On Je Franz Kafka

On je Franz Kafka, genijalni um 19. stoljeća. Nemoguće ga je kopirati, čak niti prodrijeti posve u njegov svijet. Svidjela mi se jednostavnost jezika kojim su djela napisana. Razumljivost i jednostavnost je ono čime nas Kafka privuče, no ispod te jednostavnosti krije se labirint prepun čudnovatih stvari. Način na koji je obradio socijalne probleme i skrivene misli te stvari skrivene duboko u čovjekovoj svijesti, su jednostavno ono čime plijeni paţnju. Djela su mu prepuna čudnih, ali veoma zanimljivih stvari. Svatko tko počne čitati neko od njegovih djela ne moţe sa čitanjem stati jer dinamika, stalna dogaĎanja ili barem nagovještaji da će se nešto dogoditi (kao primjerice u Preobrazbi), čitatelju ne dozvoljavaju stanku, nego traţe još. Stalno očekujemo odgovor na pitanje - zašto se Gregor pretvorio baš u to u što se pretvorio - te što će se s njime dogoditi. Kafkina djela nisu suhoparna, a itekako su zanimljiva, nema prekomjernog filozofiranja o nekakvim vaţnim pitanjima, no daleko od toga da u sebi ipak ne kriju nekakvo značenje koje svatko iščitava na svoj način. Tu je i zanimljiva činjenica koja još više zaokuplja radoznalce, a to je da većina njegovih djela obiljeţava autobiografski pečat. Na njega i njegovo pisanje utjecalo je puno različitih čimbenika. Franz Kafka jedna je od najinteresantnijih osoba, a i osobnosti svjetske knjiţevnosti te jedan od poznatijih misterioznih pisaca. Njegova djela su i danas predmetom dubokog proučavanja, i bit će to još dugo vremena. Zbog svoje sloţene osobnosti i zanimljivog ţivota, Kafka je postao jednim od najistraţivanijih pisaca. Čitajući njegov roman Proces i pripovijetku Preobraţaj, ostala sam u potpunosti i bez zadrške fascinirana. On je poseban i postoji sam za sebe. Zato će u ovom radu biti riječi i o njegovu ţivotu koji je veoma vaţan za razumijevanje njegovih djela, te njega samoga. Baš kao i svaki pisac Kafka je u svoja malobrojna djela unio povelik dio sebe. Neke od najvaţnijih činjenica, što se tiče njegove biografije, te prikazivanje njegovih najpoznatijih djela i na kraju pomoću svega zajedno pokušati prikazati tko je uistinu bio Franz Kafka, odnosno njegovo knjiţevno stvaralaštvo, zadatak je ovog maturalnog rada. 2. KAFKIN ŽIVOT Franz Kafka roĎen je 03. srpnja 1883. godine u Pragu, u imućnoj ţidovskoj obitelji. Otac Hermann je sin seoskog mesara s mnogo djece, potekao iz velike bijede te se neumornom energijom i voljom kao trgovac galanterijskom robom probio i podigao do društvenog stupnja ugledne obitelji. Na putu do ostvarenja svog ţivotnog cilja bio je poprilično bešćutan i bezobziran prema svojoj okolini, a ponajprije prema našem autoru. Majka Julija bila je porijeklom iz obrazovane ţidovske obitelji, ali u svemu potpuno podloţna svome muţu, kojemu je u trgovini bila od velike pomoći. Od trojice sinova Julije i Hermanna Kafke jedini je uspio preţivjeti djetinju dob, iako je bio krhak i veoma osjetljiva zdravlja. Imao je i tri mlaĎe sestre Elli, Valli i Ottlu, koje će ga nadţivjeti, ali tragično stradati u nacističkom logoru Auschwitzu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Franz je bio preosjetljivo dijete, njeţno, tankoćutno, koje je teško podnosilo grubu očevu tiraniju. Imao je poprilično nesretno djetinjstvo ispunjeno sukobima s ocem koji će ostaviti duboke tragove u njegovoj osobnosti i kasnijem ţivotu. Prema namještenicima, prema posluzi, prema djeci, njegov otac je svuda nastupao s jednakom surovom brutalnošću, traţeći apsolutnu pokornost svojoj samovolji. Njegova tragedija je bila u tome što nebrojene traume takva nesretnog djetinjstva kod njega nisu zacijelile i on nije pruţao nikakav otpor prema ocu niti je odbacio njegov autoritet, već se pokušao prilagoditi i ugaĎati svome ocu. Franz je naslijedio svoju narav i osobnost, te veći dio svoga izgleda od svoje majke koja je bila krhka ţena, no veoma inteligentna. Njegov otac je i izgledom nalikovao na kakvog grubijana tako da je Franz oduvijek osjećao veliko strahopoštovanje prema svome ocu. Kafka se osjećao povezanim s roditeljskom kućom, ali i sa svojim ocem, osjećajem poštovanja i svojevrsnog divljenja pred nesalomivom očevom prodornosti i vitalnosti. Tek u trideset i prvoj godini, 1914. Kafka je napustio roditeljsku kuću i unajmio vlastitu sobu i to ne iz vlastite pobude, nego da ustupi mjesto udatoj sestri i njezinoj djeci kako bi se za vrijeme rata sklonili. Pet godina kasnije 1919. Kafka je u Pismu ocu, koje nije stiglo do oca, pokušao na neki način

obračunati se s njim. Nedovršen tekst djelo je velike umjetničke vrijednosti jer nam pribliţava njihov odnos i iznosi vaţne činjenice za što bolje razumijevanje Kafkina ţivota. TakoĎer zahvaljujući tome pismu, jasno moţemo vidjeti kako se točno Kafka osjećao te što ga je nagnulo da ga napiše, ali da ga ne preda. Ako je obrazovano njemačko graĎanstvo toga doba osjećalo koliko ga tišti i sputava ţivot u suvremenom društvu, preosjetljivo ţidovsko dijete u Pragu, kakvo je Kafka bio, moralo je osjetiti trostruku teţinu.

U Kafkinim rukopisima tek se 1910. javlja riječ Ţidovstvo. Kao dijete ţidovskog oca koji se ţelio probiti do društvenog poloţaja ugledne obitelji, Kafka je, pošto je imao i domaću i francusku guvernantu, poslan, dakako, u njemačke škole, u najugledniju gimnaziju, humanističku s klasičnim jezicima, i na pravni fakultet njemačkog sveučilišta. Pokušao je izbjeći studij prava koji je njegov otac odredio za njega, ali se na kraju pokorio. Pošto je doktorirao pravo, Kafka je odsluţio propisnu jednogodišnju sudsku praksu, a onda je u listopadu 1907. stupio u sluţbu osiguravajućeg društva Assicurazioni generali. Kako mu je u toj sluţbi dugačko radno vrijeme s čestim neplaćenim satima onemogućavalo knjiţevni rad, nakon moţda pola godine rada u tom osiguravajućem društvu, Kafka daje otkaz te stupa u Zavod za nesreće. Tu je Kafka sluţbovao sve do prijevremenog umirovljenja 1. travnja 1922. U rujnu 1917. kod Kafke je utvrĎena tuberkuloza. Na liječenje su ga slali u razne sanatorije, u Češkoj i izvan nje, no bez uspjeha. Potpuno iscrpljen, ali okruţen pouzdanim prijateljima, umro je u sanatoriju 3. travnja 1924. Pokopan je u Pragu na ţidovskom groblju. Svi njegovi poznanici tvrde, sluţbeno i nesluţbeno, da je Kafka svoju uredsku duţnost vršio uzorno. Darovite ljude oko sebe Kafka je privlačio velikom snagom, podjednako muškarce i ţene, iako je bio veoma suzdrţan, povučen i šutljiv. Kafka je u oštroj opreci i prema roditeljskoj kući i prema društvu oko sebe našao samo jedan put smislene duhovne djelatnosti u kojoj bi mogao dati oduška mladenačkoj ţelji da se izrazi, dokaţe pred samim sobom i pred drugima Poznata su njegova razvrgnuća ţenidbi te dvojben odnos prema socijalnoj zbilji. TakoĎer je poznato i to da je Kafka bio ekstremno šutljiv, povučen te da je volio samoću. 3. KAFKINO KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO Kafka je roĎen 1883. godine pa pripada generaciji koja je na njemačkom jezičnom području stvorila umjetničku koncepciju nazvanu ekspresionizam. Od pisaca, slikara i kompozitora u njegovoj generaciju su Gottfried Benn, Georg Trakl, Paul Klee, Oskar Kokoschka, Franz Marc, Alan Berg i mnogi drugi. Ali, usprkos dodiru s ekspresionizmom, Kafka se drţao po strani, nesklon bilo kakvim knjiţevnim programima. Kao što je već navedeno, Kafka je, već od vremena kad je završio studij prava i zaposlio se kao činovnik, vodio nešto poput dvostrukog ţivota. Uredski posao u Zavodu za osiguranje radnika od nesreće, obavljao je vrlo savjesno, upoznajući birokratske mehanizme koji nisu ostali bez traga u njegovim djelima, dok je drugo vrijeme , a to su često bili kasni noćni sati, posvećivao knjiţevnom stvaralaštvu, svojim dnevnicima i opseţnom dopisivanju. Od velikih autora 20. st. Kafka je najstroţe odijelio umjetnički poziv od graĎanskog zvanja. Bio je jedan od najvećih majstora njemačke proze, a ipak nije ni pomišljao na to da se knjiţevnošću počne profesionalno baviti. Kafka je bio skroman, ali i vrlo obazriv smatrajući svoje pisanje više privatnim obračunom sa sobom i sredinom, negoli javnom djelatnošću. Neobičan spoj duboke obuzetosti knjiţevnošću, strasti kojoj je bio kadar sve ţrtvovati, i gotovo nehajna odnosa prema vlastitim djelima, indikativan je za Kafkino shvaćanje umjetnosti. Za njega umjetnost nije bila apsolutna vrijednost i jedini smisao ţivota, kao za ideologe esteticizma u prethodnoj generaciji, nego oblik individualne egzistencije. Stoga nije ni čudo što je Kafka objavio samo mali broj svojih djela. O fascinaciji koja iz njih zrači svjedoči i upadljiv nerazmjer izmeĎu korpusa tekstova i goleme kritičke i

publicističke literature o njemu. Dok pripovijetke objavljene za autorova ţivota jedva ispunjavaju jednu knjigu, a tekstovi iz ostavštine, zajedno s pismima, ispunjavaju svega nekoliko svezaka, literatura o Kafki u mnogim zemljama raste iz dana u dan pa na svaki Kafkin naslov u prosjeku dolazi nekoliko stotina analitičkih ili informativnih tekstova. Donekle legendaran značaj poprimio je dio piščevih djela zbog nesvakodnevne predaje. Kafka je prije svoje smrti u oporuci naveo da se sva njegova djela moraju spaliti, no na našu sreću, izvršilac oporuke, njegov dugogodišnji prijatelj Max Brod to nije učinio. On je sve te spise sakupio, sredio i objavio. Još jedna zanimljivost vezana uz Kafku je i činjenica da on nikada nije dao nikakva tumačenja svojih djela. Veliki Praţanin gotovo je iznimka meĎu klasicima moderne proze u 20. stoljeću. usporedimo li ga s drugim istaknutim autorima toga razdoblja, na primjer s Thomasom Mannom, Musilom, Brochom, Gideom, Virginiom Woolf, Shawom i Pirandellom, a pogotovo s većinom ekspresionosta i futurista, njegova nesklonost poetološkom programu ili esejističkom komentaru, uopće svakoj vrsti kritičke proze, još je upadljivija. Prva Kafkina knjiga izašla je krajem 1912. s datumom 1913. pod naslovom Razmatranje ( Betrachtung). Bila je to zbirka osamnaest kratkih tekstova, od kojih trinaest svojim opsegom ne premašuju dvije stranice, dok se najdulji tekst sastoji od deset stranica. Dva najkraća sastoje se tek od jedne, odnosno dvije rečenice. Ali, Kafka je već prije toga datuma stupio u javnost. Njemački pisac i publicist Franz Blei, vrlo obrazovan i zainteresiran stranom knjiţevnošću, pored svih ostalih aktivnosti redom je osnivao bibliofilske časopise za odabran krug čitaoca. On je zajedno sa svojim kolegom Carlom Sternheimom 1909. godine počeo izadavati knjiţevni časopis Hyperion. U prvom broju, koji je izašao početkom oţujka 1908. godine, nalaze se knjiţevni prilozi Hofmanstala, Rilkea i Heinricha Manna. U tom prvom broju objavljeno je osam kratkih Kafkinih tekstova, redom onih koji će ući u njegovu prvu knjigu. Kafka je vjerojatno počeo pisati vlastita djela oko 1897. godine sa šesnaest godina. Mladić nije u knjiţevnosti odmah našao svoj put niti je odmah izgradio svoj karakterističan stil. Iz Kafkinih bilješki iz njegovog dnevnika koji je počeo voditi 1910. godine, saznajemo da je svjesno našao sam sebe tek u djelima iz jeseni 1912. godine i to u početku romana koji je Brod nazvao Amerika i u pripovijetkama Osuda i Preobrazba. O svojoj pripovijetki Osuda, koju je još u rukopisu poslao svojoj prijateljici i zaručnici Felice Bauer, napisao je u pismu ovu neobičnu tvrdnju : Nalaziš li u „Osudi“ ikakav smisao, hoću reći odreĎen, suvislo izražen, shvatljiv smisao? Ja ga ne nalazim i nisam u stanju išta tumačiti. Svoje knjiţevne prvijence, koje spominje u svom dnevniku, uništio je. Suzdrţljivost i sumnjičavost u pogledu vlastitih knjiţevnih sposobnosti nisu mu dozvoljavali da pokuša stupiti u javnost. U javnost ga je uveo njegov prijatelj Max Brod koji je odigrao vaţnu ulogu u njegovom ţivotu. Očito je on bio taj koji se pobrinuo i posredovao da prvi Kafkini tekstovi budu objavljeni u časopisu Hyperion. Četiri teksta su uzeta iz „Hyperiona“, a samo je jedan novi. Prva rečenica teksta Putnik mogla bi posluţiti kao moto Kafkinim djelima uopće : Stojim na platformi električnoga tramvaja i potpuno sam nesiguran, a obzirom na svoj položaj u ovom svijetu, u ovom gradu, u svojoj obitelji. Što bi to značilo? To bi značilo da za čovjeka u ovom svijetu, okruţenom uspjesima tehnike, udobnostima gradskog ţivota, ustaljenim odnosima graĎana nema nikakve sigurnosti. Upravo se tako Kafka osjećao cijeli ţivot, bio je nesiguran i ta nesigurnost se iskazivala u njegovim djelima i svjetonazorima. Kada je Kafka u jesen 1912. po vlastitom uvjerenju kao pisac našao svoj put i svoj umjetnički izraz, po svoj je prilici i opet uništio sve prijašnje tekstove. Sačuvali su se samo dovršena pripovijetka Opis borbe, i nedovršen tekst pripovijetke Pripreme za svadbu na selu. Njihov spasitelj je bio (opet) Max Brod kojemu ih je Kafka davao na čitanje. Kafkino objavljivanje odlomaka iz većih kompozicija, i to ne kao fragmenata nego kao samostalnih cjelina, pokazuje koliko je malo Kafki bilo stalo do savršene, smisleno strukturirane kompozicije njegovih većih tekstova. Ta činjenica je posebno vaţna kada se tiče njegovih posmrtno objavljenih nedovršenih romana. U

Kafkinim djelima se ne smije traţiti ono što on u njih nije stavio. Zbog toga je pitanje koje je u literaturi o Kafki izazvalo veliku uzbunu: - kako zapravo treba odijeliti pojedina poglavlja u Procesu i Dvorcu, romanima ostavštine, i kako treba poredati ta poglavlja, tj. nije li prvi izdavač Max Brod pogriješio u tome. Iako je ova sumja moţda pomalo i neopravdana, ipak je on najbolje poznavao Kafku i vjerojatno je on najbolje to sloţio. Ali dobro, tu dilemu ostavljam kritičarima i knjiţevnicima da se njome bave. Pokazati ljudima sve strahovite abnormalnosti njihova, po njihovu mišljenju, normalnog ţivota i to umjetničkim sredstvima knjiţevnosti, to će biti zadatak Kafkina ţivota. Kafka je bio potpuno opsjednut svojim pozivom knjiţevnika. Neprestano mu je pred očima lebdio cilj njegova stvaranja, kojemu je teţio neumornim naporom, ţrtvujući upravo samog sebe da ga postigne. Zato je i bio veoma oštar kritičar prema svojim djelima. Vrlo ga je malo vlastitih tekstova zadovoljavalo te bi često njihova sudbina bila, što drugo nego uništenje. Godine 1912. počinje pisati roman Amerika, koji je naravno, baš kao i ostala njegova dva romana ostao nedovršen. 1913. godine radi na prednacrt za roman Dvorac te piše Proces i U kažnjeničkoj koloniji. Kafkin izdavač Kurt Wolff, imao je veliku dvojbu oko izdavanja ove pripovijesti jer je smatrao de je neobično mučna. Kafkin komentar na tu njegovu primjedbu bio je kratak i jasan. Naime, on je smatrao da je razumljivo što je pripovijest takva upravo zbog toga što je to povijesno doba bilo mučno, a osobna ţivotna iskustva još mučnija. Ovo je ujedno i jedna od rijetkih piščevih izjava o vlastitom stvaralaštvu, jedan od osvrta umjetničke naravi, koji su u njega uvijek bili vrlo općeniti i suzdrţani. Teţište je na dubokoj osobnoj senzibilnosti koja i povijesna zbivanja doţivljava preteţno kao sablasna priviĎenja, kao slike iz stalnih mućnih snova. Kafka je bio osjetljivo tankoćutno biće, tako da nije ni čudno što je on ovo sve doţivljavao na njemu svojstven način. Pa i stvaralačka Kafkina potreba posve je bila usmjerena na oblikovanje oniričkog unutarnjeg ţivota, koji potiskuje sve što zaokuplja društvenu svakodnevnicu suvremenika. To sve nam priopćava dnevnički zapis od 6. kolovoza, samo nekoliko dana nakon početka rata. Prema kritičarima, Kafka prednjači meĎu piscima koje obiljeţava osobit odnos prema iskustvenoj zbilji. On je posve zaokupljen svojim duševnim stanjima, brigama, tjeskobama, ali i nesvakodnevnim ushitima osame. Kafka je kao autor ţivio na svojoj čarobnoj gori, koju je on ponekad znao nazivati i svojim privatnim paklom. Sve ovo nam u potpunosti i s velikom preciznošću pokazuju dnevnici i pisma koja je pisao. Neobičan je bio i Kafkin odnos prema knjiţevnom stvaralaštvu i prema suvremenim oblicima knjiţevnog ţivota. Intimno, autor je priznavao samo knjiţevnost. Taj svoj stav je povjerio dnevniku. Mrzim sve što se ne odnosi na književnost, dosaĎuju mi razgovori, dosaĎuju mi odlasci u posjete, pa i radosti brige mojih roĎaka dosaĎuju mi do dna duše. Razgovori lišavaju sve o čemu razmišljam važnosti, ozbiljnosti, istine. Kao čitatelj nije bio nimalo sklon avangardi, što je samo još jedan od njegovih paradoksa. Kao veliki knjiţevni individualist bio je u prosudbama tuĎih djela pomalo konzervativan. Poznato je da je poštovao osobito Goethea, Kleista, Flauberta i Dostojevskog, a od suvremenika Thomasa Manna i Strindberga. I u tom smislu dnevnici su vrlo korisni i znakoviti. Kafkina proza nije obiljeţena samo mirnom i škrtom opisnoću, stav kakav je Flaubert nazivao impassibilité, nego je i od početka usmjerena tako da isključuje pripovjedne postupke tradicionalnog sveznajućeg pripovjedača, koji upravlja radnjom i komentira je s gledišta koje je izvan kruga likova radnje. Kafkinu knjiţevnom svijetu pristaje pripovijedanje iz perspektive nekog lika ili takozvana bezličnost naracije koja uizlaţe, opisuje, niţe ali ne vrednuje i ne tumači u sklopu nekog uobičajenog uzorka u shvaćanju ljudskog bitka. Tema svih njegovih značajnijih djela je upravo traganje. Traganje za čime? Za razliku od mnogih velikih i aktualnih pisaca, Kafka nije samo svjedok, on je u prvom redu dogledan, prorok čovjekove nemoći u svijetu koji se počeo odricati bitnog pitanja čovjekove sudbine. Snaţan utjecaj je imao i na poznatog pisca, Alberta Camusa.

Kafkina knjiţevna zbilja zatvoren je svijet u dvostrukom smislu. On je nepropustan prema čitatelju, jer autor ne ţeli biti čitateljev partner. MeĎutim, često je teško reći što nas to zapravo zbunjuje. Apstraktnost vremena i prostora u nekim tekstovima? Negacija prirodnoznanstvenih zakona u drugima? Bit će da se glavni izvori iritacije mogu obuhvatiti ako se poĎe od tvrdnje da Kafka u biti napušta načelo prema kojemu stvari idu onim tijekom koji je u skladu s našim očekivanjima, našim moralnim sudovima, društvenim navikama i fizičkim zakonitostima. Kod Kafke je, meĎutim, besmisleno tragati za shematskim tijekovima zbivanja. Zašto? Upravo zbog toga što se ne moţe pouzdati zamišljeni svijet u kojemu je sve moguće, a u isti mah ništa nije moguće. To je svijet u kojem vlada opći paradoks tako da protuslovlje nije iznimka, nego pravilo. Kafkini likovi se stalno susreću s porazima. Za njih nema sretnog završetka niti nekakvog konačnog rješenja problema. Na njihova pitanja nitko ne odgovara, sve što oni učine čini se uzaludnim, no oni uporno nastavljaju. Bez ikakvog objašnjenja umiru, ali to zapravo i nije kraj njihove priče, jer njihove priče niti nemaju pravi završetak. Razlog tomu često nije nedovršenost Kafkinih djela, nego je je to i zato što se te priče mogu nastavljati u beskonačnost. Paradoks slijedi paradoks, a nakon svakog pitanja dolazi neko novo, a ono što je nejasno postaje još nejasnije. Kafkini likovi dijele, na neki način, njegovu sudbinu.Bar je on tako mislio. Kafka se osjećao potpuno izgubljenim, traţio je odgovore na neka pitanja, no nije ih našao. Bio je u potpunosti nezadovoljan svojim ţivotom. Kod njega na neki način moţemo primijetiti i same početke početaka filozofije apsurda, koja se javlja u kasnijem knjiţevnom razdoblju. Ni Kafka nije vidio smisao u svom ţivotu, ţelio je promjene, no nije znao kako. Baš kao i jedan od njegovih najpoznatijih likova Gregor Samsa, Kafka je umro mlad i nesretan. Njegova su djela izrazito autobiografski obiljeţena. On je u njima moţda pokušavao, kroz svoje junake, pronaći neka rješenja i za vlastite probleme i poteškoće. Kafkin svijet je izobličen, on je nestvarna slika stvarnog svijeta pod Kafkinim povećalom, a ono je subjektivno te na svoj način vidi društvo i dogaĎaje koji se dogaĎaju. Njegov stil je točan, veoma uvjerljiv, na svoj način objektivan, kristalno jasan te se odlikuje mirnoćom pripovijedanja, dojmom uţasa i zagonetnošću. Kafka razvija knjiţevnu tehniku koja se uvelike oslanja na izuzetan dojam fragmenta. On ne slijedi priču od početka do kraja i ne razraĎuje sudbinu svojih likova, nego zapanjuje čitatelja posve iznenadnim, nemogućim i često nestvarnim početkom. Taj se početak zatim nastavlja bez pravog razvitka u nekim ponavljanjima koja sugeriraju stalno kretanje u krug. U kraćim se djelima sve svodi na posebnu razradu kompozicije. Umjesto zapleta i poante na kraju, sve se smiruje tako da se vse vraća na neki početak, odnosno, to je upravo samo kretanje u krugu. Zaključak se najvećim dijelom sastoji u tome što očekivana reakcija izostaje, a unutar priče zapravo nitko ne doţivljava stvarnost onako kako bismo mi to očekivali. 5. PREOBRAŽAJ Kafkina najpoznatija pripovjetka koja je objavljena 1915. godine. je takoĎer i jedno od rijetkih Kafkinih djela koja su objavljena još za njegova ţivota. Ta nam činjenica govori da je Kafka, za razliku od drugih svojih djela, baš ovom pripovijetkom bio dovoljno zadovoljan te ju je i izdao. Što je to tako jako bilo posebno u ovom djelu, a nije valjalo u drugima? Osnovna tema je konflikt pojedinca s obitelji. Kafka je, od malih nogu osjećao nedostatak topline i ljubavi u roditeljskom domu. On je samoga sebe okrivljavao zbog svog lošeg odnosa prema članovima obitelji posebice u

odnosu prema ocu. Odraz tog odnosa moţemo vidjeti i u odnosu Gregora Samse i njegovog oca. Gregor je bio najbolji dok je radio i privreĎivao za svoju obitelj, no onoga trenutka kada se Gregor pretvorio u odvratnog kukca, otac ga se odrekao te ga je čak bio spreman i ubiti, jer mu je smetao. Odmah se u prvoj rečenici ove pripovijetke poprilično hladno utvrĎuje da se Gregor Samsa jednog jutra probudio pretvoren u odvratnog golemog kukca. Ta situacija, kolikogod djelovala nemoguće i nestvarno, zapravo ipak djeluje uvjerljivo i sugestivno jer ju slijede realistički opisi. Kafka je od prvog retka svojih djela posvetio najveću paţnju činjenici da u čitaoca izazove uvjerenje kako je zbivanje koje prikazuje, kakogod se ono činilo neuobičajenim i neobjašnjivim, zbivanje nečega svakodnevnog, stvarnog svijeta. Tkogod paţljivo čita Kafkine tekstove, udarit će mu u oči naglašeno i pomalo pretjerano karakterizitanje pojedinostima. Upravo bez tog karakteriziranja pojedinostima i realističkih opisa Kafkina djela ne bi bila Kafkina. Zašto? Jer upravo pomoću te dvije stvari Kafkina neobična zbivanja i dogaĎaji dobivaju na stvarnosti i vjerodostojnosti. Evo i primjera: Gregorov se pogled upravio zatim na prozor, a mračno vrijeme – čulo se kako kapljice kiše udaraju o lim prozora - učinilo ga je posve melankoličnim. Radnja romana započinje rečenicom koja nas bez ikakvog uvoda odmah baca u samu srţ radnje. Gregor se jednog jutra probudio i na njegovo, a i naše, veliko iznenaĎenje pretvorio se u ogromnog kukca. U početku ni on sam, a kamoli mi, nije mogao povjerovati da se to uistinu dogaĎa. Kako je moguće da se čovjek preko noći pretvori u kukca? Nakon što se probudio i vidio što se dogodilo, prvo je pomislio da je sve to samo san i da će se svaki čas probuditi, obući se i krenuti na posao. To mu je bila jedina briga. Hoće li stići na vrijeme na posao, brinuo se hoći li dobiti otkaz i što će se dogoditi s njegovom obitelji ako ga dobije. Naravno, cijela obitelj je ovisila o njegovoj plaći. Pisac nam ne odgovara na pitanje zašto se Gregor pretvorio u kukca, nego nam ostavlja tu slobodu da sami odgonetnemo odgovor na pitanje. Ta se njegova preobrazba moţe protumačiti na više načina. Moţemo pretpostaviti da se Gregor sam osjećao poput nekog kukca. Bio je nezadovoljan, nesretan i osjećao se bezvrijedno te je svakim danom sve više i više prestajao biti ljudskim bićem te se zaista pretvorio u kukca. Zaboravio je govoriti i ponašati se kao čovjek, odnosno odustao je od borbe, uvidio je da jednostavno nema smisla truditi se i govoriti jer ga ionako nitko ne razumije što priča. Pisac je to njegovo duhovno stanje odlučio prikazati tom preobrazbom, bez ikakvih dosadnih opisivanja već jasnim činom. A moţda je zapravo sve ovo bio samo san, nakon kojega se Gregor promijenio nakon što se probudio. Moţda je odlučio preuzeti svoj ţivot u svoje ruke, odseliti se od kuće i poraditi na karijeri te stvaranju svoje obitelji. Postoji mogućnost da je Kafka ovo napisao kako bi inspirirao mlade ljude na pokret, samo što je Kafka na svoj poseban način to napravio. Dokaz za to je, osnovna poruka ovog djela, a to je da onaj tko nije sposoban da se odupre robovanju i moćnicima, nije ni vrijedan ţivjeti kao čovjek. Ovdje moţemo primijetiti i utjecaj povijesnog razdoblja za kojega je Kafka ţivio i pisao svoja djela. Njegova je preobrazba rezultat otuĎenja od samoga sebe te je slika vlastite nemoći u bešćutnom društvu. Zanimljivo je da je Kafka Gregoru, kojeg groteskno preobraţava, ostavlja sposobnost razumijevanja, suosjećanja, onu istu sućut i breme odgovornosti koje je nosio na plećima za ljudskog ţivota. I dok on razumije članove obitelji , njihov govor, njihove probleme, spreman je praštati i kada otkrije očevu prijevaru. Osim što se Gregorova preobrazba moţe objasniti i shvatiti na dosta načina, ona je posebna i po pozornosti koju je na sebe privukla, odnosno neuočljivosti, neprimjetnosti. Zanimljivo je upravo to što se Gregorovoj preobrazbi baš nitko nije nešto previše začudio niti se zapitao zašto se to dogodilo. Da je Samsa doţivio nesreću čitatelji bi osjećali saţaljenje i tugu prema napuštenom i zapostavljenom čovjeku, no to nije bio Kafkin cilj. Kafka je ţelio kod čitatelja izazvati osjećaj gaĎenja, i to gaĎenja nad čovjekom koji se ne zna zauzeti sam za sebe i oduprijeti od samovolje drugih koji ţele upravljati njegovim ţivotom. Čitatelj ne moţe ništa drugo, nego zajedno s njegovom obitelji osjećati gaĎenje prema tom odvratnom kukcu i nehotice odobravati neljudski odnos oca, majke i sestre prema njemu. I ostali likovi, uz Gregora prolaze kroz odreĎene preobrazbe. Njegov otac, koji je ţivotario zadovoljan time da mu sin zaraĎuje za ţivot i muči se

svakodnevno dok on po cijele dane ništa ne radi. Taj isti otac je bio spreman ubiti svog vlastitog sina nakon preobrazbe, zbog koje je postao pomutnjom, a ne izvorom prihoda. Majka se ponaša upravo suprotno od onoga kako bi ste očekivali da se majka ponaša kad joj se djetetu nešto dogodi. Ona je do krajnosti pasivna te ne moţe ni vidjeti svog sina nakon što se preobrazio. Sestra Greta je najsloţeniji lik, uz Gregora naravno. Ona se jedina brinula o Gregoru nakon preobrazbe, ona je i jedina doista osjećajna osoba. No, nakon nekog vremena i ona diţe ruke od Gregora i prepušta ga sudbini. Na kraju izjavljuje ono što svi misle: Moramo ga se riješiti, jer on nije više moj brat Te psihološke preobrazbe su, baš kao i sve u Kafkinim djelima, uvjerljivo i detaljno razraĎene. Ta uvjerljivost psihološke preobrazbe svih likova protkana je nadalje samosvješću glavnog lika koji je zapravo dovršio proces osamostaljivanja krajnjom osamljenošću i prekidom komunikacije. Kada doista postane kukac više ne moţe govoriti, odnosno nitko ga ne razumije, ali se moţe prisjećati. Upravo nam ta njegova prisjećanja omogućuju da se u retrospektivi upoznamo s time kakav je bio prije preobrazbe. Njegova razmišljanja nam pokazuju ključnu dilemu nemoći. Pokušava smisliti kako se izvući iz svoje nevolje, no ne uspjeva ništa smisliti tako da mu ne preostaje ništa drugo nego da čeka poboljšanje ili čudo. Kafka postiţe stravičan dojam time što sasvim mirno, objektivno i u smislu izvješća priopćava kako je crknuo i kako ga je sluţavka onda odnijela na smetlište. Po zanimanju je trgovački putnik, no ne voli svoj posao zbog prevelikog pritiska i meĎuljudskih odnosa. Šef mu takoĎer nije bio najmilija osoba na svijetu jer se i on prema njemu grozno ponaša. On je čovjek koji nikada ne kasni na posao te otplaćuje obiteljske dugove i prehranjuje ju. Planira jednom promijeniti svoj način ţivota jer je nesretan , no veoma je neodlučan. Nije u panici zbog preobraţaja nego što neće stići na posao. Kada se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, ustanovio je da se u krevetu pretvorio u gorostasna kukca. LeĎa na kojima je ležao bila su mu tvrda poput oklopa, a kad bi malo podignao glavu, vidio bi da mu je trbuh podignut u obliku svoda, te postao smeĎ i rebrasto podijeljen, a deka tek što nije spuznula s njega, jer se na vrhu jedva drži. Brojne noge, žalosno tanke u usporedbi s veličinom njegova tijela, treperile su mu pred očima bespomoćno. Kafka slika otuĎenog čovjeka u svijetu otuĎenih ljudskih odnosa. On pripovjeda o apsurdnom ţivotu neosmišljene egzistencije, o podvojenosti ljudske osobnosti potaknut sukobima uzmeĎu ţivota koji mu je nametnuo otac i vlastitih sklonosti i čeţnja. Slika strahove i nesigurnost koja čovjeka čini malim i neznatnim poput kukca. Raščlanjuje abnormalnosti takozvanog normalnog, graĎanskog društva te istraţuje kako odnosi u društvu utječu na ţivot pojedinaca. Opisuje bespomoćnost pojedinca i nemoć da napravi rez nakon što je prihvatio biti djelićem nehumanog sustava. Taj rez je zapravo njegov spas, konačno rješenje njegova problema, ţeljeni kraj nečega mrskog. Kafka nije slučajno svog junaka pretvorio u kukca u prostoru njegove sobe. Gregor je mogao postati kukcem negdje na putu, u vlaku izmeĎu dviju njemu mrskih postaja, u uredu svoga šefa, koji bi mu, gnušajući se, odmah dao otkaz te bi Gregor načinio onaj rez o kojem sanja. Gregorova je preobrazba bijeg u jedini prividno siguran prostor iza zatvorenih vrata vlastite sobe. On suţava ţivotni prostor u potrazi za sigurnošću i mirom. Sam Kafka, razapet izmeĎu mrskog pravničkog zanimanja i neostvarene ţelje da se potpuno posveti pisanju, čeznuo je za ţivotnim prostorom koji bi sličio zapečaćenom podrumu u koji bi mu hranu donosili i ostavljali uz najudaljenija vrata, a on bi je uzimao, neometan ljudskom prisutnošću, a zatim bi nastavljao pisati. To Gregorovo suţavanje ţivotnog prostora istodobno je suţavanje svijesti a ono dovodi do otuĎenja od ljudskog i prihvaćanja ţivota insekta. Kroz djelo je to otuĎenje sve jače i jače sve do konačnog ukinuća postojanja egzistencije koja nije otkrila svoj smisao i opravdanje. Samo vrijeme odvijanja radnje moţemo pratiti u dva plana. U prvom planu se nalazi onih pet godina Gregorova rada u tvrtki kojoj njegov otac duguje. Pisac se sluţi retrospektivnim pripovijedanjem ili Gregorovim monolozima i oţivljavanjima uspomena iz obiteljskog i poslovnog ţivota. U drugom planu je odvijanje radnje od trenutka Gregorova sudbinskog buĎenja pa sve do njegove smrti. Sve to se dogaĎa u samo nekoliko mjeseci.

Gregor je sestri na Badnjak htio priopćiti radosnu vijest da je uštedio za njezin studij violine, no kasnije gubi predodţbu o vremenu jer ono postaje potpuno nevaţno njemu koji je toliko pazio da ni minutu ne zakasni na posao. Vrijeme ga opterećuje još samo neposredno nakon preobrazbe jer ga strah od kašnjenja i gorljivo nastojanje da popravi propust tjeraju da pogledava na budilicu i pokušava krenuti na posao. Vrijeme po kojem u normalnom ţivotu svi i dalje odreĎuju ţivot u Gregorovom novom ţivotu gubi svaki smisao. Njemu vrijeme stoji. Kafka slobodno raspolaţe vremenom, zaustavljajući se na onim pojedinostima koje su vaţne za Gregorov novi poloţaj. Stoga vrijeme ne teče jednoliko i pisac preskače veće dijelove, a na pojedinima se zadrţava vrlo dugo i opširnim pripovijedanjem u njima zaustavlja vrijeme. U svojim prisjećanjima Gregor posebno ističe očevu strogoću i krutost čak i kada je bio sasvim normalan i zaraĎivao za obitelj. Preobrazbe u ţivotinje su Kafkin omiljeni stvaralački postupak pa ga moţemo pronaći i u nekim drugim njegovim djelima. Za Kafku je karakteristično slikanje podvojenosti ljudske prirode, hladno objektivno pripovijedanje, naracija, smisao za detalje, unutrašnji izravni i neizravni monolozi, asocijacije, početak in medias res.. 6. PROCES Kafkin najpoznatiji roman koji je pisan u vrijeme kada je i James Joyce pisao magistralni roman moderne knjiţevnosti Uliks te kada je Proust završavao svoj ciklus romana U traganju za izgubljenim vremenom. Kafka je počeo pisati jedno od svojih najboljih djela 1917. godine, usred Prvog svjetskog rata. Roman je prvi puta objavljen tek 1925. godine i to nedovršen. Jedna od zanimljivosti vezana uz ovaj roman je ta da postoji sumnja da je roman nastao u vezi s razvrgnućem Kafkinih zaruka s jednom djevojkom iz Berlina. Kafka je u tu svrhu doputovao u Berlin te se tu sastao sa svojom zaručnicom i njenim roditeljima koji su ga svi saletjeli da se napokon izjasni u vezi vjenčanja. Ali, dok su ga korili i optuţuvali, on je šutio kao zaliven. Poloţaj u kojem se našao pa čak i njegovo drţanje doista podsjećaju na poloţaj i drţanje glavnog junaka ovog romana Josefa K. On je optuţen iako se ne osjeća krivim i nema pojma zbog čega ga optuţuju. MeĎutim, isto će se tako osjećati nemoćni i neduţni milijuni ljudi u nacističkim koncentracijskim logorima. Atmosfera koja vlada u takvim prilikama i teškim vremenima naziva se kafkijanskom atmosferom i to ponajviše upravo zbog sablasne atmosfere koju je Kafka uspio dočarati u Procesu. To je atmosfera paničnog straha što paralizira ljude i svodi ih na ulogu poslušnih automata, koji su spremni priznati i učiniti sve samo da sačuvaju ţivu glavu. Prihvatimo li doslovno poruku naslova romana da je u djelu riječ o sudskom procesu, lako se daju izdvojiti tematsko- fabularne jedinice, a to su: uhićenje, sudske parnice, pokušaj organiziranja obrane, razgovori s odvjetnikom, razgovor sa svećenikom te pogubljenje optuţenog. Iako su u djelu zastupljeni svi elementi pravosudnog sustava, meĎu njima nema logične ni uzročne povezanosti. Dokidajući logiku u odnosima izmeĎu zakona i graĎana, kao i logiku u meĎuljudskim odnosima, Kafka je proveo inverziju izmeĎu iskustvenog, prepoznatljivog, svakodnevnog ţivota i neprepoznatljivog, odnosno fantastičnog. Prikazujući izobličeno i nenormalno običnim, nečim što ne izaziva zaprepaštenje pa čak ni čuĎenje. Kafka sudski proces ne prikazuje realističkim postupkom, niti piše kriminalistički roman, iako bi ovaj roman mogao biti i to. Paradoksalno je da sam autor nije napisao nijedan knjiţevnoteorijski tekst kojim bi tumačio svoju poetiku. O svojim je djelima šutio te takoĎer nije dopuštao niti ilustriranje jer je smatrao da je to neizvedivo. Jedni tumače da Kafka ne piše o stvarnome svijetu već da se sluţi alegorijama, simbolima, parabolama i bajkama kao sredstvom koje valja tumačiti u prenesenom značenju. Sva tumačenja su bez nekog konačnog rješenja jer svaki zaključak otvara nove mogućnosti tumačenja. Drugi su pak skloni tumačenju da Kafka naš svakidašnji svijet, primjećujući u onome što ljudi doţivljavaju normalnim i običnim, vidi nenormalno i izobličeno.

Kafka slika svijet bez sigurnosti, bez ljubavi i pravednosti, svijet u kojem je istina nedokučiva, a ljudi se ne razumiju niti snalaze u proturječnostima. Jedno od tumačenja, koje čak ima izravno uporište u cijelom romanu, doţivljava temu kao proces koji se odvija u svijesti glavnog lika, kao opsjednutost samoanalizom koja završava poraznom spoznajom o sebi i poniţavajućom smrću. Sva ta mišljenja odnosno tumačenja su ispravna i svako od njih ima dobre dokaze kojima se mogu potkrijepiti. Ja se ipak slaţem s prvim navedenim tumačenjem da se Kafka u svojim djelima koristi različitim umjetničkim postupcima kako bi oslikao i napisao ono što ţeli te poslao svoju poruku čitateljima. Iako se Josefov osjećajni ţivot u romanu i ne spominje, a veze sa ţenama samo su tjelesne naravi, svi su ţenski likovi na neki način uključeni u proces ili su samo u vezi sa sudom. On moli gospoĎicu Bürstner za pomoć, svoju sustanarku, njezinu prijateljicu godpoĎicu Montag, odreĎene obavijesti o sudu dobiva od advokatove bolničarke Leni, a njegova sestrična obavještava svoga oca da se protiv Josefa vodi proces. Čekajući izvršenje kazne, istežući vrat, spazio je na najvišem, osvijetljenom prozoru kuće nedaleko od kamenoloma slabašnog muškarca ispruženih ruku. Je li to bio prijatelj ili neki dobar čovjek koji je htio pomoći, to Josef nikada neće saznati. Dok ga je jedan krvnik držao za vrat, drugi mu je zabio nož u srce te ga dvaput okrenuo. Ko psa! Reče on kao da će ga stid nadživjeti. Prostor u Kafkinom romanu ne postoji sam po sebi, kao mjesto odvijanja radnje kojim bi autor radnju lokalizirao na primjer geografski, povijesno, socijalno ili sociološki. Iako Kafkla navodi nazive ulica u kojima stanuju pojedini likovi ili broj kuće u kojoj je smješten sud, cijeli prostor Procesa djeluje nestvarno. Tijekom čitanja nam se čini da smo u priči u kojoj je sve izmišljeno i funkcionira prema vlastitim pravilima, u novom logičnom sustavu bez logike. Prostor je opisan do najmanjeg detalja realistički, ali cjelina se doima nestvarno, izokrenuto, pa djeluje kao apsurd ili groteska. Kafka se prostrorom u djelu sluţi slobodno i to tako da ga čini potpuno ovisnim o svijesti i podsvijesti glavnog lika. Josef K. svoju unutarnju, psihičku zbrku i nered koji je nastao u njegovom ţivotu doţivljava fizičkim neredom nepospremljenog stana. Nakon što je proces zavladao Josefovim ţivotom, mjesta na kojima se prije osjećao sigurnim više mu nisu pruţala taj osjećaj sigurnosti. Do trenutka kada realistički opisana ropotarnica u njegovoj banci postaje poprište batinanja Franza i Willema, nakon što ih je Josef optuţio za korupciju, on se jedino u banci osjećao sigurnim od bili kakvih iznanaĎenja i neugodnosti upravo zbog toga što je u potpunosti razumio funkcioniranje banke i do u detalje razradio svoj dnevni raspored. Komično-tuţan prizor je Josefa tolio zgranuo da je doslovce pobjegao, zalupivši vratima. Očita je autorova nakana pokazati kako je Josefova fizička sloboda nakon uhićenja tek privid slobode jer se tjeskoba nakon procesa postupno uvlači u njega, pa i na mjestima kao što je banka. Opisi sudskih prostora u Kafkinu romanu izazivaju smijeh te imaju obiljeţja crnog humora, pojedini prizori dovedeni su do samog apsurda upravo tom slikom prostora. Zaista je teško zamisliti zgradu suda u sirotinjskom dijelu predgraĎa, opisanu kao sivu najamnu kuću u kojima ţivi sirotinja, a sud je smješten na tavanima gradskih zgradurina, u potkrovljima do kojih dovode dugački hodnici. Iako se u romanu pripovjedačevo mišljenje, komentari ili osjećaj nigdje ne osjeća, pripovjedačeva pozicija vidljiva je upravo u dosljednoj trivijalizaciji suda. Sam prostor, nedostojan uvaţene institucije koja dijeli pravdu, upućuje na to da ne teba pridavati vaţnost sudskim odlukama, ne treba ih prihvaćati jer su nevaţne i besmislene.

Josef često stoji pred vratima i razgovara na pragu. Stajanje na pragu, promatranje kroz prozor, razgovor pred otvorenim ili zatvorenim vratima svjedoči o otuĎenju i nesigurnosti čovjeka koji nema hrabrosti učiniti presudni korak koji bi sve promijenio. Ovo je i sličnost s Kafkinom pripovijetkom Preobrazba. Ondje Gregor baš kao i u ovome djelu Josef nemaju dovoljno hrabrosti, a ni volje kako bi nešto učinili da im se ţivot promijeni na bolje. Moţemo primijetiti mnogo autobiografskih utjecaja. Baš kao i dvojica njegovih najpoznatijih likova, i on se osjećao potpuno izgubljenim i nije imao dovoljno hrabrosti ni snage da promijeni svoj ţivot. Kafkin je junak bez pogovara naučen slušati autoritete. Svrha njegovih slabašnih pokušaja pobune i istraţivanja vlastite krivnje nije mijenjanje sustava. Josef moţe djelovati samo u tom zadanom prostoru, odnosno u ograničenom prostoru svoje svijesti iz kojeg ne vidi izlaz. To je njegov trideseti roĎendan, ujedno i dan uhićenja, te dan upči trideset i prvog roĎendana, dan smaknuća. IzmeĎu ta dva dogaĎaja Josef se muči ne bi li riješio jednu jedinu zagonetku: Zašto je uhićen? K Kafka obrće vremenske odsječke u kojima, prema osobnom iskustvu, očekujemo odreĎene dogaĎaje te mijenja slijed zbivanja koji moţemo razumjeti na temelju vlastite iskustvene spoznaje. Tako uhićenje prethodi istraţivanju krivnje, a nalogodavce uhićenja treba tek otkriti. Godina dana u Josefovom ţivotu prolazi, ali u biti, vrijeme stoji ako ga poveţemo s dogaĎajima u priči. Svako je poglavlje tek krug, zaokruţena faza u istraţivanju zagonetke o vlastitom uhićenju i pokušaj otkrivanja krivnje. U svakom je poglavlju riječ o istom. Riješiti zagonetku vlastitog ţivota, ali to je nemoguće u apsurdnom svijetu izokrenutih etičkih pravila. Takav bi svijet trebalo mijenjati, no Josef je poslušan činovnik koji se kreće samo u okvirima tog istog društva. To će ga naravno i uništiti. On ne čuje slabašan glas iz svoje nutrine, iako se ti znakovi na putu pojavljuju uobličeni u različitim ljudima koji ga prate svojim pogledima. Osjećajući nelagodu i uznemirenost pod tim pogledima on znatiţeljnike tjera od sebe. Stoga se u svakom poglavlju romana, u svakom novom pokušaju da riješi zagonetku, vrti u krugu novih nerazumljivih problema. U tim je krugovima središnja točka sam proces oko kojeg se sve zapravo vrti, te se u isto vrijeme ništa ne dogaĎa. Vrijeme je prazno, mrtvo, lišeno smisla. Parabola o seljaku pred vratima Zakona koja bi trebala pokrenuti vrijeme, odnosno dogaĎaje, tek otvara neke nove zagonetke mnogoznačnih tumačenja koje čekaju da ih se riješi. Vrijeme koje stoji se moţe tumačiti i kao stalno preispitivanje, kao unutarnji proces poraznog ishoda. Kafki, sudeći prema postupcima kojima je oblikovao lik svojeg apsurdnog junaka, nije bila namjera oslikati cjelovitu osobu., voĎenu bilo kojom od tradicionalnih knjiţevnih motivacija. Ne zna se ništa o Josefovoj prošlosti jer i sam roman počinje in medias res. Jedino što moţemo zaključiti iz djela je to da je ţivio poprilično monotono, podreĎujuću svoj ţivot napredovanju u zavnju bankarskog činovnika. U pivnici bi navečer sjedio uvijek za istim stolom i u društvu iste starije gospode. U njegovom intimnom ţivotu postojala je samo prostitutka Elsa, koju je posjećivao jednom na tjedan. Jedini iskorak iz te uhodane svakodnevnice bio bi poziv ravnatelja banke da se provoza u njegovom automobilu ili da doĎe na večeru u njegovu vilu. Nakon pokušaja pobune i optuţbe da su sluţbenici korumpirani on ipak prihvaća biti dijelom tog neljudskog, apsurdnog sustava. To je društveni sustav koji optuţuje bez dokaza, ne priopćava okrivljenom njegovu krivnju, ne priznaje obranu, osuĎuje na smrt bez čitanja presude te ubija potajno. Josef je otuĎen čovjek u svijetu besmisla. Nema prijatelja, a ne uspostavlja ni osjećajne veze sa ţenama.

On je ravnodušan, pasivan. Tek noţ nad njegovim tijelom budi u njemu pomisao da bi onaj čovjek na najvišem prozoru zgrade moţda mogao biti prijatelj ili neki dobar čovjek koji mu ţeli pomoći. kako bi što bolje oslikao ono što je htio reći ili pokazati, Kafka se koristi raznim stvarima. Koristi se začudnošću koju je postigao hladni i objektivnim pripovijedanjem o ljudskim odnosima i dogaĎajima koji se ne podudaraju s čitateljevom iskustvenom spoznajom. Za ovo su djelo karakteristična i obiljeţja bajke i to u postupku iznenaĎujuće koje nikog ne iznenaĎuje. Primjer za to je činjenica da likovi prirodno prihvaćaju najbizarnije, pa čak i apsurdne ţivotne situacije. Kafka koristi zagonetku kao pokretača radnje, a ta zagonetka, glasi : Zašto je Josef uhićen? Obiljeţja humora - prizori u sudnici, sudac koji crta opscene crteţe za vrijeme parnice, student koji preko ramena nosi ţenu te branitelji koji vire kroz rupicu u vratima. Upotrebljena je i groteska kao način izraţavanja kojim se normalan, svakodnevan ţivot prikazuje poremećenim i abnormalnim. GROTESKE U djelu vidimo i Kafkinu sklonost paradoksalnom prikazivanju, da uhićenje ne utječe na slobodu kretanja, paradoksalno. Vremenom i prostorom se koristi subjektivno i potpuno slobodno. Potkrepljivanje hipoteza sugerira na esejistički način pisanja. Kao temu romana je uzeo dezintegraciju ljudske osobnosti, odnosno gubljenje mogućnosti odlučivanja čovjeka o samome sebi. Za razradu te teme se koristi trajnim mitskim motivima kao elementima strukture romana. Neki od tih motiva su narvno krivnja, neduţnost, kazna, problem fizičke i psihičke slobode, pitanja smisla i svrhe ljudskog ţivota što pati ljude već stoljećima. Ovo je roman koji ne polazi od pretpostavke niti nudi rješenja, ovo je nekakav istraţivački roman koji se opire jednoznačnim tumačenjima te je isto tako jedinstven baš kao i njegov autor. Kafka je zaista uskočio u svoje djelo, a za tu tezu postoji i više nego dosta dokaza. Glavno lice ovog romana je uredan bankovni činovnik, nimalo ambiciozan, povučen, malograĎanski bezbojan, utopljen u sitne navike, u svome kutu nikome na putu. No, sve ove sitne graĎanske kreposti nisu nikakva garancija njegove ispravnosti, jer kao što smo mogli i vidjeti, jednog jutra biva uhićen i to iz potpuno nepoznatog razloga. Jasno, prateći ţivotni put urednog graĎanina Franza Kafke nigdje se ne vidi da je ikada bio progonjen ili uhićen. Naizgled je ţivio mirnim i povučenim ţivotom lišen svih dubokih stresova, no ispod mirne površine zbivali su se gadni poremećaji. Kafka je iskompleksirana ličnost. Ovaj roman je djelo teško odgonetive poruke, no ono ipak u sebi krije dobro skrivene poruke. To je djelo koje izaziva budnost. Proces se ne moţe čitati uz televizor ili radio. U ovo se djelo treba udubiti, pokušati ga shvatiti i izvući neku svoju poruku.