Pametni pokreti - prikaz

Sažetak knjige:

Pametni pokreti, zašto ne učimo samo glavom, gimnastika za mozak

Carla Hannaford (2007), Buševac, Ostvarenje.

1

I DIO: NAČINI SPOZNAJE Mnoge odgojne teorije i prakse su zasnovane na odvajanju inelektualni aktivnosti od tijela. Mišljenje i učenje se ne odvija samo u glavi, jer tijelo igra integralnu ulogu u svim intelektualnim procesima. Osjetila opskrbljuju mozak informacijama o okruženju. Pokreti izražavaju naše znanje i pospješuju spoznajne funkcije doprinoseći razvoju mozga svojim usložnjavanjem. Naš način prihvaćanja učenja je određen vlastitim osjećaje sigurnosti i kvalitetom odnosa sa roditeljima, skrbnicima i braćom. Inteligencija ovisi o tijelu više nego što mislimo. Tjelesni pokreti i emocionalna sigurnost tokom cijelog života igraju važnu ulogu u stvaranju mreže živčanih stanica koje su podloga učenju. Istražit ćemo tri različita ali međusobno povezana procesa između tijela i uma: osjete, emocije i misli. Osjeti su temelji učenja, tijelo je posrednik jer sakuplja osjete koji ns obavještavaju o svijetu oko nas. Osjećaji omogućuju optimalan rast mozga, opskrbljuju proces mišljenja važnim informacijama i stvaraju zdrav imuni sustav. Mišljenje manifestiramo pokretima (govorom, pisanjem i sl.) Ova knjiga se osvrće na interirajuće pokrete poput Brain Gym-a koji popješuju učenje, ali i na potrebu preladavanja stresa, prehrambene i druge fiziče zahtjeve učenja iz čega proizilaze konstruktivni savjeti da nam je potrebno više međuljudske povezanosti, integrirajućih pokreta i igre. Kako je sve počelo Pokreti aktiviraju neoronske veze u čitavom tijelu pretvarajući ga tako u instrument učenja. Najbolji primjer je djevojčica Ejmi (10 godina) koja je patila od ozljede mozga zbog koje je šepala, govorila isprekidano, jednosložno, bez mnogo smisla. Nije mogla pisati ni govoriti, te je bila u razredu djece sa „emocionalnim poteškoćama“ gdje je autorica radila kao stručni saradnik – savjetnik. Sa njima je autorica radila (Dannison Laterality Repattering ili DLR) 1 Autorica je također situacije kada bi došlo do svađe tretirala položajem „kvačenja“ 2-3- minute, a nakon toga djeca bi bila sposobna odgovorno izraziti svoje frustracije i potrebe. Ovaj postupak je potaknuo umjerenije emocionalno izražavanje i popuštanje napetosti, to je postajalo dragocjeno uzajamno oruđe koje je njegovalo iskrenost bez straha ili nasilja. Ejmi je na kraju te školske godine, vidno manje šepala, počela govoriti u rečenicama, mogla šutnuti loptu, mogla nacrtati konja, mogla pisati na razini drugog razreda, čitala na razini petog razreda i mogla iskazati prvu uvjerljivu laž pokazujući sposobnost kreativnog mišljenja. Sve to nije mogla raditi napočetku školske godine. 1 DLR je specfičan niz tjelesnih vježbi, križo lateralnih pokreta, koji su namijenjeni aktiviranju električnih putova u mozgu za pospješivanje učenja. Uspješan je sa disleksičnom djecom koja percipiraju slova obrnutom smjeru, zbog neispravne povezanosti desne i lijeve hemisfere mozga. Lijeva polutka percipira i razumije pojedinačna slova i glasove u riječi ali kad šalje detalje desnoj polutci koja ih povezuje u cjelu rijeć, dolazi do pogreške i riječ se vraća obrnuta. DLR podrazumjeva porete nogama i rukama koji se prelazi središnja os tijela, kako bi se integrisale obje strane moza. Istovremeno sa križno-laterarnim hodanjem osoba treba usmjeriti oči u određenom smjeru čime se integrišu određeni centri u mozgu – smjer ovisi o putovima koje treba aktivirati. Ponavljanjem DLR-a mozak pamti te putove i počinje ih koristiti u aktivnostima čitanja, pisanja i dr. 2

NEURONSKE KOMUNIKACIJSKE MREŽE - BRZE PROMETNICE RAZVOJA U Ejminom slučaju je došlo do „ubacivanja“ drugih neurona na mjesto oštećenih kako bi preuzeli izgubljenu funkciju. Ne samo da neuroni restrukturiraju kako bi nadoknadili oštećenje, nego se sve do posljednjeg dana života pojavljuju nove živčane stanice. Svakodnevno nastaje do 6000 novih živčanih stanica uglavnom u hipokampusu (ključan za učenje i pamćenje) i olfaktornom bulbusu koji prima podražaj iz stanica u nosu osjetljivih na miris koje su vezane za pamćenjem. Ipak, ponavljanje nekog ponašanja ne određuje uspjeh u njegovom učenju. Neuronske veze se mijenjaju i rastu samo ako je prisutna puna pažnja, usmjereno zanimanje za ono što radimo. U tri tjedna možemo postati 10X vještiji u bilo čemu ako smo emocionalno uneseni uz usmjereno zanimanje. Svojevoljni pokreti, istraživanje, interakcija i fizičko iskustvo zbog čistog užitka i izazova, doživotno pospješuju neurogenezu. Pronađeno je da igra prijateljskog hrvanja smanjuje hiperaktivnost kod djece sa dijagnozom ADHD, čime se naglašava važnost kretanja i igre za rast i širenje mehanizma učenja. Kako učimo Učenje nastaje tokom interakcije sa svijetom. Primajući osjetilne podatke, krećući se, neuroni jedni prema drugima, stvaraju produžeteke – dendrite., koji omogućavaju komunikaciju između živčanih stanica oblikujući tako obrasce komunikacije. Proces povezivanja živčanih stanica i stvaraja neuronske komunikacijske mreže je zapravo učenje i razmišljanje. Neuroni Živčane stanice su specijalizirane stanice, posebno prilgođene za prijenos električnih poruka kroz tijelo. Tri su tipa neurona: snzorički, asocijativni i motorički. Senzorički neuroni donose osjetilne informacije iz cijelog tijela u središnji živčani sistem (mozak i k.moždina). Asocijativni neuroni imju ulogu umrežavanja, preko dendrita preoseći informacije mreži drugih asocijativnih neurona po cijelom mozgu. Oni prikupljaju sve informacije, obrađuju ih i pokreću tijelo kako bi ono odgovorilo pomoću motoričkih neurona. Asocijativna mreža pokreće akciju šaljući poruke odgovarajućim motoričkim neuronima koji kreću iz mozga. Dendriti su izraziti razgranati, gusti produžeci staničnog tijela koji skupljaju informacije i provode inpulse prema staničnom tijelu. Akson je duga tanka nit koja provodi živčane impulse od staničnog tijela do drugog neurona, mišića ili žlijezde. Kada se neuroni višekratno koriste oko aksona se taloži višeslojna, bijela segmentirana ovojnica – mijelin koja povećava brzinu prijenosa. Deblja mijelinska ovojnica se povezuje sa većom inteligencijom. Većina neuronskih vodova razvija se putem stimulacije i iskustva kroz interakciju sa okruženjem. Kad god se upustimo u novo ponašanje, mozak se preoblikuje. Mozak tu sposobnost zadržava čak i u starosti. Fizička i intelektualna aktivnost razvija dodatno moždano tkivo koje nadoknađuje oštećenja. Što više koristimo sustav tijela i uma to više će on rasti. Prilagodljivost i izuzetna organizacija živčanog sustava daje nam uvid u mogućnosti doživotnog učenja i ozdravljivanja. OSJETILNO ISKUSTVO Učenje je iskustvo, ostalo su samo informacije, Ajnštajn 3

Dr. Paul Mac Lean je razio teoriju o trojnosti mozga, gdje su tri dijela odvojena biološki, električki i hemijski, a temelje se na razvojnim obrascima i evoluiranom djelovanju. Ta su područja dobila nazive: 1) moždano deblo ili reptilski mozak, ( razvija se u periodu d začea do 15. mjeseca nakon rođenja sa zadatkom samoodržanja, prateći vanjske osjetilne podražaje aktivirajući tijelo da fizički reagira kako bi siguralo preživljavanje. Kada zavirimo u reptiski mozak u stanju smo dubokog sna, ne primamo podražaje i ne reagiramo na vanjski svijet. RM stvara neuronske mreže kodirane senzoričko-motoričkm temeljnim obrasima u kojima se gradi učenje za cijeli život. 2) limbički ili rani mozak sisavaca 3) neokorteks ili novi mozak sisavaca. Vestibularni sustav: osjetilo kretanja i ravnoteže Je prvi osjetilni sustav koji se potpuno razvija i počne mijelinizirati s pet mjeseci nakon začeća, čineći predvorje mozga koji izravno ili neizravno utječe na gotovo sve što činimo. Održava i statičku (orjentacija tijela uglavnom glave naspram gravitacije) i dinamičku ( tjelesni položaj, uglavno glave, kao reakciju na iznenadne pokrete) ravnotežu. V.S. Uključuje i nekoliko organa u mastoidnoj kosti (jajolike vrećice, polukružne kanaliće, vestibularne jezgre medule oblongate i ponsa). Informacije iz očiju također doprinose osjećaju ravnoteže. 20% poruka iz očiju, mrežnice i kružnih očnih mišića ide u područja mozga odgovorna za mehanizam ravnoteže poklapaući se i provjeravajući s drugim podsustavima kako bi osigurali postojanu statičku i dinamičku ravnotežu. Ekstremni sportovi simuliraju V.S. izbacujući ga iz ravnoteže i povisujući adrenalin (hormon preživljavanja) što omogućava još više osjetilne stimulacije i dodatno oslobađanje kortizola u tijelu kočeći rast i razvoj novih živčanih stanica. Aktivno razvijanje V.S. u šumskim vrtićima je priprema tijela za učenje. Čulo sluha Važno je za usvajanje novih informacija i učestvovanje u procesu učenja. Svako od nas ima dominantno uho kojim na nepoznatim mjestima percipiramo zvukove, a u sigurnoj sredini ga manje koristimo (na nepoznatom mjestu spavamo sa dominantnim uhom na gore, a kod kuće na dole, kako bismo ublažili zvukove). Svako oštećenje slušnog aparata imat će za posljedicu neispravno oponašanje zvuka i teškoće sa učenjem jezika i izgovorom. Čulo mirisa: Je usko vezano sa pamćenjem , učenjem i cjelokupnim životom Osjet dodira Sam doživljaj dodira druge osobe povećava lučenje hormona koji potiče rast aksona i razvoj neuronske mreže, pomaže održavanju neuronskog djelovanja. Kad nema dovoljno dodira, motričko i mentalno djelovanje u djece i odraslih je oslabljeno. Ajre je otkrila vezu između preosjetljivosti na dodir i poteškoća sa učenjem. Njezin program za rad sa djecom koja imaju poteškoće sa učenjem bavi se buđenjem osjetilnog sustava prikladnim aktiviranjem svih receptora za dodir. Primjenjuje lagani dodir, pritisak, prelaženje četkicama i kuglama preko površine kože, po 4

rukama, nogama i leđima kombinirjući sve sa kretanjem. Dodir naročito preko djetetovih leđa ruku, dlanova, stopala i lica potiče potiče rast osjetilnih živčanih završetaka uključenih u motoričke pokrete, prostornu orjentaciju vizuelni opažaj i reakciju na stres. Ukoliko se ti živčani završetci ne aktiviraju, vodiće ka oslabljenim mišičnim pokretima, ograničenom opažanju, prekomjenoj reakciji na stres te različitim emocionalnim poremećajima i teškoćama u učenju. Dodir i učenje Novija istraživanja ukazuju da interakcija između roditelja i djece koja uključuje mnogo dodirivanja, igru i potpunu prisutnost može biti presudna za kognitivni razvoj. Dodir prisno vezanih članova obitelji povećava aktivnost u hipokampusu, središtu za prostorno i opće učenje i pamćenje. Tokom adolescencije se povećava površina kože, te je dijete osjetljivije na lagane dodire jer tim receptorima treba dulje vremena za razvoj. Ako ih lagano dodirnemo mogu reagovati pretjerano osjetljivo i s gađenjem se odmaknuti, te se preporučuje roditeljima da razmjenjuju sa tinjdžerima „medvjeđe zagrljaje“ uz snažan dodir, što je stimulativno za rast receptora dodira u njihovoj novoj koži i čini ih manje osjetljivim na lagane dodire. Panksepp je otkrio da je u adolescenata igra hrvanja najdjelotvorniji način suzbijanja hiperaktivnog ponašanja. Čak se i teškoće i podložnost bolesima u odrasloj dobi povezuje sa nedostatkom dodirivanja u ranoj dobi. Ljude treba dodirivati kako bi učili. Najviše receptora se nalazi oko usta i šaka. „Opipljiva“ iskustva znatno povečavaju učinkovitost učenja, a iz prakse autorica preporučuje gnječenje gline tokom predavanja. Kombiniranje dodira sa drugim osjetilima aktivira veći obim mozga, gradeći složene neuronske mreže i dodirujući veći potencijal za učenje. Dodir je jak oslonac u ponašanju i učenju. Ako djecu općenito dodirujemo po ramenu dok čitaju, mozak povezuje ohrabrujući dodir sa čitanjem, što pomaže učvršćivanju pozitivnog iskustva. Propriocepcija: Tjelesni osjet za vlastiti položaj u prostoru jedan je od najvažnijih načina spoznaje. Čuo vida Mrežnica. Osjetilni živčani sloj oka, sadrži receptore, stanice osjetljive na svjetlo od kojih su 95% štapići, a 5% čunjići. Štapići su raspoređeni oko periferije mrežnice i najbolje ih stimulira prigušeno svjetlo, čunjići koji nam omogućavaju viđenje boje, grupirani su malom području mrežnice zvanom fovea centralis i za stimulaciju zahtijeva jako svjetlo. Koncentracija na foveu radi čitanja u dvodimenzionalnom polju zove se fovealni fokus. Kako bi se vid potpuno razvio oči trebaju aktivno doživjeti svijet u cjelini. Važnost osjetilnog učenja Longitudinalno istraživanje provedeno u New Yorku je pokazalo da kompetencije u odrasloj dobi proizilaze iz tri čimbenika u okruženju ranog učenja:   

Bogato osjetilno okruženje u kući i izvan nje Sloboda istraživanja okoline s minimumom ograničenja Stalno dostupni roditelji koji se prema djetetu odnose poput savjetnika, potičući ga da postavlja pitanja. 5

ULOGA EMOCIJA U svojim sam se istraživanjima uvjerio da su emocije integralni dio mišljenja. Naslućujem čak da čovječanstvo ne pati toliko od manjkovosti u logički sposobnostima, koliko od nedostatka u emocijama koje pokreću logiku. (Antonio R. Damasio) Damasio i njegove kolege su pokazali da kada su emocije i tijelo odvojeni od spoznaje, razumno ponašanje i učenje se ne pojavljuju. Ispitanici Damasiovih pokusa su bili sa ozljedom čeonog režnja mozga povezanim sa crnom tvari (substantia nigra) limbičkog sustava koji obrađuje emocije. Ove ozljede nisu bitno umanjivale intelekt ali su onemogućavale pacijente u donošenju razumnih odluka u osobnim i društvenim pitanjima, odluke koje prije ozljede bile same po sebi razumljive. Donosili bi nerazborite i neracionalne odluke, glupe odluke. Drastično su im se smanjile emocionalne reakcije, tako da nisu reagirali osjećajno na stvari koje bi ih sigurno dirnule prije povrede mozga. (Pokus sa „kockanjem“ je pokazao da ispitanici sa oštećenim čeonim režnjem nisu uspijevali učiti iz svojih poraza. U slijedećoj etapi su ih priključili na poligrafski aparat kojim su pratili tjelesne reakcije ispitanika prilikom dobitak i gubitaka, nakon nekoliko krugova kod zdravih igrača je poligraf zabilježio reakciju kada trebaju povući riskantan potez, reakcija se povečavala kako je igra duže trajala. Drugim riječima kod normalnih ispitanika mozak je postupno učio predvidjeti loš rezultat i signalizirati relativnu nepovoljnost određenog izbora, prije nego što su se karte uistinu okrenule.) Pokus jasno pokazuje poveznost spoznaje i osjećaja sa tijelom, a ovaj tjelesni alarm je ono što je nedostajalo kod pacijenata čiji osjećaji nisu povezani sa njihovim mišljenjem. Kada su emocije i tjelesni osjeti odvojeni od razmišljenja, ne dolazi do pravog učenja. Damasio je na temelju ovih pokusa formirao teoriju prema kojoj emocije pružaju bitne kriterije na kojima zasnivamo racionalno donošenje odluka u životu. Smatra da emocije u suočavanju sa socijalnim rizicima ili sa rizicima preživljavanja, informiraju mišljenje o ispravnom smjeru kretanju. Pridjevanje emocionalne vrijednosti iskustvu osigurava da obezbijedimo preživljavnje (pri odlučivanju da li da osoba dadne otkaz u umu će se pojaviti poplava prošlih iskustava i projekcija budućnosti koje nose sa sobom emocionalni sadržaj). Kvalitete koje su za nas dobre ili loše, a koje je tijelo zabilježilo, mogu se prizvati u sjećanje i na temelju njih predvidjeti ishod. To je garancija da će naše strategije razmišljanja osigurati preživljavanje. Sposobnosti da emocionalno obilježimo i upamtimo iskustva je važna i za opstanak društva u cjelini. Emocije i učenje društvenog ponašanja dodaju element zadovoljstva ili boli, ako bi osigurali da svaki pojedinac uči pravila i vrjednosti koja promiču ciljeve društva. Bez zdravog emocionalnog razvoja pojedinaca, ljudi se ne bi mogli prikladno socijalizirati, a vrijednosti, pravila i mudrost društva bi se izgubili. Limbički sustav Glavnina emocionalne obrade se dešava u limbičkom sustavu u području između reptilskog mozga i moždane kore. Povezan je sa neokorteksom koji mu omogućava emocionalno/kognitivnu obradu i sa tijelom kako bi pokazao fizičke znakove emocija: crvenilo, zbunjenost, smijeh... Emocije limbičkog sustava određuju oslobađanje neurotransmitera koji ili jačaju ili slabe imuni sistem. Limbički sustav sastoji se od:

6

  

 

Talamus: Prihvaća sve ulazne osjete osim mirisa, prenosi motoričke impulse prema mišićima. Tumači osjete boli, temperature, laganog dodia i pritiska te njihovo djelovanje u emocijama i pamćenju. Hipotalamus upravlja pituitarnom žlijezdom, normalnom tjelesnom temperaturom hranjenjem, bol i zadovoljstvo. Amigdala – vezana sa područjem mozga uključenim u spoznajne procese, posebno sa područjem uključenim s cijelim rasponom osjećanja, koji stvaraju sjećanja i biohemijski upravljaju smjerom retanja monocita presudn ih za imuni sustav. Uključenih u prepoznavanje izraza lica i jezika tijela. Omogućava procjenjivanje situacije koordinirajući tjelesne reakcije koje služe kao unutarnje upozorenje kako bismo prikladno reagirali trahom, tjeskobom ili srećom. Hipokampus : koristi osjetilni unos koji dolazi kroz talamus, koordinaciju pokreta u bazalnom gangliju i emocije u hipotalamusu da bi stvorio kratkoročno pamćenje. Bazalni kanglij: povezuje i usklađuje impulse između malog mozga i čeonog režnja, pomažući tako kontrolirati kretnje tijele.

Zamršene veze limbičkog sustava pokazuju da kako bismo nešto naučili i upamtili, mora postojati osjetilni unos osobna emocionalna povezanost i kretanje. Kada doživljavamo svijet, kolaži predodžbi i rakcija propuštaju se kroz emocionalni filter u limbičkom sustavu, koji određuje vrijednost, značenje i potencijal za preživljavanje tog iskustva u svjelu prošlih iskustava. Način na koji odlučimo opažati neki događaj, obojen emocijama, određuje reakciju na njega i mogućnost da iz njega učimo. 80% onoga što u životu opažamo oblikuje se u umu, ovisno o tome na šta usmjerimo pažnju. Mijenjajući smjer pažnje, možemo mijenjati stvarnost. Ako neko zbivanje opažamo kao nesreću, oslobađa se adrenalin, a tijelo i um odgovaraju reakcijama usmjerenim na preživljavanje. Povišeni adrenalin izaziva lučenje kortizola koji smanjuje sposobnosti učenja i pamćenja, ukoliku na tu situaciju odlučimo gledati kao na izazov i priliku za učenje oslobađa se dopamin i drugi neurotransmiteri koji povećavaju našu sposobnost da utvrdimo ili reorganiziramo neuronske mreže kako bismo mogli djelotvorno misliti i pamtiti. Kakve to ima veze sa obrazovanjem Kako bi došlo do učenja, školska djeca se tkođer moraju osjećati sigurno, voljeno, uključeno i prihvaćeno, pa je najbolje što učitelj može ostvariti – povezati se sa djecom. CT skeniranje potvrđuje da djeca prvo obrađuju informacije kroz emocije dok nesigurnost i strah mogu potpuno zaustaviti učenje. Naš sustav tijela i uma uči putem doživljavanja života u odnosu sa drugima. Da bi učila djeca se moraju emocionalno opredjeliti inače učenje za njih postaje tek postaje intelektualna vježba. Učenici koji se osjećaju sigurnim, uvaženim i voljenim, su motivirani za učenje, emocionalno opredjeljeni i uče jer vole učiti. Drugi će uspijevati jer su nekako shvatili da je obrazovanje važno za njihovo preživljavanje i društveni uspjeh, pa učenju zbog toga pristupaju s određenim emocionalnim opredjeljenjem. Poticati djecu da izražavaju svoje osjećaje i govore o njima jer to pomaže jačanju veze izmeđe emocija i spoznaje. Ako osjećanja ostanu potisnuta ili zanijekana dovode do hroničnog oslobađanja adrenalina te sputavaju učenje i pamćenje, imunitet što može voditi do oboljenja. Ohrabrivanje djece da izražavaju svoja osjećanja vode ka stvaranju sigurnih i iskrenih međuljudskih odnosa. Emocije su dio misli, kada se 7

jednom otkriju, uvijek su tu. Kada se limbički sustav ukopča, neuronske mreže povežu senzoričke i motoričke osnovne obrasce s emocijama i utvrđuje se pamćenje. Stvaranje temeljnih obrazaca i pamćenje Kad u sve razrađenijim detaljima doživljavamo svoje okruženje, oblikuju se obrasci pamćenja. Razvijeni obrasci postaju referentne tačke za razumijevanje novih informacija koja se uklapa u postojeće temeljne obrasce mijenjajući i obogačujući neuronske vodove i pružajući nam složeniji pogled na svijet. Temeljni obrasci (90% usvajamo u prvih 5 godina života) daju nam uzorak koji pridodajemo svakom budućem učenju. Mašta – dragulj limbičkog sustava: Mašta je važnija od znanja, jer dok znanje ukazuje na sve štopostoji, mašta ukazuje na sve što je moguće. Albert Ajnštajn Igra Igra predstavlja potpunu integraciju tijela i uma s masom neurona koji su posvećeni stvaranju slobodne tjelesne igre. Motoričke igre, osobito tokom rane adolescencije, kada se djetetovo tijelo tako korjenito mijenja i kada dijete više nego iada treba čvrsti dodir učinkovito smanjuje hiperaktivnost i simptome ADHD-a. U igri se oslobađa dopamin. Motorička igra pomaže vestibularnom sustavu da putem križnolateralnih, spiralnih pokreta potiče rast kreativnog zdravog mozga, a ti pokreti povećavaju razinu dopamina važnu za neuronsku podatnost i optimalno učenja. Televizija i mašta Autorica preporučuje da djea ne gledaju televiziju do 8. g. kako bismo dali priliku razvoju mašte i jezičkih vještina. Sanjarenje i maštovita igra pospješuju djetetovu perceptivnu zrelost, emocionalni i kreativni razvoj. Televizija koči taj proces i ometa djecu u tome da se nauče igrati. Djeca prirodno uče djelovanjem i interakcijama s drugima. Učenici koji gledaju tv više od 6 sati dnevno imaju niži kvocijent inteligencije od onih koji gledaju 2 sata ili manje (Djeca su razdražljiva, niži uspjeh). Vještina igranja je važnija od vještine čitanja. Savjeti za zdrav razvoj limbičkog sustava 1. Povežite se sa djetetom, maštovite igre, igre u prirodi, penjanje, prsanje, puzanje uz vodstvo djeteta. Izrada vlastitih igračaka 2. Čitati zajedno, poticanje smišljaja kreativnih, maštovizih priča i glume. 3. 3-5 . poticati izražavanje sjećaja prelazeći u racionalni dijalog 4. Pjevajte i plešite sa djecom 5. Usvajanj pravla igranja, davanja ophrđenja sa drugima i nesebičnosti. 6. Poticati brigu o drugima (ljubimci, ljudi stvari) 7. Poticati osjećaj za vrijeme i odgađanje zadovoljstva 8. Do 8. g. obeshrabrivti gledanje tv, igrice 9. Okruženje sa što manje stresa, budite primjer radosti 10.Kontrolirajte vlastiti stres pokretima Brain Gym-a, šetnjom, plivanjem sl STVARANJE VEZA Važnost poveznosti srca i mozga 8

Autorica zastupa tezu da mozgom upravlja srce putem hormona, živaca i drugih neurotransmitera usmjerenih mozgu odlučuje o zdravlju i o tome hoće li učenje biti lako i prirodno ili teško i zaboravljeno. Od srca k mozgu ide više živčanih vlakana nego u obrnutom smjeru a srce kuca bez inervacije iz mozga. Živčana vlakna između srca i mozga povezuju se amigdalom, talamusom i čak pefrontalnim korteksom povezujući osjećaje sa osjetilima i sastavljajući informacij u svhu učenja. Prema mjerenjia magnetskih polja supravodičima, srce stvara elektromagnetsko polje koje je 1000X jače od polja koje stvara mozak i širi se na udaljenot 2-5 metara, što mož utjecati na naše odnose sa drugim ljudima podučavanje i podizanje djece. Kada smo u strahu ili pod stresom srce ima neujednačen uzorak ritma, kada šalje amigdali neuronsku poruku koja je vodi da djeluje u simpatičkom stanju (stanje spremnosti za prživljavanje, bori se ili bježi Poruka iz srca navodi talamus da se zatvori bilo kakvj ulaznoj osjetilnoj informaciji koja nije izravno povezana sa preživljavanjem, što otežava učenje i pamćenje. U takvom slučaju stanice u hipokampusu gube dendritske veze i umiru što za posljedicu ima loše pamćenje, nejasno razmišlja nje i manjak kreativnosti, remeteći hormonalnu ravnotežu i ugrožavajući zdravlje. Dvije hemisfere mozga Mozak ima dvije hemisfere, tj. četiri režnja (zatiljni tjemeni, sljepoočni i čeoni). Dvije su hemisfre povezane bijelom tvari – povezujućim motoričkim i senzoričkim aksomima koja se zove žuljevito tijelo (corpus callosum). Mozak ima križni obrazac, lijeva hemsfera - desna strana tijela i obrnuto. Svaka hemisfera razvija i obrađuje informacije na poseban način. Lijeva hemisfer je logička, bavi se detaljima, dijelovima, procesima jezika i linernim obrascima. Desna hemisfera je geštalt, obrađuje cjelinu u usporedbi sa linearnim, bavi se slikama, ritmomm, osjećajima, intuicijom. Gešalt hemisfera pokazuje skove rasta dendrita između 4.i 7. godine, a logička hemisfera između 7. i 9. godine. Što više uključujemo obje emisfere to smo sposobniji funkcionirati inteligentno. Za maksimalnu učinkovitost u bilo čemu, potrebno je koristiti obje hemisfere mozga. Kižno-lateralni pokreti, poput bebinog puzanja, na uravnotežen način aktiviraju obje hemisfere. Kada se oba oka, uha ruke i noge jednako koriste, žuljevito tijelo koje usklađuje te procese između dvije hemisfere se potpunije razvija, a aktiviranje obje hemisfere i sva četiri režnja, spoznajne funkcije jačaju, a učenje postaje lakše. Čitanje i pisanje – što je prikladno Geštalt fukcija oko 5. godine, predškolski razred kada je najprirodnije učenje koje zapošljava sva osjetila, oslanja se na vizuelne predodžbe, emocije, ritam, verbalizaciju i kretanje. Škola očekujeod njih da sjede mirno i počinje se lagano sa učenjem abecede i brjeva (usa i gb) nakon čega slijedi čitanje. Kako Danci svojoj djeci olakšvaju učenje čitanja Ne kreću u školu prije 6-7 godina jer prate razvoj mozga. Čitanju i pisanju podučavaju holistički, a poslije osme godine prelaze na detalje kada je logička hemisfera za to spremna. Čitanju se ne podučavaju do 8. g. a hvale se sa 100% pismenošću. Djeca samostalno pišu priče, iako ih ne može učitelj odgonetnuti pušta se djeci da ih sama čitaju. Obično su bogato razrađene slikovitim jezikom. –Dok diete čita priču učitelj bilježi koje su slike emocionalno važne učeniku. Koristeći u 9

informaciju učitelj npr. kaže: „ Zvuči kao da ti je riječ dinosaur važna hoćeš li a vidiš kako je ja pišem? Djeca ugl. hoće, učitelj na tabli napiše velikim pisanim slovima dinosaur, djeca prepišu, slijedeća priča će uz uobičajeno škrabanje imati vidljivo napisanu tu riječ i proces pisanja je krenuo. U svrhu učenja čitanju, napiše im učiteljica najdražu pjesmu a oni je pjevajući prate stvarajući emocionalnu vezu i povezujuči sa ritmom i kretanjem što pospješuje proces pamćenja. Učenje štampanih i pisanih slova i prijelaz sa štampanih na pisana slova u mnogim evropskim zemljama nije prisutan jer odstupa od kontinuiranog ritmičkog toka jezika što se obično dešava oko 8. godine što se dešava zbog nedovoljne motoričke razvijenosti ruke, pa postupak pisanja složenih štampanih slova dolazi prerano. Pisanju treba prethoditi dugo pripremno razdoblje, puzanje sa rukama prema naprijed, razvijanje kostiju obje ruke i stjecanje snage nadlaktice. Ako je dijete dobilo obilje senzoričko-motoričke aktivacije ruke pisanje štampanim slovima najlakše se ovladava između 8. i 10. g. Razvoj ruke je usko povezan sa razvojem mozga, obilje receptora koji se razvijaju nisu važni samo za hvatanje, nego i za svjesni opažaj. Autorica smatra da je prerano uvođnje pisanja štampanim slovima u SAD-u glavni razlog otpora prem pisanju djece i odraslih. Kada se konačno ruka osposobi za zasebne linearne pokrete štampanih slova, u 8.g. uvode se pisana slova čija je jedina svrha održavanje visoke razine stresa u djece i vodi naučenoj bespomoćnpsti – koja se pojavljuje kada se osobi čini da će sve što napravi biti pogrešno pa stoga ulaže tek sporadične napore ili jednostavno odustaje. Razmišljanje i učenje utvrđuju se kretanjem. Kada razmišljamo, pojavljuju se poznati pokreti poput pokreta očima, glasnog pričanja, zapisivanja. Bez neke vrste kretana nemamo ni svjesnu misao. Konačni ishod tog procesa je značenje. (Gardner – inteligencije).Oko 7. g. djeca obrađuju misli pomoću vanjskog govora. Do te faze nema smisla, čitanje u sebi. Unutarnji govor - tek oko 8. g. II DIO PAMETNI POKRETI KRETANJE Mozak imamo zato što posjedujemo motoriči sustav koji nam omogućava da se odmaknemo od opasnosti i približimo prilikama. Obrazovni sustav koji kretanje učenika uglavnom svodi na zamorno pisanje nizova slova i brojki na igralištu veličine lista papira, ne razumije značaj motoričkog razvoja. (Robert Silvester) Kretanje budi i aktivira mnoge naše mentalne sposobnosti, povezujući i utvrđujući informaciju i iskustvo u neuronsku mrežu. Osoba može mirno sjediti dok razmišlja, li da bi upamtia i utvrdila misao mora poduzeti radnju. Misli moramo materijalizirati riječima, pišući. Ruke su u središtu naše psihologije jer stalno prelaze između izvršne, istraživačke i izražajne aktivnosti. Većina ljudi kaže da im pričanje pomaže u razmšljanju, zato kada pred razredom iznesemo neko gradivo, od studenata auorica traži da se okrenu nekom od svojih kolegi i ispričaju mu kako se to njih tiče osobno. Tokom pričanja preko sinapsi aktiviranih živaca oslobađa se neurotransmiter acetilkolin kako bi stimulirao djelovanje mišića što stimulira i privlači rast dendrita u tom području povečavajući neuonsku mrežu. Mnogi od nas bolje i slobodnije razmišljaju dok obavljaju neki rutinski fizički posa koji zahtjeva koncentraciju (studentica koja plete, i sl.). Više se kreći, više nauči

10

Vježbanje doista koristi mozgu, a ne tijelu. Ono utječe na raspoloženje, vitalnost, bistrinu i osjećaj blagostanja. (Džon J. Rejti). U SAD-u 70% dvojki i jedinica pripada dječacima, koji čine 2/3 učenik označenih kao djeca sa „teškoćama u učenju“. 80% dijagnoza poremećaja pomanjkanja pažnje također pripada dječacima, na njih ide 80% ispadanja iz škole i manja stopa upisa na fakultet. Iz ovih rezultata možemo zaključit da dječacima za rast i razvoj mozga treba više kretanja nego djevojčicama. Stres koji nastaje kod dječaka u predškolskoj i školskoj dobi zbog nedostatka kretanja koči razvoj obrazaca nužnih za unutarnji govor, formalno razmišljanje i sposobnost uspjeha u školi. O tome govori isitivanje na 13000 djece u Sad-u, Australiji, Južnoj africi sa dijagnozom disleksije. Uključeni su u program koji se sastojao od stojanja na jastuku i prebacivanja vrećice sa grahom iz jedne ruku u drugu ili balansiranja na klimavoj dasci. Vježbali su 2 X dnevno po 10 minuta, 6 mjeseci, nakon čega su simptomi disleksije nestali. Važnost pokreta u učenju pokazuje i primjer profesorice iz srednje škoe koja je primjetivši slabljenje pažnje kod učenika davala „pauzu za ritm“. Pokaže na jednog učenika koji ustane i počne lupkati i pljeskati neki ritam krećući se i kretati se na usklađen križnolateralan način. Tada svi učenici ustanu oponašajući ritam i kretnje, dodajući nove. Na profesoricin znak svi prestaju i rade do kraja časa obično bez pauza. Pošto je mozak organ koji razaznaje obrasce dobro bi bilo uključivati djecu u ovakve vježbe svakih 30-60 minuta što održava mozak budnim i povećava opseg pažnje. Kretanje vid Autorica primjećuje da djeca sa poteškoćama u učenju doživljavaju stres kada od njih traži da se fokuiraju na njen palac dok ga promiče kroz njihovo vidno polje, žaleći se da ih oči bole, da im je teško održati fokus. Ovaj vizueln stres, kada se oči ne fokusiraju ili ne prate učinkovito, uzrokovan je neprimjerenim mišićnim razvojem u očima, što je vezano sa nedostatkom integriranih pokreta cijelog tijela i nedovoljnim razvojem vestibularnog sustava. Prije škole trodimenzionalni i periferni vid omogućavaju najveće učenje iz okruženja povezujući vizuelno sa kinestetičkim radi razumijevanja oblika predmeta i njihovog kretanja u prostoru, ali kada pođemo u školu od nas traži da brzo razvijmo fovealni fokus kojim vidimo mala, statična slova na stranici. Ovaj prijelaz je često nagal i neprirodan. Djeca koja su predškolskoj dobi pregledavala knjige, ga možda već imaju, ali u slučju da su to radila svojevoljno i bez stresa, ipak većina djece sa 5 godina to nije u stanju. Ovo može utjecati na vid izazivajući kratkovidost. (Priča o dvije kulture Južna afrika i gb) Do 7-8 godine cijelom tijelu, pa i u očima, se razvijaju mišići za finu motoričku koordinaciju, do tada nije moguće ostvariti usklađenost očiju kada dominantno oko prati ispisanu tranicu, a nedominantno oko precizno slijedi te pokrete i stapa inforacije dajući optimalan binokularan vid. Dominantno oko određujemo tako što uzmemo olvku i poravnamo je sa vertikalom nekog predmeta u sobi. Zatim naizmjence zatvorimo jedno, a drugo oko. Oko koje zadržava sliku olovke u verikali je vaše dominantno oko. Vid i stres U emocionalno stresnoj situaciji oči se pokreću periferno ako bi zahvatile što više okoline kada je teško uskladiti oči i pratiti pisani tekst. Pokušajte nešto pročiati nakon traumatične situacije. Posebno u slučajevima zlostavljane djece, dođe do trajnih promena u tenziji očnih mišića što čitanje čini još težim.

11

POKRETI KOJI POMAŽU Mikro-intervencije uzrokuje velike promjene Dolazimo na svijet opremljeni sustavom tijela i uma opremljenim svim elementima neophodnim za učenje, ali različiti stresni čimbenici mogu stvoriti blokade koje koče proces učenja. Brain Gym i drugi pokreti poput hodanja plesanja, skakanja, vrtnje, tai čija, joge, hrvanja, stvaraju u sustavu mala podešavanja nužna da se on osposobi za učinkovito učenje – mikro-intervencije koje dodaju neophodna povezivanja i preokreću očekivanje neuspjeha. (dječak koji nije mogao shvatiti vezu između broja, naziva i količine. Poslije vode i vježbanja po 15 min dnevno, već prvog dana je počeo napredovati – slika na str. 124) Djeluje iako je lako i jednostavno Svaka situacija učenja u osnovi uključuje iste korake: osjetilni unos, povezivanje, usvajanje i djelovanje. Jednostavni integrirajući križno-lateralni pokreti usmjereni na senzoričku aktivaciju i ravnotežu, probuđuju sustav tijela i uma dovodeći ga u stanje spremnosti za učenje, olakšavajući time svaki korak tog procesa. Zapreke korištenja su:  

Ukorijenjen stav da su um i tijelo odvojeni, da kretanje nema veze sa inteligencijom Da jednostavne fizičke aktivnosti koje ne traže vrijeme i fizička pomagala ne mogu biti korisne

1995. g. U Čikagu su se okupili američki najveći istraživači mozga kako bi ispitali vezu između kretanja i učenja – tjelesne vježbe oblikuju kosti mišiće, srce, pluća potiču rast nurona i neuronskih mreža. Aerobne vježbe povećavaju dotok krvi i kisika u mozak, koordinirani pokreti izvođeni polako i sa ravnotežom, uzrokuje povećanje neurotrofina (prirodni faktor rasta neurona) i veći broj veza među neuronima, rast novih živčanih stanica. Brain Gym Se sastoji od više od 20 jednostavnih i ugodnih pokreta koji poboljšavaju vještine učenja aktiviranjem obiju moždanih hemisfera kretanjem. (Paul i Gail Dennison) u radu sa djecom i odraslimo sa teškoćama u učenju – formirajući novo područje Edukacijska kineziologija Edu-K tj. učenje pokretima PACE – program (Positive, Active, Clear, Energetic - pozitivno, aktivno, jasno energično) Niz postupaka koji postižu spremnost za učenje, izvode se na početku radnog dana, nakon odmora i nakon ručka (Primjer fubalskod tima koji je želio pobijediti, osiguravatalji u j. Africi i djeca traumatizirana u Rusiji) kako bi se djeca pripremila za učenje. PACE uključuje: uzimanjw vode radi energičnog učnja, Moždane tipke, Križno hodanje i Kvačenja. Moždane tipke (Brain buttons)

12

Raširimo palac i kažiprst desne ruke odmah ispod ključne kosti stimuliramo to područje stiskanjem i popuštanjem pritiska jagodica. Drua ruka pritom počiva na puku, obraćaju ći pažnju na gravitacijski centar, jer se tu nalaze mišići koji daju važan doprinos tjelesnoj ravnoteži, potičući vestibularni sustav koji stimulira RAS (retikularni aktivirajući susav) radi buđenja mozga za dolazeći osjetilni unos. Palcem i kažiprstom trljanjem udubina ispod ključne kosti.stimuliramo protok krvi kroz karotidne arterije koje izlaze iz srca i nose krv osježenu kisikom i hranljivim materijama u mozak. Živčane stanice baroreceptora u karotidnim arterijama ragiraju na promjene u krvnom pritisku i održavaju normalan krvni pritisak u mozgu. (slika, str. 131) Križno hodanje (Cross Crawl) Je križno lateralno marširanje u mjestu, naizmjenično dodirujući desnim laktom lijevo koljeno i obrnuto. Pošto svakim udom upravlja suprotna hemisfera aktiviraju se velika područja u obje moždane hemisfere i potiče se uravnoteženo aktiviranje živaca preko žuljevitog tijela mozga, potiče stvaranje i mijeliziranje živčanih stanica i mreža u žuljevitom tijelu ubrzavajući i integrišući komunikaciju između dvije hemisfere što olakšava mentalne procese višeg stupnja. Podsjeća na puzanje koje uključuje pokrete koji prelaze preko središje osi tijela i usklađeno koristi obje polutke mozga, omogućavajući nam potpuni senzorički pristup s obje strane tijela. (Doman i Delcato) su formulisali izraz „pattering“ tj. stvaranje obrazaca kako bi opisali da ponavljanje obrazaca poput križnog hodanja s namjerom da ga utisnemo u fiziologiju, čak i godinama nakon što je prošlo razvojno prikladno vrijeme. Na taj način su uspijevali pomoći i bolesnicima nakon moždanog udara da povrate funkcije. Križno hodanje je najefikasnije raditi polagano, jer zahtijeva uključivinje fine motorike i ravnoteže čime se svjesno aktiviraju vestibularni sustav i čeoni režnjevi. Hiperaktivnoj djeci je teško izvoditi ovu vježbu polahko, što zahtijeva manje ravnoteže, u početku im treba pustiti da rade brzo,a zatim reći „Hajde da vidimo ko može najsporije“. (slika na strani 132) Kvačenja (Hook – Ups) Prekrižiti jedan gležanj preko drugog, ispružiti ruke ispred sebe tako da se nadlanice dodiruju, a palčevi pokazuju prema dolje, nakon toga dići jednu ruku preko druge, spojiti dlanove i ispreplesti prste, zaokrenuti stisnute šake prema dolje i nazad prema tijelu tako da konačno budu položene na grudi sa laktovima sa strane dolje. Ova vježba na uravnotežen način svjesno aktivira senzoričke i motoričke kore svake moždane hemisfere, posebno veliko područje posvećeno rukama. Dok smo u tom pložaju, položiti jezik na tvrdo nepce iza gornjih prednjih zuba. Ta radnja stimulira ligamente jezika koji su povezani sa vestibularnimsustavom, aktivirajući tako RAS (retikularni aktivirajući sustav u svrhu poboljšanja koncentracije i ravnoteže, zatvorite oči duboko dišite i mirujte nekoliko minuta. Vježbu možemo izvoditi u stojećem ili ležećem položaju. Vježba stimulira obje hemisfere mozga, cijeli sustav motoričke koordinacije i vestibularni sustav, zaustavljajući tako stresnu reakciju borbe ili bijega dovodeći sustav u sklad i pomažući usredotočenosti, učenju i pamćenju. (autorica – stručna saradnica u o.š. – pravilo da kada joj pošalju djecu zbog konflikta, svađe prije razgovora bi sjedili dvije minute u kvačenjima. To bi svjesno usmjerilo pažnju u motorički korteks čeonih režnjeva obiju hemisfera i odvratilo od centara za preživljavanje u reptilskom mozgu, smanjujući time proizvodnju adrenalina, nakon dvije minute su mogli jasnije sagledati svoju situaciju) 13

Pogodna je za korištenje od strane učitelja i učenika poslije svakog odmora kako bi se učenici primirili i usmjerili na rad. Ostale Brain Gym vježbe koje se mogu uspješno koristiti u odgojno-obrazovnom radu Energetsko zijevanje (The Energy Yawn) Podrazumijeva masiranje mišića oko slijepoočno-viličnog zgloba (SVZ) tokom zijevanja. SVZ se nalazi odmah ispred ušnih otvora, to je zglob između donje i gornje vilice. Preko tog zgloba prolaze živci iz glavnog moždanog živca koji skupljaju osjetilne informacije iz cijelog lica – oči jezik usta - istovremeno aktivirajući sve mišiće lica očiju, usta u svrhu žvakanja, glasanja, izraza i sl. Vježba aktvira RAS, razbuđuje mozak, poboljšava koncentraciju, jer kada smo napeti, čeljust se steže, a funkcioniranje živaca u tom području se smanjuje kao zaštitna reakcija koja štiti donju čelust od iščašenja ako primimo udarac. Vježba opušta cijelo područje lica, oči, uši i mišiće, potičući verbalizaciju i komunikaciju. Često su teškoće čitanja vezane za SVZ jer stres ometa koordinaciju očiju, otežava slušanje i verbalizaiju, što u konačnici utiče na misaone procese i pamćenje. Kada ljudi rade nešto u čemu uživaju imaju opuštenu donju vilicu. Misleća kapa (The Thinking Cap) Izvodi se „odvrtanjem“ vanjske hrskavice uha od vrha naniže. Prsima uzmemo zakrivljenu vanjsku hrskavicu uha (sa obje ruke istovremeno), simetrično spuštajući sve do donjeg dijela ušnih resica. Ponoviti nekoliko puta. Vježba budi cijeli služni mehanizam i poboljšava pamćenje. Korisna je kada doživimo blokadu tokom ispita, ili za vrijeme časa kada je nešto veoma važno zapamtiti. (kada nam je nešto „na vrh jezika“) str. 136 – slika Lijene osmice za pisanje U centru lijene osmice je X koji da bismo vidjeli trebamo mati aktivne obje hemisfere neokorteksa i razvijene neuronske puteve žuljevitog tijela. Vježba zahtijeva olovku i papir, namijenjena je za poboljšaanje pisane komunikacije, uspostavlja koordinaciju oko ruka. Crtamo lijenu osmicu kontinuiranim pokretom ruke pri čemu je X u visini našeg pupka (središnje linije tijela). Počinjemo od sredine prema gore lijevo, suprotno od kretanja kazaljke na satu. Svakom rukom se radi barem 5 kontinuiranih ponavljanja, a onda sa obje ruke sklopljene zajedno. U početku je najbolje raditi velike lijene osmice u vidnom polju (slika str. 138) kako bi se stimulirali veliki mišići, te na opipljivoj površini, kako bi se stimulirala svjesnost dodira. U radu sa djecom u početku vježbu izvoditi na pijesku ili po gusto posutim sjemenkama, tepihu, kako bi se aktivirala oba područja u motoričkom i senzoričkom korteksu mozga. Opušta mišiće dlanova, ruku ramena, i poboljšava vještinu praćenja očima. Lijene osmice pomažu kada imamo blokadu pisanja, ružan rukopis . Lijene osmice za oči Slične sa prethodnim, sa posebnim akcentom na koordinaciju oko-ruka. U ovom slučaju pratimo palac koji se kreće unutar vidnog polja, crtajući i zraku znak beskonačnosti. Izvodi se tako što palac stavimo u razini očiju, ravnini središnje linije tijela, na lakat daljenosti d tijela. Pokreti trebaju biti lagani i svjesni. Glava uspravna 14

opuštena, crtamo po zraku prsom osmic kao u prethodnoj vježbi, barem tri puta svakom rukom. Zatim sklopiti dlanove tako da palčevi oblikuju X, fokusirajući se na X ponovo pratiti prekrižene palčeve kroz uzorak. Ova vježba učinkovito jača vanjske mišiće očiju, pomaže razvijanju neuronske mreže i mijelinizaciju frontalnih polja očiju u svrhu finog motorčkog praćenj. Uspostavlja obrasce učenja odgovorne za mišićnu koordinaciju ruka-oko i oko-ruka. Uzorke lijenih 8 je moguće crtati i u trodimenzionalnom polju, približavajući se očima i udaljavajući se od njih. U tom slučaju 8 leži na leđima. Ovakva vježba uvježbava fokus na blizinu i daljinu. Ljudi koji nose naočale trebaju ih skinuti tako da vidno polje nije ograničeno rubovima naočala. Ako se vježba pravilno izvodi, trebalo bi se osjećati maksimalno kretanje očnih mišića, jednako u oba oka. Mogli biste se osjećati kao daradite „sklekove“ očima. Za ljude koji su pod stresom to može bii veoma teško. Jer su vanjsi mišići očiju napeti zbg stalnog korištenja perifernog vida što otežava dovođnje očiju u dvodimenzionalni fovealni fokus što otežava čitanje. Jedna od najljepših varijanti lijenih osmica je da jedan učenik sjedi za klupom položene glave na ruke dok mu drugi crta lijene osmice po leđima nekoliko minuta, naon toga se mijenjaju. Vježba pomaže pisanju i usklađivanju očiju, oslobađa faktor rasta živaca i oksitocin koji povećava smirenost, koncentraciju i učinkovitost učenja. Redovna primjena po nekoliko minuta pomaže osjećaju sigurnosti, mia, usredotočenosti i sposobnosti za učenje. Slon Vježba kojom se postiže maksimalna integriranost. Izvodi se polaganjem lijevog uha na lijevo rame, dovoljno čvrsto da se tako može držati list papira, zatim pružimo lijevu ruku da izgleda ka surla. Koljena su opuštena i savijaju se u skladu sa kretanjem tijela, dok uka crta lijene osmice u središnjem poju, na isti način kao i prehodne, počinje d sredine, pa gore lijevo itd, dok oči slijede vrhov prstiju. Izvodi se polahko po tri puta sa ednom i tri puta sa drugom rukom. Uravnoteženo aktivira sva područja sustava tijela, koordinacija oko-ruka. Osobe koje su imale upale uha mogu smatrati ovu vježbu tškom, ali nakon nekoliko sedmica redovnog vježbanja vide velike rezultate u poboljšanju ranoteže. Posebno se preporučuje u radu sa djecom sa dijagnozom ADD jer pomaže aktiviranju RAS, poboljšavajući time pažnju.

Opisane vježbe su najučinkovitije u radu sa mladima tokom pripreme za učenje i starijima da održe aktivno razmišljanje i pamćenje. Najtemeljitija poboljšanja su primjećen kod djece sa poteškoćama u učenju, ADD/ADHD, emocionalne poteškoće, autizam, Downov sindrom III NJEGA I ZAŠTITA SUSTAVA ZA UČENJE Šta je pošlo po krivu, Tko su napeti ljudi zaokupljni preživljavanjem? Dezintegrirano, nepotpuno funkcioniranje mozga, sklonost da se djeluje refleksivno ili reaktivno iz centara za preživljavanje u moždanom deblu i simpatičkog živčanog sustava. Stres u takvim situacijama djeluje kao okidač u živčanom sustavu pokrećući zbivanja koja uprvljaju ponašanjem usmjerenim na peživljavanje, a hronična izloženost stresu koči puni razvoj mozga i učenje. Stres uzrokuje prenaglašenu zaokupljenost mozga preživljavanjem po cijenu racionalnih, limbičkih i 15

kortikalnih funkcja, osobito u čeonim režnjevima. Posljedica toga je da napeti ljudi zaokupljeni preživljavanjem imaju manje prilike razviti neuronske mreže u čeonim režnjevima i kao rezultat mogu imati teškoće sa učenjem. Glavni uzročnici stresa koji ograničavaju razvoj čeonog režnja (učenje). Slika str. 147       

Razvojni – manjak osjetilne stimulacije, kretanja, dodira, kreativne igre i komunikacije Električni – nedovoljan unos vode, manjak kisika, prekomjerno izlaganje elektronskim poljima Prehrambeni – nedovoljne količine bjelančevina, esencijalnih aminokiselina i masnih kiselina Medicinski – hronične upale uha, alergije, slab vid, sluh, zlostavljanje, ovisnosti Televizija, računari i videoigrice – fiksiraju vid, smanjuju motoričku aktivnost, smanjuju motivaciju Natjecanje – neprimjerena očekivanja, pritisak, učenje u kontekstu dobitnikgubitnik Kruti obrazovni sustavi – npp neprimjeren razvoju, stalna testiranja vještina nižih razina, aktivnosti namjenjeni tihom radu u učionici, nepoznavanje ili zanemarivanje stilova učenja.

Ovi uzročnici pretjerano stimuliraju centre za preživljavanje u sustav uma i tijela. Osnovne potrebe mozga: voda i kisik Savjetuje se da osoba svaki dan popije 0, 2 dl vode po kilogramu, tj. 1 litru na 50 kg, a u razdovljima stresa se preporučuje 2-3 X više jer voda pomaže učenju i razmišljanju (slika str. 151). Naši tjelesni sustavi su električki. Električki prijenosi u živčanom sustavu nas čine organizmima sposobnim da osjećamo, učimo mislimo i djelujemo. Voda je kao univerzalno otapalo bitna za električke prijenose i za održavanje električkog potencijala u tijelu. Voda rastvara npr. kuhinjsku so NaCl na dva atoma nejednakih naboja Na+ i Cl-, koji imaju sposobnost prenositi elektricitet. Kahva, čaj, gazirana pića čokolada koji imaju kofein ili alkohol u sebi su diuretici i dehidriraju organizam smanjujući sposobnost učenja, jer se pri gubljenju vode pojavljuje neravnoteža soli i vode, izazivajući glavobolju. Interesantno je da kada dođe do dehidriranja osoba više ne osjeća žeđ. Ukoliko se tada napijemo soka ili mlijeka organizam ih doživljava kao hranu pa se tečnost iz njih koristi za probavu njih sami, a ne za hidriranje organizma. Dobro je imati sa sobom vode koju ćemo pomalo pijuckati, jer pijenje puno vode odjednom može saprati važne soli i minerale iz probavnog sustaa i tako opet poremtiti ravnotežu elektrolita u organizmu. Voda je jedina tekućina koja može prijeći izravno preko membrane u unutrašnjosti usta u krvne žile i zatim svake minute proputovati organizmom 5 puta. Kisik Je bitan za ivot jer razgrađuje hranu radi oslobađanja energije potrebne za funkcionisanje tijela i uma. Mizak troši 1/5 udahnutog kisika, prva arterija koja izađe iz srca noseć kisikom obogaćenu krv (karotidna arterije) ide pravo u mozak. Cijeli sistem se prvobrine o potrebama mozga. Povećano unošenje vode 100 000 x povećava sposobnost hemoglobina da prenosi kisik. Da bi se mozak opskrbljiao velikim količinama kisika koje su mu potrebne treba fizički sposobno tijelo. 16

Nacionalno udruženje za sport i fizičko obrazovanje (usa) podsjeća „fizičkiaktivn i zdrava djeca bolje uče“ preporučujući u o.š. svakodnevo 60 min a u sš 30 min tjelesog odgoja. Čist zrak je važan. Zaštita od pasivnog pušenja, jer djeca izložena dimu nikada ne posignu voj puni intelektualni potencijal. Elektromagnetske veze Djelovanjem elektrolita i polarnosti stanične membrane naša tijela stvaraju elektromagnetska polja niske frekvencije. (elektroencefalograf, elektrokardiograf). Savjetuje se razumno udaljavanje od kućanski aparata na udaljenost ispružene ruke, el. Budilici odmaknuti što dalje i osigurati odg. Uzemljenja. Primjećeno je da sjeca novijeg doba rađaju uzbuđenija hego u prethodnim generacijama, te se smatra da nas elektromagnetska polja uređaja oko nas potiču na stanje napetosti i zaokupljenosti preživljavanjem. Voda je bitan sastojak u održavanj prirodnog tjelesnog elektromagnetskog polja nasuprot vanjskih polja. OSNOVNE POTREBE: HRANA Prehrani djece s teškoćama u učenju često nedostaje bjelančevina i masti. Jedno jaje, komad sira, čaša jogurta i orasi za doručak osiguraće potrebne materije za učenje. Uz bjelančevine uravnoteženo trebamo koristiti bjelančevine i masti. Šećer i napeti ljudi zaokupljeni preživljavanjem Kao pomoć u učenju treba:   

Izbciti tv, kompjuter i igrice do 8. G. Kako bi se mogla razvijati mašta, starijoj ograničiti gledanje tv na 1 sat – program bez nasilja kako bismo izbjegli stres i adrenalin. Uvesti svakodnevni sat integrirajućih pametnih pokreta za cijelu obitelj Smanjiti ili izbaciti jednostavne šećere jer kombinacija stres- šećer – gljivice(u probavnom traktu) uzrokuju stvaranje vlastitog alkohola koji će utjecati na funkcionisanje čeonog režnja i stvaranje kortizola ograničavajući sposobnost učenja i pamćenja.

Vestibularni sustav teškoće u učenju Vestibularni sustav je ulaz u svjesni mozak. Ravnoteža, kretanje, razlikovanje govora i jezika, usklađivanje vida i pokreta, sve temeljne sposobnosti koje rano naučimo i na koje se oslanjanjamo ostatak života, ovise o pravilnom funkcioniraju vestibularnog sustava. Uz spomenuto, v.s. održava zuzetno važno stanje pobuđenosti putem RAS-a koje je neophodno da bismo bili svjesni budni i prijemljivi. Poremećaji vestibularnog sustava uzrokuju teškoće učenja i disleksiju. Poremećaje vestibularnog sustava uzrokuju upale uha, elergije, „protresena djeca“. BORBA ILI BIJEG – UTJECAJ STRESA NA UČENJE Kada smo sučeni sa opasnošću, jedan od naših tjelesnih odgovora je slanje moćnih hemijskih glasnika koji cijeli naš sustav alarmiraju na opasnost i daju sustavu dodatnu energiju za borbu ili bijeg. Najpoznatiji su adrenalin i kortizol. Kreativnost našeg uma određuje kako opažamo stvari. Ako nešto opažamo kao prijetnju, radi zaštite od opasnosti izlučuju se adrenalin i kortizol. Adrenalin pojačava primarnu 17

tjelesnu odbranu, povećavajući pritok krvi u srce, pluća i velike mišiće pripremajući organizam ta borbu ili bijeg. Prije nego se smirimo, jetra mora razgraditi sav adrenalin. Tokom stresa kortizol pokreće oslobađanje masti i šećera u krv kako bi osigurao potrebnu energiju za učinkovito djelovanje mišića. Ako se mast ne iskoristi za borbu ili bijeg, taloži se u arterijama koje hrane srce što dovodi do bolesti srca, ili pretilosti, jer se neiskorištena mast taloži u tjelesna tkiva. Uzrokuje odumiranje dendrita i živčanih ogranaka, smanjujući sposobnosti učenja i pamćenja. Djeca u situaciji koju doživljavaju opasnom reagiraju gubitkom pažnje, hiperaktivnošću i svađom. To je normalna reakcija na stres, ipak tu djecu obilježavamo ADD/ADHD, umjesto da se pozabavimo situacijom koja je za njih stres i olakšamo im učenje. Kad smo u nevolji, instikt preživljavanja je jači od formalnog razmišljanja. Pod hroničnim stresom, napeti ljudi zaokupljeni preživljavanjem često su nesvjesni svoje napetosti jer je to za njih postao način života. Dr. Hans Selye nazvao je tu nesvjesnost Opći adaptacijsk sindrom (GAS – General adaptation syndrome), a radi se o složenom fiziološkom mehanizmu koji omogućava da se tijelo neprestano prilagođava stresu, na uštrb sposobnosti mišljenja više razine i stvaralačkog djelovanja. Adrenalin proizveden stesom snižava polarnost stanične membrane čime postaje lahak plijen bakterijama i virusma. Televizija je povezana sa teškoćama u učenju, a televizijsko nasilje čini djecu spremnijom da povrijede druge, agresivnijom u igri i sklonijom da odaberu agresiju kao odgovor na konfliktne situacije. Bez prihvatljivog načina da oslobode ili izraze stres nastao gledanjem nasilja na tv- adrenalin u njihovim mišićima može dovesti do hiperaktivnosti u kojoj višak energije uzrokuje stalno kretanje ili vrpoljenje. Danas, liječnici i psihoterapeuti savjetuju križno hodanje kao učinkovit način upravljanja stresom. Povezanost, smirenost, fokusiranost i učenje Kemizam tijela koji omogućava povezivanje sa drugima, motivira znatiželju i selektivno usmjerava pažnju. Oksitocin, hemijski spoj koji sudjeluje u rađanju i međuljudskom povezivanju, a stvara se u hipotalamusu. Važno povezivanje i bliskost na koje se žene oslanjaju u razdobljima stresa, da bi osjetile sigurnost, potiče stvaranje, ovog stimulirajućeg hormona. Proizvodnja oksitocina se stimulira dodirom, mirisom i fizičkom bliskošću. Jednostavno ritmično tapšanje po licu, rukama, leđima ili ramenima podiže nivo oksitocina i čini osobu manje osjetljivom na bol, manje uplašenom, kreativnijom i sl. Prati ga osjećaj smirenosti, opuštenosti, zadovoljstva i veće naklonosti prema drugima. Dopamin utiče na motivaciju, znatiželju, učenje i pamćenje. Luči se tokom igre. GaBA neuropeptid koji blokira nevažne podražaje i omogućav nam održavanje koncentracije, razmišljanje i pamćenje. POGREŠKE OBRAZOVANJA I IGRA OBILJEŽAVANJA Urođeni stilovi učenja i dominantni profili Da bismo eliminirali stres iz školskih klupa Colleen Gardner zastupa tezu o dominantnosti (oko, uho, ruka) u odnosu na dominantnu hemisferu mozga koja daje važne informacije o tome kako najlakše usvajati i obrađivatti nove informacije. Kada smo pod stresom uglavnom se oslanjamo na dominantna osjetila i preferirani način obrade. U manje stresnim situacijama profil dominacije se može mijenjati. Tokom života u situacijama učenja i prilagođavanja odstupamo od osnovnog profila dominacije i prihvaćamo prilagođene ili kompenzirajće profile dominacije koji 18

odražavaju samostvorene strategije učenja, dok se pod stresom odmah vraćamo osnovnom profilu. Pod stresom, samo jedana hemisfera (logička ili geštalt) djeluje učinkovito i imamo pristup osjetilima koja daju unos ili se izražavaju putem te dominantne hemisfere. U novoj situaciji učenja najlakše ćemo pristupiti informacijama putem dominantnih osjetila (oči uši) i izraziti je (verbalno, gestom, pisanjem) dominantnom rukom. (slika str. 206) lijeva hemisfera upravlja kretanjem i prima osjetilne informacije iz desne hemisfere mozga i obrnuto. Učinkovitost u osjetu ovisi o tome da li je dominantno oko, uho, ruka na suprotnoj strani od dominantne hemisfere mozga. Najučinkovitiji je kada je dominantno oko nasuprot dominantne hemisfere mozga. Ukoliko su sa iste strane dominantni mozak u situacijama stresa ne upravlja pokretima npr. oka te su ogranični. Svi homolateralni profili su ograničeni dok su križnolateralni profili idealni. (tabela 200 i 201. Str) 65% ljudi su dešnjaci sa dominantnom lijvom hemisferom mozga i njima je prilagođeno obrazovanje, dok se desnomozgovni učenici često smatraju djecom sa poteškoćama u učenju i uključuju se u prilagođeni nastavni program, te se sami počinju smatrati glupima razvijajući „naučenu bespomoćnost“. Primjer 15-g. djevojčice koja je poslana pedagogu zbog neuspjeha u matematici. Imala je lijevu hemisferu sa desnim uhom i lijevim okom. Sjedila je pred tablom u prvoj klupi, tokom objašnjavanja bi zažmirila i okrenula desno uho, premještena je dalje od table sa desnim uhom prema nastavniku i prevazišla problem.

19