Obligaciono Pravo NOVA SKRIPTA

OBLIGACIONO PRAVO - PRVI DIO 1.POJAM i TERMINOLOGIJA Obligaciono pravo je skup pravnih normi kojima se reguliše pravni odnos izmeĎu odreĎenih subjekata prava na osnovu kojeg, jedna strana - povjerilac, ima pravo da zahtjeva od druge neko davanje, činjenje ili nečinjenje, a druga strana - dužnik ima obavezu da takav zahtjev ispuni . U objektivnom smislu obligaciono pravo je skup pravnih normi sadržanih u zakonskim i podzakonskim aktima kojima se ureĎuje odreĎeni pravni odnos u pogledu prometa vrijednosti. U subjektivnom smislu obligaciono pravo je skup ovlaštenja i zahtjeva odreĎenog lica koja se priznaju od strane objektivnog prava i organa zaštite prava. Termin obligaciono pravo se koristi da bi se označio predmet njegovog izučavanja, a to su u stvari obligacije ili tačnije obligacioni odnosi koji se uspostavljaju izmeĎu subjekata prava povodom prometa dobara. Termin obligacija potiče od latinskih riječi obligare, obligatio, što u bukvalnom prevodu i u odnosu na vrijeme iz kojega potiče znači vezanje, ali i njegovu modifikaciju u figurativnom smislu – koja znači dugovanje, odnosno obavezu. Pod obligacijom pored duga, odnosno obaveze u smislu prestacije (dare) ili odreĎenog ponašanja (facere, non facere), podrazumjeva se i pravo da se zahtjeva ispunjenje neke obaveze, ali sam predmet obligacije. 2.RAZVOJ OBLIGACIONOG PRAVA Začetci obligacionog prava sežu u daleku prošlost, u pravne sisteme najstarijih robovlasničkih država, kao što su Vavilon, Grčka i Rim. U robovlasničkom periodu, obligaciono pravo se najviše razvija u rimskoj robovlasničkoj državi. Rimski Zakon XII tablica je poznavao samo neke rudimentarne oblike kupoprodaje. Zaključenje i izvršenje posla se obavlja u istom aktu, mancipaciji i sastojao se u udaranju bakarnom šipkom u vagu ili bacanjem sitnog novca na nju. Sa ovim činom kupoprodaja je završena i kupac koji je mancipirao odreĎenu stvar postao je i njen vlasnik, bez obzira da li je platio cijenu ili nije, a prodavac je mogao da naplatu cijene ostvari prinudnim putem, samo ako se na to kupac obavezao posebnom ugovornom klauzulom. Nešto razvijenji obligacioni odnosi u Zakonu XII tablica su bili oni zasnovani putem zajma (nexum i stipulatio). Nexum - tj. zajam patricija plebejcu je bio baziran na ročnoj i uslovnoj kupoprodaji ili zalaganju fizičke ličnosti dužnika. Stipulatio-tj.zajam izmeĎu patricija je bio baziran na uzjamnom povjerenju zaštićenom religijskom snagom riječi koja je izgovorena prilikom zaključenja zajma. Zakon XII tablica je poznavao i tzv. obligacione odnose nastale iz delikta, kao nedozvoljene radnje. Počinilac delikta je u tom slučaju imao obavezu da oštećenom plati izvjesnu sumu novca zbog štete pričinjene kraĎom,nehatnom paljevinom, sječom drveta, povreĎivanjem (iniuria) i sl., a neispunjenje obaveze se strogo kažnjavala kao i slučaju neispunjenja obaveze iz zajma. Kazne su bile ropstvo ili smrt. Nakon propasti rimskog carstva, u periodu ranog feudalizma, uporedo sa privrednim i obligacioni odnosi stagniraju sve do sve do početka drugog razdoblja evropskog feudalizma i vremena francuske revolucije. U uslovima sve razvijenijeg prometa roba i usluga, polazeći od principa rimskog prava, pravna teorija u razvijenim evropskim zemljama (Francuska, Njemačka, Austrija) izgraĎuje temelje poznatih graĎanskih kodeksa koji normativno regulišu obligacione odnose. Poznate evropske kodifikacije graĎanskog i obligacionog prava, kao što su francuski „Code Civil“ iz 1804 godine i austrijski Opšti graĎanski zakonik (OGZ) iz 1811 godine zasnovane na recepciji rimskog obligacionog prava, poslužile su kao osnova za legislativno regulisanje obligacionih odnosa i u našem pravnom sistemu, tako da se prisustvo starih rimskih pravila koji regulišu obligacione odnose prepoznaje i u Zakonu o obligacionim odnosima koji je donijela SFRJ, 1978 godine. NaslijeĎe rimskog obligacionog prava, ali i faktori ekonomske prirode, stepen moralne i tehničke civilizacije, te filozofosko i političko opredjeljenje odreĎene sredine odnosno društva, imali su ključan uticaj na evoluciju obligacionih odnosa. Inače, sve do ujedinjenja jugoslovenskih zemalja u jednu državu- Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca - 1918 godine, na području Slovenije, Hrvatske, BiH i Vojvodine, primjenivao se austrijski Opšti graĎanski zakonik (OGZ) iz 1811 sa novelama iz 1914,1915 i 1916 godine, u Kraljevini Srbiji - Srpski graĎanski zakonik koji je donesen 1844 godine po ugledu na OGZ, a na području Crne Gore - Opšti imovinski zakonik za Crnu Goru iz 1888 godine. Nakon ujedinjenja svih jugoslovenskih zemalja, počev od 1918 godine, pa nadalje i za vrijeme postojanja Kraljevine Jugoslavije, u pogledu zakonodavnog regulisanja obligacionih odnosa vladao je pravni partikularizam, zbog nepostojanja jedinstvenog graĎanskog kodeksa koji bi regulisao i obligacione odnose. Sve do donošenja ZOO, sudovi su primjenivali pravna pravila bivših graĎanskih zakona i drugih propisa i to na osnovu Zakona o nevažnosti pravnih propisa donijetih prije 6 aprila 1941 i za vrijeme neprijateljske okupacije koji je donijela FNRJ 1946 godine .

1.

Značaj obligacionog prava

Raznovrsni obligacioni odnosi su vjerna sjenka svakodnevnog života čovjeka i gotovo svake njegove aktivnosti. Čovjek je učesnik tih odnosa i kada toga i nije u potpunosti svjestan. U odnosu potraživanja i dugovanja, odnosno u svojstvu povjerioca ili dužnika se nalazimo i kada kupujemo u prodavnici svakodnevne namirnice, kada koristimo usluge TV i radio programa, gradskog ili meĎugradskog prevoza, kada prouzrokujemo ili kada pretrpimo štetu i tako dalje. Obligacioni odnosi su zbog njihove brojnosti i učestalosti u svakodnevnom životu ujedno i najčešći pravni odnosi uopšte, pa je stoga i razumljivo što im zakonodavstvo, pravna nauka i praksa pridaju najveću pažnju. Obim pojedinih savremenih kodifikacija obligacionog prava, meĎu koje svakako spada i važeći Zakon o obligacionim odnosima nesumnjivo ukazuju na značaj obligacionih odnosa u svakodnevnom životu pojedinca ili poslovanju pravnih lica, kao i njihov značaj za privredni razvoj i napredak društva. 2.

Odnos obligacionog i drugih grana prava

Obligaciono i stvarno pravo imaju za cilj zaštitu subjektivnih graĎanskih imovinskih prava, - zajednička im je i sloboda pravnih subjekata u raspolaganju tim pravima, - obligaciona i stvarna prava zajednički čine imovinu subjekata prava, - obligacioni odnosi se pojavljuju kao osnov sticanja stvarnih prava, - obligaciona i stvarna prava se mogu procjeniti u novcu kao opštem mjerilu vrijednosti, a zaštićena su imovinskom sankcijom i graĎansko-pravnom tužbom. - razlikuju se po dejstvu i to na taj način što obligaciono pravo ima relativno dejstvo izmeĎu subjekata obligacionog odnosa – povjerioca i dužnika (inter partes) , a trećih lica se ne tiče. - stvarno pravo ima apsolutno djejstvo, jer stvarna prava djeluju prema svima (erga omnes). - predmet stvar. pr.su stvari, a predmet obligacionog pr.je ponašanje dužnika u vidu odreĎene činidbe ili radnje. - Stvarna prava se stiču predajom stvari ili upisom u zemljišnu knjigu, a obligaciona nastaju na osnovu jednostrane ili dvostrane izjave volje, na osnovu delikta ili nekog pravnog stanja. - Obligaciona prava nisu trajnog karaktera kao stvarna prava, pa su stoga ograničenog vremenskog trajanja i podložna su zastarjevanju. Ovlašeno lice, u slučaju nastupanja zastarjelosti gubi pravozaštitni zahtjev da svoje potraživanje ostvari angažovanjem državne prinude. - Nasuprot obligacionim, stvarna prava su trajnog karaktera i nezastariva. Odnos obligacionog i nasljednog prava Dok obligaciono pravo proučava i reguliše promet prava meĎu živima (inter vivos) , nasljedno pravo reguliše taj prenos za slučaj smrti (mortis causa i organizacijom sukcesije prava i obaveza. Nasuprot obligacionom pravu u kojem se često mijenja ovlaštenik, nasljedno pravo je ličnog karaktera i vezano je za slučaj smrti nekog lica. Od tog trenutka raspolaganje imovinom umrlog je regulisano kogentnim normama nasljednog prava. Obligaciona prava mogu biti predmetom nasljeĎivanja.

3.

Izvori obligacionog prava

Izvori prava mogu biti materijalni i formalni. Materijalni izvor prava je društveni uzrok koji izaziva nastanak prava kao društvene pojave. To su, u stvari zakonom propisane činjenice koje konstituišu konkretan obligacioni odnosa ili obligaciju kao što su na primjer: ugovor, prouzrokovanje štete, sticanje bez osnova, poslovodstvo bez naloga, jednostrana izjava volje i druge pravno relevantne činjenice. Formalni izvor prava je oblik u kojem se pravo ispoljava. To su, u stvari, opšti i posebni pravni akti koji sadrže pravne norme kojima se regulišu obligacioni odnosi. Formalni izvori obligacionog prava mogu biti pisani i nepisani. Pisani izvori obligacionog prava su zakoni, podzakonski akti, međunarodne konvencije, a nepisani običaji i opšti pravni principi. 4.

Načela obligacionog prava

Načelo je apstraktna pravna norma izvedena iz niza manje apstraktnih normi koja važi za čitav niz slučajeva obuhvaćenih nižim normama. To je norma koja kraćim i jasnijim putem pokazuje smisao čitavog niza normi i time nam omogućuje da dublje i tačnije shvatimo norme. Načela se mogu primjenjivati samo u slučaju nedostatka nekog konkretnog pravnog instituta u Zakonu kojom se odnosno pravno načelo ozakonjuje, te se sud samo u takvim slučajevima na njega može neposredno pozvati u rješavanju konkretnog slučaja. Od načela treba razlikovati pravne standarde, jer pravni standardi nisu izvor prava niti norme, već sredstvo pravne tehnike kojim se sudija služi, kao na primjer u slučaju utvrĎenja da li je neko u datim okolnostima postupao savjesno ili nesavjesno, sa pažnjom dobrog domaćina, dobrog privrednika i sl. Neke pravne standarde donosilac ZOO je izdigao na nivo načela.(načelo savjesnosti i poštenja).Načelo autonomije volje, - Načelo ravnopravnosti strana u obligacionom odnosu, - Načelo savjesnosti i poštenja, - Načelo zabrane zloupotrebe prava, - Načelo jednake vrijednosti davanja (načelo ekvivalencije), - Načelo zabrane prouzrokovanja štete, - Dužnosti ispunjenja obaveze, odgovornost za ispunjenje i gašenje obaveze, - Pažljivo ponašanje u izvršavanju obaveza i ostvarivanju prava, - Primjena dobrih poslovnih običaja, - Jedinstvenost regulisanja ugovornih i drugih obligacionih odnosa, 4.1. Načelo autonomije volje Načelo autonomije volje učesnika obligacionih odnosa znači da su strane u obligacionom odnosu slobodne da svoje odnose urede po svojoj volji, ali u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih običaja. Načelo autonomije volje podrazumjeva mogućnost slobodnog izražavanja volje bilo koje strane u obligacionom odnosu u pogledu: - zasnivanja, modifikovanja ili pak gašenja konkretnog obl. odnosa, - izbora druge strane u tom odnosu, - ureĎivanja sadržaja obligacionog odnosa, - ureĎivanja forme zasnivanja obligacionog odnosa 4.2. Načelo ravnopravnosti strana u obligacionom odnosu Načelo ravnopravnosti strana u obligacionom odnosu podrazumjeva pravnu, a ne ekonomsku ravnopravnost, tako da bolji i snažniji ekonomski položaj jedne strane u obligacionom odnosu nema i ne smije imati uticaja na zasnivanje, nastanak i prestanak obligacionih odnosa. U protivnom, takav ugovor bi se mogao osporiti. Ravnopravnost strana se podrazumjeva za sve vrijeme postojanja obligacionog odnosa, dakle, kako u vrijeme uspostavljanja obligacinog odnosa, tako i u vrijeme izvršenja obaveza iz tog odnosa. (Na primjer, kod dvostrano obaveznih ugovora niti jedna ugovorna strana nije dužna ispuniti svoju obavezu, ako druga strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu iz toga odnosa, osim ako drugačije odreĎeno zakonom, ugovorom ili ako drugačije proističe iz same prirode oblugacionog odnosa. )

4.3. Načelo savjesnosti i poštenja Zakon o obligacionm odnosima ovaj pravni standard izdiže na nivo načela i propisuje: „U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa strane su dužne da se pridržavaju načela savjesnosti i poštenja” Savjesnost u subjektivnom smislu postoji kada su postupci strana u obligacionom odnosu u svemu odraz njihovih istinitih uvjerenja u odnosu na konkretne činjenice koje su predmet njihovog pravnog odnosa. Na primjer, savjesno postupa prodavac koji prodaje stvar u uvjerenju da je njen vlasnik. On postupa nesavjesno, ako zna ili može prema okonostima znati da nije vlasnik stvari koju prodaje. Isto važi i za kupca. Savjesnost u objektivnom smislu („poštenje“) je „društvena ocjena ponašanja“ strana u obligacionom odnosu koja se vrši kroz prizmu zakonskih propisa, običaja i okolnosti konkretnog slučaja, nezavisno od njihovog subjektivnog (psihičkog) odnosa prema pravno relevantnim činjenicama iz navedenog odnosa. 4.4. Načelo zabrane zloupotrebe prava

Pod zloupotrebom prava podrazumjeva vršenje prava koje je protivno svrsi zbog koje je ono dato, odnosno cilju zbog kojeg je to pravo priznato, odnosno ustanovljeno. Pravo jednog lica, po pravilu, ograničeno je pravom nekog drugog lica, tako da se slobodno može reći da pravo jednog lica prestaje tamo gdje počinje pravo drugog lica. Na primjer, predstavlja zloupotrebu prava, kada vlasnik svoje pravo da obraĎuje vlastito imanje vrši tako da navodnjavajući svoju njivu poplavi dvorište susjednog imanja, ili kad prekomjernim i neuobičajenim crpljenjem vode iz zajedničkog izvora ostavlja ostale korisnike vodovoda bez vode. 4.5. Načelo jednake vrijednosti davanja (načelo ekvivalencije) Ovaj pravni princip ugovornog prava podrazumjeva jednak odnos imovinskih vrijednosti koje su angažovane u konkretnom obligacionom odnosu i ima za cilj da zaštiti obje strane u tom odnosu, odnosno spriječi da doĎe do narušavanja principa pravičnog odnosa uzajamnih davanja. Na primjer, kod ugovora o kupoprodaji, cijena koja se plaća za stvar koja je predmet prodaje mora da je bar približno jednaka vrijednosti stvari na tržištu. UtvrĎenje da li je u konkretnom ugovornom obligacionom odnosu narušeno načelo jednake vrijednosti davanja vrši se metodom uporeĎivanja vrijednosti, stim da je postojanje nesrazmjere u uzajamnim davanjima, faktičko pitanje, koje se od strane suda utvrĎuje u svakom konkretnom slučaju. Načelo nema apsolutan karakter, tako da se pod njim ne podrazumjeva matematička podudarnost uzajamnih davanja strana ugovornica, odnosno ne traži se da uzajamna davanja budu potpuno ekvivalentna. Narušavanje načela povlači ništavost posla. 4.6. Načelo zabrane prouzrokovanja Načelo „neminem laedere“ odnosno „ ne nanosi štetu drugome“ , vuče korijene još iz rimskog prava. ZOO ovo načelo iskazuje kroz pravilo da je svako dužan da se uzdrži od postupaka koji drugome mogu prouzrokovati štetu i odnosi na potencijalne (buduće) štetnike, a ne na one koji su štetu već prouzrokovali. Pravilo ima i izuzetke propisane zakonom. Uzdržavanje od nanošenja štete drugome podrazumjeva kako aktivno tako i pasivno ponašanje, dakle uzdržavanje od činjenja i uzdržavanje od nečinjenja. Pravilo sadržano u čl.16 ZOO je „leges imperfectae”, dakle nepotpuna norma koja sadrži samo dispoziciju (dužnost uzdržavanja od činjenja štete), ali ne i sankciju koja bi pogodila potencijalnog počinioca štete tj. onoga koji se te norme ne pridržava. 4.7. Dužnosti ispunjenja obaveze, odgovornost za ispunjenje i gašenje obaveze Ovo načelo se obično izražava pravilo da strane u obligacionom odnosu imaju dužnost da ispune svoje obaveze u svemu kako one glase i snose odgovornost za njihovo ispunjenje. Ukoliko jedna strana u obligacionom odnosu ne ispuni svoju obavezu, druga ima ovlaštenje da svoje pravo ostvari prinudnim putem, odnosno da sredstvima prinude natjera drugu stranu da na ispunjenje obaveze. U ugovornim obligacionim odnosima ovo načelo se izražava kroz staro pravilo rimskog prava: „Pacta sunt servanda“, što u prevodu znači da je ugovor za ugovorne strane zakon.

4.8. Pažljivo ponašanje u izvršavanju obaveza i ostvarivanju prava (standardi pažnje) Zakonodavac propisuje i izvjesne standarde pažnje kojih se strane u obligacionim odnosima trebaju pridržavati u izvršavanju svojih obaveza. U graĎansko-pravnim obligacionim odnosima, od učesnika obligacionog odnosa se u izvršavanju obaveza, zahtjeva pažnja dobrog domaćina (pažnja prosječno pažljivog čovjeka određene sredine). U privredno-pravnim obligacionim odnosima, od učesnika se očekuje pažnja dobrog privrednika (povećana pažnja koja se u pravnom prometu zahtjeva od lica koja su obligacioni odnos zasnovali u okviru poslovene djelatnosti kojom se bave). Ako se od odreĎenih lica koja se bave profesionalnom djelatnošću (ljekar, advokat i dr.) zahtjeva povećana pažnja u izvršavanju obaveza iz te djelatnosti, postupanje po pravilima struke i običajima, tada govorimo o standardu pažnje dobrog stručnjaka. Strana u obligacionom odnosu koja ima ovlaštenje da zahtjeva ispunjenje obaveze (povjerilac), dužna je da se u ostvarivanju toga prava uzdrži od postupaka kojima bi se otežalo ispunjenje obaveze druge strane u obligacionom odnosu.

4.9. Primjena dobrih poslovnih običaja

Strane u obligacionom odnosu imaju dužnost da u pravnom prometu postupaju u skladu da sa dobrim poslovnim običajima, tj. poslovnom trgovačkom praksom koja je u toliko širokoj upotrebi, tako da privrednici u meĎusobnim poslovnim odnosima očekuju da će ugovorne strane postupati u skladu sa takvom praksom. Kodifikovani poslovni običaji se nazivaju uzanse. Uzanse se se dijele na opšte i posebne. Opšte uzanse regulišu na opšti način sve privrednno-pravne poslove. Posebne uzanse regulišu pravne odnose iz tačno odreĎenih privrednih oblasti. ZOO je ostavio prostor za primjenu uzansi jer je propisao da će se uzanse primjeniti u onim sluačajevima ako su ugoorne strane ugovorile njihovu primjenu ili ako iz okolnosti proističe da su njihovu primjenu htjele. 4.10.

Jedinstvenost regulisanja ugovornih i drugih obligacionih odnosa

ZOO uvodi načelo da se odredbe zakona koje se odnose na ugovore jedinstveno primjenjuju bez obzira da li se radi o ugovorima graĎanskog ili privrednog prava. Jedinstvenost regulisanja obligacionih odnosa proističe i iz zakonske odredbe prema kojoj je propisuje da se odredbe Zakona koje se odnose na ugovore shodno primjenjuju i na druge pravne poslove. Dakle svi ugovorni obligacioni odnosi se u Zakonu o obligacionim odnosima regulišu na jedinstven način, stim da zakonodavac posebnom odredbom reguliše posebnu kategoriju privrednih ugovora kao: “ugovora koje preduzeća i druga pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojedinci koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost, zaključuju među sobom u obavljanju djelatnosti koje sačinjavaju predmete njihovog poslovanja ili u vezi sa tim djelatnostima”.

5.

Pojam obligacionog odnosa

Obligacioni odnos ili obligacija je pravni odnos izmeĎu odreĎenih subjekata prava koji predstavljaju strane u tom odnosu, na osnovu kojeg, jedna strana (povjerilac, creditor), ima pravo (ovlaštenje) da zahtjeva od druge neko davanje, činjenje ili nečinjenje, a druga strana (dužnik, debitor) , obavezu da takav zahtjev ispuni. U obligacinom odnosu uvijek postoje dvije strane sa jednim ili više subjekata prava, od kojih svaka, po pravilu, ima odreĎena prava i obaveze. Sa stanovišta povjerioca, obligacija je potraživanje, a sa stanovišta dužnika, ona predstavlja dug. Strane u obligacionom odnosu ne možemo posmatrati samo na takav način da redovno jedna strana ima ovlaštenje, a druga strana obavezu, već i tako da i jedna i druga strana, u meĎusobnom odnosu, imaju i prava i obaveze, te da se i jedna i druga strana, u konkretnom odnosu istovremeno mogu pojaviti kako u svojstvu povjerioca, tako i u svojstvu dužnika. Tako, kod ugovora o kupo-prodaji, postoje 2 strane, prodavac i kupac, od kojih svaka ima i ovlaštenje i obavezu, odnosno i potraživanje i dugovanje prema drugoj strani. Prodavac ima ovlaštenje da zahtjeva isplatu cijene za prodatu stvar, i sa toga aspekta on je povjerilac prema kupcu, ali ima i obavezu da prenese svojinu na stvari koju prodaje i istu preda kupcu, pa se u tom smislu istovremeno nalazi i u položaju dužnika.

6.

Osobine obligacionog odnosa

Obligacioni odnos (obligacija) kao imovinsko-pravni odnos izmeĎu odreĎenih lica na osnovu kojeg nastaju odreĎena prava i obaveze samo za učesnike toga odnosa, ima slijedeće osnovne osobine : - obligacioni odnos je imovinskopravni odnos, - obligacioni odnos je pravni odnos izmeĎu odreĎenih lica, - obligacioni odnos je pravni odnos odreĎene sadržine, - obligacioni odnos ima relativan karakter,tako da djeluje samo izmeĎu subjekata tog odnosa (dejstvo “inter partes”). 6.1. Obligacioni odnos je imovinsko pravni odnos U obligacionom odnosu neposredno konkurišu imovinski interesi subjekata toga odnosa kao nosioca prava ili obaveza, u vidu povećanja ili smanjenja imovine. Kod ugovora o poklonu, na primejr, darodavac ima interes da iz odreĎenih razloga svoju imovinu smanji, a daroprimac svoju imovinu poveća. Interes ne mora biti i neposredno izražen, kao u prethodnom slučaju, već se može manifestovati i kroz korist koju jedna strana od toga odnosa ima, kao na primjer u slučaju ugovora o posluzi kada poslugoprimac besplatno upotrebljava stvar. Obligacioni odnos je dakle pravni odnos zasnovan na „imovinskom interesu koji se neposredno ili posredno može izraziti u novcu, pa makar i neadekvatno. U slučaju povrede prava iz obligacionog odnosa, slijedi sankcija imovinskog karaktera koja neposredno ili posredno pogaĎa imovinu i imovinske vrijednosti dužnika i manifestuje se u obliku povraćaja u preĎašnje stanje ili naknade štete.

6.2. Obligacioni odnos je odnos između određenih lica Za ovu karakteristiku obligacije je bitna odreĎenost lica koji učestvuju u pravnom odnosu (zna se koja su to lica) i njihov pravni položaj u tom pravnom odnosu. Povjerilac, kao aktivna strana u obligacionom odnosu, bez obzira na izvor obligacionog odnosa (ugovor, prouzrokovanje štete, neosnovano obogaćenje, poslovodstvo bez naloga), ima ovlaštenje odnosno subjektivno pravo da zahtjeva od dužnika izvršenje dužne radnje. Dužnik, kao pasivna strana u obligacionom odnosu, bez obzira na izvor obligacionog odnosa (ugovor, prouzrokovanje štete, neosnovano obogaćenje, poslovodstvo bez naloga), ima obavezu da, pod prijetnjom graĎansko-pravne sankcije izvrši dugovanu radnju. Kod dvostrano - obaveznih ugovora, povjerilac i dužnik se mogu naći u dvostrukoj ulozi, dakle istovremeno u svojstvu povjerioca i u svojstvu dužnika (prodaja, zajam , zakup). Kod jednostrano-obaveznih ugovora (poklon, prouzrokovanje štete, sticanje bez osnova), jedna strana je uvijek i samo povjerilac, a druga uvijek i samo dužnik. 6.3. Obligacioni odnos je pravni odnos određene sadržine Sadržinu obligacionog odnosa čine prava i obaveze subjekata obligacionog odnosa i to pravo povjerioca da može da traži odreĎeno davanje, činjenjenje ili nečinjenje i obaveza dužnika da takav zahtjev ispuni. Na primjer, ako jedna strana u obligacionom odnosu ima obavezu da prenese na drugu pravo svojine, a druga strana da na ime toga isplati odreĎenu cijenu, onda kažemo da sadržina tog obligacionog odnosa ukazuje da je riječ o ugovoru o kupoprodaji. Isto tako, ako jedna strana ima obavezu da odreĎenu količinu novca prenese u svojinu druge strane, a druga obavezu da istu količinu novca, nakon odreĎenog vremena uz odreĎenu naknadu vrati, ona kažemo da je sadržina toga obligacionog odnosa ugovor o zajmu. Sadržinu obligacije čine prava i obaveze koje razlikuju jedan obligacioni odnos od drugog, dok predmet obligacije predstavljaju, u stvari samo obaveze, koje iz konkretnog obligacionog odnosa nastaju, dakle odreĎeno davanje, činjenje ili nečinjenje odnosno uzdržavanje, trpljenje, odnosno dare, facere, non facere. Predmet obligacije može biti samo ono što je moguće ispuniti, pri čemu se misli kako na faktičku, tako i na pravnu nemogućnost. Predmet obligacije mora biti dozvoljen sa aspekta javnog poretka, morala i prinudnih propisa. TakoĎe, predmet obligacije mora biti dovoljno odreĎen ili bar odrediv, kako bi se znalo šta u čemu se sastoji davanje, činjenje ili pak nečinjenje. 6.4. Obligacioni odnos je relativnog karaktera Relativnost obligacionog odnosa ili obligacije znači da obligacioni odnosi proizvode dejstva samo izmeĎu subjekata toga odnosa, dakle izmeĎu povjerioca i dužnika “inter partes), a da se trećega ne tiču. Iz obligacionog odnosa nastaje subjektivno pravo (ius ad rem) koje pripada samo povjeriocu, koje daje osnov da se ono istakne u obliku potraživanja samo prema drugoj strani u obligacionom odnosu - dužniku, a ne i prema nekom trećem licu, koji u tom odnosu ne učestvuje. Na primjer, prodavac kao povjerilac ima pravo da zahtjev za isplatu kupoprodajne cijene istakne samo prema kupcu, a ne i prema svakom licu kod koga se predmet priodaje nalazi. Nasuprot prednjem vlasnik stvari kao nosilac stvarno-pravnog ovlaštenja (ius in rem), povraćaj svoje stvari može da traži od bilo koga kod koga se njegova stvar nalazi, jer njegovo subjektivno pravo djeluje prema svima (erga omnes). Odstupanje od relativnosti se susreće kod ugovora u korist trećeg, kada treće lice stiče pravo da samostalno zahtjeva ispunjenje ugovorne obaveze u svoju korist i drugih.

7.

Izvori obligacionih odnosa

Izvori obligacija su pravno relevantne činjenice za čije postojanje zakon vezuje nastanak obigacionog odnosaobligacije. Izvore obligacionih odnosa – osnove nastanka obligacija ili materijalne izvori obligacija treba razlikovati od formalnih izvora obligacionog prava o kojima smo ranije govorili. Prema ZOO izvori obligacija su : - ugovor, - prouzrokovanje štete, - sticanje bez osnova, poslovodstvo bez naloga, - jednostrana izjave volje (javno obećanje nagrade, izdavanje vrijednosnih papira) - druge zakonom utvrđene činjenice

OBLIGACIONO PRAVO DRUGI DIO 10. Podjela obligacija -

prema karakteru sankcije na civilne i naturalne (prirodne) obligacije; - prema predmetu obligacije na pozitivne i negativne obligacije, obligacije rezultata (cilja) i obligacije sredstva, novčane i nenovčane obligacije ; - prema načinu ispunjenja i vremenu trajanja obligacije na trenutne i trajne obligacije ; - prema određenosti i množini predmeta na individualizovane i generične obligacije, kumulativne , alternativne i fakultativene obligacije ; - prema djeljivoti predmeta obligacije i množini subjekata na djeljive i nedjeljive obligacije, solidarne obligacije i to: (pasivne solidarne obligacije i aktivne solidarne obligacije)

10.1. Podjela obligacija prema karakteru sankcije (civilne i prirodne obligacije) Civilne obligacije su takve obligacije koje posjeduju moć prinudnog ostvarenja tako da povjerilac može podići kod nadležnog suda tužbu protiv dužnika i zahtjevati ostvarenje svoga potraživanja putem prinudnog izvršenja na imovini dužnika. Civilne obligacije karakteriše postojanje neposredne pravne sankcije za slučaj da dužnik ne ispuni svoju obavezu iz konkretnog obligacionog odnosa. Najveći broj obligacija sadrži u sebi pravnu sankciju. Prirodne (naturalne) obligacije su one koje u sebi ne sadrže pravnu sankciju u slučaju da dužnik ne ispuni svoju obavezu, što znači da se obaveze iz navedene obligacije ne mogu realizovati sudskom putem. Ako dužnik sam izvrši svoju obavezu, on više ne može zahtjevati vraćanje datoga s pozivom na prirodnu obligaciju, jer se smatra da je izvršio nešto što je inače bio dužan učiniti. Prirodne obligacije su : zastarjele obligacije, obligacije kod čijeg zaključenja nije poštovana odreĎena dokazna forma i obligacije dozvoljene igre ili opklade, ako predmet igre ili opklade nije prodat. a/. Zastarjele obligacije kao prirodne obligacije Pravo zahtjevati ispunjenje obaveze iz neke obligacije nije apsolutno, nego, po pravilu, relativno i vezano je za izvjestan rok trajanja. Kada taj rok protekne, a povjerilac se u tom roku nije koristio svojim pravnom da podigne tužbu protiv dužnika, nastupit će zastarjelost njegovog potraživanja tj. on će izgubiti pravo da zahtjeva ispunjenje obaveze od dužnika sudskim putem. To ne znači da povjerilac i u takvom slučaju ne može podići tužbu radi ostvarenja svoga (već zastarjelog) potraživanja, jer se sud ne obazire na zastarjelost po službenoj dužnosti, već samo po prigovoru. Ako takav prigovor dužnik kao tuženi ne istakne, sud je ovlašten da obaveže tuženog dužnika da ispuni obavezu. MeĎutim, ako takav prigovor bude istaknut sud će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan . b/. Obligacije bez dokazne forme kao prirodne obligacije Ako se kod zasnivanja obligacionog odnosa zahtjeva forma kao dokazno sredstvo zaključenja određenog pravnog posla (forma ad probationem), u slučaju nepoštovanja dokazne forme, smatra se da postoji obligacija, ali da ima karakter prirodne obligacije, tj. subjektivna prava koja iz nje proističu se ne mogu ostvariti prinudnim putem. Kao primjer navodimo usmeno obećanje poklona, bez predaje predmeta poklona. Prema paragrafu 943 OGZ na osnovu usmeno zaključenog ugovora o poklonu, bez prave predaje poklonjene stvari, poklonoprimac ne dobiva pravo tužbe. Ako je za zasnivanje odreĎene obligacije propisana određena svečana forma koja predstavlja uslov nastanka tog obligacionog odnosa (tzv.forma ad solemnitatem) , a strane obligacionom odnosu se nisu pridržavale te forme, takav obligacioni odnos neće ni nastati, odnosno obligacija ne postoji. Na primjer, pismena forma ugovora i ovjera potpisa ugovarača kod ugovora o prometu nepokretnosti od strane suda odnosno notarska obrada ugovora. c/. Obligacije iz dozvoljene igre ili opklade ako predmet igre ili opklade nije predate Obaveze koje su nastale iz dozvoljene igre na sreću ili opklade, a predmet igre ili opklade pri tome nije predat, imaju takoĎe karakter naturalnih obligacija, koje se ne mogu sudskim putem ostvariti. MeĎutim, ako dužnik takvu obavezu ispuni, smatra se da je ispunio punovažnu obligaciju i ne može tražiti povrat onoga što je dao s pozivom na isplatu nedugovanog.

10.2. Podjela obligacija prema predmetu obligacije Prema predmetu obligacije se dijele na pozitivne i negativene, obligacije sredstva i obligacije cilja, novčane i nenovčane obligacije. a/. Pozitivne i negativne obligacije Pozitivne obligacije su one obligacije čiju su predmet obaveze koje se sastoje u odreĎenom davanju ili pak činjenju odreĎenih radnji, dakle aktivnom ponašanju dužnika, kao što su na primjer: - predaja predmeta kuoprodaje kod ugovora o prodaji, - predaja zakupljene stvari zakupcu, - predaja predmeta posluge poslugoprimcu, - obavljanje odreĎenog rada ili djela, - plaćanje naknade štete, - objavljivanja ispravke u novinama, - isplata nagrade u slučaju javnog obećanja nagrade, - vraćanje stečenog bez osnova, itd. Negativne obligacije su one koje imaju za predmet odreĎeno nečinjenje bilo u vidu uzdržavanja od činjenja ili pak trpljenja. Negativne obligacije se najčešće ustanovljavaju ugovorom. Tako, na primjer, predmet ugovora izmeĎu dva susjeda može biti da neće uz meĎu graditi odreĎene objekte. Isto tako , predmet obaveze jednog susjeda može se sastojati u trpljenju da njegov susjed prolazi preko njegove zemlje ili dvorišta itd. Kod pozitivnih obligacija, zastarjeanje, po pravilu, počinje teći prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo da zahtjeva ispunjenje obaveze. Kod negativnih obligacija, zastarjevanje počinje teći kada je dužnik prestao da se uzdržava od odreĎene radnje koja je bila predmet negativne obligacije. b/. Obligacije rezultata (cilja) i obligacije sredstva Obligacije rezultata (cilja) su takve obligacije kog kojih se izvršenjem prestacije postiže rezultat (cilj) radi koga je obligacija nastala. Taj cilj je tačno odreĎen i dužnik je ispunio svoju obavezu kada ostvari taj cilj.Ukoliko se taj cilj (rezultat) zbog kojeg je obligacija zasnovana ne ostvari, smatra se da obligacija nije ispunjena i u tom slučaju će povjerilac imati pravo na naknadu štete. Najveći broj obligacija imaju karakter obligacija rezultata. Tako na primjer, kod ugovora o prodaji, prodavac je u obavezi da na kupca prenese pravo svojine stvari i tu svrhu mu stvar preda, pa ukoliko taj rezultat odnosno cilj ne postigne , smatraće se da nije izvršio svoju obavezu, zbog čga će biti dužan, da kupcu nadokanadi štetu. Obligacije sredstva su takve obligacije kod kojih se izvršenjem prestacije ne mora postići odreĎeni cilj odnosno rezultat za povjerioca. Dužnik je samo u obavezi da izvrši odreĎenu radnju u skladu sa odgovarajućim standardom pažnje (na primjer po pravilima odreĎene struke), ali neće biti odgovoran za štetu, ako se preduzetom radnjom nije ostvario cilj (rezultat) posla. Na primjer, bolnica koja se obavezala da će liječiti pacijenta izvršila je svoju obavezu ako je pacijenta liječila u skladu sa odgovarajućim standardima pažnje i po pravilima struke, iako se rezultat obligacije nije ostvario, jer je pacijent umro. Dakle, smatra se da je bolnička ustanova izvršila svoju obavezu i pored činjenice što nije postignut krajni cilj, odnosno rezultat ugvoorenog posla. c/. Novčane i nenovčane obligacije Novčane obligacije su obligacije koje imaju za predmet predaju odreĎene sume novca. Na primjer: obaveza kupca da plati cijenu u novcu,obaveza štetnika da oštećenom nadoknadi štetu u jovcu, obaveza poslodavca da radniku isplati naknadu za rad (platu) u novcu, itd. U slučaju zakašnejnja plaća se kamata. Nenovčane obligacije su obligacije koje za predmet imaju davanje (predaju) nekih drugih stvari koje nisu novac, odnosno odreĎeno činjenje ili nečinjenje koje nema nepsoredno novčani izraz. Na primjer, naknada štete popravakom oštećene stvari ili davanjem stvari iste vrste i kvalitete, objavljivanje ispravke informacije, kada prodavac ima obavezu da prodatu stvar preda kupcu itd. 10.3. Podjela oblicija prema načinu ispunjenja i vremenu trajanja Trenutne obligacije su one kod kojih se ispunjenje sastoji u jednom, trenutnom aktu davanja činjenja ili uzdržavanja. Ispunjenje obaveze se realizuje trenutno - odjednom. Na primjer, predaja stvari iz ruke u ruku, potpuna isplata kupoprodajne cijene, zakupnine, nagrade ili naknade u jednom aktu, jednokratni prolaz preko nečije zemljišta i slično. Trenutne obligacije prestaju ispunjenjem obaveze. Trajne obligacije su one koje se ispunjavaju preduzimanjem više akata davanja, činjenja ili uzdržavanja u

odreĎenom vremenskom periodu. Realizacija akata ispunjenja (davanje, činjenje ili uzdržavanj) se preduzima trajnim, kontinuiranim ponašanjem koje se prostire u vremenu. Na pr. Isplata cijene na rate i sl. 10.4. Podjela obligacija prema određenosti i množini predmeta Prema odreĎenosti predmeta obligacije one se dijele na individualizovane i generične obligacije. a./Individualizovane obligacije su takve obligacije kod kojih je akt davanja, činjenja ili uzdržavanja tačno i potpuno odreĎen, tako da se obligacija ispunjava preduzimanjem tog akta. Dužnik duguje samo onaj predmet koji je individualizovan i nedvosmisleno odreĎen (in obligatione), i tim predmetom se vrši i ispunjenje obligacije ( in solutione). Na primjer: da bi se oslobodio obaveze dužnik treba da preda kupcu jednosoban stan površine 65 m2 na II spratu zgrade izgraĎene na k.č.br.11 KO Banja Luka u zl.Banjalučka 22. Dužnik individualno odreĎene stvari oslobaĎa se obaveze ako ona propadne. b/.Generičke obligacije su takve obligacije kod kojih je davanje, činjenje ili uzdržavanje odreĎeno samo prema rodu ili vrsti, tako da se obligacija ispunjava preduzimanjem akta iz okvira odgovarajućeg roda ili vrste, a prema izboru dužnika. Kod ovih obligacija dužnik duguje stvari odreĎenog roda (in obligacione) , a ispunjava obligaciju predajom odreĎene količine stvari toga roda i odreĎenog kvaliteta (in solutione). Rod dugovane stvari se može odrediti najšire i opisno, kao na primjer: dužnik duguje 500 kg pšenice, 10 kg soli, 20 kg jabuka, 2 tone cementa i sl. Za generičke stvari je važan kvalitet stvari. Dužnik ove obligacije će se osloboditi obaveze ako isporuči stvari ugovorenog kvaliteta, a u slučaju da kvalitet stvari nije ugovoren on će se osloboditi obaveze ako isporuči stvar srednjeg kvaliteta. U zavisnosti od toga da li imaju jedan ili više predmeta dijele se i na kumulativne, alternativne i fakultativne obligacije. Kumulativne obligacije su takve obligacije kod kojih dužnik duguje dva ili više predmeta i sve te predmete mora predati povjeriocu da bi se oslobodio svoje obaveze. Kod ovih obligacija nema mogućnosti izbora, već samo predaja svih dugovanih predmeta, bez obzira koliko ih ima predstavlja jedinstveni sadržaj sužnikove obaveze. Povjerilac je ovlašćen da zahtjeva predaju svih predmeta odjednom, ukoliko nije što drugo predviĎeno. Alternativne obligacije su takve obligacije kod kojih dužnik duguje dvije ili više stvari ili radnji (due res sunt in obligacione) , ali predmet ispunjenja obligacije je predaja samo jedne stvari ili izvršenje samo jedne od dugovanih radnji (ena res est in solutione), tako da se obligacija gasi kada dužnik ispuni jednu od dvije stvari ili radnji koje su predmet obaveze. Pravo izbora koju će od dvije ili više obaveza (radnje) ispuniti, pripada dužniku, koji u principu ne može odustati od već izvršenog izbora. Ako se dužnik ne koristi svojim pravom izbora, pravo izbora prelazi na povjerioca. Na primjer, kada je jedno lice u obavezi da drugom licu preda odreĎenu stvar, odnosno obavi odreĎi rad (sat, popravi mašinu za veš) ili pak da mu isplati 100,00 KM, ono će se osloboditi obaveze ako ispuni jednu od alternativnih obaveza, prema svom izboru, dakle, ako povjeriocu preda sat, popravi mašinu za veš ili ako mu isplati 100,00 KM. Fakultativne obligacije (facultas alternativa) su takve obligacije kog kojih se duguje jedan odreĎeni predmet (una res est in obligatione) , ali obligacija može prestati i kada povjerilac primi, odnosno kada dužnik preda dugovani ili neki drugi odreĎeni predmet. (due res est in solutione). Povjerilac može zahtjevati od dužnika samo dugovani predmet, ali ne i onaj kojim dužnik, ako hoće, može ispuniti svoju obavezu, jer je na dužniku pravo izbora (facultas alternativa). 10.5. Podjela obligacija prema djeljivosti predmeta i množini subjekata Prema djeljivosti predmeta obligacije se dijele na djeljive i nedjeljive obligacije, a prema množini subjekata na tzv. solidarne obligacije. Djeljive obligacije su takve obligacije čiji se predmet može podijeliti i ispuniti u više istovrsnih dijelova, stim da dugovani predmet zbog toga ne izmjeni suštinu, niti izgubi od svoje vrijednosti. Djeljiva je obligacija postoji kada je predmet obaveze predaja odreĎene količine žita kao djeljive stvari, a nedjeljiva u slučaju kada je predmet obaveze predaja jedne violine, ili jednog automobila. Ako na strani povjerioca iili dužnika postoji više subjekata, a obligacija nije solidarna, svaki od povjerilaca može tražiti ispunjenje samo svoga dijela obligacije, a svaki od dužnika je dužan ispuniti samo samo svoj dio obaveze. Djeljiva obaveza sa više povjerilaca zove se aktivnom, a djeljiva obaveza sa više dužnika, pasivnom djeljivom obligacijom. Djeljiva obligacija nastaje iz ugovora ili zakona (univerzalne sukcesije). Nedjeljive obligacije su takve obligacije čiji se predmet ne može podijeliti ili ispuniti u više istovrsnih dijelova, a da se time ne izmjeni njegova suština ili ne smanji njegova vrijednost. Ove obligacije se ne mogu djelimično ispuniti, tako da obligacija postoji sve dok ne bude ispunjena u potpunosti. U slučaju množine povjerilaca (aktivna nedjeljiva obligacija) ili dužnika (pasivna nedjeljiva obligacija) , svaki sapovjerilac i svaki sudužnik je, u principu, subjekt cijele tražbine odnosno duga, tako da svaki povjerilac može zahtjevati ispunjenje cijele tražbine, a svaki dužnik ima obavezu ispunjenja duga u cjelini. Kad jedan od dužnika ispuni dug u cjelini, on stiče prema ostalim dužnicima pravo regresa, tj.da od njih zahtjeva isplatu onih dijelova koji

oni duguju prema unaprijed utvrĎenoj veličini, a ukoliko veličina tih dijelova nije unaprijed utvrĎena, onda ima pravo na isplatu dijelova dobijenih podjelom cijelog duga na ravne dijelove. Solidarne obligacije su takve obligacije sa više dužnika ili povjerilaca kod kojih je svaki dužnik u obavezi da ispuni cijeli dug, odnosno kod kojih je svaki povjerilac ovlašten da zahtjeva isplatu cijelog duga, ali tako da kada jedan od dužnika ispuni cio dug kao obavezu, ostali se oslobaĎaju obaveze prema povjeriocu. Kada jedan povjerilac naplati cijelu tražbinu, obaveza prestaje prema ostalim povjeriocima i oni više nemaju ovlaštenje da traže isplatu duga od dužnika. Solidarna obaveza je jedinstvena i nedjeljiva. Postoji samo jedna obaveza, a ne onoliko obaveza koliko ima dužnika. Svi dužnici su obavezni da je ispune u potpunosti, ali ispuni li obavezu makar jedan od njih, obaveze prema povjeriocu se oslobaĎaju svi ostali solidarni dužnici. Pravilo je da kod solidarnih obaveza da niti jedna dužnik svojim postupcima ne može pogoršavati položaj ostalih solidarnih dužnika. Štetne radnje ili propuštanja jednog dužnika u solidarnoj obligaciji pogaĎaju samo onoga dužnika koji je tu radnju preduzeo, a ne i ostale solidarne dužnike. Pasivna solidarna obligacija ili solidarnost dužnika je takva solidarna obligacija sa više dužnika gdje svaki dužnik odgovara za cijelu obavezu i povjerilac može po svojoj volji zahtjevati ispunjenje obaveze u cjelini od bilo kojeg dužnika. Kada makar i jedna dužnik obavezu ispuni, ostali se oslobaĎaju obaveze. Solidarni dužnici su svi zajedno subjekti jedne obligacije i u pogledu ispunjenja obaveze prema povjeriocu odgovaraju prema principu „svi za jednoga , jedan za sve.“ Solidarni dužnik koji je obavezu ispunio ima pravo da traži od svakog sudužnika da mu nadoknadi dio obaveze koji otpada na njega prema pravilima njihovog meĎusobnog odnosa, dakle ima pravo regresa. Pasivna solidarna obligacija nastaje na osnovu ugovora, testamenta ili Zakona. Pasivna solidarnost, na primjer, postoji kod Ugovora o kreditu kada se više lica, kao sudužnici, ugovorom obaveže vratiti banci cjelokupan iznos kredita. Aktivna solidarna obligacija (solidarnost povjerilaca) je takva obligacija sa više povjerilaca kod koje svaki povjerilac ima pravo da zahtjeva od dužnika ispunjenje cijele obaveze, ali kada dužnik svoju obavezu ispuni prema jednom povjeriocu, obligacija se gasi i prema ostalim sapovjeriocima. Dužnik duguje dug svima sapovjeriocima, ali ga je dužan ispuniti samo jednom od njih. MeĎutim ovo dužnikovo pravo izbora sapovjerioca prestaje onoga trenutka kada jedan od sapovjerilaca protiv njega podnese tužbu. U tom slučaju dužnik je vezan za tog povjerioca i može se osloboditi obaveze samo ako obavezu ispuni tom povjeriocu koji je podnio protiv njega tužbu nadležnom sudu. Aktivna solidarnost se nikada ne pretpostavlja, što znači da ona uvijek mora biti ugovorena ili zasnovana na zakonu. Aktivna solidarnost može nastati i na osnovu testamenta. 11. Opšti pojam ugovora Pod ugovorom se u građanskom pravu smatra saglasnost volja dva ili više lica kojom se postiže neko pravno djestvo. Pod ugovorom u obligacionom pravu ili obligaciono-pravnim ugovorom se smatra saglasnost volja dva ili više lica kojim se postiže neko obligaciono pravo dejstvo. Saglasno iznesenoj definiciji, ugovor je uvijek dvostrani pravni posao, jer u tom poslu uvijek učestvuju najmanje dva lica koja saglasnošću volja (konsenzusom) ostvaruju neko obligaciono dejstvo. Obligaciono dejstvo saglasnosti volja se ispoljava u nastanku, modifikaciji ili prestanku nekog obligacionog odnosa. Termin ugovor ima korijene u rimskim riječima „contractus“ i „pacta“. U rimskom pravu, „contractus“ je označavao samo onu saglasnost volja koja je bila zaštićena tužbom predviĎenom u „ius civile“. Ostale saglasnosti volja koje nisu bile utužive (nisu uživale sudsku zaštitiu), u rimskom pravu su se zvale „pacta“. Za ugovore se ponekad koriste i riječi „konvencija“, „pakt“ i „sporazum“. Navedenei termini su pretežno prihavćeni u meĎunarodnom pravu. 11.1. Sastojci ugovora Bitni sastojci ugovora (essentialia negotii), su oni minimalni sastojci koji su neophodni za postojanje ugovora i zavise od vrste ugovora. (kupoprodaja, zajam, zakup, poklon i sl). Bitni sastojci ugovora imaju subjektivnu i objektivnu komponentnu. Objektivno bitni sastojci ugovora su oni koji su predviĎeni pravnim propisom, a subjektivni bitni sastojci su oni koji su odreĎeni voljom ugovornih strana. Prirodni sastojci ugovora (naturalia negotii) su takvi sastojci ugovora koji strane ne moraju ugovoriti, ali uprkos tome oni čine sastavni dio ugovora i važe, jer to propisuje Zakon. Na primjer, prirodni sastojak ugovora o prodaji je odgovornost prodavca za pravne i materijalne nedostatke. Sporedni sastojci ugovora (accidentalia negotii) su takvi sastojci koji se ne odnose ni na jednu vrstu ugovora, ali ih same ugovorne strane mogu dogovoriti i predvidjeti u ugovoru. 12. Uslovi za zaključenje ugovora (poslovna sposobnost)

- da ugovorne strane imaju poslovnu sposobnost - da postoji saglasnost izjava volja ugovornih strana - da postoji predmet ugovora - da postoji valjan osnov ugovora - da postoji odreĎena forma ugovora kod pojedinih ugovora A. Poslovna sposobnost ugovornih strana u vrijeme zaključenja ugovora je uslov za punovažnost svakog ugovora bilo da se radi o fizičkim ili pravnim licima. Potpunu poslovnu sposobnost imaju punoljetna fizička lica (18 godina života) kojima poslovna sposobnost nije oduzeta i koja nisu pod starateljstvom, kao i fizička lica koja nisu navršila 18 godina života, ako su zaključila brak. Sva maloljetna fizička lica koja nisu navršila 15 godina života, kao i punoljetna lica kojima je oduzeta poslovna sposobnost su potpuno poslovno nesposobna, tako da ugovori koji bi oni zaključili nebi proizvodili pravno djestvo. Za njih ugovore zaključuju njihovi roditelji, odnosno staraoci kao zakonski zastupnici. Od ovoga pravila postoje i izuzeci. Naime, potpuno poslovno nesposobna lica mogu ipak zaključivati teretne ugovore manjeg značaja, kao što je, na primjer kupovina namirnica, novina i slično. Oni bi takoĎe mogli zaključivati i one dobročine ugovore iz kojih za njih prozilaze samo prava, a ne i obaveze, pa bi tako, punovažno mogli primiti poklon. Ograničeno ili djelimično poslovno sposobna fizička lica mogu bez saglasnosti zakonskog zastupnika zaključivati ugovore čije im je zaključenje zakonom dovoljeno. Tako maloljetnik koji je navršio 15 godina može zasnovati radni odnos (zaključiti ugovor o radu) i slobodno raspolagati svojom zaradom. Poslovnu sposobnost imaju i pravna lica. Ona mogu punovažno zaključivati ugovore u pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti. Ugovore u ime pravnih lica zaključuju njihovi organi zastupnici ili pak lica koja ovi ovlaste. Ako je ugovor zaključen izvan okvira pravne sposobnosti pravnog lica, on neće proizvoditi pravno dejstvo. B. Saglasnost volja ugovornih strana Ugovor se smatra zaključenim kada ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim sastojcima ugovora. Za nastanak ugovora je potrebno postojanje i sadejstvo slobodno izraženih volja podobnih da proizvedu odreĎene pravne posljedice, od kojih jedna ima obilježja inicijative (ponude), a druga obilježja prihvatanja te inicijative (prihvat ponude). Inicijativa za zaključenje ugovora je izjava volje ponudioca upućena ponuĎenom i zove se ponuda, a izjava ponuĎenog da prihvata ponudu, zove se prihvat ponude. Volja koja dovodi do zaključenja ugovora mora imati sva obilježja pravno relevantne volje, što podrazumjeva postojanje svijesti i namjere (htijenja) da se proizvedu odreĎene pravne posljedice. Svijest ugovorne strane podrazumjeva značaj i posljedice zaključenja pravnog posla (ugovora), a namjera (animus contrahendi) podrazumjeva da ugovorne strane žele da zaključe upravo taj ugovor sa svim njegovim specifičnostima. Pravno relevantna volja mora biti izražena slobodno, biti ozbiljna i stvarna. Pravno relevantna volja ne smije biti simulirana, već stvarna. Ako ugovorne strane prema trećim licima zaključuju jedan ugovor ( na primjer , ugovor o poklonu) , a izmeĎu sebe , u stvari zaključuju drugi ugovor (na primjer, ugovor o prodaji), tada saglasna izjava da se zaključuje ugovor o poklonu u princupu nebi vodila zaključenju toga ugovora. Ponuda je jednostrana izjava volje kojom jedno odreĎeno lice (ponudilac), drugom odreĎenom licu (ponuĎenom) nudi zaključenje konkretnog ugovora sa odreĎenim uslovima. Prema Zakonu o obligacionim odnosima „ponuda je prijedlog za zaključenje ugovora učinjen određenom licu koji sadrži sve bitne sastojke ugovora tako da bi se nejgovim prihatanjem mogao zaključiti ugovor.“ U našem pozitivnom obligacionim pravu postoje: opšta ponuda, izlaganje robe sa označenjem cijene i slanje kataloga i oglasa. Opšta ponuda je prijedlog za zaključenje ugovora učinjen neodreĎenom broju lica, koji sadrži bitne sastojke ugovora čijem je zaključenju namijenjen, osim ako šta drugo ne proističe iz okolnosti slučaja ili običaja. Izlaganje robe sa označenjem cijene smatra se kao ponuda ukoliko drukčije ne proizilazi iz okolnosti slučaja ili običaja. Slanje kataloga, cjenovnika ili oglasi učinjeni putem štampe, letaka, radija, TV ili na koji drugi način, ne predstavlja ponudu za zaključenje ugovora, nego samo poziv da se učini ponuda pod objavljenim uslovima. Ponuda mora sadržavati bitne sastojke,elemente konkretnog ugovora čije se zaključenje nudi. Ponuda mora biti upućena od strane ovlašćenog lica (samog ponudioca ili njegovog zastupnika). Ponuda mora biti upućena odreĎenom drugom licu (ponuĎenom) sa kojim ponudilac želi zaključiti ugovor. Ponuda mora sadržavati jasno izraženu volju ponudioca (animus contrahendi) da želi zaključiti ugovor i sa ponuĎenim, pod uslovima navedenim u ponudi. Ponuda mora biti sačinjena u odreĎenoj formi koja je, kao uslov punovažnosti, zakonom propisana za odreĎeni ugovor. Pravno dejstvo ponude se ogleda u tome što ona obavezuje samo jednu stranu i to ponudioca koji je ponudu učinio. Ponuda mora sadržavati bitne sastojke,elemente konkretnog ugovora čije se zaključenje nudi. Ponuda mora biti upućena od strane ovlašćenog lica (samog ponudioca ili njegovog zastupnika). Ponuda mora biti upućena odreĎenom drugom licu (ponuĎenom) sa kojim ponudilac želi zaključiti ugovor. Ponuda mora sadržavati jasno izraženu volju ponudioca (animus contrahendi) da želi zaključiti ugovor i sa ponuĎenim, pod uslovima navedenim u ponudi. Ponuda mora biti sačinjena u odreĎenoj formi koja je, kao uslov punovažnosti, zakonom

propisana za odreĎeni ugovor. Pravno dejstvo ponude se ogleda u tome što ona obavezuje samo jednu stranu i to ponudioca koji je ponudu učinio. Vrijeme zaključenja ugovoraje važno sa aspekta dejstva toga ugovora, sa aspekta zastarjelosti potraživanja, poslovne sposobnosti ugovarača, slučajne propasti stvari itd, dok je mjesto zaključenja ugovora od značaja u meĎunarodnom pravu za primjenu mjerodavnog prava u slučaju spora, kao i u slučaju odreĎivanja mjesne nadležnosti suda. Ako je ponuda upućena prisutnom slicu, smatra se da je ugovor zaključen kada ponuĎeni prihvati ponudu, a ako se ponuda čini odsutnom licu, smatra se da je ugovor zaključen onoga trenutka kada je ponudilac primio izjavu ponuĎenog da prihvata ponudu. Ugovor je zaključen u mjestu u kojem je ponudilac imao svoje sjedište, odnosno svoje prebivalište u trenutku kada je učinio ponudu. C. Predmet ugovora je ono što predstavlja obavezu u jednom obligacionom odnosu, a to je uvijek neko davanje (dare), činjenje (facere) ili nečinjenje (non facere) ili trpljenje (patnja). Predmet ugovora je dakle obligaciona radnja koja može biti pozitivno (dare, facere) ili negativno odreĎena (non facere). Predmet ugovora mora imati odreĎene osobine i to: - predmet ugovora mora biti moguć, - predmet ugovora mora biti dopušten i predmet ugovora mora biti odreĎen ili odrediv. Predmet ugovora mora biti moguć, jer ono što nije moguće dati, činiti ili nečiniti ne obavezuje. Objektivna nemogućnost ispunjenja ugovorne obaveze postoji kada obavezu ne može ispuniti ni dužnik, niti bilo koje drugo lice. Na primjer, neko se obavezao da će prodati predmet koji ne postoji (sat koji je izgubljen, automobil koji je izgorio i sl). Subjektivna nemogućnost ispunjenja ugovorne obaveze postoji kada obavezu ne može ispuniti dužnik, već to može učiniti neko drugi. Na primjer, neko se obavezao predati neku stvar koja ne pripada njemu već nekom trećem, postojaće subjektivna nemogućnost ispunjenja. Početna nemogućnost ispunjenja ispunjenja ugovorne obaveze postoji kada je nemogućnost već postojala u vrijeme zaključenja ugovora. Na primjer, neko se obavezao da će predati odreĎenu stvar, koja je bila uništena prije zaključenja ugovora. Naknadna nemogućnost ispunjenja ugovorne obaveze je ona koja je nastupila nakon zaključenja ugovora. (Stvar koja je bila predmet ugovora o prodaji bude uništena poslije zaključenja ugovora). Predmet obaveze (dare, facere, non facere) je nedopušten ako je protivan prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim običajima. Pod prinudnim propisima podrazumjevaju se svi propisi koji se mogu sprovesti prisilnim putem, pri čemu se na misli na sam zakonske i podzakonske akte. Pod javnim poretkom se podrazumjeva ustavom i zakonom ustanovljen sistem propisa u skladu sa kojima se mora ponašati svaki subjekat u društvu. Ugovori čiji je predmet obaveze nedopušten su ništavi, izuzev ako cilj pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u odreĎenom slučaju propisuje nešto drugo. Predmet ugovora mora biti određen ili bar odrediv što znači da ugovarači moraju postići saglasnost o bitnim elementima predmeta ugovora, odnoso na nedvosmislen način imati saznanje šta je predmet njihovih meĎusobnih prava i obaveza, a ako to nije slučaj, uguvor je ništav. D. Osnov ili causa ugovora je ono što predstavlja cilj odnosno svrhu ugovora (causa finalis). Osnov je ono zbog čega se dužnik obavezuje. Dakle, zaključenjem ugovora ugovarači žele postići odreĎeni cilj. Na primjer, kod ugovora o prodaji, kupac želi zaključenjem toga ugovora postati vlasnikom neke stvari, a prodavac želi za prodatu stvar dobiti odreĎeni iznos novca, dok kod ugovora o prevozu, putnik u prevoznom sredstvu plaća kartu zbog toga što mu je cilj da se preveze od jednog mjesta do drugog, a prevozilac vrši prevoz radi ostvarenja zarade. Cilj zbog kojeg se zaključuje ugovor (causa finalis) mora biti dopušten sa aspekta javnog poretka da bi ugovor bio punovažan. Ako je cilj zaključenja ugovora nedopušten ugovor je ništav. Pored osnov mora biti i istinit, a ne prividan. E/ Forma i tumačenje ugovora Obligacioni ugovori su po pravilu neformalni, a ugovorne strane svoju volju za zaključenjem ugovora mogu izaziti na razne načine : pismeno, usmeno , konkludentnom radnjom. Za razliku od neformalnih – konsensualnih ugovora kod kojih se ugovor smatra zaključenim postizanjem saglasnosti o bitnim sastojcima ugovora, formalni ugovori se mogu zaključiti samo u odreĎenoj (propisanoj ili ugovorenoj) formi. Pod formom ugovora se podrazumjeva način odnosno oblik postizanja saglasnosti volja ugovornih strana, što znači da kod formalnih ugovora konsenzus mora biti postignut uz poštovanje odreĎene zakonske ili ugovorene forme. Tako, na primjer, zakonodavac propisuje posebnu (pismenu) formu kod ugovora o prodaji nepokretnosti, kod ugovora o graĎenju, kod ugovora o licenci, ugovora o zakupu poslovnih prostorija. Konvalidacija ugovora (latinski-ozdraviti, osnažiti) znači mogućnost da se ugovor koji nije zaključen u propisanoj formi može, pod odreĎenim uslovima, učiniti valjanim pravnom poslom. Tako na primjer kod ugovora kojem nedostaje pismena forma, konvalidacija se može izvršiti ako su ugovorne strane u cjelini ili u pretežnom djelu izvršile svoje obaveze. Konvalidacija rušljivih ugovora se može izvršiti protekom vremena ili odobrenjem. Konverzija ugovora znači pretvaranje ništavog ugovora u drugi punovažan ugovor. Na primjer, pravilo iz čl.106 ZOO : “ako ništav ugovor ispunjava uslove za valjanost nekog drugog ugovora, tada će meĎu ugovaračima važiti taj ugovor.” Tumačenje ugovora znači prvenstveno istraživanje prave volje ugovornih strana. Jasne i nesporne odredbe ugovora se ne tumače, već se primjenjuju onako

kako glase, a sporne tako da se ne treba držati doslovnog značenja upotrebčljenih izraza, već treba istražiti zajedničku namjeru ugovarača i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obligacionog prava.

OBLIGACIONO PRAVO TRECI DIO 15. Vrste obligacionih ugovora 15.1. Jednostrano i dvostrano obavezni ugovori Jednostrano obavezni ugovori su oni ugovori kod kojih obaveza nastaje samo na jednoj strani koja u tom slučaju ima položaj dužnika, dok druga ugovorna strana na osnovu takvog ugovora stiče pravo da zahtjeva ispunjenje obaveze i ima položaj povjerioca. Na primjer: ugovor o poklonu, ugovor o posudbi (posluzi), ugovor o punomoćstvu. Dvostrano obavezni ugovori su takvi ugovri čijim zaključenjem nastaju obaveze za obje ugovrne strane , dakle i za povjerioca i za dužnika. Obje ugovorne strane, nalaze se se u dvostrukoj ulozi, tako da se povjerilac pojavljuje i u ulozi dužnika, a dužnik se pojavljuje i u ulozi povjerioca. Na primjer: ugovor o prodaji kod kojega se prodavac obavezuje predati kupcu stvar koju prodaje, a kupac se obavezuje za stvar koju kupuje od prodavca platiti ugovorenu cijenu. I prodavac i kupav su istovremeno u položaju povjerioca i položaju dužnika. Jednostrano i dvostrano obavezne ugovore treba razlikovati od jednostranih i dvostranih pravnih poslova, jer jednostrani pravni poslovi nastaju jednostranom izjavom volje, a ugovori bili oni jednostrano ili dvostrano obavezni, uvjek nastaju saglasnošću volja ugovornih strana. Tipični jednostrani pravni poslovi su , na primjer: testament, javno obećanje nagrade, ponuda kada stigne ponuĎenom i slično. Najčešći dvostrani pravni poslovi su ugovori, kao što je na primjer ugovor o prodaji, ugovor o zakupu, ugovor o poklonu itd. Kod dvostrano obaveznih ugvora važi prncip uzajmnosti tako na temelju kojeg jedna ugvoorna strana može ispunejnje svoje obaveze usloviti isopunjenejm obaveze druge ugovorne strane. Pravo na utvrĎenje ništavosti zelenaškog ugovora, te pravo poništenja ugovora zbog oštećenja preko polovine moguće je samo kod dvostrano obaveznih ugovora. 15.2. Teretni i dobročini ugovori Teretni (naplatni) ugovori su oni kod kojih jedna ugovorna strana daje ili nešto čini kao naknadu za protivčinidbu koju dobija od druge ugovorne strane. Na primjer: ugovor o prodaji, ugovor o zakupu, ugovor o zajmu uz naplatu kamte, ugovor o djelu, ugovor o radu i sl. Dobročini (besplatni) ugovori su oni kod kojih jedna ugovora strana za primljenu činidbu ne daje nikakvu naknadu (protivčinidbu). Na primjer, ugovor o poklonu, ugovor o zajmu bez kamate, ugovor o posluzi, ugovor o besplatnoj ostavi. 15.3. Formalni i neformalni ugovori Formalni ugovori su oni za čije se zaključenje traži odreĎena forma propisana zakonom ili odreĎena ugovorom. Kod navedenih ugovora forma je bitan element ugovora. Na primjer, ugovor o prodaji ili poklonu nepokretnosti. Neformalni ugovori su oni za čije zaključenje se ne traži nikakva forma, već koji nastaju kada stranke postičnu saglasnost o bitnim sastojcima konkretnog ugovora. Na primjer, ugovor o prodaji pokretnih stvari, ugovor o nalogu i sl. 15.4. Konsensualni i realni ugovori Konsensulni ugovori su oni ogovori kod kojih je za nastanak i punovažnost ugovora dovoljno da ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim elementima toga ugovora, a ne traži se forma ili pak predaja stvari drugoj ugovornoj strani. Ovi ugovori su prefektni kad ponuĎeni prihvati ponudu. Na primjer ugovor o prodaji, o nalogu i drugi. Realni ugovori su oni koji nataju kada ugovorne strane postignu saglasnost volja o bitnim elementima i kada jedna strana u ugovoru preda drugoj stvar koja je predmet ugovora. Primjer : ugovor o poklonu. Slijedeći dosljedno princip konsensualizma, naš ZOO uopšte ne reguliše ugovor o poklonu. 15.5. Kauzalni i apstraktni ugovori Kauzalan je onaj ugovor u kojem je osnov obavezivanja (causa obligandi) jasno istaknut i predstavlja bitan element ugovora. Kod navedenih ugovora, ugovorne strane imaju tačno odreĎeni cilj zbog čega žel zaključiti baš konkretni, a ne neki drugi ugovor. Na primjer, kada jedno lice posudi drugom automobil da otputuje u drugo mjesto po nekom poslu, tad se iz samog ugvora vidi da je kauza, osnov obavezivanja, posudba, a ne prodaja. Kauzalni ugovori su :

ugovor o prodaji, ugovor o zajmu, ugovor o djelu itd. Apstraktan ugovor je takav kod kojeg osnov obavezivanja (causa obligandi) nije vidljiv iz samog ugovora. Kod navedenih ugovora se iz njihovog sadržaja ne može razabrati cilj zbog kojeg se ugovorne strane obavezuju. Na primjer, neko se obaveže u ugovoru da će nekom predati odreĎenu sumu novca ili stvari u odreĎenom roku, ali se ne vidi iz kojeg razloga preuzima tu obavezu. Apstraktni ugovori su : ugovor o jmejnici , ugovor o čeku i sl. 15.6. Ekvivalentni i aleatorni ugovori Ekvivalentni ugovori su takvi ugovori kod kojih ugovorne strane već u momentu zaključenja ugovora znaju u cjelini svoja prava i obaveze, odnosno šta jedna treba dati kao ekvivalent za ono što prima od druge ugovorne strane. Na primjer: ugovor o prodaji, ugovor o zakupu , ugovor o djelu itd. Aleatorni ugovori su takvi ugovori kod kojih ugovorne strane u trenutku zaključenja ugovora ne znaju u potpunosti svoja prava i obaveze, a nekada ni koja će strana biti povjerilac, a koja dužnik. Obim prava i obaveza ugovornih strana po pravilu zavisi od nekog budućeg neizvjesnog dogaĎaja. Obaveze ugovornih strana ne zavise od njihovih volja, nego od slučaja, a obaveza jedne strane, ne predstavlja ekvivalent obavezi druge ugovorne strane. Primejri aleatornih ugovora su : ugovor o osiguranju, ugovor o opkladi i ugovri o kupovini nade (emptio spei) kao na primjer ugovor o prodaji cjelokupnog roda jabuke u jednom voćnjaku idućoj godini. Ovi ugovori se ne mogu pobijati zbog oštećenja preko polovine. 15.7. Predugovori, glavni ugovori i sporedni ugovori Predugovor je saglasna izjava volje o preuzimanju oabveze da se zaključi glavni ugovor. Preduugovor može biti dvostrano i jednostrano obavezan. Predugovor obavezuje, a pregovori za zaključenje ugovora ne obavezuju. Predugovor obavezuje samo ako su njime odreĎeni elementi glavnog ugovora. Glavni ugovor je drugi ugovor kojim su se ugovorne strane obavezale zaključiti i proizvodi pravno djestvo od zaključenja. Glavnim ugovorm se potpuno samostalno zasnivaju prava i obaveze. ZOO u čl.45 st.5 propisuju da se zaključenje glavnog ugovora može zahtjevati u roku od 6 mjeseci od isteka roka predviĎenog za njegovo zaključenje. Sporedni (akcesorni, zavisni) ugovor je onaj koji se dodaje glavnom ugovoru i djeli njegovu pravnu sudbinu, tako da nastanak, prenos ili pak prestanak prava i obaveza zavisi od glavnog ugovora uz koji se zaključuje. Ovi ugovori služe kao sredstvo za pojačanje ili obezbjeĎenje glavnog ugovora. Akcesorni ugovori su, na primjer, ugovor o zalozi, ugovor o kapari, ugovor o jemstvu i slično. 15.8. Trenutni i trajni ugovori Trenutni ugovori su oni kod kojih se obaveze izvršavaju odjednom i jednim aktom davanja, činjenja ili nečinjenja i po pravilu istovremeno, a trajni ugovori su oni kod kojih se izvršenje obaveze trake odreĎeno duže vrijeme. Trajanje može biti kontinuirano ili periodično. Na primjer: ugvoor o zakupu, ugovor o doživotnom izdražavanju, ugovor o osiguranju itd. 15.9. Lični i nelični ugovori Lični ugovori su takvi ugovori koji su zaključeni s obzirom na svosjtvo tačno odreĎenog lica. Često se nazivaju ugovri „intuitu personae“. Kod ovih ugovora je motiv obavezivanja je ličnost ugovarača i to obzirom na njihova svojstva, sposobnosti ili pak stručnost u odreĎenoj oblasti. To su ugovori koji se zasnivaju na meĎusobnom povjerenju ugovornih strana, kao na primjer kod :ugovora o punomoćstvu, ugovora o ortakluku, ugovora o poklonu itd. Nelični ugovori su oni kod kojih ugovaračima nije stalo do ličnih svoijstava druge strane, nego prevenstveno do izvršenja obaveze. Ovakvu obavezu, za razliku od ugovora „intuitu personae“ može ispuniti svako drugo lice , a ne samo dužnik. 15.10.Generalni i posebni ugovori Generalni ugovori su takvi kod kojih se utvrĎuju samo opšti elementi ugovora i uslovi izvršenja i koji se zaključuju na duži vremenski period. Posebni ugovori se zaključuju na kraći vremenski period i to u okviru opšteg (generalnog) ugovora i kojim se konkretno ureĎuju pitanja značajna za izvršenje generalčnog ugovora. 15.11. Imenovani i neimenovani ugovori Imenovani ugovori su takvi koji su zbog svoje važnosti i masovnosti dobili svoj naziv i kao takvi su regulisani zakonom. Na primjer, Ugovor o prodaji, ugovor o poklonu i sl. Neimenovani ugovori su takvi ugovori koji u

zakonu nisu označeni imenom (nazivom), niti su zakonom posebno regulisani. Na primjer, ugovor o faktoringu, ugovor o franšizingu i slično.

16. Zastupanje 16.1. Pojam Zastupanje je pravni odnos na osnovu kojeg zastupnik, odnosno punomoćnik može u ime i za račun zastupanog davati izjave kojima se zasnivaju, modifikuju ili ukidaju pravni poslovi (na primjer da u ime i za račun zastupanog zaključi neki ugovor) ili preduzimati u ime i za račun zastupanog druge pravne radnje (na primjer, da kao punomoćnik preduzima procesne radnje u nekom postupku (graĎanskom, upravnom, krivičnom). Pravne radnje zastupanja se vrše na osnovu ovlaštenja koje svoj osnov ima u zakonu, opštem aktu pravnog lica, aktu nadležnog organa ili u izjavi volje zastupanog. Ovlaštenje koje ima svoj osnov u izjavi volje zastupanog zove se punomoćje. Zastupanje može biti voljno i zakonsko, neposredno i posredno. 16.2. Voljno i zakonsko zastupanje Voljno zastupanje ima osnov u slobodno izraženoj volji zastupanog (ovlaštenju, punomoći) i nastaje na osnovu ugovora (ugovor o punomoćstvu) izmeĎu zastupnika (punomoćnika) i zastupanog (vlastodavca). Zakonsko zastupanje, zastupanje na osnovu statuta ili drugog opšteg akta nadležnog organa je nezavisno od volje zastupnika i zastupanog, jer nema osnov u njihovoj volji , već izvire neposredno iz zakona, statuta ili drugog opšteg akta nadležnog organa. I kod voljnog (ugovornog) i zakonskog zastupanja nastaje obligacioni odnos izmeĎu zastupnika i zastupanog sa utvrĎenim pravima i obavezama strana u tom odnosu. 16.3. Neposredno i posredno zastupanje Neposredno, direktno ili pravo zastupanje je takvo zastupanje gdje zastupnik zaključuje pravni posao u tuĎe ime i za tuĎ račun, dakle kod kojeg se učinak pravnog posla nesposredno odnosi na sferu zastupanog, a bez ikakvog uticaja na prava i obaveze zastupnika. Smatra se da je pravni posao zaključio sam zastupani obzirom da iz tog pravnog posla on stiče prava i obaveze. Na primjer, kupac kao zastupani ovlasti neko lice (zastupnika) da za njega kupi neku stvar od odreĎenog prodavca. Na osnovu ovakvog pravnog posla kupac će postati vlasnik kupljene stvari i obveznik plaćanja kupovne cijene prema prodavcu. Posredno ili indirektno zastupanje je takvo zastupanje kod kojega zastupnik zaključuje pravni posao u svoje ime, ali za račun zastupanog. Prava i obaveze iz zaključenog posla nastaju za zastupnika i treće lice, jer izmeĎu zastupanog i trećeg lica ne nastaje nikakkav pravni odnos. Treće lice uopšte ne mora ni da zna za zastupano lice, niti da je posao zaključen za njegov račun. Kod posrednog zastupanja, prava i obaveze koje izvorno nastaju za zastupnika i treće lice, prelaze na zastupanog tek na osnovu drugog pravnog posla zaključenog izmeĎu zastupnika i zastupanog. Kao primjer navodimo ugovor o komisionu prema kojem se komisionar kao posredni zastupnik obavezuje da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime, a za račun komitenta (posredno zastupanog) jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent. Posredno zastupanje imamo u gotovo svim poslovima u kojima zastupani želi ostati nepoznat, kao na primjer u berzanskim poslovima. 16.4.

Učinci zastupanja

Učinak zastupanja se ogleda u tome što pravne posljedice pravnog posla ili radnje koje je preduzeo zastupnik terete zastupanog, što znači, na primjer, da za njega nastaju prava i obaveze iz ugovora koji je u njegovo ime i za njegov račun zaključio zastupnik. Zastupnika treba razlikovati od posrednika i glasnika. Posrednik (makler ili mešetar) je lice koje se obavezuje da će dovesti u vezu dva lica radi zaključenja odreĎenog pravnog posla (posrednik kod ugovora o prodaji, posrednik u osiguranju i sl.). Glasnik je lice koje samo prenosi već gotovu (formulisanu) volju jedne ugovorne strane drugoj ugovornoj strani. Zastupnik po pravilu mora imati poslovnu sposobnost, ali najmanje ograničenu poslovnu sposobnost, dok glasnik može biti i lice koje nije poslovno sposobno. 16.5.

Ovlaštenje za zastupanje

Da bi zastupanje bilo punovažno zastupnik mora imati ovlaštenje za zastupanje koje mu daje zastupani i on je dužan postupati u granicama volje zastupanog. Zastupnik mora staviti do znanja drugoj strani s kojom ulazi u pravni odnos da nastupa u ime zastupanog (vlastodavca). Kod zakonskog zastupanje ovlaštenje proističe is samog zakona, a

zastupani ne mora imati poslovnu sposobnost. U slučaju da zastupnik prekorači dato ovlaštenje, takav pravni posao obavezuje zastupanog samo ako ga on odobri. U tom slučaju će se smatrai da je posao bio valjan od momenta njegovog zaključenja. U slučaju da jedno lice zaključi ugovor lažno se predstavljajući da ima ovlaštenje nekog lica (da je njegov zastupnik), a u stvari nema to ovlaštenje (lažni zastupnik ili falsus procurator) , takav ugovor obavezuje zastupanog samo ako ga on naknadno odobri. U protivnom, takav ugovor ga ne obavezuje. Punomoć je ovlaštenje koje zastupani (vlastodavac) pravnim poslom daje zastupniku (punomoćniku). Ovo ovlaštenje (punomoć) se može dati jednostranim pravnim poslom ili ugovorom. Kada se ovlaštenje daje jednostranim pravnim poslom riječ je o jednostranoj izjavi volje koja je upućena punomoćniku ili drugoj strani. Ako je izjava upućena punomoćniku riječ je o internoj punomoći tj. o odnosu izmeĎu vlastodavca i punomoćnika, a ako je ista upućena drugoj strani riječ je o eksternoj ili vanjskoj punomoći kojom davalac punomoći obavještava drugu stranu da je ovlastio odreĎeno lice da u njegovo ime i za njegov račun prduzme odredĎene radnje. Kada se punomoć daje ugovorom, riječ je o ugovoru o punomoćstvu koji se zaključuje izmeĎu vlastodavca i punomoćnika. Ugovor o punomoćstvu je neformalan pravni posao, osim ako se forma traži zakonom, u kom slučaju za zaključenje ugovora za koji se traži forma i punomoć mora biti data u toj formi. (Na primjer, kod ugovora o licenci, ugovora o graĎenju i sl). Opšta ili generalna punomoć je ona na osnovu koje punomoćnik može preduzimati samo poslove koji ulaze u redovno poslovanje. Generična punomoć je punomoć na osnovu koje punomoćnik može preduzimati poslove odreĎene vrste koje izlaze iz okvira redovnog poslovanja. Posebna ili specijalna punomoć se daje za tačno odreĎeni posao od posebnog značaja je za vlastodavca. Tako bez posebnog ovlaštenja punomoćnik ne može zaključiti ugovor o jemstvu, preuzeti mjeničnu obavezu, zakljčiti ugovor o poravnanju, ugovor o izabranom sudu, niti se može odreći nekog prava bez naknade. Punomoć prestaje opozivom zastupanog (vlastodavca) ili otkazom zastupnika (punomoćnika), smrću punomoćnika, gubitkom potpune poslovne sposobnosti vlastodavca ili punomoćnika. Punomoć prestaje i završetkom posla zbog kojeg je data. Ona prestaje i nastupanjem naknadne nemogućnosti ispunjenja posla.

17. Posebna dejstva dvostranih ugovora Posebna dejstva ugovora se ogledaju u slučaju promjenjenih okolnosti, prekomjernog oštećenja i zaključenja zelenaškog ugovora. 17.1. Promjenjene okolnosti (clausula „rebus sic stantibus“). Da bi se moglo govoriti u promjenjenim okolnostima potrebno je da se prema oderdbama čl.133-136 ZOO ispune slijedeći uslovi: - da se radi o okolnostima koj su nastupile poslije zaključenja ugovora; - da se radi o okolnostima koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne ugovorne strane - da se zbog tih okolnosti ne može ostvariti svrha ugovora, - da je nakon nastupanja novih okolnosti očigledno da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i da bi ga stoga po opštem mišljenju bilo nepravično održati na snazi. Na promjenjene okolnosti se ne može pozivati ona strana u ugovoru koja je te okolnosti morala uzeti u obzir prilikom zaključenja ugovora. To znači da okolnosti koje dovode do raskida ili izmjene ugovora moraju biti u vrijeme zaključenja ugovora nepredvidive i neotklonjive za ugovornu stranu koja se na njih poziva. Ugovora strana koja se poziva na promjenjene okolnosti mora sudskim putem tražiti raskid ugovora. Ona ne može tražiti izmjenu ugovora. Pravo na zahtjev za izmjenu ugovora ima tužena strana u sporu po zahtjevu za raskih ugovora u slučaju „clausula rebus sic stantibus“. Ako sud donese odluku o raskidu ugovora, na zahtjev strane koja nije tražila raskid sud će obavezati drugu stranu da nadoknadi pravičan dio štete. Inače, u našem obligacionom pravu, ugovorne strane se mogu unaprijed punovažno odreći od prava pozivanja na odreĎene promjenjene okolnosti, osim ako to nije u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja. 17.2. Prekomjerno oštećenje (laesio enormis) Prekomjerno oštećenje (oštećenje preko polovine) postoji onda kada je izmeĎu obaveza ugovornih strana koje proističu iz dvostrano obaveznih i teretnih ugovora, u vrijeme zaključenja ugovora postojala očigledna nesrazmjera. Uslovi za postojanje prekomjernog oštećenja su slijedeći: - da se radi o dvostrano obaveznom i teretnom ugovoru - da između preuzetih obaveza postoji očigledna nesrazmjera - da oštećena strana u vrijeme zaključenja ugovora nije znala, niti je morala znati za postojanje nesrazmjere Posljedice postojanja prekomjernog oštećenja se sastoje u tome što oštećena strana ima pravo zahtjevati poništenje

takvog ugovora u roku od 1 godine dana od dana zaključenja ugovora, ako za pravu vrijednost nije znala ili nije mogla znati. Zahtjev se ostvaruje podizanjem tužbe ili isticanjem prigovora na zahtjev povjerioca za ispunejnje obaveze. Oštećna strana ne može tražiti izmjenu ugovora. Odricanje od prava da se zahtjeva poništenje ugovora ne proizvodi pravno dejstvo. 18. Sredstva obezbjeđenja ugovora Sredstva za obezbjeĎenje izvršenja ugovora se tradicionalno dijele na stvarna i lična stredstva obezbjeĎenja ugovora. 18.1. Stvarna sredstva obezbjeđenja ugovora su ona na temelju kojih povjerilac stiče stvarno pravo na stvari dužnika ili nekog trećeg lica. To su : kapara, kaucija i zaloga. Kapara (arrha) je odreĎeni iznos novca ili drugih zamjenljivih stvari koje jedna ugovorna strana daje drugoj kao znak da je ugovor zaključen i u cilju obezbjeĎenja izvršenja ugovora. Po svojoj pravnoj prirodi kapara je akcesorni (sporedni) ugovor kojim se oibezbjeĎuje realizacija glavnog ugovora. On je realan ugovor jer za njegovo postojanje nije dovoljna samo saglasnost ugovornih strana o bitnim sastojcima ugovora, nego i predmet ugovora (obično novac ili zamjenljiva stvar) mora biti predat drugoj ugovornoj strani. Ako je ugovor ispunjen u cjelini kapara se vraća ili se uračunava u ispunjenje obaveze onoj strani koja ju je dala. Ako je ugovor djelimično ispunjen, savjesna strana ne može zadržati kaparu, ali ima pravo tražiti ispunjenje ugovora i naknadu štete ili pak naknadu štete zbog neurednog ispunejnja obaveze. Ako ugovor uopšte nije ispunjen, a za neispunjnj je kriva strana koja je dala kaparu, nevina strana može zahtjevati ispunjenje ugovora ako je to moguće i naknadu štete zbog neispunjenja ili se zadovoljiti datom kaparom. (facultas alternativa). Ako ugovor nije ispunjen, a za neispunjenje je kriva strana koja je primila kaparu, druga , nevina strana može: tražiti ispunejnje ugovora i nakandu štete zbog zakašenjenja, odustati od ugovora i tražiti naknadu šette zbog neispunjenja ugovora ili odustati od ugovora i tražiti od krive strane kaparu u dvostrukom iznosu. Ako se ugovor ne može izvršiti, a za neizvršenje nije kriva niti jedna strana ( naknadna nemogućnopst ispunejnja), kapara se mora vratiti. Kapara se mora vratiti i u slučaju ako se ugovor ne može izvršiti ,a za izvršenje su odgovorne obje strane. Kaucija (jamčevina, vadium) je odreĎeni iznos novca koji dužnik daje prilikom zakjljučenja ugovora u svrhu zaključenja i obazbjeĎenja izvršenja ugovora. Kaucija je stvarno-pravno sredstvo obezbjeĎenja ugovora jer dužnik mora prilikom zaključenja ugovora predati odreĎeni iznos novca da bi ugovor bio zaključen. Neizvršenjem ugovora, pa makar to bilo i bez njegove krivice, dužnik gubi datu kauciju. Kaucija obezbjeĎuje samo primaoca kaucije, za razliku od kapare koja obezbjeĎuje obje ugovorne strane. Zaloga - Postoji zaloga na pokretnim stvarima ili ručna zaloga (čl.966-988 ZOO), zaloga na potraživanjima i drugim pravima (čl.989-996 ZOO) i zaloga nepokretnim stvarima (hipoteka) koja je regulisana pravnim pravilima i zakonima iz oblčasti stvarnog prava. Založno pravo je stvarno sredstvo obezbjeĎenja i služi obezbjeĎenju potraživanja povjerioca. Ugovor o zalozi je takav ugovor kojim se obavezuje dužnik ili neko treće lice da će povjeriocu predati neku pokretnu stvar iz koje se on može namiriti ukoliko mu potraživanje ne bude isplaćeno o dospjelosti. Dakle, prema ZOO, ugovor o zalozi nije realan, već konsensulan ugovor. Založno pravo se na pokretnoj stvari se zasniva ugovorom o zalozi , a stiče izvršenjem ugovora tj. predajom založene stvari povjeriocu. Ugovor je prema tome pravni osnov sticanja založnog prava, a predaja stvari je modus aquirendi (način sticanja) založnog prava. Ugovor o zalozi je akcesoran ugovor i kao takav zavisan od glavnog ugovora čijem obezbjeĎenju služi. Založno pravo može postojati samo ako postoji glavno potraživanje koje se tim založnim pravom obezbjeĎuje. Ukoliko povjeriočevo potraživanje iz glavnog ugovora ne bude izmireno o dospjelostio, on može tražiti od suda da se stvar koja je predmet založnog prava proda na javnoj prodaji ili po tekućoj cijeni. Zabranjena je klauzula na osnovu koje će založena automatski preći u vlasništvo založnog povjerioca, ako njegovo potraživanje ne bude namireno o dospjelosti (lex commisoria). 18.2. Lična sredstva obezbjeđenja ugovora su :ugovorna kazna, jemstvo, odustanica i pravo zadržavanja (ius retentionis). Ugovorna kazna je takvo lično obezbjeĎenje kojim se obavezuje ugovarač (dužnik) da će od drugom ugovaraču (povjeriocu) isplatiti odreĎeni novčani iznos ili mu pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni ili zakasni sa ispunjenjem svoje ugovorne obaveze. Ugovorna kazna je akcesorne prirode što znači da zavisi od postojanja glavne obaveze i dijeli njenu sudbinu. Ako je ugovorna kazna stipiulirana za slučaj neispunjenja obaveze, tada povjerilac može tražiti alternativno ili ispunjenje obaveze ili isplatu ugovorne kazne.(tzv. alternativna ugovorna

kazna). MeĎutim, ako je ugovorna kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja u ispunjenju obaveze tada povjerilac može kumulativno zahtjevati ispunjenje obaveze i isplatu ugovorne kazne. (tzv.kumulativna ugovorna kazna) Jemstvo (obično, subisidijarno) je ugovor zaključen izmeĎu povjerioca i jemca, kojim se jemac obavezuje da će povjeriocu ispuniti punovažnu i dospjelu obavezu dužnika, ukoliko to dužnik ne učini. Jemac preuzima odgovornost za obavezu glavnog dužnika i odgovara povjeriocu cjelokupnom svojom imovinom. U slučaju jemstva prema povjeriocu se pojavljuju dva dužnika i to jedan koji se naziva glavni dužnik, koji ima obavezu da ispuni obavezu prema povjeriocu koja ima izvor u osnovnom ugovoru izmeĎu povjerioca i glavnog dužnika. MeĎutim, za navedenu obavezu, garantuje još jedno lice - jemac, tako da povjerilac može da ispunjenje obaveze zahtjeva od dva lica i to: neposredno - od glavnog dužnika, a supsidijarno, ako glavni dužnik obavezu ne ispuni, -i od jemca. Radi naplate, povjerilac se mora prethodno obratiti glavnom dužniku i ostaviti mu odreĎeni rok za ispunjenje obaveze, pa tek nakon toga, sudskim putem od jemca zahtjevati isplatu potraživanja. Solidarno jemstvo postoji kada se jemac obavezao zajedno sa glavnim dužnikom i to kao jemac platac. Povjerilac može tražiti ispunjenje obaveze bilo od glavnog dužnika, bilo od solidarnog jemca ili pak od obojice zajedno. Podjemstvo je takva vrsta jemstva kada se treće lice obavezuje povjeriocu da će mu ono izmiriti obavezu ukoliko to ne učini jemac. Ovo lice se naziva podjemac ili jemčev jemac. Odnos izmeĎu jemca i podjemca je isti kao i odnos izmeĎu glavnog dužnika i jemca. Sajemstvo postoji kada se više jemaca obavežu da će odgovarati za ispunjenje glavne obaveze. Sajemci odgovaraju solidarno za obavezu glavnog dužnika, tako da povjerilac može tražiti ispunejnje cijele obaveze od svakog od njih ili od svih zajedno, ali tek ako svoje potraživanje nije uspio naplatiti od glavnog dužnika. Jemstvo za naknadu štete jemcu postoji kad se jedno lice obaveže jemcu da će mu nadoknaditi štetu koju bi on pretrpio zbog toga što je kao jemac platio glavni dug. Ovdje se treće lice u stvari obavezuje da će nadoknadiit jemcu onaj dio koji on nebi mogao naplatiti u regresnom postupku. Odustanica je sporazum ugovornih strana na osnovu kojeg jedna ili obje ugovorne strane mogu odustati od već zaključenog ugovora davanjem odreĎene sume novca. Odustanica je u stvari pravo jedne ili obje ugovorne strane da odustanu od ugovora plaćanjem odreĎenog iznosa novca. Strana u čiju korist je odustanica ugovorena ima pravo izbora (facultas alternativa) da odustane od ugovora i drugoj strani isplati ugovoreni iznos odustanice ili pak da ostane u ugovoru i traži ispunejnje svoga potraživanja iz ugovora. Pravo zadržavanja (retencija, ius retentionis) je pravo povjerioca da nakon dospjelosti potraživanja zadrži dužnikovu pokretnu ili nepokretnu stvar (koja može, ali i ne mora biti predmet obligacionog odnosa povjerioca i dužnika), koja se nalazi u posjedu povjerioca, sve dok mu ne bude isplaćeno potraživanje. Ako dužnik ne ispuni svoju obavezu iz ugovora, povjerilac može naplatiti svoje potraživanje iz zadržane stvari na isti način kao i založni povjerilac . 19 Ugovor u korist trećeg lica Ugovor u korist trećeg lica je takav ugovor kod kojega se jedna ugovorna strana (dužnik, promitent, obećavalac) obavezuje drugoj ugovornoj strani (povjeriocu, promisaru, stipulantu) da će izvršiti odreĎenu radnju u korist nekog trećeg lica (korisnika, beneficijara). Ugovori u korist trećeg su česti u osiguranju. Tako, naprimjer, ugovor u korist trećeg postoji kada jedno lice zaključi sa osiguravajućim društvom ugovor o osiguranju za slučaj smrti u korist svoga sina. Kod takvog ugovora,osiguravajuće društvo se pojavljuje kao dužnik (promitent) koji se obavezuje ugovaraču osiguranja (povjeriocu, promisaru),da će, za slučaj smrti ugovarača osiguranja (povjerioca), isplatiti odreĎenu sumu novca sinu povjerioca, kao trećem licu (beneficijaru). Ugovorom u korist trećeg lica se uspostavljaju slijedeći pravni odnosi: - odnos promitenta (dužnika) i promisara (povjerioca) (podrazumjeva pravo povjerioca-promisara da zahtjva ispunjenje obaveze od dužnika (promitenta) u korist trećeg lica, , kao i obavezu dužnika(promisara) da isšuni obavezu trećem loicu (beneficijaru); - odnos promitenta (dužnika) i trećeg lica (korisnika, beneficijara) (podrazmjeva pravo trećeg lica- korisnika da zahtjeva od promitenta (dužnika) ispunjenje obaveze. Korisnik ne može uticati na sradžaj ugovora, jer korisnik nije ugovorna strana. Promitent može isticati sve one prigovore koje može istaći i prema promisaru kao povjeriocu koji proističu iz osnovnog posla, kao što je prigovor neispunjenja). - odnos promisara (povjerioca) i trećeg lica (korisnika) se zasniva na motivima zbog kojih ugovara neko pravo u korist trećeg lica (na primjer, taj motiv može biti poklon, isplata nekog duga, davanje zajma i sl.).

20. Pobijanje dužnikovih pravnih dijela

Pobijanje pravnih djela -radnji dužnika je institut obligacionog prava putem kojeg svaki povjerilac dospjelog potraživanja može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je preduzeta na štetu povjerioca. Pravo pobijanja povjerilac ima bez obzira da li je njegovo potraživanje nastalo prije ili poslije pobijane radnje dužnika. Opšti uslovi pobijanja su: - da povjerilac ima dospjelo potraživanje prema dužniku, - da je dužnik preduzeo pravnu radnju na štetu povjerioca/povjerilaca koja se može sastojati u odreĎenom činjenju ili pak propuštanju, - da usljed pravne radnje koja se sastoji u činjenju, dužnik u svojoj imovini više nema dovoljno sredstava za ispunjenje povjeriočevog potraživanja, odnosno da je usljed pravne radnje dužnika koja se sastoji u propuštanju, dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili je pak za njega, usljed takve radnje propuštanja, nastala kakva materijalna šteta. Posebni uslovi pobijanja Ako se dužnikova pravna radnja sastoji u teretnom raspolaganju, takva radnja se može pobijati ako je dužnik u vrijeme raspolaganja znao ili je mogao znati da preduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim povjeriocima, ili ako je trećem licu sa kojim je, ili u čiju korist je pravna radnja preduzeta, to bilo poznato ili moglo biti poznato. (dolozna paulijanska tužba ili actio Pauliana dolosa). Nausuprot doloznoj pauljanskoj tužbi, postoji tzv.kulpozna paulijanska tužba (actio Pauliana culposa) kod koje dužnik ne zna da svojom pravnom radnjom oštećeuje povjerioce, ali je to mogao znati da je upotrijebio pažnju dobrog domaćina, odnosno dopbrog privrenika. Postoji pretpostavka da je trećem licu bilo poznato da dužnik preduzetim raspolaganjem nanosi štetu povjeriocima, ako je treće lice dužnikov suprug ili srodnik po krvi u pravoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili po tazbini do istog stepena porodična paulijanska tužba, actio Pauliana familiaria. Ako se dužnikova pravna radnja sastoji u besplatnom raspolaganju, smatra se da je dužnik znao da raspolaganjem nanosi štetu povjeriocima. Ovakva raspolaganja se pobijaju tzv. kvazipaulijanskom tužbom. 21. Nevažnost ugovora Nevažni ugovori su oni koji ne proizvode pravna dejstva. Djelimo ih na ništave ugovore i pobojne (rušljive) ugovore. Ništavi ugovori su oni ugovori koji su protivni ustavnom ureĎenju, prinudnim propisima ili moralu društva, odnosno oni koji su protivni prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima. Ništavi ugovori ne proizvode pravno djestvo. Najčešći razlog ništavosti postoji u slučaju kada je ugovor protivan prinudnim propisima, odnosno kogentnim normama. Tako, na primjer ništav je ugovor o prometu nepokretnosti čiji je predmet stvar koja nije u prometu (res extra commercium). Isto tako ništav je ugovor kojim se skraćuje ili produžava rok zastarjelosti. ZOO propisjue i neki drugi razloge ništavosti ugovora i to : poslovna nesposobnost stranaka, nesporazum (disens) prilikom izjave volje, nemogućnost, nedopuštenost, neodreĎenost odnosno neodredivost predmeta obaveze (činidnbe), nedopuštenost i nepostojanje osnova i nepostojanje forme. Na ništavost se mogu pozivati sva zainteresovana lica, a tužba zbog ništavosti ne zastarjeva. Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti. Osnovna pravna posljedica ništavosti sastopji se u tom da se smatra da ugovor nije ni nastao i da njegova ništavost postoji od početka (ex tunc). Svaka strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je po osnovu noištavog ugovora primila. Restitucija se po pravilu vrši u naturi, a ako to nije moguće, strana koja vraća dužna je dati novčanu protivvrijednost za primljenu stvar. Pored restitucije (povrata) savjesna strana u ništavom ugovoru ima i pravo na naknadu štete. Savjesna strana je ona koja nije znala niti je prema okolnostima mogla znati za postojanje razloga ništavosti. Rušljivi (pobojni) ugovori su oni koji priozvoide pravne dejstva, ali se na zahtjev zainteresovanih lica mogu poništiti. Oni , po pravilu sadrže odreĎeni nnedostatak , koji zainteresovanim licima daje pravo da traže poništenje ugovora. Prema ZOO razlozi rušljivosti su sliejdeći : - ograničena poslovna sposobnost ugovarača, - mane volje (zabluda, prijtnja i prevara) - prekomjerno oštećenje, - pravne radnje dužnika preduzete na štetu povjerioca Kada se u nekom ugovoru steknu razlozi rušljivosti (pobojnosti) tada je za poništenje toga ugovora ovlaštena samo ona strana u čiju korist je ta pobojnost ustanovljena, tako da ukoliko taj ugovrač ne želi podići tužbu radi poništaja ugovora, u tom slučaju se druga lica na postojanje tih nedostataka ne mogu pozivati. Rušljiv ugovor proizvodi pravna dejstva sve dok ne bude poništen. Rok za podnošenje tužbe za poništenje rušljivog ugovora iznosi jedna godina dana od dana sazannja za rušljivot (pobojnost) ugovora, odnosno od prestanka prinude. Pravo pobijanja ugovora zbog rušljivosti u svakom slučaju prestaje u objektivnom roku od 3 godine od sklapanja ugovora. Rokovi

su prekluzivni. Rokovi od 3 godine ne važe za slučaj pobijanja zbog opgraničene poslovne sposobnosti ili pak prekomjernog oštećenja. Pravne posljedice pobojnosti ugovora su takve da pobijani ugovor nij valjan od njegovog zaključenja, tj. ex tunc. U slučaju pobojnosti ugovora takoĎe se sprovodi restitucija tj. vraćanje onoga što su ugovorne strane po osnovu takvih ugovora primile. Na pobojnost ugovora sud ne pazi po službenoj dužnosti, što znači da stranke moraju sudu ukazati na razloge pobojnosti ugovora. 22. Raskid ugovora Raskid je jedana od načina prestanka ugovora, tako da raskidom prestaje postojati jedan valjano zaključen ugovor. Raskid ugovora može nastupiti saglasnom voljom ugovornih strana, ali i jednostranom izjavom volje jedne od ugovornih strana, pod odreĎenim uslovima. Raskinuti se može samo valjan, a ne i ništav ili rušljiv ugovor. Sporazumni raskid ugovora je novi ugovor zaključen izmeĎu istih ugovornih strana kojim one sporazumno ugovaraju prestanak važenja do tada punovažnog ugovora. Ako ugovorne strane nisu uopšte ispunile svoje obaveze smatra se da ugovor nije ni nastao tako da sporazumni raskid ugovora djeluje od zaključenja (ex tunc). Ako su ugovorne strane makar i djelimično isounile svoje ugovorne obaveze, tada one sporazumom odreĎuje od kada djeluje sporazumni raskid tj,. da li djeluje za ubuduće (ex nunc) ili pak djeluje od samog zaključenja ugovora (ex tunc). Jednostrani raskid ugovora zbog neispunjenja -Kada jedna strana u dvostranom ugovoru ne ispuni svoju ugovornu obavezu, druga strana može pod odreĎenim uslovima raskinuti ugovor. Uslovi za jednostrani raskid ugovra su slijedeći : - da jedna strana u ugovoru nije ispunila svoju obavezu u cjelini - da je dužnik odgovoran (kriv) za neispunjenje U slučaju da dužnik kasni sa ispunjenjem ugovorne obaveze njegova krivica za neispunjnje se pretpostavlja. (Radi se o oborivoj pretpostavki krivice (praesumprio iuris tantum), - da je povjerilac ostavio dužniku primjereni naknadni rok za ispunejnje obaveze. Inače, povjerilac nije u obavezi ostaviti dužniku naknadni rok za ispunjenje obaveze kada ispunejnje obaveze u roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni svoju obavezu u tom roku. Takvi ugovori se smatraju fiksnim ugovori ili fiksni pravni poslovi. Fiksni ugovori su takvi ugovori u kojem su se ugovorne strane sporazumjele da se ugovor mora ispuniti u strogo odreĎeno (fiksno) vrijeme, a u protivnom se ugovor raskida. Povjerilac može raskinuti ugovor i bez ostavljanja dužniku naknadnog primjerenog roka za ispunjenje u slučaju ako iz držanja dužnika proizilazi da on svoju obavezu neće ispuniti ni u naknadnom roku. Raskidom ugovora ugovor prestaje postojati i ugovoren strane su osloboĎene svojih obaveza. Pravilo je da raskid djeluje retroaktivno (ex tunc), uz izuzetak raskida kod tzv.trajnih ugovora (na primjer ugovor o zakupu) kada raskid djeluje ex nunc, t. od momenta raskidanja, dakle za ubuduće. Pored prava da raskine ugovor, povjerilac može od dužnika koji nije isopunio oabvezu tražiti i naknadu štete zbog neispunjenja ugovora. Raskig ugovra djeluje samo izmeĎu ugovornih strana (inter partes) , tako da savjesna treća lica ne mogu trpiti štetne posljedice raskida ugovora. 23. Docnja (zakašnjenje) Docnja je zakašnjenje dužnika u ispunjenju obaveze ili odbijanje povjerioca da primi ispunjenje obaveze od dužnika. Zakašnjenje dužnika se zove dužnička docnja (mora debitoris), a odbijanje povjerioca da primi ispunjenje od dužnika, povjerilačka docnja (mora creditoris). Dužnička docnja Dužnička docnja postoji kada dužnik ne ispuni svoju obavezu u roku odreĎenom za ispunjenje. Da dužnik nije ispunio svoju ugovornu obavezu. Da je nastupila dospjelost obaveze. Da je povjerilac opomenuo dužnika da je dužan ispuniti obavezu. (Opomena može biti data usmeno, pismeno ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha postizanje ispunjenja obaveze). Dužnik koji je u docnji dužan je i dalje da ispuni ugovornu obavezu, tako da povjerilac u tom slučaju ima pravo zahtjvati ispunjenje obaveze i naknadu štete koju je pretrpio zbog dužnikovog zakašnjenja. Povjerilačka docnja postoji onda kada povjerilac bez opravdanog razloga odbije da primi ponuĎeno ispunjenje obaveze ili ako svojim ponašanjem spriječi. Pretpostavke povjerilačke docnje su: - da je nastupila dospjelost dužnikove obaveze ispunjenja - da je dužnik ponudio povjeriocu ispunjenje obaveze i pokušao ispunnjenje, - da je povjerilac odbio da primi ispunjenje obaveze odnosno spriječio ispunejnje

Posljedice povjerilačke docnje su : prestanak dužničke docnje, prestaju teći kamate, na povjerioca prelazi rizik slučajne propasti stvari, a povjerilac je dužan nadoknaditi dužniku štetu koju ovaj pretrpi zbog povjerilačke docnje. Kad se povjerilac nalazi u docnji dužnik se može osloboditi svoje obaveze tako što će dugovanu stvar deponovati kod suda.

24.

Zastarjelost

Prema ZOO, zastarjelošću prestaje pravo zahtjevati ispunjenje obaveze i nastupa kada protekne zakonom odreĎeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtjvati ispunjenje obaveze. Nakon proteka toga roka povjerilac će svoje potraživanje prema dužniku moći ostavriti samo ako dužnik ne prigovori da je nastupila zastarjelost, dakle ako ne istakne prigovor zastarjelosti. Ovo stoga što sud ne pazi na zastarjelost po službenohj dužnosti, već samo ako takav prigovor bude istaknut od strane dužnika. Zastarjevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo zahtjevati ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo odreĎeno. Ako se obaveza sastoji u nečinjenju, propuštanju ili trpljenju, zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kada je dužnik postupio protivno obavezi (uzdržavanja, nečinjenja ili trpljenja). Rokovi zastarjelosti propisani zakonom ne mogu se ugovorm strana produžavati niti skraćivati. Dužnik se ne može unaprijed odreći od zastarjelosti, ali može odreći od već nastupjele zastarjelosti i to kada na pounovažan način prizna dug koji j zastario. Ako dužnik ispouni zastarjelu obavezu, on ne može zahtjevati da mu povjerilavc vrati ono što je dao, jer je ispunio punovažnu obavezu koja ima karakter pririodne obligacije. Kada zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja kao što su na primjer : kamata, plodovi,troškovi, ugovorna kazna. Rokovi zastrajelosti mogu biti opšti i posebni. Opšti zastarni rok se primjenjuje ako zakon za odnosno potraživanje nije propisao neki poseban rok zastarjelosti. Prekid zastarjelosti postoji kada iz odreĎenog razloga započeto zastarjevanje potpuno prestane. Vrijeme do nastupanja prekida se ne uračunava, a prestankom okolnosti koje su dovele do prekida, zastarjevanje počinje da teče iznova. Prekid zastarjelosti nastupa kada dužnik prizna dug. Zastarjevanje prekida i povjerilac podizanjem tužbe protiv dužnika ili svakom drugom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, s ciljem utvrĎivanja, obezbjeĎenja ili ostvarenja potraživanja. Zastoj zastarjevanja postoji kada zbog nekih zakonom predviĎenih pravno-relevantnih činjeica ili postojanja odreĎenih okolnosti zastarjevanje ne može teći, a ako je počelo, tada ono prestaje teći dok postoje te okolnosti. Vrijeme proteklo prije zastoja uračunava se u tok zastarjevanja. Vrijeme trajanja zastoja ili mirovanja zastarjelosti ne računa se u rok zastarjelosti. Zastarjevanje ne teče : - izmeĎu bračnih drugova, - izmeĎu roditelja i dece - dok traje roditeljsko pravo - izmeĎu štićenika i staraoca za vrijeme trajanja starateljstva i dok ne budu položeni računi, - izmeĎu lica koja žive u vanbračnoj zajednici dok ta zajednica postoji, - za vrijeme mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata u pogledu potraživanja lica na vojnoj dužnosti, - u pogledu potraživanja koja imaju lica zapsolena u tuĎem domaćinstvu prema poslodavcu ili članovima njegove porodice koji zajedno sa njim žive- sve dok taj radni odnos traje, - za sve vrijeme za koje povjeriocu nije bilo moguće, zbog nesavladivih prepreka, da sudskim putem zahtjeva ispunjenej obaveze.

25. Promjena subjekata obligacije Promjena subjekta u obligaciji znači mogućnost promjene povjerioca ili dužnika, odnosno da na mjesto prvobitnog povjerioca odnosno dužnika doĎe novi povjerilac odnosno novi dužnik. Pravni osnovi promjene subjekata obligacije mogu biti različiti , a najznačajniji su : - ugovor (cesija, ugovorna personalna subrogacija, preuzimanje duga, ugovor o asignaciji, ustupanje ugovora); - zakon (univerzalna sukcesija, nacionalizacija, konfiskacija) ; - odluka suda (postupak prinudnog izvršenja, dioba zajedničke imovine) - jednostrana izjava volje (testament, legat) - smrt povjerioca ili dužnika (na mjesto umrlih povjerilac i dužnika dolaze njihovi nasljednici) CESIJA je ugovor izmeĎu starog i novog povjerioca, kojim dotadašnji povjerilac prenosi potraživanje koje ima prema dužniku, na novog povjerioca. Prvobitni povjerilac koji svoje potraživanje ustupa novom povjeriocu naziva se cedent ili ustupilac, a novi povjerilac kome se potraživanje ustupa zove se cesinonar ili prijemnik. Dužnik koji

na osnovu cesije duguje ustupljeno potraživanje cesionaru ili prijemniku , zove se cesus. Kada cedent, ustupilac (prvobitni povjerilac) svoje potraživanje prenosi ugovorom, tada se radi o tzv. dobrovoljnoj ili ugovornoj cesiji. Kada se potraživanje prenosi na novog povjerioca na osnovu zakona, prelaz potraživanja nastaje kada nastupe odreĎene pravno-relevantne činjenice, kao na primjer, kod jemstva, kada na jemca koji je namirio potraživanje povjerioca, prelazi namireno potraživanje sa svim pravima i garancijama. Izvor nastanka cesije može biti i sudska odluka. Takav slučaj se javlja u izvršnom postupku, kada izvršni sud zaplijeni potraživanje koje dužnik ima prema trećim licima i to potraživanje prenese na tražioca izvršenja, odnosno dužnikovog povjerioca. Pretpostavke ugovorne cesije - potrebno je da se zaključi ugovor o ustupanju potraživanja izmeĎu cedenta (ustupioca) i cesionara (prijemnika), odnosno da se o ustupanju potraživanja postigne saglasnost volja ugovornih strana (cedenta i cesionara). Pod ustupanjem potraživanja se najčešće podrazumjeva tzv. prodaja potraživanja novom povjeriocu (cesionaru), čime cedent izmiruje svoj dug prema cesionaru koji potiče iz nekog njihovog prethodnog (drugog) pravnog odnosa. Takva cesija se zove - Cesija solventi causa. Cesija donandi causa je rijetka u praksi i postoji u slučaju kada cedent poklanja cesionaru svoje potraživanje koje ima prema dužniku. Položaj dužnika (cesusa) se ne smije pogoršati usljed cesije, tako da on svoju obavezu ispunjava u onom obimu u kojem je ona postojala prije cesije. Potraživanje koje predmet cesije ne smije biti obuhvaćeno zakonskom zabranom ustupanja , da potraživanje koje se prenosi ne spada u red potraživanja koja su vezana za ličnost povjerioca ili se po svojoj prirodi protive prenošenju na drugog. Ne mogu biti predmet cesije : - potraživanja čiji je prenos zabranjen zakonom, (Na primjer, prenos prava na naknadu štete u vidu novčane rente, prava na naknadu štete zbog smrti bliskog lica, zbog povrede tijela ili narušenja zdravlja i sl.) Ipak, dospjeli obroci se mogu cedirati. - potraživanja koja su vezana za ličnost povjerioca (cedenta) (Na primjer potraživanje penzije, alimentacije i sl). - potraživanja koja se po svosjoj prirodi protive prenošenju na drugog (Radi se o potraživanja koja u svojoj osnovi imaju odnos povjerenja, kao na primjer u slučaju ugovora o nalogu, ugovora o punomoćstvu, ili pak o potraživanjima kod kojih zahtjevi čine neraskidivo jedinstvo sa pravnim osnovom (na, primjer zahtjev vlasnika za predaju stvari). - potraživanja čije je prenos isključen ugvorom (Ne može biti predmetom cesije potraživanje za koje su stranke ugovorile da se ne može cedirati.) Dužnik (cesus) mora biti obavješten o cesiji. To je obaveza cedenta. Cesus se može osloboditi svoje obaveze, ako istu ispuni cedentu i to prije obavijeti o cesiji. Ako bi on svoju obavezu ispunio poslije obavještenja o cesiji, to bi značilo da je obavezu ispunio licu koje više nije povjerilac u predmetnom obligacionom odsnosu, tako da njegova obaveza punovažno ostaje da postoji prema novom povjeriocu (cesionaru). Cesus se od ovakve situacije može odbraniti samo ako dokaže da nije obavješten o cesiji Savjestan dužnik se tada poziva na odredbu čl.438 st.2 ZOO. Zaključenjem ugovora o cesiji cesionar stupa na mjesto cedenta i postaje povjerilac u obligaciono- pravnom odnosu iz kojeg izvire preneseno potraživanje. Pored prigovora da nije obavješten o cesiji, dužnik može istaći cesionaru i sve one prigovore koje je mogao istaći cedentu do momenta saznanja za ustupanje (cesiju). Ustupanje umjesto ispunjenja postoji kada dužnik, na osnovu sporazuma sa povjeriocem, umjesto ispunjenja svoje obaveze ustupi povjeriocu svoje potraživanje ili jedan njegov dio koje ima prema trećem licu. Svrha ustupanja je tome da se cedent (dužnik) oslobodi svoje obaveze prema cesionaru. Ustupanje radi naplaćivanja je poseban slučaj cesije gdje cedent ustupa svom povjeriocu (cesionaru) neko svoje potraživanje radi toga da on tj. cesionar, naplati to potraživanje od dužnika. Obaveze cedenta prema cesionaru se ne gasi niti smanjuje za iznos ustupljenog potraživanja, nego tek onda kada cesionar naplati ustupljeno potraživanje.. Ustupanje radi obazbjeĎenja postoji u situaciji kada cedent da bi obezbjedio cesionarovo potraživanje, prenosi na cesionara svoje potraživanje prema trećem licu. Ako cedent ne namiri svoj dug koji ima prema cesionaru, tek tada cesionar ima pravo da se namiri iz ustupljenog potraživanja, jer mu je ono zbog toga i preneseno. Ako cedent ispuni svoju obavezu, cesionar mu je dužan vratiti ustupljeno potraživanje ( tzv. Povratna cesija).



Ugovorna promjena dužnika u obligaciji se vrši: preuzimanjem duga, pristupanjem dugu i preuzimanjem ispunjenja. Preuzimanje duga je ugovor izmeĎu dužnika i trećeg lica (preuzimaoca), kojim treće lice na sebe preuzima obavezu dužnika. Da bi sporazum dužnika i trećeg lica o preuizimanju duga proizvodio pravno dejstvo potreban je pristanak–saglasnost povjerioca. Saglasnost na sporazuma o preuzimanju duga, povjerilac može dati prije, poslije i istovremeno sa zaključenjem ugovora. Da bi povjerilac ovu saglasnost uopšte mogao dati, potrebno je da bude

obavješten o preuzimanju duga. Obavještenje o preuzimanju duga povjeriocu, može dati dužnik ili sam preuzimalac duga, a povjerilac može saopštiti svoju saglasnost na sporazujm o preuzimanju duga svakome od njih. Pristupanje dugu je ugovor kojim se treće lice obavezuje povjeriocu da će ispuniti dužnikovu obavezu bilo u cjelini ili samo dio. Za zaključenje ovoga ugovora nije potreban pristanak dužnika. Osnovna pravna posljedica zaključenja ugovora o pristupanju dugu je u tome da su i dužnik i treće lice, nezavisno jedan od drugog, dužni ispuniti obavezu povjeriocu. Pristupanje dugu postoji, na primjer, kada na jedno lice preĎe neka imovinska cjelina na osnovu ugovora, zakona ili nasljeĎivanja. U tom slučaju pored postojećeg dužnika, za dugove odgovara i sticalac i to solidarno sa njim. Preuzimanje ispunnjenja je ugovor između dužnika i trećeg lica kojim treće lice preuzima obavezu da umjesto dužnika ispuni obavezu povjeriocu. Treće lice, nije ugovorom preuzelo obaveze dužnika, već je samo preuzelo obavezu da će ispuniti obavezu koju ima dužnik prema povjeriocu. U ovom slučaju, a suprotno, ugovoru o preuzimanju duga, ne radi se o promjeni dužnika o obligaciji. USTUPANJE UGOVORA -Ustupanje ugovora je takav pravni posao kojim jedna ugovorna strana u dvostranom ugovoru ustupa trećem licu svoju cjelokupnu pravnu poziciju, pod uslovom da na to pristane druga ugovorna strana. Jedna ugovorna strana (ustupilac) prenosi na treće lice (primaoca) sva svoja potraživanja i dugovanja iz jednog obligacionog odnosa. Ustupanje ugovora je moguće samo na osnovu ugovora zaključenog izmeĎu zaiteresovanih strana (ustupioca i primaoca). Pretpostavke ustupanja ugovora su : 1. postojanje sporazuma izmeĎu ustupioca i trećeg, 2. predmet ugovora su prava i obaveze jedne ugovorne strane koja proističu iz ugovora koji se ustupa, 3. ustupanje je moguće samo kod dvostrano obaveznih ugovora, 4. za ustupanje je potreban pristanak druge ugovorne strane ASIGNACIJA Asignacija ili uput je izjava volje jednog lica kojom ono upućuje i ovlašćuje drugo lice da za njegov račun izvrši odreĎenu činidbu trećem licu. Činidba koaj treba da se izvrši se najčešće sastoji u plaćanju odreĎene sume novac. Lice koje izjavljuje volju kojom upućuje i ovlašćuje drugo lica da plati odreĎenu sumu novca trećem licu zove se asignant ili uputilac, lice koje se upućuje da izvrši činidbu zove se asignat ili upućenik, a treće lice koje činidbu prima u svoje ime zove se asignatar ili primalac uputa. Iz izloženoga je vidljivo da je asignacija obligacioni odnos izmeĎu tri lica : asignanta (uputioca) , asignata (upućenika) i asignatara (primaoca uputa) koja imaju odreĎena prava i obaveze u navedenom pravnom odnosu. Uput ili asignacija sadrži dva ovlaštenja i to: - ovlaštenje asignatu da izvrši činidbu asignataru, - ovlaštenje asignataru da primi činidbu Asignacija ima široku primjenu u savremenom pravnom prometu i najčešće se pojavljuje kao: sredstvo indirektnog plaćanja ili sredstvo indirektnog kreditiranja. Asignacija kao sredstvo indirektnog plaćanja postoji u slučaju kada je asignant povjerilac asignata (asignat nešto duguje asignantu) i dužnik asignatara (asignant nešto duguje asignataru). U tom slučaju asignant kao povjerilac asignatu ovome naloži da obavezu (iznos koji mu duguje) izvrši (isplati) asignataru kao njegovom povjeriocu. Asignacija kao sredstvo kreditiranja postoji kada asignant nalaže asignatu da isplati novac asignataru bez navoĎenja razloga zašto čini. Odnos izmeĎu asignanta u asignatara je prethodno regulisan posebnim ugovorom i to najčešće ugovorom o kreditu ili zajmu. Dejstvo asignacije se ispoljava kroz odnos: asignanta i asignata, asignanta i asignatara i asignata i asignatara. Odnos izmeĎu asignanta i asignata ili odnos pokrića načešće se javlja kod odreĎenih bankarskih poslova kog kojih se banka pojavljuje kao asignat (upućenik), a fizičko ili pravno lice ima ulogu asignanta (uputioca). U praksi se radi o situaciji kada fizičko ili pravno lice - asignant ima otvoren račun kod banke-asignata sa odreĎenom sumom novca (novčano pokriće). U takvoj situaciji, fizičko ili pravno lice kao asignant daje nalog i ovlaštenje banci (asignatu) kod koje ima novčano pokriće na računu da isplati sa navedenog računa odreĎeni iznos novca asignataru. Odnos između asignanta i asignatara (valutni odnos) Ako je asignatar asignantov povjerilac, tada on može, ali ne mora prihvatiti uput asignanta. Ako je prihvatio asignaciju može zahtjevati ispunjenje obaveze prvenstveno od asignata,a ako se nebi od njega mogao namiriti, tek onda bi mogao tražiti namirenje od asignanta. Ako asignatar nije asignantov povjerilac tada on nije obavezan prihvatiti asignaciju. Odnos između asignata i asignatara - Kada asignat primi uput od asignanta, tada asignatar može zahtjevati ispunjenje obaveze od asignata.

27. Prestanak obligacije Obligacije mogu prestati voljom subjekata obligacionog odnosa (povjerioca i dužnika) , ali i protiv njihove volje, nastupanjem odreĎenih činjenica. ZOO predviĎa slijedeće načine prestanka obligacija:

- ispunjenje - docnja, te pollaganje i prodaja dugovane stvari, - kompenzacija - oprost duga, - novacija , - sjedinjenje, - nemogućnost ispunnjenja, - protek vremena i otkaz,smrt i - zastarjelost ISPUNJENJE (solutio) predstavlja takav način prestanka obligacije kada obligacija prestaje valjanim izvršenjem činidbe koja predstavlja predmet dužnikove obaveze. Ispunjenje obaveze može biti neposredno ili posredno. Neposredno ispunjenje predstavlja realan, stvaran i postojeći akt dužnika (davanje, činjenje ili nečinjenje). Taj akt najčešće se ispoljava u isplati odreĎene sume novca. Posredno ispunjene predstavlja meĎusobno obračunavanje i uračunavanje uzjamnih činidbi i zove se prebijanje ili kompenzacija. Obavezu, po pravilu izvršava dužnik ili lice koje on ovlasti, ali i bilo koje treće lice koje ima pravni interes da obaveza bude ispunjena. Sva lica koja neispunjenjem dužnikove obaveze mogu pretrpjeti štetu smatraju se zainteresovanim licima, odnosno licima koja imaju pravni interes da obaveza dužnika ispunjena. Od ovih zainteresovanih lica povjerilac mora primiti ispunjenje obaveze, jer u protivnom zapada u povjerilačku docnju i snosi štetne posljedice povjerilačke docnje. - Umjesto dužnika, obavezu može ispuniti i treće lice. Ako se to dogodi, lice koje je ispunilo povjeriocu dužnikovu obavezu, stupa u prava povjerioca prema dužniku. Na primjer, obavezu kupca da plati kupoprodajnu cijenu može, umjesto njega, izvršiti prodavcu neko treće poslovno sposobno lice. U tom slučaju na treće lice kao isplatioca prelaze sva prava prodavca prema kupcu. Treće lice se zove ispunilac ili solvens, a prelaz prava sa prvobitnog povjerioca na treće lice kao novog povjerioca su zove personalna subrogacija. Personalna subrogacija može biti ugovorna i zakonska. Ugovorna personalna subrogacija nastaje na osnovu sporazuma povjerioca ili dužnika s jedne starne i trećeg lica, s druge strane, kojim se treće lice obavezuje da će umjesto dužnika, ispuniti povjeriocu dužnikovu obavezu. Ugovor o subrogaciji mora biti zaključen prije ili u trenutku ispunjenja obaveze iz osnovnog ugovora. Na novog povjerioca (ispunioca) prelazi samo glavno potraživanje, a od sporednih samo ona koja su ugovorena. Zakonska personalna subrogacija nastaje kada dužnikovu obavezu ispuni lice koje ima neki pravni interes za to. Tako, na primjer, kada jemac ili zalogodavac ispune povjeriocu dužnikovu obavezu, tada oni po sili zakona stupaju na mjesto povjerioca u obligaciji. Dakle, zakonska personalna subrogacija nastaje kada ispunjenjem dužnikove obaveze, na mjesto ranijeg povjerioca, u trenutku ispunjenja stupa treće lice u svojstvu novog povjerioca. Na njega , po samom zakonu prelaze sva prava ranijeg povjerioca, dakle kako ona glavna , tako i sporedna.

Predmet, vrijeme i mjesto ispunjenja Saglasno načelu „pacta sunt servanda“ dužnik je u obavezu da ispuni predmet obaveze (izvrši radnju ili se od nje uzdrži) u svemu kako je ugovoreno i to u vrijeme i u mjestu kako je to ugovoreno. U pogledu vremena i mjesta ispunejnja obaveze kada isti nisu odreĎeni u ugovoru, primjenjuju se posebna pravila propisana u odredbama čl.314318 ZOO. Ako je predmet obaveze tačno odreĎena stvar ili radnja, dužnik obavezu ispunjava, po pravilu predajom povjeriocu navedene stvari odnosno izvršenjem navedene radnje. Ako predmet nije tačno odreĎen, već je odreĎen po rodu, dužnik je obavezan predati stvar srednje kvaliutete. Ugovorom može biti utanačeno da će se dužnik osloboditi obaveze, ako umjesto dugovane činidbe (davanja ili činjenja) ispuni nešto drugo. Tada je riječ o zamjeni ispunjenja ili davanju umjesto ispunjenja (datio in solutum). Predmet zamjene ispunjenja može biti svaka stvar ili radnja koja može biti predmet obligacije. Na primjer, može se izmeĎu povjerioca i dužnika ugovoriti da će se obaveza dužnika koja se inače sastoji u predaji automobila ispuniti tako što će dužnik isdplatiti povjeriocu 4.000,00 KM. Davanje radi ispunjenja (datio pro solvendo) postoji kada dužnik svom povjeriocu preda neku stvar ili neko drugo pravo da ih povjerilac proda i iz dobijenog iznosa naplati svoje potraživanje. Ako izmeĎu povjerioca i dužnika ima više istorodnih obaveza, a ono što dužnik plaća nije dovoljno da se podmire sve obaveze, uračunavanje se vrši redom koji je propisan u odredbi čl.312 ZOO. Uračunavanje se vrši onim redom koji odredi dužnik prije ispunjenja ili najkasnije prilikom ispunjenja, a ako dužnik ne odredi red uračunavanja, obaveze se uračunavju redom kojim su dospjele za ispunejenje. Ako je više obaveza istovremeno dospjelo, prvo se namiruju namanje

obezbjeĎene obaveze, a ako su sve podjednako obezbjeĎene, namiruju se prvo one koje su dužniku najveći teret. Ako su obaveze u svemu jednake , namiruju se redom kojim su nastale, a ako su nastale istovremeno, ono što je dužnik dao na iem ispunjenja rasporeĎeuje se na sve obaveze srazmjerno njihovim iznosima. Ako dužnik pored glavnice duguje kamate i troškove, uračunavanje se vrši tako da se prvo otplaćuju troškovi, pa kamate i najzad glavnica. (čl.313 ZOO). PREBIJANJE ili KOMPENZACIJA je takav način prestanka obligacije što se vrši meĎusobno obračunavanje potraživanja jedne strane (povjerioca) sa uzjamnim potraživanjem druge strane (dužnika). Do prebijanja može doći na osnovu ugovora i zakona. Ugovorna kompenzacija postoji kada subjekti u dvostrano-obaveznim i uzjamnim obligacijama , u obistranom interesu, ugovore da pebiju meĎusobna potraživanja. Uslov prebijanaj jeste uzjamnost potraživanja strana u obligacionom odnosu. Najčešći način prebijanja se vrši na osnu jednostrane izjave volje uz ispunjenje zakonskih uslova (tzv.jednostrana kompenzacija). Uslovi za jednostranu kompenzaciju su slijedeći: - potraživanja koja se stavljaju u prijeboj moraju biti uzajamna, što znači da su lica na koje se prebijanje odnosi, jedan prema drugome, istovremeno i povjerilac i dužnik. - potraživanja moraju biti istovrsna ili jednorodna (stvari istog roda i kvaliteta) (Kompenziraju se, po pravilu, novčana potraživanja ili druge zanjeljive stvari) - potraživanja moraju biti dospjela, - potraživanja koja se kompenziraju moraju biti utuživa, što znači da se ne mogu stavljati u prijeboj prirodne obligacije (osim u slučaju kad jedna od strana ne prigovori da se rai o prirodnoj obligaciji). Zakonska kompenzacija je ona koja nastaje po samom zakonu i bez uticaja subjekata oblogacije. Naš ZOO ne poznaje zakonsku kompenzaciju. Kompenzacija je isključena : - ako se radi potraživanjima koja se ne mogu sudski zaplijeniti (na primjer, primanja po osnovu socijalne pomoći), - potraživanja stvari ili vriejdnosti koje su dužniku date na čuvanje ili posudbu, ili koje je on bespravno uzeo ili zadržao , - potraživanja nastala namjernim prouzrokovanjem štete, - potraživanja nakande pšričinejne oštećenjem zdravlja ili prouzrokovanjem smrti i - potraživanja koja potiču iz zakonske obaveze izdražavanja OPROST DUGA je sporazum izmeĎu povjerioca i dužnika naosnovu kojeg prestaje postojati dužnikova obaveza prema povjeriocu. Oprostom duga prestaje obligacija. Uslov za oprot duga je saglasnost dužnika i povjerioca o prestanku oabveze dužnika prema povjeriocu. U slučaju djelimičnog oprosta duga obaveza prestaje samo u dijelu u kojem je dug optošten. Oprost duga može dati samo livce koje potpuno poslovno sposobno. Sporazum o otpuštanju duga je neformalan pravni posao. PRENOV ILI NOVACIJA je takav način prestanka obaligacija kada se poverilac i dužnik sporazume da postojeću obavez zamjene novom. Novacija, dakle znači izmjenu povjeriočevog potraživanja tako da povjerilac gubi staro i dobija novo potraživanje, a istovremeno s tim, dužnik se oslobaĎa stare obaeze i preuzima novu obavezu. Tako na primjer, jedno lice prvobitno duguje odreĎeni iznos novca na ime kupoprodajne cijene, pa nakon toga, na osnovu sporazuma sa prodavcem, umjesto isplate cijene duguje isti iznos, ali ne na osnovu ugovora o prodaji, već na osnovu ugovora o zajmu. Dejstvo novacije je u tome što na osnovu novacije prestaje stara obaveza, a na nejno mjesto dolazi nova obligacija . Novacijom se prekida postojeći rok zastarjelosti i počinju teći. Uslovi za novaciju su slijedeći: - novacijom mora nastati novo potraživanje odnosno nova obaveza, - novacijom mora prestati staro potraživanje i stara obaveza Dakle, nova obaveza ustanovljena novacijom mora se po osnovu razlikovati od stare, jer novacijom ugovorne strane mijenjaju osnov ili predmet obligacije. Tako na primjer, umjesto novca na ime prodajne cijene, dužnik duguje novac po osnovu ugovora o zajmu, umjesto da preda bicikl, dužnik se obavezuje predati TV prijemnik. SJEDINJENJE ili KONFUZIJA postoji kada isto lice u jednoj obligaciji postane i povjerilac i dužnik, odnosno kada se navedena svojstva steknu u jednom licu. Tada obligacija prestaje. Tako na primjer, sjedinjenje najčešće nastaje na osnovu nasljeĎivanja (univerzalne sukcesije) kada povjerilac naslijedi dužnika ili obrnutio kada dužnik naslijedi

povjerioca. Od ovoga postoji izuzetak kada povjerilac na primjer naslijedi jednog od solidarnih dužnika obligacijew, obligacija ne prestaje već se samo srazmjerno smanjuje. NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA kao način prestanka obligacije postoji u slučaju kada je ispunjenje obaveze postalo naknadno nemoguće usljed okolnosti za koje dužnik nije odgovoran jer ih nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Nemogućnost ispunjenja je u ovom slučaju uzrokovana višom silom. U ovom slučaju obligacija prestaje samo ako je predmet obaveze bio odreĎen ( na primjer, tačno odreĎeni stan, tačno odreĎeni muzički instrumenta, a ne i u slučaju ako je predmet obaveze stvar odreĎena po rodu, kao na primjer 100 kg jabuka, 100 kg soli i sl.). PROTEK VREMENA,OTKAZ I SMRT - Obligacije prestaju protekom odreĎenog perioda vremena. Tako ugovor o zakupu na odreĎeno vrijeme prestaje protekom ugovorenog odreĎenog vremena . Ako vrijeme trajanja obligacije nije ugovorom unaprijed odreĎeno, svaka ugovorna strana može taj obligacioni odnos (na primjer,ugovor o zakupu) otkazati pod uslovima odreĎenim zakonom. Otkaz je način prestanka obligacije na osnovu jednostrane izjave volje jednog od subjekata obligacije. Smrt jednog od subjekata obligacije, pod odreĎenim uslovima može dovesti do prestanka obligacije, Na taj način će prestati obligacije vezane za ličnost povjerioca ili dužnika. Na primejr, obavaza poznatog imenovanog umjetnika kao dužnika da izradi umjetničku sliku prestaje njegovom smrću. Inače obligacije, po pravilu, ne prestaju smrću, već se prav i obabeze prenose na nasljednike.

OBLIGACIONO PRAVO-CETVRTI DIO 28.

PROUZROKOVANJE ŠTETE 1.

Pojam i terminologija

U svakodnevnom govoru pod štetom se podrazumjeva svaki gubitak koji neko pretrpi iz odreĎenih razloga subjektivne ili objektivne prirode. U smislu koji je upotrijebio zakonodavac, šteta je umanjenje nečije imovine ili sprečavanje njenog povećanja, te nanošenje drugome fizičkog i psihičkog bola ili straha. Riječ „prouzrokovanje“ koju je zakonodavac upotrijebio u naslovu „prouzrokovanje štete“ ukazuje da šteta u stvari predstavlja negativan rezultat ili posljedicu neke pozitivne ili negativne radnje odnosno djelatnosti čovjeka ili pak nekog dogaĎaja. 2.

Prouzrokovanje štete, ugovorna i vanugovorna odgovornost za štetu

Prouzrokovanje šete je čest izvor obligacija iz kojeg nastaje korelativan obligaciono-pravni odnos odgovornosti za štetu izmeĎu dvije strane i to : oštećenog lica, kome je šteta pričinjena i koji u tom obligacionom odnosu ima položaj povjerioca s pravom potraživanja naknade štete i štetnika, kao lica koje je odgovorno za štetu koje u tom obligacionom odnosu ima položaj dužnika i obavezu da pričinjenu štetu nadoknadi. Šteta se može prouzrokovati i povodom ugovora kao izvora obligacija. Upravo je to poslužilo kao osnova za podjelu odgovornosti za štetu na tzv. ugovornu i vanugovornu odgovornost za štetu. Vanugovorna i ugovorna odgovornost za štetu je regulisane su u ZOO. Razlike izmeĎu ugovorne i vanugovorne odgovornosti za štetu - ugovorne obaveze, po pravilu, nastaju voljom ugovornih strana, a vanugovorne obaveze nastaju na osnovu već postojećih pravnih činjenica ili stanja, a obje se mogu mijenjati voljom strana u obligacionom odnosu, - vanugovorna odgovornost je šira od ugovorne odgovornosti i javlja se kao lex generalis u odnosu na ugovornu odgovornost (pravila o vanugovornoj odgovornosti, kao opšta pravila, primjenjuju se i na ugovornu odgovornost), - kod vanugovorne odgovornosti odgovorna mogu biti i poslovno nesposobna lica, što nije slučaj kod ugovorne odgovornosti jer za povredu ugovorne obaveze mogu biti odgovorna sama poslovno sposobna lica,

-

3.

kod vanugovorne odgovornosti povjerilac može biti svako lice kome je šteta nanesena, a kod ugvorne odgoornosti, povjerilac može biti samo druga ugovorna strana, kod vanugovorne odgovornosti štetnik odgovara samo za prouzrokovanu štetu, a kod ugovorne odgovornosti dužnik može , pored naknade štete, odgovarti i za ispunjenje obaveze preuzete ugovorom. Pojam odgovornosti za štetu

3.1. Terminologija Za pojam „odgovornost“ u graĎanskom pravu, u nedostatku adekvatnog termina, često se koriste i termini „graĎanska odgovornost“ „graĎansko-pravna odgovornost“, „odgovornost za štetu“, „odštetna odgovornost“, podrazumjevajući pod odgovornošću, jednu od njenih najčešćih sankcija - obavezu naknade štete. Dakle, neće se pogriješiti ako se za označavanje graĎanske odgovornosti koriste bilo koji od navedenih termina, jer je u navedena terminologija, pravnoj nauci i sudskoj praksi, već odavno stekla „pravo graĎanstva“. 3.2. Karakteristike pojma odgovornost za štetu Odgovornost za štetu je graĎansko-pravni odnos zasnovan na principu korelacije potraživanja oštećenog lica sa jedne strane i obaveze štetnika s druge strane, što znači da potraživanja nema bez obaveze, niti ima obaveze bez potraživanja. Karakteristika obaveze naknade štete odnosno odgovornosti za štetu je i postojanje u osnovi tri načina popravljanja štete i to: naturalna restitucija, naknada i satisfakcija. Sva tri oblika restitucije mogu se zahtjevati kumulativno.

3.3. Razlikovanje odgovornosti za štetu od drugih instituta Za razliku od jemstva kod koga se naknada može zahtjevati samo kod povrede teretnih ugovora, s pozivom na odgovornost za štetu može se tražiti naknada za krivične, prekršajne i graĎanske delikte, povrede zakonom utvrĎene obaveze, povrede ugovorne obaveze i slučaja. Odgovornost za štetu se razlikuje od nezvanog vršenja tuĎih poslova (poslovodstvo bez naloga), po tome što kod odgovornosti za štetu štetnik radi protiv interesa oštećenog, a kod poslovodstva bez naloga se polazi od toga da je poslovoĎa bez naloga htio da radi u interesu oštećenog. Odgovornost za štetu se razlikuje od sticanja bez osnova (neosnovanog obogaćenja) po tome što se kod odgovornosti za štetu može tražiti naturalna restitucija, naknada štete i satisfakcija, dok se kod neosnovanog obogaćenja može tažiti samo restitucija. Konačno, u slučaju odgovornosti za štetu se dobija puna naknada, a u slučaju sticanja bez osnova , samo ono što je neosnovano stečeno. 3.4. Definicija odgovornosti za štetu Odgovornost za štetu ili obaveza naknade štete predstavlja graĎansko-pravni odnos u kojem jedna strana ima materijalno-pravno ovlaštenje da o druge strane zahtjeva nadoknadu za prouzrokovanu štetu, a druga strana, obavezu da prouzrokovanu štetu nadoknadi 4. Uslovi odgovornosti za štetu Odgovornost za štetu je posljedica djelovanja uzročnog kompleksa pravnog i činjeničnog osnova. Činjenice, relevantne za nastanak pravnog odnosa odgovornosti za štetu su: subjekti odgovornosti, štetna činjenica, protivpravnost, šteta, opasnost, uzročnost i krivica, koje se u pravnoj teoriji i praksi često nazivaju pretpostavkama ili uslovima odgovornosti. Neke od njih su opšte za sve vidove štete, kao na primjer, subjekti odgovornosti, štetna činjenica, protivpravnost, uzročnost i šteta, dok su neke posebne kao što su opasnost i krivica.

4.1. Subjekti odgovornosti Pravni odnos odgovornosti za štetu je odnos korelacije u kojem uvijek moraju postojati dvije strane, pri čemu je na jednoj strani onaj koji za štetu odgovara (odgovorno lice) , a na drugoj koji potražuje naknadu za pričinjenu štetu.(oštećeni). Odgovorno i oštećeno lice se u teoriji nazivaju i subjektima odgovornosti. Za pričinjenu štetu mogu odgovarati kako fizička tako i pravna lica koja posjeduju pravnu i poslovnu sposobnost i koja su sposobna za rasuĎivanje. Fizička lica - Pravnu sposobnost fizička lica stiču roĎenjem , a gube smrću. Da bi bili subjekti odgovornosti za štetu, fizička lica moraju biti uračunljiva tj. da su prema svojoj psiho-fizičkoj konstituciji sposobna da pravilno shvate zbivanja oko sebe, te da na osnovu takvog shvatanja donose odluke koje su pravilne po shvatanju društvene sredine. U našem odštetnom pravu, za štetu ne odgovaraju fizička lica koja nisu sposobna za rasuĎivanje zbog duševne bolesti, zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga. Postoje i ograničenja koja se odnose na životnu dob fizičkog lica - maloljetnik do sedme godine života ne odgovora za štetu, a lice od navršene sedme do četrnaesete godine života ne odgovara za štetu, osim ako se dokaže da je pri prouzrokovanju štete bio sposoban za rasuĎivanje. Sa navršenih četrnaest godina maloljetnik odgovara za štetu prema opštim pravilima o odgovornosti za štetu. Začeto dijete (nasciturus) ne može biti odgovorno lice odnosno, štetenik, jer štetu ne može ni počiniti, ali može biti oštećeni. GraĎansko pravo štiti dakle i nasciturusa, tj.ono fizičko lice koje će se tek roditi, jer se «začeto dijete smatra kao da je već roĎeno kada je u pitanju zaštita njegovih interesa» 1, ali samo pod uslovom da se živo rodi. Tako će nasciturs imati pravo na naknadu štete, a i pravo da naslijedi, ali samo ako se rodi živ. Pravna lica - Pravnu sposobnost ili pravni subjektivitet, pravna lica stiču upisom u sudski registar , a gube brisanjem iz registra, odnosno pristankom rada ili zabranom rada .Pravna sposobnost pravnog lica se odnosi samo na krug imovinskih prava i obaveza. Nezavisna je od pravne sposobnosti njenih članova. Pravna sposobnost u pogledu odgvornosti za štetu znači da je pravno lice subjekat koji je sposoban da odgovara za štetu. Tako preduzeće kao pravno lice odgovara za štetu koju je na radu i u vezi sa radom, pričinio njegov radnik trećem licu. Pravna lica odgovaraju i za štete koje njihov organ pričini trećima u vršenju ili u vezi sa vršenjem svoje funkcije. 4.2. Štetna činjenica Štetna činjenica se manifestuje kao štetni događaj ili kao štetna radnja. Kada govorimo štetnoj činjenici kao dogaĎaju onda mislimo na one dogaĎaje koje nisu prouzrokovali subjekti odgovornosti, dakle ni fizička niti pravna lica. Ako su pak dogaĎaj prouzrokovala fizička ili pravna lica, onda govorimo o štetnoj radnji ili štetnom postupku. Postupak koji ima za posljedicu štetu može biti aktivan, u obliku činjenja (commissio) ili pasivan, u obliku nečinjenja (ommissio). Aktivnim postupkom se nešto čini, a pasivnim postupkom se nešto propušta učiniti. 4.3. Protivpravnost Kada govorimo o graĎansko-pravnoj odgovornosti, onda mislimo na one postupke kojima se povreĎuju norme graĎanskog prava. U takvom slučaju govorimo o građansko-pravnom deliktu koji povlači odgovornost za takvo ponašanje tj. graĎansko-pravnu odgovornost. GraĎansko-pravne delikte karakteriše da ih mogu počiniti samo lica koja posjeduju pravni subjektivitet (fizička i pravna lica) i koja su uračunljiva odnosno sposobna da shvate značaj svojih postupaka, kao i posljedice koje iz njih proističu. Delikte odlikuje i to da to moraju biti vidljive ljudske aktivnosti. Misli, namjere i osjećaji nisu delikti, jer nemaju svoju manifestaciju u ljudskoj radnji. Najvažnije obilježje delikta je protivpravnost ili protivpravno ponašanje. Štetna radnja je protivpravna ako je tom radnjom povrijeĎeno neko pravilo objektivnog prava. Sa aspekta odgovornosti za štetu protivpravnost je relevantna samo ako je usljed protivpravne radnje drugome nanesena šteta. Dakle, ako nije nastala šteta, protivpravno ponašanje o kojem govorimo će biti sankcionisano na neki drugi način (na primjer krivično-pravno) , ali ne i odgovornošću za štetu. Nanošenje štete po dužnosti - Postoje lica koja su po pravnim propisima ovlaštena i dužna da u određenim situacijama drugome nanesu štetu. Oni ne odgovaraju za štetu koju uzrokuju pravilnim vršenjem svoje dužnosti, jer se njihovo djelanje ne smatra protivpravnim. To će biti na primjer, situacije

kada nadležni organ opštine sruši bespravno sagrađeni objekat, kada policajac prilikom protivljenja hapšenju, tjelesno povrijedi neko lice i sl. Nanošenje štete vršenjem prava - «Neminem laedit qui suo iure utitur». Ne odgovara za štetu onaj koji svoje pravo savjesno koristi. Dakle, po pravilu, nije protivpravno ponašanje, ako se nekome nanosi šteta savjesnim vršenjem svoga prava. Ipak, ovdje treba napomenuti da je nanošenje štete drugome vršenjem svoga prava, ipak zakonom ograničeno. Naime kada vršenje prava preĎe u zloupotrebu prava, odnosno kad se povrijedi načelo zloupotrebe prava, nanošenje štete drugome vršenjm prava postaje protivpravno i dovodi o odgovornosti za štetu. U slučaju kada se dozvoljava da se u interesu zaštite nekog značajnijeg dobra i interesa višeg ranga, povrijedi neko dobro ili interes nižeg ranga. Licu kome se na ovaj način njegov na zakonu zasnovan interes u cjelini ili djelimično uskraćuje, pravni poredak priznaje pravo na obeštećenje. Osnov ove odgovornosti se ne zasniva ni na subjektivnom niti objektivnom principu, već principu pravičnosti. Odgovornost zbog pravno dozvoljene radnje kojom se drugome pričinjava šteta postoji u slučaju kada vlasnik povlasnog dobra odgovara vlasniku poslužnog dobra za štetu koju mu nanosi koristeći se poslužnim dobrom, ili pak kada neko odgovara vlasniku zemljišta zbog toga što na njegovom zemljištu ima pravo traženja svojih stvari (napr. vijanje pčela na tuĎem zemljištu, prikupljanja plodova i sl) . Nanošenje štete u nužnoj odbrani - Šteta nanesena u nužnoj odbrani nije prouzrokovana protivpravnom radnjom, naravno, samo ako štetnik nije prešao dozvoljene okvire nužne odbrane, tj.ako je nanošenje štete drugome bilo neophodno potrebno za odbijanje istovremnog protivpravnog napada. Prema tome za štetu nanesenu u nužnoj odbrani neće se odgovarati zbog izostanka protivpravnosti. Nanošenje štete u stanju nužde - situacija kad štetnik čini štetnu radnju da bi od sebe ili drugog otklonio istovremnu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tome pričinjena šteta nije veća od štete koja je prijetila. Uslovi za isključenje protivpravnosti stanjem nužde su : postojanje opasnosti (od neke stvari ili lica, prirodne pojave), stim da se opasnost ne smije sastojati u napadu, jer bi se tada radilo o nužnoj odbrani. Istovremenost opasnosti i radnje otklanjanja neskrivljenost opasnosti (Ne postoji stanje nužde, ako je sam štetnik skrivio opasnost koju je otklonio, što znači da će se o stanju nužde raditi ako je opasnost skrivio neko drugi.) nemogućnost otklanjanja opasnosti na drugi način da nanesena šteta nije veća od one koja je prijetila Dozvoljena samopomoć - Po pravilu svi razvijeni pravni sistemi imaju razvijen sistem zaštite prava i zakonom zaštićenih interesa. Riječ je o državnim organima (upravnim, sudskim i sl.) kojima je u nadležnosti da pruže zaštitu nečijih subjektivnih prava. Izuzetno, ponekad je po zakonu dozvoljeno samostalno štititi svoja prava. Radi se , naime, o tzv. samopomoći koja je dozvoljena pozitivnim pravom. Dozvoljena samopomoć je pravo svakog lica da otkloni povredu prava kada neposredno prijeti opasnost, ako takva zaštita nužna i kao način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost. Uslovi za dozvoljenu samopomoć su slijedeći: da je nečije subjektivno pravo povrijeĎeno, da postoji opasnost koja neposredno prijeti da je zaštita prava putem samopomoći nužna, što znači da se nebi mogla otkloniti intervencijom nadležnog državnog organa, da način otklanjanja opasnosti odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost. Pristanak oštećnog -Tko na svoju štetu dozvoli drugome preduzimati neke radnje ne može od njega zahtjevati naknadu štete prouzrokovane tom radnjom. Primjer za to je pristanak nekog lica da ga vozi vozač koji je pod uticajem alkohola. Oštećeni koji je pristao na vožnju sa alkoholisanim vozačem je saodgovoran za štetu koju pretrpi, jer je svjesno pristao na eventualne štetene posljedice takve vožnje. 4.4. Šteta

- Pojam

Bez štete i nema odgovornosti za štetu. MeĎutim, ipak ne povlači svaka šteta odgovornost tj. obavezu naknade.

U svakodnevnom govoru riječ šteta znači svaki gubitak koji neko zbog odreĎenog dogaĎaja pretrpi na svojim dobrima imovinskog ili pak neimovinskog karaktera. Šteta je vidljiva tek ako se stave u odnos sadašnje i ranije stanje nečijih dobara. Negativna razlika navedih stanja (ranijeg i novog) u dobrima nekog lica, predstavlja štetu. Pod pravni pojam štete trebamo da uvrstimo sve gubitke zbog kojih zakon priznaje oštećenom pravo na naknadu. Tu spadaju kako imovinska i neimovinska dobra , tako i interesi. Dioba štete - Osnovna dioba štete je na imovinsku i neimovinsku. Kriterijum te diobe čine dobra koja su pogoĎena nastupanjem štete. Imovinska šteta podrazumjeva kao umanjenje postojeće imovine, tako i sprečavanje njenog povećanja. Ako se radi samo o umanjenjenju postojeće imovine, tada govorimo o stvarnoj ili običnoj šteti a ako je riječ o šteti koja se manifestuje kroz sprečavanja njenog uvećanja, govorimo o izmakloj koristi ili izmakloj dobiti . Neimovinska šteta ili nematerijalna šteta jeste takoĎe gubitak, ali onaj koji se ne odražava na supstanci imovine i koji se ne može otkloniti novčanim davanjem. 4.5. Opasnost Opasnost od oruĎa i oružja, opasnost od postrojenja, opasnost od eksplozivnih i štetnih materija, opasnost od poplave, opasnost od vozila, opasnost od zračenja, opasnost od pandemijskih zaraza i sve druge vrste opasnosti koje potencijalno prijete čovječanstvu stavljaju na dnevni red aktivnosti i programe mjera za njihovo uklanjanje mjerama pravnog poretka. Opasnost se najčešće definiše prema izvoru od kojeg potiče. Tako se pod opasnom stvari podrazumjevaju stvari čiji položaj, osobine, a nekad i samo postojanje stvaraju odreĎenu opasnost po okolinu, te se stoga moraju stalno nadgledati i koristiti sa povećanom pažnjom. Opasnost dakle, predstavlja izazivanje osnovanog straha od štete koja se u budućnosti očekuje. Opasnost je negativna pojava protiv koje društvo vodi stalnu borbu svim raspoloživim sredstvima. 4.6. Uzročnost Da bi nastala odgovornost za štetu potrebna je, da štetna radnja i sama šteta budu u izvjesnoj vezi. O postojanju uzročne veze izmeĎu dviju pojava ili dviju takvih pravno relevantnih činjenica kao što su stetna radnja i šteta, govorimo ako se jedna od njih javlja kao posljedica druge. Ovaj kauzalni neksus se može najbolje izraziti kroz pravilo da za štetu odgovara onaj koji ju je prozrokovao. 4.7. Krivica Posebno mjesto u činjeničnoj skupu pretpostavki za nastanak odštetne odgovornosti pripada krivici. Po ovoj činjenici, koja je relevantna za nastanak odgovornosti dobila je ime posebna vrsta odgovornosti za štetu poznata pod nazivima «odgovornost po osnovu krivice» ; «subjektivna odgovornost». Krivica je psihički odnos štetnika prema štetnoj radnji kao postupku i šteti kao posljedici takvog postupka, koji pravni poredak smatra neprihvatljivim. Počinilac je kriv jer se u konkretnoj situaciji ponašao suprotno onome kako to zahtjevaju pravne norme odreĎnog pravnog poretka. Sposobnost - potrebno je da to lice shvata značaj svojih postupaka i da istima može upravljati. Drugim riječima, potrebno je da je štetnik sposoban za rasuĎivanje, da je uračunljiv, odnosno deliktno sposoban, jer u protivnom se neće smatrati krivim za radnje koje je počinio i posljedice koje su nastupile. Sposobnost za rasuĎivanje se mijenja u toku života čovjeka, pa radi toga zakonodavstva imaju u vidu da sposobnost za rasuĎivanje nije ista kod jednog te istog čovjeka, a pogotovu kod različitih ljudi. Tako je maloljetnik do navršene sedme godine nesposoban za rasuĎivanje na osnovu neoborive zakonske pretpostavke (praesumptio iuris et de iure), pa se stoga ne može ni dokazivati da je maloljetni počinilac toga uzrasta u vrijeme štene radnje ipak bio uračunljiv. Za maloljetnika od sedme godina života do navršene 14 godine važi oboriva zakonska pretpostavka (praesumptio iuris tantum) da nije sposoban za rasuĎivanje, odnosno da je deliktno nesposoban, ali se suprotno može dokazivati. Maloljetnik s navršenih 14 godina života je uračunljiv, odnosno sposoban za rasuĎivanje , pa time i deliktno sposoban. Na sposobnost za rasuĎivanje, pa time i deliktnu sposobnost mogu mogu uticati i druge okolnosti. Tako na primjer, duševna bolest ili zaostao umni razvoj može dovesti do nesposobnosti za rasuĎivanje bez obzira na životnu dob. Osim toga, na deliktnu sposobnost može uticati i privremena nesposobnost za rasuĎivanje izazvana nekim razlogom (na primjer lica zavisna od alkohola, droge, senilnost i sl.). Oblici krivice -U odštetnom pravu su usvojena dva osnovna oblika krivice i to namjera i nepažnja.

Namjera, kao najteži oblik krivice postoji kada štetnik zna šta čini i kada hoće odnosno želi da proizvede nedozvoljenu posljedicu. Namjera se stepenuje kao direktna namjera (kada štetnik želi nastupanje posljedice) i eventualna namjera (kada ne želi nastupanje posljedice, ali ipak pristaje da ista nastupi). Nepažnja postoji kada štetnik ne želi nastupanje zabranjene posljedice niti pristaje da ista nastupi, ali svjestan mogućnosti nastupanja štete, on olako drži da do štete kao posljedice neće doći ili da će je moći otkloniti - svjesna nepažnja, odnosno kada štetnik nije ni svjestan da usljed njegovog postupka može nastupiti šteta, ali je prema izvjesnim opštim standardima koji važe za njega trebao biti svjestan te mogućnosti - nesvjesna nepažnja. Stepenovanje nepažnje se vrši ne samo prema psihičkom odnosu počinioca štete prema posljedici, već i prema prema izvjesnim objektivnim kriterijima odnosno odreĎenim pravnim standardima. U tom smislu razlikujemo krajnju nepažnju (culpa lata) i običnu nepažnju (culpa levis). Krajnja nepažnja (culpa lata) postoji ako štetnik nije potupao ni s takvom pažnjom koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek, prosječan stručnjak ili prosječan privrednik Ovaj vid nepažnje se po pravnim posljedicama gotovo izjednačava sa namjerom. (culpa lata dolo proxima). Slučajeve krajnje nepažnje je već iskristalisala sudska praksa, kao na primjer, «kada vozač prevelikom brzinom uĎe u nepregledni oštri zavoj i vozilo zbog toga preĎe na drugu stranu ceste» ; «vozač koji se upusti u obilaženje karamboliranog vozila na cesti iako je u isto vrijeme iz suprotnog smjera nailazio automobilautomobil». Obična nepažnja postoji postoji kada štetnik nije postupao kao naročito pažljiv čovjek tj.kao dobar domaćin, dobar privrednik, dobar stručnjak). Ovdje se pažnja štetnika uporeĎuje sa pažnjom neke apstraktne osobe, pa se ovaj oblik obične nepažnje naziva kao culpa levis in abstracto. Kada se pak pažnja štetnika uporeĎuje sa uobičajenom pažnjom samog štetnika koju on inače pokazuje u svojim stvarima, govorimo o culpa levis in concreto. Načela dokazivanja krivice - U zavisnosti od toga da li smatra, pretpostavlja, (dok se suprotno ne dokaže), da krivica postoji ili se krivica štetnika mora dokazivati, razlikujemo pretpostavljenu ili dokazanu krivicu. Kod pretpostavljene krivice se dakle smatra da ona postoji, pa je oštećeno lice ne treba dokazivati, ali zato štetnik može obarati ovu pretpostavku, dokazivanjem da do njega nema krivice. Kod dokazane krivice teret dokazivanja postojanja krivice je na oštećenom koji treba da dokaže da je štetnik kriv za štetu.

5.

Vrste odgovornosti za štetu

Odgovornost za štetu se dijeli na ugovornu i vanugovornu odgovornost za štetu, na subjektivnu i objektivnu odgovornost, odgovornost po pravičnosti i odgovornost za mješoviti slučaj. Ugovorna odgovornost za štetu je odgovornost za povredu ugovorne obaveze. Ugovorna odgovornost za štetu nastaje zbog toga što jedna ili obje strane u obligacionom odnosu ne ispune ili neuredno ispune svoje ugovorne obaveze ili pak u slučaju ako zakasne sa ispunjenjem svoje ugovorne obaveze. Dakle, riječ je o odgovornosti za štetu zbog neispunnjenja, neurednog ispunjenja ili pak zakašnjenja u ispunjenju ugovorne obaveze. Dužnik se oslobaĎa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obavezu odnosno da je zakasnio sa ispunjenjem obaveze zbog okolnosti koje su nastale nakon zaključenja ugovora koje on nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

Odgovornost za krivicu ili subjektivna odgovornost - za takvu vrstu odgovornosti pretpostavka je da se odgovornost za štetu vezuje za postojanje krivice kao psihičkog, subjektivnog odnosa štetnika prema štetnoj radnji i posljedici. Centralno mjesto u navedenoj vrsti odgovornosti je krivica počinioca štete, bilo da se ona manifestuje u namjernom ili nenamjernom činjenju ili propuštanju. Prema tome, ako se se štetna radnja odnosno propuštanje može pripisati u krivicu štetnika, te ako je takvo skrivljeno postupanje predviĎeno pravnom normom kao pretpostavka za nastupanje odgovornosti, to će uz postojanje ostalih opštih činjeničnih pretpostavki nastupiti odgovornost za štetu. Nasuprot tome, kada za nastanak graĎansko-pravnog odnosa odgovornosti za štetu krivica nije relevantna, već su pravnom normom ili ugovorom, kao pravno-relevantne činjenice za nastanak odgovornosti, predviĎeni odreĎeni objektivni elementi kao što su, na primjer, postojanje opasne stvari ili opasne djelatnosti kao i pretpostavka uzročne veze izmeĎu djelovanja opasnih svojstava stvari odnosno vršenja opasnih djelatnosti i dr., s jedne strane i nastupanja štete kao posljedice, s druge strane, tada govorimo o odgovornosti bez krivice ili pak o objektivnoj odgovornosti.

Materijalno stanje štetnika i oštećenika, prouzrokovanje štete od lica koje za nju nije odgovorno, te činjenica nemogućnosti naplate štete od lica koje je bilo dužno da vodi nadzor nad licem koje je štetu prouzrokovalo, su pravno-relevantne činjenice za primjenu načela odgovornosti za štetu po pravičnosti, u kom slučaju, sud ipak može osuditi štetnika da potpuno ili djelimično nadoknadi štetu, unatoč činjenici što za istu nije odgovoran po pravilima o subjektivnoj ili pak objektivnoj odgovornosti. Odgovornost za mješoviti slučaj, kao vrsta odgovornosti za štetu se prepoznaje po istovremenom postojanju i svojevrsnoj konkurenciji pravno-relevantnih činjenica za nastanak kako subjektivne, tako i objektivne odgovornosti za štetu, ali i po odsustvu tzv.prirodne uzročnosti izmeĎu štetne radnje i posljedice. Kod ove vrste odgovornosti, krivicom jednog subjekta, na primjer, pravnog lica koje upravlja putevima, ne preduzmu se mjere za održavanje puta, zbog čega na putu postoji udarna rupa, negativan nagib puta, poledica i slično što stvara potecijalnu opasnost za nastanak štete.

6.

Objektivna odgovornost

U pravnoj nauci i sudskoj praksi, najčešće se upotrebljava tremin „objektivna odgovornost“, a koriste se i termini „kauzalna odgovornost“, „odgovornost bez krivice“, „odgovornost bez obzira na krivicu“, odgovornost za rizik“, „odgovornost za uspjeh“ , „odgovornost po osnovu uzročnosti“ itd. Objektivna odgovornost je vrsta graĎanske odgovornosti za štetu kod koje za nastanak graĎansko-pravnog odnosa odgovornosti za štetu nije relevantna krivica, već pravnom normom ili pravnim poslom predviĎene odreĎene činjenice objektivnog karaktera, kao i uzročna veze izmeĎu djelovanja tih činjenica, s jedne strane i nastupanja štete kao posljedice, s druge strane. U te pravno-relevantne činjenice spadaju opasnost stvari ili djelatnosti, radnje određenih lica ili organa pravnih lica (radnje duševno bolesnih, radnje zaostalih u umnom razvoju, radnje nesposobnih za rasuĎivanje uopšte, radnje malojetnika do 7 godine starosti, radnje radnika u preduzeću ili kod poslodavca kada je šteta nanesena trećem licu, radnje organa pravnog lica i sl.), propuštanje preduzimanja određenih radnji, kao što je uskraćivanje pomoći licu čije su život ili zdravlje ugroženi, propuštanje po zahtjevu da se zaključi ugovor, ako je za odgovorno lice obavezno zaključivanje takvog ugovora; kao i neke druge činjenice, kao što su, na primjer, činjenica nastupanja štete na licima na posebno organizovanim priredbama kada se u zatvorenim ili otvorenim prostorima nalazi veći broj ljudi, činjenica nastupanja imovinske i neimovinske štete zbog terorističkog akta, javnih demonstracija ili manifestacija itd. Objektivna odgovornost se prije svega može razvrstati kao ugovorna i vanugovorna objektivna odgovornost u zavisnosti od toga da li se radi o odgovornosti za povredu ugovornih obaveza ili se pak radi o odgovornosti iz delikta. Vanugovorna objektivna odgovornost za štetu se nadalje dijeli na objektivnu odgovornost za štetu od opasnih stvari i opasnih djelatnosti i na ostale slučajeve vanugovorne objektivne odgovornosti. U vanugovornu objektivnu odgovornost za štetu od opasnih stvari i djelatnosti, takoĎe spadaju i : - objektivna odgovornost za štetu od graĎevina, - objektivna odgovornost za štetu od životinja, - objektivna odgovornost imalaca motornih vozila prema trećim licima u slučaju udesa motornih vozila u pokretu, - objektivna odgovornost proizvoĎača stvari sa nedostakom - objektivna odgovornost naručioca i izvoĎača radova na nepokretnosti za štetu pričinjenu trećem licu, - objektivna odgovornost preduzetnika nuklearnog broda, objektivna odgovornost korisnika nuklearnog postrojenja, - objektivne odgovornosti vlasnika vazduhoplova za štetu pričinjenu trećim licima, - objektivna odgovornost željeznice i tako dalje. U ostale slučajeve vanugovorne objektivne odgovornosti za štetu smo svrstali sve one slučajeve objektivne odgovornosti koji u činjeničnom osnovu odgovornosti ne sadrže pravno relevantnu činjenicu postojanja opasne stvari ili opasne djelatnosti. To su : - objektivna odgovornost roditelja za štetu koju pričini njihovo dijete do navršene sedme godine života, - objektivna odgovornost za štetu koju je prouzrokovalo neodgovorno lice-štetnik, - objektivna odgovornost roditelja za štetu koji pričini maloljetnik sposoban za rasuĎivanje koji nije u stanju da je nadoknadi,

- objektivna odgovornost pravnog lica za štetu koju pričini njegov organ, - objektivna odgovornost u slučaju terorističkih akata, javnih demonstracija ili manifestacija, - objektivna odgovornost organizatora priredbi, - objektivna odgovornost zbog uskraćivanja neophodne pomoći, - objektivna odgovornost u vezi sa obavezom zaključenja ugovora i - objektivna odgovornost u vezi sa vršenjem poslova od opšteg interesa. 6.1. Odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti Za štetu koja potiče od opasne stvari ili opasne djelatnosti odgovora se bez obzira na krivicu. Zakonom je propisana relativna pretpostavka uzročnosti (praesumptio iusris tantum) prema kojoj se smatra da šteta koja je nastala u vezi sa opasnom stvari odnosno opasnom djelatnosti potiče od te stvari odnosno od te djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. („Šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra se da potiče od te stvari, odnosno djelatnosti...,) Odgovorna lica Za štetu od opasne stvari odgovara imalac te stvari, a za štetu od opasne djelatnosti lice koje se tom djelatnošću bavi. Pod imaocem se smatra najčešće vlasnik stvari, ali i lice koje se koristi opasnom stvari. Suvlasnici opasne stvari odnosno sunosioci opasne djelatnosti odgovaraju solidarno za štetu. Ukoliko je neko lice oduzelo imaocu opasnu stvar na protivpravan način, onda za štetu od tako oduzete opasne stvari neće odgovarati zakoniti imalac te stvari, već lice koje je oduzelo stvar od imaoca na protivpravan način. MeĎutim, ako je imalac stvari svojom krivicom opasnu stvar učinio dostupnom i tako omogućio da je neko protivprano otuĎi, odgovaraće za štetu zajedno sa licem koje ju je protivpravno oduzelo. Imalac opasne stvari neće odgovarati za štetu od te stvari ako je stvar povjerio drugom licu da se njom služi, a to lice nije kod njega na radu. Pod pojmom „služiti se stvari“ podrazumjeva se jedan trajniji odnos prema stvari u smislu upotrebe i održavanja stvari na duži vremenski period , a ne u smislu upotrebe na nekoliko sati ili dana. Ako se držalac stvari nalazi na radu kod imaoca opasne stvari, za štetu će odgovarati vlasnik odnosno imalac stvari, a ne njegov radnik, izuzev slučaja da je štetu prouzrokovao namjerno. Ipak, imalac opasne stvari će objektivno odgovarati ako je opasnu stvar povjerio drugom licu koje nije osposobljeno ili nije ovlašćeno da rukuje tom opasnom stvari. OsloboĎenje od odgovornosti Imalac opasne stvari, ako želi da se oslobodi odgovornosti, snosi teret dokazivanja da uzročna veza izmeĎu djelovanja konkretne opasne stvari i nastale štete ne postoji i potiče od nekog vanjskog ili nepredvidljivog uzroka čije se dejstvo nije moglo izbjeći ili otkloniti ili je pak šteta nastala isključivo radnjom oštećenog ili trećeg lica koju on (imalac opasne stvari) nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Lice koje se bavi djelatnošću koja stvara povećanu opasnost po okolinu neće moći, u cilju ekskulpacije, dokazivati da se uzrok štete nalazi van stvari, već samo da je uzrok štete radnja oštećenog ili trećeg lica i to pod uslovom da su te radnje bile podesne da dovedu do štete i u slučaju da je opasna djelatnost potpuno izostala.

6.2. Odgovornost za drugoga postoji kada za štetu ne odgovara lice koje ju je prouzrokovalo, već neko drugo lice koje sa štetnikom, po pravilu stoji u nekom pravnom odnosu, na primjer u odnosu roditelja i djeteta, poslodavca i zaposlenog i sl. Odgovornost za maloljetnike - U slučaju kada štetu prouzrokuje dijete staro do 7 godina života, za štetu odgovaraju njegovi roditelji bez obzira na njihovu krivicu. Ako štetu prouzrokuje maloljetnik stariji od sedam godina, za štetu odgovaraju njegovi roditelji po pravilima o subjektivnoj odgovornosti i to po principu pretpostavljene krivice. Po pravilima o subjektivnoj odgovornosti i na principu pretpostavljene krivice odgovaraju i ustanove za nadzor za maloljetnike (škole, domovi, nastavnici, staratelji). Odgovornost za duševno bolesne i zaostale u razvoju - je subjektivna odgovornost zasnovana na pretpostavljenoj krivici. Za štetu koju prouzrokuju duševno bolesna lica i lica zaostala u umnom razvoju odgovaraju lica koja na osnovu zakona ili odluke nadležnog organa vrše nadzor nad njima. Ta lica su ustanove, roditelji u slučaju kada je

produženo roditeljsko pravo, staraoci. Oni se mogu osloboditi odgovornosti ako obore pretpostavku krivice tj. da su obavljali nadzor i da bi šteta nastala i brižljivom obavljanju nadzora. Odgovornost poslodavca za zaposlene - je najčešći slučaj odgovornosti za drugog. Štetna radnja mora biti učinjena od radnika i to na radu ili u vezi sa radom, dakle u okviru funkcije i poslova koje radnik obavlja kod poslodavca. Za štetu koju pričini radnik trećem licu odgovara poslodavac , osim ukoliko dokaže da je radnik u datim okolnostima postupao kako je trebalo. Odgovornost pravnog lica za štetu koju prouzrokuje njegov organ - postoji u slučaju kada pravno lice odgovara za štetu koju njegov individualni ili kolektivni organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija. Odgovornost pravnog lica je objektivna odnosno zasnovana je na apsolutnoj pretpostavci krivice što je izjednačeno sa objektivnom odgovornošću. OsloboĎenje je jedino moguće po pravilima za osloboĎenje od objektivne odgovornosti. Pod organima pravnog lica ovdje treba razumjeti organe svih pravnih subjekata (preduzeća, ustanova, udruženja i sl, kao što su na primjer direktori, upravni i nadzorni odbori, upravnici, rektori i sl.) izuzev organa države ili organa jedinica saouprave (vlade, ministarstava, itd.) Odgovornost više lica za istu štetu - postoji kada više lica radeći zajedno kao saučesnici ili nezavisno jedan od drugog, trećem prouzrokuju štetu, pri čemu se njihovi udjeli ne mogu utvrditi. U tom slučaju oni odgovaraju trećem solidarno, tako da oštećeni može zahtjevati isplatu štete od svakog saprouzrokovača ponaosob ili od svih zajedno. Kada jedan od solidarnih dužnika isplati oštećenom cjelokupnu štetu, on stiče pravo regresa prema ostalim solidarnim dužnicima u visini iznosa koji je platio za svakog od njih, a srazmjerno krivici svakog dužnika-štetnika i težini posljedice njegovog djelovanja. Ako se udjeli štetnika ne mogu utvrditi, tada se smatra da su im udjeli jednaki, osim ukoliko pravičnost ne ukazuje na što drugo. Odgovornost usljed terorističkih akata, javnih demonstracija ili manifestacija - Za štetu zbog smrti, tjelesne povrede ili oštećenja odnosno uništenja imovine fizičkog lica usljed akata nasilja i terora, javnih demonstracija ili manifestacija odgovara država odnosno entitet po pravilima o objektivnoj odgovornosti. Odgovornost organizatora priredbi - je takoĎe vrsta objektivne odgovornosti kada lica koja organizuju okupljanje većeg broja ljudi u zatvorenom ili otvorenom prostoru (organizator sportskih ili drugih takmičenja) odgovaraju za slučaj smrti ili tjelesne povrede koju neko pretrpi usljed izvanrednih okolnosti (gibanje masa ljudi, opšti nered i slično) koje u takvim prilikama mogu nastati. Organizator ne odgovara za štete koje u takvim okolnostima mogu nastati na imovini. Odgovornost zbog uskraćivanja neophodne pomoći - je takoĎe objektivne prirode. Uslovi za odgovornost su slijedeći: da neko lice uskrati pomoć drugom licu čiji su život ili zdravlje ugroženi; da je lice koje je uskratilo pomoć moglo predvidjeti nastupanje štete, da je nastala šteta u vidu gubitka života i oštećenja zdravlja ugroženog lica i da nije postojala opasnost za život i zdravlje lica koje je dužno da pruži pomoć. Odgovornost u vezi sa obavezom zaključenja ugovora - Lica koja su obavezna da zaključe neki ugovor (kao na primjer, što je prevoznik obavezan da zaključi ugovor o prevozu tako što će primiti na prevoz svako lice ili stvar koji ispunjavaju uslove), odgovaraju za štetu ako takav ugovor ne zaključe. Odgovornost u vezi sa vršenjem poslova od opšteg interesa - Ovdje je riječ o odgovornosti odreĎenih pravnih lica koje su po zakonu ili podzakonskom aktu dužne da vrše komunalnu ili drugu djelatnost koja je od opšteg interesa. Ako bez opravdanog razloga navedena pravna lica obustave ili neusredno vrše navedene usluge, biće odgovorne za štetu kju zbog toga pretrpe treća lica. Ovdje se najčešće radi o odgovornosti komunalnih preduzeća za odvoz smeća, za usluge sahranjivanja, odgovornost preduzeća za isporuka vode, električne energije i drugih energenata, održavanje puteva i sl.

7.

Naknada imovinske štete

Pod naknadom štete podrazumjeva se obaveza odgovornog lica da oštećenom nadomjesti (kompenzira) nastalo umanjenje imovine. Naknada imovinske štete (materijalne) se vrši naturalnom restitucijom ili novčanom naknadom. Kada se naknada štete vrši naturalnom restitucijom (naknada u naturi) tada je odgovorno lice dužno uspostaviti onakvo stanje u imovini oštećenoga kakvo je ono bilo prije nastanka štete. Radi se u stvari o uspostavljanju prijašnjeg stanja. Novčana naknada sastoji se u obavezi odgovornog lica da isplati oštećenom odreĎenu sumu novca. Prijemom novčanog iznosa naknade oštećeni se smatra namirenim u pogledu njegovog potraživanja. Određivanje visine naknade štete (kriterij, vrijeme, smanjenje naknade) Visina naknade štete se odreĎuje prema objektivnom kriteriju odnosno prema cijenama oštećene stvari u vrijeme presuĎenja. Izuzetno, zakonodavca predviĎa odstupanje od objektivnog kriterija u slučaju kada je stvar uništena ili oštećena krivičnim djelom, te u tom slučaju sud može odrediti visinu naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenoga.(pretium afectionis). ZOO prihvata princip integralne naknade štete, što znači da oštećeni ima pravo zahtjevati naknadu kako obične štete, tako i naknadu izmakle koristi. Pravilo je da naknada štete bude ekvivalentna visini prouzrokovane štete. Prilikom odreĎivanje visine naknade štete sud uzima u obzir sve okolnosti koje su uticale da šteta bude veća ili manja. Stoga će sud , ako je oštećeni sam doprineo da šteta bude veća nego što bi inače bila, istome priznati srazmjerno umanjenu naknadu, a ne punu naknadu štete. Naknada se umanjuje i kada je oštećeni imao odreĎene koristi od oštećene stvari. Tako na primjer naknada materijalne štete za uništeni automobil se umanjuje za spašeni dio koji je oštećeni zadržao za sebe i koji je kasnije eventulano prodao.Sud je ovlašten da dosudi oštećenom umanjenu naknadu ako je odgovorno lice slabog imovnog stanja te bi ga isplata potpune naknade dovela u oskudicu. Uslov za ovo smanjenje naknade je da šteta nije prouzrokovana namjerno ili krajnojm nepažnjom. Po pravilu, naknada štete se odreĎuje u jednom iznosu i isplaćuje za štetu koja se već dogodila. MeĎutim, u slučaju smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja novčana naknada se odreĎuje u obliku novčane rente, doživotno ili za odreĎeno vrijeme.

8.

Naknada neimovinske štete

Naknada neimovinske štete podrazumjeva naknadu štete nastale usljed nanošenja fizičkog ili pshičkog bola ili straha. Šteta koja je nastupila ne može se reparirati ni restitucijom niti novčanom naknadom, jer trajno oštećenje fizičkog ili psihičkog zdravlja nije moguće popraviti, već je moguće za pretrpljene fizičke ili duševne bolove dosuditi odreĎenu novčanu naknadu koja će makar i djelimično omogućiti oštećenom da pribavljanjem drugih zadovoljstava makar unekoliko zaboravi na gubitak koji je pretrpio. Naknada neimovinske štete u novcu se dosuĎuje zbog pretpljenih fizičkih bolova, pretpljenih duševnih bolova i pretrpljenog straha. 9.

Sticanje bez osnova (neosnovano obogaćenje)

Sticanje bez osnova postoji onda kada je dio imovine jednog lica prešao u imovinu drugog lica, a da za takav prelaz nema pravnog osnova. Pod pravnim osnovom najčešće se smatra ugovor ili zakon. Sticanje bez osnova postoji i u slučaju kada se nešto primi s obzirom na osnov koji se nije ostvario (nije postojao) ili je postojao, ali je kasnije otpao. 9.1. Pretpostavke postojanja sticanja bez osnova mora postojati povećanje imovine na strani obogaćenog lica, mora postojati smanjenje imovine na strani osiromašenog licamora postojati uzročna veza izmeĎu obogaćenja i osiromašenja, da za sticanje (obogaćenje, prelaz imovine) nema punovažnog pravnog osnova, da je do obogaćenja došlo na zakonit način, jer ako je do obogaćenja došlo na nezakonit način, neće se radi o sticanju bez osnova, već o naknadi štete. Do sticanja bez osnova može doći kako radnjom obogaćenog, tako i radnjom osiromašenog. -

9.2. Vrste sticanja bez osnova: su plaćanje nedugovanog, sticanje s obzirom na osnov koji je kasnije otpao, sticanja s obzirom na osnov koji se kasnije ostvario, upotreba stvari u tuĎu korist i upotreba tuĎe stvari u svoju korist. Plaćanje nedugovanog (condictio indebiti) postoji kada jedno lice u zabludi ili neznanju isplati odreĎeni iznos drugom licu, a pravni osnov takvog davanja (plaćanja) uopšte ne postoji. Plaćanje nedugovanog postoji kada neko nešto plaća tuĎi dug u uvjerenju da plaća vlastiti dug ili kada isti dug plati dva puta.Ovdje je riječ o isplati nepostojećeg duga. Osiromašeni ima pravo tražiti vraćanje datog odnosno povrat neosnovano plaćenog odnosno plaćanje onoga dijela koji je neosnovano više plaćen. Pravo na vraćanje više plaćenog postoji kada je neko lice dva puta platilo dug, pa makar jednom i na osnovu izvršne isprave. Uslovi: da je osiromašeni izvršio neku činidbu u namjeri da ispuni neku svoju postojeću obavezu, a da je druga strana to primila kao isplatu duga, osiromašeni mora dokazati da je platio nepostojeći dug, jer lice koje bi ispunilo prirodnu obligaciju ne može tražiti natrag ono što je dalo, osiromašeni mora biti u zabludi tj da pogrešno smatra da je dužan da plati dug, a u stvari on to nije. Sticanje s obzirom na osnov koji je kasnije otpao (condictio ob causam finitam) postoji kada je nešto dato u vrijeme dok je za to postojao pravni osnov, ali je taj osnov kasnije otpao, a strana koja je primila nešto po osnovu takvog posla primljeno nije vratila. Sticanje s obzirom na osnov koji se kasnije nije ostvario (condictio causa data ob causam futuram postoji kada je jedno lice (osiromašeni) dalo drugom licu (obogaćenom) odreĎenu stvar ili izvršilo odreĎenu radnju u nadi da će i drugo lice sa svoje strane izvršiti činidbu, a protivčinidba izostane. Upotreba stvari u tuđu korist postoji ako neko lice upotrijebi svoju ili tuĎu stvar u tuĎu korist (trećeg lica) , tada postoji neosnovano obigaćenje na strani toga trećeg lica. Upotreba tuđe stvari u svoju korist postoji kada jedno lice upotrijebi tuĎu stvar u svoju korist, u kom slučaju osiromašeno lice ima pravo tražiti naknadu koristi od obogaćenog koju je ovaj imao od upotrebe njegove stvari.

10. Poslovodstvo bez naloga (negotiorum gestio) Poslovodstvo bez naloga je jedna vrsta miješanja u tuĎe poslove koju zakon dozvoljava. Poslovodstvo bez naloga ili nezvano vršenje tuđih poslova postoji kada jedno lice svjesno i bez naloga (ovlaštenja) obavlja neki posao ili obavlja neku drugu radnju u korist drugog lica. Lice koje obavlja posao se zove poslovoĎa bez naloga ili poslovoĎa (gestor), a drugo lice u čiju korist se posao obavlja se zove gospodar posla (dominus). 10.1. -

10.2.

Pretpostavke posao koji nje poslovoĎa preduzeo mora biti tuĎi posao, treba da je poslovoĎa izvršio jedna ili više tuĎih poslova, poslovoĎa mora imati volju da preduzeti posao radi s namjerom da zaštiti interes gospodara posla, a ne svoj, posao mora biti preduzet bez ovlaštenja odnosno naloga gospodara posla, posao mora biti koristan za gospodara posla, odnono da se posao preduzima da bi se otklonila nesporedna i iznanadno nastupajuća šteta, da je u vrijeme preduzimanja posla kod poslovoĎe postojala volja da od gospodara posla traži naknadu za obaveljni posao, posao ne smije biti pritvan zakonu ili moralu.

Vrste poslovodstva bez naloga

Nužno poslovodstvo bez naloga (negotiorum gesti necessaria) postoji onda kada je posao izvršen u nuždi da bi se od gospodara posla otklonila neposredno prijeteća šteta. Obaveza poslovoĎe je da o poslu obavjesti gospodara posla, da za gospodara nastavi započeti posao sve do dok gospodar ne preuzme brigu o njemu, da obavlja posao sa pažnjom dobrog domaćina odnosno dobrog privrednika,da položi račun gospodaru posla. On ima pravo da traži naknadu nužnih i korisnih troškova za obavljeni posao, ima i pravo zadržavanja na stvari gospodara posla radi obaezbjeĎenja naknade izdataka, kao i na naknadu pretrpljene štete. Korisno poslovodstvo bez naloga (negotiorum gestio utilis) postoji onda kada je poslovoĎa preduzeo neki posao za gospodara posla da bi mu pribavio neku materijalnu ili ličnu korist. Ako je ovakvo poslovodstvo zaista donijelo korist gospodaru posla, poslovoĎa ima pravo na naknadu troškova. Poslovodstvo protiv zabrane gospodara posla postoji kada neko lice obavlja posao za gospodara posla unatoč njegovoj zabrani od strane gospodara posla. Ovo poslovodstvo je nedozvoljeno pa poslovoĎa nema pravo na naknadu, a odgovara za štetu koju zbog toga gospodar posla pretrpi. Nepravo poslovodstvo postoji kada poslovoĎa obavlja tuĎi posao u namjeri da za sebe zadrži postignutu korist , iako zna da je posao tuĎi. Naknadno odobrenje (ratihabitio) Ako gospodar posla naknadno odobri posao poslovoĎe, smatra se da je poslovoĎa od početka radio po odobrenju gospodara posla. Odobrenje ima retrokativno dejstvo.

11. Jednostrana izjava volje Obligacije mogu nastati i na osnovu jednostrane izjave volje, a pravni poslovi koji nastaju jednostranom izjavom volje se zovu jednostrani pravni poslovi. Jednostrani pravni poslovi su takvi pravni poslovi kod kojih se jedno lice obavezuje drugom licu ili neodreĎenom broju drugih lica da će , u skladu sa zakonom propisanim uslovima izvršiti odreĎenu obligacionu radnju. Prema ZOO jednostranim pravnim poslovima se smatraju : javno obećanje nagrade i izdavanje vrijednosnih papira. 11.1. Javno obećanje nagrade postoji kada se jedno lice javnim oglasom obaveže neodreĎenim licima dati nagradu onom licu koje izvrši odreĎenu radnju ili postigne neki uspjeh pod uslovima predviĎenim oglasom. Pretpostavke - Da bi postojalo javno obećanje nagrade i proizvodilo prave učinke potrebno je da se kumulativno ispune slijedeći uslovi: da jedno lice koje je poslovno sposobno obeća nagradu (koja najčešće predstavlja odreĎeni novčani iznos, stvar ili nagrada u obliku diplome) da je obećanje nagrade učinjeno javnim odlasom (objava u sredstvima javnog informisanja), obećanje nagrade mora biti upućeno neodreĎenom broju lica, obećavalac mora odrediti radnju koja je predmet javnog obećanja nagrade i koja se mora izvršiti da bi se dobila obećana nagrada, obećavala nagrade mora odrediti rok u kojem se mora izvršiti traženja radnja. Javno obećanje nagrade se može opozvati, ali to mora biti učinjeno na isti način na koji je i obećanje izvršeno, što znači putem sredstva javnog informisanja i to najčešće onoga istog u kojem je i objavljeno obećanje nagrade. Javno obećanje nagrade se ne može opozvati ako je oglasom odreĎen rok za izvršenje radnje. Ako nije ostavljen rok za izvršenje radnje, obaveza prestaje kada protekne jedna godina dana od objavljivanja oglasa. 11.2. Vrijednosni papiri Vrijednosni papir ili hartija od vrijednosti je pismena isprava kojom se izadavalac obavezuje zakonitom imaocu date isprave da će ispunti obavezu upisanu na tom papiru. U stvari, vrijednosni papir je isprava na kojoj je upisano neko imovinsko pravo, stim da se bez te isprave upisano imovinsko pravo ne može zasnovati, prenositi, niti realizovati. Na vrijednosnom papiru je upisano tj. inkorporisano pravo, tako da pravo na papir daje ujedno i pravo koje proističe iz samog papira. Upisano imovinsko pravo u najvećem broju slučajeva znači obavezu isplate odreĎene sume novca.

Podjela vrijednosnih papira prema sadržaju obaveze - se dijele na : ličnopravne vrijednosne papire i stavrnopravne vrijendosne papire. Ličnopravni vrijednosni papiri su oni koji imaocu daju pravo upravljanja i odlučivanja u odreĎenom pravnom licu, kao što je to slučaj , na primjer, sa dionicama odnsono akcijama kod društava kapitala (dioničarskih odnosno akcionarskih društava). Stvarnopravni vrijednosni papiri su takvi papiri čijom predajom se zamjenjuje predaja stvari upisnaih na tom papiru. Na primjer, to su : skladišnica, tovarni list i drugi. Na vrijednosnom papiru može biti upisano i pravo vlasništva, založno pravo ili pravo uživanja. Predajom takvom paira stiče se pravo koje je na tom pairu upisano. Obaveza iz vrijednosnog papira nastaje u trenutku kada izdavalac vrijenosnog papira isti preda njegovom korisniku. (teorija emisije). Bitni sastojci vrijednosnog papira su: oznaka vrste papira tj. da li se radi o čeku, mjenici, skladišnici i sl. ime izdavaoca papira (trasanta) oznaku korisnika papira (remitenta) sadržaj obaveze izdavaoca vrijednosnog papira, mjesto i datum izadavanja i sreijski broj ako se izdaje u seriji, potpis izdavaoca, odnosno faksimil potpisa izdavaoca ako se papiri izdaju u sreiji Podjela vrijednosnih papira prema ličnosti titulara prava iz vrijednosnog papira Papiri na donosioca su takvi vrijednosni papiri kod kojih se dužnik (izdavalac papira) obavezuje ispuniti obavezu naznačenu na papiru svakom donosiocu vrijednosnog papira. Papiri na donosioca prenose se prostom predajom, iz ruke u ruku. Svaki nalazač vrijednosnog papira može ostvariti pravo upisano u papiru. Vlasnik koji izgubi vrijenosni papir može u posebnom vanparničnom postupku pred sudom tražiti poništenje papira kao isprave. Takvo poništenje isprave se zove amortizavija isprava - vrijednosnosnih papira. Papiri na ime su takvi vrijednosni papiri kod kojih je povjeriočevo ime upisano na papiru. Na primjer „ovu mjenicu isplatite Marku Markoviću“. Tipični papiri na ime su polisa osiguranja, štedna knjižica i drugi. Pravo upisano na vrijednosnom papiru na ime može se prenositi samo cesijom. Dosadašnji povjerilac (cedent) mora novom povjeriocu (cesionaru) predati u ruke vrijednosni papir. Papiri po naredbi su takvi vrijednosni papiri gdje povjerilac kao i kod papira na ime odreĎen imenom, stim da povjerilac može biti i svako drugo lice kojeg odredi prethodni povjerilac svojom naredbom. Tipični vrijednosni papiri po naredbi su mjenica i ček. U ovim hartijama od vrijednosti obično se upisuje tekst: „platiti Marku Markoviću ili po njegovoj naredbi..“ Prenos prava iz papira po naredbi prenosi se indosamentom. Indosament je izjava dosadašnjeg povjerioca iz hartije od vrijednosti (indosanta) koja je upisana na vrijednosnom papiru i kojom on prenosi svoje pravo iz papira na drugo lice (indosatara). Puni indosament je onaj koji sadrži sve elemente indosamenta i to izjavu o prenosu prava, lice na koje se pravo prenosi i potpis (prenosioca) indosanta, mjesto i datum prenosa, a blanko indosament onaj na koji se stavlja samo potpi indosanta (prenosioca) na poleĎini papira, dok se drugi elementi indosamenta izostavljaju. Indosament na donosioca postoji kada se u vrijednosnom papiru na mjesto indosatar upiše riječ „donosiocu“. On vrijedi kao blanko indosament. 11.3. Legitimacioni papir i su isprave iz kojih za imaoca proističe pravo da od izdavaoca traži izvršenje naznačene radnje. Postoje legitimacioni papiri na ime ka što je na primjer mjesečna karta za prevoz u gradskom saobraćaju, mjesečna karta za parkiranje, bioskopska karta, jednokratna vozna karta, Važnost ovih papira je po pravilu vremenski ograničena. U legitimacionom papiru, za razliku od vrijednosnih papira, nije inkorporisano neko pravo. Legitimacioni znaci nisu isprave već samo znaci na kojim je utisnut neki broj ili druga oznaka. Tipičan primjer je garderobni broj ili potvrda o predaji prtljaga.

OBLIGACIONO PRAVO-PETI DIO 1.

Ugovor o prodaji

Ugovor o prodaji je dvostrano obavezni ugovor kojim se jedna ugovorna strana (prodavac) obavezuje da će drugoj ugovornoj strani (kupcu) predati odreĎenu stvar ili pribaviti neko pravo, a kupac se obavezuje da će prodavcu platiti cijenu. Ugovor o prodaji je pravni osnov (iustus titulus) za prenos prava svojine, ali je za sticanje prava vlasništva na predmetu kupoprodaje potreban i način sticanja (modus aquirendi). Način sticanja svojine kod ugovora o prodaji je predaja predmeta ugovora koja se obavlja na više načina, u zavisnosti od toga da li je predmet prodaje pokretna ili nepokretna stvar ili pak pravo. Ukoliko je predmet prodaje pokretna stvar, način sticanja svojine na pokretnoj stvari je predaja stvari – traditio. Ako je predmet prodaje nekretnina, način sticanja je upis u zemljišne knjige. Ako je predmet prodaje potraživanje, način sticanja je notifikacija, a ako su predmet prodaje vrijednosni papiri, način sticanja je predaja same hartije od vrijednosti. 2.

Osobine ugovora o prodaji

- Ugovor o prodaji je konsensualan ugovor jer se smatra zaključenim u trenutku kada prodavac i kupac postignu saglasnost o bitnim sastojcima ugovora: predmetu i cijeni. Za nastanak ugovora nije bitna predaja predmeta ugovora, već ona predstavlja samo akt izvršenja ugovora- Ugovor o prodaji je neformalan ugovor jer se za njegovu punovažnost ne traži nikakva forma , izuzev u slučaju ugovora o prodaji nepokretnosti. Dakle, ako je riječ o ugovoru o prodaji nepokretnosti, za punovažnost ugovora se zahtjeva pismena forma koja ima karakter forme ad solemnitatem. Ukoliko ugovor o prodaji nekretnina nije zaključen u pismenoj formi, isti ne proizvodi pravno dejstvo. - Ugovor o prodaji je dvostrano obavezan ugovor jer njegovim zaključenjem nastaju prava i obaveze za obje ugovorne strane i to tako što obavezi jedne strane odgovra pravo druge i obratno. Prava i obaveze ugovornih strana su u odnosu korelacije. Kod ugovora o prodaji niti jedna ugovorna strana nije dužna ispuniti svoju obavezu, dok druga strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu, izuzezv ako je što drugo ugovoreno ili zakonom odreĎeno ili ako što drugo proističe iz prirode posla. - Ugovor o prodaji je ekvivalentan (komutativan) ugovor, a rijetko aleatoran ugovor, jer njegovim zaključenjem ugovarači znaju svoja prava i obaveze, pa slijedom toga i šta jedna strana treba dati drugoj kao ekvivalent za ono što je primila. - Ugovor o prodaji se može zaključiti i kao aleatoran ugovor (na primjer ugovor o kupovini budućeg godišnjeg roda odreĎene vrste voća- emptio spei) u kojem slučaju je kupac obavezan isplatiti ugovorenu cijenu bez obzira koliki je ostvaren stvarni prinos voća u toj godini. - Ugovor o prodaji je kauzalan ugovor jer sadrži prepoznatljiv cilj obavezivanja (kauzu) i to kako sa aspekta prodavca , tako i sa aspekta kupca. Kauza za prodavca je dobijanje odreĎene količnine novca, a za kupca sticanje svojine na predmetu koji kupuje. 3.

Rizik propasti ili oštećenja predmeta prodaje

Ako predmet ugovora o prodaji propadne usljed slučaja ili više sile za koji nije odgovorna niti jedna ugovorna strana, razlikuju se dvije situacije u zavisnosti od toga da li je predmet prodaje generička ili individualno odreĎena stvra. Ako usljed gore navedenih okolnosti slučajno ili usljed više sile, prije predaje kupcu, propadne individulano odreĎena stvar, prodavac se oslobaĎa svoje obaveze i nije dužan kupcu nabaviti drugu stvra. On nema pravo od kupca tražiti isplatu prodajne cijene od kupca, jer se predmet u trenutku propasti nalazio kod njega, odnosno nije bio predat kupcu. Ako je usljed slučaja propala ili bude oštećena generička stvar (zamjenljiva stvar), prodavac se ne oslobaĎa obaveze nego mora isporučiti drugu stvar iste vrste. Ako je individualno odreĎena stvar, prije predaje kupcu, slučajno oštećena, kupac može: ostati kod ugovora i zahtjevati sniženje cijene, ili odustati od ugovora, te tražiti vraćanje novca (cijene) od prodavca. Trenutkom predaje stvari od strane prodavca, rizik slučajne propasti stvari prelazi sa prodavca na kupca. Tako na primjer u slučaju prodaje stvari koju treba transportovati od prodavca do kupca, rizik slučajne propasti stvari ili oštećenja prelazi na kupca u trenutku kada prodavac preda predmet prodaje prevoziocu (špediteru). Ako prodavac nije uspio stvar predati zbog zakašnejnja kupca u prijemu stvari, rizik slučajen propasti ili oštećenja stvari prelazi na kupca u trenutku kada je kupac došao u zakašnnjenje. Pravila o snošenju i prelasku rizika za slučajnu propast stvari su dispozitivne prirode, tako da se mogu voljom ugovornih strana urediti i na drugačini način nego što je naveeno u zakonu. Trenutkom predaje stvari od strane prodavca, rizik slučajne propasti stvari prelazi sa prodavca na kupca. Tako na primjer u slučaju prodaje stvari koju treba transportovati od prodavca do kupca, rizik slučajne propasti stvari ili oštećenja prelazi na kupca u trenutku kada prodavac preda predmet prodaje prevoziocu (špediteru). Ako prodavac nije uspio stvar predati zbog zakašnejnja kupca u prijemu stvari, rizik slučajen propasti ili oštećenja stvari prelazi na kupca u trenutku kada je kupac došao u zakašnnjenje. Pravila o snošenju i prelasku rizika za slučajnu propast stvari su

dispozitivne prirode, tako da se mogu voljom ugovornih strana urediti i na drugačini način nego što je naveeno u zakonu. 4.

Bitni elementi ugovora o prodaji su predmet ugovora o prodaji i cijena.

Predmet ugovora o prodaji su stvari i prava koja su u prometu (in commercio). Stvari koje su van prometa (res extra commercio) kao na primjer, rijeke, parkovi, ulice, ne mogu biti predmetom ugovora o prodaji. Ako takve stvari ipak budu predmet ugovora o prodaji, ugovor će biti ništav. Predmet ugovora mogu biti kako pokretne, tako i nepokretne stvari, individualno odreĎene stvari i stvari odreĎene po rodu, potrošne i nepotrošne stvari, te zamjenljive i nezamjenljive stvari. Predmet prodaje mogu biti stvari koje su u slobodnosm prometu, ali i one čije promet ograničen i dozvoljen samo uz prethodno pribavljanje odreĎenih odobrenja i putem ovlaštenih prodavča i distributera, kao što je na primjer slučaj sa prodajom lijekova, oružja i dr. Predmet ugovora o prodaji ne mogu biti ljudske radnje (činjenje, nečinjenje). Ljudska radnja može biti predmet drugih ugovora, kao na primjer, ugovora o djelu. Predmet prodaje mora postojati i trenutku zaključenja ugovora. Ipak, predmet ugovora o prodaji može biti i stvar koja ne postoji u trenutku zaključenja ugovora, već će nastati u budućnosti, do vremena izvršenja ugovora. Na primjer ugovor o prodaji mašine koja će tek biti proizvedena, ili pak ugovor o prodaji budućeg prinosa žitarica. Ako u času zaključenja ugovora o prodaji predmet ugovora nije postojao odnosno već je bio propao, takav ugovor ne proizvodi pravno dejstvo. Predmet prodaje je stvar na kojoj prodavac ima pravo svojine. MeĎutim, prodati se može i tuĎa stvar, jer se ugovorom o prodaji prodavac može obavezati kupcu da će mu do odreĎenog vremena nabaviti i predati stvar na kojoj trenutno nema vlasništvo. Predmet ugovora o prodaji mogu biti i prava i to stvarna obligaciona, autorska i druga prava. Predmet prodaje ne mogu biti čisto lična prava (na primjer: pravo na izdržavanje) ni akcesorna prava prava kao što je hipoteka. Cijena je novčana naknada koju kupac plaća prodavcu za stvar koju od njega kupuje i predstavlja protivvrijednost (ekvivalent) za kupljenu stvar. To znači da cijena mora biti izražena u novcu kao ekvivalentnoj vrijenosti za prodatu stvar. Ako ista nebi bila izražena u novcu, već u nekoj drugoj stvari kao ekvivalentu, tada se nebi radilo o ugovoru o prodaji , već o ugovoru o razmjeni. U slučaju da se dio daje u novcu, a dio cijene u stvarima, radi se o ugovoru o prodaji ako je veći dio cijene dat u novcu, a o ugovoru o razmjeni , ako je pretežan dio cijene dat u stvarima. Ako se za stvar koja je predmet prodaje nebi dala ekvivalentna cijena, onda bi se takav ugovor mogao pobijati zbog prekomjernog oštećenja. ili zbog toga što je riječ o zelenaškom ugovoru. Ako se dokaže da su ugovarači upravo željeli nesrazmjernu cijenu, onda je riječ o mješovitom ugovoru koji ima elemente ugovora o prodaji i ugovora o poklonu. Ako jedna strana u ugovoru predada drugoj odreĎenu stvar kao naknadu za izvršenu radnju ili uslugu, riječ je o mješovitom ugovoru, stim da će se u slučaju nedostataka predati stvari primjenivati pravila ugovora o prodaji kojima se reguliše odgovornost za pravne i materijalne nesdostatke stvari. Cijena mora biti odreĎena ili odrediva. Cijenu odreĎeuju, po prailu ugovarači, ali to mogu činiti i druga lica ili nadležni organi opštim aktom (propisom). Ako je cijena za odreĎene predmete propisana, tada kupac duguje propisanu, a ne ugovorenu cijenu, ako je ugovorena cijena veća od propisane. 5.

Obaveze prodavca

Prema ZOO, obaveze prodavca su : predaja stvari (predmeta prodaje) i odgovornost za pravne i materijalne nedostatke stvari. PREDAJA STVARI je osnovna obaveza prodavca koja je ujedno i osnovni uslov za sticanje prava svojine kupca na prodatoj stvari. Naime, ugovor o prodaji je samo osnov za sticanje svojine na predmetu prodaje, ali za prenos vlasništva je potreban i način sticanja (modus aquirendi) – dakle predaja predmeta prodaje. Prodavac je dužan predati kupcu onu stvar koja je predmnet ugovora u ispranom stanju i zajedno sa njenim pripatcima. MeĎutim , kod ugovora o prodaji , pored predaje stvari prodavca ima i obavezu da na kupca prenese pravo svojine na predmetu ugovora o prodaji, odnosno da predajom stvari omogući kupcu da postane vlasnikom kupljene stvari i to bez ikakvih tereta na toj stvari. Predmet prodaje se mora predati u onom stanju u kakvom je ugovoreno da ć se predati. Plodovi stvari i to oni civilni (na primejr: zakupnina, kamata) , kao i oni prirodni (na pr. plodovi biljaka, životinja i sl.) nastali prije predaje stvari kupcu pripadaju prodavcu, a oni koji su nastali poslije predaje, pripadaju kupcu. Načini predaje stvari Stvar se može predati na više načina tako da razlikujemo faktičku predaju, simboličku predaju, predaja kratkom rukom i constitutum possessorium. - Faktička predaja (traditio) je najčešća i postoji kada se stvar nepsoredno predaje iz ruke u ruku.

- Simbolička predaja (traditio simbolica) postoji kada se sama stvar ne predaje kupcu neposredno, već mu se pradju odreĎeni predmeti koji simboliziraju sam akt predaje i bez kojih se stvar ne može upotrebljavati. To će biti, na primjer slučaj, kada se predaju ključevi automobila, stana, predaja teretnice, predaja skladišnice i slično. - Predaja krakom rukom (traditio brevi manu) postoji u slučaju kada kupac već od ranije i prije ugovora o prodaji drži u posjedu kupljenu stvar, ali po nekom drugom pravnom osnovu, kao što je na primjer ugovor o zakupu, pa je sada, nakon zaključenja ugovora o prodaji, nastavlja držati kao vlasnik stvari. - Constitutum possessorium kada prodavac ne vrši predaju stvari kupcu, već stvar i nakon što je prodata ostaje u njegovom posjedu, ali po drugom pravnom osnovu. To će biti slučaj kada je prodavac zaključio sa kupcem ugovor o prodaji neke stvari (automobila, TV, stana i sl.) , ali nakon toga sa njim zaključi u pogledu iste stvari i ugovor o zakupu ili posluzi, pa stvar nastavi držati po tom drugom pravnom osnovu (zakup, posluga) , a ne kao vlasnik stvari. Vrijeme i mjesto predaje stvari Osnovno je pravilo da je prodavac dužan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjestu kako je to predviĎeno ugovorom. Ako vrijeme predaje nije ugovorom odreĎeno, prodavac je dužan izvršiti predaju stvari u razumnom roku poslije zaključenja ugovora s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti. Ovim je odstupljeno od opšteg pravila o ispunjenjenju obaveza iz čl.314 ZOO kojim je propisano da povjerilac može odmah zahtjevazi ispunjenje obaveze, ako rok ispunjenja obaveze nije ugovorom odreĎen niti se isti može odrediti iz okolnosti posla. Ako mjetso predaje nije u ugovoru odreĎeno, predaja se vrši u mjestu u kojem je prodavac u času zaključenja ugovora imao svoje prebivalište odnosno boravište. ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE - Ako isporučena stvar ima bilo kakve nedostatke, smatra se da prodavac nije ispunio svoju ugovornu obavezu , a gubi se i cilj (svrha) koji su ugovarači imali prilikom zaključenja ugovora o prodaji. Prodavac će odgovarati za materijalne nedostatke isporučene stvari ako se kumulativno ispune slijedeći uslovi: - da postoji materijalni nedostatak stvari, - da je nedostatak stvari skriven, - da je nedostatak postojao u trenutku prelaza rizika sa prodavca na kupca, - da je kupac blagovremeno obavjestio prodavca o postojanju nedostatka, - da ugovorom nije isključena odgovornost prodavca za materijalne nedostatke stvari. Materijalni nedostatak stvari postoji : - ako stvar nema potrebna svojstva za redovnu upotrebu ili za promet (Ako nije ništa posebno ugovoreno u pogledu kvaliteta stvari, prodavac mora isporučiti stvar koja je podobna za redovnu upotrebu i promet. Ako isporuči stvar koja nema takva svojstva, odgovara kupcu za materijalni nedostatak, bez obzira da li je znao ili nije znao za nedostatak stvari). - ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu, (Ako isporučena stvar nema tačno odreĎeni kvalitet i osobine koji se izdvaja od stvari za redovnu upotrebu, prodavca će odgovarati za materijalni neostatak stvari. O svojstvima stvari potrebnim za naročitu uoptrebu kupac mora prethodno obavjestiti prodavca). - ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prećutno ugovorene, odnosno propisane, - ako stvar nije jednaka (saobrazna) uzorku ili modelu. Nedostatak stvari je skriven kada ga kupac prilikom kupovine, prema redovnom toku stvari i s uobičajenom pažnjom prilikom pregleda stvari, nije mogao uočiti. Materijalni nedostatak je postojao u trenutku prelaska rizika kada je postojao u momentu predaje stvari kupcu odnosno upisa stvari u javne knjige s imena prodavca na ime kupca. (Rizik slučajne propasti stvari prelazi sa prodavca na kupcu u trenutku predaje stvari.) Kupac je blagovremeno obavjestio prodavca o nedostatku, ako je nakon prijema, stvar pregledao i o vidljivim nedostatcima obavjestio prodavca : - odmah , ako su pregledu prisutna oba ugovarača - bez odlaganja , ako je riječ o ugovoru u privredi, - u roku od 8 dana, ako je riječ o ugovoru o prodaji koji nije ugovor u privredi. Ako se radi o skrivenom nedostatku, kupac je dužan o tom nedostatku obavjestiti prodavca u roku od 8 dana od dana kade je nedostatak otkrio, a kod ugovora u privredi - bez odlaganja. Kupac može isticati prigovor skrivenih nedostataka stvari u roku od 6 mjeseci od predaje stvari. Rokovi za stavljanje prigovora za vidljive nedostatke počinju teći od dana predaje stvari.

Obavještenje o nedostatku stvari mora sadržavati : - opis nedostatka, - izjavu kupca da ne odobrava isporuku stvari sa nedostatkom i - poziv prodavcu da pregleda stvar. Odgovornost prodavca nije isključena ugovorom ako u ugovor o prodaji nije unesena klauzula o isljučenju odgovornosti za materijalne nedostatke stvari. U slučaju postojanja materijalnih nedostataka kupac ima slijedeća prava koja može koristiti u roku od 1 godine od dana obavjesti o nedostatku: - zahtjevati ispunjenje ugovora, - zahtjevati sniženje cijene, - izjaviti da raskida ugovor, - zahtjevati naknadu štete u svakom od gore navedenih slučajeva. Prva tri prava, tj. zahtjevati isounjenje ugovora, sniženje cijene i raskinuti ugovor kupac ima pravo da koristi alternativno, a ne kumulativno. Ipak, kupac prvenstveno ima pravo tražiti ispunjenje, a tek ako prodavac u razumnom roku ne ispuni uredno svoju obavezu, kupac će se moći služiti ostalim alternativnim pravima tj. tražiti od prodavca sniženje cijene (radi uspostavljanja ekvivalencije prestacija) ili pak raskid ugovora (ali uz prethodno, ostavljanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje). Pravo zahtjevati ispunjenje ugovora u slučaju nedostatka kupac može vršiti tako što će od prodavca tražiti: uklanjanje nedostatka ili predaju druge stvari bez nedostatka. Garancija za ispravno funkcionisanje prodate stvari je posebna vrsta solidarne odgovornosti prodavca i proizvoĎača tzv.tehničke robe (mašina, motor, aparat) različita od odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. Odgovornost prodavca tehničke robe snabdjevene garantnim listom postoji u dva oblika: kao samostalna odgovornost prodavca za materijalni nedostatak i kao solidarna odgovornost sa proizvoĎačem po osnovu garancije za ispravno funklcionisanje stvari. Uslovi odgovornosti prodavca ili proizvoĎača za ispravno funkcionisanje prodate stvari su slijedeći: - da je prodavca predao kupcu garantni list proizvoĎača, - da se nedostatak na stvari pojavio u toku trajanja garantnog roka, - da je kupac pravilno upotrebljavao stvar Prava kupca po osnovu garancije za ispravno funkcionisanje prodate stvari prema proizvoĎaču se gase nakon proteka prekluzivnog roka od 1 godine, računajući isti od dana kada je tražio od proizvoĎača popravak ili zamjenu stvari. ODGOVORNOST ZA ORAVNE NEDOSTATKE (zaštita od evikcije) - Stvar koja je predmet ugovora o prodaji mora biti potpuno slobodna od prava trećih lica, tj. stvar koja se prodaje ne smije imati pravne nedostatke. Pod pravnim nedostatkom se podrazumjeva postojanje na prodatoj stvari nekog prava trećeg lica koje isključuje, umanjuje ili ograničava pravo kupca na toj stvari. Osnovna obaveza prodavca je da zaštiti kupca od pravnog uznemiravanja trećih lica, pod uslovom da kupac u trenutku prodaje nije znao za postojanje pravnih nedostataka tj. prava trećih lica na kupljenoj stvari niti je pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom. Uslovi za zaštitu od evikcije - Uznemiravanje kupca se mora zasnivati na nekom pravu trećeg lica, kao na vlasništvu trećeg lica na prodatoj stvari. Uznemiravanje kupca od strane trećih lica vrši se sudskim ili vansudskim putem, - Pravni nedostatak mora postojati prije nego što je kupac stekao vlasništvo na stvari. - Kupac mora biti savjestan, što znači da u vrijeme zaključenja ugovora nije znao niti morao znati za postojanje pravnih nedostataka stvari, - Da je kupac obavjestio prodavca o pravnom uznemiravanju

Pravne posljedice odgovornosti za pravne nedostatke U slučaju postojanje evikcije kuapc može tražiti otkalanjanje nodostataka, odnosno uredno ispunejnje ugovora o prodaji. U slučaju potpune evikcije, kada je treće lice potpuno oduzelo kupljenu stvar od kupca, ugovor se raskida po samom zakonu. Kupac ima pravo tražiti povrat plaćene ciejn i naknadu štete ako ju je pretrpio. U slučaju djelimične evikcije (umanjenja ili ograničenja prava kupca na kupljenoj stvari od strane trećeg lica), kupac može zahtjevati od prodavca sniženje cijene ili pak raskinuti ugovor. Pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka se gasi po isteku godine dana od dana saznanja za postojanje prava trećeg lica na kupljenoj stvari. U slučaju da je treće lice

radi ostvarenja svoga prava na stvari pokrenulo spor, pravo kupca po osnovu pravnih nedostattaka se gasi tek istekom 6 mjeseci od pravosnažno okončanja spora. Obaveze kupca (isplata cijene i preuzimanje stvari) A. Isplata cijene Kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i u mjestu kako je ugovoreno, a ako nije ništa ugovoreno kupac je dužan platiti cijenu odjednom i to prilikom prijema stvari. Izuzetak postoji samo kod ugovora o prodaji na rate. i kod uzastopnih (sukcesivnih) isporuka. U slučaju zakašnejnja sa isplatom cijene kupac duguje zakonske kamate. Ako prodata stvar daje plodove i druge koristi, kupac je obavezan plaćati kamatu od dana predaje stvari, bez obzira na dospjelost isplate. Ako mjesto isplate cijene nije ugovoreno, cijena se plaća u mjestu predaje stvari. B. Preuzimanje stvari je osnovna obaveza kupca i podrazumjeva niz radnji koje kupac mora u odreĎenom roku izvršiti da bi prodavac mogao da mu stvar isporuči. Ukoliko kupac ne izvrši preuzimanje stvari, dolazi u povjerilačku docnju, tako da snosi rizik slučajne propasti stvari. Pravo preče kupovine nastaje prije svega – ugovorom. Pravo preče kupovine na osnovu zakona postoji na primjer u slučaju kada je Zakonom o prometu nepokretnosti to pravo konstituisano u korist Opštine, jer je propisano da vlasnik graĎevinskog zemljišta koji namjerava prodati to zemljište, mora isto ponuditi na prodaji Opštini na čijoj teritoriji se to zemljište nalazi. Testamentom se može naložiti nasljednicima da ukoliko žele prodati zemljište koje su dobili testamentom, isto moraju prethodno ponuditi odreĎenim licima. Pravo preče kupovine prestaje po proteku roka od 5 godina od zaključenja ugovora. Kupovina na probu je takav ugovor o prodaji kod kojeg kupac uzima stvar pod uslovom da je isproba kako bi utvrdio da li ona odgovara njegovim potrebama. Ako stvar nije predata kupcu u posjed, postoji obaveza prodavca da kupcu omogući probu stvari. Ako je stvar po zaključenju ugovora predata kupcu radi probe u odreĎenom roku, pa je on u tom roku ne vrati ili ne izjavi da odustaje od ugovora, smatra se da je ostao pri ugovoru. Rizik propasti stvari za stvar koja nije predata kupcu radi probe snosi prodavca, a rizik propasti stvari kojaje predata kupcu, snosi prodavac do trenutka dok kupac ne izjavi da ostaje kod ugovora ili do ispunjenja zakonskih pretpostavki za ostanak kupca kod ugovora. Nakon izjave kupca da ostaje kod ugovora, rizik slučajne propasti stvari snosi kupac, ako se stvar nalazi kod njega. Prodaja sa specifikacijom postoji kada se ugovorom daje pravo kupcu da nakon zaključenja ugovora o prodaji po pravilu generičkih stvari, detaljno precizira svojstva stvari koju kupuje. Prodaja sa zadržavanjem prava svojine (pactum rezervati dominii) je takav ugovor kojim prodavac prilikom prodaje odreĎene pokretne stvari ugovori sa kupcem zadržavanje prava vlasništva i poslije predaje stvari kupcu i to sve do momenta dok mu kupac u cjelosti ne isplati ugovorenu cijenu. Dakle, prodavca ostaje vlasnik stvari sve do potpune isplate ugovorne prodajne cijene. Prodaja sa obročnim otplatama cijene je takav ugovor kojim se prodavac obavezuje kupcu predati pokretnu stvar i to prije nego što mu ugovorena cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obavezuje isplatiti ugovorenu cijenu u odreĎenim vremenski odreĎenim razmacima (ratama). Ovaj ugovor se često zove i prodaja na kredit. Za punovažnost ugovora se traži pismena forma (ad solemnitatem). Prodavca može raskinuti ugovor ukoliko kupac doĎe u zakašnejnje sa početnom otplatom, ali i poslije toga ako kupac zaksni sa najmanje dvije uzastopne otplate. Prodajni nalog je ugovor kojim se obavezuje nalogoprimac da će odreĎenu pokretnu stvar koju mu je predao nalogodavca, prodati u odreĎenom roku za odreĎenu cijenu ili da će je u istom roku vratiti nalogodavcu. Ako nalogoprimac do ugovorenog roka ne proda stvar i ne preda je nalogodavcu , smatraće se da ju je kupio za sebe.

6.

Ugovor o razmjeni

Ugovor o razmjeni (zamjeni) je takav ugovor kojim se svaki ugovarač obavezuje svom saugovaraču da će mu predati stvar koja se razmejnjuje tako da on stekne pravo vlasništva na toj stvari. Predmet razmjene mogu biti sve stvari u prometu. Ugovor je po pravilu neformalan, ali može biti i formalan, kao na primjer u slučaju ugovora o razmjeni nekretnina. Kod ugovora o razmjeni za svakog saugovarača nastaju prava i obaveze koje iz ugovora o prodaji nastaju za prodavca. To znači da svaka strana ima obavezu da preda predmet razmjene drugoj strani, te joj odgovarati za materijalne i pravne nedostatke stvari. Ako se prilikom razmjene daje i dio u novcu, radi će se o

ugovoru o prodaji ako je iznos novca jednak ili već od tržišne vrijednosti stvaristvar veće vrijednosti od novca, a ako je stvar veće vrijednosti od novca, radi će se o ugovoru o razmjeni.(Paragraf 1055 OGZ). 7.

Ugovor o poklonu

Ugovor o poklonu je takav ugovor kojim jedna ugovorna stranaa. (poklonodavac) predaje drugoj ugovornoj strani (poklonoprimcu) u vlasništvo odreĎenu stvar ili imovinsko pravo ili se obavezuje prenijeti joj vlasništvo na toj stvari ili pravu bez ikakve nakanade, a druga strana to sve prihvata. Ugovor o poklonu podrazumjeva uvećanje imovine poklonoprimca na račun imovine poklonodavca. Za ugovor o poklonu je obavezna saglasnost ugovornih strana poklonodavca i poklonoprimca. Za nastanak ugovora o poklonu je bitna namjera poklonodavca da uveća imovinu poklonoprimca (animus donandi) i spremnost (volja ) poklonoprimca da primi poklon. Na ugovor se i danas primjenjuju pravna pravila graĎanskih zakona i to na osnovu ovlaštenja iz čl.4 Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06.04.1941 godine i za vrijeme neprijateljske okupacije. Osobine ugovora o poklonu - Ugovor o poklonu je jednostrano obavezan i dobročin ugovor , jer se ugovorom obavezuje samo jedno lice u ugovornosm odnosu a to je poklonodavac. S druge strane, poklon je dobročin ugovor jer druga strana u ugovoru, poklonoprimac, nema nikavu kontraobavezu prema poklonodavcu. - Ugovor o poklonu je formalan ugovor što znači da proizvodi pravne učinke samo ako je zaključen u odreĎenoj formi. Prema našem pravu, za ugovor o poklonu se traži ili pismena ili realna forma. - Pismena forma se traži u slučajevima kada poklonodavac ne preda odmah predmet poklona, nego kada samo obeća predati poklon. - Usmeno obećanje poklona stvara samo prirodnu obligaciju, što znači da pokloprimac neće moći sudskim putem zahtjvati ispunjenje ugovora. - Realna forma ugovora o poklonu se javlja onda kada poklonodavca istovremeno sa obećanjem poklona, taj poklon predaje poklonoprimcu. U tom slučaju se ne traži forma. - Ako se radi o poklonu nepokretnosti ugovor o poklonu mora biti zaključen u pismenoj formi, a potpisi ugovorača ovjereni u sudu odnosno kod notara. - Ugovor o poklonu je komutativan ugovor, jer se u vrijeme zaključenja ugovora obično zna obaveza poklonodavca. Najčešće se zaključuje s obzirom na ličnost poklonodavca. - Uslovi za nastanak ugovora o poklonu su: poslovna sposobnost poklonodavca, postojanje predmeta poklona i namjera da se učini poklon. - Poklonodavac mora biti potpuno poslovno sposobno lice s izuzetkom da poklon može učiniti i maloljetnik koji j navršio 15 godina, ako je predmet poklona njegova zarada. Sposobnost se na zahtjeva na strani poklonoprimca. - Poklon mora imati svoj predmet. Predmet poklona može biti svaka stvar koja je u prometu, bilo da je pokretna nepokretna, potrošna ili nepotrošna, pa čak i buduća i tuĎa stvar. - Ako je savjestan poklonoprimac otuĎio poklonjenu stvar za naknadu, obavezan je vlasniku predati tu naknadu , a ako ju je otuĎio bez naknade prestaje obaveza savjesnog poklonoprimaca prema vlasniku stvari. - Ako je nesavjestan poklonoprimac otuĎio poklonjenu stvar, dužan je vratiti vlasniku punu vrijednost otuĎene stvari, bez obzira da li je otuĎenje izvršeno teretnim ili besteretnim poslom. - Predmet poklona može biti i imovinsko pravo i to najčešće obligaciono pravo pod uslovom da je prenosivo, a takoĎe i autorska i pronalazačka prava. Namjera da se učini poklon (animus donandi) je takoĎe važan uslov za postojanje ugovora o poklonu. Dakle, poklonodavca mora imati namjeru da poklanjanjem stvari uveća imovinu poklonoprimca, tj postojati volja da se drugoj ugovornoj strani (poklonoprimcu) pokloni odreĎena stvar. Obaveze i odgovornost poklonodavca - Osnovna obaveza poklonodavca se sastoji u predaji predmeta poklona, ukoliko on nije predat prilikom zaključenja ugovora. Prodavac predaje stvar zajedno sa njenim pripatcima i plodovima. - Poklonodavca odgovara za neispunjenje ili zakašnejnje u ispunjenju ugovorne obaveze samo ako je postupao s umišljajem ili gruboj nepažnjio. Poklonodavac ne odgovara za materijalne i prave nedostatke stvari poklonjene stvari, ali će poklonoprimac imati prema poklonodavcu pravo na naknadu štete koju je pretrpio zbog tih nedostatka ako su oni bili poznati poklonodavcu ili mu nisu mogli ostai nepoznati, a o tome nije obavjestio poklonoprimca.

Raskid , opoziv i pobijanje ugovora o poklonu Ugovor o poklonu se može raskinuti saglasnošću ugovornih strana kada djeluje za ubuduće. Ugovor o poklonu se može opozvati poklonodavca iz slijedećih razloga : nezahvalnosti poklonoprimca, osiromašenja poklonodavca, razvoda i poništenja braka. Opoziv poklona zbog nezahvalnosti poklonoprimca (neblagodarnosti) je takvo ponašanje poklonoprimca prema poklonodavcu koje sadrži elemente krivičnog djela, i ono koje se sastoji u grubom vrijeĎanju i šikaniranje poklonodavca i njegove najbliže rodbine (djece, roditelja, bračnog druga). Ako poklon nije predat, poklonodavac može opozvati poklon jednostranom izjavom volje, a ako jeste predat, onda podnošenjem tužbe čiji zahtjev će biti usmjeren na vraćanje predmeta poklona. Nakon podnošenja tužbe poklonoprimac se smatra nesavjesnim posjednikom predmeta poklona. Opoziv poklona zbog osiromašenja može se tražiti ako je poslije učinjenog poklona poklonodavca toliko osiromašio da nema sredstava za sopstveno izdržavanje ili nema sredstava da izdražava lica koja je po zakonu dužan izdržavati. Opoziv poklona zbog razvoda ili poništenja braka - Radi se o opozivu onih poklona koji su bračni drugovi učinili jedan drugom prilikom i povodom braka. Ako se radi o običnim poklonima manje vrijedosti, isti se ne vraćaju. Pobijanje poklona od strane trećih lica a/. Pobijanje ugovora o poklonu zbog povrede nužnog nasljednog dijela imaju nužni nasljednici i to u vidu zahtjeva za vraćanje poklona, pod uslovom da je vrijednost testamentalnog raspolaganja i poklona veća od raspoloživog dijela. Prvo se smanjuju raspolaganja testamentom, pa ako to ne bude dovoljno za namirenje nužnog dijela, vraćaju se pokloni. b/. Pobijanje ugovora o poklonu zbog povrede zakonske obaveze izdržavanja postoji u slučaju kada poklonodavac koji ima zakonsku obavezu izdržavanja odreĎenih lica, raspolaže u vidu poklona svojom imovinom tako da licima koji imaju pravo na izdržavanje uskrati to pravo. c/. Pobijanje pravnih radnji poklonodavca Poklonodavca ne može činiti poklone s ciljem da izbjegne svoje dospjele obaveze jer se smatra da je preduzeo pravnu radnju koja je na štetu povjerioca. U takvom slučaju povjerilac ima pravo da kod suda pobija takvu pravnu radnju poklonodavca – tj.ugovor o poklonu koji je on sklopio. Kod poklonodavca mora postojati namjera oštećenja povjerilaca. Rok za podnošenje tužbe iznosi tri godine od dana preduzimanja pravne radnje koja se pobija. 7.1. Ugovor o poklonu – vrste Ugovor o poklonu s nalogom (donatio sub modo) je takav ugovor o poklonu koji sadrži klauzulu o nalogu ili teretu kojom se zahtjeva od poklonoprimca da izvrši odreĎenu radnju u korist poklonodavca ili nekog trećeg lica. Ukoliko poklonoprimac ne izvrši nalog, a poklon nije predat, poklonodavac nije dužan da preda predmet poklona. Ako je poklon predat poklonodavac, u slučaju ne postupanja poklonoprimca po nalogu, može tražiti raskid ugovora o poklonu i vraćanje predmeta poklona. Mješoviti poklon (negotium mixtum cum donatione) postoji kada poklonodavca poklanja poklonoprimcu odreĎenu stvar ili pravo, ali za uzvrat dobija novac ili drugu vrijednost i to na način da razlika izmeĎu vrijednosti dvije obaveze predstavlja poklon. Tako na primjer neko poklonja drugom licu stan vrijedan 100.000 KM , a za uzvrat dobija samo 35.000 KM. Uzajamni poklon postoji kada se obje ugovorne strane uzajamno jedna drugoj obavezuju učini poklon. Jedna ugovorna strana se obavezuje drugoj učiniti poklon pod uslovom da i druga ugovorna strana njoj učini poklon. Dakle ovdje postoje dva ugovora o poklonu koja su meĎusobno uslovljena. Svaka ugovorna strana se u jednom ugovoru pojavljuje kao poklonodavaa , a u drugom kao poklonoprimac. Ako su vrijednosti uzajamnih davanja (poklona ) iste , tada neće postojati ugovor o poklonu, već ugovor o razmjeni. Dakle, za uzajmni poklon je bitno da pokloni nisu jednake vrijednosti. Nagradni poklon je takav ugovor o poklonu kod koga poklonodavac želi nagraditi konkretno držanje poklonoprimca, pri čemu poklonoprimac prije samog čina poklona nema nikakvo pravo na predmet poklona. To će biti , na primjer, u slučaju kada poklonodavac obdari (daruje, nagradi) ljekara zbog posebno dobre njege iskazane prema njemu ili drugom licu, mada na to nije obavezan. Ugovor o poklonu za slučaj smrti (donatio mortis causa) je takav ugovor o poklonu koji je zaključen pod odložnim uslovom, jer se predaja predmeta poklona odlaže do trenutka smrti poklonodavca. Radi se o formalnom pravnom poslu (forma javne isprave) koji se nikako ne može izjednačiti sa ugovorom o nasljeĎivanju .

8.

Ugovor o zakupu

Ugovor o zakupu je takav ugovor kojim se jedna ugovorna strana (zakupodavac) obavezuje predati drugoj strani odreĎenu stvar na upotrebu, a druga ugovorna strana (zakupac) se obavezuje za to dati odreĎenu naknadu (zakupninu). Pod upotrebom se podrazmjeva korištenje stvari, pribiranje plodova i iskorištavanje stvari. (usus, fructus). Ugovor o zakupu ne predstavlja pravni osnov (iustus titulus) za sticanje prava svojine na predmetu zakupa, kao što je to, na primjer, slučaj sa ugovorom o prodaji ili pak ugovorom o poklonu. Ekonomska svrha zakupa je u tome da zakupac dobije na upotrebu i iskorištavanje odreĎenu stvar koja je predmet zakupa na odreĎeno vrijeme i to bez plaćanje njegove pune vrijednosti. Naš ZOO pod ugovorom o zakupu podrazumjeva pravo na upotrebu odreĎene stvari , kao i pravo na pribiranje plodova, osim ako nije ugovoreno drugačije. Osobine ugovora o zakupu **Ugovor o zakupu je dvostrano obavezan jer njegovim zaključenjem nastaju obaveze za obje ugovorne strane. Zakupodavca ima obavezu da preda stvar koja je predmet zakupa, a zakupac da za to plati zakupninu i to najčešće u novcu.** Ugovor o zakupu je konsensualan ugovor jer je za njegovo zaključenje dovoljno da usgovarači postigli sporazum o bitnim sastojcima ugovora. Ipak, ugovor o zakupu može biti i formalan ugovor , ako su strane ugovrileneku formu ili ako je to zakonom propisano, kao u slučaju ugovora o zakupu poslovnih prostorija. **Ugovor o zakupu je teretan ugovor jer svaka ugovorna strana je dužna dati naknadu ili izvršiti protivčinidbu za ono što dobija od druge ugovorne strane. **Ugovor o zakupu je trajan ugovor jer se zaključuje, po pravilu, na jedan duži vremenski period u kojem će zakupac moći da stvar upotrebljava i od iste ubire plodove. Trajanje ugovora o zakupu, po pravilu, odreĎuju ugovarači. MeĎutim, ako oni to ne učine, smatra se da je ugovor o zakupu zaključen na neodreĎeno vrijeme, što znači da može doći do raskida ugovora ili izmjene ugovora zbog promjenjenih okolnosti. Kod ugovora o zakupu je moguće prećutno produženje ugovora, a ako trajanje ugovora o zakupu nije odreĎeno, ugovorni odnos prestaje otkazom kao vrstom jednostrane izjave volje. ** Ugovor o zakupu je imenovan ugovor koji se često zaključuje i ima veliki značaj u pravnom prometu, što je i bio razlog da dobije svoje ime i mjesto u gotovo svim graĎanskim kodifikacijima, pa i samom ZOO u odredbama čl.567-599.

-

Bitni elementi ugovora o zakupu su: predmet zakupa , - zakupnina i - trajanje ugovora o zakupu.

Predmet ugovora o zakupu može biti stvar ili neko imovinsko pravo. Predmet zakupa mogu biti i pokretne i nepokretne stvari koje su, po pravilu, nepotrošne i nezamjenljive. Predmet ugovora o zakupu može biti stvar koja postoji , ali i buduća stvar. Predmet zakupa može biti tuĎa stvar, jer se zakupom stiče pravo upotrebe (usus,fructus), a ne vlasništvo na stvari. Predmet ugovora o zakupu mora biti: moguć, stvar u prometu (res in commercio ), odreĎen ili bar odrediv. Predmet zakupa može biti i odreĎeno imovinsko pravo koje je po svojoj prirodi pogodno za upotrebu. Takvo imovinsko pravo je pravo na licencu. Pravo upotrebe predmeta zakupa (licence) nastaje momentom zaključenja ugovora. Zakupnina je naknada za korištenje predmeta zakupa. Zakupnina se najčešće daje u novcu, ali i drugim stvarima. Ako prilikom davanja neke stvari na upotrebu nebi bila ugovorena zakupnina radilo bi se o besteretnom (dobročinom) pravnom poslu koji se zove posluga. Zaskupnina se plaća ili odjednom ili u obrocima (ratama) , što je češći slučaj. Trajanje zakupa je značajan sastojak ugovora o zakupu, jer pravno dejstvo mogu proizvoditi samo oni ugovori o zakupu kojima se ispunjava svrha obavezivanja ugovornih strana, dakle, kako zakupca , tako i zakupodavca. Trajanje zakupa ili vrijeme na koje je zaključen ugovor o zakupu je značajan i iz razloga što ugovor o zakupu na odreĎeno vrijeme prestaje istekom vremena na koje je zaključen. Ovi ugovori se, pod odreĎenim (ugovorenim ili zakonskim) uslovima, mogu prećutno produžiti. To će biti najčešće slučaj kada zakupac nastavi upotrebljavati stvar i nakon isteka ugovora o zakupu, a zakupodavac se tome ne protivi. U tom slučaju se smatra da je zaključen novi ugovor o zakupu, ali na neodreĎeno vrijeme. Ugovor o zakupu na neodreĎeno vrijeme prestaje otkazom. Obaveze zakupodavca su : - predaja predmeta zakupa tj. stvari sa svim njenim pripatcima, - obaveza održavanja stvari za vrijeme trajanja zakupa - odgovornost zakupodavca za materijalne i pravne nedostatke stvari.

Obaveze zakupca su : - da plaća zakupninu, - da stvar upotrebljava prema ugovoru, - da vrati predmet zakupa nakon prestanka ugovora Otuđenje predmeta zakupa (zakupljene stvari) Zakupodavac ima pravo prodati predmet zakupa trećem licu. Ako je zakupodavca prodao predmet zakupa i isti predao predao zakupcu, pribavilac (treće lice) stupa na mjesto zakupodavca, a prava i obaveze iz zakupnog odnosa nastaju izmeĎu trećeg lica- pribavioca i zakupca. Zbog toga novi zakupodavac ne može od zakupca zahtjevati da mu stvra preda prije isteka ugovora o zakupu, jer to nebi mogao ni prvobitni zakupodavac. Ako zakupodavca zaključio ugovor o zakupu, a zakupcu nije predao stvar na korištenje, pa potom tu stvar otuĎi trećem licu, bitno je da li je pribavilac stvari (treće lice) znao za postojanje ugovora o zakupu ili ne. Ako je on znao za postojanje ugvoora o zakupu odna onstupa na mjesto zakupodavca i ima obavezu da ispuni ranije zaključeni ugovo o zakupu i to tako što će predati zakupljenu stvar zakupcu. Ako pak pribavilac nije znao za postojanje ugovora o zakupu (zanči ako je bio savjestan), , tada zakupac nema pravo da zahtjeva predaju predmeta zakupa od pribavioca, jer se pribavilac smatra savjesnim sticaocem stvari, a ni od zakupodavca , jer se više stvar kod njega ne nalazi. Ipak ima pravo na naknadu štete. Podzakup postoji kada zakupac svoje pravo koje ima u pogledu predmeta zakupa (upotreba i iskorištavanje) prenese na neko treće lice i to samo za vrijeme na koije je zaključen osnovni ugovor o zakupu. Zakupac u ovom slučaju dobija položaj zakupodavca , a treće lice položaj podzakupca. Podzakup ne utiče na osnovni ugovor o zakupu zaključen izmeĎu zakupca i zakupodavca. Zakupac može zakupljenu stvar dati u podzakup, osim u slučaju: - kada je to pravo zakupca zakonom ili ugovorom isključeno (zabranjeno), - ako bi davanjem stvari u podzakup zakupodavca pretrpio štetu ili - ako je davanje stvari u podzakup uslovljeno saglasnošću zakupodavca Ugovor o zakupu prestaje: - protekom vremena, - otkazom, - propašću predmeta zakupa, - smrću ugovarača Ugovor o zakupu zaključen na određeno vrijeme prestaje protekom roka na koji je zaključen, a ugovor o zakupu zaključen na neodreĎeno vrijeme prestaje sporazumom ugovarača ili otkazom. Otkaz je jednostrana izjava volje kojom jedna ugovorna strana prekida ugovorni odnos zaključen na neodreĎeno vrijeme. Otkaz ne proizvodi pravno dejstvo njegovim dostavljanjem drugoj strani, neko je potreban protek odreĎenog vremena od prijema otkaza do prestanka zakupnog ugovornog koji se naziva otkazni rok. Po ZOO taj rok iznosi 8 dana. Propast stvari - Ako stvar koja je data u zakup propadne, tada više nema jednog od bitnih elemenata ugovora o zakupu, što ima za posljedicu da se ugovor o zakupu gasi odnosno prestaje. Ako je stvar koja predmet zakupa potpuno uništena , zakup prestaje po sili zakona (ex lege), a ako je stvar uništena djelimično, zakupa ima pravo izbora: ili raskinuti ugovor o zakupu ili zahtjevati sniženje zakupnine. Smrt jedne ugovorne strane ne dovodi do prestanka ugovora o zakupu, pa se zakupni odnos nastavlja sa nasljednicima umrle ugovorne strane. MeĎutim, zakup može prestati zbog smrti jedne ugovorne strane ako je tako ugovoreno, aili ako se to može zaključiti iz same prirode ugovora. 9.

Ugovor o zajmu

Ugovor o zajmu je takav ugovor kojim se obavezuje jedna strana (zajmodavac) da drugoj strani (zajmoprimcu) preda u vlasništvo odreĎeni iznos novca ili odreĎenu količinu zamjenljivih stvari, a druga strana se obavezuje da će nakon izvjesnog vremena vratiti isti iznos novca ili istu količinu stvari iste vrste i kvaliteta, uz naknadu (kamatu) ili bez nje. Osobine ugovora o zajmu Zajam je konsensualan jer je za njegov nasanak dovoljan konsensus odnosno saglasnost volja ugoornih strana o bitnim elementima ugovora. Do donošenja ZOO, zajam je u našem pravu tretiran kao realan ugovor , što znači da se

tada smatralo da je ugovor o zajmu zaključen tek jedna strana preda drugoj predmet zajma, a to je bio po pravilu, novac. ** Ugovor o zajmu je dvostrano obavezan ugovor jer stvar obaveze za obje ugovorne strane – zajmodavca i zajmoprimca. Obaveza zajmodavca je da oreda predm zajma, a obaveza zajmoprimca da vrati predmet zajma nakon izvjesnog vremena, te da plati odreĎenu naknadu, ako je riječ u zajmu kao teretnom ugovoru. ** Ugovor o zajmu može biti i teretan i dobročin ugovor u zavisnosti od toga da li je zajmodavca dužan da za dati zajam plaća kakvu naknadu. ** Ugovor o zajmu se javlja kao lični ugovor (ugovor intuitu personae) i ima karakteristike besplatnog zajma u slučaju kada zajmoprimac vraća istu količinu novca ili stvari bez naknade, a zajmodavca daje novac u zajam iz ličnih i prijateljskih pobuda, jer želi pomoći zajmoprimcu. MeĎutim, češće se ugovor o zajmu zaključuje kao nelični i teretan ugovor s cilljem ostvarenja naknade za dati novac. ** Ugovor o zajmu je komutativan ugovor jer je u vrijeme zaključenja ugovora poznat obim prestacija i meĎusobni odnos ugovarača. ** Ugovor o zajmu je trajan, samostalan i kauzalan ugovor. ** Ugovor o zajmu se razlikuje od ugovora o zakupu jer on predstavlja osnov za sticanje prava vlasništva na pozajmljenom predmetu zajmu (novcu ili stvraima). Predmet zajma je zamjenljiva stvar, a predmet zakupa , po pravilu nezamjenljiva stvar. Zajmoprimac vraća istu stvra, iste vrste, količine i kvaliteta (generičko vraćanje), a zakupac istu stvra (vraćanje in species). ** Ugovor o zajmu se razlikuje od ugovora o posluzi (posudbi) po tome što je predmet zajma zamjenljiva stvar, a predmet posluge je nezamjenljiva stvar. Ugovor o zajmu je osnov sticanja vlasništva na pozajmljenoj stvari, a ugovor o posluzi nije osnov sticanja vlasništva, tako da poslugoprimac može vratiti samo istu stvar i to baš onu koju je dobio na poslugu. ** Ugovor o zajmu ima mnogo sličnosti sa ugovorima o prodaji, razmjeni i poklonu. jer predstavlja osnov sticanja vlasništva na stvari, kao što je slučaj i kod pomenutih ugovora. ** Ugovor o zajmu se od pomenutih ugovora razlikuje uparvo po tome što je zajmprimac dužan poslije odreĎenog vremena vratiti zajmodavcu predmet zajma. Vrste ugovora o zajmu - Prema predmetu zajma, ugovor o zajmu može biti novčani i naturalni zajam. - Prema ekonomskom kriteriju zajam može biti potrošni (konzumptivni) i proizvodni (produktivni). - Prema tome da li se za zajam plaća naknada , ugovor o zajmu može biti teretni i dobročini. - Prema vremenu trajanja, ugovor o zajmu može biti kratkoročni (do 5 godina) i dugoročni (preko 5 godina). Ugovor o kreditu se ipak razlikuje od ugovora o zajmu, jer predmet ugovoora o kreditu može biti samo novac, dok predmet zajma mogu pored novca biti i druge zamjenljive stvari. Ugovor o kreditu je formalan ugovor, jer mora biti zaključen u pismenoj formi, što nije slučaj sa ugovorom o zajmu. Kod ugovora o kreditu, u ulozi zajmodavca se pojavljuje banka ili druga prvana liac, a kod običnog ugovora o zajmu , u ulozi zajmodavca mogu biti i fizička lica. Bitni elementi ili sastojci ugovora o zajmu su predmet zajma i naknada (kamata) *** Predmet ugovora o zajmu je, po pravilu, novac, mada predmetom mogu biti i druge zamjenljive stvari u odreĎenoj količini. U zavisnosti da li je predmet ugovora o zajmu novac ili odreĎena količina zamjenljivih stvari, razlikujemo novčani i naturalni zajam. *** Kada zajmoprimac primi zajam on postaje vlasnikom tih stvari, pod uslovom da je savjestan , tj. da ne zna da stvar koja je predmet zajma nije vlasništvo zajmodavca. Od tog trenutka on odgovara i za slučajnu propast predmeta zajma. Ako zajmoprimac u trenutku predaje stvari zna da je predmet zajma tuĎa stvra, onda je on nesavjestan posjednik predmeta zajma i na istom ne može steći pravo vlasništva, pa će predmet zajma morati vratiti vlasniku. *** Naknada koju zajmopripac plaća za dobijeni zajam zove se kamata. Kamata se plaća godišnje, osim kod zajmova kod kojih obaveza vraćanja dospijeva u kraćim rokovima, gdje se kamata vraća istovremeno sa vraćanjem glavnice. ***Naknada za ustupanje predmeta zajma (kamata) se po pravilu plaća u novcu, ali se može dati i u drugim stvarima. *** Kamata o kojoj ovdje govorimo je ugovorena ili ugovorna kamata koju treba razlikovati od tzv. zatezne odnosno, zakonske kamate. ***Zatezna kamata je ona koja se plaća kao jedna vrsta naknade za zakašnjenje u ispunjenju neke novčane obaveze, bilo da se radi o ugovornoj ili vanugovornoj obavezi. Zatezna kamata i njena visina je uvijek propisana zakonom, kao što je to učinjeno kod nas u čl.277 st.1 ZOO i Zakonu o visini stope zatezne kamate. *** Trajanje ugovora o zajmu se obično odreĎuje ugovorom o zajmu, a ako trajanje nije ugovoreno, tada je riječ o ugovoru o zajmu na neodreĎeno vrijeme. *** U slučaju zajma ugovorenog na neodreĎeno vrijeme, zajmoprimac je dužan vratiti zajam po isteku primjerenog roka koji mu ostavi zajmodavac, ali koji ne može biti kraći od 2 mjeseca računajuči rok od dana kada je zajmodavca zatražio vraćanje zajma. Obaveze zajmodavca su :predaja predmeta zajma i odgovornost za nedostatke predmeta zajma. Predmet zajma

Obzirom da je ugovor o zajmu osnov za sticanje vlasništva (iustus titulus) na pozajmljenoj stvari, predaja predmeta zajma je način sticanja (modus aquirendi) vlasništva na predmetu zajma. Predmet zajma se može predati predajom stvari iz ruke u ruku (faktička predaja) ili skraćenim putem (tradicio brevi manu) u slučaju kada zajmoprimac od prije drži predmet zajma u posjedu po nekom drugom pravnom osnovu, ali mu je sada zajmodavca daje po osnovu ugovora o zajmu. Predaja se može izvršiti i simbolično , kao na primjer, kada se roba predaje predajom skladišnici ili drugog vrijednosnog papira, usmjesto same stvari. Predaja zajma se vrši u vrijeme i na mjestu kako je ugovoreno, a kao vrijeme i mjesto nisu ugovoreni, zajmodavac je dužan predati stvari kada to zajmoprimac zatraži, ali nu nevrijeme. Zajmodavac može odbiti zahtjev zajmoprimca za predaju stvari zbog loših materijalnih prilika zajmoprimca, bilo da su iste postojale u vrijeme zaključenja ugovora ili da su nastale naknadno. Odgovornost za materijalne nedostatke Kao i kod ugovora o prodaji, ugovora o zakupu i nekih drugih ugovora zajmodavca odgovara i za materijalne nedostatke predate stvari. Nedostatak mora postojati u vrijeme predaje stvari zajmoprimcu, a ne u vrijeme zaključenja ugovora o zajmu. Ako se radi o zajmu sa naknadom zajmodavca u slučaju materijalnih nedostataka pozajmljene stvari odgovara zajmoprimcu za svu štetu koju j ovaj zbog toga pretrpio, bez opbzira da li je znao ili ne za postojanje nedostatka. Ako se radi o besplatnom zajmu, zajmodavca odgoavra za materijalni nedostatak samo ako je za njega znao, a o njemu nije obavjestio zajmoprimca. Obaveze zajmoprimca (vračanje zajma i plaćanje naknade) Vraćanje predmeta zajma je prva i osnovna obaveza zajmoprimca koju on mora izvršiti nakon proteka vremena na koji je ugovor o zajmu zaključen. On je u obavezi da vrati istu vrstu i količinu pozajmljenih stvari. Kada je predmet zajma novac, zajmoprimac vraća istu količinu novca odnosno isti iznos novca izražen u onom broju novčanih jedinica u kojem ga je primio. Ako su predmet zajma stvari, onda zajmoprimac vraća istu vrstu, količinu i kvalitet stvari koje moraju biti zamjenljive. Radi se o generičkim stvarima, koje su odreĎene po rodu. Tako, naprimjer, ako je predmet zajma bilo brašno srednje kvalitete u količni od 100 kg, zajmoprimac je dužan da vrati takoĎe sto kg brašna srednje kvalitete, osim ako nije drugačije ugovoreno. Ako je , na primjer ugovoreno da se vrati 150 kg brašna najbolje kvalitete, radić se o zajmu, ali ne onom besplatnom, već napltnom ili zajmu uz naknadu. Prilikom vraćanja zajma u novcu ili stvarima, dužnik (zajmoprimac) jer dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obaveza glasi. Plaćanje naknade (kamate) je obaveza zajmoprimca ako se radi o teretnom zajmu ili zajmu uz naknadu. Naknada se kod ugovora o zajmu fizičkih lica mora ugovoriti, jer se pretpoistavlja da su ugovori o zajmu izmeĎu fizičkih lica dobročini (bezteretni) ugovori. Nasuprot prednjem, ako je riječ o ugovorima o zajmu u privredi , važi obrnuta pretpostavka da je riječ o teretnim ugovorim i da je kamata ugovorena.

10. Ugovor o posluzi Ugovor o posluzi je takav ugovor kojim se obavezuje jedno lice (poslugodavac) da će predati drugom licu (poslugoprimcu) privremeno i bez naknade odreĎenu stvar na korištenje, a poslugoprimac se obavezuje po proteku toga vremena vratiti poslugodavcu istu stvar.*** Ugovor o posluzi se razlikuje od ugovora o zakupu po tome što je ugovor o posluzi dobročin, a ugovor o zakupu teretan ugovor.*** Ugovor o posluzi se razlikuje od ugovora o zajmu po tome što poslugodavac dobija stvar na poslugu, a ne u vlasništvo. Zajmoprimac vraća stvari odreĎene po rodu, a poslugoprimac istu stvar koja je data u poslugu. ***Ugovor o poklonu je sličan ugovoru o posluzi, jer su oba ugovora dobročini pravni poslovi, ali se razlikuju što se na osnovu poklona stiče vlasništvo, a na osnovu ugovora o posluzi samo pravo korištenja stvari. ***Ugovor o posluzi je sličan ugovoru o ostavi jer se i poslugoprimac i ostavoprimac obavezuju nakon isteka ugovora, vratiti predmet ugovora, dok se razlikuju po tome što ostavoprimac nema pravo upotrebe stvari. Osobine ugovora o posluzi *** Ugovor o posluzi je konsensualan (nastaje saglasnosšću volja) i dvostrano obavezan (obaveza predaje i vraćanja stvari), dobročin (za upotrebu stvari se ne daje naknada) , kauzalan (prepoznatljiv je cilj obavezivanja) i trajan ugovor (korištenje stvari date na poslugu tarje duži vremenski period). Bitni sastojici ugovora su predmet posluge i vrijeme trajanja posluge.

Predmet posluge je odreĎena stvar koja mora ispunjavati sve opšte uslove koji se traže da bi ta stvar mogla biti predmetom pravnog posla, što znači da mora biti u prometu, da stvar mora biti odreĎena i postojeća stvar, a ne buduća stvar. Predmet posluge su najčešće nepotrošne stvari, kao na primjer alat, životinja, automobil i sl.). Vrijeme trajanja posluge je period na koji je ugovor o posluzi zaklječen i u kojem poslugoprimac može da stvar ušpotrebljava. Vrijeme trajanja posluge se utvrĎuje ugovorom, tako što će se u ugovoru navesti da posluga traje do odreĎenog datuma ili dogaĎaja i slično, a ako vrijeme trajanja posluge nije ugovoreno, onda se isto odreĎuje prema cilju odnosno svrsi koju stranke htjele ugovorom da postignu. Ako vriejme posluge nije ugovorom utvrĎeni niti se mmože utvrditi prema svrsi ugovora, tada poslugodavac može zahtjevati vraćanje predmeta u svako doba. Obaveze poslugodavca Osnovne obaveze poslugodavca su: predaja stvari, odgovornost za štetu i naknada troškova. Predaja stvari -Poslugodavac i ima prvenstvenu obavezu da preda stvar poslugodacvu i to u vrijeme i na mjestu kako je ugovoreno, a ako nije ugvoreno, onda prema prirodi i cilu ugovora. Predaja stvari može biti faktična predaja iz ruke u ruku , a i simbolična , kao na primejr predaja ključeva od automobila. Isto tako moguća je i predaja tzv. kratkom rukom (traditio brevi manu) u slučaju kada se predmet poslug već nalazi kod poslogiprimca po nekom pravnom osnovu (na pr. ugovr o zakupu), pa sada poslugoprimac nastavlja da koristi stvar , ali ne na osnovu zakupa, već posluge. Odgovornost za štetu snosi poslugodavac i to u slučaju kada predmet posluge nije predao poslugoprimcu u ugovoreno vrijeme. Naknadu troškova vandrednog održavanja stvari snosi poslugodavac, a redovnih, poslugoprimac. Obaveze poslugoprimca su: čuvanje i upotreba stvari, troškovi održavanja stvari i vraćanje stvari. Poslugoprimac je dužan stvar upotrebljavati sa pažnjom brižljivog i urednog čovjeka i čuvati supstancu stvari koja mu j predata na poslugu. On stoga neće odgovarati za normalno i uobičajeno trošenje stvari koje nastaje usljed redovne upotrebe stvari. On ne odgovara ni za slučajnu propast stvari jer nije vlasnik stvari koja je data u poslugu. Bez saglasnosti poslugodavca, poslugoprimac ne može stvar dati trećem licu na korištenje. Poslugoprimac je dužan da redovno održava stvar koja mu je data na upotrebu i to u onom stanju kava mu je predata. Ako je predmet ugovora životinja, tada je poslugoprimac dužan u okviru obaveze održavanja stvari životinju redovno hraniti i liječiti. Ako poslugoprimac izgubi posuĎenu stvar dužan je nadoknaditi poslugodavcau njenu vrijednost. Poslugoprimac ima i obaezu da stvar vrati nakon isteka ugovora o posluzi, a ako vrijeme trajanja ugovora niej odreĎeno, onda saglasno cilju zbog kojeg je stvar data u poslugu. Vraćanje stvari se obavlja saglasno ugovoru, a ako nema odrebe o vremenu i mjetsu vraćanje stvar se vraća u mjestu prebivališta (sjedišta) poslugodavca. Prestanak ugovora o posluzi nastaje otkazom poslugodavca.

11. Ugovor o ostavi Ugovorom o ostavi obavezuje se ostavoprimac da primi uz naknadu ili bez naknade stvar od ostavodavca, da stvar čuva i da istu vrati kada to ostavodavac zatraži. Prema ZOO ugovor o ostavi je konsensualan, a ne realan ugovor jer je ZOO napustio načelo ranijih graĎanskih zakona po kojima je ostav bila realan ugovor i prema kojima je za nastanak ugovora o ostavi bila potrebna predaja predmeta ostave. Ugovor o ostavi je imenovan ugovor , a može biti i jednostrano obavezan ili dvostrano-obavezan ugovor. Ugovor o ostavi je jednostrano obavezan u slučaju besplatne ostave, dok je u slučaju ostave sa naknadom , ugovor o ostavi, dvostrano obavezan ugovor.Ugovor o ostavi je i trajan ugovor jer se po pravilu zaključuje na duži vremenski period. Ugovor o ostavi može biti bezteratan (besplatna ostava) i teretan ugovor (naplatna ostava). Ugovor o ostavi se razlikuje od ugovora o prodaji i razmjeni i poklonu, jer ostavoprimac na temelju navedenog ugovora ne postaje vlasnikom stvari, već samo čuvar stvari koja je data u ostavu. Ugovor o ostavi se razlikuje od ugovora o zakupu, posluzi ili zajmu što ostavoprimac nema pravo da stvar upotrebljava odnosno koristi, već obavezu da ostavljenu stvar čuva.

Bitni elementi ugovora o ostavi su : *** predmet ostave (potrošne i nepotrošne stvari, nezamjenljive stvari , a rjeĎe i zamjenljive stvari). Imovinska prava ne mogu biti predmetom ostave. *** vrijeme trajanja ostave ( ugovor može biti zaključen na odreĎeno ili na neodreĎeno vrijeme, stim da ako vrijeme ostave nije odreĎeno , ostavoprimac je dužan da vrati predmet ostave čim to zakupodavac zatraži). *** naknada je iznos novca koji je dužan ostavodavac isplatiti ostavoprimcu kod tzv.teretnih ugovora o ostavi. Obaveze ostavoprimca su : *** prijem stvari u ostavu, *** čuvanje stvari koja mu je predata u ostavu, *** vraćanje stvari na zahtjve ostavodavca Obaveze ostavodavca su : *** plaćanje ostavoprimcu naknade troškova za čuvanje stvari, *** plaćanje naknade za čuvanje stvari u slučaju naplatne ostave, *** naknade štete ostavodavcu ako prilikom čuvanja stvrai nastupi šteta na stvari ostavodavca Neprava ostava postoji kada su predmet ostave zamjenljive stvari koje ostavoprimac ima pravo i potrošiti, ali je u tom slučaju dužan ostavodavcu vratiti istu količinu stvari iste vrste. U ovom slučaju ostavoprimac , izuzetno , postaje vlasnikom stvari, po čemu se ovajk slučaj ostave jako priblčižava ugovoru o zajumu. Razlika je samo u tome što ostavoprimac ima obavezu da u svakom trenutku, na traženje ostavodavca, vrati predmet ugovora. Ostava u nuždi postojikada jedno lice zapadne u nevolje zbog koje nastaje očigledna opasnot za njegovu imovinu, pa stoga to lice, nemajući slobodu izbora lica kome će stvar ostaviti na čuvanje, istu ostavlja u nuždi koje mu se u tim izuzetnim okolnostima našlo pri ruci. Radi se o situacijam, zemljoterba, poplave, rata i sl. užana ostava je specifična po tome što nastje samom predajom stvari, a ostavodavca je u okviru opše dužnosti pomoći licu u nevolji, dužan da primi predmet ostave. Za čuvanje se neduguje naknada, već samo troškovi čuvanja stvari. Zahtjva se povećana pažnja ostavoprimca. Ugostiteljska ostava je takva ugovor o ostavi kojim se obavezuje ugostitelj kao ostavoprimac da će primi na čuvanje stvari gosta kao ostavodavca koje je ovaj donio u ugostitetljski objkekat ostavoprimca. Pod ugovstiteljem se podrazumjevaju smao lica koja se profesionalno bave ugostiteljstvom, pri čemu se isključivo misli na usluge jela i pića, te pružanje gostu odgovarajućeg smještaja u objektu (soba, krevet i sl.). Ugostiteljem se smatraju i bolnice i garaže, kola za spavanje, organizovani kampovi i sl. Ugostitelj je dužan primiti vrednije stvari od gosta koje ovaj ne može sa sobom zadržati odnosno držati u sobi. Gost je dužan čim sazna, prijaviti ugostitelju nestanak stvari i može ostvariti nakdu štete pod uslovom da dokaže da je šteta nastala krivicom ugostitelja ili lica za koje on odgovara. Ugostitelj ne može svoju odgovornot za gubitak stvari gosta isključiti, niti ograničiti ili pak uslovljavati, tako da sve njegove obavijesti takvog karaktera nemaju pravo učinka i ne isključuju odnosno i ne umanjuju njegovu odgovornost za štetu. Za razlilku od drugih ugovora i vrsta ugovora o ostavi kod ugoora o ugostitetljskoj ostavi ostavoprimac ima pravo zadržavanja na stvarima gosta (ius retentionis) i to sve do potpune naplat vsojim potraživanja za smještaj gosta i ostale usluge. Odgovornost ugostitelja je objektivna , tako da se isti može osloboditi odgovornosti samo pod uslovima priopisanim za osloboĎenje od objektivne odgovornosti za šteteu od opasnih stvari i opasnih djelatnosti.