţni su u ekološkom, rekreacijskom, zdravstvenom i mikroklimatskom pogledu, ali su bez umjetniĉke i kreativne vrijednosti. PERIVOJNA ARHITEKTURA GRADA trebala bi biti pokazatelj urbanistiĉkog, arhitektonskog i umjetniĉkog oblikovanja grada. To su oni gradski prostori koji sudjeluju u uobliĉenju slike ulice i grada. Za perivojnu arhitekturu bitno je da se ne doţivljava samo funkcionalno, već i vizualno, pa ju valja shvatiti kao gradsku scenu. Perivojna arhitektura grada nerazdvojna je od gradograditeljstva (urbanizma), arhitekture i oblikovanja i upravo je ona ĉinitelj njihove sinteze u gradu. Perivojna arhitektura grada moţe se razvrstati u nekoliko cjelina: a) PEJSAŢNI PROSTORI – šume, park-šume, nasadi uz ceste i dr.; b) JAVNI PERIVOJNI PROSTORI - pojedinaĉno drveće ili skupine drveća, uliĉni drvoredi, gradske avenije, promenade i šetališta, pješaĉke ulice, perivojni trgovi (skverovi), gradski cvjetni uresi, minijaturni (ţepni) perivoji, gradski perivoji, povijesni vrtovi i perivoji uz vile i palaĉe, djeĉja igrališta, gradske rijeĉne ili morske obale, perivojni prostori uz javne graĊevine; c) POLUPRIVATNI PERIVOJNI PROSTORI uz društvene, kulturne i sliĉne zgrade - školski perivoji, perivoji djeĉjih vrtića, perivoji uz muzeje, bolniĉki perivoji, perivoji uz crkve, hotelski perivoji, perivojno ureĊeni okoliš trgovaĉkih centara i športskih dvorana, krovni vrtovi i dr.; d) ŠPORTSKO-REKREACIJSKI I ZABAVNI PARKOVI - športski i športsko-rekreacijski parkovi, zabavni parkovi, plaţe i kupališta i dr.; e) DIDAKTIĈKI I KULTURNI VRTOVI I PERIVOJI - botaniĉki vrtovi, dendrološki vrtovi, zoološki vrtovi, etnološki perivoji, arheološki perivoji, izloţbeni perivoji, perivoji skulptura i dr.; f) PERIVOJNA ARHITEKTURA STAMBENIH NASELJA - perivoji stambenih susjedstva, gradska dvorišta i blokovi, djeĉja igrališta, nasadi izmeĊu zgrada, uliĉni predvrtovi i dr.; g) GROBLJA i SPOMENIĈKI PERIVOJI; h) ZAŠTITNI NASADI - zaštita industrijskih predjela, zaštita od buke, zaštita od pogleda, zaštita od vjetra;

i) PRIVATNI VRTOVI - vrtovi obiteljskih slobodnostojećih i dvojnih kuća, vrtovi kuća u nizu, vrtovi atrijskih kuća i dr.

3.1. 3.2. 3.3. 3.4. 3.5. 3.6.

Vrste/tipovi perivojne arhitekture u gradu Javni perivoji i šetališta – nabrojiti i opisati vrste/tipove Perivojni trg (square) – obiljeţja i primjeri Funkcije šetališta i drvoreda - primjeri Didaktiĉki i “kulturni” perivoji Zabavni i rekreacijski perivoji

Vrt razmišljanja

4. PERIVOJNA ARHITEKTURA STAMBENOG NASELJA

Regents Crescent, London, John Nash

Stambena naselja s javnim perivojima i djeĉjim igralištima nisu više samo funkcionalno planirana. Planirana naselja usklaĊena su s ljepotom prostora u kojem nastaju i pokušavaju odrţati sliku genius loci. Perivoji više ne ostaju samo na površini terena, oni se penju uz proĉelja, oţivljuju krovove, a gradski blokovi dobivaju potpuno novu sliku uz pomoć perivoja koji iz njih izrastaju. Elementi izgradnje stambenog perivoja su ulice razliĉitih presjeka, šetnice, terase, perivojni trgovi, atriji, prolazi kroz zgrade, djeĉja igrališta, rekreacijski elementi. U perivojnom planiranju stambenih naselja moţemo pratiti tri modela. Prvi je tradicijski model koji za ureĊenje stambenog naselja koristi poznate tradicionalne jedinice: perivoj naselja, perivojni trg, uliĉni drvored te predvrt i vrt kuće. Modernistiĉki model koristi jednostavne elemente travnjaka i gajeva izmeĊu zgrada kojim se prostor ispunjava ali ne oţivljava. Kasnomodernistiĉki model kombinira i tradicijski i modernistiĉki model te stvara nove elemente ureĊenja prostora kao što su vrt/perivoj u gradskom bloku, vrt/perivoj na krovu gradskog bloka, djeĉja igrališta sa eduacijskim elementima, te nove javne prostore koji teţe za jedinstvom perivojnog oblikovanju u cjelokupnom prostoru koji se projektira. 4.1. 4.2. 4.1.

Tradicijski model Modernistiĉki model Kasnomodernistiĉki model

5. VRT KUĆE ZA STANOVANJE

Kuća Vetii, Pompeji

Jedan od rvih susreta perivojne umjetnosti i perivojne arhitekture je susret uz kuću za stanovanje. MeĊusobni naĉin ponašanja vrta i kuće vodi nas kroz povijest arhitekture kao i kroz povijest svijeta. Vrt kao koristan prostor uz kuću za stanovanje predstavlja najstariji opisi korištenja prostora uz kuću kao povrtnjak i voćnjak. Kroz povijest kuća i vrt su imali razliĉite, ali uvijek prisne odnose. Rimska kuća je poistovjećivala kuću i vrt, a interijer i eksterijer nije bilo lako odijeliti, ispreplitanje funkcija i korištenje bilo je jedinstveno. Kineska tradicijska vila isto tako poistovjećuje kuće i perivoj i to na naĉin da je kuća je perivoj, perivoj je kuća – isprepletanje vanjskog i unutarnjeg prostora kretanjem i korištenjem. Japanska se kuća prilagoĊuje kompoziciji perivoja, kompozicija kuće je geometrijska, a kompozicija vrta je organska. Granica unutarnjeg i vanjskog je neprimjetna, jer organski prostor vrta ulazi u kuću i ispunjava njene ĉiste elemente svojom vizualnom prisutnošću. Rrenesansna vila koristi perivoj kao funkcionalno i vizualno proširenje kuće, a funkcija je prije svega reprezentativna i naglašen je društveni znaĉaj perivoja. Barokni dvorac isto tako koristi perivoj kao vizualno i pejsaţno proširenje kuće, a glavna uloga perivoja je da iskaţe gospodarsku moć vlasnika i nadmoćnost ĉovjeka nad prirodom. Secesijska vila koristi perivoj kao funkcionalno i arhitektonsko proširenje kuće, a izgraĊeni, arhitektonski vrt je istovremeno potvrda graĊanskoga poloţaja i sveobuhvatnosti umjetnosti. Modernistiĉka vila u svom perivoju idealizira pejsaţ, a uporabna funkcija vrta je u drugom planu. Vrt se oduvijek promatra kao arhitektura i polazište za projektiranje kuće i vrta dao je i Lleon Battista Alberti (1404.-1472.) koji vrt tretira kao predvorje i proširenje kuće i postavlja temu nedjeljivosti: vrt i kuća predstavljaju neodvojivu cjelinu. Suvremeni naĉin promatranja i projektiranja uvodi vrt u kuću, kuća se gradi u kući, a kuće grade ulicu, te istovremeno ulica gradi kuće, kroz meĊuovisnost kuća oblikuje vrt, a vrt oblikuje kuću, tako kuća izlazi u vrt, a vrt ulazi u kuću. Tema neodvojivosti je potvrĊena. Teme i funkcije u vrtu kuće za stanovanje su raznolike. Ĉesto je i krajolik u funkciji perivoja kuće, a gradovi sve više koriste uliĉni predvrt kao perivoj javnog prostora. Predvorje kuće je dio slike ulice te privatni prostor (sa ili bez ograda) postaje dio cjeline urbanog promišljanja. Perivoj je i slika za gledanje, perivoj moţe biti saglediv u cjelini s jednoga mjesta u interijeru, ali i predstavljati prostore stalno novih iznenaĊenja. Vrt je danas graĊevina, atrij, a vrtovi dvorišta stvaraju introvertirane kuće. Elementi vrta koji su

nezaobilazni u njegovom projektiranju su i voda, svjetlost i oprema vrta, nasadi, travnjak, ţivica, cvjetnjak, vrt za igru, vrtna kućica, gospodarsko dvorište, parkiralište, nadstrešnice i dr.

5.1. 5.2. 5.3. 5.4. 5.5.

Predvrt

Europske povijesne vrtne/perivojne koncepcije kuće za stanovanje – antika, srednji vijek, renesansa Europske vrtne/perivojne koncepcije kuće za stanovanje – barok, klasicizam Europske vrtne/perivojne koncepcije kuće za stanovanje – secesija, moderna Istoĉnjaĉke vrtne koncepcije kuće za stanovanje (Kina, Japan) Teme i funkcije u vrtu kuće za stanovanje

6. JEZIK PERIVOJNE ARHITEKTURE – ŠETNICE, ARHITEKTONSKI ELEMENTI, VODA, SKULPTURA, BOJA, STRUKTURA, MIJENE, SVJETLOST

Dvorište naranĉa, Cordoba, Španjolska

Klupa, autor: Zaha Hadid

Oblik, znaĉenje i izraz su jezik perivoja. Razliĉite kulture oblikuju razliĉita razmišljanja i razliĉite perivoje. Svaki perivoj govori dva jezika, svoj i naš. Oba jezika koriste elemente opisa: jezik kojim govori perivoj jest jezik elemenata i oblika; jezik kojim mi govorimo jest jezik opisa. Najvaţniji dio perivojnog jezika je dijalog, dijalog izmeĊu oblika i elemenata. Kroz povijest i zemljopis perivoja mijenjaju se i nadopunjuju jezici i narjeĉja cijeloga svijeta. Znaĉenje stvaranja perivoja jest oĉitavanje prostora i uzroka njegova nastajanja. Oduševljenje – rijeĉ kojom se kroz povijest najĉešće opisuju perivoji, kao i u poeziji i esejima, donosi nam ideju stvaranja i emocija u razliĉitim dijelovima svijeta. Elementi koje koristimo u oblikovanju naših emocija i vizija jesu: hodna ploha, šetnica/nadkrivena šetnica, travnjak, parterre, klupa, paviljon, sjenica, mostovi, skulpture/topijarij, vaze, posude za cvijeće, posude za odpad, zidovi, ograde; voda – jezero, kanal, zrcalo, vodoskok, vodopad, fontana, pojilište; vizure, osi i dr. Hodna ploha je slikarsko platno izraza i kompozicije vremena u kojem nastaje, odraz vremena je i materijal i slika i obrada. Šetnice su tradicija perivojnog arhitektonskog izriĉaja i do danas njihovo oblikovanje govori prostoru, o naĉinu njegovog korištenja i znaĉenju u društvenom ţivotu. Paviljoni, mali arhitektonski biseri koji u svojoem oblikovanju pokazuju ne samo arhitektonsko vrijeme nego i status konstrukcije i korištenja materijala pojedinog vremenskog perioda. Voda jedan od najĉešćih elemenata stvaranja kompozicije perivojnog prostora. Nezamjenjiv materijal koji u sebi nosi bezbroj mogućnosti. Mirovanje, kretanje, zrcaljenje, naglašavanje ili umirivanje nekog prostora. Voda kao nezamjenjivi element ne nedostaje niti u jednom vremenskom periodu niti u jednom prostoru svijeta noseći u svom oblikovanju prikaz naĉina ţivljenja pojedinih prostora kao i razinu razvoja tog istog prostora. 6.1.

Koji se sve elementi oblikovanja prostora koriste u perivojnoj arhitekturi

7. PERIVOJNA ARHITEKTURA 20. STOLJEĆA - DO 1980-TIH GODINA

SECESIJSKI VRTOVI I PERIVOJI

Klimt, Drvo ţivota

“SVAKOM VREMENU NJEGOVA UMJETNOST, UMJETNOSTI NJENA SLOBODA” Secesija je pokret u umjetnosti na prijelomu 19. I 20. Stoljeća. U pojedinim zemljama Europe ovo se razdoblje naziva razliĉitim nazivima: modern style, art nouveau, style nouille, style guimard, modernisimo, stile liberty, stile floreale, Jugendsti, Sezession. Beĉ je krajem 19. stoljeća bio prepun historicistiĉkih i romantiĉnih vrtova i perivoja. U posljednjem desetljeću 19. stoljeća secesija donosi novu ideju perivojne arhitekture koja je najprije zapoĉela u malim vrtovima stambenih kuća i vrtovima višega graĊanskoga sloja, a zatim se proširila i na javne gradske prostore. Poticaj secesijskim vrtovima nije više ideal prirode, već ideja perivoja kao iskljuĉivo ĉovjekove kreacije. Secesija shvaća perivoj kao duhovnu i umjetniĉku kreaciju vanjskoga prostora koji stoji u odreĊenom odnosu prema arhitekturi, a ne kao imitaciju prirode. Takvo shvaćanje pribliţava se ideji perivoja u renesansi, pa i baroku, a daleko je od ideje pejsaţnog i romantiĉnog perivoja. Secesijski vrt arhitektonski je oblikovan sekvencama geometrijskih prostora. Geometrijski ornament, karakteristiĉan za umjetnost secesije, nazoĉan je i u perivojnom oblikovanju. On je jednostavan i najĉešće se svodi na kuglasto šišani grm, šišanu ţivicu i drveće saĊeno po naĉelima geometrijske tlocrtne kompozicije. Jedinstvo kuće i vrta, koje je prvi put postignuto u talijanskom renesansnom perivoju, prisutno je i u perivojnoj arhitekturi secesije. Secesijski je vrt vanjski prostor stanovanja, mjesto susreta, boravka i rada. Ideja o vrtu kao proširenju kuće iskazuje se razbijanjem unutrašnjih i vanjskih prostora arkadama, loĊama i terasama. Vrtne arhitektonske graĊevine su brojne. Ĉesto puta su secesijski vrtovi ispunjeni graĊevinama (paviljoni, sjenice, klupe, niše i sl.). Iako u razdoblju secesije nije izveden ni jedan javni gradski perivoj, napravljeni su brojni projekti i studije koji govore o shvaćanju perivojne arhitekture. U svim tim studijama vidljiv je otklon prema formalizmu i geometriji vanjskih prostora, što je osobito vidljivo u velikim utopijskim projektima Otta Wagnera (Idealni plan za XXII. Bezirk (okrug), plan za ureĊenje Karlsplatza u Beĉu ili prijedlog za novu beĉku Akademiju). U svojim projektima Wagner nasade shvaća kao arhitektonske elemente kojima oblikuje grad.

PERIVOJNA ARHITEKTURA MODERNE

Richard Neutra, Kauffman House, SAD

Roberto Burle Marx, oblikovanje hodne plohe

Modernizam_moderna je umjetnost eksperimentalna i ruši konvencije, pišu se knjige koje ne priĉaju priĉu – james joyce “ulysses”, stvara se muzika bez instrumenata i zvuka – john cage “ĉetiri minute i trideset tri sekunde”, slike bez subjekta – mark rothko skulpture – naĊeni objekti – marcel duchamp “fontana”, a u arhitekturi modernizam se veţe uz funkcionalizam – kada je nešto funkcionalno i sluţi svrsi onda je i lijepo. Jedan je od najvećih nedostataka moderne je u tome što nije dovoljno vrjednovala perivoje. Usprkos kućama F.L. Wrighta, R. Neutre i mnogih drugih koje su postigle sklad s prirodom, unatoĉ impresivnim perivojima R. Burlea Marxa. i drugih pejsaţista i pejsaţnih arhitekata, u usporedbi s drugim kulturno-povijesnim razdobljima moderna nije u pejsaţnoj arhitekturi ostavila u naslijeĊe ono što je mogla. Ona djela moderne perivojne arhitekture koja cijenimo ipak su pojedinaĉni sluĉajevi i rezultat stava i kreacije pojedinaca, a ne cijeloga pokreta. Da europska moderna nije odviše marila za perivojno oblikovanje, djelomiĉno je kriv i Bauhaus, koji je ostavio perivojnu arhitekturu izvan svojih teorijskih razmišljanja, smatrajući da pejzaţ nije umjetnost. Zbog takva odgoja arhitekti nisu osobito cijenili perivojnu arhitekturu pa se, osim rijetkih iznimaka, nisu njom ni bavili. Ona je zbog toga ostala prepuštena vrtlarima odgajanim na tradiciji romantizma i eklekticizma 19. stoljeća. Zato ne zaĉuĊuje što perivojna arhitektura 20. stoljeća nije ostavila u naslijeĊe ostvarenja kakva je mogla i trebala. Osnovni motiv moderne nije više estetika i ornamentalnost, već prije svega funkcionalnost. Ne priznaje se genius loci – nevaţni su kultura, klima i prostor, bitno je da arhitektura funkcionira kao fleksibilni zatvoreni prostor. Grad 20. stoljeća trebao je omogućiti svim stanovnicima zdrav, udoban i funkcionalan ţivot u artificijelnom pejsaţu koji se ne pojavljuje u obliku pojedinaĉnih perivoja u tkivu grada, već kao jedinstveni sustav gradskih gajeva isprepletenih s izgradnjom. Moderna je sugerirala postavljanje zgrada u prirodni pejsaţ, a gdje njega nije bilo trebalo ga je umjetno naĉiniti. Rezultat uspješnih ostvarenja bio je blizak engleskom pejsaţnom perivoju. Takve parkovne površine trebale su djelovati kao socijalni gradski prostori. MeĊutim, zbog zanemarivanja oblika te prevelikog zahtjeva za jednostavnošću i malenim troškovima odrţavanja, modernistiĉki parkovi ĉesto su se svodila na velike travnate površine koje su bile lišene perivojnog oblikovanja, ostavljajući

dojam oblikovnoga siromaštva. Kao paradoks funkcionalizmu, moderne gradske parkovne površine postale su ĉesto zelene pustinje, uglavnom bez funkcije. Europa i cijeli ameriĉki kontinent nositelji su moderne perivojne arhitekture. U Španjolskoj je arhitekt Antonì Gaudì poĉetkom 20. stoljeća kreirao originalan perivoj Güell u Barceloni, koji ilustrira intuitivnu filozofsku i arhitektonsku koncepciju. Idealizaciju prirode u savršenu odnosu s funkcijom i arhitekturom postigao je arhitekt Gunar Asplund s grobljem Woodland u Stockholmu. Park Bos u Amsterdamu iz 1934. arhitekta C. van Eesterna originalno je djelo, prvi rekreacijski park u Europi koji je postao model gradskim perivojima, osobito nakon Drugoga svjetskog rata. ROBERTO BURLE MARX Perivojnu arhitekturu 20. stoljeća obiljeţio je i najbolje prikazao brazilski umjetnik Roberto Burle Marx (1909.-1998.). Ţivio je i podizao perivoje daleko od Europe, pa njegova originalna perivojna umjetnost nije našla dovoljnog poticaja na europsku tlu, ili je pak iskrivljeno prenesena i izazivala suprotan uĉinak. R. Burle Marx kao slikar, kipar, dizajner tekstila i nakita, scenograf, biolog i pejsaţni arhitekt - sve je ove umjetnosti ujedinio i izrazio ih u perivojnoj umjetnosti. Za njegove perivoje prepoznatljivi su: oblik, boja, ritam i svjetlost. Promatraĉ ih doţivljava kao apstraktno slikarstvo, a oni to i jesu, jer za Burlea Marxa perivoj ponajprije mora biti umjetnost. Od 1932. godine, kada je napravio prvi vrt, do 1990.-ih godina izveo je nekoliko stotina perivoja. MeĊu posljednjima su krovni vrtovi muzeja Beaubourg u Parizu i banke Safra u Sao Paolu (1982.). Ostali poznati perivoji jesu vrtovi obiteljskih kuća A. Kronfortha u Theresopolisu (1937.) i O. Monteiro u Petrópolisu (1948.), oba u drţavi Rio de Janeiro; vrt obiteljke kuće Burton Tremaine u Santa Barbari (California, 1948., autor kuće Oscar Niemeyer); perivoj Botafogo (1954.) i vrt bolnice Larragoiti (1957.) u gradu Rio de Janeiru, Parco del Este u Caracasu (1957.), perivoj Ministarstva vanjskih poslova Brazila u Braziliji (1965.), botaniĉki i zoološki vrt u Braziliji (1965.), plaţa Copacabana u Rio de Janeiru (1970.) i mnogi drugi. Le Corbusier Le Corbusier u svom suvremenom gradu _ la ville contemporaine, 1922. kaţe:“moderno društvo napustilo je svoj prirodni okoliš. u umjetno stvorenom okolišu jedan od zadataka je i stvaranje prirodnih uvjeta za ţivot”. Pejsaţni prostori ne promatraju se kao ukras grada već kao vaţan psihološki, socijalni te ekološki (sanitarni) element planiranja grada. U la ville radieuse,1931. Naglašava potrebu postavljanje zgrada u slobodni pejsaţ - tamo gdje on ne postoji treba ga umjetno stvoriti, ali tako da izgleda kao prirodni. Kuće se postavljaju “iznad” pejsaţa, a zamisao da ne treba intervenirati u okolišu dovedena je do ekstrema u ideji da se zauzeti okoliš “vrati” u obliku krovnog vrta. Stockholmska škola 1930. Svjetska izloţba u Stockholmu doprinosi da su perivoji prepoznati kao vaţan element urbanistiĉkog planiranja. Oswald Almqvist osniva gradski odjel za perivoje i vodi ga od 1936. Do 1938. Holger Blom ga nasljeĊuje 1938.i radi sve do 1971. Stockholmska škola poduĉava da su svi su perivoji priroda i da njihova estetika proizlazi iz prirodnog okoliša kakvog pronalazimo in situ. Naglašava se socijalna uloga perivojne arhitekture i traţi se da perivoji postanu neizostavni dio novih dijelova grada. Upozorava se na potrebu prepoznavanja mogućnosti lokacije, treba paziti na ono što već postoji, poboljšati prirodu biranjem i pojednostavljivanjem i uvijek treba misliti na praktiĉne zahtjeve (funkciju) pojedinih perivoja.

Holger Blom odĉitava Perivoje kao prekide u kontinuiranom izgraĊenom tkivu grada, koji donose zrak i svjetlo. Oni odreĊuju granice izmeĊu razliĉitih dijelova i omogućuju svakom dijelu grada prepoznatljivost. Perivoji nude graĊanima svih doba mogućnost rekreacije, šetnje, odmora, športa i igre. Perivoji su mjesta okupljanja, koncerata na otvorenom, prosvjeda, zabava, plesa, … Perivoji ĉuvaju prirodu i kulturu - postojeću i novo kreiranu prirodu; stare tragove i dodatke suvremene kulture. Modernizam i perivojna arhitektura Prvi pokušaj interpretacije modernizma u perivojnoj arhitekturi je bio vrt_ projekt za Exposition des Art Decoratif u Parizu 1925, arhitekta Gabriel-a Guevrekian-a. Kasnije je on izveo sliĉan privatni vrt u Hyeres-u na Azurnoj obali. Ono što je zanimljivo u ovom dizajnu je geometrija koja je za razliku od mnogih suvremenih vrtova, simetriĉna, ali ne klasiĉna. Prva generacija modernista u Americi su: Fletcher Steele, Thomas Church i Christopher Tunnard. Fletcher Steele (1885-1971) je bio ameriĉki pejsaţni arhitekt koji je pokušao sintetizirati moderne i tradicionalne elemente. Njegov najpoznatiji vrt je Naumkeag, Stockbridge, Massachusetts (1925-1938). Thomas Church (1902-1978), pod utjecajem svojih putovanja po Italiji i Španjolskoj, poznat je po kombinaciji slobodnih oblika i geometrija, a primjetan je i utjecaj apstraktne umjetnosti, ukljuĉujući i kubizam. Neki od najslavnijih vrtova su: Donnel Residence, Sonoma, Kalifornija, 1948, Martin Vrt, Aptos, Kalifornija i Phillips vrt, 1954. Christopher Tunnard (1910-1979) je kanaĊanin, koji ţivi u Velikoj Britaniji od 1928. Tunnard piše manifest o modernoj perivojnoj arhitekturi: Gardens in the modern landscape, 1938. Tri su izvora njegove doktrine: 1.funkcionalizam preuzet direktno iz modernog pokreta u arhitekturi; 2.oduševljenje japanskom tradicijom u arhitekturi i perivojnom dizajnu te pojmom “occult balance” – skrivene ravnoteţe i 3. Koncept u kojem je vrt umjetniĉko djelo, apstraktna umjetnost . Druga generacija modernista u Americi su: Garrett Eckbo, Daniel Urban Kiley i Rose Oni su poznati kao Harvardski pobunjenici koji, inspirirani Tunnard-om i Gropius-om, odbacuju historicistiĉko uĉenje perivojne arhitekture na Graduate School of Design, Harvard University. Garrett Eckbo (1910 – 2000) je bio ukljuĉen u velikim projektima, napisao je knjigu: Pejzaţ za ţivot (1950). On je bio jedan od osnivaĉa EDAW (1939.)Eckbo, Dean, Austin i Williams, ova tvrtka meĊunarodnog znaĉaja još uvijek postoji, a 2009 je postala ĉlan AECOM-A. Neki od njegovih vaţnijih radova su: Downtown Mall, Fresno (1963), Union Bank trg, Los Angeles (1964-1968), Otvoreni prostori za University of New Mexico, Albuquerque (1962-1978). Daniel Urban Kiley (1912 – 2004.) njegov prvi dizajn vrta bio je za Eero Saarinen-a za kuću J. Irwin Miller, Columbus, Indiana (1957). Jedinstvena geometrijska raspored allees i bosques, vode, putova, voćnjaka, i travnjaci obiljeţavaju Dan Kiley dizajn. Za Kiley, redovito geometrija leţi u srcu svom dizajnu. Poput svojih prethodnika, Le Corbusier i Le Notre, Kiley vjerovao da geometrija je sastavni dio ĉovjeka. To je struktura ĉovjek mogao koristiti za stjecanje razumijevanja i stvoriti stabilizaciju svoje okoline. On je ĉvrsto vjerovao da je ĉovjek je dio prirode, umjesto da se odvojeno od njega. Umjesto kopiranja i pokušava imitirati krivocrtno oblike prirode Tvrdio je matematiĉki poredak na krajolik. Kiley je krajolici prekoraĉio svoje granice, a ne završava elemente uredno na preporuĉenoj ruba. On je pozvao ovu metodu, klizanje, ili

produljenje izvan podrazumijevanog granici, stvaranje dvosmislene odnose u krajoliku. Dan Kiley je krajolik arhitekt je poznat po svojim stotinama istaknutih radova krajobraznog uredenja, Miller Garden, Dallas Museum of Art, Sculpture Garden sa Edward Larabee Barnes-om 1983; 1985 Fountain Place in Dallas, Texas, sa Harry Cobb-om. 1988, Kiley projektira Nations Bank Plaza u Tampa, Florida, sa Harry Wolf-om, i Henry Moore Sculpture Garden u Nelson Atkins Museum of Art u Kansas City, Missouri.

7.1. 7.2. 7.3. 7.4. 7.5. 7.6. 7.7. 7.8.

Obiljeţja beĉke secesijske perivojne arhitekture – doba nastanka, nazivi, obiljeţja perivoja, autori, primjeri Parque Guëll u Barceloni – autor, doba nastanka, obiljeţja Izvori i uzori za pojavu i razvoj moderne pejsaţne arhitekture Opća obiljeţja pejsaţne arhitekture razdoblja Moderne Stockholmska škola pejsaţne arhitekture 1930-ih godina Roberto Burle Marx – obiljeţja i primjeri njegove perivojne arhitekture Le Corbusierovo viĊenje pejsaţne arhitekture Autori i njihova djela te “filozofija” u razdoblju do 1980-ih godina

Park Guell, Barcelona, Gaudi

8. SUVREMENA PERIVOJNA ARHITEKTURA - OD 1980-TIH GODINA

Les Folies, Bernard Tschumi, La Villette

U perivojnoj arhitekturi kraja 20. stoljeća (1980.-e i 1990.-e godine) prisutne su dvije temeljne koncepcije - EKOLOŠKA i UMJETNIĈKA. Dok je ekološka zamisao bila prisutna nekoliko desetljeća, umjetniĉki pristup perivojnoj arhitekturi poĉeo se snaţnije oblikovati 1980-ih godina. Ekološka koncepcija pejsaţnog oblikovanja vuĉe svoje korijene iz razdoblja moderne, kada perivojna arhitektura nije bila osobit predmet zanimanja arhitekata i umjetnika, pa je logiĉna posljedica da se ona poĉela promatrati biološkim i ekološkim kriterijima. Tome su posljednjih desetljeća pridonijeli i brojni ekološki problemi. MeĊutim, zaštita prirode i ekologija, usprkos mnogom zajedniĉkom, ipak su razliĉit problem od perivojne arhitekture. Teoretiĉari ekološke koncepcije odgojili su brojne pejsaţiste koji nisu gradili ni kreirali nova djela, već su se izgubili u ekološkom pokretu dokazujući da je pejsaţna arhitektura ponajprije znanost i da oblikovanje proizlazi iskljuĉivo iz ekologije. Minimaliziranje oblikovanja u ekološkom pristupu perivojnoj arhitekturi dovelo je do udaljavanja od osnovnih naĉela perivojne umjetnosti, kreacije i priznavanja perivoja kao umjetniĉkoga djela, što je on oduvijek i bio. Rezultat ekološkoga gledanja na perivojnu arhitekturu amorfni su pejsaţni prostori koji mogu imati rekreacijsku, ekološku ili mikroklimatsku funkciju, ali su bez arhitektonske i umjetniĉke rezonance kao doprinosa slici ulice i grada. Osamdesete godine 20. stoljeća u perivojnoj su arhitekturi obiljeţene traganjem za identitetom, za novim izrazom i novim mogućnostima, za potvrĊivanjem i dokazivanjem kontinuiteta koji smo u 20. stoljeću prekinuli, a bio je stoljećima nazoĉan u arhitekturi i umjetnosti perivoja. U nastojanju za reafirmacijom perivojne arhitekture, krajem 20. stoljeća u svijetu su se pojaavile razliĉite tendencije - više kao pojedinaĉni pokušaji nego kao već definirani pokreti, a još manje kao novi stil. Zajedniĉko je svim tendencijama umjetniĉke koncepcije traţenje simbolike i postizanje efekata oblikovanjem. U ostvarenjima perivojne arhitekture prednjaĉe SAD, ideju perivojnih trgova afirmirala je Barcelona, a dekonstruktivizam u perivojnoj arhitekturi predstavljen je pariškim perivojem La Villette.

Bizarnost, provokativnost i geometrijsko oblikovanje osnovna su obiljeţja perivojne arhitekture Sjeveme Amerike 1980-ih godina. MeĊu pejsaţnim arhitektima svojim markantnim ostvarenjima istiĉu se Peter Walker i Marta Schwartz. Barcelona se istaknula s nekoliko perivojnih trgova, kao novim tipom perivojne arhitekture izraslim na tradiciji engleskoga skvera (Clot, Excorxador i Besós, Placa de la Palmera, Parc de I' Espanya Industrial i dr.). Perivoj LA VILLETTE u Parizu arhitekta Bernarda Tschumia pokušaj je odlaska u budućnost 21. stoljeća. Perivoj je na površini od 70 hektara zamišljen kao sklop kulturnih i zabavnih sadrţaja, dakle, kao kulturna graĊevina, a ne kao kreacija prirode. Parc de la Villette, Paris 1983. Parc de la Villette okarakteriziran je filozofskim tonom, humorom, bojom i iznenaĊenjem. Nastao je 1983 god. kao prvi od tri parka te ujedno i jedan od velikih projekata poboljšanja grada predsjednika Francoisa Mitteranda. Trebao je zadovoljiti nekoliko kriterija: povezati grad i park, biti fluidnog dizajna, odgovarati raznim narodnostima imigranata koji ţive u Parizu, te biti dobro organiziran. Na natjeĉaju za projekt parka 1983 god. meĊu 472 natjecatelja iz 37 zemalja nagraĊen je arhitekt Bernard Tchumi. To je bilo po prvi puta da je izbor projektanta velikog gradskog parka prepušten meĊunarodnom natjeĉaju. Park je otvoren 1987 god. a zauzima površinu od 33 ha, a zajedno sa Muzejom i Nacionalnim Centrom za znanost zauzima 55 ha. Park je namijenjen raznim korisnicima, te nudi niz sadrţaja, stoga se moţe koristiti za šetnje sa psom, penjanje po stablima, promatranje biljaka, igranje nogometa, slušanje bendova, gledanje projekcija ili samo sunĉanje na travnjaku. U sklopu parka nalazi se Muzej znanosti, koncertne dvorene, meĊunarodno kazalište francuskog jezika, kino, velika dvorana i ostalo. Predstavlja znanstveni park, prostor namijenjen raznim aktivnostima sa naglašenom filozofskom zamisli. Osmišljen je više kao kulturna graĊevina nego kao kreacija prirode. Tako je nastao svjetski park, koji se sastoji od više elemenata te nudi program kulturnih, zabavnih i rekreativnih sadrţaja. Oslanja se na ideju dekonstruktivizma o rašĉlanjenju u arhitekturi te daje uzor za nove parkove 21.stoljeća. Strukturni elementi parka su vizualne toĉke, linijski potezi i slobodne površine. Crveno obojene instalacije tzv. folly neobiĉnog su izgleda i bez konkretne utilitarne namjene. Predstavljaju vizualne toĉke i polazišta imaginarne mreţe. Instalacije predstavljaju vrstu mehanizacije 21. stoljeća i svaki kubiĉni oblik moţe se koristiti u razne namjene kao što su: kafe bar, mjesto za prouĉavanje astronomije, igrališni prostor za bicikliranje djece niz rampu i sl. Linijski potezi iskazani su ravnim šetnicama koje prolaze kroz park i povezuju centre aktivnosti. Jedna od šetnica ima vijugavu nadstrešnicu. Krivudave šetnice povezuju tematske vrtove. Jedan od najpoznatijih je Bambusov vrt kojeg je dizajnirao Alexandre Chementoff. MeĊu ostalim tematskim vrtovima u parku su prisutni: Vrt ogledala, Vrt vjetrova, Vrt magle, Vrt spokoja, Vrt djeĉjeg druţenja, Vrt otoka, Vrt zmaja i ostali. Parc Bercy, Paris, 1993.-1997. Nastao je na mjestu nekadašnje vinarije te zauzima površinu od 14 ha što ga ĉini jednim od najvećih parkova u Parizu. Iako prostor datira iz starijih vremena novo dizajniranje i izvoĊenje parka bilo je izmeĊu 1993.-1997. god. Kako bi se saĉuvale uspomene na povijest tog mjesta prilikom dizajniranja saĉuvana su stabla stara po 200 godina, nekadašnja poploĉenja sa traĉnicama kojima se groţĊe

dopremalo od vinograda do vinarije, te vinograd. U parku se nalazi romantiĉni vrt sa karakteristiĉnim ruševinama, jezerom i jezerskim paviljonom. Okruţen je sa kolekcijom stabala, breza, acera, vrba, norveškog bora, crnog australskog bora i dr. Specifiĉnost tog mjesta je da se nalazi sa dvije strane ceste Joseph Cassel te da su prostori povezani sa dva metalna nadvoţnjaka. Na centralnom djelu nalaze se cvjetnjaci sa tematskim vrtovima kao što su: ruţiĉnjak, labirint sa rezanom tisom, mirisni vrt, povrtnjak, vinograd pergole sa vinovom lozom i dr. Na terasi visokoj 8 m posaĊena su stabla limete koja predstavljaju vizualnu i zvuĉnu barijeru prema cesti Georges Pompidou. Terasa se proteţe duţ parka te ujedno i predstavlja vidikovac ka rijeci Seni. U parku se nalazi i kuća vrtlarenja 'La maison du Jardinage' u kojoj se mogu dobiti razne informacije o vrtlarenju te povrtnjak u kojem školska djeca Pariza prakticiraju uzgoj biljaka. Široki travnjak ispresijecan je šljunĉanom šetnicom a mali paviljoni mjestimiĉno su rasporeĊeni parkom te predstavljaju natkrivena mjesta za sjedenje. Na jugu parka na mjestu gdje graniĉi sa Senom nalaze se razigrano postavljene skulpture koje prikazuju ljude razliĉitih etniĉkih skupina. U parku se nalazi još dosta interesantnih elemenata kao što su pista za skateboard, kuća vjetrova, umjetni kanjon, uzvisina sa koje se kaskadno spušta voda i dr. Parc Andre Citroen, Paris, 1985.-1992. Nastao je 1985.god. na mjestu nekadašnje tvornice automobila Citroen u jugozapadnom dijelu Pariza. Dizajnirali su ga pejzaţni arhitekti Gilles Clement, Jean-Francois Jodry, Alain Provst i arhitekti Patrique Berger, Laurence Feveile, Jean Galiano. Park je nastao sa ciljem stimuliranja urbanog razvoja predjela Pariza. Dizajn parka je formalan i manje apstraktan nego dizajn u Parku de la Villette. Od pristaništa na Seni uzdiţe se niz plitkih redova koji vode širokim stepeništem do centralnog pravokutnog travnjaka. Sa lijeve strane nalazi se niz tematskih vrtova a sa desne kanal sa kaskadama. Na poĉetku travnjaka smješten je vodeni parter sa fontanama. Nasad gustog volumena stabala Magnolia grandiflora predstavlja dijagonalnu linijsku os koja prolazi uz rub vodenog partera, pa kroz ţivicu graba te završava u tematskom crnom vrtu. Tematski vrtovi predstavljaju intelektualan izazov naglašenog simbolizma kao vrtovi budućnosti. Svaki od njih vezan je za odreĊenu boju metala, kao i za neke druge elemente kao što su dan u tjednu i godišnje doba. Srebreni vrt ili Jardin argente je jedan od najinteresantnijih tematskih vrtova. ZasaĊen je vrstama Pyrus salicifolia, Salix purpurea, Santolina neapolitana, Festuca glauca, Euphorbia seguleriana i Salvia argentea. Po srebrenkastom šljunku razmještene su srebreno sive ploĉe za hodanje koje vode od niţih ka višim biljkama. Tematski Vrt pokreta zasaĊen je gusto prikazujući vremenske promjene tokom procesa formiranja vrta. Od ostalih tematskih parkova tu su: Vrt mahovine, Vrt metamorfoze, Vrt stijena, Crni vrt i ostali. Zabavni sadrţaji su fontane u obliku podnih ravnih kamenih ploĉa iz kojih naizmjeniĉno izlaze mlazovi vode razliĉite visine te ih djeca rado koriste posebno tokom ljetnih vrućina, te balon ispunjen toplim zrakom koji nudi panoramski let iznad Pariza. Park se koristi za brojne sportske aktivnosti kao što su Ċogiranje, biciklizam i relaksaciju.

8.1. 8.2. 8.3.

Opća obiljeţja perivojne arhitekture kraja 20. i poĉetka 21. stoljeća Martha Schwarz – primjeri i obiljeţja njene perivojne arhitekture Bernard Tschumi i njegov znaĉaj u perivojnoj arhitekturi

8.4. 8.5. 8.6. 8.7. 8.8. 8.9.

Parc La Villette – autori, nastanak, arhitektonsko-perivojna obiljeţja, sadrţaji Parc Bercy u Parizu – urbanistiĉka i perivojna obiljeţja Parc André Citroën u Parizu – arhitektonsko-perivojna obiljeţja, sadrţaji

Barcelonski model javnih prostora – perivoja i perivojnih trgova krajem 20. st. IBA Emscher Park u Njemaĉkoj – nastanak, obiljeţja, ciljevi ureĊenja Navedi neke autore i njihova djela te “filozofiju” u periodu od 1980-ih godina

Parc Bercy, Paris

9. DUHOVNO I MEDITATIVNO – MATRICA KINESKOG I JAPANSKOG PERIVOJA

Zuiho-in, Kyoto

Odnos ĉovjeka i prirode, te ĉovjeka i perivoja, izraţavao se potpuno drukĉije u istoĉnoj negoli u zapadnoj civilizaciji. Dok ĉovjek Zapada stvara u prirodi svoju antropocentriĉnu zamisao svijeta, ĉovjek Istoka ide ususret prirodi sa ţeljom da se stopi s njom. Kineska i japanska perivojna umjetnost zasnovana je na filozofiji da je ĉovjek dio prirode i da se ne mijenja kao ni priroda kada postigne svoj klimaks. Kineski i japanski vrt/perivoj simboliĉno prikazuju pravu („veliku“) prirodu u malom prostoru - ne realistiĉnom imitacijom prirode, već apstrakcijom kroz umjetniĉki senzibilitet. KINESKI PERIVOJ

Kinezi smatraju perivojnu umjetnost jedno od najsavršenijih naslijeĊa kineske kulture. Perivojna tradicija temelji se na kineskoj filozofiji (konfucionizmu i taoizmu), a usko je vezana uz slikarstvo, pjesništvo, literaturu, skulpturu i arhitekturu. Kineski perivoji meĊu najstarijim su na svijetu. Prvi perivoj u Kini napravljen je izmeĊu 11. i 8. st.pr.K. Bio je to ograĊen prirodni krajolik namijenjen kralju za lov. Tijekom dugoga razvoja kineski perivoj prolazio je razliĉite razvojne etape: posuĊivanje prirode (do 4. st.pr.K.), reproduciranje prirode (4. st.pr.K. – 4. st.), pokoravanje prirodi (4.-8. st.), asimilacija s prirodom (8.-12. st.), reflektiranje prirode (12.-14. st.) te interpretacija prirode i samoga sebe (od 14. st.). Osim carskih perivoja u Pekingu i perivoja hramova, najpoznatiji i najvrjedniji kineski perivoji su tzv «intelektualni» (privatni, filozofski) perivoji koji se nalaze u gradovima Shanghai i Suzhou. Ući u klasiĉni kineski vrt je korak u svijet koji se razlikuje od našeg, mjesto gdje je pojam "Vrt" promijenjen. Kineski izraz za pejsaţ, "shan shui" znaĉi "planine i vode" i nema vrta bez jezera ili bazena. Ova voda, bez obzira kako mala, je njegovo srce. Paviljon, ili "ting", bitan je dio kineskog vrta, odmorište s kojeg se promatra priroda. Percepcija vta je uvijek priroda, pejsaţ, a ne ureĊeni, ograĊeni prostor.

Kineski perivoj nije moguće sagledati jednim pogledom s jednoga mjesta kao što je to moguće u europskom renesansnom ili baroknom perivoju. U kineski perivoj ĉovjek mora proniknuti, mora ga shvatiti i tek tada moţe ga pravilno doţivjeti. Perivoj je pun poruka i likovnih informacija, on ĉovjeku mora pruţiti mir jer je namijenjen meditaciji, konverzaciji i ĉitanju poezije. U staroj Kini najveću vrijednost nisu postizale slike ili nakit, već rijetko odabrane stijene. Proţimanje interijera i eksterijera vaţno je obiljeţje perivoja i arhitekture - iz perivoja se doţivljava interijer i obrnuto, interijer se dopunjuje i proširuje perivojem. Budući da je priroda beskonaĉna, a perivoj je ograniĉen (ĉak i ograĊen) potrebno je stvoriti iluziju beskonaĉnoga prostora. To se postiţe scenografskim efektima, primjerice: zidovi su skriveni drvećem ili natkrivenim trijemovima, a u zidovima postoje brojni «otvori za vezu» (link windows) koji povezuju «ono unutra» i «ono vani». Iluziji beskonaĉnosti pomaţe «posuĊeni krajolik» i zrcaljenje u vodi. Uvijek se skriva svaki poĉetak i kraj. Ĉetiri su glavna elementa kineskoga perivoja: stijene, arhitektura (zgrade i graĊevine), voda i biljke. Moguće je još dodati cvijeće i vrtni namještaj. Veliĉina nije presudna za vrsnoću i ljepotu perivoja. Jedna kineska poslovica kaţe da lijep vrt ne mora biti veći od maĉje koţe. JAPANSKI PERIVOJ

Perivojna umjetnost dolazi u Japan iz Kine s budizmom u 6. stoljeću. Perivoj koji dolazi iz Kine inspiriran je pejsaţom, a glavni je motiv jezero s otokom, gdje jezero predstavlja more, a otok sveto brdo kao sjedište svih zadovoljstava. Osobit utjecaj na razvoj japanske perivojne arhitekture uĉinio je zen-budizam ĉije je uĉenje u Japanu doseglo vrhunac od 16. do 18. stoljeća. Zen-budizam pokušao je intelektom doseći beskrajnost meditacijom i kontemplacijom pejsaţa. Najstariji i najvrjedniji japanski perivoji nalaze se u Kyotu, koji je bio glavni grad Japana od 8. do 19. stoljeća i koji je ostao nacionalna svetinja povijesne japanske perivojne arhitekture. Marc Keane (1997) opisuje povijesne vrtove u Japanu kroz šest faza, u svakoj pojedinoj fazi mijenja se filozofija pristupa stvaranju vrta. 1. Duh prirode: u shinto vjerovanju, sliĉno kao i kod starih rimljana ĉiji bogovi ţive u stablima, japanski bogovi su predstavljeni kao otoci, stabla ili stijene, svi elementi koji se mogu naći u japanskim vrtovima. Ovo razdoblje je trajalo do 8. Stoljeća. 2. Poezija u raju: nakon toga, plemići su poĉeli stvarati svoje vlastite vrtove u skladu s oĉekivanjima koje su imali za raj. Naĉela budizma kao yin i yang su uvedena i u vrtni dizajn. Ovo razdoblje je trajalo do 12. Stoljeća 3. Umjetnost praznine: s propašću aristokracije i uzdizanja samuraja (ratnika) vrtni je dizajn promijenjen. Zen budizam je utjecao na dizajn. Vrt nije bio više namijenjen aktivnostima, nego je postao prostor za meditaciju. Ovo razdoblje je trajalo do 16. Stoljeća 4. Duhovni prolaz: u drugoj polovici 16. Stoljeća stvorena je sveĉanost ispijanja ĉaja. Vrt postaje pozornica za fiziĉke i mentalne pripreme za ulazak u prostor ispijanja ĉaja, prostor refleksije i izvora nove snage. 5. Privatni niše: u razdoblju dugotrajnog mira u razdoblju edo (1600 - 1868), samurajska

je klasa izgubila utjecaj i bogati urbani trgovci postali su dominantna klasa japanskog društva. Njihovi su vrtovi vrlo mali. 6. Vrtovi kolekcionara: pokrajinski daimios_velikaši pokazivali su svoju moć i bogatstvo u ovim vrtovima. Motivi su birani tako da je šetnja kroz vrt sliĉila šetnji kroz drugu zemlju (kineski motivi) ili kroz neko drugo vrijeme (stari_povijesni japan). Ĉetiri su naĉela koja vode pri organiziranju japanskog vrta: • shotoku no sansui (prirodna planinska rijeka) stvaranje prirodnih oblika • kōhan no shitagau (slijedite obalu) planiranje u skladu s topografijom • suchigaete (nepravilnost brojeva) projektiranje asimetriĉnim elemenata • fuzei (osjet vjetra) predstaviti prostor u kojem vrt nastaje Japanski je perivoj neposredno vezan uz arhitekturu kuće. Kuća i perivoj (vrt) su nedjeljivi, predstavljaju cjelinu i izmeĊu ta dva elementa mora postojati sklad. Kompozicija kuće je geometrijska, a perivoja organska. Fizionomija perivoja proizlazi iz slikovita japanskoga krajolika koji obiluje brdima, jezerima, rijekama i potocima. Kompozicija se temelji na asimetriĉnosti i «posuĊenom krajoliku», tj. bliţim i daljim krajobrazom koji fiziĉki ne pripada perivoju, ali ga okruţuje i sudjeluje u njegovu vizualnom doţivljaju. Bitni elementi japanskoga perivoja jesu kamen, voda i biljka. Kamen i stijene smatraju se simbolom prirode i Japanac ih voli više od drveća. Voda je u perivoju nenadomjestiva i ona se pojavljuje metaforiĉki ili stvarno u prirodnim oblicima kao jezero, potok ili vodopad. Biljka treba stvarati dojam prirode u malom prostoru, pa se uzgajaju patuljaste vrste i one koje sporo rastu, a obraĊuju se posebnim vrtlarskim tehnikama. Karakteristiĉna su tri perivojna tipa: KUĆNI VRTOVI, KONTEMPLACIJSKI VRTOVI (zen-vrtovi) i PERIVOJI ZA CEREMONIJE ĈAJA. Najznaĉajniji je kontemplacijski vrt RYOAN-JI u samostanu DAIJUIN u Kyotu s kraja 15. stoljeća. Vrt je naĉinjen od pijeska i kamena, a jedini biljni element je mahovina na kamenu. Perivoj za ceremoniju ĉaja razvio je takoĊer zen-budizam kao prostor religijskoga rituala. Vrhunac perivojne kompozicije za ceremoniju ĉaja jest perivoj carske palaĉe KATSURA u Kyotu iz 1620. godine, remek-djelo umjetnika Kobori-Enshua. Glavni su motivi kompozicije tog pribliţno 4 hektara velikoga perivoja jezero u obliku ţdrala i otok u obliku kornjaĉe, dva tradicijska simbola dugovjeĉnoga ţivota. GLOSARIJ JAPANSKOGA PERIVOJA Asobi Chaniwa Chiso Chozubachi Furisode Gyoen Hako-zukuri Hana-mi Hashi Hojo Hondo Ikebana Ike Ishi

Estetski termin – razigrano Vrt za pijenje ĉaja Feng-Shui Bazen za ruke, središnjii veliki kamen u bazenu Kameni bazen u obliku dugog rukava kimona Carski vrt Topiarij oblikovan kao kutija Pogled na cvijeće, pogled na trešnjin cvijet Most Samostanski dio Glavni hal Umjetnost cvjetnog uresa Jezerce Stijena

Ishi-doro Ishi-guni

Kamene lampe, uvedene u vrt ĉaja 1550. g. Umjetnost kompozicije stijena

Occult Balance Pojam occult balance_skrivena ravnoteţa odnosi se na ravnoteţu koja nije odmah vidljiva ili na stvaranje ravnoteţe razliĉitih objekata koji su meĊusobno asimetriĉno postavljeni. Objekte je moguće postaviti i u pravcu stvarajući metaforu i pokušavajući ih uravnoteţiti.

9.1. 9.2. 9.3. 9.4. 9.5. 9.6. 9.7.

Razlike u pristupu pejsaţnoj arhitekturi u zapadnjaĉkoj i istoĉnjaĉkoj tradiciji Kineski tradicijski perivoj – filozofska ishodišta i izvori Opća obiljeţja kineske perivojne tradicije Materijali i voda u kineskom tradicijskom perivoju Tipovi tradicijskoga japanskog perivoja Kompozicijska obiljeţja japanske perivojne arhitekture Elementi kompozicije japanskog vrta

10. DIJALOG S VREMENOM – PERIVOJNA ARHITEKTURA ANTIKE, SREDNJEGA VIJEKA I ISLAMSKE TRADICIJE

ANTIĈKI PERIVOJI

Sumerski vrtovi

Antiĉkim perivojima smatraju se oni u Mezopotamiji, Perziji, Egiptu, Grĉkoj i Rimu. PERIVOJI MEZOPOTAMIJE nastali su kao idealizacija sustava za natapanje i oaza ravnice izmeĊu Eufrata i Tigrisa. Primarni sadrţaj perivoja ograĊenih zidom bili su kanali za natapanje i drveće ispod kojega se moglo odmarati. Na podruĉju Mezopotamije, prema Starom zavjetu, smješten je biblijski perivoj Eden. Njegov je oblik simboliziran kvadratom koji je kroz povijest i do danas ostao osnovna inspiracija perivojnog oblikovanja. Kvadratni perivoj bio je presjeĉen vodenim kanalima koji simboliziraju ĉetiri rijeke raja, a perivoj u sebi sadrţava sve plodove zemlje. BABILONSKI VISEĆI (TERASASTI) VRTOVI, smješteni uz obalu Eufrata, smatrani su jednim od sedam ĉuda antiĉkoga svijeta. Bili su izgraĊeni za legendarnu asirsku kraljicu Semiramidu, a obnovljeni u 6. st. pr.K. Prema Strabonu, vrtovi su bili kvadratni sa stranicama od 120 metara, sagraĊeni od nekoliko terasa koje su bile jedna povrh druge, a nosili su ih lukovi na kvadratnim stupovima. Najviša terasa bila je na visini od 25 m. Da bi se saĉuvala od vlage, graĊevna je konstrukcija bila zaštićena izolacijom od bitumena i olova. Voda iz Eufrata dovodila se na vrtne terase hidrauliĉkim napravama. Na prostoru sumerske, asirske i babilonske civilizacije razvila se perzijska kultura za koju je perivoj bio raj, prostor donesen na Zemlju iz nekoga drugog ili budućeg svijeta. Grĉki povjesniĉari opisuju PERZIJSKI PERIVOJ kao ĉudo zemaljskih nasada, što podsjeća na kasnije pejsaţne perivoje Europe 18. i 19. stoljeća. Ideju perzijskoga perivoja pronosili su Arapi cijelim islamskim svijetom. EGIPATSKI PERIVOJ prototip je geometrijskoga perivoja koji se u Egiptu podizao već od 3000. godina pr.K. Vrhunac je stvaralaštva perivojne arhitekture doba Novoga Carstva u razdoblju od 1580.-1350. g.pr.K. Oblikovanje egipatskoga perivoja, kao i perivoja u Mezopotamiji, proizlazi iz sustava kanala i bazena za natapanje. Geometrija, vodene površine i kanali egipatskoga perivoja ishodišta su europske perivojne umjetnosti. Izgled perivoja oĉuvao se na slikama u grobnicama i na kamenim reljefima. Na osnovi tih prikaza moţe se govoriti o faraonskim perivojima, vrtovima uz plemićke kuće, o gajevima uz hramove, alejama i dr. PERIVOJNA UMJETNOST STARE GRĈKE poznaje drvorede i gajeve, ali ne i perivoje. Perivoji nisu poprimili znaĉenje stvarnog i dovršenog umjetniĉkog izraza. Usprkos sklonosti prema geometriji u arhitekturi, utjecaj pravilnih egipatskih perivoja osjeća se kod peristilnoga vrta

tek djelomiĉno. Krajolik i obliĉje terena, bitno drugaĉiji od onih u Egiptu, nisu omogućavali sliĉan razvoj. Civilizacija Krete (više od 2000. g.pr.K.) poznavala je vrtove za uţivanje. U Grĉkoj su postojali vrtovi - površine zasaĊene voćkama u dvorištu/peristilu kuće, javni prostori, sveti gajevi, prostori oko javnih zgrada i sl. Grĉka je pejsaţnom oblikovanju dala genius loci, prepoznavanje i izraz duha pojedinoga mjesta. Dok grĉka arhitektura teţi redu koji je izraţen geometrijom i proporcijom, perivojno je oblikovanje uglavnom bez vidljiva reda. S rimskom civilizacijom zapoĉinje prava povijest perivojne umjetnosti. Pisani i arheološki izvori brojni su i omogućuju upoznavanje i shvaćanje perivojne arhitekture, veoma omiljene Rimljanima. Perivoj je u Rimljana imao razliĉite funkcije: kao sveto mjesto (obitavalište kućnih bogova i zaštitnika kuće, sveti lug posvećen bogovima ili pokojnicima), kao vanjski prostor boravka ili element proširenja kuće, s primarnim ciljem da ostvari prijelaz izmeĊu arhitekture i prirode. Perivoj je u Rimu postao simbol društvenoga poloţaja i reprezentacije. PERIVOJNA UMJETNOST RIMA moţe se promatrati izmeĊu dviju krajnosti: arhitektonske zamisli perivoja uz stambene zgrade (vile), te prostranih perivojnih prostora naturalistiĉke zamisli. Prvi se tip odnosi na hortus i PERISTILNI VRT RIMSKE KUĆE, a drugi na vrtove zvane horti uz vile u gradu i ljetnikovce u blizini grada te na velike perivoje s javnim zgradama. Za rimski vrt prepoznatljivi su neki elementi koji se gotovo redovito pojavljuju, a mnogi su poslije bili prihvaćeni u srednjovjekovnoj i renesansnoj perivojnoj arhitekturi. To su trijemovi (odrine), paviljoni, sjenice, vodeni motivi, nimfeji i šišanjem oblikovano bilje (opus topiaria). Peristil je pravokutni vrt sa svih strana okruţen trijemom na stupovima. Paviljoni se u rimskom perivoju javljaju u obliku ljetnih poĉivaljki (triklinija), okruglih ili ĉetvorinastih oblika. Sjenice (odrine, pergole, brajde) najĉešće su se nalazile u malim perivojima popraćene vodenim motivima. Voda se pojavljuje u obliku vodenih zrcala, kanala i vodoskoka. Svetišta nimfa (nimfeji) obiĉno sadrţe špilju gdje izvire voda koja opskrbljuje bazene. Umijeće šišanja biljaka (topiarij) kreirali su Rimljani, a pripisuje se, prema Pliniju, Augustovu prijatelju Gaju Matiusu koji ga je prvi uveo preuzevši ga s Istoka (Kina). To se umijeće sastoji u oblikovanju drveća i grmlja šišanjem - najĉešće šimšira, mirte, crnike, ĉempresa i lovora. Biljkama se nisu davali samo geometrijski oblici poput zidova, pravokutnih špalira, prizama, kugala, piramida, stoţaca itd., već su to ĉesto bila prava umjetniĉka djela koja su predstavljala ljudske figure, boţanstva, te ratne, mitološke ili lovaĉke scene. Topijarno umijeće bit će nastavljeno u srednjem vijeku i otada će se neprekidno primjenjivati u perivojnoj umjetnosti do danas. Rimljani su odvojili utilitarne i uresne vrtove, povrtnjaci i voćnjaci su zasaĊeni na rubovima grada, a ornamentalni su ostali uz kuću. Privatni rimski vrtovi bili su podijeljeni u tri dijela: Prvi dio _ xystus _ bio je terasa koja je sluţila kao salon i bila vezana za kuću sa natkrivenim portikom. Xystus je gledao na donji vrt_ ambulation. Ambulation je bio uresni vrt sa mnoštvom bilja, prostor šetnje poslije objeda, prostor razgovora i odmora. Gestation _ je natkrivena šetnica gdje je vlasnik mogao uzjahati konja ili biti donešen od robova na nosiljci. Gestation je obiĉno okruţavao ambulation ili je bio izgraĊen kao ovalni odvojeni prostor.

SREDNJOVJEKOVNI VRTOVI

Klaustar Fouganic, Francuska

Srednjovjekovna perivojna arhitektura zasnovana je na ideji boţanskoga perivoja zamišljen kao zatvoren i nepristupaĉan prostor ograĊen zidom (hortus conclusus). Ideja otvorenoga perivoja pripada kasnijim razdobljima. Poĉevši od 10. stoljeća, zanimanje za vrtove postajalo je sve veće, osobito nakon kriţarskih ratova, kada sa Srednjeg istoka stiţe dotad nepoznato cvijeće. Samostanski redovi Katoliĉke crkve pronijeli su ideju vrtova nakon pada Rima (410.). Ostaci pokazuju da su vrtovi postojali na svim razinama društva i da su bili vaţan dio svakodnevnog ţivota. Bili su kao i uvijek utilitarni za siromašne, a lijepi i ugodni za bogate. Prvi spomeni vrtova su 795. kada administrativna naredba za prostor Charlemagne, pod vlašću Karla Velikog, navodi 73 biljke i voćke koje moraju biti uzgajane u cijeloj regiji.Vrtovi su bili maleni i utilitarni _ voćnjaci, povrtnjaci, vrtovi ljekovitog i mirodijskog bilja raspršeni u tlocrtnoj slici grada. Vrtovi su bili jednostavni i geometrijski. Naše poznavanje srednjovjekovnoga vrta temelji se na literarnim izvorima i minijaturama, osobito brojnim od 12. Stoljeća, kao npr. Roman de la Rose. Minijature prikazuju vrtove kao prostore društvenih dogaĊanja, ali i kao alegorije za religijske priĉe. Srednjevjekovni grad sadrţi i individualne vrtove, ali i javne prostore, voćnjake i povrtnjake. Još i danas se u njima vide uzorci prostora zatvoreni prema ulici ali izduţeni sa druge strane kuća. Razvoj perivojne arhitekture srednjega vijeka moţe se pratiti kroz samostanske vrtove i vrtove utvrĊenih dvoraca. Samostanski vrtovi pojavljuju se od 9. stoljeća u obliku korisnih (utilitarnih) vrtova i vrtova za meditaciju. Korisni vrtovi predstavljeni su kao vrt travâ i kao voćnjak ili vrt za uţivanje. Vrt trava sadrţavao je biljke za prehranu (povrće) i medicinsko bilje za lijeĉenje. Bili su to vrlo mali vrtovi, najĉešće unutar zidova samostana ili grada. Voćnjak ili vrt za uţivanje oblikovan je za boravak i zabavu. Bio je smješten pokraj utvrĊenoga dvorca (zamka, utvrde, burga), ograĊen zidom i s kulama na uglovima, a u njega se ulazilo kroz posebna vrata. Prvi oblik takva vrta bilo je sjenovito mjesto zasaĊeno šumskim drvećem, zatim se javljaju voćke i cvijeće, a poslije se u vrt unose arhitektonske vrtne graĊevine i sadrţaji. Vrtovi dvoraca pojavljuju se u povijesnim izvorima tek od 15. stoljeća. Oliĉenje vrta za meditaciju jest samostanski klaustar, najĉešće podijeljen stazama na ĉetiri dijela i s fontanom ili bunarom u sredini. Klaustar je obiĉno bio kvadrat okruţen trijemom. Umijeće šišanja biljaka (topiarij) preuzeto je od Rimljana, a krajem srednjega vijeka dosegao je visok stupanj razvoja. Novost u perivojnoj arhitekturi srednjega vijeka jest biljni ornament koji je prikazivao ţivotinje, ptice, heraldiĉke i druge oblike. U 12. stoljeću ornament je zamijenjen uresnim vrtom (parterom) koji će dostići svoj vrhunac u baroknom

francuskom perivoju. Vrtni labirinti su bili poznati još u Egiptu, na Kreti i u Rimu, a u srednjovjekovnom vrtu postali su nezaobilazan sadrţaj. Od jednostavnih sjenica s vinovom lozom iz 13. stoljeća razvile su se kontinuirane sjenice koje su krajem 16. stoljeća postale najvaţniji dio perivojne dekoracije. Elementi srednjevjekovnog vrta 

Orchard - vrt ili prostor zasaĊen drvećem, obiĉno voćkama



Herber – vrt trava I ili vrt zadovoljstva



Hortus Conclusus – zatvoren, ograĊen vrt



Pleasaunce – veliki kompleks vrta ili perivoja zadovoljstva



Šuma



Kuhinjski vrt



paradise – raj, termin upotrebljen na planu St. Gallen, koji se odnosi na otvoreno dvorište samostanskog vrta gdje je uzgajano cvijeće za urešenje crkve.

Samostan St. Gallen (detalj): ovo je plan oko 900. I u stvari je model za organizaciju prostora benediktinskog reda. Veliki klaustar oznaĉen zeleno pokazuje centralnu fontanu i vrt podijeljen u ĉetiri kvadrata. Uz bolnicu i školu su postavljeni vrtovi oput peristila. Groblje je uz bolnicu i u njemu su posaĊene voćke.

ISLAMSKI VRTOVI I PERIVOJI

Bagh-I-Aeram, Shiraz, Iran

Pod kulturom islamskoga vrta/perivoja razumijeva se perivojno umijeće Arapa na podruĉju zapadne Azije, u Španjolskoj i u sjevernoj Indiji (Delhi, Agra, Kašmir - gdje su vladali Moguli). U povijesti islamske perivojne umjetnosti zapadne Azije istaknuto mjesto zauzima Isfahan, glavni grad Perzije, osnovan 1598., a nazivan gradom perivoja. Izuzetna ostvarenja arapske perivojne arhitekture u Španjolskoj jesu ALHAMBRA i GENERALIFE u Granadi, te Alcazar u Sevilli. Na europskom tlu ostatci arapske perivojne arhitekture nalaze se još u Palermu na Siciliji (klaustar San Giovanni degli Eremiti iz 13. st., klaustar katedrale u Monrealeu iz 12. st.) i u juţnoj Italiji (vila RUFOLO u Ravellu, Costa Amalfitana, 13. st.). MOGULSKI PERIVOJI U INDIJI U dolini Kašmira, indijski su Moguli od Perzije naslijeĊenu ljubav prema vrtovima iskazivali perivojima uz palaĉe i grobnice. Poznati su kašmirski vrtovi SHALAMAR BAGH i Achabal. Remek-djelo islamskoga simbolizma i najpoznatiji perivoj u mogulskoj Indiji jest TAJ-MAHAL u Agri, koj i je podignuo (1632.-1654.) šah Jahan u spomen svojoj rano preminuloj ţeni Mumtaz Mahal. Elementi oblikovanja u mogulskim vrtovima: -HAZIRA OR RAWDA: (arapski) oba naziva koriste se u mogulskom razdoblju _ oznaĉavaju grob ili mauzolej. Osnovno znaĉenje je “zatvoreni prostor”, a kasnije vrt." -HASHT-BIHISHT: (perzijski, zaĉi osam rajeva) kasnije ime za vrstu graĊevina ĉijeje porijeklo asirsko. Tlocrt je radijalno simetriĉan sa osam dijelova koji okruţuju centralni dio koji je obiĉno nadsvoĊen. Mogulski razvoj naglašava fasade dodajući tornjeve na ĉetiri ugla, a središnji dio naglašavao je pishtak. -PISHTAK: (perzijski) okvir, nekada okruţen tornjevima, uzdiţe se iznad ruba krova sadrţavajući portal ili iwan. -CHATRI: (izvorno perzijski_kišobran) mali paviljon korišten u indiji kao dekorativni elment uglavnom za artikulaciju uglova krova. -BARADARI: indijski otvoreni paviljon (izvorno dvanaest stupova, najvjerojatnije referenca na to da su u sva ĉetiri zida paviljona bila postavljena po troja vrata). -CHADAR: mogulski ekvivalent za shadirwan, kosa urešena površina po kojoj teĉe voda. -CHABUTRA: kamena ili platform od opeke, obiĉno smještena na kriţanju dvije osi, dva puta ili dva vodena kanala. -JALIS: kamena ili mramorna ploĉa obiĉno perforirana geometrijskim oblicima.

Arapski vrt izraţava ĉeţnju za Muhamedovim rajem kao mjestom uţivanja i zadovoljstva. Usko je vezan uz arhitekturu kuće, ograniĉenih je dimenzija s prisutnim poštovanjem prema ljudskom mjerilu. U arapskom vrtu sastaju se perzijski osjećaj za dekoraciju, geometrija egipatskih vodenih zrcala i ĉistoća kompozicije helenistiĉkoga peristila. Tri su bitna elementa arapske perivojne arhitekture: voda, boja i miris. Voda je u arapskim perivojima sveti motiv i glavni oblikovni element. Pojavljuje se u obliku bazena, vodenih zrcala, fontana i vodoskoka koji su meĊusobno povezani uskim kanalima. Voda nije sluţila samo kao ukras već i za stvaranje ugodne mikroklime. Boju arapskom vrtu daje cvijeće i keramiĉke ploĉice raznih boja što je naslijeĊe mezopotamske umjetnosti. Miris vrtu davalo je mediteransko i orijentalno bilje kao šimšir, ruţmarin, lavanda, mirta, limun, jasmin, zumbul, ruţe, mimoze i dr.

Alhambra, Granada

Do danas je dobro oĉuvana španjolsko-arapska perivojna arhitektura. Arapi su u Španjolskoj boravili od 711. do 1492. godine. Cordoba i Granada bile su ţarišta muslimanskoga ţivota i umjetnosti u tom razdoblju. Alhambra je dvorac-grad, urbani razvoj trajao je dva i pol stoljeća. Generalife je palaĉa namijenjena kraljevskoj obitelji za odmor. Vrtove Alhambre i Generalifea u Granadi obiljeţavaju dvorišta (patio), koja imaju svoju meĊusobno razliĉitu fizionomiju, a zajedniĉka im je naglašena arhitektonska koncepcija s pravilnom geometrijskom tlocrtnom kompozicijom. ALHAMBRA je poznata po DVORIŠTU MIRTE (Patio de los Arrayanes) i DVORIŠTU LAVOVA (Patio de los Leones), a GENERALIFE po DVORIŠTU KANALA (patio de la Acequia) i DVORIŠTU ĈEMPRESA (Patio de los Ciprases). Arhitektonska zamisao organizacije prostora je izjednaĉavanje vrta i kuće, a glavni prostor kuće je patio_dvorište oblikovano elementima vode, boje i mirisa, glavnim odlikama španjolskog arapskog perivoja.

Antiĉki 10.1. 10.2. 10.3. 10.4. 10.5. 10.6.

vrtovi i perivoji Edenski vrt i obiljeţja perzijskih perivoja Obiljeţja egipatskih vrtova Obiljeţja grĉke pejsaţne arhitekture Obiljeţja rimske pejsaţne arhitekture i tipovi vrtova/perivoja Peristilni vrt rimske kuće Hadrijanova vila u Tivoliju

Srednjovjekovni vrtovi 10.7. Obiljeţja srednjovjekovnih vrtova 10.8. Vrste srednjovjekovnih vrtova i perivoja 10.9. Hortus conclusus – objašnjenje, shema vrta, primjeri Islamski perivoji 10.10. Mogulski perivoji u Indiji – obiljeţja, primjeri 10.11. Taj Mahal – doba i mjesto nastanka, arhitektonsko-perivojna obiljeţja 10.12. Arapski vrtovi u Španjolskoj – doba i mjesto nastanka, arhitektonsko-perivojna obiljeţja 10.13. Voda u islamskome perivoju

Bagh e Fin, Kashan, Iran

11. ARHITEKTONSKI PERIVOJI RENESANSE – TALIJANSKA I DUBROVAČKA TRADICIJA I KOMPOZICIJA TALIJANSKI RENESANSNI PERIVOJ

Vila Lante, Bagnaia, Italija

'Renesansa ' doslovno znaĉi ponovno roĊenje. To je vrijeme ponovnog otkrivanja klasiĉnih ideja. U arhitekturi to su simetrija, proporcija red, mjera. Renesansa oznaĉava prekretnicu u kojoj razvoj umjetnosti, znanosti, trgovine i politiĉka stabilnost dozvoljava ĉovjeku da postavi pitanje svog odnos sa svijetom. To je ispitivanje postavilo ĉovjeka u fokus i stvorilo ideju uomo universale ili univerzalnog ĉovjeka. Italija je kolijevka renesanse, a njeni vrtovi su najĉišća renesansa u svom konceptu i obliku. Izvori renesansnog vrtnog i parkovnog oblikovanja su još iz grĉko-rimskog razdoblja. Naime, ideja o villa urbana vodi ka razvoju vrtnog oblika i izgleda, a villa rustica je kljuĉna referenca za pejsaţno oblikovanje 16. stoljeća i kasnije za romantiĉarski engleski pejsaţni perivoj 18. stoljeća. Projektiranje vrtnih prostora je više nego samo stvaranje trodimenzionalnih okvira. To je stvaranje iskustva briţljivo ureĊene kompozicije s paţljivo planiranim sekvencama elemenata s posebnim znaĉenjem.

„The interior of the house thrust itself outwards, levelled to the rising or falling site, the shapes made more by intuition than by mathematical calculation.' G.A Jellicoe,The Landscape of Man Unutrašnjost kuće izlazi vani, prilagoĊavajući se terenu, oblici stvoreni intuicijom, a ne matematiĉkim izraĉunom.

Talijanski renesansni perivoj temelj je europske perivojne arhitekture i umjetnosti. Nastaje u ambijentu renesansne Italije kada ĉovjek nije bio orijentiran prema prirodi s elegiĉnim osjećajima. Renesansni je ĉovjek perivojnom arhitekturom iskazivao ţelju za prevlašću nad prirodom, prikazujući svoju antropocentriĉnu zamisao svijeta. Talijanski renesansni perivoj donosi bitnu novost, a to je izravan odnos izmeĊu kuće i perivoja. Perivoj postaje proširenje kuće i prostorom stanovanja na otvorenom. Prirodni elementi i drveće shvaćeni su kao materijal za oblikovanje, poput drugih graĊevnih materijala. UreĊenje perivoja temelji se na istim naĉelima kao i arhitektura: na osnoj (najĉešće jednoosnoj) simetriji, usmjeravanju vizura, smještaju scena u dubinu i dr. U talijanskom renesansnom perivoju osobito je vaţan odnos prema krajoliku, jer perivoj treba ponuditi vidike i lijepe pejsaţne slike. Perivoj je u pravilu smješten na padini i organiziran na nekoliko terasa meĊusobno povezanih stubama i rampama. Aleje su uvijek pravilne i meĊusobno okomite te usmjeruju vizure prema akcentima kao što su fontane, skulpture, paviljoni i drugi sadrţaji. Voda se pojavljuje samo u artificijelnim oblicima: u obliku kaskada, vodenih lanaca, vodenih zrcala i sl. Uzgajaju se zimzelene (vazdazelene) biljke: ĉempres (Cupressus sempervirens), crnika (Quercus ilex), tisa (Taxus baccata), lovor (Laurus nobilis), mirta (Myrtus communis) i šimšir (Buxus sempervirens). Koloristiĉka je kompozicija perivoja monokromna. U renesansnom perivoju nema cvijeća, jer se ono uzgaja samo u intimnom skrivenom vrtu (giardino segreto). Talijanski renesansni perivoj poĉinje svoj razvoj poĉetkom 16. stoljeća Bramanteovim CORTILE DEL BELVEDERE u Vatikanu i Rafaelovim vrtom vile MADAMA u Rimu. Sredinom 16. stoljeća talijanski perivoj poprimio je u Firenci i Rimu zaokruţen i cjelovit oblik sa svim svojim obiljeţjima koje će ga uzvisiti do visoke humanistiĉke i estetske vrijednosti renesanse. Perivojni arhitekt toga vremena JACOPO BAROZZI VIGNOLA stvorio je nekoliko nenadmašnih djela kao što su perivoj vile LANTE (oko 1559.) u mjestu Bagnaia (Lazo), perivoj palaĉe FARNESE u Capraroli (oko 1559.) i ORTI FARNESIANI na Palatinu (Rim). Njegove perivojne kreacije predstavljaju idealnu kompoziciju 16. stoljeća (cinquecenta), sa savršenim isprepletanjem svih elemenata perivojne arhitekture, arhitekture, skulpture, vegetacije i vode. Drugo veliko ime u renesansnoj perivojnoj umjetnosti jest arhitekt PIRRO LIGORIO, kreator najimpresivnijega perivoja talijanske renesanse (VILLA D'ESTE u Tivoliju, druga polovica 16. st.). Nakon tih znaĉajnih ostvarenja, u Italiji nastaju brojni perivoji uz vile, meĊu kojima kao osobito vrijedne valja spomenuti vile obitelji Medici u Firenci (Castello i Fiesole) i u Rimu. Obiljeţja talijanskih renesansnih perivoja su: * perivoj – proširenje interijera, stanovanje na otvorenom * jednoosna simetriĉna tlorisna kompozicija * posuĊeni krajolik – pogledi iz vile i perivoja na okolni krajolik * svladavanje nagiba terena terasastim vrtovima _giardino pensile * prijelazni arhitektonski elementi izmeĊu vile i perivoja - trijemovi, loĊe, stubište * arhitektonski elementi - sjenice, stupovi, paviljoni, izboĉene loĊe * novi perivojni sadrţaji - labirinti, vidikovci, neobiĉnosti i šale * perivojna oprema - fontane, skulpture, balustrade, keramiĉke posude za cvijeće, klupe * voda – pojavljivanje na “arhitektonski” naĉin * aleje – dijele perivoj na pravilne površine (parteri i gajevi/bosketi) * sadnja stabala na “geometrijski” naĉin * preteţitost vazdazelenih stabala – ĉempres, crnika, bor * topiarij – pravilni oblici šišanog grmlja - tisa, lovor, šimšir, mirta

* limuni i naranĉe u keramiĉkim posudama na terasama * giardino segreto – intimni obiteljski vrt u kojemu se uzgaja cvijeće Leon Battista Alberti u svojoj knjizi o arhitekturi kaţe:

Let the ground also be here and there thrown into those figures that are most recommended for the platforms of houses; circles, semicircles and the like, and surrounded with laurels, cedars, junipers, and their branches intermixed and twining one into the other.' Leon Battista Alberti chapter iv, book ix, ten books on architecture Neka teren bude oblikovan oblicima najpovoljnijima za platforme; kruţnice, polukruţnice i sliĉnim, okruţeni lovorom, cedrom, borovicom, I neka se njihove grane meĊusobno isprepletu. Talijanski renesansni perivoj 11.1. Opća obiljeţja talijanskih renesansnih perivoja 11.2. Arhitektonski elementi oblikovanja talijanskih renesansnih perivoja 11.3. Palazzo Farnese (Caprarola) - autor, tlocrt, obiljeţja perivoja 11.4. Villa Lante (Bagnaia) – autor, tlocrt, obiljeţja perivoja 11.5. Villa D'Este (Tivoli) – autor, tlocrt, obiljeţja perivoja

Palazzo Farnese

Villa d Este

Villa Lante

DUBROVAĈKI RENESANSNI PERIVOJI

Šipan

Dok se u 15. i 16. stoljeću u renesansnim perivojima Italije odrţavaju kazališne predstave i koncerti, Hrvatska ratuje s Turcima sprjeĉavajući njihov prodor u Europu. U takvim okolnostima ţivi se još uvijek u dobro zaštićenim i teško pristupaĉnim utvrĊenim dvorcima (zamkovima, burgovima) uz koje su podizani samo mali korisni vrtovi s medicinskim biljem i povrćem. Jedino Dubrovnik u to vrijeme ţivi u miru s Turcima, trguje Mediteranom i gradi ljetnikovce i uz njih renesansne perivoje. lako je dubrovaĉki renesansni perivoj nastao iz talijanskoga renesansnoga perivoja, ipak je on razvio vlastiti oblikovni izraz koji se javlja kao tipološka osobitost u perivojnoj umjetnosti renesanse. Na širem dubrovaĉkom prostoru ureĊeni su tijekom 15. i 16. stoljeća gotiĉko-renesansni perivoji, a u 17. stoljeću u baroknom duhu grade se brojni plemićki ljetnikovci s perivojima ureĊenim na terasama povezanim stubama, s vidikovcima, šetnicama i kamenim uresima (fontanama, vazama, bunarima, klupama i dr.). Osnovni je graĊevni materijal kamen, a prepoznatljiv motiv je odrina (pergola, sjenica). Voda je nenametljivo prisutna, bez spektakularnih efekata. Pojavljuje se u obliku zidnih fontana, bunara (gustirni) i bazena-zrcala s morskom vodom. Fontane su rijetke (iznimka je renesansno-barokna fontana u Trstenu). Od sedamdesetak djelomiĉno oĉuvanih perivoja najznaĉajniji su perivoji ljetnikovaca Petra Sorkoĉevića na Lapadu (1521.), Vice i Tome Skoĉibuha u SuĊurdu na otoku Šipanu, Budislavića na Gornjem Konalu u Dubrovniku, Guĉetića i Sorkoĉevića u Rijeci Dubrovaĉkoj i dr. lzvan dubrovaĉkoga podruĉja vrijedni su perivoji Hanibala Lucića u Hvaru i Tvrdalj Petra Hektorovića u Starom Gradu na Hvaru. Trsteno iz 1496. godine, vlasništvo obitelji Guĉetić (Gozze), jedan je od najstarijih i najvećih renesansnih perivoja na obali. Uz opća obiljeţja dubrovaĉkoga perivoja, Trsteno posjeduje jednoosnu kompoziciju ljetnikovca i perivoja te obiluje vodom, što je izuzetna vrijednost koju drugi ljetnikovci nemaju i koja omogućuje bujno raslinje. Na kompoziciskoj osi vrta nanizani su svi arhitektonski elementi: paviljon, ljetnikovac, kapelica Sv. Jeronima, zelena loĊa, fontana i akvadukt. Voda se do fontane u perivoju dovodi akveduktom na 14 lukova dugim 70 metara. Prvobitna renesansna fontana preureĊena je 1736. godine u raskošan barokni nimfej s Neptunom-bogom mora i voda, kao središnjim likom kompozicije kamenih kipova. Od nimfeja se os kompozicije perivoja produţava preko ljetnikovca do glorijeta na obali. Na terasastom dijelu oko ljetnikovca na oko 18000 m2 nalazi se mnoštvo parkovnih terasa s brojnim vrstama stabala palmi, eukaliptusa, lovora, kamforovca, kaktusa i raznog egzotiĉnog drveća i grmlja ĉije su sadnice donosili pomorci sa svojih dalekih putovanja. Arboretum na svom ukupnom prostoru od 25 hektara objedinjuje nekoliko razliĉitih cjelina: Povijesni renesansni perivoj s ljetnikovcem, povijesni neoromantiĉarski perivoj iz 19. i 20. stoljeća, povijesni maslinik te prirodnu vegetaciju šume hrasta madunca, alpskog bora i ĉempresa, vegetaciju makije i priobalne stijene.

Trsteno ima još jednu posebnost - dvije neobiĉno velike platane na ulazu, stare preko 400.godina ogromnih dimenzija, 15 m opsega i visine oko 50 m, ubrajaju se u najstarija i najveća stabla Europe, a posebno su atraktivne po tome jer pripadaju vrsti orijentalnih platana. U cjelini je zaštićen kao spomenik vrtne arhitekture. Dubrovaĉki renesansni perivoji 11.6. Zajedniĉka obiljeţja talijanskih i dubrovaĉkih renesansnih perivoja 11.7. Razlike izmeĊu talijanskih i dubrovaĉkih renesansnih perivoja - što talijanski perivoj ima, a dubrovaĉki perivoj nema 11.8. Posebnost dubrovaĉkoga renesansnog perivoja - što dubrovaĉki perivoj ima, a talijanski renesansni perivoj nema 11.9. Arhitektonsko-perivojna obiljeţja dubrovaĉkih renesansnih perivoja 11.10. Razlika uporabe vode u dubrovaĉkom i talijanskom renesansnom perivoju 11.11. Razlike u tlocrtnim obiljeţjima dubrovaĉkih i talijanskih renesansnih perivoja 11.12. Trsteno - doba nastanka, tlocrt, perivojno-arhitektonska obiljeţja

Ljetnikovac Sorkoĉević, Lapad

12. SUPARNICI POVIJESNE PERIVOJNE ARHITEKTURE - FRANCUSKI BAROKNI RACIONALIZAM I ENGLESKI PASTORALNI KRAJOLIK FRANCUSKI RENESANSNI I BAROKNI PERIVOJ

Villandry, Francuska

André Le Nôtre (1613.-1700.), slikar i arhitekt, postao je glavnim kreatorom francuskoga baroknoga perivoja. Pripadao je obitelji poznatih vrtlara, a otac mu je bio glavni vrtlar Tuileriesa za vrijeme kralja Luja XIII. Le Nôtre prihvaća naslijeĊe talijanskoga renesansnoga perivoja i dotadašnja iskustva perivojne umjetnosti u Francuskoj stvarajući nov i originalan pojam - FRANCUSKI BAROKNI PERIVOJ. Kompozicija Le Nôtrea traţi ravnoteţu i harmoniju smjerajući intelektualnom zadovoljenju, pa su njegovi perivoji ĉesto definirani kao vrtovi logike i inteligencije. Le Nôtreovi perivoji oblikovani su za raskošne ceremonije, a ne za odmor. Projektirao je i brojne perivoje uz dvorce, kao Chantilly (1663.-1700.), Marly (1679.-1686.), Meudon (1679.), Fontainebleau, Dampier, St. Cloud, Sceaux, Courances, Chois i dr. Perivoj dvorca VAUX-LE-VICOMTE prvo je veliko djelo Le Nôtrea koje je postalo model i uzor cijelom stoljeću. Dok je u Vaux-le-Vicomteu Le Nôtre ostvario remek-djelo jedinstva i harmonije, u VERSAILLESU je kreirao veliĉanstveni sklop bez predhodnog uzora, pokazujući da je i perivojna umjetnost sloţeni odraz društveno-politiĉkih prilika i statusni simbol kojim se moţe iskazivati moć pojedinaca. Francuski barokni perivoj nije više proširenje kuće kao talijanski renesansni perivoj, već je dio velike pejsaţne kompozicije. Jedinstvo perivoja s nebom i okolišem iluzionistiĉki je postignuto odsjajima u vodi i alejama koje vode u daljinu. Popreĉne aleje presijecaju središnju aleju dijeleći prostor na PARTERE i BOSKETE (gajeve). Dvorac zauzima poloţaj odakle se moţe sagledati cjelina perivoja pa je neposredni prostor oko zgrade slobodan od drveća i ispunjen ukrasnim parternim vrtom. Skulpture i fontane omogućuju ritam i oznaĉavaju odreĊene toĉke. Vodeni motivi s jakim vodoskocima postavljeni su najĉešće uzduţ središnje osi perivoja, a bazeni i kanali poprimaju velike dimenzije. Cjelina perivoja moţe se obuhvatiti jednim pogledom. Za razliku od talijanskoga renesansnoga perivoja, koji se mogao prilagoditi malim prostorima (jednog do desetak hektara), francuski barokni perivoj zahtijeva velike površine - do nekoliko stotina hektara, a nerijetko i tisuću hektara. Oblikovni elementi:Parteri: doslovan prijevod je „po zemlji” _ to su veliki i komplicirani motivi kojim se iskazuje kontrola ĉovjeka nad prirodom,te iskazuje bogatstvo jer ih je skupo oblikovati i odrţavati. Parteri su razvojna etapa vrtova trava. Najzahtjevniji u oblikovanju su 'parterres de broderie' – parteri su bili ispunjavani zemljom ili pijeskom u boji a ne biljem. Terase su oblikovane za promatranje partera.

Kanali i veliki bazeni: topografija nije omogućavala razigranost talijanskih vodenih vrtova, te su francuzi koristili široke vodene poteze katkada nazvane vodenim parterima. Osi i putovi: aleja je put oiviĉen drvećem ili šišanom ţivicom. One su oblikovale okvir francuskog perivoja ĉesto se šireći i u okolni pejsaţ. Mnogi perivojni prostori oblikovani su unutar velikih šumskih lovišta. Raskriţja u obliku gušĉja noge/stope: mjesto gdje se spaja nekoliko aleja. Francuski barokni racionalizam u drugoj polovici 17. stoljeća je filozofija racionalizma , teorija spoznaje, filozofsko uĉenje, koje smatra da se objektivna stvarnost moţe spoznati samo mišljenjem, da se temelji na umu, razumu i intelektu. Principi takvog stava upotrebljeni su i u planiranju perivoja dvoraca, a nakon toga i barkonih gradova. Moţe se usporediti gradbene elemente perivoja i gradova: perivoj je izjednaĉen sa gradom, oblikovno i funkcionalno.Perivoj je dio velike pejsaţne kompozicije kao i grad. Gradovi i perivoji su velikih površina od nekoliko stotina hektara. Perivoj se i išĉitava kao metafora grada. Perivoj je pozornica i scenografski prostor ţivljenja, a njegova jednoosna, simetriĉna kompozicija saglediva s jednog mjesta pedstavlja glavnu aveniju grada. Bosketi / perivojni gajevi su gradski blokovi, a parteri su gradski trgovi. Aleje su avenije i gradske ulice s drvoredima, a raskriţja, trokrake aleje oblika pate d‟oix-gušĉje noge su u gradu zvjezdasta raskriţja triju i više ulica. Palisade i odrine su gradski trijemovi/porticati, dok se skulpture nalaze u oba prostora na trgovima ili uz aleje, kao i fontane i bazeni. Perivojno stvaralaštvo Zapadne Europe od 16. do sredine 18. stoljeća ĉesto se naziva izriĉajem klasiĉna perivojna arhitektura. U Europi su tijekom 18. stoljeća pod utjecajem talijanske i francuske zamisli perivojne umjetnosti nastali brojni perivoji uz kraljevske rezidencije, primjerice: Belvedere i Schönbrunn u Beĉu, Herrenhausen kod Hannovera, Nymphenburg kod Münchena, Sanssouci kod Berlina, Het Loo u Apeldornu u Nizozemskoj, Hampton Court u Engleskoj, Queluz u Lisabonu, La Granja u Segoviji u Španjolskoj, Petrov dvorac u Sankt Petersburgu, Caserta kraj Napulja i dr. Francuski barokni perivoj dao je snaţan poticaj i u planiranju gradova (Karlsruhe, Washington).

Nymphenburg kod Münchena

Caserta kraj Napulja Muskau, Njemaĉka

ENGLESKI PEJSAŢNI PERIVOJ

Rousham, Kent

Pejsaţna zamisao u oblikovanju perivojnih prostora bila je nazoĉna od antiĉkoga doba (perzijski vrtovi/perivoji, grĉki gajevi, etrušĉanske svete šume), ali je ipak uvijek prevladavala geometrijska koncepcija kojoj je kontinuitet prekinut razvojem pejsaţnoga perivoja u 18. stoljeću. Budući da je pejsaţni (krajobrazni, krajoliĉni) perivoj nastao u Engleskoj, taj stilski izraz u perivojnoj umjetnosti poznat je i pod nazivom ENGLESKI PERIVOJ. Na pojavu pejsaţnoga perivoja, izmeĊu ostalog, utjecali su MISAO PROSVJETITELJSTVA, SLIKARI PEJSAŢISTI (Tiepolo, Canaletto, Turner, Constable), KINESKA PERIVOJNA TRADICIJA i dr. Misao prosvjetiteljstva izmijenila je odnos ĉovjeka prema prirodi. Ĉovjek i priroda nisu više bili strani i suprotni, već su se meĊusobno štovali. Ĉovjek više prirodu ne podreĊuje sebi, već od nje uĉi. Smatra se da je sve prirodno savršeno i lijepo. Slikari pejsaţisti sa stvarnim ili izmišljenim vedutama, s mitološkim scenama, s ruševinama i elementima klasiĉne reminiscencije, stvorili su modele za izvedbu perivoja. Kineska perivojna umjetnost, poznata u 18. stoljeću preko putopisaca i misionara, prihvaćena je formalno, bez dubljeg shvaćanja kineske simbolike. Poĉetkom 18. stoljeća arhitekt JOHN VANBRUGH u perivoju dvorca HOWARD u Yorkshireu ostvaruje novu ideju prema kojoj se ravna linija prilazne aleje odvaja od kuće. Arhitekt Bridgeman dvadesetih godina 18. stoljeća utire put velikim kreatorima pejsaţnoga perivoja W Kentu, L. Brownu i H. Reptonu. Njihovo je stvaralaštvo pod utjecajem slikara pejsaţista gdje je pejsaţ je subjekt slike i pod utjecajem kineskih perivoja odakle je došao pojam_ sharawaggi _ ljepota asimetriĉnosti. WILLIAM KENT (1685.-1748.) smatra se prvim kreatorom pejsaţnoga stila perivojne arhitekture. Njegova ostvarenja (Chiswick, STOWE, ROUSHAM i dr.) oznaĉavaju predromantiĉnu etapu pejsaţnoga perivoja u kojem je vaţan sadrţaj. Njegovi perivoji obiluju scenama romantiĉnih slikarskih veduta, hramovima, špiljama, ruševinama, mostovima i drugim sliĉnim sadrţajima. „Kent considered landscape solely as an artist and there is no evidence that he knew more about trees and shrubs than the effect of their shape and colouring on the prospect, or that he was aware of the extent to which success or failure in planting might be determined by geological considerations.‟

LANCELOT BROWN, zvan CAPABILITY (1715.-1783.), odstranio je iz perivoja arhitektonske sadrţaje (skulpture, špilje, sjenice i dr.) i graĊevine (paviljone, nimfeje, hramove i dr.), te je kompoziciju sveo na tri elementa: oblikovanje terena, nasad drveća i vodu. Prema njegovu mišljenju u perivoju nije bitan sadrţaj, već oblik i kompozicija, pa perivoj u

Brownovoj interpretaciji postaje potpuno naturaliziran. Inovacija ha-ha – zidovi uz jarak koji spreĉavaju stoku da pobjegne iz prostora perivoja. His style of smooth undulating grass, which would run straight to the house, clumps, belts and scattering of trees and his serpentine lakes formed by invisibly damming small rivers, were a new style within the English landscape, a "gardenless" form of landscape gardening, which swept away almost all the remnants of previous formally patterned styles.

HUMPHRY REPTON (1752.-1818.) posljednji je od velikih pejsaţista koji je perivoj promatrao kao arhitekt. Osobitu pozornost pridavao je uporabi vode i zrcaljenju vegetacije u njoj. Bio je poznat po perivojima u kojima se isprepletala klasiĉna geometrijska koncepcija (neposredno oko zgrada) s pejsaţnim izrazom.Poznat je po korištenju knjiga skica _ tako zvane red books _ da bi objasnio svoje ideje radio je skice prije i poslije ureĊenja. Uveo je i izraz 'landscape gardening'.

Pejsaţni perivoj ne prihvaća jednoliĉnost, simetriju i neprirodne oblike. U njemu se sve mora pojavljivati razliĉito i spontano, kao da je djelo same prirode. Ĉetiri su osnovna elementa kompozicije pejsaţnoga perivoja: teren, vegetacija, voda i stijene. Oblikovanje terena nikad ne smije dati pravilne oblike, već se moraju izmjenjivati udubljene, izboĉene i ravne površine. Kombinacijom drveća i grmlja, koje se razlikuje oblikom, bojom i veliĉinom, postiţe se raznolikost i estetska vrijednost kompozicije. Voda se pojavljuje kao

potok, rijeka, jezero, ribnjak i kaskada. Nezamisliv je pejsaţni perivoj bez vode koja daje boju i pokret osunĉanom pejsaţu, ublaţava oštrinu i daje sugestivan efekt stijenama. U pejsaţnim perivojima pronalazimo elemente oblikovanja koji se ponavljaju bez obzira na mjesto stvaranja, kao npr. jezero sa otoĉićem na kojem se nalazi grobnica. Jedan je od postulata pejsaţnoga perivoja ukidanje pravilnog i pravocrtnog oblika aleja. Vaţno obiljeţje pejsaţnog perivoja jest njegova veliĉina – nekoliko desetaka do nekoliko stotina hektara, uvijek koristeći POSUĐENI KRAJOLIK. Engleski pejsaţni perivoj 18. stoljeća stvorio je temelj za razvoj romantiĉnih perivoja 19. stoljeća i postao model za javne gradske perivoje. Primjeri pejsaţnih perivoji u Europi u drugoj polovici 18. stoljeća i u 19. stoljeću: Ermenonville, 1766. (Marquis de Girardin); Le petit Trianon (le Hameau), Versailles, 1778.1782.; La Reggia, Caserta, 1782. (arh. L. Vanvitelli, bot. Graefer); Englischer Garten, München, 1804. (Friedrich Ludwig von Sckell); Nymphenburg, München, poĉ. 19. st. (Friedrich Ludwig von Sckell); Muskau, Njemaĉka, prva polovica 19. st. (princ Herman Pückler). Francuski barokni perivoji 12.1. Opća obiljeţja francuskih baroknih perivoja 12.2. Usporedba perivoj-grad u francuskom baroknom racionalizmu 12.3. André Le Nôtre – obiljeţja i primjeri njegove pejsaţne arhitekture 12.4. Vaux-le-Vicomte – autori, doba nastanka, tlocrt, arhitektonsko-perivojna obiljeţja 12.5. Versailles – autori, doba nastanka, tlocrt, urbanistiĉko-arhitektonsko-perivojna obiljeţja Pejsaţni engleski perivoji 12.6. Ishodišta i utjecaji na pojavljivanje i uobliĉenje prirodne pejsaţne arhitekture u Engleskoj u 18. stoljeću 12.7. Razvojne etape pejsaţnoga perivoja u Engleskoj u razdoblju 18.-19. stoljeća 12.8. Preromantiĉarska etapa engleskoga pejsaţnog perivoja – doba pojavljivanja, obiljeţja, primjeri 12.9. William Kent - doba djelovanja, obiljeţja njegove pejsaţne arhitekture, primjeri 12.10. Prirodni stil (Natural stile) engleskoga pejsaţnog perivoja – doba pojavljivanja, obiljeţja, primjeri 12.11. Lancelot Brown 'Capability' i obiljeţja njegove pejsaţne arhitekture 12.12. Engleski romantiĉarski i viktorijanski perivoj (The Picturesque Garden, The Victorian Garden)

13. PERIVOJNA ARHITEKTURA GRADI GRAD - JAVNI GRADSKI PERIVOJI 19. I 20. STOLJEĆA

Regents Park, London, John Nash

Tisućljetni je elitizam perivojne arhitekture u 19. stoljeću ustuknuo pred zahtjevima graĊanske civilizacije. Perivoji 19. stoljeća ne podiţu se samo za uţitak malobrojnih uz vladarske rezidencije i plemićke dvorce i palaĉe, već se ureĊuju JAVNI GRADSKI PERIVOJI s ciljem da zadovolje rekreacijske i edukacijske potrebe stanovnika grada. Nuţnost sve većeg broja struĉnjaka za perivojnu arhitekturu potaknula je i pojavu prvih škola za pejsaţne arhitekte u Engleskoj i SAD. Postoje razliĉiti stilovi ili elementi stilova unutar kojih se istiĉu tri koncepcije: a) romantiĉna estetika, b) sklonost prema botaniĉkim zbirkama i egzotiĉnim biljnim vrstama i c) traţenje prikladnih motiva klasiĉnih perivoja (renesansnih i baroknih). U perivojnoj kompoziciji prepoznatljivi su geometrijski oblici (utjecaj klasicizma), tipovi kombiniranoga perivoja (pejsaţno oblikovanje s elementima klasiĉnoga perivoja) i oslobaĊanje mnogih kulturoloških i sentimentalnih elemenata. Najveća ostvarenja perivojne arhitekture 19. stoljeća bili su javni gradski perivoji u zemljama Zapadne Europe i u SAD-u. Engleska je prva u Europi 1845. godine donijela zakon o podizanju javnih perivoja. Sredinom 19. stoljeća London je imao oko 600 hektara (ha) javnih perivoja koji su tvorili lanac pejsaţnih prostora u duljini oko 4 kilometra. To su ST. JAMES' PARK, GREEN PARK, HYDE PARK i KENSINGTON GARDENS u središtu, te REGENT'S PARK, Victoria Park i Battersea Park na tadašnjoj periferiji Londona. Svi su ti perivoji obiljeţeni pastoralnim i pitoresknim scenama, što je i najveći engleski doprinos pejsaţnom planiranju 19. stoljeća. JOSEPH PAXTON, autor Kristalne palaĉe, projektirao je perivoj u Sydenhamu, kamo je Kristalna palaĉa preseljena nakon izloţbe, te perivoj u BIRKENHEADU (1843.), kao primjer perivoja u industrijskim gradovima. Perivojno oblikovanje druge polovice 19. stoljeća najbolje pokazuje SEFTON PARK u Liverpoolu, Francuza Edouarda Andréa koji je za projekt dobio 1867. godine prvu nagradu na meĊunarodnom natjeĉaju. William Robinson i GERTRUDE JAKYLL dali su osobit doprinos oblikovanju kućnih vrtova. Po školovanju slikarica, G. Jakyll predstavnica je impresionistiĉkoga pristupa u perivojnoj umjetnosti. Klasicizam i romantizam u perivojnoj arhitekturi Francuske, osobito Pariza, ostavili su velika ostvarenja perivojne arhitekture koja su sluţila kao uzor diljem Europe. Napoleonovu zamisao urbanistiĉkoga preobraţaja Pariza provodio je gradonaĉelnik GEORGES EUGÈNE HAUSSMANN. Pored velikih avenija i trgova, te reprezentativnih klasicistiĉkih perivoja i perivojnih trgova uz javne zgrade, novi urbanistiĉki plan Pariza predvidio je dvije park-šume, svaku površine oko 900 ha (BOIS DE BOULOGNE i BOIS DE VINCENNES) i nekoliko manjih perivoja po uzoru na engleske pejsaţne perivoje, ali bez romantiĉnih prizvuka (Monceau, BUTTES CHAUMONT i Monsouris). U njihovu ostvarenju sudjelovalo je nekoliko istaknutih pejsaţnih arhitekata kao što su: Jean Alphand, Louis Varé, Pierre Barillet-

Deschamps, Edouard André i braća Bühler. Ovi su umjetnici u kreiranju perivoja polazili od Alphandove teze da perivoj ne treba biti toĉna kopija prirode, već je on umjetniĉko djelo. Njihova je zasluga što su perivojnu arhitekturu ponovno doveli u okvire estetske kompozicije oslobaĊajući je od stilskih i kulturoloških predrasuda. Njemaĉka, kao središte europskoga romantizma, ostavila je u naslijeĊe dva najvrjednija djela - perivoj uz dvorac NEUSCHWANSTEIN (arh. E. Riedl, C. Jank i G. Dollmann, 1869.1888.) i perivoj princa HERMANNA VON PÜCKLERA u MUSKAU koji je ostvaren prema vedutama slikara Schirmera. MeĊu romantiĉnim perivojima Austrije najvrjedniji je LAXENBURG, uz ljetnu carsku rezidenciju juţno od Beĉa. Perivojna arhitektura 19. stoljeća u Sjevernoj Americi predstavlja se s velikim gradskim perivojima i sustavima javnih perivoja kojima je osobit peĉat dao pejsaţni arhitekt FREDERICK LAW OLMSTED (1822.-1903.). Svoj pristup perivojnoj arhitekturi iskazao je na sljedeći naĉin: «Dva sustava (klasiĉni i pejsaţni stil) ne trebaju se sukobljavati jedan s drugim. Nije pitanje koji je od njih bolji ili koji predstavlja posljednju modu, nego koji od njih moţe u odreĊenom sluĉaju pruţiti maksimalno ispunjenje u ţivotu, a to se odreĊuje prema situaciji i uvjetima. F.L. Olmsted, s njime i engleski arhitekt Calvert Vaux, autor je brojnih izvedbi perivoja u velikim gradovima Sjeverne Amerike: CENTRAL PARK (1957.), Prospect Park i Brooklyn u New Yorku, RIVERSIDE ESTATE (1869.) i South Park Commission u Chicagu, Back Bay (1879.) i Park System (1886.) u Bostonu, Fairmount Park u Philadelphiji, Park Mont-Royal u Montrealu i dr.

Emerald Necklace, Boston, Olmsted

PERIVOJ MAKSIMIR U ZAGREBU

Maksimir je ostavština biskupa Maksimilijana Vrhovca (1752.-1827.), po kojem perivoj ima ime, i nadbiskupa, kardinala Jurja Haulika (1788.-1869.), po kojemu se perivoj neko vrijeme zvao Jurjaves. Vrhovac je zapoĉeo s ureĊenjem baroknoga perivoja 1787., s namjerom da sluţi za odmor graĊanima. U to vrijeme u Europi je bilo malo gradova s javnim perivojima. Bilo je to vrijeme nedostupnih privatnih perivoja uz dvorce. Vrhovac je uspio ostvariti samo 800 m dugu glavnu aleju koja je išla od ulaza do breţuljka na kojem se danas nalazi vidikovac. Haulik je dao Maksimiru konaĉan izgled (1834.-47.). Od racionalne Vrhovĉeve barokne zamisli prelazi se na emocionalan romantiĉni perivoj. Glavni projektant bio je Michael Riedel, upravitelj perivoja Schönbrunn u Beĉu i autor perivoja Laxenburg juţno od Beĉa. Nasade u Maksimiru ostvario je nadvrtlar Franjo Serafin Körbler. Europski znaĉaj Maksimira pridaju mu sljedeće tri vrijednosti: 1) jedan od prvih javnih perivoja u Europi, 2) velika površina (400 ha) i 3) umjetniĉka vrijednost koju potvrĊuju vrsni autori. Zagrebaĉki Maksimir je u doba nastanka (sredinom 19. stoljeća) s okolnim perivojnim šumama zauzimao površinu od 400 hektara, što je odprilike polovica Bulonjske šume u Parizu ili dvostruko veća površina od londonskoga Regent's Parka. Bila je to golema površina u odnosu na tada vrlo malen grad Zagreb koji je sredinom 19. stoljeća imao jedva 15.000 stanovnika (Pariz je 1846. godine imao više od milijun stanovnika, a London je 1841. imao 2,235.000 stanovnika).

LENUCIJEVA POTKOVA, ZAGREB

Perivoji potkove Prvi i najstariji u nizu perivoja potkove je Zrinjevac. To je najstarije donjogradsko šetalište. Na Zrinjevcu se nalazi aleja platana te poprsja znaĉajnih osoba hrvatske povijesti postavljena krajem 70-ih godina 19.st. (Ivan Maţuranić, Fran Krsto Frankopan, Andrija Medulić, Juraj Julije Klović, Nikola Jurišić,Ivan Kukuljević i RuĊer Bošković). Ovdje se nalaze glazbeni paviljon i zgrada Hazu-a. Poĉetkom prošlog stoljeća Zrinjevac je dobio fontane. Na ovaj perivoj nastavlja se Strossmayerov trg na kojem se nalazi spomenik biskupu Josipu J. Strossmayeru i poprsja Dragutina Domjanića i Augusta Šenoe. Zatim Trg kralja Tomislava s velikim perivojem, umjetniĉkim paviljonom i spomenikom kralju Tomislavu. Juţni dio potkove obuhvaća Starĉevićev trg i Botaniĉki vrt. Botaniĉki je vrt utemeljen 1889. g., a osnivaĉ je bio zagrebaĉki profesor botanike dr. Antun Heinz koji je skupa s nadvrtlarom Viteslavom Durchanekom napravio prvi nacrt vrta. Napravljen je u pejsaţnom stilu, sa slobodnim skupinama drveća i krivudavim stazama. Danas se u njemu uzgaja oko 10 000 biljnih vrsta, a sastavni dio su i dva jezera. Istoĉnu stranu potkove ĉine Marulićev,Maţuranićev i Trg maršala Tita. Na Marulićevu se trgu nalazi zgrada hrvatskog drţavnog arhiva ispred koje je perivoj sa spomenikom Marku Maruliću. Na Trgu maršala Tita je hrvatsko narodno kazalište.

13.1. 13.2. 13.3. 13.4. 13.5. 13.6. 13.7.

Nova uloga i opća obiljeţja javnih gradskih perivoja 19. stoljeća u Europi Javni gradski perivoji u Engleskoj u 19. stoljeću Javni gradski perivoji u Londonu Javni gradski perivoji u Parizu Pejsaţna arhitektura 19. stoljeća u Njemaĉkoj Javni gradski perivoji u Beĉu i pejsaţna arhitektura Austrije u 19. stoljeću Javni gradski perivoji u 19. stoljeću u SAD Perivoj Maksimir

13.8. Perivoj Maksimir – utemeljitelji, doba nastanka, stilska obiljeţja, europske vrijednosti 13.9. Maksimir i europski perivoji - usporedba u pogledu površine i vremena nastanka 13.10. Maksimir – uzori, autori, doba nastanka, kompozicijska obiljeţja 13.11 Barokni i romantiĉarski Maksimir – doba nastanka, autori, kompozicijska obiljeţja 13.12. Lenucijeva potkova – nastanak, kompozicijska obiljeţja

Avenida Liberdade, Lisabon

14.

VIRTUALNOST PERIVOJNE ARHITEKTURE - DRVO U GRADU

Square, London

Drveće, te odabrani oblici grmlja i pokrivaĉa, najvidljiviji su elementi uobiĉajenog pejsaţnog prostora. Okruţuju nas u našem vidokrugu svojim deblima, natkrivaju nas krošnjama, a njihova tekstura stvara nam hodnu plohu. Lišće uokviruje naš pogled, trava stvara pod. Lišće daje teksturu i boju okolišu – nebrojene nijanse zelenoga koje se mijenjaju zajedno s promjenom godišnjih doba u boje ţutog, naranĉastog i crvenog svjetla. Drveće svojom vertikalnošću i sjenom naglašavaju i preoblikuju prostor na kojem se nalaze. Drveće u perivojnoj arhitekturi sluţe kao skulpture, koje oblikju i uokviruju prostor. Za perivojne arhitekte drveće i vegetacija oblikuju prostore, aleje, vizure, okvire, daju im boju, teksturu, miris i sjenu, stvaraju mikroklimu.

14.1. Uĉinkovitost drveća u poboljšanju uvjeta ţivota u gradu – zašto je poţeljno saditi drveće u gradu? 14.2. Drvo na parkiralištu

15.

PERIVOJNA ARHITEKTURA KROZ ESTETIKU BILJA I EKOLOŠKE KRITERIJE

Kreta, Grĉka

EKOLOGIJA GRĈ. OIKOS = DOM

1866. njemaĉki zoolog Haeckel prvi uvodi naziv ekologija 1895. danski botaniĉar Warming oţivljava naziv EKOLOGIJA EKOLOGIJA = odnos izmeĊu ţivih organizama i okoliša u kojemu ţive Fitoekologija / zooekologija

EKOLOŠKI ĈINITELJI NEŢIVE PRIRODE Podneblje (klimatski ĉinitelji) Svjetlost Toplina Voda / vlaga Vjetar Tlo (edafski ĉinitelji) Fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla Reljef (geomorfološki ĉinitelji) Nadmorska visina Izloţenost suncu (ekspozicija) Nagib (inklinacija) Obliĉje (konfiguracija) terena EKOLOŠKI ĈINITELJI ŢIVE PRIRODE Fitogeni ĉinitelji – utjecaj biljaka na biljke Zoogeni ĉinitelji – utjecaj ţivotinja na biljke Antropogeni ĉinitelji – utjecaj ĉovjeka na biljke DENDROLOGIJA (GRĈ. DENDRON = DRVO) Znanost koja istraţuje drvenaste biljne vrste AUTOHTONE / SAMONIKLE VRSTE Ĉetinjaĉe Obiĉna jela, tisa, bor crni i bijeli Listaĉe Grab, hrast kitnjak i hrast luţnjak, lipa

EGZOTIĈNE / UNESENE VRSTE Ĉetinjaĉe - tuja, ginko, paĉempres, kavkaska jela Listaĉe - palme, magnolija, trnovac, katalpa INTRODUKCIJA Unošenje biljnih vrsta u podruĉja izvan njihova prirodnoga staništa AKLIMATIZACIJA Sposobnost biljnih vrsta prilagodbi novim uvjetima ţivota izvan prirodnoga staništa ENDEMI Biljke koje ţive na nekom ograniĉenom podruĉju (npr. na Velebitu) RELIKTI Stare vrste široko rasprostranjene u ranijim geološkim razdobljima, a danas se javljaju samo na uskom podruĉju (npr. Aesculus hippocastanum – divlji kesten)

15.1. 15.2. 15.3. 15.4.

Ekologija – znaĉenje, ekološki ĉinitelji vaţni za projektiranje vrtova i perivoja Razlika izmeĊu autohtonih i egzotiĉnih vrsta biljaka Relikti i endemi – znaĉenje naziva s primjerima Što je dendrologija? Pojasniti znaĉenje u kontekstu pejsaţne arhitekture

LITERATURA ZA PRIPREMU ISPITA 1. Perivojna arhitektura, digitalna skriptarnica AF, http://virtual – predavanja 2. Bojanić Obad Šćitaroci, B.; Obad Šćitaroci, M. (2004.) Gradski perivoji Hrvatske

u 19. stoljeću – javna perivojna arhitektura hrvatskih gradova u europskom kontekstu, Zagreb: „Šćitaroci‟ / Arhitektonski fakultet Sveuĉilišta u Zagrebu 3. Obad Šćitaroci, M. (1997.) Vrtovi, perivoji i parkovi, Tehniĉka enciklopedija,

sv. 13, str. 566-577, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleţa 4. Jellicoe, G. & S. (1987.) The Landscape od Man, London: Thames and Hudson 5. ĉasopisi: Landscape Architecture, Topos (Studijski arhiv AF)

BAZE PODATAKA O BILJNIM VRSTAMA * University of Connecticut plant database, http://www.hort.uconn.edu/plants/ * US Dept. of agriculture plants database, http://plants.usda.gov/ * The Chicago botanic garden database of recommended plants, http://bestplants.chicago-botanic.org/ * Plant research international, http://www.pri.wur.nl/uk/ * Edible landscaping and gardening database, http://www.efn.org/~bsharvy/edible.html * Hortiplex gardenweb database, http://hortiplex.gardenweb.com/plants/ * Plants for future garden database, http://www.ibiblio.org/pfaf/D_search.html#NAME http://www.comp.leeds.ac.uk/pfaf/index.html* Plants to grow database, http://www.plantstogrow.com/

PERIVOJNA ARHITEKTURA NA INTERNETU Topos - European Landscape Magazin - www.topos.de Projects for Public Spaces: www.pps.org Virtual Landscape Gallery: 1100 european parks and gardens - www.vilar.com Rene Pechere Virtual Library, Multimedia Garden Library - www.bvrp.net Garten + Landschaft: http://garten-landschaft.de Garden Visit and Travel Guide - www.gardenvisit.com Garden Web - http://www.gardenweb.com/ Gateway: cyberlandscape - www.cyberlandscape.com CLR Net: The Centre for Landscape Research InterNetwork - www.clr.utoronto.ca European Foundation for Landscape Architecture - www.efla.org International Federation of Landscape Architects - www.ifla.net European Landscape Architecture News - www.elanews.com ELASA – European Landscape Architecture Students Association - http://www.elasa.org/ ECLAS- European Council of Landscape Architecture Schools – www.eclas.org SAŢETCI PREDAVANJA SA PITANJIMA I POWERPOINT PREZENTACIJE MEĐUSOBNO SE NADOPUNJAVAJU I PREDSTAVLJAJU CJELINU KAO OSNOVNO GRADIVO ZA PRIPREMU ISPITA.