Online MEDIJI

1. Online mediji 1.1. Teorijski aspekti online komuniciranja Na temelju načina na koje korisnici pristupaju internetu rayvidna je sličnost online medija s tjednicima ili magazinima. Ta se pojava temelji na teoriji odabira medija (engl. Media selection), prema kojoj su čitatelji pri odabiru medija aktivni, te biraju one medije koji im daju informacije vezane za njihove interese . No internet dopunjuje sadržaj magazina. Osim brze informacije, internet nudi mogućnost dobivanja dodatnih informacija – na istoj web stranici ili pomoću poveznica na neke druge stranice ili dokumente. Osim toga, internet nudi mogućnost povratne veze, traženja dubljih informacija ili čak kupnje. Zamjetno je kako se u kriznim situacijama i u slučaju događaja koji su vrlo važni za društvo korisnici preusmjeravaju s klasičnih medija na internet. Međutim ne treba zaboraviti da društveno-političke afere i skandali povećavaju zanimanje za konzumaciju medija i detaljnije informacije, uključivši i internetske medije, no to je zanimanje kratkog vijeka. Kako bi povećali svoju publiku, pojedini mediji moraju se pripremiti dugoročnim planiranjem i strategijama, te pokušati aktualnim,ali kvalitetnim sadržajima i informacijama izazvati kontinuirano zanimanje ciljane publike.

Na internet se može primjeniti i teorija utvđivanja djelokruga rada (engl. agenda setting), prema kojoj se događaji iz medija odražavaju na njihove korisnike. Međutim, ne samo što neki problem odmah nakon objavljivanja počne zaokupljati korisnike interneta, već on iz online okruženja ubrzo prelazi u najutjecajnjije (eng. mainstream) klasične medije. Postoji niz primjera koji potvrđuju tu karakteristiku interneta.

1.2. Online mediji Polazeći od toga da je svaka web stranica medij koji može imati masmedijsku publiku, online medije definiramo kao web stranice kojima je svrha informiranje korisnika, i to neovisno o tome radi li se o informativno – političkom, zabavnom, ili nekom drugom sadržaju te neovisno o tome radi li se o digitalnom izdanju klasničnih medija ili o novom mediju. Pritom one ostvaruju masmedjiski učinak ili imaju potencijal za njegovo ostvarivanje.

Prvi online medij bio je Palo Alto Weekly iz Kalifornije koji je u siječnju 1994. godine online novosti počeo objavljivati dva puta tjedno. Prve velike novine koje su uvele online izdanje su The Chicago Tribune, i to 1995. Godine, a slijedio ih je The New York Times 1996. Godine. Dva načela razlikuju online medije od klasičnih medija: izvor novosti i način prezentiranja novosti. B. E. Kaze i N. J. Medoff ističu da čuvari vrata izvora novosti (engl. gatekeepers) u liku urednika ili producenata u online okruženju nemaju više potpunu kontrolu nad sadržajem, odnosno da u većini slučajeva ne odlučuju koje će se novosti objaviti i kako će se prezentirati. Temeljna prednost online medija sastoji se u tome što ne postoje ograničenja kao što su vrijeme i prostor. Online medjii preko interneta imaju globalni doseg, a internet omogućuje da se novosti objavljuju neposredno nakon događanja ili čak u stvarnom vremenu. S druge strane nedostaci se mogu pronaći u načinu isporuke novosti. Naime da bi se pristupilo online medijima, nužno je imati računalo ili mobilni uređaj s vezom za internet. Usto sadržaj online medija često se karakterizira kao isključivo digitalna verzija tiskanog ili elektroničkog izdanja. VRSTE ONLINE MEDIJA Bruce Garrison utvrdio je najmanje četiri modela online medija: dvadesetčetverosatni model, model oglasni prostor zajednice,nadomjestni model i ekskluzivni model. DVADESETČETVEROSATNI MODEL (eng 24-hours-a-day continues news model) - Online medij koji radi na načelu objavljivanja novosti tijeko 24sata. Obično se objavljivanje novosti prilagođava vremenskoj zoni u kojoj se nalazi taj medij, pa se najviše novosti objavi u vrijeme najveće posjećenosti (od 10 ujutro do 5 sati poslije podne). Pojedini mediji takav način objavljivanja koriste samo u kriznim situacijama. Većina online medija nastoji objavljivati nove informacije tijekom 24 sata,ali to ovisi i o tome koje geografsko područje pokrivaju. MODEL OGLASNI PROSTOR ZAJDENICE (engl. community bulletin board site model) – Osim novosti nudi i informacije o zajednici, poput novosti u umjetnosti, vremenske prognoze i novosti iz gospodarstva. NADOMJESTNI MODEL (supplementarz news site model) – Iskorištava gotovo neograničen prostor na internetu kako bi proširio sadržaj koji objavljuju klasnični mediji. Sadržaj takvih medija obično je orginalan ili

jedinstven u odnosu prema drugim izvorima. Mnogi lokalni online mediji primjenjuju taj model. EKSKLUZIVNI MODEL (engl. exclusive news site model) – Rabe ga online mediji koji objavljuju sadržaje koji nisu objavljeni nigdje drugdje. Model je vrlo skup i ekonomski teško održiv.

2. Poslovanje, organizacija i promidžba online medija

ORGANIZACIJA ONLINE MEDIJA

Svaki online medij ima upravu, koja ima vrlo malo članova, a oni su zaduženi za poslovno vođenje organizacije, planiranje i strateški razvoj. Njima su izravno podređeni odjeli računovodstva i financija te odjel za ljudske potencijale. Vrlo važnu ulogu u organizaciji ima odjel prodaje i oglašavanja, koji je zadužen za prihode. Osim tih odjela treba navesti tehnološki odjel koji je zadužen za tehnološku (softversku i hardversku) podršku proizvodnji sadržaja.

Najveći je novinarski odjel. U online medijima on je ustrojen na takav način da je na čelu glavni urednik. Njemu su podređeni urednik zadužen za uređivanje početne stranice (naslovnice), urednik zadužen za prikupljanje sadržaja (eng. newsgathering), urednik zadužđen za produkciju sadržaja i kreativni direktor, zadužen za dizajn. Iz opisa obveza navedenih urednika, lako se može iščitati organizacija pododjela. UREDNIK ZADUŽEN ZA PRIKUPLJANJE SADRŽAJA- Na čelu je istoimenog pododjela. Njemu su podređeni novinari honorarni suradnici i urednici koji prikupljaju sadržaje iz drugih online medija. UREDNIK ZADUŽEN ZA PRODUKCIJU SADRŽAJA- na čelu je pododjela koji uključuje redaktore i producente sadržaja. KREATIVNI DIREKTOR- Na čelu je odjela koji čine dizajneri. Hijerarhija se mijenja ovisno o tome radi li se isključivo o online mediju (koji ima samo online izdanje) ili o online izdanju klasičnog medija. Na oblik hijerarhije utjecat će i tradicija, veličina medija i drugi kriteriji.

POSLOVNI MODELI Poslovni model označuje koncept koji objašnjava kako organizacija (u našem slučaju online medij) obavlja svoje djelatnosti, temelji poslovanje i ostvaruje prihode. U posljednjih petnaestak godina medijske prisutnosti na internetu iskritaliziralo se nekoliko medijskih modela. PRVI MEDIJSKI MODEL- Zadan je još početkom 1980-ih godina, kada su američki mediji preko Videotexta pokušali osigurati novu publiku za svoje sadržaje. Model se temelji na ideji da se sadržaji iz novina (gotovo besplatno), korištenjem novog kanala, distribuiraju prema korisnicima. Novinama je novi model omogućavao natjecanje s radiom i televizijom u brzini izvješćivanja jer je pružao mogućnost objavljivanja između dva tiskana izdanja i izvještavanje o udarnim događajima. Temelj prihoda bila je pretplata. Međutim mediji su ubrzo saznali da korisnici nisu spremni plaćati pretplatu za sadržaje koje su već pročitali u novinama. Također sustav je zahtijevao kupnju posebne opreme koja se pokazala vrlo nepraktičnom. Iako internet omogućuje jeftiniju prilagodbu i pristup sadržaju, ista je sudbina zadesila i online medije. Poseban je problem stav korisnika interneta da imaju pravo na besplatnu informaciju. Tako je odlični Slate ubrzo nakon pokretanja 1996. godine odustao od pretplate. Budući da korisnici interneta nisu spremni plaćati sadržaj koji nije drugačiji od sadržaja objavljenog u klasičnim izdanjima, model naplaćivanja pretplate pokazao se neuspješan u većini medija. DRUGI POSLOVNI MODEL- Riječ je o besplatnoj distribuciji sadržaja. Kako bi nadoknadili troškove, online mediji počeli su naplaćivati oglađavanje u obliku banera (grafičih oglasa), te su se usmjerili na druge oblike oglašavanja. Pritom se prednost interneta u odnosu prema drugim medijima pokazala u obliku kontekstualnog oglašivanja te mogućnosti određivanja ciljane oglašivačke publike, pomoću demografskih podataka dobivenih obaveznom registracijom. Usporedno s odustajanjem od naplate pretplate i pojavom besplatnog sadržaja pojavili su se i netradicionalni izvori novosti, kao internetski servis provajderi i tražilice, koji su oteli većinu prihoda od oglasa na internetu. Takvo su stanje dodatno otežale fragmentacija korisnika i ekonomska kriza na globalnoj razini. Kako bi spriječili tražilice da se koriste besplatnim sadržajima za naplatu oglasa, sve više poznatih kompanija (NY Times) odlučuje se na naplatu sadržaja, a neke su zemlje (npr. Francuska) najavile uvođenje posebnih poreza na tražilice koji bi trebao osigurati novac za sufinanciranje tradicionalnih medija.

Novi trend naplate sadržaja temelji se na mikronaplati, odnosno na pokušaju da se od korisnika naplati mali iznos novca za korištenje svakog pojedinoga sadržaja. Po pravilu je dio sadržaja (do pet) besplatan, a ostatak se treba platiti. Treći poslovni model- Freemium – Taj se model temelji na kombinaciji besplatong sadržaja i naplate premije za napredni (kvalitetniji) sadržaj. Sam naziv potječe od kombinacije engleskih riječi free (besplatno) i premium (premija-naknada). Takav način poslovanja detaljno je objasnio Chris Anderson u knjizi Free: How Today's Smartest Business Profit by Giving Something for Nothing. Prema tome modelu,sadržaji koji odgovaraju na pitanja tko,što,gdje i kad trebali bi biti besplatni, a sadržaje koji objašnjavaju zašto,kako i što trebalo bi i dalje plaćati. Također, ako su distribucijski kanali različiti: mobile izdanja i internetska izdanja trebala bi biti besplatna, a tiskana izdanja i tablet (iPad) izdanja trebalo bi plaćati. Osim navedenih poslovnih modela, u praksi se provode još dva modela: Elektroničko poslovanje- U prvom slučaju web stranica online medija služi za prodaju različitih proizvoda. Partnerstvo- U modelu partnerstva riječ je o partnerskom odnosu s nekom organizacijom (na primjer intenetskim servisom s provajderom ili tražilicom) koja sufinancira produkciju distribuciju sadržaja.

2.4. OGLAŠAVANJE I POSJEĆENOST Poput klasičnih medija i online mediji imaju određeni broj korisnika koji se naziva posjećenost. Postoji nekoliko pristupa računanju posjećenosti online medija. To su: PROMATRANJE GRUPA KORISNIKA INTERNETA - Taj pristup primjenjuju najposjećeniji i najbolji online mediji. Najpoznatiji mediji koji provode takav oblik mjerenja posjećenosti su Nielsen/NetRatings i comScore Networks,koje imaju milijunske promatrane grupe. REGISTRACIJA KORISNIKA ONLINE MEDIJA- Riječ je o mjerenju posjećenosti, koje korisnicima omogućuju pristup najvrjednijim novostima,alo od njih se zahtijeva prihvaćanje „kolačića“. Nedostatak je tog pristupa što ograničava anonimnost korisnika zbog čega dio njih nikada ne pristaje na registraciju, a samim time se ne ubrajaju u posjećenost.

MJERENJE PODATAKA U DATOTECI EVIDENCIJE DOGAĐANJA NA SERVERU (log)- Temelji se na analizi datoteka evidencije događanja na serveru i najčešći je oblik mjerenja. Broje se jedinstvene IP adrese (jedinstvene brojčane adrese koje svako računalo dobije pri spajanju na intrenet). Pri takvom načinu mjerenja uvriježilo se razlikovanje dvaju osnovnih pojmova: broja učitanih stranica (engl pageview) i broja jedinstvenih korisnika na web stranici u nekom vremenu (engl. unique user), uz uvijet da je jedan korisnik jedinstvena IP adresa. Omjer između broja jedinstvenih korisnika i broja učitanih stranica po pravilu je 1:2,5 do 15,5.

1. PROMIDŽBA U KLASIČNIM IZDANJIMA (engl. cross-promotion) Taj je oblik promidžbe zapravo najniži stupanj konvergencije, odnosno multiplatformskog izdavaštva. Temelji se na načelu da klasični mediji moraju najavljivati i prenosti sadržaje online medija kako bi privukli što veći broj korisnika,te kako bi ih educirali o sadržaju i načinu njegova korištenja. Promidžba online medija u klasičnim izdanjima provodi se na sljedeće načine. VIZUALNA PROMIDŽBA ONLINE IZDANJA- promidžba objavljivanjem ili emitiranjem logotipa i poveznice. VERBALNA PROMIDŽBA- objavljivanjem sadržaja u online mediju omogućivanje novinaru i komentatoru (blogeru) online medija da nastupe ili objavljuju u klasičnim izdanjima. REDOVITO ODRŽAVANJE SASTANAKA- rasprava o pristupima promidžbi sadržaja online medija 2. PROMIDŽBA U DRUŠTEVENIM MEDIJIMA I NA MREŽAMA BOOKMARK DRUŠTVENI MEDIJI- ti se društveni mediji iskroištavaju zato što tražilice poput Googla i Yahoo gotovo odmah indeksiraju bookmark sadržaj. Google posebno rangira stranice (sadržaj) koje su povezane sa bookmark stranicama, jer takvi sadržaji imaju visok kredibilitet (filtriran je od strane ljudi). Korisnici ipak nalaze sadržaj na Googlu,klikaju na nj i odlaze do izvornog sadržaju na online mediju, čeime ga još više (bolje) rangiraju među rezultatima tražilice,što dodatno povećava mogućnost da ga korisnici pronađu (čak 64 posto Amrikanaca traži novosti pomoću tražilica). Usporedno korisnici preko društvenih medija za bookmarking direktno dolaze do sadržaja (s obzirom da je to poveznica prikazana na stranici, pomoću tagova ili lokalnim pretraživanjem). Redoviti korisnici sadržaja bookmark stranica rangiraju sadržaj (glasuju ili raspravljaju o njemu), čime kvalitetniji sadržaj dobiva više korisnika. Korisnici koji su „oduševljeni“

nekim sadržajem na nj se povezuju ili o njemu pišu u svojim blogovima ili profilima društvenih mreža. U tom slučaju Google pauk „primijeti“ poveznicu na preuzeti sadržaj, što dodatno potpomaže rangiranje. Jednako tako, objavi li se sadržaj na više mjesta, vjerojatno će ga odabrati više različitih korisnika. ONLINE DRUŠTVENE MREŽE- Korisnici preuzimaju poveznice, a zatim ih objavljuju na svojim profilima, čime je sadržaj izložen ocjenjivanju,komentiranju i prosljeđivanju. Taj je pristup najbolji za pridobivanje mladih korisnika (15-29 godina), koji ne vjeruju jednom autritativnom izvoru, koriste se internetom, mobitelom i dr. na štetu klasičnih medija,a najvažnijim izvorima informacija smatraju razgovore s prijateljima. Strategija je online medija korisnicima omogućiti da na jednostavan način (klikom miša) postave sadržaj na bookmark stranice ili profile online društvenih mreža. Kako bi se još više približili online korisnicima, online mediji sve se više koriste online društvenim mrežama kao platformom za objavu sadržaja. DRUŠTVENI MEDIJI ZA OBJAVLJIVANJE SADRŽAJA. Iako ti mediji postižu sličan učinak kao bookmark društveni mediji i online društvene mreže, online mediji koriste se njima za otvaranje još jednog kanala za distribuciju sadržaja. Najčešće se iskorištava Youtube, koji omogućuje objavljivanje videosadržaja, te grupaciju vlastitih i tuđih videosadržaja. API- Mobiteli i tablet uređaji još su jedan kanal za distribuciju sadržaja. Sve veći broj online medija distiribuira sadržaj putem aplikacija koje se nazivaju API (Application Programming Interface) i koje se postavljaju na mobitelima ili tablet uređajima.