Omer Zarifi Baba Zbirka Savjeta i Uputa

Ahmed (Omer) ZARIFI-BABA ZBIRKA SAVJETA I UPUTA II DOPUNJENO I ISPRAVLJENO IZDANJE SARAJEVO, 1397—1977. Mome AZIZU — mubarek Hadži Hafiz Husni ef. Numaroagiću posvećuje ovu radnju Adem Karađozović Ibni Adem Izdavač ADEM KARAĐOZOVIC Sarajevo, Remzije Omanovića 18 Štampa NIŠP »OSLOBOĐENJE«, Sarajevo Za štampariju: Graf. inž. PETAR SKER"; Prvo izdanje Zbirke savjeta i uputa, izašlo 1970. godine, davno je već rasprodato. Međutim potražnja i interes za ovo Ahmed Zarifi-Babino djelo je i danas velika.*) Radi toga smo odlučili ponovo ga iz. Koliko nam je poznato na prvo izdanje ovog djela osvrnuo se samo Aleksandar Popović u svome radu La literature Ottomane des Musulmans Yougoslaves Essai de Bibliographie Raisonnee (Journal Asiatique, Anne 1971). Tu doslovno stoji:152. Karaduzović Adem, Ahmed Zariti Baba. Zbirka savjeta i uputa (Recueil de conseil et d'indications), trad. du ture, introduetion et index par A. K., Sarajevo 1970. 1 vol. in-8; 120 p. Traduction en serbo-croate d'un extrait du diwan et deux poemes bien connus (Pendname et Tasawwufname) du mystique Ahmed Orner Zarifi Baba de Ruščuk (mort en 1210/1795), avec une malodroite introdudtion sur son influence en Bosnie. Au—dela de toutes sortes d'insuffisantes, cettepu-blication est interassante pour la co-mprehension de la my-stique musulmane populaire dans les Balkans aux XVIII et XIX siecles. A la memoire de Fehim Bajraktarević (1889-1970), pion-nier de rorientalisme yougoslavie.« (152/1/ Karaduzović Adem, Ahmed Zarifi Baba, Zbirka savjeta i uputa, preveo sa turskog jezika, uvod i klasifikacija knjige A. K. Sarajevo. 1970. Prevod na srpskohrvatski jezik, jednog izvoda iz divana i dvaju dobro poznate poeme (Pendname i Tesavvufnama) od mistika Ahmed Omer Zarifi Babe iz Ruščuka (umro 12;0-1795) sa nevještim uvodom o njegovom utjecaju na Bosnu. Pored svih vrsta nepotpunosti ova publikacija je interesantna za shvaćanje narodne muslimanske mistike na Balkanu u 18. i 19. vijeku. Za uspomenu na Fehima Bajraktarevića (1889-1970), pionira orijentalistike Jugoslavije.) dati. Ovo, drugo izdanje je ispravljeno i dopunjeno. Tekst djela je pregledan i ispravljen. U Predgovoru je dodat popis dvanaest imena. Dato je nešto više podataka i o mehrum Hafiz Omeru Palošu. Rječnik stranih riječi i stručnih izraza također je prerađen, ispravljen i dopunjen. On je rađen u glavnom prema Kamusi-turkiji Šemsudina Šamije Frašerija i Turcizmima u 1

srpskohrvatskom jeziku Ahdulaha Škaljica. Uz pjesmu Kalenderi dato je objašnjenje o šathijjatu i tome kako ga treba razumjeti. Uvjereni smo, da se uza sva nastojanja, opet potkralo grešaka, pa molimo čitaoce, da to uvaže i oproste, jer pri ovome poslu, namjera nam je bila čista i iskrena.

Uvod Allah dž. š. će slati ovom umetu na svakih stotinu godina onoga, koji će mu obnoviti vjeru. Hadisi šerif »Pojava islama1) naročita je Allahova dž. š. dobrota i milost. U stoljećima koja su slijedila, njegovo širenje zadobiva svjetsku slavu i neprocjenjljivu vrijednost. Ljudi koji su imali udjela u tom sretnom poslu, prvo su počeli sa analiziranjem dubokog smisla Kurana (a. š.) i njegova tumača, Pejgamberova Hadisa. Zatim su iz njihovih zapovijedi i propisa stvarali zaključke i donosili odluke. Odmah iza toga započeo je opći i snažan pokret proučavanja i istraživanja eksaktnih i prirodnih nauka. Uistinu, više je nego začudno, kad se sjetimo, da u tim stoljećima, uprkos toga, što je papir bio rijetka stvar, a o štamparijama da i ne govorimo, jer im tada ni pomena nije bilo, ali su ipak nebrojene knjige raznovrsnog sadržaja napisane i vrlo ukusno opremljene. Još više nas iznenađuje to, kad se uzmu u obzir tadašnja saobraćajna sredstva, a to su isključivo deve i konji, da je ipak jedna rukom pisana knjiga*) Dio uvoda iz knjige »Šejhul-Ekberi ničin severim« od Mehmed Ali Ajnije, profesora historije filozofije na »Medresetul — Iršadu« u Istanbulu. Izdanje iz 1341. godine po Hidžri ga u Buhari, kroz vrlo kratko vrijeme, prenijeta čak u Španiju (Endelos). Isto tako, na zapadu napisane knjige, od ruke do ruke prenosile su se u Perziju i Turkestan. Sve je ovo jasan i nepobitan dokaz islamske ljubavi prema nauci i velikoj žeđi islamskih naroda za njom. Uprkos poznatih Renanovih2) i njemu sličnih pisaca i njihovih lažnih naklapanja o islamu kao i raznih uništavanja i nasrtaja na islam u tim vremenima, i dan danas nam rukom pisane knjige iz tih stoljeća samo protivno dokazuju. Ovaj misaoni pokret islama koji traje od šestog do sredine sedmog stoljeća, još nije bio okrnjen nasrtajima Krstaša sa zapada i Mongola sa istoka, pa su svakog momenta nicali sve novi i novi mufessiri, muhaddisi, historičari, pisci, pjesnici, jezikoslovci, matematičari, liječnici i drugi, kako u Endelosu, tako i u drugim islamskim zemljama kao u Egiptu, Siriji, Iraku itd. Kao pandan (takmac) visoke škole »Nizamijje« u Bagdadu, bila je početkom sedmog stoljeća po Hidžri otvorena visoka škola »Mustensarijja«. U isto doba, kako u Mosulu, tako i u Kairu, Damasku, Konji i drugim mjestima, nalazila su se visoka učilišta. Ali osim nabrojenih vrsta stručnjaka i književnika, susrećemo i jednu klasu neobično sposobnih i visoko učenih ljudi, kojima sličnih ne vidimo u prvim stoljećima islama. Ako im se malo više pažnje i obazrivosti pokloni, vidjećemo, da su oni, možemo slobodno reći, bili dostojni nosioci viših saznanja Kešfi-esrara«3). Kao što je svojevremeno Kumejl ibn Zejjad od Selmana Farisije, a Hasan Basrija od Imama Ali ibn Ebu Taliba (r. a.) ovu uzvišenu nauku u nasljeđe primio, tako su nebrojeni drugi, koje ćemo niže nach.vesti, preko Maruf Kjerhije, Habib Adžemije, Sirri Sekkakije, Džunejd Bagdadije, Fudajla, Ibrahim Ed-hema, Bišrul-Hafije, 2

Ruvejma, Hatemul-Esama, Ibrahimul Havvasa (kaddesallahu esrarehum), tu »Me-arifi-ledunnijju«4) kasnijim pokoljenjima u nasljeđe i amanet predali«. U prvoj polovici drugog stoljeća poslije Hidžreta prvi koji je osnovao tekiju u Damasku (Sam) i prvi koji je javno bio priznat sufijom bio je Ebu Hašim Kjuft. Već se tada počelo sa stvaranjem i sre-đivanjem zbirki o ovoj vrsti uzvišene nauke, kao što su djela: Kutul-kulub od Ebu Talib Mekkije (preselio 386/978-979.), Kitabut-tearuf od Kjel-Abadije (preselio 386/978-979.), Risaletul-Kušejrijje od Abdul Kerim Kušejrije (preselio 465/1072-1073.), Ava-riful-mearif od Šihabuddin Ebu Hafiz Omera Suh-reverdije (preselio 632/1234-1235). Kao daljnji nosioci ove časne nauke pojavljiva-li su se u malim vremenskim razmacima ili u isto vrijeme i uspjeli da uspostave svoje tarike: u Turke-stanu Ahmed Jesevi, prvi tesavvufski mufesir Muhamed ibn Husejn ibn Muhamed es-Sulemi (rođen 325/936-937., preselio 412/1021-1022.), u Bagdadu Gavsi-Azam Abdul-Kadir Gejlani (rođen 470/1077--1079., preselio 561/1161-1162.), u blizini Basre Sejjid Ahmed Rifai (rođen 500/1106-1107., preselio 578'" 1182-1183.), Ibrahim Dessuki (rođen 633/1235-1236., preselio 686/1287-1288.), u Tunisu Ebu Hasan gazili (preselio 656/1258-1259.), u Fezu Abdusselam Esmer, u Španiji (Endelos) Ebu Dedjen (preselio 594§1194-u Španiji (Endelos) Ebu Medjen (preselio 594/1194-1164-1165. u Mursiji-Španija)5), u Belhu Mevlana Dželaluddin Rumi (rođen 604/1207-1208., preselio 671/1272-1273.), u Buhari Šejh Behauddin Nekšiben-di (rođen 718/1318-1319., preselio 792/1390.), Sejjid Ahmed Bedevi (rođen 569/1173-1174., preselio 679/ 1280-1281.), u Horasanu Hadži Bektaš Veli (preselio) Od Allaha darovane spoznaje pojedincima. 5 ) Mnogi od ovih učenjaka nisu umrli prirodnom smrti, već su pogubljeni ili otro vani od strane vlada jućih krugova a po odluci vjerskih nazovi učenjaka. 2 ) Ernest Renan, francuski književnik, filozof i filolog. Bio je dLrektor Kolež de Franca i član Akademije nauka u Parizu. Njegova potpuno netačna naklapanja o islamu oborena su historijskim činjenicama i po raznim priznatim piscima. *) Tumačenje suštine značenja tajanstvenosti. vesti, preko Maruf Kjerhije, Habib Adžemije, Sirri Sekkakije, Džunejd Bagdadije, Fudajla, Ibrahim Ed-hema, Bišrul-Hafije, Ruvejma, Hatemul-Esama, Ib-rahimul-Havvasa (kaddesallahu esrarehum), tu »Me-arifi-ledunnijju«4) kasnijim pokoljenjima u nasljeđe i amanet predali«. U prvoj polovici drugog stoljeća poslije Hidžre-ta prvi koji je osnovao tekiju u Damasku (Šam) i prvi koji je javno bio priznat sufijom bio je Ebu Hašim Kjuft. Već se tada počelo sa stvaranjem i sre-đivanjem zbirki o ovoj vrsti uzvišene nauke, kao što su djela: Kutul-kulub od Ebu Talib Mekkije (prese-lio 386/978-979.), Kitabut-tearuf od Kjel-Abadije (preselio 386/978-979.), Risaletul-Kušejrijje od Ab-dul 'Kerim Kušejrije (preselio 465/1072-1073.), Ava-riful-mearif od Šihabuddin Ebu Hafiz Omera Suh-reverdije (preselio 632/1234-1235). Kao daljnji nosioci ove časne nauke pojavljivali su se u malim vremenskim razmacima ili u isto vrijeme i uspjeli da uspostave svoje tarike: u Turke-stanu Ahmed Jesevi, prvi tesavvufski mufesir Muhamed ibn Husejn ibn Muhamed es-Sulemi (rođen 325/936-937., preselio 412/1021-1022.), u Bagdadu Gavsi-Azam Abdul-Kadir Gejlani (rođen 470/1077--1.079., preselio 561/1161-1162.), u blizini Basre Sejjid Ahmed Rifai (rođen 500/1106-1107., preselio 578/ 1182-1183.), Ibrahim Dessuki (rođen 3

633/1235-1236., preselio 686/1287-1288.), u Tunisu Ebu Hasan Sazili (preselio 656/1258-1259.), u Fezu Abdusselam Esmer, u Španiji (Endelos) Ebu Dedjen (preselio 594§1194-u Španiji (Endelos) Ebu Medjen (preselio 594/1194-1164-1165. u Mursiji-Španija)5), u Belhu Mevlana Dželaluddin Rumi (rođen 604/1207-1208., preselio 671/1272-1273.), u Buhari Šejh Behauddin Nekšibendi (rođen 718/1318-1319., preselio 792/1390.), Sejjid Ahmed Bedevi (rođen 569/1173-1174., preselio 679/ 1280-1281.), u Horasanu Hadži Bektaš Veli (preselio4) Od Allaha darovane spoznaje pojedincima. 5 ) Mnogi od ovih učenjaka nisu umrli prirodnom smrti, već su pogubljeni ili otrovani od strane vladajucih krugova a po odluci vjerskih 792/1390.), Sadudin Džebavi (rođen 593/1196-1197., preselio 700/1300-1301.), u Anadoliji Hadži Bajram Veli (preselio 833/1429-1430.), u Libiji Sejh Muha-med Senusi (rođen 1206/1791-1792., preselio 1274'' 1857-1858.). Kaddesallahu sirrehum. Ovi su stekli brojne i vatrene sljedbenike po svim krajevima svijeta, pa i na Balkanu od kojih navodimo neke: u Beogradu Šejh Šula, u Sofiji Bali Baba, u Budimu Đul Baba,u Leskovcu Šejh Mehmed, u Ruščuku Šejh Ahmed (Omer) Zarifi Baba (preselio 1210/1795-1796.), u Starom Baru Hasan Dede (pre-selio 1034/1624-1625.), u Pruscu Ajvaz Dede (prese-lio 1049/1640-1641.), Bošnjak Sejh Mevlana Ajas — instruktor sultana Mehmeda Fatiha, u Bosanskoj Posavini Šejh Hamza Orlović (pogubljen 964/1556--1557.), u Mostaru Alauddin Ali Dede (preselio 1007/ 1598-1599.), Šejh Jujo (preselio 1119/1707-1708.), Šejh Abdulah ef. Bošnjak (rodom iz okolice Livna, preselio 1054/1644-1645. — znameniti tumač Fusu-sul-hikema Muhjuddina Arebije), u Sarajevu Šejhuš--šujuh Ibrahim ef. Bistrigija (preselio 1069/1658--1659.), Tevekkuli Dede (preselio 1080/1669-1670.), u Uzicu Šejh Muslihuddin (pogubljen 1052/1642-7 1643.), u Zvorniku Hasan Kaimi Baba (preselio 1091/1680-1681.), u Mostaru Šejh Fevzija Blagajac (preselio 1160/1747.), u Živčićima kod Fojnice Šejh Husejn Baba (preselio 1239/1823-1824.), na Oglavku kod Kiseljaka Balta oglu Šejh Abdurrahman Sirri Baba (preselio (1263/1846-1847.), u Travniku Sejjid Ilhami Baba (pogubljen 1236/1821.), u Sarajevu Šejh-šehid Hadži Muhamed ef. Hadžijamaković (pogub-ljen 1295/1878.), U Živčićima kod Fojnice Šejh Hasan Baba (preselio 1317/1899-1900.) kao i zadnji u ovom stoljeću u ovim krajevima, od ove vrste uzvišene uleme Šejh Hadži Hafiz Husni ef. Numanagić (preselio 1349?1931.). Kaddesallahu sirrehum. Svi ovi spomenuti učenjaci tesavvufa kao i drugi vežu svoje učenje za takozvani »Silsilei zeheb« (zlatni niz), a on je: Ime Rođen Preselio 1. Imami Ali el-Murteda, sin Ebu Talibov 23/599-3/624-625 2. Imami Hasan, sin Imami Alije r. a. 4/625-626-38/658-659 3. Imami Husejn, sin Imami Alije r. a. 57/676-677-80/699-700 4. Imami Zejnul Abidin. sin Imami Husejna r. a. 127/744-745-153/770 5. Imami Muhamed Bakir, sin Imami Zejnul Abidina 195/810-811-214/829-830 6. Imami Džafer es-Sadik, sin Imami Muhamed Bakira 231/845-846-231/845-846 7. Imami Musa Ćazim, sin Imami Džafer es-Sadika 255/868-869 -255/868-869 8. Imami Ali Riza, sin Imami Musa Ćazima 40/660-661-50/670 4

9. Imami Muhamed Teki, sin Imami Ali Riza-a 61/680-681-75/694-695 10. Imami Ali en-Neki, sin Imami Muhamed Teki-a 7/735-148/765-766 11. Imami Hasan el-Askeri. sin Imami Ali en-Neki-a 186/802-218/830 12. Imami Muhamed Mehdi, sin Imami Hasana 220/833-257/870-871 el-Askeri 260/873-874 -266/879-880 Nestao Šejh Hadži Hafiz Husni ef. Numanagić rodio se u Fojnici ravno prije stotinu godina, to jest godine 1272. po Hidžri (1853.) od oca Ibrahima i majke Der-više. Pošto je u ranim godinama ostao bez svojih roditelja, to ga je njegova nana plemenita Morićka uzela sebi u Sarajevo, gdje je završio mekteb u dvanaestoj godini, a u sedmoj godini, postao hafizi-Kuran. Svoje dalje školovanje nastavio je pred tadaš-njim muderisom Misrijine medrese, šejhom Sken-derpašine tekije u Sarajevu poznatim učenjakom Šejh Arif ef. Kurdom, poznatim pod imenom Zelenak, jer je nosio zelen saruk. Zatim je svoje naukovanje nastavio u Istanbulu, gdje je i završio nauke i uzeo idžazct. Iza toga se uputio u Medinei muneveru i u tamošnjoj medresi »Mahmudijji« proučavao nauku o hadisi-šerifu. Na koncu je otišao u Kairo, gdje se zadržao dvije godine slušajući predavanja tamošnjih učenjaka i produbljujući svoje već stečeno znanje. Kad se je povratio u svoje rodno mjesto Fojnicu, odmah je postavljen za muderisa na tamošnjoj medresi. Njegova predavanja na medresi, vazovi, koje je održavao, kao i uopće njegova učenost i pravo islamsko vladanje, izazivali su opći interes kod ta-mošnjeg svijeta i pribavili mu opće poštovanje i privrženost. Kasnije je prešao za muderisa u Visoko i tu je ostao do godine 1914., kada je imenovan za muftiju u Travniku. Na položaju muftije ostao je do 1927. godine, kada je na vlastito traženje penzio-niran. Tri puta je išao za sebe (bin-nefs) na hadž, a zadnji put je hadž obavio 1899. godine. Poslije penzionisanja Hadži Hafiz Husni efendija se opet vratio u Visoko i tu ostao do časa, kada je stigla Allahova zapovijed »Irdžri-i« (Vrati se svome Rabbu . . .), koju je on predano, spokojno i smi-reno primio, te navršivši određeni broj nefesa. u subotu ranom zorom 16. zilkide 1349. godine po Hidžri (4. aprila 1931. godine) preselio na Ahiret, povrativši se svome Praizvoru. Istog dana su njegovi zemni os-taci pokopani u Visokom u Velikom groblju pokraj Velike ćuprije. Povodom preselenja na Ahiret mubarek Hadži efendije napisani su brojni članci, u kojima je pri-kazan život i rad ovog našeg velikana i uzora. Ovdje donosimo u cijelosti napis koji je izašao u listu Gajret od 16. aprila 1931. godine, a napisao ga je S. Zečević: »U praskozorje, u subotu 4. aprila 1931. god. ispustio je svoju veliku i plemenitu dušu Hadži Hafiz Husni ef. Numanagić, muderis i bivši travnički Muftija. Dična i ugledna starina, ukrašena velikim vjerskim znanjem, radio je do svojih osamdesetih godina, a da nikad nije »rekao a neizvršio«. Njegova naobrazba bješe mnogostrana i veoma velika. On je učenik triju najznamenitijih islamskih gradova: Meke, Medine i Carigrada. Pored toga što je bio hafizi-Kur'an a. š. u tančine je poznavao tefsir i hadis i govorio je uz maternji jezik još: arapski, turski a drži se da je u perzijskom imao malo ravnih među našim svijetom. Prvu naobrazbu primio je u Fojnici, svome rodnom mjestu, odakle je kasnije došao u Sarajevo i učio u medresi, a zatim u Carigradu, Meki i Medini. Tražeći nauku u dalekom svijetu, proputovao je Hidžas i Tursku i na taj način upotpunio svoje veliko 5

znanje. Vrativši se u domovinu isprva je bio muderis u Fojnici i Visokom na medresi. Početkom svjetskog rata imenovan je muftijom u Travniku, na kojem je položaju ostao do godine 1927., sve do svoga umirovljenja. Tada se opet vratio u Visoko, gdje je ostao sve do svoje smrti. Merhum je svugdje, gdje je bio sijao dobra djela, koja su naravno urodila plodom, jer je sa sveg srca radio za islamski boljitak, ne tražeći od toga nikakve koristi ni hvale, pa je zato ostao nezapažen široj masi, ali će istom budućnost pokazati, koliko smo u njemu izgubili. Njegova će djela jasno govoriti o njegovoj veličini i uvijek će ostati u najljepšoj uspomeni. Njegov boravak u Visokom, urodio je preporodom medrese i tekije. U Travniku je ostavio mnoštvo slusalaca svojih bezbrojnih predavanja i nanovo osnovanu i prije nekoliko godina otvorenu tekiju. Njegovu veličinu ispoljava nedavno otvorena tekija u Pruscu, gdje je rahmetlija proveo svega nekoliko dana prilikom hodočašća na Hajvatovicu. Kako maloprije spomenuh, čim je bio umirovljen, povratio se u Visoko i počeo sa neumornim radom. Radio je bez prestanka sve do polovice ovogodišnjeg Ramazana, kad je morao napustiti svaki rad i leći u postelju, iz koje se je privremeno i pomalo dizao, dok iza kratke bolesti nije preselio na bolji svijet. Ovo svoje zadnje vrijeme poklonio je narodu, kazujući mu i predavajući tefsir, hadis i mesneviju, a da se vidi koliko su mu predavanja bila cijenjena, mnogi su ljudi redovito dolazili na njih čak iz Sarajeva. Smrt H. Hafiz Husni efendije odjeknula je nenadano i porazno da su se mnogi njegovi poznanici u čudu i sa zaprepaštenjem upitali: »Sta bi!« Već ranim jutrom cijelo je Visoko zamuklo zbog nenadanog događaja i jedni su drugima izjavljivali saučesće i ako nisu nikakav rod rahmetliji. Javljeno je u Sarajevo, Travnik, Zenicu i Fojnicu odakle su poznanici i poštovaoci pohrlili da odaju posljednju počast velikom ulemi i dobrotvoru. I ako se je kasno saznalo, svijet je iz okolnih mjesta pohrlio u Visoko. Iz Travnika su ljudi pohrlili automobilima, jer nisu imali željezničke veze, ne žaleći ni velikih materijalnih žrtava. Takođe je iz Sarajeva, Zenice, Fojnice i ostalih okolnih mjesta došlo mnogo ljudi i ako se kasno saznalo i vrijeme bilo kratko do pogreba. Cijelo Visoko snijelo je rahmetliju od kuće do pred džamiju, u kojoj je najviše običavao klanjati. Zatim mu je proučena hatma. Svijet je šutke prolazio kraj džamije i sa poštovanjem i žalošću učio Fatihu. Po malo je svijet sa strane pristizao. Pred džamijom je kroz cijelo vrijeme bilo mnogo pobožnog naroda, koji fatihom odavaše posljednju počast. Pred ikindiju, tužno se razliježe salla sa munare. Ustrcptašc srca ra-žalošćenom narodu i ljudi pohrliše u džamiju mnogo prije vremena da dobiju mjesto. I ako je džamija prostrana, samo je jedan dio mogao stati dok su ostali išli u druge džamije klanjati ikindiju. Poslije dženaze namaza krenula je tužna, ali veličanstvena povorka prema groblju. Nije bilo moguće prići dženazi, koja se visoko uzdizala iznad povorke, nošena na rukama. Iza dženaze su stupali drugovi rahmetlije s carigradskog univerziteta, s pu-ta u sveta mjesta i iz njegova kruga slušalaca i poštovalaca. Svi prozori na kućama bili su načičkani ženskim glavama, kuda je povorka prošla. Nastupivši na novi most, derviši su zaučili Kelimei-tehvid, što je unijelo još više žalosti i tuge i u onako ožalošćenu pratnju. Kad je prva lopata zemlje udarila u naslo-ne, prekinuli su Kelimei-tehvid jecaji sakupljenih i svakome su tekle suze pri zadnjem rastanku. Za kratko vrijeme grob je zatrpan, jer se je svako jag-mio da što više zemlje nabaci, da što. više hizmeta 6

učini rahmetliji. Mnogi su kurrahi hafizi učili iz raznih mjesta, da bi mu što više počasti odali. Nakon pogreba svijet se rasuo, a neki su krenuli kućama, jer su nenadno otputovali i posao ostavili. Još prije zalaska sunca, tekija se je počela puniti djelo rahmetlijino. Pred jaci ju se je opet proučila hatma u dupke punoj semahani tekije. Mnoštvo se svijeta moralo vratiti, jer nije bilo mjesta i ako je tekija prostrana. Poslije jacije, proučen je tevhid za dušu rahmetlijinu. Pred mihrabom zasjeli su derviši iz raznih tekija i mjesta. Cijela je tekija odjekivala od zanosa prema Stvoritelju, moleći Ga da dodijeli uzvišeno mjesto rahmetliji u Svome dženetu. Nakon tevhida i žalosnih razgovora, svijet se razišao, a go-sti su porazmještani po kućama građana. Ovo napisah, da makar u neznatnoj slici prikazem ovog našeg prikrivenog velikana, a što mi ne dozvoliše mlade sile, da vjerno sve opišem, to molim da mi se oprosti, jer mi je nakana bila dobra. Njegova se lica sjetimo, djelima mu se ponosimo i za njega Fatihu učimo!« Mubarekj Hadžiefendija je imao i pjesničkog dara. Pisao je na orijentalnim jezicima, što nam do-kazuje i sljedeća njegova kasida, koju je ispjevao povodom osnivanja visočke muslimanske Kiraetha-ne, a koja do danas nije objavljena. Kasida6) glasi Kasida Vudžudi vadžib ehli sena ve ehii hamde čok šukjur-ler ola daim, hem tehijjat selam ehle. Fakir onbeš sene evvel, ol kjerem ashab ve ihsane muderisluk vazifesile geldim bu ajane. Mehal hurem ve rahna muzejen gajet etrafi, derunu medžmeul-enhar ve ešdžari semerdarle. Ve eknafi hasen vari, bakan anin enzari, tehajurde kalur, bilmez neje baksun o zibaje. Ne dirsen az dirim, emma anin husnun nihajet jok, mesadžidi dolu ubbad, iderler sedžde Rahmane. Ićinde sakin islamler, dijanet perver insanler, akli ehli diraj et hem fetanet ehli sanatle. Gidže gunduz onlar mešgul. Okurler hem hunerle din. Nidže mevsuf adem var guzel etvar ve sifatlle. Dil ojnar medresesi var, ićinde dahi tekjesi. Ehalisi musafirperver ve mevsuf salahile. Okunur medresesinde hadis ve fikh ve tefsir. Kim dahi sarf ve nahv mantik ve bazi džuzijat ile. Terekki itmede her gun, tohum ećdićleri etfal. Me-ćatib hem medarisi dolu anlerin čodžuklerle. Kiraethanei islam dahi česurde mevdžuddir. D.erun ehli uluv himmet ićhal dahi genčlerle. Aralerde guzel ahlak, terekki itmede her gun. Fakir idim ičinde bir vakit namdar rijasetle. Henuz fevkinde bir aza zaifi ittiler ala. Dženabi Hakk ide andžak bizi memnun rahmetle. Hakikat daijanem čok onlardan gordum ihsanler. Tešekkur itmedže kadir degil, kaldim tehajjurle. Heman Fejjazi Akdesden dilerim gidželer gunduz. Ide afa ataja ehlini mahzi kerem ile. Didim tarihi hidžri hajri nasin ben bu gun addžak. Adim Husni ve Hafizi mushaf dahi selam ile. 7

Šu uč haden birin čikar, kalir tarihi tam bi šek. Ilahi sana šucrum vadžib oldu her nefes ile. *) Transliteracija Prevod Neka je trajna i velika hvala neminovnom Biću, koje je dostojno svake hvale i pohvale. Uz to, neka je mnogo hvale i selama onima, koji su ih dostojni. Ja, skromni siromah, prije petnaest godina, dođoh za muderisa ovim darežljivim velikanima i dobročiniteljima. Mjesto je krasno i jako čarobno. Okolicu mu krasi divna priroda i voćnjaci. U njemu je stjecište voda. Nalazi se u lijepom i ubavom kraju. Zapanji pogled i pažnju gledaoca i ne znaš sa koje bi strane tu ljepotu posmatrao! Sta god bi rekao, malo ću reći, jer njegovoj ljepoti nema kraja. Mesdžidi su puni vjernika i sedždu čine Rahmanu! Muslimani, koji su u njemu, veliki su ljubitelji dina. Pametni su i bistri ljudi, razumni i sposobni zanačije. Oni su danju i noću zabavljeni izučavanjem vjere i zanata. Ta kakvih ljudi tu ima, koji su obdareni lijepim svojstvima i držanjem. Mjesto ima medresu, od koje srce poigrava, a tako i tekiju. Stanovnici su mu gostoljubivi i nadareni dobrotom. U medresi se uči hadis, pravo i tefsir, a tako i sarfnahv (gramatika i sintaksa) te mantik (logika) i drugo. Djeca su im svakim danom u napretku, a mektebi i medresa puni djece. I muslimanska čitaonica u njemu postoji u kojoj se nalaze veledušni ljudi, stariji i mlađi. Među njima moral svakim danom sve više raste. Ja, skromni siromah, bijah neko vrijeme predsjednik te čitaonice (Kiraethane). Oni mene, nemoćna člana, uzdigoše nad sobom. Neka Dženabi Hakk nas obveseli svojim rahmetom. U istinu su meni, skromnom siromahu, mnogo dobročinstva učinili. Nemoćan sam da se zahvalim. Za-divljen ostadoh. Danju i noću prosim od Fejjazi-Akdesa, da svojom plemenitošću oprosti griješnicima! Ja rekoh danas tarih (datum) po Hidžri o ovim dob-rim ljudima. Ime mi je Husni i Hafizi Mushaf sam, koji selami (pozdravlja). Od ova tri slova »h« izbaci jedno, ostaće bez sumnje tačan datum 7). Moj Allahu! Meni postade dug, da Ti se svakim danom zahvaljujem. Da bi se bar približno mogao imati neki sud o Hadžiefendijinoj visokoj učenosti, te o ugledu koji je uživao, navešću samo nekoliko primjera, Što su drugi o njemu kazali. Sarajevski poznati alim rahmetli Hafiz Meh-me Tevfik ef. Okić dugi niz godina tumačio je Kur-an a. š. u kući rahmetli Hadži Mujage Merhemića. Jednom prilikom govoreći o jedinstvu Alaha dž. š. rekao je: »Mi možemo govoriti samo do »granica« jedinstva Allaha dž. š., a tamo dalje, to jest o suštini toga Jedinstva u stanju je da govori i raspravlja samo Hadži Hafiz Husni efendija«. Rahmetli Mahmad ef. Bahtijarević, član Ulema medžlisa i nekadašnji kadija u Travniku, dugo je drugovao sa mubarek Hadžiefendijom. Između ostalog, on, Mahmud ef., pričao nam je i ovo: »Poslije jednog Mevluda u Zenici legosmo Hadžiefendija i ja u jednu sobu na 8

počinak. Bili smo sami. U neko doba noći, kao iz neke dubine čuh izgovaranje riječi Allah . .. Allah . .. Ustadoh i sjedoh u dušek, naprežući svoje uši na onu stranu, odakle je Zikrullah dopirao. Ne prođe dugo i opazih, da taj zikir dopire iz predjela Hadžiefendijina srca, prsa. On je skoro do zore dubokim snom spavao ležeći mimo, a neprekidno je njegovo srce Allah ime izgovaralo«. Slično Mahmud efendijinom kazivanju, pričao je i rahmetli Rašid ef. Mehić, dugogodišnji službenik Muftijstva i stalni pratilac rahm. Hadžiefendi-jin, dok je on bio muftija u Travniku. Jednom prilikom, priča Rašid ef., u Muftijstvu kod Hadžifendije bilo je sijelo. Na tom sijelu bio se iskupio gotovo sav travnički ešraf (prvaci i odličnici). Ja sam tu večer, po običaju, posluživao goste kafom, čajem i voćem. Hadžiefendija je kroz cijelo vrijeme vodio glavnu riječ na sijelu, te je prisutnim tumačio islamske propise, pozivajući se čas na jedan, čas na drugi kitab od pojedinih islamskih velikana. Sijelo je trajalo do kasno u noć, a kada se rasulo bilo je kasno, da ja idem kući spavati, nego sam legao na sećiju u svojoj sobi. Malo sam zaspao, a zatim se probudih i kada sam pogledao na sat, vidim, da je vrijeme sabah namazu. Uđoh u Hadžiefendijinu sobu, da vidim, je li budan i hoćemo li skupa na sabah u Potur-mahalsku džamiju, gdje sam ja bio muezin. Kad sam otvorio vrata Hadžiefendijine sobe, vidim, on leži na svojoj postelji i ne javlja mi se. Polako priđoh postelji, da ga probudim, kad čuh, kako Hadžiefendija tihim glasom izgovara Allah, Allah ... Mišljah, da je budan, ali mi bi začudo, da mi se ne javlja, jer je mogao čuti, da sam vrata otvorio i da je u sobu prodrlo svjetlo električne sijalice iz hodnika. Malo zastadoh kod postelje i vidim, da Hadžiefendija spava, ali se razgovjetno čuje iz nje-govih grudi lafzi-dželal: Allah, Allah. Odmakoh se od postelje i malo se nakašljah. U tome se Hadžiefendija trže iz sna i upita: RaŠide, jesi li to Ti? Jesam Hadžiefendija. Došao sam, da Te upitam, hoćemo li na sabah u džamiju? Ja, ja, hoćemo, reče Hadžiefendija i skoči na noge kao kakav mladić, iako je tada imao oko 75 godina, završi svoje sjećanje na Hadžiefendiju Ra-šid ef. Šejh Hafiz Omer ef. Paloš8) mnogo je cijenio mubarek Hadžiefendiju, te je na uspomenu na nje-ga ispjevao sljedeću kasidu: *) Šejh Hafiz Omer ef. Paloš rođen je 1850. godine u Sarajevu u mahali Čobaniji. Ocu mu je bilo ime Lutfi beg. 7) 1333. god. po Hidžri — 1914. god. Vidi, vidi, lijepi brate, što Visoko lijepo svate, Čist je. bistar od maglote Hafiz Hadžiefendin skut. Od belaja ko god bježi, od svakog se gradi niži, Čistom rukom dobro drži Hafiz Hadžiefendin skut. Napunjen je šeriatom, a uređen tarikatom, Pa miriše hakikatom Hafiz Hadžiefendin skut. Visoeani fini ljudi, tref ili se dobre ćudi, Iz gaf leta njiha budi Hafiz Hadžiefendin skut. Hafiz Omer fukara je, kod mnogoga maškara je, Al' poljubit puno haje Hafiz Hadžiefendin skut. Mnogo mudrih, suštinskih misli, koje je muba-rek Hadžiefendija izlagao, prožete su dubokim tesa-vufom, a na temelju Kur'ana a. š., Hadisi-šerifa i Mesnevi-šerifa. Dok je bio muftija u Travniku, na molbu tamošnje uleme počeo je u tekiji predavati Fusus ul Hikem od Ibn Arebija koje se smatra najtežim tefavufskim djelom. Nakon trećeg dana razi-šli su se jer nisu mogli progutati njegova tumačenja i proglasili ga raskolnikom. Ja bih mogao nebrojeno toga citirati, ali posto su te misli u velikoj ve-ćini dubokog tesavufskog učenja, to ih ovdje neću navoditi iz razloga, što bi ih mnogi mogli krivo ra-zumjeti, a i sam se smatram nedoraslim za to. 9

Još dok je bio muderis u Fojnici, bilo je sazrelo u njemu osvjedočenje, da je unatoč tolikih svršenih nauka, nepotpuna i manjkava njegova naobrazba i znanje, pa se je od svega srca dao na proučavanje Ilmi-batina i u osobi tadanjeg velikana Sejh Hasana majci Đuma, rođena Repovac. Dutfi beg je bio muirid Šejh Abduirahmana Sirrije sa Oglavka. U Sarajevu je svršio mek-teb i pohađao medresu na Atmejdanu, gdje mu je muderis bio učeni Šejh Airif ef. Kurd. Hifz je svršio u 40-oj godini života pred mubarek Hadžiefendijom. Pored orijentalnih je-zika znao je njemački, arnautski, hebrejski. Bio je jedno vrijeme šejh Skenderpašine tekije i Jedilerske tekije u Sarajevu. Umro je 1925. godine u Sorhinju kod Visokog.-babe (k.s.) našao i spoznao svoga »učitelja stvarnosti«. Šejh Hasan-baba pripadao je onoj uzvišenoj klasi islamske uleme, koja je svoje znanje, ne kroz knjige i medrese, stekla, već od »nauke stvarnosti« i koja se od »Hajjun minel Hajj« (Živ od živog) proteže i prenaša. Mubarek Hadžiefendija je kroz mnogogodišnje sastanke sa šejh Hasan-babom (k.s.), sve više i više u Ilmi-batinu napredovao i kroz vrlo kratko vrijeme učenje svoga učitelja ovladao i usvojio i ubrzo njegovim halifom postao, te kao istinski šejh djelovao. Na kraju želim na napomenem, da veliki Rahmetlija iz svoje velike skromnosti nije nikada doza voljavao, da ga se oslovljava sa velikim titulama, koje su mu inače pripadale, pa je zato i kod najbližih prijatelja kao i kod ostalog svijeta ostao poznat pod imenom Hadžiefendija. I danas, kad se povede riječ o njemu, svi oni, koji su ga poznavali, u međusobnom, razgovoru, nazivaju ga jednostavno Hadžiefendija. Kako je i naprijed navedeno, da bar koliko bilo doprinesem uspomeni na mubarek Hadžiefendiju, posvećujem mu ovu skromnu radnju, kao spomen na naše dugogodišnje poznanstvo. Ja nisam u sta-nju, a niti imam ni približno tu sposobnost, da ma-kar i hiljadi ti dio njegove veličine i čovječnosti opišem. Samo toliko mogu reći, da je bio »Dobri«, živio kao »Dobri« i vratio se svome Praizvoru Allahu dž. š. kao »Dobri«. I za našeg Hadžiefendiju može se primijeniti izreka, koju je jedan od islamskih velikana za Šejhul Ekbera rekao: Lekad sahha imani bi kjulli kjelamihi. Fe men šae fel ju'min, ve men šae fel jekjfur. »Ja istinski vjerujem sve njegove riječi. Pa ko hoće nek vjeruje, a ko hoće nek ne vjeruje«. Ramazanski bajram 1372. godine po Hidžri (1953.)9) Sarajevo *) Stogodišnjica Hadžiefendijina preselenja u vječnost. (Op. A. K.). RIJEC-DVIJE O PISCU I OVOME PREVODU Moje duhovno stanje uzeo sam iz Mesnovije. Ako sam ukrao, ukrao sam od mali--ganimeta. Šejh Galib-Dede Autor Pendname Ahmed (Omer) Zarifi Baba rodio se u Ruščuku (Bugarska). Bio je šejh Sadijskog tarikata. Preselio je na ahiret 1210. godine po Hidžri (1795—1796.). Na turskom jeziku je spjevao svoju Pendnamu i Tesavvufnamu, koje zajedno sačinjavaju jednu knjigu te Divan, koji nije štampan. Pendnama sa Tesavvufnamom, koliko se zna, dva puta su u Istanbulu štampane i to 1287. (1871—1872.) i 1327. (1911—1912.) po Hidžri. Ovo drugo izdanje priredio je Mustafa Sabrija Kurbe-gović — Bosanac. Baveći se ovom vrstom literature, do danas nisam naišao na sličnu knjigu na turskom jeziku, kao što je ova, jer nam u njoj pisac iznosi u stihu sve ono. što je čovjeku potrebno, kako za njegov ovozemaljski život, tako i za njegovo 10

duhovno uzdignuće. Istovremeno nam pisac napominje, da je čovjeku dovoljno da se po vanjskim propisima Pendname vlada, ako ne razumi njenu suštinu. U uvodu Pendname (štampane na turskom je-ziku 1327. god. po Hidžri) izdavač Mustafa Sabrija iz-među ostalog kaže:*) »Kao što je učenim ljudima poznato, ljudski rod je nad ostalim bićima odlikovan time, što mu je dat dar govora, to jest, što ima tu sposobnost da nauči dinske zapovijedi i čovječije osobine, te da stekne lijepa i kreposna svojstva — ahlaki-hamidu. Suvišno bi bilo dokazivati, da je pristupanje u Tarikati Alijju, a uz muršidovu poduku, te čvrstu riješenost u podnošenju raznih žrtava i asketskog života, svrha moralno odgajanje i duhovno uzdignuće. Eto, Zarifijinoj Pendnami je svrha, da mnogo-brojnim i korisnim savjetima, koji su u njoj izne-seni, pobudi kod ljudi želju za ahliki-hamidom te da se istom zadoje. Za svakoga je, a osobito za pripadnike tarikata, kao farziajn proučiti ovu Pendnamu«. Svojevremeno Hazreti Zarifi Baba, u želji da se upozna sa znamenitim učenjakom Sejh Šulaom, koji je tada u Beogradu živio, pođe ovome u po-sjetu. U to doba obitavao je u Leskovcu (Srbija), sa svojom ucenošću na daleko poznat Sejh Mehmed el, šejh Sadijskog tarikata. Cim ovaj ču, da je u Beograd doputaovao Hazreti Zarifi Baba, povede svoga namjesnika Hasan efendiju i zajedno pođu u Beograd, gdje se sastanu sa Hazreti Zarifijom. U poznatom leksikografskom djelu Kamusulalam od Semsudin Sami beja, koji je inače škrt u ocjeni, o Hazreti Zarifi Babi, kaže se: »Zarifi Omer efendija rođen je u Ruščuku, a preselio je na Ahiret 1210. godine po Hidžri. Bio je jedan od zadnjih turskih pjesnika i šejh Sadij-skog derviškog tarikata. Ispjevao je Pendnamu i jedan Divan«. U djelu Osmanli muellifleri od Brusali Mehmed Tahira o Zarifiji se kaže: »Pripadao je velikodušnim šejhovima Sadijskog tarika*). Bio je osoba, koja je posjedovala sposobnost -gledanja srčanim očima« (»besari-basiret«)«. *) Molim cijenjene čitatelje, da ovo nekoliko riječi pročitaju i dobro upoznaju prije nego počnu samu Pendnamu čitati.Rođen je u Ruščaku, a preselio na Ahiret 1210. godine po Hidžri u svome zavičaju i pokopan je pokraj džamije Tamul naprama Begovog groblja. Štampana je njegova poznata Pendnama, koja nam govori o moralu i karakteru. Postoji i jedan njegov Divan, koji nije štampan«. Ismail Paša o Zarifi Babi kaže: Omer Zarifi Iz grada Ruščuka, jedan od prvaka Sadijskog tarika* Umro 1210. godine po Hidž-ri. Ima cijeli Divan pjesama na turskom jeziku kao i Nasihat-namu iz tesavufa također na turskom jeziku. Hedijetul arifin — Esmaul muelliffin ve asarul mu-sannifin, I, Istanbul, 1951. Naš rahmetli Dr Safvet beg Bašagić (Mirza Safvet) u djelu Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, na strani 141., govoreći o prevodima sa orijentalnih jezika, između ostalog kaže: »Ti prevodi, u sklopu turskih fraza, imadu neki osobiti čar, dočim u prevodu, kako se vidi, nemaju nikakva smisla. Svaki jezik ima svoje osobine, koje se ne dadu u drugi jezik pretočiti. Takvih osobina u turskom jeziku nalazi se više nego u svim što ih poznam. Mnogi moj prevod, čitateljima koji ne znaju turski, izgledaće smiješan, katkad možda i nerazumljiv, ali uz najbolju volju, nemoguće je drukčije predvoditi, ako sa originalom želimo imati nekakvu vezu. Prema duhu jezika udesiti smisao, znači od originala okrenuti glavu, pa reproducirati misli po individualnom shvaćanju. Ja to ne činim, nego se držim originala kao slijepac plota, da na prijevodu ostane obilježje istočnog marinizma«. Gornjim riječima našeg 11

rahmetli Mirze Safveta ne bih imao šta da dodam niti da oduzmem, pošto sam se i ja kod prevoda Pendname i Tesavvufname, kao što i on kaže, pridržavao originala, kao slijepac plota, koliko god sam znao i umio. Kao što je poznato, tesavvuf je jedna od najtežih nauka, a osobito ako se o njemu u stihu piše *) Osnivač tarika je Satouddin Džebavi / rođen 593. (1196-97), a preselio 700. (1300-1301) po Plidžri.kao ovdje (t.j. u Pendnami i Tesavvufnami). Zato sam ja riječi i pojmove na orijentalnim jezicima, koje se upotrebljavaju u govoru među pripadnicima tarikata, a većina ih ima tesavvufsko značenje, ostavio u njihovom izvornom izgovoru, ali sam na kraju knjige dao rječnik, u kojem su one prevedene, a neke i protumačene. Neke riječi i izraze u tekstu prevoda nisam preveo i radi toga, što se većinom ne mogu prevesti sa jednom riječi i što sam želio, da ih baš zadržim u originalu (da ih konzerviram). Da sam ih doslovno preveo ne bi bile razumljive i shvatljive, kazane sa jednom riječi, pa sam to sa rječnikom na kraju knjige na više načina razjasnio. Sva su tesavvufska djela napisana većinom na orijentalnim, jezicima, a mnoga su od ovih prevedena na glavne evropske jezike. Radi toga je ova radnja prvenstveno namijenjena pripadnicima derviških redova i njihovim simpatizerima, a koji ne poznaju orijentalnih jezika. Moja je želja, da ovaj rad korisno posluži i drugima, koje interesira tesavvuf i tesavvufska nauka. Biće mi zadovoljstvo, ako se budu ma koliko bilo okoristili. Molim poštovane čitaoce, da mi oproste na mnogim greškama na koje će naići u ovoj radnji. I pored najbolje volje i nastojanja, vjerujem, da su se i pored toga mnoge greške potkrale. Nadam se. da će mi čitaoci to oprositi, uzimajući u obzir, da mi je namjera bila iskrena i da je ovo prvi pokušaj kod nas, da se jedno tesavvufsko djelo u pjesmi u cjelosti sa staroturskog na srpskohrvatski jezik prevede.

Dželaluddin RUMI BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM BlSNEV EZ NAJ ČUN HIKAJET MIKUNED EZ DŽUDAJIHA ŠIKAJET MIKUNED*) 1. Slušajte Naj**), što nam kaže i priča. Na rastanke on se bolno tužaka: 2. Otkad me trgoše od Najistana, Muško, žensko, plače zbog mog vapaja. 3. Prsa, iskidana rastankom, tražim, Da im bol odvojenosti razjasnim. 4. Ko god od svog debla odpadne dalje, Opet traži, da se s njime sastane. *) Namjerno sam na početku Pendname stavio prvih 18 stihova iz jednog od najpoznatijih tesavvufskih djela Mes-nevi-šerifa od Mevlana Dželaluddina Rumije, klasika perzij-ske književnosti i tesavvufske nauke, jer je suština tesavvuf-skog učenja izložena u navedenim bejtovima. **) Naj (ney) je muzički instrument bez ugrađenog piska. Pravi se na taj način, što se iznutra potpuno očisti trstika od njezine srži i tako dovede u stanje ispravnog muzičkog instrumenta. Kao što se najeva unutrica (srž) očisti, tako i čovjek očisti svoju unutricu od svih unutrašnjih nečistoća. Zato Hazreti Mevlana upotrebljava naj kao simbol potpunog i savršenog čovjeka (insani kjamil) Naja ima više vrsta: šah naj, mamsur naj, nisfi naj, kiz 12

naj. Od Dž. Rumije je sačuvan i cijeli Divan, koji broji 97.927 stihova (bejtova) 5. Ja u svakom društvu plačem, uzdišem, Postadoh sudrug dobrome i lošem. 6. Svak mi bi prijatelj po svom shvaćanju, Al' niko ne istraži moju tajnu! 7. Moja tajna odmah je uz moj vapaj, Ali oka, uha, nema za nur taj. 8. Ruh i tijelo međusobno znadu se, Al' nikom ruh vidjeti ne dade se! 9. Najev glas je vatra, vjetar nikako, Ko je nema, nek' propadne svakako. 10. Ašk je vatra, koja u Naj upade, Vino kipi, jer ga vatra spopade! 11. Od Dragane rastavljenom, drug je on, Sve zastore cijepa, dere Najev ton. 12. Naj je lijep, otrov, čežnja, naslada, Ko to vidje, tako nešto, ikada?! 13. Naj o putu, punom krvi, nam zbori, I o ašku Medžnunovom govori. 14. Ova pamet mrenu »Vrhunske pameti« poima, Jezik, mušterije, osim uha nema. 15. Od jada nam dani bez doba biše, I ognju se belaja pridružiše. 16. Nije tuga, ako odlete dani, Samo s nama, Ti, najčišći, ostani. 17. Svak se osim ribe zasiti vode, Bez hrane se dani jedva provode. 18. Nepečeni, zar, pečenom shvaća hal,, Zato govor prekinimo. Vesselam.

PENDNAMA Na prvom mjestu neka je neizmjerna hvala Allahu dž. š. čijoj nadvrhunskoj mudrosti nema kraja. On je Svojom moći stvorio osamnaest hiljada svjetova, Adema, ljudski rod i džina. Svojom zapovijedi »Kjun Budi«, Stvorio je ovaj svijet, nebesa, zemlju, ferište i meleke. Nema kraja Njegovoj milosti. On ne gleda na crn obraz nepokornika, već svojom milošću oprašta griješnicima, a nemoćnim i slabim daje ozdravljenje. Nadam se, da će mi biti oprošteni grijesi, hurmetom obosvjetskog Vladara, Resula. Ako more Njegove milosti potopi moje nedostatke, neće od mojih grijeha i nepokornosti ni koliko kap ostati. O Dželile! Tako Ti ljubavi prema »Izvoru postojanje vjernosti«, tako Ti ljubavi prema Diki svjetova, Mustafi; Tako Ti hurmeta Tvog posljednjeg poslanika, nemoj Tvoga roba na Sudnjem danu osramotiti. Sejjid na oba svijeta, vladar pejgambera, počašćen sa Levlakje le vlak je lema . . . najsretnije je stvorenje, Allahov miljenik Ahmed-Mahmud-Muha-med-Mustafa. Ako si ašikj trajno, danju i noću, uči njegovom čistom »Ruhu« salatu-selam. Na oba je svijeta uzvišenost, blagodat i velika sreća, te veliko bogatstvo biti pripadnik Njegova ummeta. Neka je rahmetullah Muhamedovom Ehli-bevjtu, čari-jari ba-safau i njegovim sljedbenicima. Pošto na ovom svijetu nema ni za koga vječnog života, nemoj biti gafil, jer će te jednog dana smrt naći Na zemlji i nebu, džini, ljudi i meleki zikir čine Hakka i mole: da ti, o čovječe, budeš od 13

svih naj-časniji. Pa zar tebi dolikuje da u esfelu ostaneš?! . Znaš Hi ti, odakle si došao? Imaš li kakva znanja o ovim krajevima? Objasni nam štogod od te svoje sakrivene tajne. Kaži nam kakvu vijest. Pokaži nam znak od nje! Kojeg si okeana dragulj? Upoznaj svoju suštinu! Nemoj da u gaf letu svoje vrijeme provodiš! Reci nam otvoreno, kojeg si ružičnjaka slavuj? Jasno nam kaži, kojeg si skupa svijeća. Šteta je ne znati o svojoj ljubljenoj. Zaboravljaš na njezin kraj i mjesto njezinog prebivanja. Ne spominješ kuće, kuda imaš poći! Je li moguće, da u ljubavnom dertu ne goriš?! Šta je uzrok, da si u ove krajeve došao? Imaš li koga od poznatih da tu tražiš?! Ti si nemoćan danas u toj tuđini. Ti si u tuđini pao, kao putnik što u čudu bludi. O žalosti! Ti si iznenada tu, kao kakav garib pao. Liječnik ti imena ne spominje, niti za tvoje stanje pita. Dade ti svoje srce ovosvjetskoj pohlepi, i tako baci svoju glavu u mnoge nesreće. U dunjaluk se ti zagleda .. . Vidje njegovu sliku i prevari se. . . A zašto ti srce tako žarko, izdajicu zavolje?! Šta je uzrok, da se je tu došlo? Taj uzrok razumjeti, povod je tvoga dolaska, o ti gondžinih usana!... Svrha je: samo Hakka upoznati! Njega upoznaj, drugo ostavi nek ostane, što ima da ostane. Znanu je raznovrsno povrće, svo cvijeće, lišće Defteri-divan i pouka. Sva stvorenja, na zemlji i nebesima, sve odreda daje znak postojanja Hakkova bića. Rabbi-vedud je stvoritelj svijeta mogućnosti i o Njegovom postojanju sve stvari svjedoče. O žalosti! U gaf letu si! Otvori oči!. . . Sebi dođi!... U golemo si zaprepaštenje dospio! Shvati svoju suštinu. Ti si Šehzade i na oba si svijeta slobodan. Šteta! Ti svoj život upropasti, uništi i ne mogah H a j r u l - h a l e f o m postati. Dok ti je srce pagoda nebrojenih idola, Bejtul haram ti Kjabe i Hakk neće biti. Tvoje ti je postojanje i tvoje »ja« zastor tebi samome. A oni su sebi našli caru, koji su svoje »ja« sa zemljom sravnili, mahv postali. Traži jednog Ehli-iKjemala, da bi ti on pravi put pokazao, da bi ti se unutrica od širkji-hafijje spasila i da ti oči mogu svjetlo od tame razlikovati. Čuvaj prag Kjamilove kuće i nemoj nipošto da se od nje udailjuješ. On će te naučiti, da hakkal-jeki-nom Hakka upoznaš. Isto tako naučiće te, da znaš, šta je šeriat, a šta tarikat; šta ma'rifet a šta hakikat. On će svim tvojim tegobama na pomoći biti. Razumjećeš i shvatićeš suštinsko stanje kjamila.Saznat ćeš za Hakka i za svoj nefs. Od Ma siva tvoje će se srce očistiti. Razumjećeš šta je Sirrullah, Fena fillah i Beka billah. Razumjećeš, Šta je zat, a šta nauka o Nokti i poći ćeš putem Arif billaha. Jedna »Nokta« je suština, i sve četiri knjige i ko joj sirr bude razumio bez dvojbe je Veli. U zerri je sunčev sistem skriven, kao što je u kapi vode more sakriveno. Jedna je »Nokta«, i svemu je ona ajni-Kilit, i zaokružila je osamnaest hiljada svjetova. Asl te »Nokte« je: dvije tačke, tri slova i četiri kitaba, o ti koji svoj cilj želiš postići. Razumjećeš, šta je Sirri Kur-an. Shvatićeš, šta je Ilmi-irfan. Razumjećeš, šta je Mevalidi-selase i Čariata, te šta je majka. Znaćeš, šta je tvoje tijelo, a šta tvoj džan, kao i šta je u Kur-anu Lu'lu' i Merdžan. Ko bude spoznao, šta je sirr ovih zagonetki, taj je svoju najuzvišeniju svrhu postigao. Svaki govor ima svoja razna i razna lica. Tako i ljudi duhovne veličine imaju svoj poseban način riječi govora. Sirri-du su čovjekova slova. Ko bude ovo razumio, snaznaće i alem. Sirri-du posta tumač stvari i s Njime bi sve vidljivo. Sirri-du je naročito za čovjeka i druga ga stvorenja ne mogu potpuno 14

razumjeti. Sa Sirri-duom čovjek posta znan i među svim stvorenjima je on najplemenitiji, o plemeniti! Sta je Zat, a šta sifat? Razumi i vidi; stablo i njezin ogranak kakav je; šta je život, a šta smrt.Sirri-du su valovi Bahri-Zata i spašeni su oni, koji budu ovaj »dusirr« razumjeli.Kada čovjeku u ovome nestane sumnje, dvojnosti, tad će jasno vidjeti tajnu Kabi-Kavsejna.O azizu! Fatiha-Seb'al-mesani i Šekkal-Kamer će se dogoditi, a to skupa čini osam. Svaki ispravni, ravni put je onaj put, put koji vodi Hakku, o mladiću. Ako nađeš za ovaj put Kjamil-rehbera, ne udaljuj se ni danju ni noću od poštovanja prema njemu. Ja sam rob onih, koji znaju cijeniti Kjamila. Ja sam rob onih, koji budu ovu Pendnamu čitali i po njoj se ravnali. Tebi je ugodno i lijepo, što si kod džahila udostojen i hvaljen, a Kjamilima je ugodno, kad ih oni kude. Neka ova moja zbirka bude putovođa svijetu, a onaj, ko se bude po njoj vladao, neka postigne veličinu! Neka Rabbi-Dželid zaštiti i očuva ovu moju zbirku, i neka je glupak i tvrdica na ovome svijetu i ne vidi. A ako je ipak vidi, neka ne okusi njene slasti, jer škrtac nema očiju, koje pravilno vide. O dijete! Na ovome svijetu je moja želja, da moj džan i tijelo budu žrtva tvoga puta, te da ova moja zbirka bude putovođ svijetu i da dospiju ponosu veličine. Ova moja zbirka pokazuje predjele Arifa, i izlaže ašicima mjesto obitavališta Džanana. Uz to, učinio sam ovaj dar savjeta uspomenom, koja od početka do kraja vrvi ukrasima i slikama Ljubljene. Ustrajno u zbirku ovu gledaj. Što god budeš tražio, sve je u njoj potpuno. Čitaj je i uči, i po njenim uputama vladaj se i posluj. Njena je svaka riječ po svojoj prirodi na svom mjestu. Moja je želja, da onaj, ko je bude učio, postane kjamil, te da shvati vrijednost i kakvoću njenu, pa da se po njoj vlada i posluje. Bez razlike, kakav bio da bio, savjet u ovoj zbirci, pravi je dragulj i dženetski biser. Svaka riječ u ovoj zbirci je kao hazna, ,pa ako si pametan, ovo ti cijeni. Svaikii savjet, koji je tu naveden, najveća je hazna (bogatstvo). Znaj, da su to temelji sretna saraja. Uvijek se drži ovih savjeta i po njima radi. Kod arifa će ova zbirka biti jako cijenjena, a kod drskih neznalica neće imati ni koliko jedna pula vrijednosti. Hodži dolikuje zlato, a ašiku »Voljena«. Vrana žudi za strvinom, a papagaj za šecerom. Sve najpotrebnije savjete što postoje, ja sam ovdje sabrao, i učinio ih nezaboravnim poklonom svojim prijateljima. Ko se bude po ovim savjetima vladao, neće naići na patnje i belaje ovog svijeta. Istina, nevolje i patnje životnih zbivanja neće prestati, ali će se ipak, primjenom ove risale, postići mir. Ako hoćeš da budeš upućen u Božanske tajne, onda neka ti budu riječi ove risale trajnim virdom. Ako njena skrivena značenja ne mogneš razumjeti, tebi je dosta, da po njezinim vanjskim uputama živiš i posluješ. Ko je kjamil, iza sebe ostavlja svome imenu neki spomen, koji će biti lijek bolovima srdaca. Radi toga i ja želim, da ovu knjigu savjeta ostavim kao spomen, da bi se do Sudnjeg dana u ljud-skim srcima proučavala. Neka je rahmet pređima onih ljudi, koji budu svoju djecu ovom zbirkom savjeta naučavali. Dođi, stupi na put savjeta. Naniži riječi o nebesima, pa poleti u visine.O dijete! Prvo čuj moje riječi! . .. Esrara ne zna da krije niti džin, a niti ljudski rod. Svoje tajne tako sakri, da za njih niko ne zna, pa makar ti bio i prijatelj, jer ako ti on poslije neprijateljem postane, neće imati priliku, da tvoje tajne, koje si mu odao, protiv tebe iskoristi! Zato se i kaže, da je ovaj svijet Felekj, koji se neprestano okreće. Moguće je, da ti nekad tvoj prijatelj neprijateljem postane. 15

Razumi i shvati moje riječi, o mladiću! Ako imaš kakvu tajnu, samo je ti za sebe zadrži. Ako ti sam nisi u stanju, da svoju tajnu u tajnosti sačuvaš, kako će to neko drugi u tajnosti zadržati. Kad tvoja tajna od tebe izađe, kako je moguće, da tajnom ostane! Ona će se kao kakva priča od usta do usta prepričavati. Neka ti ne izlazi ders tvoje tajne. Stisni usta. Zalogaj svoje tajne ti progutaj. Pazi! Nipošto svoju tajnu nikome ne otkrivaj! Ako je zalogaj, ti ga sam progutaj, a ako je voda, sam je ispi. Ko je pametan, neće svoju tajnu otkrivati, pričajući o njoj. Oni, čija su usta otvorena, pa bilo to žensko ili muško, postaju ruglom i svjetskom igrom. Ko bude svoj »sirr« odao, taj je prava neznalica i time se izlaže ruglu svijeta i postaje nečasnim. Ko je pametan, taj glavu daje a »sirr« ne daje i u predjelima svoje tajne, nikome mjesta ne daje. Kako ćeš imati posla s onima, koji svoj »sirr« odaje! Radi toga su mnogi u razne nesreće dospjeli. Onaj ko bude svoj »sirr« krio, biće cijenjen i postaće ljubimac »osamnaest hiljada svjetova«. Onaj koji svoj »sirr« učini »sirrom«, cilj je sve-mira. Ko otkriva svoj »sirr«, prezren je i odbačen.Tajnu ne može nikako Čuvati onaj čovjek, čiji je posao, da otkriva i prepričava tuđe mane. 1. DUŽNOSTI PREMA RODITELJIMA Nastoj, da roditelji s tobom budu zadovoljni. Nemoj ni za jedan predah da ih ne bi slušao i po-kuran im bio. Ako ih budeš poštivao, na oba ćeš svijeta postići sve što budeš želio. Uvijek pazi, da s tobom budu zadovoljni. S poštovanjem i pohvalama njihova imena spominji. Nipošto ih njihovim imenima nemoj zvati. Dobro se čuvaj da na njih ne bi vikao. Posve izbjegavaj da učiniš nešto, što bi ih uvrijedilo, jer nisi u stanju, pa ne znam šta uradio, da nadoknadiš njihovo pravo. Njihov uzdah i kroz najtvrđi kamen prodire. Njihovu uzdahu nema zapreke i zaklona, niti ima kakva štita. Ako želiš da te vječito Hakk voli, ti onda svoje roditelje koliko god si u stanju, lijepo drži i pazi, jer ako ti majka i otac od tebe budu zadovoljni, tada će i Allah dž. š. od tebe biti razi. Sejjidi-zatu-sifat i Ponos svemira — Hazreti Mu-hamed je rekao: »Dženet je pod majčinim nogama«. 2. DUŽNOST PREMA UČITELJU Vrlo je veliko i uzvišeno pravo učitelja. Uvijek pazi na to, ako nećeš da budeš nesretan. Kako budeš na njega pazio i koliko ga uzvišenim budeš držao, toliko će tebe svijet, pa i još višim držati. Uvijek se trudi, da on bude s tobom zadovoljan, pa će ti Dženabi-Mevla još više tvoj stepen uzvisiti. Ko bude na svoga učitelja sa prezirom gledao, na posljetku će sam biti prezren i daleko od čovječijih odlika biti. 3. PRAVO KOMŠIJE Poslušaj me, uvijek pazi na komšijsko pravo, ako želiš, da te vječito Hakk voli. Komšijsko pravo je uzvišeno pravo, o brate! Ugodi komšijl, pa makar on bio i kjafir. Ako si mu'min i želiš, da na oba svijeta budeš sretan, ti nemoj komšijsko srce razbijati. Ko svog komšiju bude uznemiravao, Hakk će njega na obadva svijeta u paramparčad rastrgnuti. Oni, koji su svoj porod sa čistim zalogaj em odhranili, rekli su: da je komšijsko pravo Hakkovo dž. š. pravo. Mu'minu dolikuje da "oštuje i cijeni što je pravo, kako ga ne bi pred Hakkovim sudištem odmet-nikom proglasili. Koliko god si u stanju, potrudi se, da mu učiniš dobro i želi mu dobro, pa će tebe od Allaha dž. š. dobročinstvo stići. Ako ti komšija bude poteškoće zadavao, strpljivo podnosi. Blago i umiljato ga posavjetuj, a 16

ako od savjeta ne bude koristi, nemoj mu se bližiti, a niti ga u usta uzimati. 4. VELIKANI I DOGOVOR S NJIMA Poštuj i cijeni duhovne velikaše i s njima uljudno razgovaraj. Ko bude znao i shvatio vrijednost ve-likih ljudi i on će sam takav biti. Ko bude njihovu naklonost i hajir dovu zadobio, taj će u obrazovanosti i pristojnosti postići visoki stepen. Ako se u kom poslu ne budeš sa Uluom posavjetovao, znaj sigurno, da nećeš moći s tim poslom na kraj izaći. Ako neko bez dogovora neki posao započne, mnogo puta će se kajati. 5. LIJEPA CUD I SUZDRŽAVANJE OD LJUTNJE Budi blag i uobičaji nježnost. Govori ponizno i blago. Blagost je prirodno svojstvo arifa. Zato ih svijet cijeni i poštuje. Radi srđbe mnoge se nesreće sruče na čovjekovu glavu i svaka šteta većinom se zbog ljutnje dogodi. Slušaj moj savjet. Ne ljuti se, da ne budeš jedan od glupih neznalica. 6. ČEDNOST I OHOLOST Dobro se čuvaj ohole ćudi. Nemoj da se uvidiš i sebi se dopadneš, pa da budeš odbačen kao Iblis. Nemoj misliti, da oholi mogu postati slavni. Oni su na oba svijeta odbačeni. Ko bude stavljen na kušnju zbog oholosti, sigurno je da će ga patnje i nesreće stići. Čedne i ponizne ljude Allah dž. š. voli, a Resulullah u svome hadisu hvali. Tako ti hurmeta Pejgambera, o Halime! Učini nas trajno čednim i u čednosti postojanim. 7. KLONITI SE PRAZNA GOVORA Dobro čuvaj svoj jezik, da ne bi kakvu krupnu ružnu riječ izrekao. Zbog nje je vrlo blizu nevolja. Ko bude ružne riječi izgovarao, zasigurno je, da će ga nesreća i nevolje snaći. Čovjeku se mnoge nesreće dogode radi njegove krupne nekontrolisane riječi. Ovakav je čovjek vječno ibret i opomena svijetu. Pamet ne može dokučiti, Šta može glavu ovako rđavog čovjeka zadesiti. 10. ISKRENI IBADET I ČUVANJE OD LICEMJERSTVA Ako budeš bez dvoličnosti ibadet činio, Dženabi-Kjibrija će ti dati što god zaželiš. Kad se neki posao sa iskrenom namjerom i vjernošću obavi, sigurno i bez sumnje je, da će biti i primljen. Čuvaj se uživanja u licemjerstvu, pa ćeš na oba svijeta postići ono za čim žudiš i sretan ćeš biti. Ako ti u nekom poslu bude dobra i iskrena namjera, taj će ti posao i biti dobar. A ako ti je na-mjera nevaljala i zla, znaj, da će ti biti sve drugo osim hajra. Dakle, ako neko sa iskrenom i dobrom namjerom započne neki posao, prirodno je da će stići svome cilju. Tvoj posao, On svršava prema stanju tvoga srca, a hranu ti prema tvome stomaku daje. Shvati ovo i postavi na prvo mjesto: Papagaju se daje šecerna trska, a vrani strvina. Traži dobro, pa da dobro nađeš. Potrudi se da budeš od dobrih. Daće Allah svome robu štogod traži. Ovo je felek, što god se traži, nađe se. Mladiću! Ako želiš da znaš, šta ćeš raditi, privoli dobru i pristani na dobru riječ. Ako neko bude tražio dobro, sigurno je da će ga dobro naći i svaki će mu se posao s dobrim svršiti. Na ovome svijetu sve što rekneš, to i bude, a i Onoga, koga tražiš, naći ćeš ga. 11. PRILIKE NAŠEG VREMENA Ko na ovom svijetu ima imetka, taj se među svijetom savršenim čovjekom smatra. I te kakvi su se ljudi za ovim poveli, te svoje vrijeme i život u ništavilo istrošili.Od toga im je ostalo: pretrpljeni trud, bol, briga i nevolja. Niko nije od ovih koristi i dobra vidio. Niko nije do svoga cilja s njima stigao. 17

Ako si pametan, nemoj biti sa ovakima. Čuvaj se, da im ni njihova imena u svoja usta ne uzimaš. Njihova je glavnica prazan govor i lažne knjige, a svršetak šarlatanstvo. Na koncu sve im je laž. Propali su i pouka su svijetu. 12. PRISTOJNOST U RAZGOVORU Kada neko u jednom društvu bude govorio, nemoj ga prekidati i riječi mu iz usta uzimati. (Pusti) neka svoj govor završi. Dok svoj govor ne svrši, nemoj mu u riječ upadati, o očni vide! Kada potpuno svoju riječ dovrši, tek onda i ti, u vezi toga, progovori koju sličnu riječ. Svaka riječ ima svoje mjesto i gdje joj je mje-sto, tu se ona govori, o junače riječi! 13. PAZI NA GOVOR Kada htjedneš nekome nešto reći, prije nego to učiniš, razmisli, šta će ti on na to odgovoriti. Prije nego progovoriš, postavi red svojim riječima, pa tek onda govori, o plemeniti! Svaka se riječ, koja dođe na jezik, ne izgovara. A prava je riječ, kojom se govor završava. Vesselam! 14. ODAZIVANJE POZIVU Ako te i prosjak pozove, slušaj mene, odazovi se bez licemjerstva njegovu pozivu. Naprotiv, ne približavaj se skupu i čuvaj ga se, pa bio on i carska gozba, ako nisi pozvan.Brate! Ako te i kjafir pozove, odazove se njegovu pozivu. Ako nepozvan nekome pođeš, neće te ni pogledati. Jednako će mu biti, došao ti ili ne.Slušaj mene! Nemoj misliti, da je to neki visoki stepen, što sj mu pošao. Ismijaće te i bićeš ponižen. Kada budeš pozvan, bićeš od domaćina na razne načine pogošćen i u granicama mogućnosti počašćen. Gdje je ugled i moć, tu je i niskost, o brate! Ne-moj ni svojoj rodbini nepozvan ići. 15. SADAKA — MILOSTINJA O dijete! Ako kakav prosjak tvojim vratima dođe, čuvaj se, da ga ne odbiješ. Znaj, da sadaka mnoge nesreće otklanja. Zbog sadake, Allah dž. š. ti život produžuje. Podaj onoliko, koliko si u mogućnosti, pa će ti Hakk stepen uzvisiti. Mnoge od želja sretno ćeš postići. Istovremeno će ti se povisiti blagostanje i produžiti život. Nemoj nipošto od prosjaka lice okretati. Dobro se čuvaj, da ga ne bi nezadovoljena otpremio. Ako nemaš baš ništa, da mu dadeš, a ti ga bar sa uljudnim i lijepim riječima isprati. Čuvaj se, da ga ne uvrijediš i ne ožalostiš, da te ne bi na koncu njegova tuga sustigla. Nadati se je, da će se poslije tvoje smrti nešto za tvoj ruh podijeliti. Ali, umijeće je svojom vlastitom rukom podijeliti, jer nasljednici su škrtice, o dijete! Pošto je tvoje davanje Hakk uzeo od tebe u zajam, On će ti na Sudnjem danu tvoju zaradu Svojom nagradom namiriti. Hakk stanje svoga roba nadzire i posmatra. Zato uvijek budi na ovo pripravan. Bilo prije ili kasnije, na koncu ćeš i ti sa ovoga svijeta seliti. Štogod ovdje posiješ, tamo ćeš požnjeti. 16. GRANICE I POČASTI DOČEKA Svakoga prema njegovu stanju počasti i u grani-cama njegova shvaćanja govori. Poslušaj mene! Nemoj svakoga da jednako razumiješ, kako te ne bi ismijali. Na ovom svijetu nije svako jednak. U većini slučajeva poslovi ljudi su različiti. Kad si saznao, da svačiji tabiat nije jednak, znaj i to, da ni »hrana« cjelokupnog čovječanstva nije jednaka. Na ovome svijetu od svega znanja i umijeća najcjenjenije je razumjeti stepen shvaćanja drugoga. Zalogaj, koji se ne može progutati, ne moj ga drugima nuditi. Sam ga progutaj, o ti lijepe ćudi. 17. PLEMENITI POSLOVI 18

Ako ti je milosrdni i plemeniti Zu'ldželal podario više imetka, uvijek se trudi, da hajrate uspostavljaš, da bi ti na Sudnjem danu dženet stalnim boravištem bio. Kad umreš, da lijep spomen svome imenu ostaviš, da ti ne bi mjesto, koje si ovdje zauzimao, prazno ostalo. Sa rahmetom će se tvoje ime spominjati, a tako i imena tvojih predaka sve do ponovnog proživljenja i Sudnjeg dana. Dugo vremena te svijet neće zaboraviti i sa dobrim ćeš se spominjati. Slušaj ti mene! Kjiramen-kjatibini uvijek pišu i bilježe i najmanja dobra djela vjernika sve do ponovnog proživljenja. 18. NAJBOLJI I NAJGORI Znaš li, koji su to najbolji ljudi? To su oni, od čijeg dobra imaju koristi (ostala) stvorenja. A najgori su oni, koji drugima uvijek štete nanose. Nesreća i nevolja će stići one osobe, čiji posao bude od štete drugima. Potrudi se i ti, da budeš od dobrih, kako bi čast na oba svijeta postigao. 19. MERHAMET PREMA SIROCETU Smiluj se uvijek siročetu, kako bi Dženabi-Kjibrijaov bio miljenik. Nemoj siročeta uvrijediti, već ga udobrovolji, jer tako čineći, stići ćeš svome cilju. Prema siročetu budi veseo, umiljato mu govori i koliko god si u stanju dobro mu učini. Kad si siroče uvrijedio, bez sumnje znaj, da se tada Arši-Ala potrese. Koliko god ti je moguće, udobrovolji siroče i pridobi mu srce. Prema njemu se prijateljski odnosi. Velikodušan prema njemu budi! Pomiluj rukom siroče. Na njegov imetak i pravo ne pružaj ruku. Sve to Kjiramen-kjatibini će ti u dobra djela upisati. 20. POMOĆ U NUŽDI Ako ti neko radi svoje potrebe dođe, obrati na njega pažnju i nemoj od njega lica okretati. Ako je u tvojoj moći, daj mu šta hoće, a ako ni-je, odvedi ga tamo, gdje će mu se moći pomoći. Potrudi se, da se njegova potreba zadovolji i da ti budeš uzrok ispunjenja njegove potrebe. Sigurno je, da se na neki način njegovoj potrebi može udovoljiti. Ni jedan posao neće napola ostati. Sigurno je da se tome lijek može naći. 21. IZBJEGAVANJE OSOBA NEPOZNATOG PORIJEKLA Ako vidiš, da tebi i drugim ljudima nepoznata osoba stalno dobra čini, ti si zapravo vidio po vanjskom izgledu njegovu čovječnost. Ali time nisi vidio njegovu unutarnju stranu (lice). Dok u potpunosti ne saznaš za njegovo porijeklo i dok ne čuješ o njemu do u detalje, nemoj ga, dakle, dobročiniteljem smatrati. Nemoj mu se zemljakom kazati, a niti s njime u kakav ališveriš ulaziti. Ako s drugim bude trgovao, izdaleka ti to posmatraj. Dok ne saznaš nečiji hal, nemoj mu pružati ruke. Ne jedi od njegova imetka čak ni jedan zalogaj, jer će ti se u otrov pretvoriti. 22. OSOBE PROMJENLJIVE ČUDI O dijete! Ako se neko na ovome svijetu sa drugim sprijatelji, a taj neko, još od prije, ne bude imao bar jednog vjernog i stalnog prijatelja, čuvaj ga se. Nemoj s njime prisni prijatelj biti, jer da nije nestalan, on bi do sada imao bar jednog vjernog prijatelja. Ovakav ne može iskrenim drugom postati. Čuvaj ga se, kako ne bi ova zemljska kugla tvojoj glavi tijesna bila. Da je on pravi čovjek, našao bi se i njemu prijatelj. Napusti takvoga, otjeraj ga i idi svojim putem. Mislićeš, da ti je on prijatelj. Za njega ćeš se vezati i od rođenog ćeš ga brata više držati. Takvoga, nećeš naći na onome mjestu, gdje ga budeš ostavio. Gorko ćeš se pokajati, jer će te na cjedilu ostaviti. 19

Ko na ovome svijetu bude iskren i postojan, takvome neće iskrenih drugova nedostajati. Da imaš hiljadu prijatelja, a imetka nemaš, niko ti ni imena neće spominjati, a niti za tvoje stanje upitati. Danas srebro i zlato svaki posao svršava. I onaj koji svoj cilj postigne, ovako ga postiže. Kako da srebro i zlato ne budu »uzvišene« stvari, kada i te kako niske ljude na visok položaj dižu. 23. OVOSVJETSKA NAKLONOST Nemoj da te ovosvjetska sreća zanese i zavede. Ako si pametan, baci pogled na ovo stanje i zbivanja. Ima li kakve sreće, a da nesrećom ne postane! Ovo je felekj i on nikome prijateljem ne biva. Ko se bude i za tren malo razveselio i obradovao, taj će u boli i nesrećama poslije mnogo plakati. Kad ti se kakva bilo sreća ukaže, poslije će te upropašćujućim preokretom unesrećiti. Pošto svako vrijeme ima »svoje mile i drage«, zasigurno je, da sastanak ima svoju gorčinu od rastanka. Mnoštvo tuge i žalosti stići će svome kraju. Svakom ljetu dođe zima, a svakom danu dođe noć. Zaplakao je, ko je na ovaj svijet došao. Poslije se pokajao, ko je za dunjaluk svoje srce vezao. Ne misli, da je ovo svijet spokoja! On izgleda uređen, ali je u istinu ruševina. Ovaj dunjaluk prikazuje ti se u obliku prijatelja. Oni koji mu poklone povjerenje, na koncu budu uništeni. Pametan je onaj, koga dunjalučke varke ne ob-manjuju i ne prevare i ko na njegovim vatrenim zamkama ne sagori. Sebi dođi. Dosta je više, da svojim strastima ugađaš i da za dugim životom žudiš (čezneš). Dosta ti je, da imaš lijepu ćud, dobar rad i »Vječitog dragog«. Svjetska su dobra sjene i fantazije. Ako ih htjed-neš zaimati i postići, znaj, da je to nemoguće dostići. Nevolje i svjetske promjene bliže su čovjeku od njegova ikbala. Ako si pametan, čuvaj se, da te ne zanesu i ne prevare. 24. PRAVA PUTNIKA — TUBINCA Ako ugledaš tuđincaputnika kome je potrebna pomoć, jer je u raznim neprilikama, priteci mu u pomoć, koliko god si u stanju i u nevolji pruži neki lijek njegovom ranjenom srcu. Otvori uši njegovim riječima i poslušaj njegove jade. Progovori mu koju slatku riječ i budi prema njemu nasmijana lica. Tako učini osobi ako mu je ražalošćeno srce i tužno lice, te ako je gladan i potreban razgovora. Na jednoj ga strani muči bol i tuga radi rastan-ka od svojih, te nevolje i patnje, a na drugoj strani tuga za prijateljima i žudnja za zavičajem Uvenula je srca zbog patnje, samoće i tuđinstva. Izgorjelih je džigarica od vatre rastanka. Ovakvom čovjeku učinjeno dobro neće se izgubiti. Taj sevab za učinjeno dobro ne može svako postići! Tuđinac ima više prava od domaćih stanovnika i ko na ovo pravo ne bude pazio, biće zao čovjek. Ako putnik-tuđinac umre u tuđim krajevima kao putnik, o sretnice!, bez dvojbe je on šehid. 25. RAZMIŠLJANJE I ovo je od mene jedan savjet tebi, o dijete! Dobro ga čuvaj i poslušaj to srčanim ušima: Razumi, šta ima u svemiru, jer štogod postoji, sve je sami savjet i pouka. Baci svoj pogled i vidi, kako se stvari zbivaju. Koji su pametni, crpe iz toga pouku. Ako se budeš ovoga držao, dosta ti je s pameću drugovanje. To što ti je pri ruci i što vidiš, dovoljna je tebi pouka. Kada kome nešto na glavu dođe, svako tada razumije, ali koja korist onda, kada svijeta nestane. Ti se ne prikučuj opasnim stvarima. Čuvaj se. Ne primici im se i ne idi na njihovu stranu.

20

26. PRISLUŠKIVANJE TUĐEG RAZGOVORA Ako dvojica nešto razgovaraju, čuvaj se, nemoj na njihovu stranu gledati, o ti poštovani! Ako se budeš držao moga savjeta (sretan ćeš biti), a taj je: Na njihovu se stranu i ne obaziri, ako si čovjek. 27. VAKUFSKA IMOVINA Nemoj vakufskog novca uzimati, da se ne bi u moru duga ugušio. Danju i noću raste mu kamata. S takvim postupkom ni tvoj imetak neće pošteđen ostati. Sve će ti to jedno za drugim otići. Neće ti to ostati zašto si se trudio i na kraju će ti i kuća nad glavom otići. Niko se nije sa vakufskim imetkom usrećio i ko je pametan, a tim se imetkom i novcem ne oduševljava. Utisni ove upute u uši svoga džana. Čuvaj se i ne približuj se vakufskom imetku. 28. KLEVETANJE Ko bude drugoga klevetao, taj će posmatrati svoje obitavalište u vatri na Vječitom svijetu, . . . a na ovom svijetu neće se zasititi života. Čuvaj se od ovoga svojstva, o brate! Nemoj nikoga klevetati, niti ikoga u usta uzimati, jer je to teže i od kamena i planine. 29. VLADANJE U DRUŠTVU VELIKANA Ne govori u prisustvu velikana. Bolje ti je šutjeti nego govoriti. Ako te budu nešto pitali, samo im na to odgovori i ništa više. Ko bude svoj jezik naučio da mnogo priča, sigurno je, da će se radi toga kajati. Ako si pametan, drži u ušima ovaj moj savjet: U prisutnosti velikana bolje je šutjeti. 30. NE ISKATI ŽELJENU STVAR Ako u nekoga lijepu stvar zapaziš, nemoj da bi mu je zaiskao, o dijete! Možda je njemu ta stvar draga i cijenjena, a njegovoj naravi prijatna. Ako mu je zaišćeš, možda ti je neće dati, a kad bi ti je i dao, možda bi je jako žalio. Nemoj takvu stvar iskati, jer ako je od njega i uzmeš, neće te ona okućiti. Ako ti traženu stvar dadne, otići će mu i uspomena s njom, a tebi neće biti nikakve koristi, znaj! 31. TUĐE MUKE Nemoj ničije muke posmatrati. Pamet ne može dokučiti poslove ovoga prolaznog svijeta. Mnogima se od tuđih nesreća ponešto u skute zapetlja i do džana im dopre. Koja ti je korist od posmatranja nečije muke? Dobro se Čuvaj, da svoj džan na vatri ne izgoriš. Nemoj na tu stranu ići, niti joj se bližiti. Nemoj na tu stranu ni gledati. Dobro se čuvaj. Gledaj na veselje, ako hoćeš srcu užitak. Jer od gledanja u muke, biće stradanja. Oko postaje veselo, gledajući u veselje, a od gledanja u žalost, postaje bez svjetlosti. 32. MAGIJA I HUDDAM Čuvaj se, ne žudi i ne gaji želje za magijom, te da zaimaš huddama ... a niti za definom, vefkom, tilsumom i kirtasijom. Sve ovo ima svoje ime, ali tijela nemaju. Na sve ovo s ibretom gledaj, a ja bih rekao, skoro da tih stvari i nema. I ako se sa ovim neki bave i tvrde, da ove stvari postoje, ti znaj, ni jedna od njih svoga korjena a niti ogranka nemaju.Upamti moj savjet: čuvaj se od ovih stvari. Pripazi na ono, što u ruci imaš i ne daji ga vjetru. Drži što u ruci imaš, jer ti to mogu iz ruku oteti i glavu ti u nesreću baciti. Ako hoćeš da ne vidiš patnje, ne traži gore navedenih stvari, jer tvoje posljednje kajanje neće ti koristiti. Nemoj se prikučivati »vješticama« ovih 21

stvari, jer će te njihova šteta sustići. Čuvaj se! Ko je pametan čvrsto će ruku stisnuti i neće za nevidljive stvari gotovinu iz ruku ispustiti.Ovo ti je moj savjet; ako ga se budeš držao, o gospodine, a ako ne, spremni su za tebe otrovi. Držimo, da ovo ehli-kjemal zna, ali je tebi ne-moguće, da ga nađeš. Nemoj tražiti stvari koje nema. Uči moj savjet; ne traži srebra, ni zlata. Nemoj trošiti život u potrazi za magijom. Nemoj rastopiti džan za nepostojećim. Ko ne bude prvo sebi našao čovjeka za prijatelja, taj je kao odsječeno drvo. On je sam kriv, što nije čovjek. 33. PUTOVANJE O dijete! Poslušaj. I ovo ti je jedan od mojih savjeta: Ako budeš na put pošao, učini onako, kako je o tome Ponos svjetova rekao: »Prvo drug, pa onda put«. Zato povjerljiva druga nađi, pa tek onda na put kreni. Čuvaj se. Nemoj sam na put polaziti. Vjernog druga nađi i s njime putuj. Dobro i zlo od drugog nam dolazi. U većini slu-čajeva, sve što te snađe, od druga te snađe. Od nepoznate osobe dobro se čuvaj i kloni. Nemoj na njenu stranu ići i priključivati joj se.Ako nekome znaš porijeklo i temelj, nemoj se od njega odvajati, makar i zaplakao. Možda će doći dan, pa ćeš se nasmijati. Dakle, od takvoga se nemoj odvajati, da ti ne bi dan i tijelo u vatri izgorjeli. 34. JAMSTVO Nipošto nemoj među dvojicu ulaziti. Za svačiju ranu ne odgovara jedan te isti mehlem. Poslušaj moj savjet: Ni za koga ne jamči. Ne srljaj svojom glavom u nesreće, uzimajući tuđi dug na sebe. Bivši bez te brige, a uzimajući tuđi dug na sebe, bacaš se u nesreću. Bilo mnogo ili malo, nemoj svoj imetak vjetru dati. Teško je tuđi dug plaćati, o brate! Čuvaj se. Nemoj samog sebe umarati i opterećivati pa ni za samog sebe jamac ne budi. Još je bolje ne započinjati neki posao, od čijeg će svršetka čovjek poslije uznemiren biti. 35. LICEMJERSTVO Ako ti neko u slici istinoljubiva čovjeka dođe, zasigurno je da taj ima neki svoj posao. Njegova je namjera, da svijeta vara. Zato se od takvog Čovjeka vrlo čuvaj da ti ne bi džan izgorio. Takav među svijetom mnogo ibadeti i time in-trigira, čineći mnoge podvale. Čuvaj se od ovakvog licemjera. Nemoj da se u njemu prevariš. Čuvaj se o sretnice! Pogledaj na stanje muraije. Oni sliče medu zatrovane i zaražene pčele. Ko prema njima ispruži ruku, ubošće ga, a ko taj cvijet pomiriše, nos će mu otpasti. Poslušaj me: Nemoj mu naklonosti iskazivati. On će ti se u slici istinoljubivog čovjeka prikučivati. Prevariće te. Nemoj gledati na naličje njegovih prikladnih riječi. Čuvaj se, da ne bi upao u kandže njegova govora. Ako ima pri sebi kakva dobra, neka sebi dobro čini. Čuvaj se, da ne padneš u njegove zamke. Nemoj misliti, da će ti on neki tvoj posao svršiti. On će gledati, da i to što imaš sebi ugrabi.Ako budeš kakva imetka imao, on će ti ga sam pojesti, a poslije će reći da ga je za tebe utrošio. 36. DRŽANJE ALLAHOVIH PRAVOVJERNIKA Ima li za čim potrebe učeni »arif«? Nema ni za čim Dunjaluk on ne cijeni. On osim od Hakka ni od koga ništa ne traži. Licemjerstvo i laž mu ne trebaju. On svoju pobožnost ne pokazuje svijetu. Dosta je njemu Bari-Hodaovo predvorje. Oni, koji su mumini-billah uvijek su u samoći. Danju i noću vrše njemu robovanje. Stanje ovakvih niko ne zna. Svoje robovanje oni među svijetom u usta ne uzimaju.

22

37. PRIJATELJI I NEPRIJATELJI O čovječe! Da imaš slučajno hiljadu i jednog prijatelja, pa bili oni muškarci ili žene, to ti sebi malo smatraj. Ni od jednog ti šteta neće doći. Razmisli samo, šta te može od jednog jedinog neprijatelja snaći. Znaj, da se na ovome prolaznom svijetu ne može naći prijatelj. Ako hoćeš da to vidiš, očisti rđu sa očiju. Ti ćeš mnoge prijatelje naći koji ti se u lice smjese. Ali prijatelj ti je onaj, koji ti u tvojoj otsutnosti bude i ostane prijatelj. Nije prijatelj onaj, koji se prema svakom licu smjesi. Oni, koji vjernog druga traže, neće ga moći naći. Na ovome felekju vjernog druga nije ostalo. A i prije nas, koji su ga tražili, nisu ga našli. U tvojim lijepim danima svako ti jaran postaje. Ali je pravi dost onaj, koji ti u teškim danima prijatelj ostaje. 38. PRIJATELJ Ako tražiš prijatelja, sve ti to u sebi vidi i nađi, jer ono što tražiš sve je kod tebe. Nađi i vidi. Što god postoji zevka i zadovoljstva, u tebi ga ima. Na vani, u drugoga sve je skoro bol i patnja. Nađi i ti »stajalište plemenitosti« i dostojanstva, pa da budeš od skupine kjamila. Glupan uvijek sebe umara, a kjamila ne muče muke i boli. Nemoj za drugim (ludovati i istraživati ga, već budi leptir svoje svijeće. Ako si upućen u Božanske tajne, sve ti napusti .. . Ako imaš koju tajnu riječ, Dragani je kaži. 39. NEPRIJATELJ O dijete! Ako imaš makar i jednog neprijatelja, čuvaj ga se, jer čovjeku mnoge štete od njega dolaze. Vrlo lahko te jedan neprijatelj može srušiti, a ne mogu te, ni hiljadu prijatelja, čak kad bi i htjeli, sačuvati. Čuvaj se. Nemoj se s njime družiti, ako hoćeš da na šteti ne budeš, o dijete! Čuvaj se, da sa prezrenjem ne bi na neprijatelja gledao. Nemoj ga omalovažavati, da ne bi iznenada u kakvu nesreću zapao. Ko misli, da mu neprijatelj može prijateljem biti, nasjesti će njegovim lijepim riječima a da to i ne osjeti. Nipošto nemoj misliti, da ti može stari dušmanin prijateljem biti. Izbjegavaj ga i ne priblizuj mu se. Nemoj da se na njegov smiješak prevariš i ako ti se u slici prijatelja približuje. Ako si pametan, nećeš smatrati prijateljstvom, što ti se neko u lice smješka. Ne dozvoli, da te dušmanin prevari. Na kraju krajeva će svoje neprijateljstvo nad tobom izvršiti. Tvoje kajanje poslije neće koristiti. Oni, koji su ti prijatelji, neće ti se uvijek smješkati. Oni koji se stalno i prema svakome smiju, nisu ti prijatelji. U dušmana do Sudnjeg dana tinja neprijateljstvo i nikad od njega nemoj biti siguran. 40. OSVETA Ako imaš neprijatelja, koji kao pas grize, ti ga još danas silom grobljem učini. Strpljivo vrebaj momenat, da bi svoju namjeru izvršio, kako bi on sa ovoga svijeta otišao, a ti ostao. Nemoj javno na njega nasrtati već u tajnosti pripremaj protumjere, koje treba da na njegove greške pod uzmeš. O čovječe! Nemoj žuriti. Pazi se, ako ne želiš, da na svoju glavu breme ne natovariš. Stari su se kroz četrdeset godina osvetili, pa su ipak kazali; da su požurili. Ako se strpiš, Hakk će mu belaj dati, pa će upasti u jamu, koju je sam iskopao. Njegovo nevaljalstvo je njemu samom, prije ili poslije. Ono će mu biti uzrok smrti. Što on bude tebi mislio, ono će njemu Allah dž. š. dati. Beddova i ozlojeđenost na zemlji ne ostaju. Zaista će ga ona jednog dana dostignuti, a ti ako držiš do moga savjeta, evo ti ga: Ti uvijek sa dobrim uzvraćaj, a ružno će 23

svoju kaznu naći, o moj prijatelju. 41. KRITI SVOJE TAJNE Da ti je ne znam kako neko prijatelj i da ti uvijek dobro čini, ipak nemoj mu sve, što u srcu imaš, ispričati i nemoj ga o svome cjelokupnom halu obavijestiti. Ako ti bude sve tvoje tajne znao, neće ti biti džan i tijelo od njega spokojni. Zar će pametaiti svoju tajnu otkriti? Zar će nekog trećeg sudrugom svoga stanja učiniti?! »Sirr« je ono, za što niko ne zna i kojoj niko, bilo kojim načinom, ne može puta naći. 42. POVJERLJIVI, POUZDANI LJUDI Ako na ovome svijetu samo jednog ehli-kjemala nađeš za tebe je sasvim dosta. Čuvaj se, da ne bi drugoga desno i lijevo pored njega tražio. Nećeš ga naći. Ne umaraj se. Prođi se toga. Kakvu bilo tajnu ako imaš, reci je Njemu, od Njega ti neće nikakva šteta doći. Niko od kjamila nije nikakve štete doživio, a. od manjkavog i nesavršenog davanja nije niko koristi vidio. Kada Kjamilu budeš o svom halu pričao, on će tvome bolu biti od pomoći, jer je svaka njegova riječ Lokmanova mudrost. Čuvaj se. Nemoj svoju riječ manjkavom i nenadarenom reći. Slušaj i drži se moga savjeta. Otvori uši i oči. Ovaj je svijet s kraja do na kraj prepun niskih stvorenja. O Čovječe! Znaj, da je većina njih sa nama. 43. SAVRŠENI LJUDI Ako s desna i s lijeva cio svemir pretražiš, kjamila nećeš naći. Prođi se toga. Nemoj misliti, da ga možeš traženjem naći. Budi ti sam kjamil, pa da kjamila mogneš znati. Samo kjamil kjamila zna. Nemoj misliti, da ga primitivac i neznalica može znati. Nenadareni i niski nesposobni prostak ga ne razumije. On evliju stalno viđa, alli ga ne zna. Kjamilov abu-hajat je na svakoj »Tački«, pa ko se toga napije, vječito živi. Kod nadarenih su kjamili izvanredno visoko cijenjeni. Da za ovo znaju šahovi, na njihovim vratima bi robovi bili. Na ovome je svijetu kjamil samo onaj, koji bude sa ovakvim jednim ehli-kjamalom jaranio. 44. ŠERIATSKI PRAVNIK I LIJEČNIK Ako su fakih ili liječnik početnici, ko je pametan neće sa ovima prisno prijateljstvo vezati. Prvi će te bez vjere, a drugi bez života ostaviti. Zato u svakom poslu, kad budeš koga tražio, majstora traži. 45. VRIJEDNA STVAR I NJENA CIJENA Čuvaj se da jeftine stvari ne gledaš, čuvaj se da ne bi svoj džan i tijelo u vatri izgorio. Nemoj da te visoka cijena od lijepe stvari odbije. Neka ti se džan i tijelo razvesele i budu radosni. Vrijedna željena stvar, koja čovjeku pričinjava zadovoljstvo, ljubimce je svakoga. Stvar, koja se dopadne, ne može biti skupa, pa makar joj cijena bila i visoka. 46. MNOGO NE GOVORITI O mladiću! Čuvaj se i mnogo ne govori, da ne bi dospio u iskušenje brbljivosti. Poslušaj moj savjet: Nemoj svoj govor oduljivati, svoje ahbabeslušače da ne uvrijediš.Kjamil svoj govor ne dulji. Pravog je bisera malo, a lažnoga mnogo. I ti uvijek malo govori. Razmotri svoju sposob-nost i vještinu, pa tek onda progovori. Budi od slušalaca! Budi od slušalaca! Budi od slušalaca! Ovako su u prošlosti svi kjamili postupali. 47. PROPISI PRI RAZGOVORU Nemoj svoju svaku riječ sa srdžbom izgovarati, a niti jednu riječ u stotinu riječi 24

izreći. Onaj je muž govora poštovan, čija riječ bude kratka i prijatna. Nemoj da izrekneš svaku riječ, koja ti na jezik dođe, jer znaj, ko te bude slušao, neće ništa upamtiti, niti šta naučiti. O cijenjeni! Kad se jedna riječ upotrijebi na mjestu, ona je poput jedinstvenog dragulja i slađa je od šecera. 48. MAJSTOR GOVORA Ako iimaš kakav dragulj, zlatar će ga poznati. Tvoje zlato je kod neznalice kao nula. Sposoban majstor vrijednost riječi zna. Svoj ukras daruj čarobnoj ljepotici, onoj koja srce osvaja. Ako neko na ovome svijetu bude ružna lica, nemoj ti smatrati umjesnim, da ga treba ukrasiti. Čovjekov ukras i biser je njegov govor. Sjaj i diku će s njime postići. Riječ je dragulj i biser i vrlo je rijedak primjerak. Njegovom vlasniku carevi slugama postaju. Kjamil se po svom govoru poznaje, a govor neznalice razotkriva njegovu glupost. Nemoj svoju riječ u rekla-kazala oduljivati. Neka ti u prijatnom raspoloženju i milju vrijeme prođe. Nemoj sebi svakoga sudrugom učiniti, niti ikoga čuvarom svoje tajne učiniti. Ako ti neko bude za sve tvoje halove znao, sve Štete, koje te budu na ovom svijetu snašle, od njega će te snaći. Ko za tvoje halove ne bude znao, taj đušmanom ti neće biti. A ako to i bude, neće imati prilike da neprijateljstvo izvrši. Čovjekove se mane od njegovog bližeg saznaju. Ko ti nije prijatelj, neće te ni uzdići ni srušiti. Ako nekome mnogo dobra učiniš, na koncu konca će te od njega šteta stići. 49. SAVRŠENA PRISTOJNOST Budi kao more širokogrudna srca i nemoj se ljutiti. Budi kjamil. Nemoj za tuđim greškama tragati (vrebati). Svakome je ono njegovo, imao on ili nemao. Nemoj svo ljudstvo smatrati za ljude, ono je u većni životinja. Čovječnost je takav jedan dragulj, da nije pravo i ne dolikuje, da ga drski neznalica zna. Ko je pravi čovjek, taj je prijatelj i onome, ko druga nema. Zar ima ružičnjaka u kojima ima ruža, a bez trnja? Nauka i bogatstvo su zaista cijenjene stvari, a ti, o dijete, nauči čovječnost. Ovo dvoje neće ti tvoj posao obaviti, niti će te to dvoje čovjekom načiniti. Dakle, nemoj misliti, da te nauka i bogatstvo čovjekom prave, prva ti samo neznanje, a druga siromaštvo otklanja. Poslušaj mene! Budi kjamil čovjek. Učini jedan posao, pa će te on čovjekom učiniti. Kakva je korist od onoga učenjaka, ako se on po nauci ne vlada. Bogataši su zalimi i nepotpuni ljudi. Neka niko od tebe ne doživi bol i muku. Neka ti bude razdragani užitak lijep način razgovora. O dijete! Kako ću reći onome čovjeku »čovjek«, od čije svake riječi stvorenjima šteta biva! Gdje može takav da postigne stanje čovječnosti? Znaj, da je takav životinja, pa i gori od nje. 50. OGOVARANJE Nemoj nikoga u njegovoj otsutnosti koriti, niti njegovo lijepo ime, javno i otvoreno, ružnim Činiti. Samo pogledaj, šta je Resulullah o gibetu rekao: »Gibet je gord od bluda«. Nije ti jezik za ogovaranje stvoren, niti da bude od štete ljudima. 51. KRAĐA Nemoj pružati ruke tamo, gdje nisi sobom ništa ostavio, ako želiš, da ti u zadovoljstvu i dobru tvoje vrijeme i hal mine. Lupež ne može znalac postati. Kažu, da mu je završetak kolac ili konopac. Ako budeš takav, od tebe ni tvoji prijatelji neće biti sigurni. Sa sramnim poniženjem i zabludom, uništiće se tvoj život i tvoja krv. Još od vremena stvaranja prvog čovjeka, trajno se traži, da 25

nas od takvoga svojstva Rabbulenam sačuva. Luk u strijela ne može biti prav niti tetiva kriva. Strelica ide menzilu a u ruci ti ostaje luk tetivom. Što god na svijetu vještina i umijeća ima, od svega je pravičnost najcijenjenija. Znaj, ako od tebe budu stvorenja sigurna, Ra-bbul-alemin će od tebe biti zadovoljan. 52. MEĐUSOBNI ODNOSI Nikome nemoj njegov ružni i nevaljali posao spominjati. Nemoj se nikome zamjeriti i nepažljiv biti. Ovim stvarima se nipošto ne prikučuj. Nemoj ničije pravo na ovome svijetu preoteti. Nemoj nikome nikakvih teškoća zadavati. Ti sam teškoće podnosi. Ako ti i budeš u pravu, ipak ni tada ne zadaji (nikome) teškoća. Kad se uvjeriš, da neko ne prima ono, što je pravo, ako si pametan, budi nijem (šuti) i prođi ga se. 53. BLAGOST I STRPLJIVOST, SRDŽBA I ŽURBA Oni koji su strpljivo podnijeli muke, na kraju su dospjeli i našli sreću i blagostanje. Posao, koji u početku bude sa poteškoćama, znaj, da samim tim nije dovršen. Svršetak će mu biti blagostanje. Ko je pametan za svršetak svakoga posla pita. Neznalica se u početku posla zagleda. Šta god budeš radio, razmišljaj o njegovom kraju, kako ti ne bi tijelo i džan u vatri izgorjeli. Nemoj žuriti. Budi u svakom poslu strpljiv. Imaj snage, da sebe i svoju strast obuzdaš. Ko bude svojim strastima podložan, sigurno je, da će mu glavu mnoge nesreće zadesiti. Kazali su, da je sabur glava nauke. Sa saburom je uvijek kjamilov posao protkan. Svi oni, koji su postigli svrhu svojih želja i do-prli svome cilju, (znaj), sa saburom su to postigli. U koga strpljivosti i samoodricanja nema, dobro znaj, da takav neće do svoga cilja doći. Mnoge se nesreće i smetnje usljed žurbe događaju. Sebi dođi! Nemoj biti jogunast i razjaren čovjek. Napusti tvrdoglavost. Pametni su oni, koji svoju srdžbu znaju obuzdati. Drski neznalica neće moći sebi prisnog prijatelja naći. Čovječnost je, da se sve lijepo obavi. Učini to, o šahu, običajem onoga, koji se je za čovječnost trudio. 54. POVUČENOST — OSAMA I MNOŠTVO Kjamil voli vahdet i samoću, a neznalica dodir i miješanje sa svijetom. Arifu u mnoštvu nema užitka. Bez granica su pat-nje i muke od množine. Kjamil vahdet i samoću hoće, a drzoviti neznalica kjesret traži. Neka ti je odvratno sve, što je stvoreno. Odaberi sebi kutak samoće. 55. SAŽALJENJE Ako nekoga kakva nesreća zadesi, smiluj se njegovim suzama. Čuvaj se i nemoj nipošto da bi se radovao njegovoj muci, kako te ne bi njegova tuga i žalost iznenada sustigla. 56. PRIJATELJSKI ODNOS Nemoj nikoga sebi dušmanom učiniti, kako ne bi iznenada u njegove zamke upao. Nastoj, da pridobiješ prijateljstvo cijelog a svijeta, pa bio to siromah, beg ili paša. Ako baš nekom ne možeš biti prijatelj, a ti mu bar neprijateljem ne budi, o dijete! 57. NE RAZBIJATI SRCA Čuvaj se, da ne bi čije srce razbio, jer od toga čovjeku razne štete dolaze. Razumi! Srce je Rahmanova kuća i ono je beskrajno more. Ko je Ehlullah neće tuđe srce razbiti, jer on zna, da je muminsko srce Allahova kuća. O plemeniti! Ako budeš gradio i ti ćeš se izgraditi, a ako budeš 26

rušio i ti ćeš se srušiti. Uistinu, što god ti bude određeno, ono će ti na glavu doći, a što god ko bude radio, vratiće mu se. 58. HVALITI A NEKUDITI Hvali svakoga i time ga postidi. Od hvale će biti dobro, a od kuđenja šta? Da je tvoj dušman neko, ko je već prezren, sa svojom ćeš ga hvalom postidjeti. Hvaleći dostluk prijatelja prijatelji će ti se uvećati, a i neprijatelje ćeš hvalom postidjeti. 59. OPASNI SASTANCI Pazi! Ne prikučuj se društvu rđavih i zabludjelih, jer će te šteta iznenada snaći. Čuvaj se! Biti u skupu loših, znači, izložiti se nesreći. Ko je pametan, tamo on ne ide, niti im se priključuje. Na ovome svijetu kjamil je onaj, ko sa darovitijim od sebe druguje. Ne druguj sa nižim od sebe. ako želiš, da ne sno-siš nesreće i patnje. Nemoj ukazivati svoju naklonost skupu mladića, niti im o svome stanju pričaj. Kod mudraca je začudna stvar ovima ići, jer je manjkavo društvo blisko nevoljama i bijedi.Sa ovima ne treba biti, niti drugovati. Ako ti se to i desi, nikakav užitak od toga nećeš postići. Druženje sa ovakvima su nevolje, a ne užici. Na kraju će ti džan u vatri patnje izgorjeti. 60. IZBJEGAVATI NEZNALICE Nemoj u društvu neznalica svoj mir nalaziti, niti o svom stanju i shvaćanju osim sa kjamilom govoriti. Idi i nemoj sa drskim neznalicama prijateljstvo sklapati, niti njihov otrovni govor uvijek slušati (gutati). Uvijek sa svojom vrstom (džins) druguj i razgovaraj, a sa nevrstom nemoj prijateljevati. Uvijek sa svojom vrstom razgovaraj.Hazreti Resul je rekao: »El džinsu meal džins«. (Vrsta sa svojom vrstom.) Ako si pametan i ti budi sa svojom vrstom. Sa kjamilom uvijek druguj i razgovaraj, a nemoj danonoćno uzalud svoje vrijeme gubiti. 61. IZBJEGAVANJE RAZGOVORA SA ŽENAMA I MLADIĆIMA O sine! Slušaj moj savjet i sebi dođi. Nemoj se obazirati na govor žena i dječaka. Oni će te sa prijateljem zavaditi i u neprijateljstvo gurnuti. Poslije ćeš se za svoj postupak kajati. Ko po njihovim riječima bude radio, neće biti pošteđen od ismijavanja. O ti čista obraza! Ako si pametan drži se moje riječi i nemoj da na njihove riječi obraćaš pažnju. 62. PREZIRANJE SVAĐE Ako se na nekom mjestu svađaju, ne stoj (tu), idi, jer je moguće, da i tebe iznenada koji kamen pogodi. Ko je arif, on na mjestu svađe neće stajati. Ukloniće se s toga mjesta, da to ne gleda i ne sluša. Niko nije od svađe koristi vidio, niti je ko s njome sreću i blagostanje postigao. Ako se dvije boce jedna s drugom sudare, jedna će se razbiti, a druga okrnjiti. Ako ti ne budeš na koga nasrnuo, niko ni na tebe neće poći. 63. SASTANCI I SKUPOVI Čuvaj se i nemoj se u svaku svjetsku stvar miješati, svugdje nos zabadati da ti ne bi na glavu kakva nesreća pala. O sine, poslušaj me! Ako na jednom mjestu budu dvojica, ne budi ti treći. Moguće je da se kakav šer posao pojavi, pa da ti poslije ne budeš uznemirivan. Ovaj svijet vječito na promjenama stoji. Niko ne zna, šta ga može zadesiti. Ti se od darovitih velikana ne udaljuj. Ako hoćeš s nekim da sjediš, sa ovakvim budi i živi. Na ovome svijetu se razna stvari događaju. Poslije neće koristiti, ako se i popraviš. 27

64. NENADARENE IZBJEGAVATI Od izvjesne se vrste ljudi čuvaj i izbjegavaj ih, jer, ako ti oni i selam nazovu, razne će te štete zadesiti. Ako hoćeš da ti u ustima slast ostane, ovakvima se ne samo ne prikučuj, nego im nemoj ni imena spominjati. Rekli su, da uz suho i sirovo gori. Znaj, da uz sirovo planina i kamen gori. Neće se prevariti onaj, ko se bude sa dobrima družio, a ako se sa rđavim druži, neće se opametiti. 65. MEDU BOGATAŠIMA Ima i takvih ljudi, koji, kad ti selam nazovu, tvoja sreća i imetak od tebe odlaze, makar, mladiću, sav njihov govor i pogled sreću i blagostanje značio. 66. DRUŽENJE S UGLEDNIM LJUDIMA Ako sa uglednim čovjekom negdje dođeš, bićeš i ti cijenjen u tome društvu. Ako sa nekim bijednikom ili drskim neznalicom dođeš, svi će u tom skupu okrenuti od tebe glavu. Kakvu god glupost ovaj bude izustio, ti ćeš biti postiđen. Sa kjamilom idi, pa da budeš cijenjen, da ti se stepen poveća i da veličinu postigneŠ. 67. IZBJEGAVATI BLIZINU VLADARA Izbjegavaj blizinu vladara, da te ne bi dušmani u usta uzimali. Dušmani se uvijek trude, da onima, koji su u blizini velikana, neku pakost učine.Ko se bude sa vladarom družio, takvome svijet neprijatelj postaje. Stalno mu zavide i takav neće nikad od dušmanskog šera biti pošteđen. Zavidni ci ne trpe, što je on dobru dospio, i oni će ga na koncu u neku nesreću uvući. Sta će pametnome vrata dvora šahovih! Zbog toga su mnogi ljudi nizašta glavu gubili. Čuj, šta o tome Šejh Attar, na osnovu sigurne predaje, kaže: »Biti uz vladara je žarka vatra«. Idi! Skini okove! Budi ti sultan svijeta i azad! 68. TUDZA SOFRA Nemoj ni na čiju sofru oka baciti i mimo Hakkovih vrata, ne veži svoga srca. Ko je arif neće tuđoj sofri svoju ruku pružiti, niti će se tu zaustaviti. On na tu stranu neće ni pogledati, a niti je spominjati. Da je to sofra od šecera, njemu je kao od otrova. 69. NEPOZVAN GOST Ne prikučuj se onim vratima, čijem vlasniku, bude jednako, došao ti ili ne. Vrlo je lijepo, da im se nisi ni prikučio, da ne bi kao prosjak sagnute glave pred njima stajao. Dođi i sakri se u kut zadovoljstva sa onim, što imaš i neka ti niko za tvoju tajnu ne zna, bio on starac ili mladić.Stalno budi u kutu samoće, da bi postigao zdravo i pouzdano srce. Dođi i nađi kut zadovoljstva, da bi dospio do blaga i tako se obogatio. Ko bude zadovoljan sa onim što ima i ne bude to rasipao, neće ogladniti, niti će o kome na ovom svijetu ovisan biti. Učini halifakr sebi prisnim drugom. Budi obitavalac na kanaatskim vratima! 70. JELO, PIČE I SPAVANJE Da bi ti tijelo bilo potpuno zdravo, uvijek malo jedi i malo pij. Vrlo je korisno nar jesti, a trešnje, štetno i nekorisno. Lokmani-Hekjim i Hidr su rekli, da od trešanja štetndjeg voća nema. Od sipa »menemendije« na ovome svijetu za čovjeka korisnijeg voća nema. O brate! Bolje ti je i trešanja malo jesti, nego li mnogo sipa menemendije. Malo jesti za čovjeka je apsolutno zdravlje i lijek, a mnogo jesti je bolest i nesreća. Ko je jelu i piću odan, postat će životinja. Ne-moj misliti, da životinja 28

može imati čovječija svojstva. Malo jesti i piti, to je za kjamila, a mnogo jesti i puno spavati, to je za neznalicu. Neznalici vrijeme u neznanju prolazi i od njihova dragocjenog života, ni u šta ne broji. Zato ko je gafil, puno spava i vjeruj, da on ne zna za hal aška i sevdaha! 71. LJUBAV, ZALJUBLJENI I VOLJENI Ko je ašik, on svoje vrijeme ne gubi ni koliko jedan dah što traje. On ne srlja u moru džaha.Drska je neznalica onaj, koji ašike napada. Životinja je onaj, koji ne zna hal ašika. Ako si ašik, nemoj svoga aška otkrivati. Nemoj nikoga sudrugom svoga stanja učiniti. Ah! Ako ti svakog časa oči ne suze i ne uzdižeš sa »Ah« i ako ti govor tvoga jezika nije stalno ime »Predrage«. Koji svoju »Poznanicu« kriju na način rindana, vide koliko načina i oblika ama među Hakkovim stvorenjima. Slavuj u ružičnjaku tugaljivim bolom pjeva. A zašto li leptirić na goruću svijeću naleti i sagori? To je ašk, koji sve ovo Čini, da ovako bude. Ovo stanje shvata onaj, koji zaljubljeno srce ima. On vatrom aška stalno gori. Njegovoj boli nema drugog lijeka osim »Voljene«. Potrudii se, koliko god možeš, da ga sakriješ i da mu među svijetom ime u usta ne uzimaš. Bio dan ili noć, ašicima je jednako. Ono što se »Mehabbet« zove, nerazumljiva je to tajna.Razumjeće to samo onaj, koji u ovo upadne, te se vatrom aška raspali i zapali.Onli, koji nisu u ovo upali, ne shvaćaju stvar. Ašici svoga hala ne spominju, niti ga u usta uzimaju. Poslušaj me, o dijete! To je jedna teška stvar. To je jedan gvozden luk. Ko je za njega potegao, taj zna. Svi su »izgorjeli«, koji su u vatru upali, a oni, koji ne upadoše, lakom stvari to smatraju.Za ašk zna onaj na čiju je glavu pao, on će učiniti, da se džan i tijelo vatrom aška zapale. Na čiju glavu nije sevdah došao, taj liči kamenu divlje planine. Kruto srce ne razumije, šta je haliašk, te ako takvom o tome govoriš, on te ne čuje, niti sluša.Pošto mu nije sevdah na glavu pao, on se ašik-skim suzama ismijava. Kad ga pogledaš, on po vanjštini izgleda čovjek, ali je u stvari životinja, pa i još gori od nje. 72. KRIJENJE VOLJENE Potrudi se, da za tvoju dragu niko ne zna, kako ne bi poslije među vama smetnja nastala. Neka ti aški-jar i za prijatelja tajnom ostane. I te kakvi prijatelji su radi toga dušmamii postali. Mnogi tvoj trag slijede i pretražuju, ne bi li tvoj »predjel« pronašli, jer i oni priželjkuju, da joj »ljubljenim« postanu. Ako ti oni za tvoju dragu saznaju, iz ruku će ti ona otići, a ti ćeš od tuge i žalosti mnoge boli pretrpjeti. Ko je pametan on neće svoga aška otkrivati i uzdišući javno suze liti. Da ne bi tvoja ljubav bila samoljublje i strast, treba tvoja vjernost da bude ruhani. Ako si ašik, o ti savršeniče!. . ., tebi je dosta posmatrati Husni-džemal. 73. UPUĆENI AŠIK A VOLJENA NEZNANA I NEVJERNA Zar je moguće, da ašik, koji je uz to još i arif, bude od dragosti ushićen a da njegova voljena bude neznalica. Nemoj za nevjernu svoje srce vezati, jer ćeš lica, da joj nema para, ako njena savršeno lijepa ćud nije kao i njena ljepota. Nemoj za nevrjenu svoje srce vezati, jer ćeš poslije tugaljivom čežnjom mnogo plakati. Nemoj da zavoliš ljepoticu »otvorenih usta«, pa makar ona bila ljepote vilinske kćeri. Dil-ruba prvo treba da ima pri sebi prijatnu riječ, lijepu ćud i vjernost.Ako su u voljene usta slična gondžetu, a voljenoj i pristaje da bude takva, dušmani neće moći uspjeti, da mu voljena bude haj alat. Dakle, ako nađeš koju sličnu ovoj, postavi je se-bi kao tadž na glavu i čuvaj je 29

kao svoj džan. 74. ZADOVOLJSTVO I OSLONAC Arif neće, da ga brige taru. Drskog neznalicu brige more i muče. O ti koji žudiš tražeći u gozbi i piću užitak, ču-vaj se, da tako radeći ne naiđeš na patnje i boli. Napusti to. Dođi rizaluku i stupi na put. Što ti bude određeno, zasigurno će te naći. Na ovom svijetu na silu se ništa ne zbiva. Onaj ko se mimo puta bude trudio, neće svome cilju stići. Užitak od pića je, kako rekoh, sličan voću. Ako ga u nevremenu tražiš, (nemoguće ga je naći. O poštovani! Svaki posao ima svoje vrijeme i u pravo vrijeme ga obaviti, slatka je stvar. Ko je arif, neće svoj posao u nevrijeme obavlja-ti, a priliku u pravo vrijeme neće ispustiti. Ko bude svoje poslove bez žurbe obavljao, taj će svoju svrhu postići. Dođi i iskreno se na Allaha dž. š. osloni i Sultanu svoje robovanje s aškom obavi. Bilo to prije ili kasnije, bilo danju ili noću, Hakk će svome robu dati jela i pića koliko mu treba. 75. DOZVOLJEN I NEDOZVOLJEN ZALOGAJ Čuvaj ruke. Nemoj ih na svakakav zalogaj pru-žati, jer će ti usta izgorjeti, a znaj i to, da će ti iz očiju, bujica suza poteći. Ako ćeš ih pružiti, pruži ih pošteno zarađenom rida-zaliogaju, a nemoj da bi se sumnjivom zalogaju prikučivao Poslušaj mene, o dijete! Što je sumnjivo, izbjegavaj. Čuvaj se, nemoj na takav zalogaj ruku pružati, jer će on tebe pojesti. Pruži ruku na rida zalogaj, ako hoćeš da jedeš. Uvijek uči svoj jezik, da istinu govori. Pazi, šta je o tome Mustafa, Ponos vasione, rekao: »Svi se ibadeti na desetoro dijele: devet od njih pripada zalogaju, koji je na dozvoljen način zara-đen, a u deseti dio spadaju svi ostali ibadeti«. Čuvaj se, da ne bi pojeo zalogaj tiranina. Nemoj ići na njegovu stranu, niti mu se bliži. Tu je suza očiju svih siromaha. Svi su iskreni putnici izgorjelih džigerica uzvišeni! Ako želiš čisti zalogaj, ti pojedi onaj, koji je sa halal zaradom stečen. Taj je čist. Ako ćeš se prikučivatii, prikuči se takvoj sofri i pruži ruku sofri toga siromaha. Ko trajno, na pošten, dozvoljen način, zarađeno jede, na oba će svijeta biti siguran. 76. VRIJEDNOST KOD LJUDI Ako želiš, da kod svijeta budeš poštovan i cijenjen i da na svijetu slavu stekneš ... . .. govori ljudima o njihovim dobrotama i svakoga, kako njemu odgovara počasti! O dijete! Ako neko tvoje rđave poslove prepričava, ipak ti njegova dobra djela kazuj. Svi stvorovi će te cijeniti i poštovati i cio svijet će tvoja dobročinstva spominjati Ako sa svijetom budeš ljubazno razgovarao, on će ti sav pokoran postati. Ako si pametan, neka ti govor bude kao šecer sladak, pa da sva stvorenja za se pridobiješ. 77. PRISTOJNOST I STID Nemoj biti ružna jezika. Na pristojnost uvijek pazi, ako hoćeš da na oba svijeta budeš slavan. Pazi na stid. Budi uljudan. Sa ovim ćeš na oba svijeta visoki stepen postići. Budi od neuljudnih daleko. Makar ti to bio i brat, odreci ga se. Ako i Dilruba bude bez stida, ona je bez vrijednosti, ... bez vrijednosti je,... bez vrijednosti je! Tvoja je pristojnost i uljudnost uzrokom, da ti ime bude slavno. Ako si neuljudan, pa bio ti kao šecer sladak, nećeš imati slasti. Ponos vasione je rekao: »Stid je od imana«. Ako si mumin, ti ovo srcem i dušom vjeruj. Ako je neko bez stida, bio on muško ili žensko, ne može od njega biti hajra, posao mu je šerr. 30

78. PROPISI O ODGOJU DJECE Ne dopusti nipošto, da ti djeca budu sa neodgojenim osobama. Čuvaj ih! Većinom kod mlađarije postoji fantazija i mangupi će naći put, da im se prikuče. Ovu moju riječ i savjet dobro čuj: Od edepsuza uvijek svoju djecu čuvaj. 79. DRUGOVANJE SA PRISTOJNIM LJUDIMA Nastoj uvijek, da ti sin, tvoja djeca, rodbina i iskreni prijatelji budu u društvu pristojnih i lijepo odgojenih osoba, ... te da im drugovanje sa ovim bude trajni životni užitak i slast. Ako sa lijepo odgojenim budu drugovali, naravna je stvar, da će u njihovim srcima ostati slast od toga. Dok su još mladi na koji ih put budeš usmjerio, oni će, kad narastu, taj put tražiti i naći. Ako si pametan, poslušaj moj savjet: Danju i noću ih uči nauci lijepa odgoja. 80. NASILJE I PRAVDA Nikome nemoj nepravde činiti. Budi pravedan. Budi u svakom pogledu kjamil. Ne budi sa manama. Vasiona ima svojih slobodnih i neslobodnih robova. Svako ima prema granicama svojih mogućnosti svoja prava i pravdu. Koliko god si u stanju, sa onima koji ti budu podčinjeni i pod tvojom su rukom, pravedno postupaj i daruj ih. Dokle god ti tvoja ruka dosiže, budi pravedan i čuvaj se, da ti jezik nekoga ne uvrijedi. Ako neko poprimi, sebi dobročinstvo za običaj, a i bude sa takvima, muško i žensko će od njega biti zadovoljno. Ako neko bude trajno, danju i noću, takav, tome se kaže »pravedni«, o ti plemeniti! Ako neko bude pravedan, pa bio on aga, beg ili paša, svijet će mu uzvikivati: Na hiljade godina u blagostanju živio! Svako bez razlike proklinje tiranina i nečija će ga kletva stići. Osobito se čuvaj uzdaha potlačenog, jer kad bi bio i šah, time si svoj prijesto vjetru dao. Nemoj da te suze siromaha stignu, kako se ne bi u njima ugušio. Kojeg šaha bude pravda i pravičnost posao, takav će na oba svijeta biti srećom očaran. Ako bude posao velikaša pravda i pravednost, muško i žensko će im uvijek samo dobro željeti. 81. AKT SAVJESTI Dođi i nemoj insaf savjest iz ruku ispustiti. Nemoj uz strast i pohlepu pristajati i prema njima nježan biti. Pogledaj, što su za savjest rekli oni, koji su oku-sili voćku pravog znanja: Savjest je pola imana.Ne velim ti, da pružaš ruku ;i kada ti se prilika ukaže. Pokaži plemenitost pa i ti insaf slijedi.Znaj, da će se naći neko, da onoga, koji bude druge sažalijevao, da i njega sažali. Što god ko bude učimo, na put će mu doći. Pohlepa i tvrdičluk čine čovjeka glupim i nje-govo ime među svijetom biva pokuđeno. 82. TEŽNJA ZA OSVETOM I TRAŽENJE ZADOVOLJŠTINE Upamti! Ako ti na ovome svijetu zapadne prilika, nemoj biti pohlepan za osvetom. Oni koji su se naprezali, da se osvete, ne osvetiše se. Niko na ovome prolaznom svijetu vječito ne ostade. Smiluj se u granicama svoje snage i moći, dokle god ti ona dopire. Učini neki spomen svome dolasku i odlasku. Ko žudi da se osveti, ne može ni koliko jedan predah, da bude miran. Dokle god se svome dušmanu ne osveti, njegovo se srce ne može smiriti. Pri veži sebe na vratima odredbi volje gospodara i tu ostani. A alko imaš dušmana Mevla-u ga ostavi. Nemoj nipošto da pomisliš, da će ostati pri njemu ono, što neko učini. Hakk će se nad svojim robom za sve osvetiti. 83. KLONI SE RUŽNE NARAVI 31

Ako si pametan, čini svijetu dobro i tako radeći na Hakkovom putu 'budi. Čuvaj se da ne bi kome nažao učinio. Pazi, da ne bi na krivi put pošao. Ako kakvo dobročinstvo učiniš, sebi si ga učinio, a tako isto i zlo. Tebi će jedino ostati samo tvoja čovječnost, a vrijeme će ti sa užitkom prolaziti. Spominjaće te poslije lijepim imenom. 84. ZAVIDNOST Ako želiš da od dobnih budeš, čini dobro, pa da i ti nađeš dobro. Od zavidnosti se dobro čuvaj. Potrudi se, da od darežljivih dobročinitelja budeš. Zavidnik sam sebi muku zadaje a ništa ne postiže. On ne može posjedovati prave nauke. Takav će se, od usta do usta, među svijetom s kuđenjem spominjati. Nema veće gluposti od zavidnosti. Bilo bi začudno, da mumin bude zavidan. Zavidnost ništi sevabe, kao što vatra ništi drvo. 85. GOST Ako ti sa Hakkove strane dođe musafir, koliko god si u stanju, počasti ga i ugosti. Čuvaj se, da ne bi od njega lice okrenuo. Budi prema njemu nasmijana lica Ne misli, da ćeš mu svoj zalogaj dati. Na ovome svijetu svako svoj dio jede. Svako, ko na ovaj svijet dođe, sa svojim dijelom dolazi. Tebi je dosta Hakkov blagoslov, što ti iza musafira ostane. Nemoj za sofru, kao vrana, da sjedaš sam. Ne pružaj svoje ruke onoj sofri, za kojom nema musafira. Koliko god ti u datom momentu budu tvoje sile dopuštale, potrudi se, da drugoga nahraniš. 86. LOV Poslušaj mene, o dijete! Nemoj da bi bio lovac. Čuvaj se, da te lovačke čari ne zavedu. Ako želiš dobar nasljednik postati, nemoj ni radi čega živo stvorenje usmrtiti. Možda će od ulovljenog ostati njegova ženka ili mladunče. Ko Hakka razumije, u lov neće ići.U prošlosti su velikani kazali: Lovac će ćorav ili hrom ostati. 87. IZBJEGAVANJE ALLAHOVE SRDŽBE I TRAŽENJE NJEGOVA ZADOVOLJSTVA O mladiću! Ako si pametan, poslušaj moj savjet: Neka ti uvijek Allahova volja na pameti bude. Ako Hakkovo zadovoljstvo pridobiješ, postići ćeš Njegov neizmjerni nimet. Caru careva pripada odluka. Nema nikome tu mjesta, da bi mu se miješao. Od je Hakjimi-enfusi-eflaka. On je tvorac osamnaest hiljada svjetova. On je, samo On, vlasnik svijeta mogućnosti. On je svim ašicima žudno pri-željkivani. Nema kraja Njegovoj milosti, a tako i uništa-vajućoj sili. On je apsolutni Gospodar zemlje i mora. Od Hakkova uzvišenog dostojanstva, koji ulijeva strahopoštovanje, podrhtava cjelokupni svemirski uređaj, njegovi oblici i poredak. Okeani, zemlja, planine, pustinje i najtvrđe mramorne stijene nemoćne su prema Njegovoj svemogućoj moći. Nemoj da si neoprezan. Stalno na Njegove zapovijedi pazi, kako bi ti bili svi poslovi na oba svijeta posvršavani. Budi na vratima Njegovih zapovijedi ukopčan. Uvijek izbjegavaj da činiš ono, što je On zabranio. Nemoj biti munkjir. 88. STVARNI IZGLED PROLAZNOG SVIJETA O mladiću! Nemoj da bi se prevario, pa da za ovaj prolazni svijet srce vežeš. Jer tebi neće ni džan, a ni tijelo vječno ostati. Jer znaš, da ćeš na koncu umrijeti i da ćeš pod zemljom nestati.Tvoje rumeno i lijeo lice, koje si tako brižno njegovao, na kraju krajeva će biti hrana mravi i zmija. Mladiću! Uzmi da si postao vladar cijelog svijeta. Ipak će ti jednog dana i 32

prijestolje i kruna sa glave otići. Pametan je onaj, ko svoje srce za dunjaluk ne veže, jer će na posijestku sve što ima, drugome ostaviti. Tolike muke i patnje, koje si za dunjaluk podnosio, pretvoriće se u prah i pepeo. Dođi sebi i nek te ne zavara strast i želja za njim. Ne žudi i ne priželjkuj ljubavi prema bogatstvu ovoga svijeta. Neka ti bude Zikri-Hakk svakog momenta na srcu. Stvarno stanje ovoga svijeta je ovako, ako ga budeš razumio. Dakle, nikome ovosvjetsko okretanje i davanje za uvijek ne ostaje. 89. MOLBA RABBU i ŠERIAT O plemeniti! Ako si pametan, poslušaj moj savjet: Uvijek budi u čistom Mustafinom (Muhamedovom) šeriatu. Danju i noću se pridržavaj šeriatskih propisa i sa naklonošću se sa senatskim ljepotama ogrni. Ako želiš, da ti se svaki posao dobrim završi, slijedi uvijek put čistog šeriata. Ako neko bude od Ahmedovog (Muhamedovog) šeriata udaljen, biće među stvorenjima ovog svijeta ponižen. Oni koji su na oba svijeta postigli svoje najbolje namjere, to su postigli cijeneći šeriat i odajući mu počast. Ko bude u čisti šeriat, kao uzvišenu stvar, gledao, sigurno je, da će takav u svome svakom poslu pobijediti. O Šekjure! . .. O Gafure! . .. Nemoj nas od čis-tog Mustafina šeriata udaljiti. Oprosti i budi naklonjen ovom tužnom i zabludjelom Zarifiji, koji kao nepokornik crna obraza stoji pred Tvojim vratima. Cio posao ovog griješnika ostade u Tvojim rukama. Ni more ne može da sapere njegove grijehe, pa zato, stalno Tvoju naklonost i Tvoj oprost traži. Ako ga udariš po licu crnilom njegova obraza, ni voda sedam mora neće ni mrvice moći saprati od tog njegovog crnila. Smiluj se crnilu njegovog lica i utopi ga u more svoje milosti! O Allahu!.. . Tvoja je milost i dobročinstvo! Ti si vladar! Rob je Tvoj i ferman je Tvoj! .. . 90. SAVJETI PAMETNOG O dijete! Poslušaj riječ savjetnika. Otvori oči i osluhni ušima svoga džana. Ko se ne bude od savjeta koristio, tome neće nevolje, žalosti i tuge nedostajati. Samo pogledaj na rad onoga, koji savjete ne pri-ma. Kakva li ga na kraju katastrofa očekuje! Kako je lijepo pristati uz pravednu riječ i neprijatelja, a ne poslušati praznu riječ prijatelja. Ako ti je prijatelj nepametan, prođi ga se, jer je i pametni dušman bolji od njega. 91. HIDŽRET Slušaj moj savjet i nemoj živjeti u onom mjestu, gdje budu upravljači poslova nepravedni i nepravlačni. O čovječe! U jednom mjestu, gdje ne bude duhovnih velikana, ko je pametan, bez daljeg će hidžretiti. Gdje se Ulu ne cijeni i ne poštuje, tu neće stvorenja imati nikakva mira ni spokojstva. O dijete! Ne silazi sa puta pokornosti. Šta zna za put onaj, kome je mjesto nogu glava. 92. ODNOSI SA VELIKANIMA I GRANICE MOGUĆNOSTI Nemoj da si u neprijateljstvu sa velikanima i nemoj u njihovoj odsutnosti o njima ružno govoriti. Ako ti u nekom mjestu neko od ovih bude neprijatelj, ne stoj tu, već seli i idi na put. Na ovom svijetu ko ne bude stepen svoga stanja upoznao, taj će vječno plakati i neće se smijati. Na ovome svijetu ko ne bude znao za granice svojih mogućnosti, neće se moći naći na onom mje-stu, gdje se bude tražio. Ko bude za granice svojih mogućnosti znao, taj neće tuge a belaja na svijetu vidjeti.

33

93. SASTANAK SA SUMNJIVIM OSOBAMA Poslušaj moj savjet i dobro se od prevaranata čuvaj. Ako hoćeš da ne vidiš tugu, ne približavaj se takvima. Prvo se za porijeklo čovjeka raspitaj, pa se tek onda s njime sprijatelji, kako ne bi poslije ruglom postao. Ako skorojević, nitkov, neku veličinu postigne, nemoj misliti, da će znati, šta je to čovječnost. On ne zna šta je to lijepo nešto učiniti. I najobičniji prosjak neće poseći da učini ono, što je u stanju ovakav da učini. Koliko god ti je moguće budi daleko od ovakvih. Zna se dobro, da ptić od vrane ne može postati slavuj. Zar se sa zemljom može vatra upaliti, pa da gori! Zar može na hrastovoj grani hurma roditi! Dakle, od skorojevića nitkova niko neće dobra vidjeti. Prijateljtsvo sa ovakvim čovjekom, neće na jednoj mjeri ostati. Znaj, da takav nema prođe u vodstvu mehabbeta. Na kraju krajeva daće od sebe neki znak, da je on patvoreni novac. Od kada je ova vasiona stvorena, niko od ovih duhovnim velikanom nije postao, niti je ko od ovih vjernosti vidio. Kad bi ovakvima Bari-Huda pružio priliku, oni bi čitav svijet s kraja na kraj zapalili i srušili. Kad bi im hiljadu dobrota učinio, sve bi to propalo, jer kod njih to ni koliko jedna pula ne vrijedi. Ovakav jedan raspušteni, kobni, drzoviti svjetski neznalica, ne zna vrijednost ahbaba, zavodnik jedan! Zlatari znaju šta je biser i dragulj, a ovakvi ne znaju razlikovati šta je šap, a šta šecer. Od ovakvog, bio on iz bilo kojeg naroda, ako je bed-asl, kloni ga se, o putniče! 94. KUPOVINA I TRGOVINA Nemoj sa bed-aslom nikakva ališveriša imati, da ne bi kod svijeta ruglo postao. Prvo upitaj za porijeklo onoga, s kim ćeš ališ-veriš imati, a tek onda stupi s njim u kontakt i posao. 95. LJUDI PLEMENITA PORIJEKLA Ako nađeš osobu plemenita porijekla, sprijatelji se i druguj s njim. Od osobe plemenita porijekla, nikome neće šteta doći. Od bed-asla se čuvaj i kloni ga se. 96. STARO PRIJATELJSTVO Ako vjernog ahbaba budeš imao, za njega žrtvuj svoj džan i tijelo. Prijatelj ti je onaj, koji ti je odavno prijatelj i dost. Skorojevića prijatelja smatraj kao da ga i nemaš. Na ovome prolaznom svijetu sa imetkom se prijatelj ne stiče, već sa svojim srčanim halom. Potrudi se da bar jednoga takvog prijatelja zaimadneš. Vjerni prijatelj je od rodbine 'mnogo bliži. Ako ga nađeš, čuvaj, da ga ne izgubiš. Nemoj da si rđava jezika. Pazi se, da mu ne bi kakvu štetu pričinio, jer on može zbog jedne riječi, da ode. Ne koristi, ako se poslije pokaješ. Nemoj misliti, da ćeš traženjem drugoga naći. Trudi se, da prijatelj ne vidi štete od tebe, kako se ne bi vaše dugogodišnje prijateljevanje izgubilo. 97. ČUVAJ SE ZLA RDZAVIH Ako neko stalno svijetu zlo čini, nemoj se ni-pošto od takvog kakvoj čovječnosti nadati. Jednoga dana može i tebi da zlo učini. Ne misli, da će on kakvo čojstvo učiniti. Na kraju krajeva će te od njega neka šteta stići. Samo ko je glup sa ovakvim druguje. 98. SULTANUL-ARIFIN Koliko ljudi na ovome svijetu robovi postaju, a koliko sultani? Koliko životinje, a koliko ljudi? I te kakvi sultani prerušeni u prosjaka hodaju. Na javi ehli-fena ljudi na sebe »haljine« navlače. 34

Svakome je vrlo lako da roba prepozna, ali je vrlo teško sultana prepoznati. Mrak neznanja svi slijepci vide, a samo oči odabranika, Nuri-Hak'k vide. I te kakve oči ne mogu sultana da vide. Ako hoćeš, da ga vidiš, otari rđu sa očiju. Nemoj misliti da može ćorav vidjeti lice nagizdane ljepotice. Šaha mogu vidjeti one oči, koje »mogu da vide«. Onaj ko je sam sultan, on vidi sultana. Ne misli, da životinja može čovjeka vidjeti. 99. ISTINSKI LJUDI Znaj u hakikatu šta je životinja, šta je muško, a šta žensko. O čovječe! Otvori uši i poslušaj moj savjet. Muško je onaj, koji svoj »sirr« tako sakrije, da svijet ne može nikakva znaka o tome kod njega opaziti. Slušaj mene, o dijete! Žensko je onaj, koji kroz usta uzima govor o »bremenitosti«. Gdje god se nađe, odmah se »porodi«. To jest, svoju tajnu_svijetu odmah badava otkriva. Muško ne rađa. On tajnu proždire i stanje svoga »sirra« u svome džanu krije. Muško je onaj, ko »svoj sirr« krije. Žensko je onaj, koji svijetu sve razglašava. 100. TAJENJE »SIRRA« I NJEGOVO RAZGLAŠAVANJE Kjamil je onaj, koji glavu daje, a »sirra« ne odaje i čijoj se tajni nako ne može prikučiti. Ko svoj »sirr« otkriva, taj pametan nije, pa taman da je i Bajezid svoga vremena. Irfanu koji glavu daje, a »sirra« ne odaje Hu . . . Njegovom dahu Hu . .. »Uzvišenom Sultanu« Hu .. . 101. UPOZNATI SEBE I KLONITI SE GLEDANJA MANA DRUGIH LJUDI Ako si pametan nemoj nikoga koriti i nemoj nikome ružno govoriti. Što god postoji mana i ružnih poslova, traži ih kod sebe, o ti posjednice savršenstva. Takav ima u sebi neki užitak. A kakav je to užitak, dunjaluk kao i oni na njemu, ne znaju to. 102. POZNANSTVO SA NEČASNIM OSOBAMA Ako je neko drski neznalica i nečastan (čovjek), nemoj mu se prikučivati da i ti ne bi postao bijednik. Takav, u kakvu je boju sebe obojio, na koncu će i tebe u istu boju obojiti. Nemoj sa ružnim riječima neki posao raditi. Nemoj da ugrizeš svoj pokajnički prst. Ko se sa čovjekom bude sastajao, biće cijenjen, a sa propalicom će samo bruku doživjeti. Čuvaj se, da išta propalici prigovoriš. Nemoj mu bilo dobrim ili rđavim ni imena spominjati. 103. NEVALJALI POSLOVI Ako si pametan, ne miješaj se u posao drugoga, u tu njegovu privremenu zabavu. Čuvaj se i ne ulazi u onaj posao, što ti dužnost nije, o ti, lijepa lica. Pazi na ono, što ti je trajni posao, a na tuđi se ne obaziri. Šta ti je stalo, o ti, vrijedna imena. Slušaj moj savjet, o mladiću! Ne približavaj se onome poslu, u kojem ti nećeš sudjelovati. Ako hoćeš da ne budeš pritisnut nevoljama, a ti pazi uvijek na svoj posao. Glup je onaj, ko u svaki postao hoće da nos zabode i što god mu oči vide, želi da to i zaimadne. Takav nesretnik neće ni do čega doći. I njegov konac služiće kao loš primjer drugim ljudima. Uvijek ustrajan i skoncentrisan budi prema svakom svome poslu. Izvan svoga kruga nemoj dalje ni jednog koraka učiniti. Ako hoćeš da u svjetsku provaliju ne upadneš, ti sebi učini dobro, ako ga imaš.

35

104. DAREŽLJIVOST, ZAVIDNOST I ŠKRTOST Budi darežljivi i velikodušni dobročinitelj svijetu. Budi ljubljenik i džanan svijeta. Među stvore njima će se tvoje ime uzdignuti i o tvojim dobročinstvima svijet će pričati. Ne uništavaj ono, što si od čovječnosti poprimio. Ko ne zna za malo, ne misli, da će znati i za mnogo. Ako je u tebi nadjačala čovječnost, bio dar mali ili veliki, tebe će (zadovoljiti) i zastidjeti. Kjamil je onaj, koji nazrijeva i vidi trag svoga prijatelja. Ovako su našli prijateljstvo oni prošli, koji su ga (uistinu) našli. 107. POŽUDA ZA NEPOZNATIM IMETKOM [Poslušaj moj savjert, o dijete! Ako si pametan, budi nosioc ovoga svijeta, budi kjamil. Nemoj želiti da budeš vlasnik imetka za uživanje. Nemoj želiti da napustiš gotovinu za nepoznato. Glupan je onaj, koji uništi gotovinu, a daje kaparu za neviđenu stvar (maštu). Nevidljivi imetak ja ćeš postići ili ne. Mnogi su (ga) tražili, ali nisu našli. Ko je pametan, neće gotovinu uništiti i nipošto neće iz srca napustiti brnjicu levhe savjeta. 108. SIROMAŠNA RODBINA Ako ti neko od rodbine bude jako siromašan, tužan muflis i ponižen, ti ga visoko drži i poštuj, kako te ne bi njegova ozlojeđenost i tuga dostigla. Ko se odrekao svoje rodbine i bude je se stidio radi. njena siromaštva, dospjeće u jednu takvu bolest, kojoj lijeka nema. Niko mu neće moći naći lijeka jer za tu vrstu bolesti lijek ne postoji. O dijete! Ako želiš da budeš blažen i srećan, ti na svoju rodbinu sa poštovanjem gledaj. Koliko god si u stanju počasti rodbinu, prema njoj budi raspoložen i ako ništa drugo, a ono joj bar lijepu riječ reci. 109. LOŠE MIŠLJENJE O DRUGOM Dobro se od sui-zanna čuvaj i nemoj tu riječ ni spominjati. Muminu husni-zann dolikuje. Nemoj misliti da neko tvoj hal poznaje. Kakav neko bude sam, on takvim i svijet vidi. Sui-zann je veliko nefsovo lukavstvo. Ko je sebe upoznao, on to zna. Budi ti dobar i cijeli svijet dobrim drži, kako ne bi tvoje tijelo bilo dostojno vatri. 110. RASKOŠ I UMJERENOST Ako te s neke strane Hakk podari, pa ti do ruke srebro i zlato dođe, ne budi raskošan i razvratan, kako se poslije ne bi pokajao. Ko ne bude umio da troši prema svojim mogućnostima, taj neće moći, da nađe lijeka ranama svoga siromaštva. Brzo nestaje onoga na što se ne domeće a vrlo je teška stvar ruku prijatelju pružiti. Ako ti kesa i sanduk prazni ostanu, bićeš odvra-tan svima, za koje misliš da su ti prijatelji. Dok imaš a dušmani ti prijateljem postaju, a u siromaštvu i prijatelji ti se u dušmane promeću. 111. SIROMAŠTVO Neka Dženabi-Kjibrija nijednog svoga miljenika ne stavi na kušnju siromaštva. To je jedna kruta i strašna stvar, od koje smirenosti nema, pošto su njene patnje, boli i brige neizmjerno velike. O ti darežljivče! Počasti i daruj siroimaha koliko koliko god si u stanju. Ko bude na siromaha sa prezrenjem gledao, sam će prezren biti. I takav neće doživjeti milosti i dobrote, kao ni dara savršenosti čovjeka. Biće odbačen.

36

112. NENADARENI Ako Allah dž.š. nije podario jednome robu nadarenost, od njega će biti trajno udaljena čovječnost. Nemoj misliti da se može takav podučavanjem čovjekom učiniti. Prođi se toga. Nemoj se umarati, pošto se drski ne može u red dovesti. Zar je uopće moguće, da crni gavran grlica postane, a i crni kamen, da pranjem pobijeli. Podučavati znači, (kao) na primjer, crno gvožđe raskivati, pa ako u njemu ne bude dragulja, šta onda? Prilikom raskivanja ono se u istinu sjaji, ali čim ga majstor pogleda, znače, šta je. Razumjeće da je ono crno gvožđe, i kakvu god iskru bude od sebe dalo, znače, šta je. Majstor uistinu raskuje gvožđe, ali nemoj misliti, o prijatelju!, da on može crno gvožđe draguljem učiniti. Ne znam kako, da se ono učini i uredi, ono ostaje gvožđe i vrijednost dragulja ne može postići. O vjerski junače! Ako ono u svojoj suštini bude imalo dragulja, čim se raskuje i otvori, pokazace se dragulj. Znaj, ako u biti svojoj ne bude imalo dragulja, ako hoćeš raskivaj ga, ne stoj, i mjesecima ga čisti i ribaj . . . .. . ono ostaje bez vrijednosti naprama cijene dragulja i opet mu je ime crno gvožđe. Ako na magarca postaviš opremu ata, on se time izmijeniti neće i sigurno je, da će se i nadalje on magarcem zvati. O uzvišeni! Uzmimo da je takav i tvoj vlastiti sin. Šta je tu moguće. Kad je čaša prepuna, ona više ne može da primi vode. Sebi dođi. Nemoj se umarati i uzalud svoj život uništavati. Svaki sin ne može dobar potomak postati. Na ovome svijetu veća nesreća od ovoga ne postoji: Jao majci, čije dijete ovako bude. Svakoga momenta ti džan u vatri gori i svjedno ti je, imao ga ili ne. 113. NAUKA O VJEŠTINAMA MUDROSTI Još od ezela: u koga bude darovitosti, prirodno je, da se može takav podučavati. Ako se za ovoga darovitog budeš trudio, neće ti uzalud biti. Sigurno je, da riba zna, šta je voda. Ako ovakvoga budeš o svakovrsnom kjemalijjetu podučavao, biće on smatran vrijednim na (ovome) svijetu. 114. RASPRAVLJATI O TEMI KOJU NE ZNAŠ Nemoj se prepirati i raspravljati o stvarima, koje ti ne znaš. Ako u potpunosti, to jest do u tančine ne budeš neku stvar znao, čuvaj se da o tome u društvu išta govoriš. Onoliko, koliko ti znaš, mala je sitnica, prema onome, koji mnogo zna i bićeš osramoćen (ako se upuštaš u raspravu). Ako budeš temeljito znao o stvari o kojoj hoćeš da govoriš, otvori raspravu o tome i govori. Hiljadu puta je bolje slušati, nego nepotpuno i manjkavo govoriti o stvarima, koje ne poznaš. 115. DUG Čuvaj se i nemoj sebe stavljati na kušnju zadu-živanja. Na ovome svijetu nema veće nesreće od duga. Čuvaj se dok nisi u more dugova zagazio i dok te nisu sa sviju strana počeli za šiju hvatati. Zadužuje se obično onaj, ko dopadne siromaštva, i stalno mu je posao, da na jednu stranu daje. Poslušaj me. Odužuj se dok ti je mali dug, jer kada bude velik, znaj, da će te udaviti. Čim ti nešto dopadne ruku, podaj za dug. Slušaj moj savjet i nemoj, da na drugu stranu trošiš. Dok je bolest još malena, lakše joj je naći lijeka, ali kad postane velika, teško će tad biti naći takvoj rani lijeka. Ako si pametan, čuvaj se velikog duga i koliko god ti bude moguće, neamoj se velikom dugu prikcivati. Dug ne silazi, već sve više i više raste. Malo po malo, on se kao vatra širi i izdiže. Ako želiš da dugove smanjiš, šta možeš drugo učiniti, nego 37

samo da na jednu stranu daješ. 116. NEZNALICA Nemoj trošiti svoje riječi onome, koji ne poima, jer time svoje dostojanstvo ponizuješ. Ne žudi, da bi svoju riječ svijetu objasnio, te mu kazivati o »zastrtom biseru«. Onome ko razumi, govori o biseru i svome dragulju, jer za vrijednost dragulja samo zlatar zna. Onaj koji ne razumije, nemoj se truditi, da ga urazumiš, neće razumjeti. Bolje je o tome ne go-voriti, nego govoriti. Zar zna neznalica, šta je to dragulj! Papagaj je dostojan da jede šecer. 117. OPASNI SASTANCI Zar može neki sastanak biti, a da ne bude bez boli i tuge? Zar na ovome svijetu može postojati kakva gozba, a da ne bude bez štete. Ako si pametan, prođi se od ovakvog užitka. Čuvaj se ove nesreće. Užitak od gozbe je ako bude bez štete i tuge. Ako ne bude od nje strahovanja, biće to povod užitku. Ako je kakav opasan sastanak, ne samo da mu se ne prikučuješ, nego nemoj ga ni u usta uzimati. 118. RASKOŠ I SLAVA Na ovome prolaznom svijetu ne teži raskošu i nemoj upasti u pohlepu za slavom. Ponos svemira je rekao: Slava je nesreća. I te kakvi su ljudi, u žudnji za slavom, postali dužnici, I te kakve su pametne osobe, radi toga poludjele. Ako hoćeš da ne tegliš nevolje i muke, idi. Napusti slavu i raskoš. Zar ima i jedan dan, a da nema sutona! Zar postoji ruža, a da je jesen ne ugleda. Na koncu će tvoje ljubimce tuga i žalost postati. Tvoja sjajna i raskošna odijela biće zamijenjena sa odjećom bijelog platna. Kjamilu je raskoš i slava odvratna stvar, a neznalica slavi i raskošu teži. 119. NEVJERNI SVIJET Poslušaj me, dijete moje! Na ovome svijetu neće ljudski rod ostati, a niti dobri a ni zli duh, pa ni melekji. Ovaj svijet na promjenama stoji i što god ti bude dao, opet ti natrag uzima. Sva dobra i bogat-stva, na kraju krajeva, drugome ostaju. Ko je pametan za ovim svijetom neće žudjeti i ni za jedan momenat neće zikjrullaha iz svoga srca ispustiti. Ovaj svijet neće u obliku mladosti ostati. I nikad nikome nije vjeran ostao. Oni, koji su se iz petnih žila trudili, nisu do svoga cilja stigli. Mnogi koji tuguju za ponovnim viđenjem priželjkivanog, ne vidješe ga. Koliko sam ja mogao razumjeti, u prirodi je ovoga prolaznoga svijeta, da svijetu zadaje gorke bolove rastankom od voljenih. Mnogi su šahovi svoja prijestolja i svoje krune napustili i kao prosjaci — siromasi otišli. Na ovome prolaznome svijetu, bio čovjek šah ili obični siromah, na koncu će zamotan samo u ćefine otići. Ako si pametan, nipošto se nemoj u dunjalučko šarenilo i njegovu vanjsku sliku zagledati. čuvaj se, da ne bi na ognju njegovih smicalica svoje džigerice izgorio. Ja ti kazah, šta je lice i naličje ovoga dunjaluka, pa ako si čovjek, ne pridaji mu nikakvu vrijednost. Pošto saznah, da mu je svršetak prolazan, za pametnoga je bolje, da ga on sam sobom ostavi. Napusti ti dunjaluk prije nego što on bude tebe napustio i dok ti je zapalo, ugrabi prije smrti priliku. Oni koji razumješe, saznaše prilike i stvarno stanje ovog svjetskog zbivanja, dok oni, koji ga ne razumješe, ne saznađoše njegova stanja. Na izgled, felekj svijeta malo umara, a u stvar-nosti ga proždire. Neoprezan će pružiti ruke njegovu otrovu. Još od početka njegova ovaj se felekj ovako vrti i okreče, a ti ćeš sa lijepom ćudi postati meleki. O mladiću! Tebi neće vječito ostati 38

ovozemaljske naklonosti, pa bio ti od sretnih ili nesretnih. Uzmi, da si postao šah svijeta i mjesec nebeskog carstva, ipak znaj, da je i te kakvim šahovima i šehzadetima zamotanim u ćefine, stan ispod zemlje. Ne zasitivši se svoga života i najdarovitiji govornici, ružičasta lica nijemi leže. Mladiću, i te kakvi ljepotani, očiju kao u Narcisa, stasa kao čempresa visoka, kose poput cvijeta sumbula, u zemlji leže. Kakvi ljepotani u zemlji leže, a i starci lijepog lica i jagodica izrazito kao lala u zemlji leže. Obraza kao u mjeseca, tijela sretnih zvijezda, sa crnom su se zemljom izmiješali. Ovo je svijet prolaznosti i takav mu je uvijek njegov posao. Bilo muško ili žensko, nije niko njegove vjernosti vidio. Koliko ih bude i prođe a da do svoga cilja ne dođu. Koliko ih ode, a da priželjkivanog ne vide. Kamo oni, koji su se ovdje uz pompu i poštovanje šetali, njihajući se koračali i koketirali?! Sada im je crna zemlja obitavalište, a njihovo krhko tijelo crnom zemljom postalo. Ova je zemlja progutala nebrojeno kao ruža lijepih lica i obrva mjesečevog mlađaka. Ova nebeska kugla stalno ljude vara, čovjeka pod noge baca i uništava. O, gdje su one ljepotice voljenog lica, koje bijela dana ne vidješe? Gdje su one kao u gazele lijepih očiju, Narcisove zavidnice?! Da. .. kao uvele ruže u grobovima leže. Na njihovim se očima crna zemlja naslagala. Kako se to dogodilo, pa da po zemljinoj površini njihove nožice više ne gaze?! Gdje su njihova lijepa i čista tijela, koja su prkosila bijelim ružicama? Gdje je njihov vitki stas, gdje je njihov govor, upravljen sumbulima?! Gdje su one ljepotice šembojskih solufa i plavih očiju?! Gdje su one nebrojene Lejle i Širine?!. . . Gdje su? Gdje su oni istom, postali mladići elegantnog i dopadljivog tijela (izgleda)?! Tužni i čemerni, zdrobljeni pod nogama leže. Niko im više ni imena ne spominje, niti o njihovoj očaravajućoj ljepoti govori! Sudbina je ta, što njihov stas lukom učini. Sud-bina je ta, koja grudi (prsa) ženarodilja raskrvavljuje. O, Nebo! Niko tvoje vjernosti nije okusio. Niko svoje vrijeme nije u vječitom užitku proveo! Ti, o sudbino! Silom ljubljenu od ljubljenog rastavljaš i uništavajućom silom živote im upropaštavaš. Ti ružičnjacima očaravajući ukus daješ, a poslije ih uvenulim i tužnim učiniš! Ti, o nebo, slavuja uvijek ražalošćuješ. I zato on, do zore dertom pjeva i tuguje! Slavuju zauvijek ne ostaju ružice. Jednog će dana i slavuja i ružica nestati! Nemoj da se na ljeto, koje dođe, prevariš, jer iza njega zima ima. To se felekj zove, a ima i druga svoja raznovrsna imena. Dogodi se, pa da te u početku za momenat obraduje i razveseli, ali poslije te na razne načine na-pati i ožalosti. Ovaj je svijet nestalan i prolazan i sjena fantazija. Ako si pametan, nek te njegove varke ne zavaraju, kako ti ne bi džan i tijelo u gorčinama gorjeli. Šta mi treba ono dobro, koga će nestati! Šta će mi onaj užitak, čija su mučenja mnogo veća od samog tog užitka. Razumi! Ovakva su stanja i okolnosti ovoga prolaznoga svijeta. Dobra i neimaštine, imeci i posjedi, sve mu je tako (prolazno)! Svaki kjemal ima svoje zeval. Sve stvari će doći (idu) svome uništenju. Pošto saznade, da na ovome svijetu nema vječnosti, otvori oči i u ničiju se vjernost ne uzdaj. Ako si pametan, ti sam sebi budi prijatelj, a ako si neznalica, tražićeš prijatelja izvan sebe. 120. AŠIK — EHLI-DERD Ko sam bude dertlija, zna za hal dertlije. Hal dertlije jedino dertlija zna. Ko to sam. nije, on se svijetu smije.Nipošto da nisi svoje stanje kazivao onome, ko je bez derta, jer kad bi po čemu i Lokman bio, neće moći tvoje stanje znati. 39

Dertlije se po njihovom govoru raspoznaju. Oni, koji su suznih očiju, po očima se poznaju. Njihovo lice sve žuće i žuće ostaje. Suze im iz očiju teku, a glava im nije nikad spokojna od tuge i bola. Njima je svejedno svjetsko bogatstvo ili siroma-štvo. Kod njih ni glava ni džan ne ostaju do kraja. Kad bi im dali cijeli svemir, zbog njihova derta, to njih ne bi razveselilo. I oni ne bi zaboravili na svoj dert, koji ih uzdiže ka vječnosti. 121. EHLI-KJEMAL Postoji jedan Ehli-Kjemal. šah svijeta. On je ponos ljudskog roda. Kjamil je ukras svega stvorenog, pa ko bude »erbab«, pronaći će stajalište njegove veličine. Kjamilov je govor voda života. I ko se nje napije, neće smrt vidjeti. Kjamilov govor je Mesihova riječ i najrječitija je od svih jezika. Govor kjamila je rijetki dragulj, koji para nema. Njegov čisti govor je vrhunska hernija. Kjamilov govor mrtve oživljava, i bivši sićušna kapljica, more postaje. Neznalice su oni, koji Ehli Kjemala ne znaju. Čorav ne može Husni-džemal da vidi. Ko nema dara za razlikovanje, šta će mu Ehli-Kjemal! Pogledaj samo najvećeg neznalicu, kako on mrzi ehli-hal osobe. Ko je slijep kod očiju, nikada neće Nuri-Hakk vidjeti. Munkiru, drskom neznalici je dosta ova vijest. 122. GLADNE OČI Ako neko, bio muško ili žensko, ne bude makar malo od Ehli-Kjemala, nemoj ga zvati čovjekom, već parcem životinje. Ako u nekoga budu gladne oči, ne stoj i bježi od njega. Najsiromašniji je onaj, čije su oči i srce gladni i koji o nižem od sebe bude ovisan. 123. SITOST KJAMILOVIH OČIJU Kjamilove oči su uvijek site. Svejedno mu je, imao on malo ili mnogo. On na malo kao malo, ne gleda, a na mnogo ne baca svoj pogled. On preko svega ovosvjetskog bogatstva i dobra prelazi. Ko je pametan, on se ne obazire, je li nešto malo ili mnogo. Ovosvjetska dobra mnogo su bliže svršetku, nego li početku. 124. POHLEPA I VARKA SLAVE Da bi svojim strastima i prohtjevima ugodio, nemoj sebe u zamke slave uvlačiti. Čuvaj se, nemoj sebe u more nesreća bacati. Ko upadne u zamku žudnje za slavom, pa bio on i šah, neimaština će njegovu državu stići. Ko se strpi, pa svoje želje i prohtjeve savlada, naći će spas. Tebi su međutim, dosta vječita trajna dobra. Ako si onaj, koji razumi, dosta ti je jedna riječ. Ti ovako radi, pa će ti posao biti savršen. 125. RASPRAVA SA NEZNALICOM Ako želiš da budeš dostojan pohvale, nipošto se nemoj sa drskim neznalicama prepirati. O dijete! Drži ovaj moj savjet u dubini svoje duše. Što god ti on rekne, ti na to šuti. Kjamil ne nalazi sebe dostojnim, da sa džahilorn điskutuje i raspravlja. Ko je pametan, taj se neće prepirati. Gdje bio da bio, on razgovoru neće biti od smetnje. 126. NE GLEDAJ U TUĐU KUĆU Ako iznenada pred nečiju kuću dođeš i ugledaš otvorena vrata, čuvaj se da ne bi kroz njih pogledao i na svoju glavu magarečiji povodac navukao. Slušaj govor Kjamila i nemoj ni u čiji zabran da gledaš. Ako budeš gledao, to je tvoja nepristojnost. Čuvaj se, u tuđe kuće ne gledaj, jer to je nečasno i nečovječno. Znaj, ako budeš gledao, zbog toga ćeš izgorjeti. Na koncu ćeš se zapaliti i vatra će ti tijelo spržiti. 40

Od toga čina, ako razumiš, o mladiću, imaćeš razne štete. Od toga veće magareštine nema, pa ako to uradiš, nećeš naći ono za Čim žudiš i šta tražiš. Ugasiti svoju divovosku strast, to je Rustemovo junaštvo. Poslušaj moj savjet: ovo ti je ademijjet. Koliko god si u stanju, sebe odgajaj, da bi čovječnost postigao, o mladiću. Ovako ti ovo znaj. Uzmimo, da mu vidje ženu ili neko drugo žensko čeljade. Pa šta si s time dobio? Reci mi svrhu svoju. Čuvaj sebe od ovoga svojstva i pođi putem kja-mil ljudi. 127. NE ČITAJ TUDA PISMA O ti lijepe ćudi, poslušaj me! Čuvaj se, da ne bi zavirio u tuđe pismo. Ako ti neko donese pismo, da mu ga pročitaš, tada mu ga i pročitaj, o uglednice! Možda u tom pismu ima kakvih tajni, pa pošto se ono pročita, tajne će se otkriti i među svijetom će se o tome govoriti. Za tebe je korisnije, ako u njega nisi pogledao, jer tako nisi svoje oči vatri prepustio. Znaj, da od toga postupka oči imaju štetu, pa se čuvaj, o brate, da u tuđe pismo ne pogledaš. 128. LIJEPO MIŠLJENJE O DRUGOM O čovječe! Muminu husni-zann dolikuje, a ne sui-zann. Ako si mumin dobro se od sui-zanna čuvaj. Nemoj se približavati onima, koji imaju loše mišljenje o drugima. Fahri-alem i Sejjiđ-sultan reče: Lijepo mišljenje i lijep sud o drugima je od muminove vjere. Husni-zann je muminov čar. Sui-zann je munafička oznaka. O Rabbe! Tebi je jutrom i noću moj nijaz i molim Te (podaj), da budem uvijek sa onima koji su od husni-zann a. 129. VIKA I DREKA U DRUŠTVU Ako se prikučiš skupu znanih, poslušaj moj savjet i upamti, šta je tu najpotrebnije: Ako vidiš, da se u tome skupu nešto čita ili uči, ili se nešto pripovijeda što ti uši tvoje duše dira,... ... ili se neko, uz svirku saza zabavlja, ili neko po tertibu pjeva,... . .. kad među takav skup stupiš, izbjegavaj da mu glasno selam nazivaš i nemoj ga svojim otrovnim riječima ozlojediti. Dakle, nemoj im glasno selama nazivati i nemoj da u tom društvu mnogo govoriš. Nipošto nemoj tu poznanstva sklapati niti sa svojim prijateljima mnogo govoriti. Ako im selam nazoveš išaretom im to učini bez glasa, tj. glavom i licem. Čuvaj se, da ti ne izađe riječ iz usta. Dosta ti je znak ruke, obrva i očiju. O cijenjeni! Kada skupu bude kraj, poznanstvo i razgovor biće ugodni. Bez glasa će se išaretom dati selam i bez ikakva govora čekati kraj skupa. 130. ŠAPUTANJE U DRUŠTVU Nemoj u društvu šaptati i to pobožnošću smatrati. Biće od toga čina prijateljima teško. Zato ne čini ovo. Nepristojno je. 131. UZROK LJUDSKIH NESREĆA Poslušaj moj savjet, ako si pametan, o dijete! Na ovome svijetu cijenjeno je ovo: Nipošto nemoj tuđe nedostatke pronalaziti. Ružnim riječima nemoj nikoga ogovarati. Ko je sklon da nekome napakosti, njega će samog ta pakost jednog dana pogoditi. Kakvu vrstu sjemena budeš posijao, onakvu ćeš i požnjeti. Kakav god most budeš napravio, preko njega ćeš ti preći. Poslušaj moj savjet: Nemoj nikoga osramotiti, kako ne bi i tebe Hakk osramotio. Čuvaj se. Nemoj ničijeg srca razbijati, pa makar on bio i kjafir. Doći će dan, pa će te njegovo »ah« stići. Ovaj je svijet takav: nekad meni, a nekad tebi. Jao onome, ko nekoga osramoti i ponizi, pa nje-gove sramote i nedostatke svijetu otkrije. Takvoga će na Sudnjem danu Rabbul-enam svo-jom uništavajućom silom javno osramotiti. 41

Nastoj da se ovog svojstva prođeš, ako ga imaš. Nastoj svakog momenta tuđe mane i manjkavosti sakrivati. Ilahi... u meni su grijesi i buntovništvo, u me-ni je sva raskalašenost. Ti me sačuvaj!... 132. DVOLIČNOST Čuvaj se i nemoj svijetu svoje pobožnosti pokazivati. Natakni na svoje uho menđušu savjeta (primaj savjete). Ne pokažuj svijetu svoj post i namaz. Koliko god ti bude moguće to u tajnosti radi. Nemoj sebe u plava licemjerska odijela oblačiti i među svijetom tespihom mahati. U nekom tajnom, skrivenom, kutu, svoj zikjir prikriveno obavi i za Hazreti Mevla-a svoju misao veži. Uvijek svoj zikjir prikriveno izvršavaj. Neka ti niko osim Mevla-a za tvoj hal ne zna. Koliko god ti je moguće, ti to u tajnosti drži, kako te ne bi šejtan zaveo. Zikjir i dove koje se budu u skrivenom kutu obavljale, zasigurno je, a i prikladnije je, da budu uslišane. Sa Hakom se »kupnja i prodaja« u tajnosti obavlja. Ti to u mnoštvu ne traži, o ti koji žudiš (savršenstvu). 133. SLUŠANJE GOVORA NEZNALICE JE NESREĆA Čuvaj se i nemoj u svakom razgovoru riječ uzi-mati. Pazi se, nemoj sa neznalicom svoje riječi trošiti. Dok je vatra malena, ugasi je, jer kad bude velika, ona se ne može obuzdati. 134. DOSTOJANSTVO EHLI-KJEMALA I SVRŠETAK KNJIGE O dijete! Razumi moj savjet i budi kjamil. Služi irfanu i kjamil postani. Kjamil je sultan svijeta i ljubimac osamnaest hiljada svjetova. Kjamil ne uznemirava svijet i ne izgovara riječi, koja srca razbijaju. Kjamilu uljudnost i lijepo ponašanje pristoji. Njegova svaka riječ, nevinim osobama užitak daje. Neznalica obavlja posao sa srdžbom i gnjevom, a svaka mu je riječ kao lupa drvetom.Velikani srca bježe od sastanka i razgovara sa ovakvim, a oni, koji su kao oni, ostaju s njima. Ilahi! Ovu moju dovu uslišaj i mene, Tvoga roba, učini prahom ispod kjarnilovih nogu. Nemoj moj razgovor učiniti dostojnim sa drskim neznalicom. Nemoj učiniti da moje povjerljivo drugovanje bude sastanak sa pokravenjakom. Učini, da sa kjamilom porazgovorim, govorom džanu i da to bude prijatan užitak sluhu džana. Učini da budem trajni drug ehli-irfana. I na oba svijeta je ovo moj cilj — Vesselam! Budi rob.. . Rob budi kjamilu, o Zarifijo!, da se poslije sa lijepim imenom spominješ. Bolje ti je da budeš zemlja ispod kjarnilovih nogu, neko kruna na glavi džahila. Ko želi, da se sa mnom druži i prijatelj uje, neka ovu zbirku uči i čita i s njom prisno prijateljstvo veže. Hvala Allahu!, stihovi dospješe kraju. Možda će oni, koji ih budu čitali, proučiti mi jednu dovu. Pošto se riječ dovrši, pero stade i postade mirno i nijemo Vesselam! TESAVVUFNAMA Neka je vječita slava i hvala Allahu dž. š., koji stvori svemir, džina i čovjeka. Jutrom i noću donesimo džanom i srcem salatu--selam Njegovom Resulu. Tako i Ehli-bejtu, Džihari-jari-ba-safa-u i neka budu ovi zaštitnici onima, koji ih budu slijedili. Pošto ovaj svijet nema svoje postojanosti, nije nikome dato, da na njemu vječno živi. I ja zaželih, da napišeni jednu zbirku, kako bi iza mene ostala ljudima, dostojnim nosiocima znanja. Nazvan te »Tesavvufnama«, te čitajući je, neka ti džan u blaženom milju uživa. O Zarifija! Ova moja zbirka je kratka i sažeta, ali kod Evlija cijenjena. 42

POČETAK TESAVVUFNAME Ako si ašik i dostojan tajne erenlera, uđi u ilmi-hakikat. Ovako su rekli oni, koji nađoše sebi put u tesavvufski svijet i koji Hakka znaju. Tesavvuf je »sirri-Hakk« kriti, te stalno na »ri-da« i »haja« motriti. I te kakvi su ljudi na ovom putu dali džan i ime-tak, pa čak i glavu svoju žrtvovali. Moj beže! Sa varlukom se svrsi ne stiže. Bilo kako, u taj se pazar ne ulazi Ako se na ovome prolaznom svijetu prođeš svoga varluka, ti ćeš konačno svome muradu stići. Ko svoje želje i strasti uništi, stići će svjetla obraza onome Vječnome. SaznaćeŠ, da je cio varluk Allahov dž. š., a kamihjjet je tvoje zadovoljstvo (rida). Brate! Čuvaj se, da u varluk ne upadneš, jer cio varluk samo Hakku pripada. Tesavvuf je sebe razumjeti i shvatiti, te lažne riječi odbaciti, a pravu riječ govoriti. Prijatelju! Nemoj nipošto da bi se od šeriata odvajao jer je hakikat bež šeriata nemoguć. Brate! Seriat je jedna zgrada, pa čuvaj se, da od nje koji kamen ne izvadiš. Koliko svoj život po šeriatu budeš uredio, sigurno je, da ćeš toliko na oba svijeta časti i poštovanja postići. Tesavvuf je: ničije srce ne razbiti i van granica pristojnosti i pravila ne izlaziti. Tesavvuf je uljudnost i obrazovanost sa pravilima lijepog ponašanja i na oba svijeta uzrok tvoga spasa. Tesavvuf je biti u nevoljama strpljiv, te svakojake muke i nevolje podnositi. O čovječe! Onaj, ko ne bude imao strpljivosti, taj nema irfana i on u stvarnosti zdravog razuma nema. Strpljivost je na glavi kjamila kruna. Znaj, da je sabur ključ svih radosti. Ako hoćeš, da na ovome prolaznom svijetu do cilja dođeš, znaj, da su jedino do svoga cilja stigli oni, koji su sabura imali. Koliko je erenlera došlo i prošlo, pretrpivši neizmjerne muke. Gorkih su se otrova napili. Ako si ašik na Allaha dž. š., strpljiv budi na svim belajima i gorčinama, koje te zadese. Ašik je onaj, koji i u nevoljama i ne uzdahne. Sigurno je da će takvome Allah dž. š. želju ispuniti. Na svijet si došao, da muke podnosiš. Takve su okolnosti u životu još od ezela. Sigurno je da svaki safa ima svoj džefa. I obratno: svaki džefa ima i svoj zevku-safa. Ima li dana a da svoju noć nema! Ima li na svijetu posla, a da svršetka nema. Na svijetu će svi poslovi stići svome kraju i naše će se težnje objelodaniti. Mutesavvif je onaj, koji bude široko srce imao i koji svaku grešku u sebe pronađe. Oni, koji svoj nefs ne razumješe, oni irfanu ne stigoše. Sto god oni čuju i vide, to među svijetom otkriju i tako uhodeći druge na put munafika stupaju. Na oba svijeta je njihov obraz crn. I takvim nigdje mjesta nema. Tesavvuf je glavu dati, a sirra ne odati i svemu, što je zabranjeno, mjesta mu kod sebe ne dati. Mutesavvif je onaj, koji zna granice svojih mogućnosti i koji bude sa srčanih očiju prašinu skinuo. Mutesavvif je onaj, koji nikome bolova ne zadaje i ne ide onim putem, gdje noga može bolove zadobiti. Tesavvuf je ničije mane ne vidjeti, te se ne strovaliti u provaliju »grijeha gledanja«. Mutesavvif je onaj, koji svakoga udobrovolji i svačije srce sebi prigrabi. Tesavvuf je na svoje stanje šukjur činiti i o Allahovim dž. š. hikjmetima razmišljati. Tesavvuf je halidil razumjeti, te slobodnoga od roba razlikovati. Svi se cvjetovi, po pravilu, nazivaju jednim imenom — »cvijet«, ali kakav je to »sirr« da su neki ljudi insani, a neki životinje? U hakikatu svi cvjetovi nisu »ruže«, kao što ni svaka ptica pjevica nije slavuj. U ovome jedinstvu i primitivac se vidi kao čovjek, ali je vrijedno evliju raspoznati. Mutesavvif je onaj, koji zna učitelja mudrosti i koji sve mane 43

kod sebe nađe. Zato ehli-kjemal tuđe nedostatke i greške ne vidi, jer ako ih vidi, onda svoje ne vidi. Tesavvuf je na vlastite mane motriti, a tuđe mane i nedostatke sakrivati.Tesavvuf je da se oholost napusti. Iz »sirra« ovaj hal razumi. Ako u tebi koliko atom bude irfana, razmisli, prema čemu da se čovjek uzoholi. Tesavvuf nije dopasti se sebi i vidjeti sebe i od Hakkovih vrata sebe otjerati. Nemoj misliti, da je kjibur kjamilski posao. To je posao gnusnog i niskog neznalice, koji sebe ne zna. Pošto se zna, da su oholi neznalice, oni koji su kjamili stoje na čednosti. Brate! Ako hoćeš, da budeš čovjek, sebe, svoje »Ego« sa zemljom sravni. Ovako su kjamili rekli, koji su sa čednošču Ha-kka našli ito oni, koji su ga našli. Tebi ne pripada oholost, da bi postao kjamil. A je li lijepo, da si s ružnim manama i džahil. Budi čedan i ponizan, da bi čovjek postao, a na oba svijeta da bi sreću postigao. Tesavvuf je znati granice svojih mogućnosti i prema svakome biti čedan i ponizan. Nemoj se baciti u ovosvjetsku slavu, te sebi boli zadavati, a glavu u svađu uvlačiti. Ludost je tražiti vrhunac savršenstva, jer se u tome nalazi dokaz padu. Uzmi pouku od ploda voćke. Kada ona dospije svome vrhuncu, onog momenta ona polazi svome padu. Znaj, da je ono kjemal, što sa tobom ode i za vječna vremena ostane sa tvojim ruhom i tijelom. Šta imaš od onoga što ovdje ostane! Nije to stvarnost. Napusti ga, lažno je! .. . Ti saznade, da je dunjaluk prolazan i zašto god se budeš trudio, ništavno je. Koliko je njih lijepih, kao Jusuf a. s. sa zemljom sravnjeno i sada leže u zemlji sakrivani. Razmisli! Ovaj svijet svoje postojanosti nema. Nestalan je! Jedino mu je smrt bliža od života. Svojim beharoni drveće ukras daje, a zasigurno je, da ih na jesen opet ogoli. Prijatelju! Nemoj nipošto da te ova zemaljska kugla zavara!, jer poslije će slijediti kajanje. Ni za koga nema na ovome svijetu vječita života. Imeci kao i (druga) dobra nikome vjerni nisu ostali. Uzmi na primjer, da si vladar svijeta postao, i po želji sviju visoku čast dobio,... ... a kad smrt dođe, o džahile!, šta ćeš onda reći? Ti ćeš tada kao prosjak otići. Tebi tadž i carstvo neće vjernim ostati. Prema tebi idu smrt i preselenje. Idi. I prije nego što umreš, vječan život postigni. Ovoj brizi učini kraj i nađi joj lijek. Prije nego što smrt tebe napusti, napusti ti nju, džanu moj! Ovdje sve svoje račune svidi i Munkjirima ovdje daj svoj odgovor. Ako ove stvari za sutra ostavite, tada će vam biti nemoguće. Odmah, ovdje, treba ovome lijek naći, kako se rana ne bi pogoršala. Ovakvom dertu, ako ima lijeka, biće mu ovdje danas, a ako ostane za poslije, tada neće biti moguće. Za ovu bolest traži i nađi liječnika, koji će te podučiti svrsi Habiba. O Zarifijo! I ti poslušaj svoj savjet: Dođi i ispij život bez kraja! O Ti, koji si Najbogatiji! Obaspi svojom Milošću čitaoca, slušaoca i pisca.

Iz Ahmed (Omer) Zarifi Babinog »Divana«*) KALENDERI Ljepotice! Tvoje zlatne solufe, zagasito plave oči, za pogled koji opija, neću zamijeniti. Tvoje zlatne kose i za dvorove od ambera, neću zamijeniti. Tebe, takvu lijepu, ljupku, dražesnu, u takvom liku, za čitav svijet, neću zamijeniti. Za papagajevu ženku, koja u pjesmi govori, Tvoje obraze koji su kao ogledalo, što zaljubljenicima čini užitak . . . neću zamijeniti. 44

Za silno Darijevo carstvo, O Sultanu! Da budem prosjak u tvom selu... neću zamijeniti. O Zarifijo! Za Sidrei-Tuba, Njezin stas . .. neću zamijeniti. Sjedinjenje s njome... Za Dženneti Meva, neću zamijeniti. ŠATHIJJAT Mehmed Asaf Čelebi u svojoj knjizi Mevlana ve mevlevilik preveo je i četrdeset i jedan Mevlanin gazel. Na kraju dvadesetog gazela u šah bejtu, gdje pjesnici po običaju stavljaju svoje ime ili pseudonim, stoji riječ Rumi. Ovaj gazel ispunjen je t. zv. šathijjatom. U spomenutoj knjizi na stranama 79-80, kod ovog dvadeset i prvog gazela, stoji na turskom jezi-ku ova bilješka: »Rumi, Dželaluddin Rumi, to je on lično. Vrlo je rijetko, da on u svojim pjesmama pod ovim pseudonimom sebe naziva samo riječju Rumi. Ovakav način pjesme u tesavvufskoj književnosti na-ziva se šaht (množina Šathijjat). Ponekad su to samostalni, »goli« pojmovi pjesnika i većinom običnom, neupućenom, svijetu mirišu kufrom, pa se radi toga smatraju opasnim. Veliki islamski mutesavvif Abdul Kadir Gejla-nija (Džejlani) ispjevao je jednu podužu šath pjesmu na arapskom jeziku, koja počinje: Tedžella habibi fi merai džemalihi. Fe fi kjulli merai lil-habibi talai'u. (Pokazao se je (prikazao) moj voljeni u prizorima svoje ljepote. A u svakom prizoru nalaze se znaci voljenog).Među turskim pjesnicima i njihovim pjesmama susrećemo mnoge šath pjesme, koje su ispjevali bektašije. Imade ih i takvih problematičnih (gulati mu-tesavvife), da oni ponekad svoje pjesme podmeću znamenitim ljudima i pod njihovim imenima i pse-udonimima ih objavljuju i tako radeći kriju sebe. Skoro svi takvi pjesnici (mutesavvifi) bilo kojeg područja, u svojim pjesmama i divanima služe se mnogim šathijjatom. Takvi su Omer Hajjam, Hafiz, Šejh-ul Ekber (Ibn Arebi), Ašik Junuz, Mevlana Dželaluddin, Abdulah Bošnjak i na desetke i stotine drugih velikana islamskog misticizma. Prof. Abdurahman Adil Čokić u svome djelu Sejhul-ekber Muhjuddin Arebi (Sarajevo, 1936.) ob-razlažući Ibn Arebino učenje na jednom mjestu (str. 29) veli: »Tesavvufska učenja odnose se na sljedeća četiri predmeta: 1. Mudžahedat, tj. ćudoredno ponašanje, borba sa strastima, uništavanje svoga »ja«, ibadet uopće, njegove vrste i uvjeti.

TUMAČ NEKIH RIJECI I IZRAZA A Abad — Vrijeme koje nema početka ni kraja, vječnost, beskonačnost. Plural od ebed, vječno. Abdal — Naivčina, mahnitov, bezbrižan, derviš — čovjek. Abu hajat — Voda života, .napitak vječnog života. Hazreti Musa pejgamberov Hazreti Hidr napio se Abu hajata i ostao vječno živ. Ademijjet — Čovječnost, čovjekoljublje, humanitarnost. Agjar — Tuđinci, nesrodnici, jabandžije. Ahiret — Zagrobni život, vječnost, Drugi svijet, »onaj svi-jet«. Ahmed — Hvaljeni, odveć hvaljeni. Jedno od Muhamedovih a. s. imena. Riječ Ahmed je arapska. U Ivanovu Evanđelju, u 15. djelu, došla je riječ »Paraklid«, 45

koja se tumači riječju Ahmed (mnogo hvaljeni), a u Juša-ovoj kissi došla je riječ »Paraklid«, koja znači hvala i slava. (Karabegov prevod Kur-ana.) Ahlaki-hamide — Visok stupanj morala, karakter dostojan hvale, lijepa čud, lijep odgoj. Ahval — Stanje, položaj, situacija, prilike, okolnosti. Ajp — Sram, sramota, mana, nedostatak. Ajni-kilit — Ista sjemenka. Akibet — Kraj, svršetak, rezultat, posljedica. Akl — Pamet, um, razum. Od pet duhovnih snaga najuzvišenija, koja je od Allaha dž. š. data čovjeku, nekome više, nekome manje, pomoću koje je on u stanju da razumi i donekle odlučuje o stvarima. Suština pameti kao i Ruha nije nam dostupna i ako se ponešto zna o njima. To znanje je vrlo minimalno, što znači, da mi ljudi, imamo slobodne volje toliko, koliko dopire ta naša ograničena pamet. Akli-kjull — Allahovo dž. š. znanje, Allahova dž. š. pojava, Allahova dž. š. aktivna svemoć stvaranja. Alejhisselam — Neka je na njega blaženstvo, Neka je bla-goslovljen. Epitet koji se izgovara i piše iza imena hazreti Muhameda i svakog drugog vjerovijesnika (pejgambera). Alem — Svijet, zemlja, svemir (alem), svjetina. Alemi-Iahut — Božiji svijet, duhovni svijet. Pripadnost Božijem i duhovnom svijetu. Ovo se samo užitkom (»zevkom«) može postići. Alemi-mumkinat — Svijet mogućnosti, sav svemir (sva va-siona). Ali-aba — Pripadnici ogrtača, časna petorka: Hazreti Muhamed, hazreti Fatima, hazreti Hasan, hazreti Husejn i hazreti Alija. Jednom prilikom zagrnuo je hazreti Muhamed sebe i ostale gore navedene jednim ogrtačem i rekao: Ovo je »Ali-aba«. Vidi i Ehli-bejt. Ališ-veriŠ — Pazar, trgovina, primjena i izvršenje trgovine, dodiri, potajni dogovori. Amanet — Povjerenje, povjerena vrijedna stvar, preporuka, vjernost. Amber — Drvo koje daje miris, vrsta ribe od čije stomačne žlijezde se dobije smolasta materija jakog mirisa. Ova riba živi uz obale Indijskog okeana. Amel — Postupak, radnja, primjena i izvršenje vjerskih odredaba. Ap-ašićare — Sasvim otvoreno, sasvim jasno, sasvim javno. Arif — Koji je spoznao istinu, koji tačno i pravo zna i ra-zumije suštinu stvari, dobar poznavalac, znalac, upu-ćen u Božanske tajne. Vidi: Arif-billah. Arif-billahi — Istinski poznavalac Allaha dž. š., onaj koji je do u detalje upoznao i shvatio hazreti Hakka i to do one najviše granice, do koje se čovjek može spo-znajno uzdići. Arš — Hazreti Hakkovo prijestolje na sedmom sloju nebesa, mjesto pojave Hazreti Rahmanove svemoći i veličine. Ashabi-riđžal — Drugovi slavnih velikodostojnika, drugovi sposobnih i velikih ljudi. Asl — Bit, korjen, stablo, temelj, izvor, osnova, pleme. Pl. usul. Asil-zađe — Plemenita vrsta, plemenita roda, rođen od do-bra. Ašik — Zaljubljen, koji gori od ljubavi, ushićen i zanesen veličanstvenom ljepotom »lica« hazreti Hakka, der-viš. Ašikluk — Voditi ljubavne razgovore, ašikovanje. 46

Ašk — Ljubav, voljenje, ljubavni zanos od pretjeranog vo-ljenja, čežnja, gorjeti u ljubavi za Hakkom. Vidi ašik. Svi mutesavvifini daju veliku važnost ašku i dijele ga na dvoje: 1. Prolazni ašk — kad čovjek os-jeća ljubav za izvjesnom osobom i 2. Istinski ašk — ljubav prema Allahu đž. š. Prolazni ašk je kao ćup-rija Istinskom ašku. Istinskom ašku je početak u lju-bavi prema kjamil čovjeku. Vidi Aški hakiki. Aški-hakiki — Istinska ljubav bez interesa i strasti, stvar-na ljubav bez ličnog i čulnog, ljubav za dobročinite-ljem i stvoriteljem svega stvorenog tj. Hazreti Aila-hom dž. š. Aški-jar — Pretjerana ljubav, koji gori od ljubavi za voljenim, ljubav drage i dragog. Azad — Bezbrižan, slobodan, oslobođen. Azimuššan -Velikog stupnja i dostojanstva, kao što je Kur-an azimuššan. Kratica a. š. Aziz — Moćan, dragocjen, evlija, šejh, muršid. B Bahri-zat — Bezgranični okean Hakkove ličnosti (bitka). Bahs — Diskusija, polemika, opširno raspravljanje o nečem istražujući suštinu. Bajezid (Bestami) — Jedan od evlija vrhunskog stupnja. Bakijatus-salihat — Vječita dobra djela, vječitost dobrih djela, trajna dobra. Bari-huda — Stvoritelj pravog puta, vjere, istine (vjere Is-lama). Batil — Lažan, neiskren, pokvaren, nevaljalac. Batin — Nutarnje lice, nutarnje, tajanstveno, tajno znače-nje svetog teksta, suprotno zahdru (vidljivu), kao Umi batin (nauka o značenju svetog teksta). Jedno od Allahovih dž. š. imena. Vidi zahir. Bed-asl — Rđava porijekla, loša porijekla, nesoj. Bed-doa — Proklinjanje, kletva, želja za neuspjeh. Bejti-mamur — Bogomolja i kibla meleka (anđela) na ne-besima. Bejti-mamur se nalazi iznad Kjabe u Meki. Bejtul-harem — Kjaba (Caba), kibla prema kojoj se okreću muslimani za vrijeme namaza (kada klanjaju). Beka-bilah — Vječitost sa Allahom dž. š. Belaj — Nesreća, nedača, muka, patnja. Džunejd Bagdadi kaže: Belaj je za arife svjetlo, za muride povod da uz-mu pouku, za neznalice njihova propast. Berdar .— Obješen o stub, objesiti nekoga na vješala. Bereket — Blagodat, blagoslov Hazreti Allaha dž. š., izobi-lje, abilnost. . Bibuzur — Uznemiren, uznemiren od nekoga ili nečega, ometan od drugoga. Bikjuman — Bez sumnje, bez dvojbe, zasigurno. Burhan (delil) — Siguran dokaz, jak dokaz. Kur-an a. š. je najjači dokaz. C Ćabei-Hakk — Istinska Kjaba, svetilište gospodara Istine. Car — Dobit, dobitak, korist. Ćefkri — Bijelo platno, šifon u koji se kod muslimana mrt-vac zamotaje, mrtvačke haljine. Ćibur — Oholost, gordost, silnost, nadutost. Vidi kjibur. Ćoše — Kut, kraj, budžak. Ćurs — Govornica sa koje se u džamiji drži propovijed (vaz), zemaljska 47

površina. C Cari-ata — Četiri elementa od kojih su sva stvorenja sastavljena: vatra, voda, zemlja i zrak. Čari-jari-ba-safa — Četvorica čistih prijatelja. To su: Ha-zreti Ebe Bekir, hz. Omer, hz. Osman i hz. Alija; če-tvorica Hazreti Muhamedovih prijatelja. Cehra — Lice, obraz, izgled, izraz lica. D Dana — Veoma pametan, mudar. Darij — Perzijski slavni vladar koji je živio prije Muhame-da a. s. Defina — Zakopano blago, čovjek koji po spoljašnosti ne izgleda vrijedan i znan a u stvari je veoma učen. Defteri-amal — Knjiga poslovanja u koju dva meleka bilježe čovjekove dobre i rđave poslove. Defteri-divan — Registar, protokol velikog skupa (medžlisa). Dejr — Pagoda. crkva. Dem — Dah, momenat, vrijeme, doba, glas koji se čuje iz naja; čije je srce sa gafletima i smećem zahrđalo, da od umijeća ne može ni koliko jedan dah puhnuti. Derd (dert) — Unutrašnja duhovna bol za nečim, bol, briga, patnja, gorčina. Derdah — Vrata velikaša, (prostor pred vratima velikaša, tekija. Derja-dil — Sirokogrudo srce, veliko i duboko srce široko kao more. Derman — Lijek, spas, pomoć. Dertli — brižan, bolan, tužan, mučan. Vidi dert. Derviš — Osoba koja je sebe i svoje poslove prepustila Allahu dž. š., zanesen od ljubavi prema Allahu dž. š.,visoko moralan čovjek, osoba koja je pristupila jednom od 12 derviških redova radi duhovnog uzdizanja, skroman i pobožan čovjek koji žudi za spozna-, jom istine, siromašak. Deveran — Tok borbe kroz život, životna patnja, borba kroz život. Devlet — Sreća, blagostanje, carstvo. Devri-zeman — Sudbina, razni obrti (u životu), promjene u životu. Dilber — Dragan, miljenik, srconoša. Dildar — Koji srce povlači, koji ili koja srce grabi. Dil-ruba — Ljepotan, ljepotica, koji srce grabi ili koja srce grabi. Vidi dildar. Din — Vjera, vjerozakon. Dindarluk — Pobožnost, smjernost, iskrenost, vjernost prema vjeri. Divan — Zbirka pjesama. Doa (dova) — Molitva Allahu dž. š., blagoslov, moliti se Allahu dž. š. za uslišenje nečega. Dost — Prijatelj, milosnik. Vidi muršid. Dostluk — Prijateljstvo, iskreno i prisno prijateljstvo. Dunjaluk — Ovaj svijet (svijet mogućnosti), materijalno bo-gatstvo, imanje, način življenja na ovom svijetu, ovozemaljska prolazna dobra, gaflet. Vidi gaflet. Dur — Udaljeno, daleko, otrgnuto. D Dönül — Osjećajni centar čovjeka, duhovna strana srca, srce. DZ 48

Džah — Čast, čežnja za položajem, želja da se kod svijeta cijeni. Džahil — Neznalica, bez naobrazbe, neiskusan, nenaučen, glup. Džan — Duša, ruh sa kojim je tijelo živo. Nestankom ruha čovjek je mrtav. Džanan — Allah dž. š., ljubljeni, jako ljubljena, predragi, premili, žarko priželjkivano Biće po onim ašicima, koji su sebe i svoje srce predali neograničenom Biču, koje je bez »zašto« i »kako«. Džavidan — Vječit, vječita trajnost, besmrtnost. Džefa — Zlostavljanje, patnja, nepravda. Dželle-šahunu — Neka je hvaljeno i slavljeno ime Allaha dž. š.! Kratica dž. š. Dželil — Slavan, velike moći, poštovan. Jedno od Allahovih dž. š. imena. Džemal — Ljepota, ljepota u licu. Dženabi-Kibrija — Hazreti Allahova dž. š. veličina, veličina moći. Dženabi-Mevla. — Gospodar svemoći, vlasnik veličine i moći. Đžennet — Bašča, raj. Đženneti-Meva — Bašča, raj Meva, predjel uzvišenog stup-nja Gospodara. Džezbi-Rahman — Nadahnuće Premilostivoga, ekstaza, mo-menat kad Allah dž. š. čovjeka sebi privuče (približi), pa on od silnog oduševljenja bude zapanjen i ushićen skoro do ludila usljed neposredne blizine Njegove sveobuhvatne ljepote, koja kao bljesak traje. Džihan, — Svijet, svemir, vasiona, nebo, zemlja i sve drugo što sačinjava svjetove. Džihari-jari-ba-safa — Vidi Cari-jari-ba-safa. Džin — Jedna vrsta stvorenja od plamena. Ima ih vjernika i nevjernika. Džins — Vrsta, rod, porijeklo, sorta. E Ebed-u-baki — Trajnost, postojanost, stalnost. Kaže se i »Ebedul-abad« — Za sva vremena, vječnost, besko-načnost. Edeb — Pristojnost, uljudnost, skromnost, opreznost, obra-zovanost. Edepsuz — Neodgojen, neuljudan, nepristojan, suprotno edebu. Eflatuni-ilahi — Božiji Platon, Sokratov učenik. Među islamskim narodima poznat pod imenom Eflatun (rođen prije Muhameda a. s. na 430 godina) koji je učio o besmrtnosti duše i postojanju jednog Boga te volje-nju čistom duhovnom ljubavlju bez ikakvih čulnih pobuda, te ideje o transcedentalnim bićima, koja po-stoje van prostora i vremena. Islamski mutesavvifi su primili većinu njegova učenja kao ispravna ali ne u cijelosti. Efendija — Gospodin, gospodar, učen, naučen. EhI — Dostojan, dorastao nečemu, posjednik, umješan, vrijedan, majstor. Ehli-bejt — Časna hz. Muhamedova kućna čeljad. Hz. Fati-ma, hz. Hasan, hz. Husejn i hz. Alija. Ehli-derd — Brižan, dostojan nosilac unutrašnjeg, duhovnog bola Ehli-dil — Velikani srca, posjednici srčane čistine. Ehli-din — Musliman, posjednik vjere, pravovjernik, onaj koji se pridržava vjere, onaj koji poznaje vjeru i nje se pridržava. Ehli-evlija — Član zajednice dobrih, posjednik svetosti. Ehli-fena — Oni koji su se utopili i nestali u moru Allaho-va dž. š. jedinstva. Vidi Fena-fillah. Ehli-hal — Vrijedno stanje, stanje vrijedno pohvale, čov-jek koji se do besvijesti zanio u ašku prema Allahu dž. š. Vidi Vedžd. 49

Ehli-irfan — Posjedmik znanja, poznavalac istinskog znanja, majstor u znanju. Ehli-kjemal — Dostojan savršenstva, posjednik savršenstva. Vidi Kjemal. Ehli-meratib — Majstori duhovne veličine, onaj koji se uz-digao na stupanj duhovne veličine. Ehli-tarik — Pripadnik jednog derviškog reda, vrijedan derviš, derviš. Vidi Derviš. Ehli-tevađu — Posjednik čednosti, majstor u poniznosti i po-kornosti, širokogrudan. Ehli-šefekat — Milosrdan čovjek, sažaljiv čovjek. Ehluliah — Allahov dž. š. prijatelj, Bogougodnik, svet čo-vjek, dobri čovjek. Vidi Evlija. Eksikluk — Nesreća, oskudica, Allahova dž. š. kazna. Emin — Pouzdan, vjeran, siguran, čovjek od povjerenja. Enfusi-afak — Unutrašnje i vanjske spoznaje, unutrica u čovjeku i svjetovi oko njega. Erbab — Vješt, vještak, umješan, okretan. Erenler — Dobri, sveti ljudi, oni koji su stigli Hakkovoj blizini. Vidi Evlija. Erkjan — Oslonac, potpora, najvažnija pravila, red. Esfel — Najniži, najbjedniji, najsrozaniji, najkukavičniji. Esrar — Tajne, tajne stvari, nešto držati u tajnosti. Evlija — Dobri, sveti čovjek, najbliži Allahov dž. š. prijatelj, Bogougodnik koji je u stanju da u datom momentu pokaže čudo, koje nema nikakve veze sa nekakvim čarolijama, hipnotizmom ili sugestijom, već stvarni čin protivan zakonima prirode, a zove se kjeramet. To je Allahov dž. š. dar pojedinim evlijama. Evlija-ul-lah — Prijatelji Allaha dž. š Evlija-uš-šejtan — Prijatelji đavola, satane. Ezel — Prošlo, iskonsko, vrijeme koje nema početka. Protivno od »ebed«. F Fa-hri-alem — Ponos svijeta Muhammed Mustafa a. s. Fahri-đžihan — Ponos svemira Muhammed a. s. Fakih — Poznavalac šenatskog prava, pravnik. Fani — Prolazan, trošan što nema trajnosti. Farzi-ajn — Stroga naredba, stroga Allahova dž. š. zapo-vijed svakom punoljetnom muslimanu i .muslimanki, bilo da je nešto zabranjeno da se ne radi ili naređeno da se čini. Fasik — Pokvarenjak, nevaljao, nečastan, raskalašen, raz-vratan. Fatiha — Prva sura u Kur-anu a. š. Vidi Seb ul-mesani. Fejz — Dar, sreća, blagoslov, privući Rabbov blagoslov. Fejjazi-akdes — Vrlo darežljivi i najsvetiji darovatelj (Allah dž. š.). Felakjet — Katastrofa, bijeda, propast, zla kob. Felekj — Sudbina, svijet, nebo, sreća. Fena — Nestanak, nepostojanje. Suprotno od »beka«. Vidi Beka. Fena fil-Lah — Nestati u Božije jedinstvo. Čovjek koji se od svega pa i od svoga »ja« u potpunosti prošao, te se utopio u moru Allahova dž. š. jedinstva. Ferš — Lice zemlje, zemaljska prostranstva, zemaljska površina. 50

Ferište — Bezgriješna djeca, bezazleni, meleki. Ferman — Zapovijed, nalog, sultanov ukaz. Fesad — -Svađa, nered, razvratnost, sumnja. Feth — Osvojenje, pobjeda, otvorenje, duhovna otkrića, Fursat — Prilika, zgodan momenat, momenat, pružena prilika. G G afil— Neznalica, neuk, nemaran. Gaflet — Nepažnja, nehajnost, neopreznost, pogreška, indolencija. Gafur — Koji prašta, koji mnogo oprašta i premilostiv je. Jedno od Allahovih dž. š. imena i svojstava. Gajb — Tajanstveno, otsutnio, nevidljiv, tajanstveni svijet. Sve što je nevidljivo našim čulnim očima. Garib — Tuđinac, putnik, stranac, bijednik, koji je bez svoga bližnjega. Gavs — Kutbi akbat. Vidi Kutbi-evlija. Gibet — Loše govoriti o nekom u njegovoj otsutnosti, iznositi tuđe mane, ogovarate nekoga kad on nije pri-sutan, ružnim riječima nekoga kuditi. Gonđže — Pupoljak od ruže, pupoljci od ruža i cvijeća, po-četak cvjetanja, ružičnjak. Gulat — Pretjerano, izvan granica dozvoljenog preći. Gurbet — Potucanje po svijetu, udaljenost od rodne grude, tuđinstvo, odsutnost od svoga ognjišta. H Habib — Miljenik, vrlo voljeni. Muhammed a. s. je Allahov dž. š. miljenik (Habibullah). Hal — Stanje, mistični zanos, ushićenje. Hadd — Granica, stepen, moć. Hadisi-kudsi — Neposredno (bez posrednika) kazati misao od Allaha dž. š. Muhammedu a. s. bez slova, riječ; i glasa, a on je tu misao svojim riječima izgovorio. Hadže — (Havadže, Hodža), učen čovjek, trgovac, veleposjednik. Hađžet — Potreba, nužda, potrebna i nužna stvar. Hajj — Živ. Jedno od Allahovih dž. š. imena i svojstava. Haja — Stid, stidljivost, sramežljivost. Hajal — Predodžba, pojava, mašta. Hajr — Korist, sreća, dobar posao, dobrota. Hajrat — Dobra djela kao što su razne ustanove, biblioteke, česme, putevi, hoteli za siromahe (musafirhane), mo-stovi, tekije i dr. Vidi Vakuf. Hajr-doa (Hajr-dova) — Moliti se za dobro, blagoslov, Alla-hu dž. š. upućena molitva za nečije dobro ili sreću. Hajrul-halef — Sin dostojan svoga oca. dobar nasljednik, dobar potomak. Hakk — Istinita stvar ili osoba, pravda, istina. Jedno od Allahovih dž. š. imena i svojstava. Hakikat — Stvarnost, bitnost, bit, srž, istinitost. Hakkul-jekin — Osvjedočenost u istini, potvrđenost u isti-ni u čiju se istinitost ne može sumnjati. Hakimi-enfusi-afakja — Sudija u čovjeku i svemu što je izvan njega, gospodar unutrice čovjeka i svemira. Halđaš — Saputnik u životu, sudrug, dvoje koje se nalaze u istom stanju, 51

dvoje koje osjećaju ili pate iste muke. Hali — Pust, prazan, nenaseljen, bez ikoga. Hali-dil — Stanje srca u duhovnom smislu. Halifa — Nasljednik, zamjenik, vrhovni poglavica svih muslimana u svijetu, šejh, šejhov zamjenik. Muhammed a. s. je Allahov dž. š. zamjenik na zemlji. Hali-fakr — Siromašno stanje, stanje istinskog derviša, duhovno stanje muslimanskog monaha. Halim — Blag, blage naravi, prijatan. Jedno od Allahovih dž. š. imena i svojstava. Haram — Zabrana nečeg, nedozvoljena radnja, nedopušteno, griješno, zabranjena stvar ili radnja. Hasbi-hal — Rasprava, međusobno razmatranje o svome stanju, dobronamjerno raspravljanje iprijetelja sa prijateljem. Hased — Zavidnost, zavist, ne želiti drugom dobro, osje-ćati u sebi ljutnju zbog dobra, što ga drugi ima. Hasm — Protivnik, neprijatelj. Hater — Obzir, pažnja, pamćenje, sjećanje, volja. Hazna (hazina) — Riznica, blagajna, blago, kasa. Hazreti — Titula za počast i poštovanje, preuzvišenost, vi-soko poštovanje, sveti, veliko poštovanje i svetost. Izgovara se i piše pred Allahovim dž. š. imenima, kao i pred imenima pejgambera i dobrih ljudi (evli-ja). Kratica H. z. Hejlele — Za vrijeme zikra izgovaranje rečenice »La ilahe illallah«. Hevai-nefs — Strastvena želja, požuda, raskoš, osoba na-klonjena tjelesnim užicima. Hidr (Hzr) — Vječno živi, onaj koji je zadobio vječiti život, vječito živ; pejgamber ili eviija. Eviija koji se napio »Abu hajata« kao hazreti Musa pejgamberov »-Umi ledunski« upučivač »rob« zvani Hidr ili po nekima lij as pejgamber. Hidžret — Selidba, emigracija, odvajanje od svoje domovine, iseljenje u islamsku državu, hazreti Muhammedovo a. s. iseljenje iz Meke u Medinu 16. jula 622. godine po Isa a. s. Od ovog dana računa se islamska (Jiidžretska) godina. Hikjmet — Mudrost, mudroslovlje dobrih, zagonetna stvar. Himmet — Naklonjenost, trud, nastojanje, zauzimanje, šejhovo zauzimanje, himmet erenlera. Horluk — Zabluda, greška, radnja koja izaziva neprijatnost i nezgodu. Hu — Neograničeno Biće, neminovno Biće. Za vrijeme zi-kra (kolektivni obred) derviši sa ovim imenom »Hu« čine zikrullah. Vidi Zikri Hakk. Huddam — Sluga, sluga džin. Ima osoba koje se bave sa-biranjem »džina« i kako to oni kažu i tvrđe, da imaju džina za slugu. Vidi Džin. Huj — Navika, naklonost, običaj, pogreška, porok. Hulki-hasen — Lijep odgoj, vaspitanje, lijepa i prijatna narav, lijepa čud. Hulki-kjemal — Potpuno savršena i lijepa narav. Huner — Vještina, umješnost, upućenost. Hurmet — Poštovanje, uvažavanje, obzir, rešpekt, straho-poštovanje. Husni-džemal — Ljepota u licu, ljepota uopće. Husni-eda — Ljepota izvršenja. 52

Husni-zann — Lijepo mišljenje, povoljno mišljenje, povo-ljan sud o nekome. Suprotno Sui-zann. I Ibadet — Bogosluženje, molitva, obred, izvršavanje naredbi kao: obavljati namaz, postiti, zekjat dijeliti, izvršiti hadž. obavljati zikr itd. Iblis — Đavo, sotona, šejtan. Idžazet — Diploma, potvrda, diploma o završenim teološkim naukama. Ibret — Pouka, primjer, ugled, uzor. Ihsan — Dar, dobročinstvo milost, što drugi čini kao dar, dobročinstvo, milost. Ikbal — Sreća, naklonjenost. Ikram — Doček, počašćenje, nagrada, poštovanje. lIlah — Božanstvo, Gospodar. Ilm — Nauka, znanje, znanost. 1. Ilm-el-jekin — Naučena vjera, koja je u pameti. 2. Ajn-el-jekin — Viđenjem postignuta vjera, a mje-sto joj je u srcu. 3. Hakk-el-jekin, naći traženo i biti to, a mjesto joj je u Ruhu. Ovako darovan iman, ko-ji je darovan sa Ruhom i odlazi sa Ruhom. Vidi Junus Emre ve tasavvuf, str. 12 od A. Golpinarlije. Ibn Haldun govoreći o ilmi-tesavvufiu (kaže: Niti Musa a. s. nije mogao progutati hazreti Hzrovu nauku. Vidi Ilmi-ledun. Ilmi-batin — Nauka o skrivenim tajnama, nauka o srcu i duši, nauka o nevidljivim unutarnjim stvarima, nauka sa kojom se spoznaju Božije tajne. Ilmi-hakikat — Nauka o suštini i biti stvari, nauka stvarne istine. Ilmi-ledun — Božije znanje, tajanstveno Hakkovo znanje koje samo njemu pripada. Tim tajanstvenim znanjem neposredno je Allah dž. š. obdario pejgambere i evli-je (kao hazreti Hidra, Kur-an, sure Kjehf, ajet 64). Ilmi-irfan — Nauka, pravo znalaštvo, znanje Istine, nauka vještine. Ilmi-marifet — Visoka nauka o umijeću, nauka o vještina-ma, nauka mudrosti. Iman — Vjerovanje, vjerovanje da je Allah dž. š. samo je-dan i da je Muhammed a. s. Njegov rob i poslanik, koji je objavio vjeru 'Islam. Iman je od Allahove dž. š. svjetlosti uputa i grana se na troje: 1. Ilm-el-jekin. 2. Ajn-el-jekin. 3. Hakk al-jekin. Vidi ilm. Inad — Tvrdoglavost, kapric, prkos, svađa. Ins — Ljudstvo, ljudski rod. Insaf — Savjet, akt pravičnosti, pravednost. Insan — Čovjek, čovječan, ljudski. Irđži-i — Povrati se! Kur-ansk: ajet »Povrati se svome Rabbu«. Irfan — Poznavalac, pravo znalaštvo, vješt, umjeti. Iršad — Uputstvo, prosvjeta, pravi put pokazati, uputstvo u derviški red, probuditi nekoga iz gafletskog sna. Islam — Ime islamske vjere, predanje, predati se nekome ili nečemu, predanost. Istidad — Sposobnost, prava i čitava volja. Išk — Vidi Ašk. 53

Išaret — Znak, aludiranje, pokazivanje. Ita'at — Poslušnost, pokornost, odanost. Izzet — Ugled. moć. veličina, nadarenost. J Jadiđar (Jadigar) — Uspomena, darovani predmet za uspomenu. Jar — Drug, prijatelj, voljena, ljubljena. Plural Jaran. Jokluk — Nestajanje, neimaština, siromaštvo, ne postojati, nestati. Jazuk — Šteta, badava nešto utrošeno, žalibože. K Kaddesallahu-sirrehu — Neka Allah dž. š. njegovu tajnu učini svetom, blagoslovljenom. Kratica K. s. Kjafir — Nevjernik, bezvjerac, koji ne vjeruje u Božije jedinstvo. Kalenderi — Boemi, bezbrižni, slobodnjak. Kabei-Hakk — Istinska kjaba. Kabi-kavsejn — Prostor dužine između dva luka, Kur-an-ski tekst (ajet osmi iz sureta Nedžm). Kjamil — Savršen, potpun, zreo, potpun vođa (šejh), savr-šen, potpun čovjek. Kjamil-rehber — Nepogrešivi vodič, vođa u putu, šejh. Vidi Evlija. Kadim — Oduvijek, bez početka, praiskonski. Khan (han) — Vladar, emir, šah. Kana'at — Zadovoljstvo sa onim što se ima, posjeduje, za-dovoljstvo. Osobe koje se navikavaju na odricanje zovu se Ehli-kana',at. Karar — Stalnost, postojanost, trajnost, zaključak. Kasida — Pjesma sa sedam i više stihova. Kjevn-ile-mekjan — Sva stvorenja, sva tjelesa i stvari što postoje, sva stvorenja. Kimet — Vrijednost, cijena, cijenjenje. Kjemal — Savršeno, potpuno, duhovno savršenstvo u cijelosti. Kjemalijjet — Potpuna zrelost, savršenstvo, potpuno du-hovno savršenstvo. Kjerem — Plemenitost, velikodušnost, dobročinstvo. Kjesret — Množina, mnoštvo. Suprotno Vahdetu. Vidi Vahdet. Kješfi-esrar — Otkriće tajni, tumačenje tajni, objašnjenje tajanstvenosti. Kibur — Vidi Cibur. Kismet — Dio, sudbina, davanje, raspored. Kirtasija — Ispisane riječi na papirićima radi čarolije. Kjiramen-kjatibin — Dva mekekja koji bilježe dobre i loše čovjekove poslove i koji se nalaze uz čovjeka. Klid — Vidi Paraklid. Kuddise sirruhu — Vidi Kaddesallahu sirehu. Kujija — Jama, čatrnja, bunar. Kur-an — Muslimanska sveta knjiga, koja sadrži 6666 ajeta. Allahova objava preko Muhammeda a. s. čitavom čovječanstvu. Kur-an je nadprirodna pojava i u njemu su sadržane sve upute o pravom vjerovanju i poslo-vanju. Objava Kurana je trajala 23 godine. Kutbi-evlija — Stožer evlija. U svakom vremenu postoji po jedan čovjek koji se zove Kutbi-evlija ili Kutbul-ari-fin. Kutub — Prvak jedne klase evlija, osovina, stožer. L 54

Laik — Dostojan, prikladan, pristojan. Lejla — Žensko ime (vrlo tamna noć). Poznato ime iz islamske književnosti. Ime Medznunove drage i velike njihove platonske ljubavi. Uzeto kao uzor u ljubavi i opjevano u mnogim pjesmama istoka. Levlake-Levlake-lema-halektu eflake — Da nije Tebe, zaista ne bih stvorio svjetove. Hadisi kudsi. Levha (Levhi-mahfuz) — Sačuvana ploča, tabla. Alahova dž. š. tabla sudbina na kojoj je odjedanput sve za-pisano, a zašto je to tako. nama je nepoznato. Alla-hovo dž. š. sveznanje. Lu'Iu' i Merdžan — Biser i koral. Kur-ansko aje u suri mani-Hekjim. Živio je 1000 godina prije nazreti Mu-hammeda a. s. Ušao je u historiju islama kao Ijekar i mudrac. Lu'lu' i Merđžan — Biser i koral. Kur-ansko aje u suri Rahman. Lutf — Blagost, nježnost, dobrota, naklonost, milost. M Mahmud — Hvaljeni, pohvaljeni, dostojan hvale. Jedno od hazreti Muhamedovih a. s. imena. Mahremi-esrar — Povjerljivi Čuvar tajni, pouzdani nosilac tajanstvenosti. Mahv — Nestajanje, uništenje, ukidanje, kompletno uni-štenje svega. Makbul — Cijenjen, ugodan, primljen, uvažen. Mali-ganimet — Ratni plijen. Mamur — Uređen, odnjegovan, popravljen, dotjeran. Mana — Smisao, značenje, bitno značenje, objašnjenje, tu-mačenje. Marifet — Umijeće, vještina, majstorluk. poznavanje. Ma-siva — Sve drugo osim Allaha dž. š. Mašuk — Ljubljeni, voljeni. Mašuka — Ljubljena, voljena. Mazhar — Mjesto gdje se nešto pojavljuje, izvorište neke pojave, udostojen, počašćen. Mazhari-settar — Počašćeni i udostojeni pojedinac sa povještina znanja pojedinim Njegovim odabranicima, kao npr. hazreti Hidrovo znanje. »Mearifi-ledunni« — Neposredno od Alaha dž. š. darovana krivkom grijeha i oprostom Allahovim dž. š. Medžlis — Skup, vijeće, odbor. Meka — Glavni grad Hidžasa (Saudijske Arabije), grad u kome se rodio Muhammed a. s., grad u kome se nalazi »Kjaba« (Bejtul-atik). Mekam — Sjedište, mjesto, stepen jednog evlije, stepen u pribranosti, način harmoničnog učenja. Melamet — Pokuđenost, osramoćenje, poniženost. Imamo ljudi koji se zovu Melamije- Oni svoja dobra sakrivaju i tajne svoga sirra kriju, a greške i nevaljala djela primaju na sebe, kao i razne sramote i poniženja od drugih što stoički podnose. Postoji derviški red Melami. Mehlem — Mast (smjesa) koja se upotrebljava za liječenje rana. Melek — Anđeo, duhovno biće, koje se nalazi u službi Allaha dž. š. Nemaju nefsa kao ljudi što imaju, zato i ne griješe. Plural Melaike. Menement — Šip, nar. Ime mjesta u Turskoj gdje rastu naijslađi i najkvalitetniji šipovi — narovi. Menzil — Konačište, mjesto gdje se odsijeda. 55

Meram — Namjera, svrha, želja, volja. Merhamet — Samilost, milost, milosrdnost. Mesdžid — Bogomolja muslimana, manja muslimanska bogomolja bez munare a negdje i minbera. U Kur-anu se kao bogomolja navodi »mesdžid« kao mjesto gdje se za vrijeme namaza ničice pada pred uzvišenim Stvoriteljem. Kasnije mnogo islamskoj bogomolji većeg obima dato je ime »džamija«. Hazreti Muhammed a. s. sagradio je prvi mesdžid poslije Hidžreta u Me-dini. On je bio vrlo jednostavan, bez ikakvih ukrasa i luksuza. Pokriven je bio lišćem od hurmi, a i sagrađen je bio od direka hurmina stabla. Kao što je i Muhammed a. s. bio posve skroman, tako je i nje-gov mesdžid bio skroman. Zbirka Savjeta i uputa— Isa a. s. sin hazreti Mejreme, onaj koji mrtve proživljava. Allahov dž. š. poslanik. Mesnevija — Poznati tesavvufski spjev hazreti Mevlana Dželaluddina Rumije. Ima 6 velikih tomova (knjiga). Meršeb — Naklonost, pravac, skup zajedničkih sklonosti. Mevalidi-selase — Tri svijeta, mineralni, biljni i životinjski. Mevla — Vlasnik, gospodar, Hakk, Rabb. Millet — Narod, narod jedne vjere. Miskin — Nevoljnik, siromašak, nemoćnik, ubogar. Usljed starosti postati nevoljnik, koji nema ništa svoga imetka, bilo pokretnog ili nepokretnog. Po tesavvufu koji je svoje »ja« dao Hakku i spasio se od zamišljenog postojanja. Muderris — Profesor, nastavnik medrese. Mubarek — Blagoslovljen, blažen, srećan, veseljak. Muflis — Propao, bez ikakvih dobrih djela, puki siromah, bankrot. Muhabbet (mehabbet) — Ljubav, prijateljski razgovor, lju-bav prema Ehli-bejtu. Vidi Ehli-bejt. Muhammed — Slavljen, proslavljen. Glavno ime hazreti Pejgamberovo. Muhtadž — Potreban, ovisan. Mumin — Pravovjernik, vjernik. Vidi Mumin billah. Mumin-billah — Osvjedočeni pravovjernik, koji vjeruje i zna da je hazreti Allah dž. š. jedan i da je Muham-međ a. s. Njegov poslanik. Muftija — Najstariji (po rangu) svećenik u jednom okrugu. On izdaje decizije (fetve) kako se ima riješiti odre-đeno šeriatsko pitanje. Mumkinat — Moguće stvari, ono što može biti, stvari koje mogu biti. Vidi Alemi mumkinat, Munafik — Licemjer, dvoličnjak, koji se pokazuje kao vjernik, a uistinu nije, koji razdor i neslogu sije. Munkir — Koji poriče i niječe, koji ne priznaje istinu, ko ne vjeruje. Murad — Zelja, svrha, ispunjenje želje, ono za čim se čezne. Murailuk — Dvoličnost, licemjernost, osoba koja se izda-je za iskreno pobožna čovjeka, a u stvari nije iskreno pobožan. Mustafa — Odabran. Jedno od nazreti Muhammedovih imena. Muršid — Sejh, upučivač, vođa, koji uvodi čovjeka u tesav- vufske tajne, pokazivač pravog puta. Musafir — Putnik, gost, čovjek iz drugog kraja, čovjek iz daleka. Mušaheda — Jasno nešto očima vidjeti, Hakkov svijet vidjeti, posmatrati i doživljavati. Vidi Tesavvuf i Sufi. Mušterija — kupac, čovjek koji traži da nešto kupi, reflektant. 56

Muteber — Cijenjen, poštovan, pribran, odličan. »Mutlak duzelluk« — Izvorna ljepota, apsolutna ljepota. Mutesavvif — Tesavvufski učenjak, upućen i vješt čovjek u tesavvufskom učenju. N Na-dan — Pravi neznalica, neodgojen, primitivac, grubi neznalica. Na-džins — Druga vrsta, koji nije istog porijekla, lošeg porijekla, sojsuz. Na-ehl — Nesposoban, nevješt, nenadaren, neznan. Nakis — Sa greškama, manjkav, nepotpun, nesavršen. Nakš — Slika, ukras u bojama, vez, obojen. Na-merd — Nečovjek, svirep, nečovječan. Nazar — Pogled, gledanje. Vidi Safa. Nazm — Nanizati (riječi), poredati (u pjesmi riječi), kao u pjesmi nanizati riječi. Nefes — Dah, dušak, disanje, momenat. Nefs — Ličnost, osoba, strast, duša, život. Nefs se po tesavvufu dijeli na sedam stepeni. Mi ćemo ovdje nabrojiti prva tri i po mogućnosti ih bar donekle razjasniti. 1. Nefsi-emmara — Snaga koja stalno čovjeka na zlo nagoni. 2. Nefsi-levvama — Nakon što čovjek svojoj žudnji udovolji i time zlo učini, pa to shvati, nastupi kod njega kajanje, nutarnja mučnina i nelagodnost. 3. Nefsi-mutmeinna — Pošto je čovjek razlučio, šta je dobro a šta zlo, to je snaga koja čo-vjeka primorava da potpuno upozna šta je njegova ljudska (čovječanska) dužnost. Nefsani — Vidi Hevai-nefs. Nimet — Hljeb, imanje, milost, sve što je čovjeku potrebno, Nijaz — Skrušeno molenje, preklinjanje, potreba, želja, onaj koji (nešto) želi. Nijasku ruku podići prema Kibrijatu, stati na nijaz šejhu. Nokta — Tačka, točka koja se meće ispod i iznad nekih arapskih slova. Nükta — Govor koji aludira na nešto mudro. Nur — Svjetlost, jasnost, ljepota, bistrina, svježina. Kuransko aje, da je Allah dž. š. nur nebesa i zemlje. Nuri-Hakk — Svjetlo Istine, Hakkova svjetlost. Paraklid — U Ivanovu Evanđelju u 15 dijelu došla je riječ Paraklid, koja se tumači arapskom riječi »Ahmed« što znači mnogo hvaljen, mnogo slavan. Vidi Ahmed. Pejgamber — Vijesnik, poslanik, osoba koja je od Allaha dž. š. pozvana i određena da objavi ljudskom rodu za-povijedi i zabrane. Perverdidjar — Rabb, na perzijskom jeziku ime za Rabb, onaj koji hrani i odgaja. Vidi Rabbi-Vedud. Pir — Starješina, duhovni vođa muslimana, vođa jednog derviškog reda, osnivač derviškog usulskog reda, šejh. Vidi Kjamil. Pula — Mala, jeftina stvar, najmanji metalni novac. R Rabbul-enam — Gospodar stvorenja. Rabbul-vedud — Gospodar koji previše voli, odviše milostivi, pun sažaljenja. 57

Jedno od Allahovih dž. š. imena (Vedud). Rabbul-dželil — Uzvišeni Gospodar, Allah dž. š. Rabbul-emin — Pouzdani, neustrašivi gospodar, Allah dž. š. Rahman — Milostivi, jedno od Allahovih imena, milostiv posebno prema svojim robovima. Rahmet — Milost, milosrđe, učinjeno dobročinstvo, Allahova dž. š. milost. Rahmetli — Postigao Božiju milost. Kao dova sa željom da umrli bude u Allahovoj milosti, pa se kaže: Rahmetli moj otac, rahmetli moja majka. Rehber — Pokazivač puta. Kod derviša osoba preko koje se pristupa šejhu i derviskim obredima, veza između derviša i šejha. Resul (skraćeno od Resulullah) — Allahov dž. š. poslanik, pejgamber, vjerovijesnik. Reva — Pravo, dopušteno, uljudno, pristojno. Rida — Zadovoljstvo, privola, privoliti se Allahovoj odredbi pa bilo to dobro ili zlo, bol ili patnja. Rija — Licemjerstvo. dvoličnost, isticati svoju pobožnost, svoju pobožnost pokazivati svijetu i prodavati je. Risala — Brošura, poslanica, manje napisano djelo. Rind — Bezbrižan čovjek, boem, čovjek koji živi veselim duhovnim životom. Rizaluk — Vidi Rida. Ruh — Duša, čovjek i sve ostalo je s njim (Ruhom) živo. Samo iznimnim odabranicima je Allah dž. š. dao malo znanja o njemu (Ruhu). Ruhani — Duhovni, pripadnost duši i duhovnosti, nematerijalni. Ruhanijjet — Duhovno stanje dobrih, tražiti naklonost od evlija. Ruhi šad olsun — Neka mu je Ruh zadovoljan i rasvijetljen. Izgovara se kao zahvala sa poštovanjem, kad se spomene ime islamskih duhovnih velikana. Rumuzat (Rumuz) — Alegorične riječi, alegorični govor, znak mimikom koji je teško shvatiti. Rustem — Perzijski junak sin Zal bin Sam bin Verimena, poznat u islamskoj historiji pod imenom Rustem Zal. Ušao u historiju kao uzor junaštva. Sabr — Strpljivost, strpljenje, podnositi nevolje i muke u životu u ime Allaha dž. š. Sadaka — Milostinja, plemenito djelo. Safa — Čist, bistar, čistina srca, nevin, prav, užitak. Safa-nazr — Pogled bez strasti, čist i bistar pogled, bistri pogled dobrih ljudi, koji darežljivošću napajaju srca. Salatu-selam — Dova i pozdrav nekom od pejgambera.. Na arapskom jeziku molba kojom se zaziva Boziji blagoslov na Muhammeda a. s. Salavat — Naročita molitva na arapskom jeziku kojom se zaziva Allahov dž. š. blagoslov na Muhammeda a. s. Počinje sa Allahumme salli... Seadet — Sreća, veselje, slava. Seđžda — Spustiti čelo, ruke, koljena i vrhove nožnih prstiju za vrijeme namaza na zemlju. Ovo je jedan od sastavnih dijelova salata (molitve-namaza). Selam — Spas, mir, smirenost, pozdrav. Seb-al-mesani — Sedam Kur-anskih odlomaka. Jedno od imena poglavlja Fatihe, koja sadrži sedam značajnih odlomaka (ajeta). Seid — Sretan, blagoslovljen. 58

Sejjid — Gospodin, prvak, glavar. Sejjidus-sekalejn (Gospodin dvaju svjetova) zove se dika vasione Muhammed a. s. Hazreti Husejnovi potomci se nazivaju Sejjidima, a hazreti Hasanovi Šerifijama. Sejjidi-sultan — Sultanovo gospodstvo. Sejjiđi-zatu-sifat — Gospodstvo hazreti Allahova bića., i Njegovih svojstava. Sevab (Sevap) — Boguugodan posao, pobožno učinjeno djelo. Sevdah — Ljubavni zanos, ljubavna čežnja, ašk, čeznuti za voljenom osobom, biti u ljubavi. Sidra Mjesto na sedmom katu nebesa, jedno stalno mje-sto boravka na sedmom katu nebesa. Resulullah Muhammed a. s. je do tog mjesta na nebu u pratnji Dzebraila uspeo se (Miradž), a dalje je sam nastavio putovanje i približio Allahu dž. š. toliko blizu koliki je prostor od napetog luka strijele i još bliže. Mutesavvifini na dugo i široko o ovome pišu i govore. Kur-an, sure Nedžm. Sidrei-tuba — Na sedmom katu nebesa, jedna vrsta cijenjenog drveta. Sifat — Svojstvo, atribut, moralni kvalitet. Silsilei-zeheb — Zlatni lanac, zlatna loza. Sirr — Tajna, tajno, tajanstvenost, diskrecija, tajno saznanje dobrih ljudi, posmatranje Allahovog dž. š. svijeta, mjesto gdje se pojavljuje (mušaheda), u najvećoj tajnosti i u dubini svoga srca sakriti svoja saznanja, koja su se čovjeku pomoću ilmi ledunna otkrila. Sirri-Du — Tajna dvoga, tajna dvoje, kao dvoje. Sirri-Irfan — Tajanstveno, suštinsko saznanje. Sirri-Kur an — Kur-anske tajne, tajne u Kur-anu. Sirrullah — Allahove dž. Š. tajne, Božanske tajne. Si-ve-du — Trideset i dva slova. Perzijsku abacedu sačinjavaju trideset dva slova (harfa). Sohbet — Razgovor, prijateljski sastanak. Sofra- — Trpeza, sinija, sto za kojim se jede. Soj — Vrsta, porijeklo, loza, pleme, rod. Sufi — Osoba koja slijedi tesavvuf, pristaša tesavvufskog učenja. Vidi Tesavvuf. Sui-zann — Loše i rđavo mišljenje o nekoj osobi. Suprotno od Husni-zann. Sultan — Vladar, car. Saltanul-arifin — Car istinskih poznavalaca, vladar istin-skih poznavalaca Hakka. Š Šathjjat — Riječi i izreke izrečene od ljudi u stanju lju-bavne zanesenosti prema Hakku. Izgledaju da stoje u kontradikciji sa jasnim slovom -Kur-ana. Vidi opširnije kod Kalenderi. Šehid — Musliman koji je poginuo žrtvujući se za Dini-is-lam i uzvišeno ime Allaha dž. š. Pročelnik šehida je Hazreti Husejn, unuk hazreti Muhameda a. s. — Prosvjetitelj koji se bavi prosvjećivanjem i naučavanjem derviša usulu i tesavvufskom učenju bilo u tekiji ili nekom drugom mjestu, duhovni vođa muslimana, starješina tekije, starješina jednog derviškog reda. Vidi Muršid. Attar — Eibu Talim Feriduddin Muhamed, veliki perzijski učenjak tesavvuf a. Priznat kao Sejhi-kjamil od poznatih mutesavvifa. Rodio se u Nišaburu 513. godine po Hidžri (1119—1120). Živio je 114 godina. Poznat po vrlinama i 59

velikoj učenosti u svim islam-skim disciplinama. Napisao je oko 40 djela iz pod-ručja tesavvufa. Neobično mu je cijenjeno djelo Man-tikut-tajr (Govor ptica). Umro je kao šehid od strane jednog roba porijeklom Mongola pod vrlo čudnim okolnostima. Vidi Kamusul-alam od Šemsudina Šamije. Attar znači onaj koji prodaje mirise i ljekovito bilje. Šejfe-zade — U duhovnom smislu dostojan šejhov nasljeđ-nik-ihalifa. Šejtani-lein — Prokleti đavo, vrag, satana, iblis. Šeki — Nesretan, zle sreće, nesretnik. Suprotno od Seid. Šekkal-kamer — Rascjepljenje mjeseca na dva dijela, što se je desilo na nazreti Muhamedov a. s. znak ruke. Mjesec se rastavio na dva dijela i opet sastavio na očigled prisutnih ashaba i jedne grupe ljudi, koji su tražili dokaz, da je Muhamed a. s. Allahov dž. š. poslanik. U suri Bekare govori se o ovom događaju, t. j. o ovoj Muhamedovoj a. s. muđžizi. Šekjur — Zahvalni. Jedno od Allahovih dž. š. imena i svojstava. šer — Zlo, ružan posao, onaj koji zlo čini. Širina — Poznata perzijska ljepotica. Bila dragana Ferhatova. Ljubazna, očaravajuća, dražesna. Šeriat — Božanski zakon, Allahov dž. š. zakon objavljen cjelokupnom čovječanstvu, u kome su sadržane upute i zabrane i zove se šeriati-Muhammedijja. Kur-an a. š. Širkji-hafri — Prikriveno mnogoboštvo, pripisivati bilo kome, javno ili tajno, božansku moć ili vlast. Vidi Rija. Šuhret — Slava, popularnost, postati glasovit i popularan, želiti čast i ugled. šukjur — Zahvalnost, priznanje. T Tabijat — Narav, svojstvo, čud, osobina, priroda. Tabiin — oni koji slijede, koji se ugledaju, druga generacija muslimana poslije Muhameda a. s. Tadž — Kruna, šejhova službena kapa. Takdir — Sudbina, odredba, sudba. Tarik — Derviški usulski red, put kojim se neko nazreti Allahu dž. š. približuje, usavršavanje na osnovu tesavvufskog učenja, put, staza, derviški red. Postoji dvanaest glavnih tarikatskih usula. Tarikati se u svom cilju ujedinjuju, jedino se kod primjene u usulima donekle razlikuju. Tarikati-ali — Uzvišeni putevi, usavršavanje i moralno odgajanje, duhovno uzdignuće uz MurŠidovu poduku. Vidi Tarik. Tedželli — Pojava istine, jasne pojave, pokazati se, pojaviti se, udostojen biti doživljajem i pojavom Allahove dž. š. dobrote. Teđžessud — Otjelovljenje, da duhovno biće privremeno dobije tijelo. Telvin — Prelaženje iz jednog stanja u drugo, obojiti. Prelaz iz jednog stanja u drugo, t. j. viši stupanj kod derviša. Tih stupnjeva ima sedam. Terbijetiti — Odgajati, vaspitati, podizati. Vidi Tarikatiali. Tertib — Raspored, poredak, uređenje, disciplina. Tesavvuf — Tajanstvena mudrost, znanost i mudroslovlje, put i privrženost onih koji su se posve naklonili i sebe posvetili duhovnim stanjima, kao što je stanje (hal) jedinstva (vahdet) i nestanak (fena). Tesavvuf je temelj svih uzvišenih tarikata. Tesavvuf pridaje veću važnost stanju nego govoru. Tesavvusfko učenje odnosi se na sljedeća četiri predmeta: 60

1. Mudžahedat — Borba da se nefs uništi, odnosno uništenje svoga »ja«. 2. Keramet — Natprirodna svojstva svetih ljudi. 3. Intuitivni metod — Neposredno saznanje, predosjećanje. 4. Šathijjat — Neozbiljne izreke. Vidi opširno o tesavvufu u Tesavvufnami Ahmeda Zarifibabe. Tesavvuf-Islamski misticizam je strasna želja za neposredno ujedinjenje sa cjelokupnim svoj-stvima (sifatima) Božanskog bića i u njima se uto-piti. Tesavvufnama — Zbirka propisa tajanstvene mudrosti, knjiga tajanstvene mudrosti. Tespih — Pobožnim riječima slaviti Allaha dž. š., musli-manska brojanica. Tevhid — Vjerovanje u Božije jedinstvo, biti osvjedočen u Allahovo dž. š. postojanje i jedinstvo, izgovarati i ponavljati: Allah dž. š. je samo jedan. Vječno od prolaznoga odvojiti, ujediniti u jedno. Tevekkul — Uzdanje i oslanjanje na hazreti Allaha dž. š. Skrušeno se predati Allahovoj odredbi. Tilsum — Magijska tajna, tajni izgovor, znak i slično, kojim se kakva tajna čuva. Bez upotrebe tog magijskog sredstva ne može se doći do tajne, koja se skriva. Tuba — Naročito jedno drvo u raju (Šedžeri-tuba). Tuhfe — Dar, peškeš, vrijedan poklon. U Ulu — Vrlo velik, gospodar, duhovni učitelj. Ulul-elbab — Vrlo uzvišeno, vrlo pametno, vrhunska pamet. Ummet — Narod, nacija, sljedbenici nekog pejgambera. Muhammedov a. s. ummet su muslimani. Ummi — Kao od majke rođen, ne zna čitati i pisati. Ima i takvih ummija, samo ih je mali broj, kojima je neposredno darovano znanje od Allaha dž. š. kao Muhammedu a. s. (ummijjun). Ustaz — Učitelj, profesor, šejh, muršid, majstor. Vidi Ehl. Usul — Pravilno, princip, načelo, derviška pravila. Uzlet — Osama, osamiti se, povući se u samoću, izbjegavati dodir sa svijetom. V Vahdet — Jedinstvo, osama, jedini biti, sam biti, samoća. Vahdeti-vudžud — Praiskonska apsolutna egzistencija jedinstva. Vrlo je teško i mučno izići na kraj iz onoga što se je sve napisalo o problemu »Vahdeti-vuđžuda«. Međutim svako će odabrati ono što odgovara njegovoj prirodi (mešreb) 1 stepenu njegove spoznaje (ir-fan). Iz knjige Šejhi Ekberi ničun severnim od Mehmed Ali Ajnije, str. 31. Vakuf — Muslimanska zadužbina, koja služi islamskim kul-turnim, prosvjetnim i humanim ciljevima. Vakat — Vrijeme, doba. Varidat — Doći nešto u mislima bez dužeg razmišljanja, kao što su Božija pojedinačna nadahnuća. Varluk — »Ja«, Ego, postojanje ličnosti. Suprotno Jokluku. Vedžd — Zaneseno stanje u ljubavi utopiti se dotle u Božanskoj ljubavi, da čovjek svoje postojanje skoro izgubi. 61

Vefk — Figura u obliku nekog crteža sadržaja neke molitve, crtane figure na hartiji. Velajet — Svetost, duhovno stanje jednog svetog čovjeka, vladanje, prijateljovanje, spoznaja Hakka i njegovih sifata do granice mogućnosti. Veli — Svet čovjek, dobri čovjek, koji je stigao Hakkovoj blizini, prijatelj. Vesselam — Neka je spas, neka je mir i spokojstvo, svršeno, gotovo. Vilajet — Vidi Velajet. Viranija — Zapuštena i trošna kuća, pustolovina. Vird — Obaveza preuzeta od svog šejha, da u određeno vrijeme prouči određenu dovu ili odlomke iz Kur-ana a. š. ili slično. Vidždan — Savjest, srčani osjećaj, tajni osjećaj u čovjeka, osjećaj grižnje savjesti za učinjeno zlo ili slast za učinjeno dobro. Visal — Vidi Vuslet. Vudžudi-mutlak — Apsolutno postojanje. Pod »Vudžudi-mu-tlakam« misli se na egzistenciju uzvišene Istine, koja nije ograničena ni sa kakvim posebnim ograničenji-ma. Nasuprot tome je »Vudžudi mukajjed«, koji ima svoje granice kao na pr. čovjek, bilje voda, svemir i t.d. Vidi Vah'deti-vudžud. Vuslet — Sastanak, zaljubljenik koji nastoji da se približi voljenoj, sastati se. Protivno rastanku. Z Zahir — Vanjski, vidan, jasno. Jedno od Allahovih dž. š. imena. Suprotno batinu. Zalim — Tiranin, zulumćar. Zat — Osoba, ličnost, odlična ličnost. Zerra — Atom, najsitnija čestica. Zeval — Zalaz, izmak, kraj. Zevk — Užitak, naslada, blagostanje. Zikri-Hakk (Zikir) — Sjećanje na Hakka, spominjati i sje-ćati Ga se, Pobožno izgovaranje invokacije Božijeg imena, spominjati (zikr činiti) ime Allaha dž. š, der-viško zajedničko učenje u slavu Boga dž. š. Zillet — Poniznost, skromnost. Suprotno Izzetu. Zindik Zinet — Nakit, ukras, kićenje. Zuldželal — Veličanstvo Allaha dž. š. Zulum — Tiranija, nepravda, teror, ugnjetavanje S turskog preveo, predgovor i rječnik napisao ADEM KARAĐOZOVIC Korektor M. TRALJIC

62

63