Opca povijest pedagogije i skolstva-Zaninovic skripta

Novi vijek Empirizam i racionalizam u pedagogiji Francis Bacon – upozorava na važnost primjene indukcije u znanstvenom procesu. Pedagogiju smatra vještinom predavanja znanja. Prvi preporučuje učiteljina primjenu genetičke metode – dijete treba usvajati znanja istim redom kojim ih je usvajalo čovječanstvo kroz svoj razvitak. Cilj obrazovanje: ne skupljanje znanja, već njegova primjena u svakodnevnom životu. Javnu nastavu stavlja ispred individualne. ***Decartes prvi jasno postavlja cilj obrazovnog procesa, a to je shvaćanje, odnosno razumijevanje!

Rani socijalisti utopisti Thomas More – prvi u povijesti iznosi i realizira ideju obrazovanja odraslih. Rad predstavlja uvjet za razvijanje svih potencijala koje čovjek posjeduje.

Škole i pedagogija u 18. i 19. stoljeću Njemačka Vlast želi odgojiti vjerne podanike – donešeni su školski zakoni; nastava za djecu školske dobi je obvezna. Proširuju se nastavni planovi. 1763. Fridrik II Veliki donosi propis kojim sva djeca od 5 do 14 godine moraju pohađati školu.Učenje se svodi na mehaničko pamćenje citata iz crkvenih knjiga. Od kraja 17. st. osnivaju se učiteljski (pripremni) seminari. August Hermann Francke – prvi realizirao zamisao učiteljskih škola. Pedagozi filantropisti – čovječniji pristup mladeži, odgoj na načelu humanosti. veliku pažnju posvećuju tjelesnom odgoju. Nastava na psihološkim osnovama. Početkom 18. st. – realne i građanske škole. Austrija Reforme Marije Terezije i Josipa II. Obvezno pohađanje škole od 6-e godine. Škole se dijele na: trivijalne, normalne i glavne. Najbolje su normalne škole. Uveden je državni nazor nad školama. Felbiger – uvodi skupno poučavanje, upotrebu doslovne metode i ploče. Engleska Osnovno školstvo organiziraju crkveni redovi. Građanska revolucija zahtjeva: školovanje sve djece, više osnovnih škola i prilagođavanje škole potrebama života. W. Petty – termin radna škola; kritizira odvojenost suvremenog školstva od života.

J. Bellers – osnivač radnog odgoja; teži povezivanju školstva s proizvodnjom. Francuska de la Salle – pripada salezijancima; oni osnivaju besplatne škole; rad teži pobuđivanju interesa učenika. Salezijanci imaju detaljan plan za školovanje učitelja. Osnovno obrazovanje u 17. i 18. st. u rukama Crkve. Jansenisti – Uvode mnoge novosti u nastavni rad: nastava počinje na materinjem jeziku; reformirana nastava latinskog jezika; uče se živi jezici; veća pažnja se posvećuje načelu stvarnosti; razvijaju jasne pojmove i logičko mišljenje (Descartes) Rusija Car Petar I osniva školu matematičkih i navigacijskih znanosti. Uspjeh u školi se određuje brojem naučenih stranica; primjenjuje se tjelesno kažnjavanje Lomosov – Moskovsko sveučilište (1755.) Bekoj – sva djeca se moraju odgajati, i dječaci i djevojčice. Prosvjetiteljstvo je ideološki i obrazovni pokret koji se razvio potkraj 18. st. u Europi i utjecao je na kulturni i pedagoški život 18. i 19. stoljeća

Pedagogija u vrijeme prvih građanskih revolucija U drugoj polovici 17. i u 18. st. događaju se velike promjene u školstvu John Locke – cilj odgoja: odgoj praktičnog čovjeka; položio je temelje spoznajnoj teoriji. Prvi je nakon antičke pedagogije razradio sustav tjelesnog odgoja. Učenje o prirodnim pravima čovjeka. Osnivač je empirijske psihologije. Zadatak odgoja: razvitak umjerenosti i samosvladavanja. Ne teži obrazovanju i prosvjećivanju širokih narodnih masa! Odgoj kao priprema za život. Pristaša individualnog odgoja. Odgajatelj mora biti obrazovan i inteligentan, mora biti uljudan i naklonjen odgajaniku, te poznavati pravila uglađenog ponašanja. TJELESNI ODGOJ – temelji se na načelu praktične koristi; predstavlja jedan od uvjeta čovjekove sreće i društvene koristi. Moral – proistječe iz interesa i koristi pojedinca. Disciplina se uspostavlja različitim načelima u različitom dobu. Ponašanja treba poučavati primjerom. Čovjeku je potrebno pokazati kako se može samostalno obrazovati. Pristaša realnog znanja, protivnik skolastičkih metoda. Locke je prvi pedagog koji je svoj sustav zasnovao na primjeni empirijske psihologije!

Francuski materijalisti o odgoju i školi

Precjenjuju utjecaj društvene sredine. Čovjek = produkt sredine koja ga okružuje. Razum upravlja svijetom. Odgoj kao sredstvo uspostavljanja novog društva. Golemu važnost pridaju odgoju u formiranju čovjeka i izgradnji novog društva.

Pedagoški naturalizam Jeana-Jacquesa Rousseaua (17121778) Prosvjetiteljska filozofija – kritika feudalizma i njegove ideologije. Sloboda i ravnopravnost kao prirodno pravo čovjeka. Svemoć razuma; Rousso tvrdi da moral slabi kako civilizacija napreduje. Emil ili o odgoju Smatra da se prirodne sposobnosti mogu dalje razvijati, najbolje u prirodi. Prirodno odgajanje mora biti prilagođeno prirodi djeteta i mora se provoditi u prirodi. Zalaže se za općeljudski odgoj: Emil će prije svega biti čovjek. Odgoj se odvija u prirodi. Odgoj se temelji na psihološkim osnovama. Posebnost dječjeg uzrasta – dijete nije odrastao čovjek u malom. Odgajatelj mora imati znanje kako bi mogao promatrati i proučavati djetetove sposobnosti i sklonosti radi razvijanja i produbljivanja. Razvitak osjetila i tjelesni odgoj predstavljaju temelj intelektualnog odgoja. Prvi u povijesti pedagogije ukazuje na potrebu razvijanja osjetila. Bori se protiv feudalnog načela: najprije riječ, zatim stvar – on ga okreće. Zalaže se za disciplinu prirodnih posljedica: dijete treba osjetiti posljedice svojih djela. Ističe zlatno pravilo pedagoške antropologije rada – čovjek se najbolje razvija i uči u prirodnom procesu rada; upozorava na odgojno značenje rada. Fizički rad najviše približava Emila prirodnom stanju. Daje dosta dobrih savjeta za spolni odgoj. Ženino nije da se bavi intelektualnim zanimanjima. Rousseauova pedagogija ima i neprihvatljivih postavki – stav prema ženi i njenom odgoju.

Pedagoške misli klasika njemačke filozofije Klasični njemački idealizam u filozofiji zastupaju: Kant, Fichte, Schelling i Hegel. Klasični idealizam traje od 1750-ih od 1840.-ih. Razlog njegova nastanka je specifičan položaj Njemačke: zaostala društvena i ekonomska struktura. Jedinstveno za doba njemačkom idealizma je da se u to vrijeme postiže vrhunac unutarnjeg razvoja nacije dok njezina vanjska povijest pada najniže. Immanuel Kant Najznačajni problem njegove teorije predstavljaju spoznajno-logički problemi. Dijela (Kritika čistog i Kritika praktičnog uma, te Kritika rasudne moći. Kant stvara filozofiju transcedentnog idealizma koji priznaje empirijsku realnost svijeta; također tvrdi da svijet

kakav nam je dan u iskustvu nema realnosti, idealan je i postoji samo u ideji. Kant smatra da su mogućnosti, granice i vjerodostojnost ljudske spoznaje ograničeni. Što se pedagogije tiče Kant kaže¸“Djeca se ne smiju odgajati prema sadašnjem, nego prema budućem, koliko je moguće, boljem stanju roda ljudskog, prema ideji čovječnosti.“ U odgoju Kant traži da se čovjek disciplinira, kultivira, moralizira i civilizira. Moraliziranje je najvažniji odgojni zadatak. Djecu je potrebno navikavati na posao. Moralni odgoj treba se bazirati na načelima, a načela se moraju sama razvijati iz čovjekove unutrašnjosti. Georg Wilhelm Hegel Dijelo Fenomenologija duha. Značajan je zbo primjene dijalektičke metode. Hegel za zadatak pedagogije postavlja moralni odgoj čovjeka. Pojam odgoja definira kao razvoj ili posredovanje. Njegova zasluga je u obrazlaganju važnosti učenja filozofije. Hegel za zadatak nastave postavlja razvijanje intlekta kako bi se moglo usvojiti općenito znanje.

Klasici njemačke pedagogije 19. stoljeća Johann Heinrich Pestalozzi (1746 – 1827) Njegovo didaktičko i pedagoško učenje utječe na daljnji razvitak osnovne škole. Vlastitim novcem otvara sirotinjski dom u kojem si je kao zadatak postavio da nauči djecu samoradu, a izdržavanje djece se trebalo ostvariti kroz njihov rad. Prvi iznosi ideju povezivanja rada i učenja. Vjerovao je da odgojem može poboljšati život seljaštva. Prvo pedagoško djelo – Večernji sati jednog pustinjaka; roman Linhard i Gertruda. Organizacija sirotišta u Stanzu – polazi od načela buđenja čovječnosti kod djece, težnji izgradnje društva na načelu obitelji; moralni odgoj se provodi na načelu dojma i primjera; treba provoditi i radni odgoj. Pestalozzi govori o dva stanja čovjeka: prirodnom i društvenom (kod Rousso) U Pestalozzijevom odgojnom sustavu veliku ulogu imaju samorazvitak morala i usavršavanje ličnosti. Čovječnost je cilj odgoja. Promatra pojedinca u okviru socijalne zajednice; pridaje veliku ulogu majci u odgoju. Odgojni cilj dijeli na tri zadatka: umni, moralni i tjelesni odgoj. Temelji odgoja i nastave nalaze se u promatranju. U njegovom sustavu rad i nastava nisu unutarnje povezani. Moralni odgoj započinje u obitelji. DIDAKTIKA – Pestalozzi je najpoznatiji po didaktici i metodici pojedinih nastavnih predmeta. U procesu obučavanja polazi od percepcija i ide prema jasnim pojmovima. Ističe načelo odgojnosti nastave. Oblik, broj i riječ su osnova svakog obrazovanja. Detaljno objašnjava načelo zornosti – spoznavanje od nejasne percepcije k jasnim pojmovima. Ističe načelo pristupačnosti - gradivo prilagoditi razvojnom stupnju i mogućnostima pojedinca.

Načelo trajnosti znanja, vještina i navika. Ističe odgojnost nastave. Bio je nakon Komenskog najznačajniji didaktičar. Johann Friedrich Herbart (1776 – 1841) Opća pedagogija(1806). Psihologiju svodi na predođbe. Razvija smjer asocijativne psihologije. Objašnjava pojam apercepcije – označava uključivanje novih predođaba s sustav već postojećih. Herbartova psihologija je stvorila pojmove: prag svijesti, apercepcija, podsvijesno i dr. Ciljeve odgoja djeli na: moguće i neophodne ciljeve. Odgajanju pripadaju samo neophodni ciljevi: formiranje moralnog karaktera, razvijanje aktivnosti i mnogostranog interesa. Upravljanje – nije usmjereno na budućnost djeteta nego regulira ponašanje u sadašnjosti. Upravljanje ne odgaja već stvara pretpostavke za odgajanje održavanjem vanjskog reda i poretka. Zadatak upravljanja je gušenje dječjeg nestašluka. Sredstva upravljanja su: prijetnja, nadzor, kazna i sl. Herbartova teorija nastave – nastava kod odgajanika pobuđuje interes, tj. samoaktivnost u obliku umne aktivnosti. Glavno pravilo nastave: učenike treba uvesti u krug predođaba u kojem će se odvijati poučavanje. Nastava se temelji na namjernoj pažnji učenika. Tri oblika nastavnog rada – deskriptivni, analitički i sintetički. Nastavni stupnjevi – Jasnoća, Asocijacija, Sustav, Metoda. Postali su veoma popularni i kasnije su nazvani formalni stupnjevi. U suvremenoj nastavi su odbačeni. Kod utvrđivanja znanja Herbart smatra da učenje napamet prethodi razumijevanju i usvajanju sadržaja. Unaprijedio je metodike: povijesti, geografije, materinskog jezika. Moralni odgoj – nema odgajanja bez nastave; nastava koja ne odgaja ne valja. Pedagoški takt – sposobnost brzog suđenja i osjetljivosti kod odlučivanja. Značenje Herbartovog pedagoškog sustava – usmjeren je na odgoj djece vladajuće klase. Prvi u pedagošku djelatnost uvodi sustav i time pridonosi osamostaljenju pedagogije kao samostale znanosti. Utjecao je na razvoj pedagogije svojim nastavnim stupnjevima i tezom o odgojnosti nastave. Njegovo povjesno značenje je u dopunjavanju didaktike. Zalaže se za znanstvenost pedagogije. Friedrich Frobel (1782 – 1852) Poznat po doprinosu predškolskoj pedagogiji i kao osnivač dječjih vrtića. Dijelo Odgajanje čovjeka: ideja povezanosti i jedinstva svega što postoji; ideja o evoluciji – prestavlja temelj njegova pedagoškog sustava. Svaka stvar je u isto vrijeme i cjelina i dio, a sve što postoji čini jedinstvo. Prema Frobelu, razvitak ide od akcije i reakcije k ravnoteži. Vjeruje da se dijete rađa dobro – pedagoški optimizam. Prvi naglašava socijalni karakter odgoja. Dijete prelazi u stadij ljudskog bića stupanjem u odnos s drugim ljudima. Teži jedinstvu nastavnog procesa. Cilj odgoja: formiranje volje i karaktera. Definirao je odgojna načela koja i danas vrijede: prilagođavanje prirodi, samorad, svestranost, jedinstvo nastave. Smatra da odgoj treba prilagoditi prirodi.

Odgojni proces promatra kao upravljanje i pomaganje samorada. Načelo samorada kao samorazvitak – temeljno načelo Froebelova pedagoškog sustava. Naglašava potrebu svestranog razvitka djeteta i veliku važnost igre u tom procesu. Naglašava ulogu obitelji u odgoju. Osnovni zadatci odgoja u vrtiću: razvitak osjetila i motorike, razvitak govora, navikavanje na život u kolektivu, razvitak discipline i dr. Odgojna sredstva – igre, ručni rad, crtanje, promatranje i dr. Prvi pobliže određuje odgojnu funkciju igre. Friedrich Adolf Diesterweg (1790 – 1866) Uopćio je školsko iskustvo. Radi na profesionalnom udruživanju učitelja – Pedagoško društvo. Djelo: Životna pitanja civilizacije Istupa u zaštitu škola od dogmatizma i konfesionalizma. Najpoznatije djelo: Putokaz za obrazovanje njemačkih učitelja(1834) Odgojna načela: općečovječanski odgoj; Tri načela: samorad, prilagođavanje prirodi i prilagođavanje kulturi. Zadatak odgoja: razvitak čovjeka u djetetu. Zadatak obrazovanja: razvitak samorada; samorad kao glavno odgojno načelo. Tri stupnja čovjekova razvitka: 1. Vladavina emocija, 2. Pamćenje, 3. Razum. Disciplina – poredak koji se određuje i regulira djelatnost učenika. Sustav didaktičkih načela: individualni pristup, prilagođavanje sposobnosti učenika. Dva sustava predavanja – dogmatski (obično izlaganje) i razvojni (metoda pitanja i odgovora) Nazivali su na Učiteljem Njemačke. Upozorio je na važnost učeničkog stvaralaštva.

Osnivači socijalističke pedagogije Osnovne pokretačke snage razvitka i napretka u učenju utopista jesu rad, odgoj, obrazovanje. Robert Owen (1771 – 1858) Osniva radničku koloniju. Veliku pozornost posvećuje odgoju djece: osniva vrtiće i jaslice. Smatra da odgoj treba započeti što ranije. Jaslice (od 1. do 3. god); osnovna aktivnost igra. Vrtić ( od 3. do 6. god); sistematska nastava s naglaskom na socijalizaciju djece. Osnovna škola (od 6. do 10.god); osnove pismenosti. Večernja škola se provodi na načelu: pola rad pola učenje. Glavno djelo: Novi pogled na društvo (1814).

Pozitivizam u pedagogiji Pozitivizam je filozofski pravac koji poriče vrijednost samostalne apstraktne misaone djelatnosti. Polazna osnova spoznaje je ono što je pozitivno, činjenično i na raspolaganju iskustvu. Pozitivizam tvrdi da se ljudska misao mora kretati samo u granicama iskustva. Auguste Comte (19.st.) – osnivač pozitivizma. “Znati radi predviđanja, predviđati radi sprječavanja.) Na pozitivnom stupnju znanosti spoznaje se promatranjem i eksperimentom. Razvoj društva i spoznaje prolazi tri stupnja: teološki, metafizički i pozitivni. Djelo: Kurs pozitivne filozofije (19.st).

Herbert Spencer (19.st.) – Čovjek zbog svojih ograničenja ne može spoznati bit stvari. Načelo evolucije. Najvažnije pedagoško djelo: O odgoju, umnom, moralnom i fizičkom. Zadatak odgoja: naučiti odgajanika kako živjeti, pripremiti za pun život. Bio je pristaša realnog obrazovanja. Za Spencera“odgoj treba da je kratko ponavljanje civilizacije.“ Naglašava osobno iskustvo djeteta kao glavno sredstvo učenja. Načelo unutarnjeg zadovoljstva učenika.

Ruski pedagozi 19. stoljeća Konstantin Dmitrijević Ušinski (1824 – 1870) Glavno pedagoško djelo: Čovjek kao predmet odgoja. Jedna od glavnih pojava kod djeteta je težnja za aktivnošću. Ukazuje na odgojnu i didaktičku vrijednost rada. U odgojni sustav unosi ideju narodnosti. Zahtjeva nastavu na materinjem jeziku; čitanka Materinski jezik, vrijedna u odgojnom procesu i didaktici. Pridaje veliko značenje teorijski problemima pedagogije jer shvaća da recepti kako učiti i odgajati imaju malu praktičnu vrijednost. Važnije je znati temelje iz kojih pravila proizlaze. Pedagoška teorija mora se razvijati na temelju iskustva i njegova uopćavanja. Odgoj se mora zasnovati na znanosti. Značenje Ušinskog: sistematski i dosljedno objasnio načelo znanstvenosti u odgoju; rusku pedagogiju podigao je na europsku razinu. Smatra da odgoj i nasljeđe utječu na formiranje čovjeka. Cilj pedagoškog fakulteta je proučavanje čovjeka u manifestacijama njegove prirode sa specijalnom primjenom na vještinu odgajanja. Lav Nikolajevič Tolstoj (19.st.) Osnovna škola (i časopis) Jasna Poljana; zaleže se za školu koja će kod djece pobuđivati želju za radom i znanjem. Za polaznu toćku u odgojnom radu uzima prirodu djeteta, nagon za tjelesnim i intelektualnim razvitkom i široko obrazovanje. Škola u jasnoj Poljani djeci pruža slobodu, pa iskustvo i individualnost dolaze do izražaja. Škola treba odgajati slobodne ličnosti, potpune karaktere, individue. Djelo: Odgajanje i obrazovanje (19.st.). Odgajanje – je težnja jednog čovjeka da formira drugog po svome uzoru. Odgajanje i obrazovanje su nerazdvojni. Ističe potrebu za dubokim poštovanjem dječje ličnosti i pažnji prema svakom djetetu.

Pedagogija pragmatizma Pragmatizam (pragma = djelo, djelovanje, rad, čin i slično) je filozofski pravac koji je nastao u Americi. Predstavnici su: John Dewey, Charles Peirce, William James. Pragmatizam izražava vjeru u modernu tehnologiju i on je izraz industrijske civilizacije suvremenog društva. Pragmatizam uči da cilj "filozofiranja" mora biti praktična korist. Ova ideja se nalazi svuda pa i u religiji i može se lako izraziti ovim temeljnim učenjem: Bolji je gram iskustva nego tovar teorija. Kratak pregled razvoja američkog školstva

Prve škole osnivaju se u 17.st. Tada nastaje Harvard, najstarije amaričko sveučilište(1636). Obrazovanje i školstvo u nezavisnoj Americi je pod utjecajem pedagoških francuskih revolucionarnih ideja. Također je velik utjecaj Hertbarta, Pestalozzija. Školstvo je od samih početaka decentralizirano. Horace Mann – reformator američkog školstva (nazivaju ga ocem američke osnovne škole). Osnovno i srednje obrazovanje u svim državama ukupno traje 12 godina, a nastava je religiozna. Školski sustav sredinom 19.st. je: osnovna škola(6-9.god); gramatička škola(9-14.god); srednja škola

Pedagoški instrumentalizam Johna Deweya John Dewey(1859 – 1952) – naistaknutiji pedagog SAD-a. Instrumentalizam je njegova verzija pragmatizma. Pojam ili ideju shvaća kao instrument akcije. Demokracija i obrazovanje(1916); Škola mora biti povezana s životom, zahtjeva razvijanje učenikove aktivnosti i individualnih sposobnosti. Razlikuje odgojno i neodgojno iskustvo. Odgojno iskustvo izaziva radoznalost, inicijativu, aktivnost. Dewey smatra da je odgoj potreba ljudi jer bi bez odgoja ljudi podlegli stihiji. Odgoj predstavlja razvijanje naslijeđenih sposobnosti. Odgoj također shvaća kao razvijanje tj. tuđu pomoć razvoju pojedinca. Učenje treba biti organizirano kao društveni proces stjecanja iskustva s ciljem razvoja intelektualnih sposobnosti. Dewey je protivnik knjiškog, verbalnog znanja, smatra da je rad glavni izvor znanja. Smatra da je uloga učitelja da organizira rad i savjetuje, a ne da rukovodi nastavnim procesom.

Reformni pedagoški pokreti u Europi do Prvog svjetskog rata Reformna pedagogija je nastala na prijelazu iz 19-og u 20.st. Postavlja zahtjev za reformom odgoja i školstva, te predlaže nova rješenja. Težište prenosi na rad i estetski doživljaj ističući spontanost, samorad, samostalnost i slobodu. Reformna pedagogija pod utjecajem razvojne psihologije uvodi eksperiment u pedagogiju. Uslijed toga dolazi do precjenjivanja psihološke strane odgojnih problema.

Radna škola Georga Kerschensteinera Georg Keršenštajner (19.-20.st.) - pedagog teoretičar radne škole i građanskog odgoja u Njemačkoj.

Odgojni su mu nazori usmjereni prema državljanskom odgoj. Razlikujemo dvije faze njegova djelovanja: u prvoj radi i zalaže se za praktičnu provedbu radne škole, a u drugoj je bavi aksiološko-teorijski problemima radne škole. Rad: Građanski odgoj njemačke omladine. Škola mora biti u službi države i služiti općim ciljevima i idealima. U obrazovanju do izražaja moraju doći: rad, aktivnost i samorad. Radni odgoj treba uvesti u sve škole. U osnovnoj školi djecu treba naučiti kako se stječu nova znanja. Vrijedna su njegova zapažanja o značenju crtanja u nastavi i usvajanju znanja putem crteža. Smatra da učitelj mora poštovati ličnost učenika i poklanjati mu povjerenje. Cilj odgoja: odgajanje za državu, tj. građanski odgoj.