Osnove retuširanja portreta

Osnove retuširanja portreta -Photoshop i Gimp

Retuširanje portreta najčešće se poima u službi profesionalne modne ili reklamne industrije. Osim navedenog, veliku primjenu može i treba imati u svakodnevnoj upotrebi. Nema tog amaterskog fotografa koji se nije našao u prilici da fotografira osobu u krupnom planu sa prejakom pjegavošću lica, prištićima, madežima, ranama ili ožiljcima. Mnogima se desio problem crvenih očiju ili preosvjetljenog lica zbog prejakog blica. Stoga poznavanje osnova retuširanja portreta spada među najbitnija fotografska znanja, kako za profesionalce, tako i za fotografe amatere. Amaterima omogućuje ”spašavanje” fotografija njima bitnih osoba, koje bi u protivnom obrisali kao neuspjele fotografije. Opisani postupci koriste bazične alate i tehnike koje sadrže programi Adobe Photoshop, Adobe Photoshop Elements i Gimp. Prvo ću pokazati metodu uklanjanja nepravilnosti pigmentacije (pjege, pigmentacijske fleke, hemangiomi, madeži), rana i ožiljaka. Djevojka čije lice ću retuširati ima izraženije nakupine pjega na središnjem dijelu čela i nosa te madež blizu završetka usne. Ukloniti ćemo navedeno a ostatak pjega ostaviti jer čine element osobnosti i neće bitnije smetati. Bilo bi nepotrebno uklanjati sve pjege. Kod takvih preopsežnih radnji može se desiti da osoba više ne liči na sebe. Kod nekih preagresivnih i preopsežnih postupaka vezano za ten i teksturu kože osoba na kraju može izgledati neprirodno, poput plastične lutke. Stoga je kod retuširanja bitno imati mjeru i svesti postupak na ono što je najnužnije u smislu da smeta samoj osobi koju ste fotografirali ili narušava estetiku fotografije. Prvo ćemo otvoriti fotografiju i duplicirati sloj.

Dupliciranom sloju dati ćemo ime high frequency layer.

Na isti način ponovo dupliciramo sloj i nazovemo ga low frequency layer. Kliknemo na high frequency layer da bi ga selektirali. Potom na opciji Filter zadamo Other pa High Pass.

Na dijaloškom okviru na klizaču Radius zadamo vrijednost oko 3,5- 4,0 odnosno toliko da se ne vidi većina većih nepravilnosti koje planiramo ukloniti , ali da fini detalji glave (rubni dijelovi očiju, oblik nosa, rubni dijelovi usana, oblik zuba) budu sačuvani. Potom kliknemo na gumb OK.

Blending mod stavimo na Linear Light i Opacity na 50%.

Isključimo vidljivost high frequency layera tako da kliknemo lijevo na ikonu oka na paleti sa slojevima.

Potom selektiramo low frequency layer. Na opciji Filter zadamo Blur pa Gaussian Blur.

Na dijaloškom izborniku Gaussian Blur na klizaču Radius zadamo istu vrijednost kakvu smo zadali i kod opcije High Pass Filter nekoliko koraka ranije. Kliknemo na gumb OK.

Ponovo uključimo vidljivost high frequency layera tako da kliknemo na ikonu oka. Slijedi retuširanje. Najprije odaberemo alat Healing Brush. Nalazi se iznad alata sa ikonom pečata. Odaberemo mu opciju mekog kista sa niskom Opacity vrijednosti ukoliko smo selektirali low frequency layer. Ukoliko uočimo razmazivanje ili omekšavanje teksture kože, možemo umjesto mekog kista zadati opciju tvrdog kista. Za high frequency layer možemo koristiti tvrdi kist i viši Opacity postotak. Ukoliko koristimo alat Clone Stamp (ikona pečata) zadamo meki kist i visoki Opacity postotak.

Na kraju sve slojeve stopimo u jedan. Učinak retuširanja sveo se na uklanjanje dijela pjega na mjestima gdje su bile preuočljive, kao i madeža.

Po istom principu mogu se ukloniti rane i ožiljci. Ukoliko Healing Brush ne ukloni nepravilnosti u zadovoljavajućem opsegu, može se koristiti i Clone Stamp (meki kist i Opacity na 80-95%).

Često se pri fotografiranju u zatvorenim prostorima pri slabijem svjetlu dešava da bljeskalica parcijalno prejako osvjetli dio glave, vrata ili dekoltea. Manji je problem ukoliko je cijeli krupni kadar osobe prejako osvjetljen, odnosno kad nema jakog i naglog prijelaza. Ukoliko ste u poziciji da sa snažnijom bljeskalicom morate stajati preblizu osobe koju fotografirate, pokušajte bljesak odbiti od zida ili stropa, možete i staviti difuzor koji omekšava svjetlo te ga u manjoj mjeri reducira. Na ovoj fotografiji preeksponirani dio je središnji dio čela te dio nosa i lica. To se može ublažiti na dva načina. Može se pokušati potamniti preeksponirani dio ili se može posvijetliti normalno eksponirani dio dok cijela osoba ne bude preeksponirana. U oba slučaja cilj je približno izjednačiti eksponiranost te potom osobu potamniti ili posvjetliti, ovisno o metodi koju smo odabrali. Odabirem metodu posvijetljavanja normalno eksponiranih dijelova dok mi cijela osoba ne postane podjednako preeksponirana. Prvo na opciji Enhance zadamo Adjust Lighting pa potom Shadows/Highlights.

Na dijaloškom izborniku na klizaču Lighten Shadows vrijednost staviti na 100%, na opciji Darken Highlights klizač staviti na 0%, klizač Midtone Contrast pomaknuti po potrebi malo desno.

Na opciji Layer zadamo New Adjustment Layer pa Hue/Saturation.

Klizač Lightness treba pomaknuti lijevo, time smanjujemo svijetlinu dok se u većoj mjeri ne smanji razlika u svjetlini čela i nosa u odnosu na ostatak lica, vrat i dekolte.

Na opciji Layer zadamo Merge visible da spojimo dosad napravljeno.

Na opciji Layer zadamo New Adjustment Layer pa Levels.

Crni i bijeli klizač pomaknemo na početak odnosno kraj histograma. Na opciji Output Levels desni bijeli klizač pomaknemo lijevo do polovice.

Na opciji Layer zadamo New Adjustment Layer pa Brightness/Contrast.

Klizač Brightness pomaknemo lijevo s ciljem redukcije svjetline. Klizač Contrast pomaknemo do kraja lijevo.

Na opciji Layer zadamo Merge Visible.

Ovim postupkom ponešto smo dobili i ponešto izgubili. Postigli smo da su čelo, nos i obrazi približno jednako eksponirani. Izgubili smo malo kontrasta, što nije rezultiralo zamućenjem linija očiju, usana i uzdužnih linija obraza, te je slika ukupno tamnija. U konačnici ipak izgleda prihvatljivije nego ishodišna fotografija gdje posebno bode oči preeksponirani središnji dio čela. Sljedeća česta situacija je pojava crvenih očiju i neoštra fotografija pri manje svjetla.

Alat za uklanjanje crvenila očiju u Adobe Photoshop Elementsu nalazi se iznad Healing Brush alata.

Nakon što kliknemo na alat, kursor miša poprimi izgled crnog križića. Križićem kliknemo na središnji dio crvenila. Desiti će se desaturacija crvenila.

Izoštravanje fotografije je radnja sa često puta neizvjesnim i frustrirajućim ishodom.

Najčešće korištena metoda izoštravanja u Elementsu je Unsharp Mask. Na opciji Enhance zadamo Unsharp Mask.

Može se koristiti i opcija Enhance pa zadamo Adjust Sharpness.

Ukoliko ste u uvjetima slabijeg svjetla fotografirali sa duljom ekspozicijom osobu koja se u tom trenutku pomaknula, vjerojatno je nastalo zamućenje pokreta (Motion Blur). Stoga tu opciju zadamo u padajućem izborniku. Zadamo parametre i na kraju kliknemo gumb OK.

Ponekad nam ovakve metode izoštravanja donesu više štete nego koristi, mogu kao kolateralnu štetu proizvesti izraženiji digitalni šum ili pojavu razbacanih piksela jarkih boja. Tada umjesto njih možemo probati dvije rezervne metode. Prva metoda je obično pojačanje kontrasta. Na opciji Layer zadamo New Adjustment Layer pa Brightness/Contrast.

Klizač Contrast pomaknemo desno, time smo pojačanjem kontrasta pojačali izražajnost bitnih dijelova lica kao što su rubni dijelovi očiju, oblik nosa i rubni dijelovi usana. Time lice izgleda malo oštrije, a postupak ne bi trebao pojačati digitalni šum. Druga metoda je Resize (smanjenje dimenzije) fotografije. Neoštrost se najviše primjeti pri većim dimenzijama prikaza na monitoru odnosno ispisu većih dimenzija. Ukoliko fotografiji zadamo veću gustoću piksela sa manjom ukupnom dimenzijom, na manjoj dimenziji će i neoštrost biti manje uočljiva. Ukoliko je smanjimo na thumbnail dimenziju, velika je vjerojatnost da se neoštrost uopće neće vidjeti. To je praktično rješenje za fotografije koje mislite staviti na internet. Kako ćemo znati je li retuširanje dobro pogođeno? Dobra metoda je da rezultat pokažemo osobi koju smo na fotografiji retuširali. Zanima nas kako će se ona samoj sebi svidjeti. Ukoliko osoba šuti i ne zna što bi vam rekla, prilično je izvjesno da smo pretjerali.