O Cemu Govorimo Kad Govorimo o Ljubavi - Raymond Carver

October 11, 2017 | Author: frane1997 | Category: N/A
Share Embed Donate


Short Description

O Cemu Govorimo Kad Govorimo o Ljubavi - Raymond Carver...

Description

BalkanDownload.org

Bi​bli​ote​ka Trans-glo​bal, knji​ga 1 Naslov izvorni​ka: Raymond Carver: What We Talk Abo​ut When We Talk Abo​ut Love Nakla​da EOS, Osi​jek, Vi​je​nac Iva​na Meštro​vi​ća 74 Za naklad​ni​ka: Željka Bertić Ured​nik knji​ge: De​li​mir Re​šic​ki De​sign naslovne stra​ni​ce: Sa​bi​na Osto​jić & Do​ma​goj Su​šac Na naslovni​ci: Bla​kenhol, Stephan Tanzende Pa​are, 1996. Copyright: VG Bild-Kunst, Bonn 2003. Lektu​ra i ko​rektu​ra: Di​ja​na Sta​nić-Re​šic​ki

Gra​fič​ka pripre​ma: MIT, Osi​jek Ti​sak: IBL, Osi​jek Copyright: 1983, 1988, by Raymond Carver Copyright: 1989, 2002, 2003 by Tess Gallagher Copyright za hrvatski pri​je​vod: Nakla​da Eos

ISBN 953-99062-0-2

Printed in Cro​atia 2003.

2

Sadržaj Naslovni​ca O čemu go​vo​ri​mo kad go​vo​ri​mo o lju​ba​vi ZAŠTO NE PLE​ŠE​TE? TRA​ŽI​LO GOSPO​DIN KAVA I GOSPO​DIN MAJSTOR SJE​NI​CA MOGLA SAM VI​DJE​TI I NAJSITNI​JE STVA​RI VRE​ĆI​CE KUPKA RECI ŽE​NA​MA DA IDE​MO POSLI​JE JE​ANSA TO​LI​KO VODE TAKO BLI​ZU DOMA TRE​ĆA STVAR KOJA JE DO​TUKLA MOG OCA OZBI​LJAN RAZGO​VOR SPO​KOJ PO​PU​LARNA ME​HA​NI​KA SVE SE PRI​LI​JE​PI​LO ZA NJE​GA O ČEMU GO​VO​RI​MO KAD GO​VO​RI​MO O LJU​BA​VI JOŠ NEŠTO EDO PO​PO​VIĆ Bi​lješke

3

Raymond Carver _______________________

O čemu go​vo​ri​mo kad go​vo​ri​mo o lju​ba​vi

S engleskog pre​ve​la Iva​na Šo​jat

Nakla​da EOS

4

Za Tess Gallagher

5

Scan: postar Obra​da: bo​den BalkanDownlo​ad.org

Auto​ru je čast na​po​me​nu​ti da je pri​mio potpo​ru Me​mo​ri​jalnog udru​že​nja John Si​mon Guggenhe​im i Na​ci​onalne zakla​de za potpo​ru umjetnosti. Ta​ko​đer izra​ža​va zahvalnost i pošto​va​nje No​elu Yo​ungu iz Capra Pressa.

6

ZAŠTO NE PLEŠETE? U K U H I NJ I, na​to​čio si je još jed​no piće i i zu​rio u po​kuć​stvo iz spa​va​će sobe smješte​no u dvo​rištu ispred kuće. Ma​drac je bio ogo​ljen i pru​gaste su plahte le​ža​le pokraj dva​ju jastu​ka na vi​so​koj ko​mo​di. Izuzme​mo li te de​ta​lje, sve je dru​go bilo razmješte​no ona​ko kako je ne​koć bilo u nji​ho​voj spa​va​ćoj sobi - noć​ni orma​rić sa svje​tiljkom s nje​go​ve stra​ne kre​ve​ta, noć​ni orma​rić sa svje​tiljkom na nje​zi​noj stra​ni kre​ve​ta. Nje​go​va stra​na, nje​zi​na stra​na. Pro​matrao je pri​zor pi​juc​ka​ju​ći viski. Ko​mo​da je bila ne​ko​li​ko sto​pa uda​lje​na od kre​ve​ta. Toga je jutra sa​drži​nu la​di​ca pre​ba​cio u kartonske ku​ti​je koje su sad le​ža​le u dnevno​me bo​ravku. Pre​no​si​va je gri​ja​li​ca bila smješte​na tik do ko​mo​de. Naslo​njač od ra​ta​na je, sa svo​jim ukrasnim jastu​či​ćem, bio smješten do kre​ve​ta. Po​su​đe od ugla​ča​nog alu​mi​ni​ja le​ža​lo je na kolno​me pri​la​zu kući. Pre​ve​li​ki je žuti stolnjak od musli​na, do​bi​ven na dar, prekri​vao stol. Na sto​lu je, za​jed​no sa sre​brnim pri​bo​rom za jelo i gra​mo​fo​nom, ta​ko​đer da​ro​vi​ma, bio i lo​nac s papra​ti. Ve​li​ki je te​le​vi​zor sta​jao na nisko​me sto​li​ću, a ne​ko​li​ko sto​pa od nje​ga bila je sofa, sto​lac i pod​na svje​tiljka. Stol je bio od​gurnut do ga​ražnih vra​ta. Na sto​lu je le​ža​lo ne​ko​li​ko ko​ma​da ku​hinjskog po​su​đa, a bio je on​dje i zid​ni sat te dvi​je uramlje​ne gra​fi​ke. Na kolnom je pri​la​zu le​ža​la i kartonska ku​ti​ja sa ša​li​ca​ma, ča​ša​ma i ta​nju​ri​ma, a sva​ki je pred​met bio omo​tan no​vinskim pa​pi​rom. Tog je jutra ispraznio orma​re i sve su stva​ri bile izne​se​ne iz kuće. Sve osim one tri kartonske ku​ti​je koje su još uvi​jek bile u dnevno​me bo​ravku. Sve je električ​ne apa​ra​te pro​dužnim ka​be​lom priklju​čio na stru​ju. Svi su apa​ra​ti ra​di​li kao i kad su bili u kući. Auto​mo​bi​li bi s vre​me​na na vri​je​me uspo​ra​va​li i lju​di bi pi​lji​li. No, nitko se nije za​ustavljao. Pad​ne mu na um da ne bi ni on. "O V O je si​gurno dvo​rišna raspro​da​ja", reče dje​vojka mla​di​ću. Taj su mla​dić i dje​vojka bili u potra​zi za po​kuć​stvom kako bi namjesti​li svoj stančić. "Pogle​dajmo ko​li​ko tra​že za kre​vet", reče dje​vojka. "I za te​le​vi​zor", reče mla​dić. 7

Mla​dić je skre​nuo pre​ma kolnom pri​la​zu i za​usta​vio se ispred ku​hinjsko​ga sto​la. Izišli su iz auto​mo​bi​la i po​če​li pregle​da​va​ti stva​ri. Dje​vojka je ru​kom pre​la​zi​la pre​ko muslinskog stolnja​ka, mla​dić je uklju​čio mikser i okre​nuo program na SITNO, dje​vojka je po​digla stolni gri​jač, mla​dić je uklju​čio te​le​vi​zor i malo ga po​de​ša​vao. Sjeo je na sofu kako bi gle​dao. Za​pa​lio je ci​ga​re​tu, pogle​dao oko sebe, ba​cio ši​bi​cu u tra​vu. Dje​vojka je sje​la na kre​vet. Izu​la je ci​pe​le i legla na leđa. Misli​la je kako bi mogla ugle​da​ti zvi​jezde. "Dođi, Jack. Pro​baj kre​vet. Po​ne​si jastuk", reče ona. "Ka​kav je?" reče on. "Pro​baj", reče ona. Pogle​dao je uoko​lo. U kući je vla​dao mrak. "Glu​po se osje​ćam", reče on. "Bo​lje bi bilo da pogle​da​mo ima li koga kod kuće." Ona je posko​či​la na kre​ve​tu. "Prvo ga ispro​baj", reče. Le​gao je na kre​vet i sta​vio jastuk pod gla​vu. "Kako ti se čini?" upi​ta ga ona. "Do​ima se čvrsto", reče on. Okre​nu​la se na bok i po​lo​ži​la ruku na nje​go​vo lice. "Po​lju​bi me", reče. "Usta​ni​mo", reče on. "Po​lju​bi me", reče ona. Sklo​pi​la je oči. Zagrli​la ga je. On reče: "Pogle​dat ću ima li koga kod kuće." No, samo je sjeo i ostao gdje je i bio pra​ve​ći se da gle​da te​le​vi​zi​ju. U svim su se ku​ća​ma u uli​ci upa​li​la svjetla. "Ne bi li bilo za​bavno kad bi...", reče dje​vojka smješka​ju​ći se, no nije dovrši​la re​če​ni​cu. Mla​dić se smi​jao bez pra​vog razlo​ga. Bez ikakva je pra​vog razlo​ga upa​lio svje​tiljku na noć​nom orma​ri​ću. Dje​vojka je otje​ra​la ko​marca, a mla​dić je ustao i popra​vio ko​šu​lju. "Pogle​dat ću ima li koga kod kuće", reče on. "Mislim da nema ni​ko​ga. Ali, ako ne​ko​ga ima, pi​tat ću ko​li​ko tra​že za stva​ri." "Ko​li​ko god da zatra​že, uvi​jek po​nu​di de​set do​la​ra ma​nje. To je uvi​jek do​bar po​8

tez", reče ona. "Osim toga, si​gurno su očajni ili nešto slič​no." "Ovo je dosta do​bar te​le​vi​zor", reče mla​dić. "Pi​taj ih ko​li​ko tra​že za nje​ga", reče dje​vojka. Č O V J E K je do​la​zio no​gostu​pom s vre​ći​com iz trgo​vi​ne. No​sio je sen​dvi​če, pivo, viski. Na kolno​me je pri​la​zu ugle​dao auto​mo​bil i dje​vojku na kre​ve​tu. Vi​dio je upa​lje​ni te​le​vi​zor i mla​di​ća na tri​je​mu. "Zdra​vo", reče čovjek dje​vojci. "Našli ste kre​vet. To je do​bro." "Zdra​vo", reče dje​vojka i usta​ne. "Baš sam ga ispro​ba​va​la." Pogla​di​la je kre​vet. "Pri​lič​no do​bar kre​vet." "Do​bar je to kre​vet", reče čovjek, spusti vre​ći​cu na tlo i iz nje izva​di pivo i viski. "Misli​li smo da nema ni​ko​ga", reče mla​dić. "Za​ni​ma nas kre​vet, a možda i te​le​vi​zor. Možda i stol. Ko​li​ko tra​ži​te za kre​vet?" "Mislio sam za kre​vet tra​ži​ti pe​de​set do​la​ra", reče čovjek. "Prista​je​te li na četrde​set?" upi​ta dje​vojka. "Dat ću za četrde​set", reče čovjek. Izva​dio je čašu iz kartonske ku​ti​je. S čaše je od​mo​tao no​vinski pa​pir. Ski​nuo je pe​čat s boce viski​ja. "A te​le​vi​zor?" upi​ta mla​dić. "Dva​de​set pet." "Prista​je​te li na petna​est?" upi​ta dje​vojka. "Petna​est je u redu. Mo​gao bih prista​ti na petna​est", reče čovjek. Dje​vojka je pogle​da​la mla​di​ća. "Dje​co, mogli biste nešto i po​pi​ti", reče čovjek. "Čaše su u ku​ti​ji. Ja ću sjesti. Sjest ću na sofu." Čovjek sje​de na sofu, za​va​li se i zagle​da u mla​di​ća i dje​vojku. M L A D I Ć je pro​na​šao dvi​je čaše i u njih na​to​čio viski. "To mi je dosta", reče dje​vojka. "Mislim da bih u svoj mogla uli​ti vode." Od​maknu​la je sto​li​cu i sje​la za ku​hinjski stol. "Ima vode u onoj sla​vi​ni tamo pri​je​ko", reče čovjek. "Odvrni sla​vi​nu." Mla​dić se vra​tio s viski​jem koji je raz​bla​žio vo​dom. Pro​čistio je grlo i sjeo za ku​hinjski stol. Nasmi​je​šio se. No, piće nije ni taknuo. Čovjek je zu​rio u te​le​vi​zor. Ispio je jed​no i na​to​čio si novo piće. Ispru​žio je ruku i 9

upa​lio pod​nu svje​tiljku. U tom mu je tre​nutku ci​ga​re​ta skliznu​la izme​đu prsti​ju i pala među jastu​ke na sofi. Dje​vojka je usta​la kako bi mu po​mogla da ju pro​na​đe. "Onda, što bi još htje​la?" upi​ta mla​dić dje​vojku. Mla​dić je izva​dio če​kovnu knji​ži​cu. Držao ju je prislo​nje​nu na usne kao da razmišlja. "Hoću stol", reče dje​vojka. "Ko​li​ko tra​ži​te za stol?" Čovjek je na ovo pi​ta​nje od​mahnuo ru​kom. "Samo kaži svo​tu", reče on. Gle​dao ih je dok su sje​di​li za sto​lom. Bilo je ne​čeg čud​nog na nji​ho​vim li​ci​ma, ona​ko obasja​nim svjetlošću svje​tiljke. Ne​čeg li​je​pog ili ne​čeg odurnog. Nije se moglo razlu​či​ti. "U G A S I T ću te​le​vi​zor i sta​vi​ti plo​ču", reče čovjek. "I ovaj je gra​mo​fon ispra​van. Jeftin je. Po​nu​di​te mi što​god." U čašu si je na​to​čio još viski​ja i otvo​rio pivo. "Sve je na pro​da​ju", reče čovjek. Dje​vojka je pri​ni​je​la čašu i on joj na​to​či. "Hva​la", reče ona. "Vrlo ste dra​gi", reče. "Ovo uda​ra u gla​vu", reče mla​dić. "Mene uda​ra." Po​di​gao je čašu i protre​sao je. Čovjek je iska​pio svo​je piće i na​to​čio si novo, a onda je pro​na​šao ku​ti​ju s plo​ča​ma. "Oda​be​ri nešto", reče čovjek dje​vojci i doda joj plo​če. Mla​dić je ispi​si​vao ček. "Evo", reče dje​vojka na​sumce oda​bi​ru​ći jed​nu od plo​ča bu​du​ći da joj ni​jed​no ime na nji​ma nije bilo pozna​to. Usta​la je od sto​la i po​novno sje​la. Nije mogla mi​ro​va​ti. "Ispi​su​jem iznos na čeku", reče mla​dić. "Samo napri​jed", reče čovjek. Pili su. Slu​ša​li plo​ču. Onda je čovjek pro​mi​je​nio plo​ču. Zašto ne ple​še​te, dje​co? od​lu​čio je reći, a onda je to i ka​zao. "Zašto ne ple​še​te?" "Ne bih baš", reče mla​dić. "Hajde", reče čovjek."Ovo je moje dvo​rište. Mo​že​te ple​sa​ti ako že​li​te." Z A G R L J E N I, ti​je​la stisnu​tih jed​no uz dru​go, mla​dić i dje​vojka su se kre​ta​li duž 10

kolnog pri​la​za. Ple​sa​li su. Kad je prva plo​ča bila go​to​va, sta​vi​li su dru​gu i po​novno ple​sa​li, a kad je i ta dru​ga bila go​to​va, mla​dić reče: "Pi​jan sam." Dje​vojka reče: "Nisi pi​jan." "E pa, pi​jan sam", reče mla​dić. Čovjek je okre​nuo plo​ču, a mla​dić reče: "Je​sam." "Ple​ši sa mnom", reče dje​vojka mla​di​ću, a za​tim onom čovje​ku, i kad je čovjek ustao, pri​đe mu ši​ro​ko ra​ši​re​nih ruku. "O N I nas lju​di gle​da​ju", reče ona. "Nije važno", reče čovjek. "Ovo je moj posjed", reče. "Neka gle​da​ju", reče dje​vojka. "Tako je", reče čovjek. "Misli​li su da su već vi​dje​li sve što se vi​dje​ti može. No, ovo nisu vi​dje​li, zar ne?" reče on. Na vra​tu je osje​ćao nje​zin dah. "Na​dam se da ti se svi​đa tvoj kre​vet", reče on. Dje​vojka je zatvo​ri​la pa otvo​ri​la oči. Po​lo​ži​la je lice na čovje​ko​vo rame. Pri​vukla ga je bli​že sebi. "Si​gurno ste očajni ili tako nešto", reče ona. N E K O L I K O tje​da​na kasni​je pri​ča​la je: "Tip je bio sred​njih go​di​na. Sve su nje​go​ve stva​ri bile na dvo​rištu. Ne la​žem. Do​bra​no smo se na​cu​ga​li pa smo ple​sa​li. Na kolno​me pri​la​zu. Bože dra​gi. Ne​mojte se smi​ja​ti. Puštao nam je ove plo​če. Pogle​dajte ovaj gra​mo​fon. Sta​ri nam ga je poklo​nio. I sve te usra​ne plo​če. Pogle​dajte sva ta sra​nja!" Nepre​kid​no je pri​ča​la. Svi​ma je to pri​ča​la. U sve​mu je tome bilo ne​čeg i ona je to pri​čom po​ku​ša​la iz sebe istisnu​ti. Na​kon ne​kog vre​me​na presta​la se tru​di​ti.

11

TRAŽILO Č O V J E K bez ruku pozvo​nio mi je na vra​ta kako bi mi pro​dao fo​togra​fi​ju moje kuće. Izuzme​mo li kro​mi​ra​ne kuke, bio je to prosje​čan čovjek od pe​de​set i nešto. "Kako ste izgu​bi​li ruke?" upi​tao sam ga kad je on re​kao što je htio reći. "To je dru​ga pri​ča", reče on. "Ho​će​te li fo​togra​fi​ju ili ne​će​te?" "Uđi​te", re​koh. "Baš sam sku​hao kavu." Napra​vio sam i žele. No, to mu ni​sam re​kao. "Mo​gao bih se poslu​ži​ti va​šim za​ho​dom", reče čovjek bez ruku. Htio sam vi​dje​ti kako će drža​ti ša​li​cu. Već sam znao kako pri​drža​va fo​tografski apa​rat. Bio je to sla​ri, ve​li​ki i crni po​la​ro​id. Ka​me​ru je za prsa pri​čvrstio kožnim re​me​njem koje je bilo pre​ba​če​no pre​ko nje​go​vih ra​me​na i oko vra​ta. Sta​jao bi na ploč​ni​ku ispred vaše kuće, uhva​tio kuću tra​ži​lom apa​ra​ta, po​vu​kao oki​dač jed​nom od svo​jih kuka i fo​togra​fi​ja bi ispa​la van. Zna​te, pro​matrao sam ga kroz pro​zor. "G D J E ste ono rekli da je za​hod?" "Tamo do​lje, samo skre​ni​te desno." Uvi​ja​ju​ći se i izvi​ja​ju​ći oslo​bo​dio se re​me​nja. Fo​tografski je apa​rat od​lo​žio na sofu i po​ravnao jaknu. "Mo​že​te ovo pogle​da​ti dok se ne vra​tim." Uzeo sam fo​togra​fi​ju iz nje​go​ve ruke. Bio je to kva​dra​tić s tra​ti​nom, kolnim pri​la​zom, kolnim ula​zom, pred​nje stu​bište, izbo​če​ni pro​zor i pro​zor kroz koji sam ga motrio iz ku​hi​nje. I zašto bih htio fo​togra​fi​ju te tra​ge​di​je? Malo sam bo​lje pogle​dao i ugle​dao svo​ju gla​vu, moju gla​vu, tamo, s nu​tarnje stra​ne ku​hinjsko​ga pro​zo​ra. Zbog tog sam se pri​zo​ra za​mislio. Ka​žem vam, takve stva​ri čovje​ka tje​ra​ju na razmišlja​nje. Za​čuo sam vo​do​kotlić. Do​šao je hod​ni​kom za​kopča​va​ju​ći raspo​rak na hla​ča​ma, jed​nom je ku​kom pri​drža​vao po​jas, a dru​gom je ma​ji​cu gu​rao u hla​če. 12

"Što ka​že​te?" reče on. "Do​bro? Osob​no mislim da je do​bro ispa​la. Ni​sam li struč​njak? Su​oči​mo se s či​nje​ni​ca​ma, za takve su stva​ri potreb​ni struč​nja​ci." Ku​kom je do​di​ri​vao pre​po​ne. "Evo kave", re​koh. On reče: "Sami ste, zar ne?" Gle​dao je dnevnu sobu. Ki​mao je gla​vom. "Teško, teško", reče. Sjeo je pokraj fo​tografskog apa​ra​ta, za​va​lio se glasno uzdahnuvši i nasmi​je​šio se kao da zna nešto što mi nije imao namje​ru reći. "Po​pijte kavu", re​koh. P O K U Š A V A O sam se sje​ti​ti što bih mo​gao reći. "Tri su mi klinca neki dan po​nu​di​la da na ogra​di ispi​šu moju adre​su. Za to su od mene tra​ži​li do​lar. Zna​te li išta o tome?" Bilo je to ne​umjesno pi​ta​nje. Ipak sam ga gle​dao kao da če​kam od​go​vor. Zna​čajno se nagnuo pre​ma napri​jed, ba​lansi​ra​ju​ći ša​li​com izme​đu kuka. Od​lo​žio ju je na stol. "Ra​dim sam", reče on. "Tako je uvi​jek bilo i uvi​jek će biti. Kako mi uopće mo​že​te postavlja​ti takvo pi​ta​nje?" "Samo sam htio pro​na​ći vezu", re​koh. Bo​lje​la me gla​va. Znao sam da kava tu ništa ne po​ma​že, ali i da žele katkad može po​mo​ći. Uzeo sam fo​togra​fi​ju. "Bio sam u ku​hi​nji", re​koh. "Obič​no sam u stražnjem di​je​lu kuće." "To se stalno do​ga​da", reče on. "Zna​či, samo su se po​ku​pi​li i otišli, zar ne? Pogle​dajte, primje​ri​ce, mene, ja ra​dim sam. I, što ka​že​te? Že​li​te li fo​togra​fi​ju?" "Uzet ću ju", re​koh. Ustao sam i po​ku​pio ša​li​ce. "Sva​ka​ko ho​će​te", reče on. "Ja ži​vim u iznajmlje​noj sobi u sre​dištu gra​da. Do​bro mi je. Pu​tu​jem auto​bu​som, a kad oba​vim po​sao u susjed​stvu, od​la​zim u dru​gi dio gra​da. Shva​ća​te? Ma, i ja sam ne​kad imao dje​cu. Baš kao i vi", reče on. Sta​jao sam sa ša​li​ca​ma u ru​ka​ma i gle​dao ga kako s mu​kom po​ku​ša​va usta​ti sa sofe. On reče: "Zbog njih sam za​ra​dio ovo." Zagle​dao sam se u nje​go​ve kuke. "Hva​la na kavi i hva​la što ste mi do​pusti​li poslu​ži​ti se va​šim za​ho​dom. Zahva​lju​13

jem." Po​di​gao je i spustio kuke. "Ka​ži​te", re​koh. "Ka​ži​te ko​li​ko tra​ži​te. Htio bih da još ne​ko​li​ko puta fo​togra​fi​ra​te mene i moju kuću." "Neće ići", reče čovjek. "Ne mogu ih vra​ti​ti na mjesto." Po​mo​gao sam mu da na​vu​če re​me​nje. "Po​nu​dit ću vam pri​ja​teljsku ci​je​nu", reče on. "Tri fo​togra​fi​je /a do​lar." Reče: "Na ma​nje od toga ne prista​jem." I Z I Š LI smo van. Namjestio je oki​dač. Re​kao mi je gdje da sta​nem pa smo po​če​li s poslom. Ho​da​li smo oko kuće. Siste​ma​tič​no. Po​ne​kad sam gle​dao u stra​nu. Po​ne​kad ispred sebe. "Do​bro", go​vo​rio bi on. "Tako je do​bro", go​vo​rio je sve dok nismo obišli ci​je​lu kuću i po​novno se našli ispred nje. "To je dva​dest. Dosta je." "Ne", re​koh. "Na kro​vu", re​koh. "Isu​se", reče on. Pogle​dao je osta​le kuće u uli​ci. "Sva​ka​ko", reče. "Pra​va stvar." Re​koh: "Sa svom opre​mom i svim sku​pa. Baš je sve očišće​no." "Pogle​daj ti to!" reče čovjek i po​novno po​digne svo​je kuke u zrak. U Š A O sam u kuću i uzeo sto​li​cu. Posta​vio sam ju ispred kolnih vra​ta. No, ni​sam mo​gao do​segnu​ti krov. Zato sam uzeo drve​ni sanduk i sta​vio ga na sto​li​cu. Do​bro sam se osje​ćao na kro​vu. Uspra​vio sam se i pogle​dao oko sebe. Mahnuo sam, na što mi je čovjek bez ruku od​mahnuo ku​ka​ma. I tad sam ga ugle​dao, ka​me​nje. Na​li​ko​va​lo je na ka​me​no gni​jezdo na zaštitnim re​šetka​ma pre​ko otvo​ra na dimnja​ku. Zna​te već kakva su dje​ca. Zna​te ko​li​ko vi​so​ko mogu ba​ci​ti ka​men u nadi da će upasti u dimnjak. "Spremni?" do​zi​vao sam ga uzi​ma​ju​ći ka​men u ruku i če​ka​ju​ći da me uhva​ti u tra​ži​lo svog fo​to​apa​ra​ta. "Može!" viknuo je. Za​mahnuo sam ru​kom i za​urlao: "Sad!" Ba​cio sam tog kuč​ki​nog sina što sam da​lje mo​gao. "Ne znam", čuo sam ga kako viče. "Ne ra​dim fo​togra​fi​je pokretnih obje​ka​ta." 14

"Po​novno!" vrištao sam uzi​ma​ju​ći dru​gi ka​men.

15

GOSPODIN KAVA I GOSPODIN MAJSTOR S V A Š T A sam vi​dio. Navra​tio sam do majke kako bih kod nje prespa​vao ne​ko​li​ko noći. Na vrhu stu​bišta sam se okre​nuo i ugle​dao ju kako na sofi lju​bi ne​kog muškarca. Bilo je lje​to. Vra​ta su bila otvo​re​na. Te​le​vi​zor je bio upa​ljen. To je jed​na od stva​ri koje sam vi​dio. Mo​joj je majci šezde​set pet go​di​na. Učla​nje​na je u klub sa​ma​ca. Una​toč tome, pri​zor je bio mu​čan. Sta​jao sam drže​ći ruku na ru​kohva​tu stu​bišta i gle​dao kako ju onaj čovjek lju​bi. I ona je lju​bi​la nje​ga, a te​le​vi​zor je ra​dio. Sve je sada mno​go bo​lje. Bio sam bez posla u ono vri​je​me kad je majku hva​ta​lo lu​di​lo. Moji su klinci bili ludi, a i žena mi je po​lu​dje​la. Fra​jer s ko​jim me va​ra​la bio je ne​za​posle​ni astro​na​utič​ki inže​njer ko​jeg je upozna​la u klu​bu li​je​če​nih alko​ho​li​ča​ra. I on je bio lud. Zvao se Ross i imao je šeste​ro dje​ce. Še​pao je zbog metka koji mu je u nogu ispu​ca​la nje​go​va prva žena. Ne znam gdje nam je tih dana bila pa​met. Fra​je​ro​va je dru​ga žena otišla kako je i došla, a prva ga je upu​ca​la zato što nije pla​ćao ali​menta​ci​ju. Sada mu že​lim sva​ko do​bro. Ross. Kakva li ime​na! No, onda je bilo drukči​je. Tad sam čak spo​mi​njao oružje. Svo​joj sam ženi go​vo​rio: "Mislim da ću si ku​pi​ti Smith and Wesson." No, ni​sam ga ku​pio. Ross je bio ni​zak mo​mak. Ali ne pre​ni​zak. Imao je brko​ve i uvi​jek je no​sio džemper na za​kopča​va​nje. Jed​na od nje​go​vih žena čak ga je uspje​la strpa​ti u zatvor. Ona dru​ga. Od kćerke sam doznao da je moja žena tada za nje​ga upla​ti​la jamče​vi​nu. Ni mo​joj se kćerki Me​lody to nije svi​đa​lo ništa više no meni. Mislim, ta jamče​vi​na. Nije Me​lody bila za​bri​nu​ta za mene. Nije se ona bri​nu​la ni za svo​ju majku, a ni za mene. Samo je bila ri​ječ o ve​li​koj ko​li​či​ni novca koji je oti​šao na Rossa, što je zna​či​lo da će ma​nje osta​ti za Me​lody. I tako se Ross na​šao na Me​lodynoj crnoj listi. Nije vo​lje​la ni nje​go​vu dje​cu, a nije joj se svi​đa​lo ni to što ih ima to​li​ko. No, opće​ni​to gle​da​no, Me​lody je smatra​la da je Ross u redu. Jed​nom joj je čak ga​tao. T A J je Ross vri​je​me pro​vo​dio popravlja​ju​ći stva​ri, bu​du​ći da je ostao bez stalnog 16

posla. No, imao sam pri​li​ku vi​dje​ti nje​go​vu kuću izva​na. Stra​ho​vit ne​red. Sme​će posvu​da. Dva slu​pa​na plymo​utha u dvo​rištu. Na po​četku nji​ho​ve veze moja je žena tvrdi​la da tip skuplja sta​rinske auto​mo​bi​le. Baš tim ri​je​či​ma: "sta​rinske auto​mo​bi​le". A bile su to samo olu​pi​ne. Pro​ku​žio sam ja nje​ga. Gospo​di​na Majsto​ra. A ima​li smo, Ross i ja, puno za​jed​nič​kog, ne samo za​jed​nič​ku ženu. Nije, primje​ri​ce, mo​gao popra​vi​ti te​le​vi​zor kad bi po​lu​dio i izgu​bio sli​ku. Ni ja ga ni​sam mo​gao popra​vi​ti. Imao je ton, ali ne i sli​ku. Ako smo že​lje​li sazna​ti no​vosti, mo​ra​li smo posje​da​ti oko nje​ga i slu​ša​ti. Ross i Myrna su se susre​li kad je Myrna po​ku​ša​va​la osta​ti tri​jezna. Na sastanke je, ko​li​ko se sje​ćam, od​la​zi​la tri ili če​ti​ri puta tjed​no. Tad baš ni​sam bio pretje​ra​no svoj. Svinjski sam se opi​jao kad je Myrna sre​la Rossa. Myrna je otišla na sasta​nak u klub li​je​če​nih alko​sa, na​kon čega je svra​ti​la do gospo​di​na Majsto​ra kako bi mu nešto sku​ha​la i pospre​mi​la mu kuću. Nje​go​va mu dje​ca nisu bila ni od kakve ko​risti. U kući gospo​di​na Majsto​ra nitko nije di​zao ni mali prst, osim moje žene. S V E se ovo do​go​di​lo ne tako davno, pri​je pri​bližno tri go​di​ne. Tih dana to nije izgle​da​lo tako bezna​čajno. Osta​vio sam majku s onim čovje​kom na sofi i vo​zi​kao se uoko​lo. Myrna mi je sku​ha​la kavu kad sam se vra​tio kući. Otišla je u ku​hi​nju, a ja sam če​kao da za​ču​jem vodu u su​do​pe​ru. Tad sam izva​dio bocu skri​ve​nu iza ukrasnog jastu​či​ća. Mislim da je Myrna možda uisti​nu vo​lje​la tog čovje​ka. No, nije mu ona bila je​di​na - imao je on i dva​de​set​dvo​go​dišnjeg cu​retka koji se zvao Be​verly. Uzme​mo li u ob​zir da je ri​ječ o niskom fra​je​ru koji nosi džempe​re na za​kopča​va​nje, gospo​din Majstor do​bro se držao. Bilo mu je tri​de​se​tak go​di​na kad je po​to​nuo. Izgu​bio je po​sao i uhva​tio se boce. Ne​koć sam ga za​dirki​vao kad god bi mi se pru​ži​la pri​li​ka. Više ga ne za​dirku​jem. Bog te bla​goslo​vio i ču​vao, gospo​di​ne Majsto​re. Re​kao je Me​lody da je ra​dio na snimka​ma Mje​se​če​ve površi​ne. Mo​joj je kćerki re​kao da je među astro​na​uti​ma imao bliske pri​ja​te​lje. Re​kao joj je da će ju upozna​ti s astro​na​uti​ma čim dođu u naš grad. Mo​derno je to mjesto, taj astro​na​utič​ki centar u ko​jem je ne​koć ra​dio gospo​din Majstor. Vi​dio sam ga. Ka​fe​te​ri​je, eksklu​zivne prosto​ri​je za ru​ča​nje i tome slič​no. Gospo​din Kava u sva​kom ure​du. Gospo​din Kava i gospo​din Majstor. Myrna kaže da ga je za​ni​ma​la astro​lo​gi​ja, aura, i ching - te stva​ri. Ne sumnjam da 17

je taj Ross bio pri​lič​no pa​me​tan i za​nimljiv, kao i ve​ći​na na​ših bivših pri​ja​te​lja. Myrni sam re​kao kako sam si​gu​ran da ju ne bi pri​vu​kao da nije bio ta​kav. M O J je otac umro u snu, pi​jan, pri​je osam go​di​na. Do​go​di​lo se to u pod​ne jed​nog petka, bile su mu pe​de​set če​ti​ri go​di​ne. Do​šao je kući s posla u pi​la​ni, iz hlad​nja​ka uzeo ko​ba​si​ce za do​ru​čak i srknuo četvrti​nu boce viski​ja Four Ro​ses. Majka je s njim sje​di​la za ku​hinjskim sto​lom. Po​ku​ša​va​la je na​pi​sa​ti pismo sestri koja živi u Little Roc​ku. Ko​nač​no, tata je ustao i oti​šao u kre​vet. Majka kaže da joj nije po​že​lio laku noć. Iona​ko je bilo jutro. "Dušo", re​kao sam Myrni one noći kada se vra​ti​la. "Mogli bismo se malo po​ma​zi​ti, a onda bi nam ti mogla napra​vi​ti finu ve​če​ru." Myrna je rekla: "Ope​ri ruke."

18

SJENICA T O G jutra ona na moj trbuh pro​li​je Te​ac​her's i po​li​že ga. Tog posli​je​pod​ne​va po​ku​ša​va sko​či​ti kroz pro​zor. "Holly, ova​ko ne može da​lje. Ovo mora presta​ti", ka​žem. Sje​di​mo na sofi, u jed​nom od apartma​na na gornjem katu mo​te​la. Mogli smo oda​bra​ti bilo koju sobu. No, bio nam je potre​ban apartman, mjesto gdje se mo​že​mo kre​ta​ti i razgo​va​ra​ti. I tako smo toga jutra zaklju​ča​li pri​javni​cu mo​te​la i otišli u apartman na katu. Ona kaže: "Ovo me ubi​ja, Do​uane." Pi​je​mo Te​ac​her's s le​dom i vo​dom. Malo smo odri​je​ma​li izme​đu jutra i posli​je​pod​ne​va. Onda je ona usta​la iz kre​ve​ta i zapri​je​ti​la da će se u do​njem rub​lju ba​ci​ti kroz pro​zor. Mo​rao sam ju uze​ti u na​ru​čje. Bili smo samo dva kata iznad zemlje. Ali sve​jed​no. "Dosta mi je", go​vo​ri ona. "Ne mogu to više pod​ni​je​ti." Stavlja ruku na obraz i skla​pa oči. Po​mi​če gla​vu napri​jed-natrag i ispušta zvuk na​lik na zu​ja​nje. Strašno mi je kad ju vi​dim takvu. "Pod​ni​je​ti što?" pi​tam iako, na​ravno, znam. "Ne mo​ram ti po​navlja​ti", go​vo​ri ona. "Izgu​bi​la sam nad​zor. Izgu​bi​la sam po​nos. Ne​kad sam bila po​nosna žena." Ona je privlač​na žena koja je tek prešla tri​de​se​tu. Vi​so​ka je, ima dugu crnu kosu i ze​le​ne oči. Ona je je​di​na ze​le​no​oka žena koju sam ikad upoznao. Ne​koć sam često pri​čao o nje​zi​nim ze​le​nim oči​ma, a ona mi je go​vo​ri​la kako je upra​vo zbog njih bila pre​do​dre​đe​na za nešto po​seb​no. Kao da to i sam ni​sam znao! U sva​kom se slu​ča​ju osje​ćam odvratno. Ču​jem kako do​lje, u poslovni​ci, zvo​ni te​le​fon. Zvo​nio je či​tav dan. Mo​gao sam ga čuti čak i dok sam dri​je​mao. Otva​ram oči, gle​dam u strop, slu​šam zvo​nja​vu i pi​tam se što nam se to do​ga​đa. Možda bi mi bilo bo​lje da gle​dam u pod. "Srce mi je slomlje​no", go​vo​ri ona. "Pretvo​ri​lo se u ka​men. Ni​sam do​bro. Najgo​re 19

je upra​vo to što više ni​sam ni za što." "Holly", ka​žem. K A D smo se tek do​se​li​li i pre​uze​li mjesto upra​vi​te​lja mo​te​la, misli​li smo da smo se izvukli. Bespla​tan stan, sve po​god​nosti i tri sto​ti​ne do​la​ra mje​seč​no. Žli​ca nam je upa​la u med. Holly je vo​di​la knji​ge. Do​bro se sna​la​zi​la s brojka​ma, a vo​di​la je glavni​nu poslo​va oko iznajmlji​va​nja soba. Vo​lje​la je lju​de, a i lju​di su vo​lje​li nju. Ja sam si​jao, ko​sio, ukla​njao ko​rov, čistio ba​zen i obavljao ma​nje popravke. Prve je go​di​ne sve bilo u najbo​ljem redu. Noću sam ra​dio dru​gi po​sao pa smo ne​ka​ko išli napri​jed. Ima​li smo pla​no​ve. Onda, jed​nog jutra, ne znam. Baš sam u jed​noj od soba postavljao plo​či​ce u ku​pa​oni​ci kad se po​ja​vi​la sitna Meksi​kanka, spre​ma​či​ca koja je došla čisti​ti. Holly ju je pri​mi​la na taj po​sao. Ne mogu baš reći da sam ju primje​ći​vao, iako smo i pri​je razgo​va​ra​li kad god bismo se sre​li. Sje​ćam se da mi se obra​ća​la s "gospo​di​ne". Bilo kako bilo, jed​no je povla​či​lo dru​go. Od tog sam joj jutra po​čeo posve​ći​va​ti po​zornost. Bila je čista i ima​la je li​je​pe bi​je​le zube. Vo​lio sam gle​da​ti nje​zi​na usta. Po​če​la me zva​ti ime​nom. Jed​nog sam jutra popravljao umi​va​onik u jed​noj od soba, a ona je ušla i uklju​či​la te​le​vi​zor, kao što to spre​ma​či​ce obič​no rade. Dok čiste, na​ravno. Pre​ki​nuo sam po​sao i izi​šao iz ku​pa​oni​ce. Bila je za​te​če​na. Nasmi​je​ši​la se i oslo​vi​la me ime​nom. Od​mah posli​je toga završi​li smo u kre​ve​tu. "H O L L Y, još uvi​jek si po​nosna žena", ka​žem. "Još uvi​jek si pre​mi​ja. Hajde, Holly." Ona od​ma​hu​je gla​vom. "Nešto je umrlo u meni", kaže ona. "Dugo je tre​ba​lo, ali je ipak umrlo. Ubio si nešto u meni. Kao da si uzeo sje​ki​ru. Sve je uprlja​no." Ispi​ja piće. Onda po​či​nje pla​ka​ti. Po​ku​ša​vam ju zagrli​ti. No, ni to ne po​ma​že. Do​li​je​vam nam piće i gle​dam kroz pro​zor. Ispred ure​da parki​ra​na su dva auto​mo​bi​la s re​gistra​cijskim plo​či​ca​ma iz dru​gih drža​va, a vo​za​či sto​je ispred ulaznih vra​ta i pri​ča​ju. Je​dan je onom dru​gom re​kao što je imao pa pro​matra bunga​lo​ve gla​de​ći bra​du. S nji​ma je i jed​na žena koja, pri​lju​bivši lice uz pro​zorsko staklo i zaklo​nivši oči ru​kom, pro​vi​ru​je unutra. Po​ku​ša​va otvo​ri​ti vra​ta. 20

Te​le​fon u pri​zemlju po​či​nje zvo​ni​ti. "Čak si ma​lopri​je, dok smo ono ra​di​li, mislio na nju", kaže Holly. "To boli, Do​uane." Uzi​ma piće koje joj pru​žam. "Holly", ka​žem. "To je isti​na, Do​uane", kaže ona. "Ne pro​turje​či mi", kaže. Hoda so​bom gore-do​lje u ga​ći​ca​ma i grud​nja​ku, s pi​ćem u ruci. Holly nastavlja: "Švrljao si izvan bra​ka. Ubio si povje​re​nje." Pa​dam na ko​lje​na i prekli​njem ju. No, mislim na Ju​ani​tu. To je odvratno. Ne znam što će biti sa mnom ili bilo kim dru​gim na svi​je​tu. Ka​žem: "Holly, dušo, vo​lim te." Vani je netko zatru​bio, prestao i po​novno zatru​bio. Holly bri​še suze. Kaže: "Pripre​mi mi piće. U ovom je bilo pre​vi​še vode. Neka oni tru​be. Bri​ga me. Od​la​zim u Ne​va​du." "Ne​moj oti​ći u Ne​va​du", ka​žem. "Go​vo​riš glu​posti", ka​žem. "Ne go​vo​rim glu​posti", kaže ona. "Nema ni​čeg glu​pog u vezi s Ne​va​dom. Mo​žeš osta​ti ov​dje sa svo​jom čista​či​com. Ja od​la​zim u Ne​va​du. Ili od​la​zim ili ću se ubi​ti." "Holly!" ka​žem. "Ništa Holly", kaže ona. Sje​da na sofu i po​di​že ko​lje​na do bra​de. "Napra​vi mi još jed​nu cugu, ti, kuč​kin sine", kaže ona. Kaže: "Za​je​bi te što tru​be. Neka svo​ju prljavšti​nu osta​ve u Tra​ve​lod​geu. Tvo​ja čista​či​ca sad kod njih čisti? Slo​ži mi još jed​nu, kuč​kin sine!" Stisne usne i pogle​da me ona​ko kako samo ona zna. O P I J A NJ E je čud​na stvar. Sje​ćam se da smo sve bitne od​lu​ke do​ni​je​li u pi​ja​no​me sta​nju. Čak i kad smo razgo​va​ra​li o tome kako bismo tre​ba​li ma​nje piti, sje​di​li smo za ku​hinjskim ili izletnič​kim sto​li​ćem s pa​ko​va​njem od šest piva ili viski​jem. Kad smo od​lu​či​va​li tre​ba​mo li doći ova​mo i pre​uze​ti me​na​džerski po​sao, ne​ko​li​ko smo se noći opi​ja​li va​žu​ći sve za i pro​tiv. To​čim osta​tak Te​ac​her'sa u naše čaše, do​da​jem led i uli​je​vam vodu. Holly usta​je sa sofe i pru​ža se pre​ko kre​ve​ta. Pita: "Jeste li to ra​di​li i u ovom kre​ve​tu?" Ne znam što bih joj re​kao. Ostao sam bez teksta. Do​da​jem joj čašu i sje​dam na sto​li​cu. I dok ispi​jam piće razmišljam o tome kako više ništa neće biti kao što je bilo. 21

"Du​ane?" kaže ona. "Holly?" Srce mi je zasta​lo. Če​kam. Holly je bila moja je​di​na pra​va lju​bav. O N O s Ju​ani​tom do​ga​đa​lo se pet dana u tjed​nu, izme​đu de​set i je​da​na​est sati. Do​ga​đa​lo bi se u onoj mo​telskoj sobi u ko​joj bi se za​tekla čiste​ći. Samo bih ušao u sobu i iza sebe zatvo​rio vra​ta. No, to se uglavnom do​ga​đa​lo u je​da​na​esti​ci. Je​da​na​esti​ca je bila naša sretna soba. Bili smo nježni jed​no pre​ma dru​gom, ali i brzi. Bilo je do​bro. Mislim da je Holly ipak mogla malo sma​nji​ti do​življaj. Samo je tre​ba​la po​ku​ša​ti. Ja sam se i da​lje držao svog noć​nog posla. I majmun bi mo​gao obavlja​li taj po​sao. No, sve je ov​dje ve​li​kom brzi​nom kre​nu​lo niz​brdo. Jed​nostavno nam više nije bilo sta​lo. Prestao sam čisti​ti ba​zen. Na​pu​nio se ze​le​nom ga​da​ri​jom pa ga gosti više nisu ko​risti​li. Više ni​sam popravljao sla​vi​ne, li​je​pio plo​či​ce u ku​pa​oni​ca​ma ili popravljao boju na zi​do​vi​ma. Iskre​no go​vo​re​ći, obo​je smo bili gad​no po​go​đe​ni. Cuga uzi​ma puno vre​me​na i sna​ge ako cu​ga​ju​ći že​li​te do​bro oba​vi​ti neki po​sao. Holly više nije ured​no upi​si​va​la goste. Napla​ći​va​la im je pre​vi​še ili je, pak, tra​ži​la pre​ma​lo. Po​ne​kad bi u jed​nokre​vetnu sobu strpa​la tro​je lju​di ili bi jed​nom čovje​ku dala sobu s brač​nim kre​ve​tom. Ka​žem vam, bilo je pri​tužbi, a po​ne​kad bi pale i teške ri​je​či. Lju​di bi se samo po​ku​pi​li i otišli dru​ga​mo. Pri​mi​li smo, osim toga, i pismo od lju​di iz upra​ve ho​te​la. Onda je stiglo i dru​go, pre​po​ru​če​no. Bilo je te​le​fonskih po​zi​va. Do​šao je i netko iz gra​da. No, više nas nije bilo bri​ga i to je či​nje​ni​ca. Znah smo da su nam dani od​bro​ja​ni. Protra​ti​li smo svo​je ži​vo​te i bili smo spremni na po​la​ga​nje ra​ču​na. Holly je bila pa​metna žena. Ona je to prva shva​ti​la. O N D A smo se tog su​botnjeg jutra pro​bu​di​li na​kon noći ti​je​kom koje smo prežva​ka​va​li si​tu​aci​ju u ko​joj smo se našli. Otvo​ri​li smo oči i okre​nu​li se jed​no pre​ma dru​go​me kako bismo se do​bro pogle​da​li. Tada smo obo​je shva​ti​li. Zna​li smo da smo stigli do kra​ja ne​če​ga te da sada tre​ba​mo za​po​če​ti nešto novo. Usta​li smo, odje​nu​li se, po​pi​li kavu i od​lu​či​li se za ovaj razgo​vor. Nismo htje​li da 22

nas išta pre​ki​da. Ni te​le​fonski po​zi​vi. Ni gosti. Tada sam oti​šao po Te​ac​her's. Zaklju​ča​li smo ulazna vra​ta i otišli na kat s ča​ša​ma, le​dom, bo​ca​ma. Prvo smo malo gle​da​li te​le​vi​zor u boji, malo se ze​za​li dok je do​lje zvo​nio te​le​fon. Kad smo oglad​nje​li, izišli smo iz sobe i iz auto​ma​ta uze​li čips sa si​rom. Čud​no je to da smo shva​ti​li kako se sve što nam se sada može do​go​di​ti zapra​vo već do​go​di​lo. "N I S M O li bili dje​ca pri​je no što ćemo se vjenča​ti?" za​po​či​nje Holly. "Nismo li tada bili puni ve​li​kih pla​no​va i nada? Sje​ćaš li se?" Sje​di​la je na kre​ve​tu isto​dob​no grle​ći svo​ja ko​lje​na i čašu. "Sje​ćam se, Holly." "Nisi mi bio prvi, to znaš. Prvi mi je bio Wyatt. Za​misli. Wyatt. A ti si Du​ane. Wyatt i Du​ane. Tko zna što sam pro​pušta​la svih tih go​di​na. Bio si mi sve, baš kao u pjesmi." Ka​žem: "Ti si divna žena, Holly. Znam da si često bila u pri​li​ci." "Ali te pri​li​ke ni​sam isko​risti​la!" kaže ona. "Ni​sam mogla švrlja​ti izvan bra​ka." "Holly, mo​lim te", ka​žem. "Ne​moj više o tome, dušo. Presta​ni​mo se mr​cva​ri​ti. Što bismo tre​ba​li uči​ni​ti?" "Slu​šaj", za​po​či​nje ona. "Sje​ćaš li se kad smo otišli do one sta​re farme na pri​la​zu Ya​ki​mi, iza Terra​ce He​ightsa? Samo smo se vo​zi​ka​li uoko​lo, zar ne? Sje​ćaš li se one male, prlja​ve ceste, bilo je vru​će i prašnja​vo? Stigli smo do one sta​re kuće, a ti si pi​tao mo​že​mo li do​bi​ti malo vode. Mo​žeš li za​misli​ti da to sada uči​ni​mo? Da ode​mo do neke kuće i zatra​ži​mo vode?" "Ti su starci sad si​gurno već mrtvi", nastavlja ona. "Leže jed​no do dru​gog na ne​kom grob​lju. Sje​ćaš li se da su nas pozva​li da uđe​mo k nji​ma i po​nu​di​li nam ko​lač? Posli​je su nam po​ka​za​li posjed. U stražnjem je di​je​lu dvo​rišta bila ona sje​ni​ca. Tamo iza, ispod sta​ba​la. Ima​la je ši​ljast kro​vić, na zi​do​vi​ma više nije bilo boje, a stu​be su bile za​rasle u ko​rov. Žena nam je rekla da je nje​zin suprug pri​je, davno pri​je, sva​ke ne​dje​lje do​la​zio u sje​ni​cu i svi​rao, a lju​di bi ga do​la​zi​li slu​ša​ti. Misli​la sam da ćemo i mi biti takvi kad do​voljno osla​ri​mo. Po​nosni. Sre​đe​ni. I da će lju​di do​la​zi​ti na naša vra​ta." U prvom tre​nutku ni​sam bio u sta​nju išta reći. Onda sam pro​go​vo​rio: "Holly, jed​nog ćemo se dana sje​ća​ti i sve​ga ovog. Reći ćemo: 'Sje​ćaš li se onog mo​te​la i one prljavšti​ne u nje​go​vu ba​ze​nu?'" Ka​žem: "Shva​ćaš li što že​lim reći, Holly?" No. Holly samo bez ri​je​či sje​di na onom kre​ve​tu s ča​šom u ruci. 23

Znam da ne shva​ća. Od​la​zim do pro​zo​ra i kroz zavje​su gle​dam van. Netko do​lje nešto go​vo​ri i tre​se ulaznim vra​ti​ma. Osta​jem ne​po​mi​čan. U sebi se mo​lim da mi Holly po​ša​lje bilo ka​kav znak. Mo​lim se da mi Holly uka​že na rje​še​nje. Ču​jem kako se pali auto​mo​bil. Za​tim i dru​gi. Pale se auto​mo​bilski fa​ro​vi koji osvjetlja​va​ju zgra​du, a za​tim auto​mo​bi​li je​dan za dru​gim od​la​ze i uklju​ču​ju se u pro​met. "Du​ane", kaže Holly. U ovo​me je, ta​ko​đer, bila u pra​vu.

24

MOGLA SAM VIDJETI I NAJSITNIJE STVARI B I L A sam u kre​ve​tu kad sam čula dvo​rišna vra​ta. Po​zorno sam slu​ša​la. Ni​sam čula ništa dru​go. No, to sam čula. Po​ku​ša​la sam pro​bu​di​ti Cliffa. Bio je u nesvi​jesti. Zato sam usta​la i otišla do pro​zo​ra. Ve​li​ki je mje​sec le​žao pre​ko pla​ni​na koje su okru​ži​va​le grad. Bio je to bi​je​li mje​sec prekri​ven ožiljci​ma. Sva​ka je bu​da​la on​dje mogla za​misli​ti lice. Bilo je do​voljno svjetla pa sam mogla vi​dje​ti sve u dvo​rištu - vrtne sto​li​ce, vrbu, ko​no​pac za su​še​nje rub​lja ra​za​pet izme​đu stu​po​va, pe​tu​ni​je, ogra​de, ši​rom otvo​re​na vra​ta. No, ni​kog nije bilo u bli​zi​ni. Nije bilo strašnih sjenki. Sve je pod mje​se​či​nom ne​pokretno le​ža​lo i mogla sam vi​dje​ti i najsitni​je stva​ri. Na​ni​za​ne kva​či​ce za rub​lje, primje​ri​ce. Prislo​ni​la sam ruke na pro​zorsko staklo kako bih zapri​je​či​la mje​se​če​vu svjetlost. Još sam malo pro​matra​la. Slu​ša​la. Po​tom sam se vra​ti​la u kre​vet. No ni​sam mogla zaspa​ti. Samo sam se vrtje​la u kre​ve​tu. Misli​la sam na otvo​re​na dvo​rišna vra​ta. Bilo je to kao iza​zov. Bilo je odurno slu​ša​ti Cliffo​vo di​sa​nje. Usta su mu bila otvo​re​na, a ruke su mu le​ža​le pre​ko bli​je​dih prsa. Ne samo da je za​uzi​mao svo​ju po​lo​vi​cu kre​ve​ta nego i veći dio moje. Gu​ra​la sam ga i gu​ra​la. No, samo je zaste​njao. Osta​la sam ne​pokretno le​ža​ti dok ni​sam zaklju​či​la da nema smisla. Usta​la sam i na​vukla pa​pu​če. Otišla sam u ku​hi​nju, pripra​vi​la čaj i sa ša​li​com u ruci sje​la za ku​hinjski stol. Po​pu​ši​la sam jed​nu od Cliffo​vih ci​ga​re​ta bez filtra. Bilo je kasno. Ni​sam htje​la pogle​da​ti na sat. Po​pi​la sam čaj i po​pu​ši​la još jed​nu ci​ga​re​tu. Na​kon ne​kog vre​me​na od​lu​či​la sam izi​ći van i pri​čvrsti​ti dvo​rišna vra​ta. Zato sam odje​nu​la kuć​ni ogrtač. Mje​sec je osvjetlja​vao sve una​oko​lo - kuće i sta​bla, stu​po​ve i električ​ne vo​do​ve, či​tav svi​jet. Pomno sam pro​motri​la dvo​rište pri​je no što sam izišla na tri​jem. Za​pu​hao je povje​ta​rac pa sam pri​tegnu​la čvršće ogrtač. Upu​ti​la sam se pre​ma dvo​rišnim vra​ti​ma. Č U L A se buka uz ogra​de koje su naš posjed di​je​li​le od posje​da Sama Lawto​na. Po​25

zorno sam pogle​da​la. Sam se ru​ka​ma naslo​nio na svo​ju ogra​du, a bile su on​dje dvi​je ogra​de na koje se čovjek mo​gao naslo​ni​ti. Po​di​gao je šaku do usta i suho se na​kašljao. "Ve​čer, Nancy", reče Sam Lawton. Ja mu re​koh: "Upla​šio si me, Sam." Re​koh: "Što ra​diš bu​dan?" "Jesi li išta čuo?" upi​tah. "Čula sam kako se otva​ra​ju moja dvo​rišna vra​ta." On reče. "Ništa ni​sam čuo. Ništa ni​sam ni vi​dio. Možda je to bio vje​tar." Nešto je žva​kao. Pogle​dao je otvo​re​na dvo​rišna vra​ta i slegnuo ra​me​ni​ma. Nje​go​va je kosa, sre​brnasta na mje​se​či​ni, bila na​kostri​je​še​na. Mogla sam vi​dje​ti nje​gov dugi nos, li​ni​je na nje​go​vom ve​li​kom tužnom licu. Re​koh: "Što ra​diš bu​dan, Sam?" i pri​bli​žih se ogra​di. "Že​liš li nešto vi​dje​ti?" reče on. "Pro​ći ću oko​lo", re​koh. Izišla sam van i od​še​ta​la. Čud​no mi je bilo še​ta​ti uoko​lo u spa​va​ći​ci i kuć​nom ogrta​ču. Po​misli​la sam kako bih se tre​ba​la potru​di​ti i za​pamti​ti ovu šetnju. Sam je sta​jao s dru​ge stra​ne, uz svo​ju kuću, u pi​dža​mi čije su no​ga​vi​ce bile vi​so​ko iznad nje​go​vih žuto-bi​je​lih ci​pe​la. U jed​noj je ruci držao džepnu svje​tiljku, a u dru​goj li​menku s ne​čim. S A M i Cliff ne​koć su bili pri​ja​te​lji. Onda su se jed​ne ve​če​ri na​pi​li. Porječ​ka​li su se. Za​tim je Sam sa svo​je stra​ne po​di​gao jed​nu ogra​du, a Cliff sa svo​je stra​ne dru​gu. Bilo je to pri​je no što je Sam izgu​bio Millie, po​novno se ože​nio i po​novno postao otac, a sve to tako brzo da nismo stigli ni okom trepnu​ti. Millie mi je, sve dok nije umrla, bila do​bra pri​ja​te​lji​ca. Bilo joj je tek četrde​set pet go​di​na kad joj se to do​go​di​lo. Otka​za​lo joj je srce. Po​go​di​lo ju je to baš kad je vo​zi​la auto pri​la​zom nji​ho​voj kući. Auto je nasta​vio da​lje i pro​šao kroz stražnji dio ga​ra​že. "Pogle​daj ovo", reče Sam po​di​žu​ći no​ga​vi​ce pi​dža​me kako bi čuč​nuo. Upe​rio je svjetlost svje​tiljke pre​ma tlu. Pogle​da​la sam i ugle​da​la nešto crvo​li​ko kako se uvi​ja u bla​tu. "Pu​že​vi go​la​ći", reče on. "Upra​vo sam im udi​je​lio dozu ovog", reče on po​di​žu​ći li​menku ne​čeg što je izgle​da​lo kao Ajax. "Osva​ja​ju te​ren", reče on i prožva​če ono, ma što to bilo, što mu je bilo u usti​ma. Okre​ne gla​vu na stra​nu i isplju​ne ono što je moglo biti du​han. "Mo​ram bud​no pa​zi​ti da se ne pri​bli​že pre​vi​še kako bih s nji​ma mo​gao izi​ći na kraj." Upe​rio je svjetlo pre​ma staklenci pu​noj tih stvo​ro​va. "Posta​vio sam mamce i, kad god mogu, do​la​zim zasko​či​ti ih ovim. Ko​pi​lad je posvu​da. Pra​vi je zlo​čin ono što čine. Pogle​daj", reče. Ustao je. Uhva​tio me za ruku i do​veo do svo​jih ru​ži​nih grmo​va. Po​ka​zao mi je ru​26

pi​ce na listo​vi​ma. "Pu​že​vi go​la​ći", reče. "Dokle god ti ov​dje pogled noću seže. Posta​vim im mamce, a onda izi​đem i pohva​tam ih", reče. "Puž go​lać, kako uža​san izum. Ču​vam ih u onoj staklenci." Po​di​gao je snop svjetla iznad ru​ži​na grma. Vi​so​ko je iznad na​ših gla​va pre​le​tio zra​koplov. Za​misli​la sam lju​de koji u nje​mu sje​de pri​ve​za​ni za svo​ja sje​dišta, neki či​ta​ju, neki zure do​lje, pre​ma zemlji. "Sam", re​koh, "kako tvo​ji?" "Do​bro su", reče i slegne ra​me​ni​ma. Prožva​kao je ono, ma što to bilo. "Kako Clifford?" upi​ta. "Kao i ina​če", re​koh. Sam reče: "Po​ne​kad, dok ov​dje hva​tam pu​že​ve go​la​će, ba​cim pogled pre​ma va​šoj kući." On reče: "Vo​lio bih da Cliff i ja opet bu​de​mo pri​ja​te​lji. Pogle​daj sad tamo", reče i kratko uzdahne. "Eno jed​nog. Vi​diš ga? Tamo, gdje sam osvi​jetlio." Usmje​rio je svjetlo pre​ma bla​tu ispod ru​ži​na grma. "Gle​daj ga", reče Sam. Sklo​pi​la sam ruke pre​ko gru​di i sagnu​la se kako bih vi​dje​la osvi​jetlje​no mjesto. Stvor se prestao kre​ta​ti, samo je mi​cao gla​vom na sve stra​ne. Tad je Sam dohva​tio li​menku i po​suo ga praškom koji se u njoj na​la​zio. "Lji​gavci", reče on. Puž se mi​go​ljio. A onda se smo​tao pa izravnao. Sam je dohva​tio dje​čju lo​pa​ti​cu, njo​me po​ku​pio puža i uba​cio ga u staklenku. "Prestao sam, znaš", reče Sam. "Mo​rao sam. Jed​no je vri​je​me bilo tako da ni​sam znao gdje mi je gla​va. Još uvi​jek to drži​mo po kući, no ne​mam više ništa s tim." Kimnu​la sam. On je samo netre​mi​ce zu​rio u mene. "Bo​lje bi bilo da se vra​tim", re​koh. "Si​gurno", reče on. "Nasta​vit ću s ovim što ra​dim, a oti​ći ću i ja kad bu​dem bio go​tov." Re​koh: "Laku noć, Sam." On reče: "Slu​šaj." Prestao je žva​ka​ti. Je​zi​kom je pod do​nju usnu po​gu​rao ono, ma što to bilo. "Reci Cliffu da sam ga poz​dra​vio." Re​koh: "Reći ću mu, Sam." Sam je ru​kom pro​šao kroz svo​ju sre​brnastu kosu kao da ju je htio po​legnu​ti jed​nom za​uvi​jek, a onda mi je od​mahnuo istom tom ru​kom. U S P A V A Ć O J sam sobi svukla kuć​ni ogrtač, smo​ta​la ga i od​lo​ži​la na dohvat ruke. Provje​ri​la sam je li pre​ki​dač na bu​di​li​ci po​dignut ni ne pogle​davši ko​li​ko je 27

sati. Za​tim sam legla u kre​vet, po​vukla pokri​vač i zatvo​ri​la oči. Tad sam se sje​ti​la da sam za​bo​ra​vi​la spusti​ti za​sun na dvo​rišnim vra​ti​ma. Otvo​ri​la sam oči i osta​la le​ža​ti. Malo sam protresla Cliffa. Pro​čistio je grlo. Pro​gu​tao. U nje​go​vim je prsi​ma nešto škri​pa​lo i krča​lo. Ne znam. Pod​sje​ća​lo me to na one stvo​ro​ve po ko​ji​ma je Sam Lawton po​si​pao pra​šak. Na tre​nu​tak sam po​misli​la na svi​jet izvan moje kuće, a onda ni​sam ni na što misli​la, samo da mo​ram brzo zaspa​ti.

28

VREĆICE L I S T O P A D je, vla​žan dan. Kroz pro​zor ho​telske sobe vi​dim pre​ve​lik dio ovog gra​da Sred​njeg za​pa​da. Vi​dim kako se pale svjetla u ne​kim zgra​da​ma, vi​dim dim koji izla​zi iz tankih i vi​so​kih dimnja​ka. Vo​lio bih da to ne mo​ram gle​da​ti. Htio bih vam ispri​po​vi​je​da​ti pri​ču koju mi je ispri​čao moj otac kad sam ga prošle go​di​ne posje​tio u Sa​cra​mentu. Ta je pri​ča ve​za​na uz do​ga​đa​je koji su se odvi​ja​li dvi​je go​di​ne ra​ni​je, kad moja majka i otac još nisu bili razve​de​ni. Ja sam pro​da​vač knji​ga. Pred​stavljam jed​nu do​bro pozna​tu orga​ni​za​ci​ju. Izda​je​mo pri​ruč​ni​ke, a sre​dišnji​ca nam je u Chi​ca​gu. Ja pokri​vam Illi​no​is te di​je​lo​ve Iowe i Wisconsi​na. Bio sam na sastanku Western Book Pu​blishers Asso​ci​ati​ona u Los Ange​le​su kad mi je palo na pa​met da bih mo​gao posje​ti​ti oca i s njim pro​vesti ne​ko​li​ko sati. Zna​te, ni​sam ga vi​dio otka​ko su se rasta​li. Iz lisni​ce sam izva​dio nje​go​vu adre​su i poslao mu brzo​jav. Slje​de​će​ga sam jutra svo​je stva​ri poslao u Chi​ca​go i ukrcao se u zra​koplov za Sa​cra​mento. O D M A H sam ga pre​poznao. Sta​jao je gdje i svi dru​gi - pokraj glavnih vra​ta - ona​kav, si​je​de kose, s na​oča​la​ma, u sme​đim hla​ča​ma marke Sta-Prest. "Kako si, tata?" upi​tao sam. On reče: "Les." Ru​ko​va​li smo se i kre​nu​li pre​ma termi​na​lu. "Kako Mary i dje​ca?" upi​ta on. "Svi su do​bro", re​koh, premda to nije bila isti​na. Otvo​rio je bi​je​lu vre​ći​cu za slatki​še. Reče: "Uzeo sam neke sitni​ce koje bi mo​gao po​ni​je​ti sa so​bom. Ništa oso​bi​to. Malo uše​će​re​nih ba​de​ma za Mary i žele-bombo​ni za dje​cu." "Hva​la", re​koh. "Ne​moj za​bo​ra​vi​ti kad bu​deš od​la​zio", reče. Izmaknu​li smo se u stra​nu kako bismo pro​pusti​li ne​ko​li​ko časnih sesta​ra koje su se žu​ri​le na zra​koplov. "Piće ili ša​li​ca kave?" upi​tah. "Što god ho​ćeš", reče on. "Samo, ne​mam auto", reče. 29

Sje​li smo u se​pa​re, do​bi​li piće, za​pa​li​li ci​ga​re​te. "I tako", re​koh. "Pa, da", reče on. Slegnuo sam ra​me​ni​ma i re​kao: "Da.". Za​va​lio sam se u sje​da​lo i du​bo​ko udahnuo ono što sam držao ozra​čjem tuge koje mu je okru​ži​va​lo gla​vu. On reče: "Pretpostavljam da je zra​koplovna luka u Chi​ca​gu če​ti​ri puta veća od ove." "I više", re​koh. "I mislio sam da je ve​li​ka", reče on. "Kad si po​čeo no​si​ti na​oča​le?" upi​tah. "Ne​davno", od​go​vo​ri on. Do​bra​no je po​tegnuo, a za​tim je za​po​čeo svo​ju pri​ču. "Vo​lio bih da sam tad umro", reče. Obje​ma je svo​jim teškim ru​ka​ma držao čašu. "Obra​zo​van si čovjek, Les. Si​gurno ćeš shva​ti​ti." Okre​nuo sam pe​pe​lja​ru pre​ma sebi kako bih pro​či​tao što piše na nje​zi​nu dnu: HARRAH'S CLUB/RENO I JE​ZE​RO TA​HOE/PRA​VA MJESTA ZA ZA​BA​VU. "Ra​di​la je za Stanley Pro​duc​ts. Sitna žena, ma​lih sto​pa​la i ruku, kose crne kao ugljen. Nije baš bila neka kra​so​ti​ca. No, ima​la je do​bar nastup. Bilo joj je tri​de​set i ima​la je dje​cu. Bila je pristojna žena, bez ob​zi​ra na sve. Tvo​ja je majka uvi​jek ku​po​va​la od nje, metlu, četku za pra​nje po​su​đa i neku kre​mu za ko​la​če. Znaš već majku. Bila je su​bo​ta i bio sam kod kuće. Tvo​ja je majka bila otišla ne​ka​mo. Ne znam gdje je bila. Nije bila na poslu. Či​tao sam no​vi​ne u dnevno​me bo​ravku i pio kavu kad je ta že​ni​ca po​ku​ca​la na vra​ta. Sally Wain. Rekla je da ima nešto za gospo​đu Palmer. 'Ja sam gospo​din Palmer', ka​žem ja. 'Gospo​đa Palmer tre​nu​tač​no nije kod kuće', ka​žem. Po​zo​vem ju da uđe, znaš, kako bih pla​tio stva​ri koje je do​ni​je​la. Nije zna​la bi li ušla ili ne. Samo je sta​ja​la s pa​pirna​tom vre​ći​com i potvrdom o pri​mitku u ruci. 'Evo, uzet ću to', ka​žem. 'Mogli biste ući na tre​nu​tak i pri​če​ka​ti da pro​na​đem no​vac.' 'U redu je', kaže ona. 'Pla​tit ćete kasni​je, mno​gi tako rade. Nema pro​ble​ma.’ Smi​je​ši se kako bi mi dala do zna​nja da je to u redu, znaš. 'Ne, ne', ka​žem. 'Imam no​vac. Najbo​lje je da od​mah pla​tim. Pošte​di​te sebe po​novnog do​la​že​nja, a mene pošte​di​te du​go​va​nja. Uđi​te', re​koh otvo​rivši ši​rom vra​ta. Nije bilo pristojno pusti​ti ju da on​dje sto​ji." Na​kašljao se i uzeo ci​ga​re​tu iz moje ku​ti​je. Neka se žena smi​ja​la na dru​gom kra​ju 30

bara. Pogle​dao sam ju i po​novno po​čeo či​ta​ti natpis na pe​pe​lja​ri. "Ona ula​zi, a ja joj ka​žem: 'Samo tre​nu​tak, mo​lim', i od​la​zim u spa​va​ću sobu kako bih potra​žio lisni​cu. Pretra​žu​jem ko​mo​du, no ne mogu ju naći. Pro​na​la​zim sitniš, če​šalj i ši​bi​ce, no svo​ju lisni​cu ne mogu naći. Tvo​ja je majka već oba​vi​la ju​tarnje spre​ma​nje, znaš. Vra​ćam se u dnevni bo​ra​vak i ka​žem: 'Već ću pro​na​ći nešto novca.' ’Ne​mojte se, mo​lim vas, za​ma​ra​ti', kaže ona. 'Nije mi to pro​blem', ka​žem. 'Iona​ko mo​ram pro​na​ći svo​ju lisni​cu. Rasko​mo​ti​te se.' 'Oh, do​bro mi je', kaže ona. 'Pogle​dajte,' ka​žem. 'Jeste čuli za ve​li​ku pljač​ku na isto​ku drža​ve? Upra​vo sam o tome či​tao.' 'Si​noć sam to vi​dje​la na TV-u', kaže ona. 'Uspje​li su se izvu​ći', ka​žem. 'Lu​ka​vo', kaže ona. 'Savršen zlo​čin', ka​žem. 'Samo mali broj lju​di u tome uspi​je​va', kaže ona. Ni​sam znao što bih re​kao. Samo smo sta​ja​li i gle​da​li se. Onda sam izi​šao na tri​jem kako bih u ko​ša​ri za rub​lje potra​žio svo​je hla​če, bu​du​ći da sam pretposta​vio kako ih je tvo​ja majka on​dje sta​vi​la. U stražnjem sam dže​pu pro​na​šao lisni​cu, vra​tio se u sobu i upi​tao ženu ko​li​ko sam joj du​žan. Ra​di​lo se o tri ili če​ti​ri do​la​ra koja sam od​mah pla​tio. Tad sam ju, ni sam ne znam zašto, pi​tao što bi uči​ni​la kad bi joj na raspo​la​ga​nju bio sav onaj no​vac s ko​jim su pljač​ka​ši po​bjegli. Nasmi​ja​la se i vi​dio sam joj zube. "Ne znam što me tad obu​ze​lo, Les. Pe​de​set pet go​di​na. Odrasla dje​ca. Mo​gao sam biti pa​metni​ji. Ta je žena bila upo​la mla​đa od mene i dje​ca su joj još bila mala. Kod Stanleyja je ra​di​la dok bi joj dje​ca bila u ško​li i to samo da joj pro​đe vri​je​me. Nije mo​ra​la ra​di​ti. Ima​li su do​voljno novca. Nje​zin suprug, Larry, ra​dio je kao vo​zač za Conso​li​da​ted Fre​ight. Do​bro je za​ra​đi​vao. Bio je član Sindi​ka​ta transportnih rad​ni​ka, znaš već kakvi su oni." Zastao je i obri​sao lice. "Svatko može pogri​je​ši​ti", re​koh. Od​mahnuo je gla​vom. "Ima​la je dva sina, Hanka i Fred​dyja. Otpri​li​ke go​di​nu dana razli​ke. Po​ka​za​la mi je neke sli​ke. Bilo kako bilo, smi​je se kad ka​žem ono o novcu, kaže kako pretpostavlja da bi presta​la pro​da​va​ti za Stanley Pro​duc​ts i da bi se od​se​li​la u Dago i 31

on​dje ku​pi​la kuću. Rekla je da u Da​gou ima rod​bi​nu." Pri​pa​lio sam još jed​nu ci​ga​re​tu. Pogle​da​vao sam svoj ruč​ni sat. Barmen je po​di​gao obrve, a ja po​di​goh svo​ju čašu. "I tako ti ona sje​di na sofi i pita me imam li ci​ga​re​tu. Kaže da je svo​je ci​ga​re​te vje​ro​jatno osta​vi​la u dru​goj torbi​ci i da nije pu​ši​la otka​ko je otišla od kuće. Kaže kako mrzi ku​po​va​li iz auto​ma​ta kad kod kuće ima ci​je​lo pa​ko​va​nje. Dao sam joj ci​ga​re​tu i ši​bi​com pri​pa​lio. Mogu ti reći, Les, prsti su mi se tresli." Zastao je i ne​ko​li​ko tre​nu​ta​ka pro​uča​vao boce. Žena koja se tre​nu​tak ra​ni​je smi​ja​la sada je čvrsto drža​la ruke muška​ra​ca izme​đu ko​jih je sje​di​la. "O N O posli​je mi je pri​lič​no maglo​vi​to. Sje​ćam se da sam ju pi​tao želi li po​pi​ti kavu. Re​kao sam joj da imam svje​že sku​ha​ne. Rekla je da bi tre​ba​la poći. Rekla je da možda ima vre​me​na za jed​nu ša​li​cu. Oti​šao sam u ku​hi​nju i če​kao da se kava zagri​je. Ka​žem ti, Les, ku​nem se dra​gim Bo​gom da ni​ka​da ni​sam švrljao izvan bra​ka dok smo tvo​ja majka i ja još bili muž i žena. Ni​jed​nom. Bilo je tre​nu​ta​ka kad sam po​že​lio i imao pri​li​ku. Ka​žem ti, ne pozna​ješ ti svo​ju majku tako do​bro kao ja." Re​koh: "Ne mo​raš mi o tome pri​ča​ti." "Do​nio sam joj nje​zi​nu kavu, a ona je za to vri​je​me već bila svukla ka​put. Sjeo sam na dru​gi kraj sofe. Po​če​li smo pri​ča​ti o osob​ni​jim te​ma​ma. Ona kaže kako ima dva klinca u osnovnoj ško​li 'Ro​ose​velt', i Larryja, on je vo​zač i po​ne​kad je od​su​tan tje​dan ili dva. Vozi gore do Se​attlea ili se, pak, spusti do L.A., ili ode do Pho​enixa. Uvi​jek je neg​dje. Kaže da je Larryja upozna​la još dok su išli u sred​nju ško​lu. Kaže da je po​nosna što je sve izgu​ra​la do kra​ja. Ubrzo mi se smješka kad nešto ka​žem. Nje​zi​ni su se osmi​je​si mogli dvo​ja​ko pro​tu​ma​či​ti. Onda me pita je​sam li čuo vic o trgo​vač​kom putni​ku koji je pro​da​vao ci​pe​le i svra​tio kod udo​vi​ce. Obo​je smo mu se nasmi​ja​li, a onda sam ja ispri​čao je​dan vic, još masni​ji. Ona se jako smi​je i puši još jed​nu ci​ga​re​tu. Jed​na je stvar za so​bom po​vukla dru​gu, kako se to već i do​ga​đa, znaš. Tada sam ju, dakle, po​lju​bio. Po​lo​žio sam joj gla​vu na sofu i po​lju​bio sam ju, i još mogu osje​ti​ti nje​zin je​zik kako žuri ući u moja usta. Shva​ćaš li što go​vo​rim? Čovjek či​tav svoj ži​vot može pošto​va​ti pra​vi​la, a onda u samo jed​nom prokle​tom tre​nutku ništa od sve​ga toga više nije važno. Na​pusti ga sre​ća, znaš li to? No, sve je bilo brzo go​to​vo. Ona mi je posli​je rekla: 'Sad si​gurno misliš da sam kurva ili tako nešto', a za​tim se jed​nostavno po​ku​pi​la. Bio sam silno uzbu​đen, znaš? Po​ravnao sam sofu i okre​nuo ukrasne jastu​či​će. Sve sam no​vi​ne sku​pio na hrpu, čak sam oprao i ša​li​ce iz ko​jih smo pili. Oprao sam i po​su​du za ku​ha​nje kave. Ci​je​lo sam vri​je​me razmišljao o tome kako ću se su​oči​ti s tvo​jom majkom. Bio sam prepla​šen. 32

Eto, tako je to po​če​lo. Tvo​ja majka i ja smo nasta​vi​li živje​li jed​na​ko kao i pri​je. Ali ja sam se po​čeo re​do​vi​to vi​đa​ti s tom že​nom." Ona žena na dru​gom kra​ju bara sišla je s barske sto​li​ce. Za​ko​ra​či​la je pre​ma sre​dištu plesnog po​di​ja i po​če​la ple​sa​ti. Nji​ha​la je gla​vu amo-tamo i puc​ke​ta​la prsti​ma. Barmen je prestao pripre​ma​ti pića. Žena je po​digla ruke iznad gla​ve i po​če​la se uvi​ja​li na sre​di​ni po​di​ja. No, onda je presta​la pa se barmen vra​tio svo​me poslu. "Jesi li vi​dio?" upi​ta moj otac. Ni​sam mu ništa od​go​vo​rio. "T A K O je to bilo", reče on. "Larry je imao svoj raspo​red, a ja sam nje​go​voj ženi od​la​zio kad god bi mi se pru​ži​la pri​li​ka. Tvo​joj bih majci samo re​kao da idem tamo ili ona​mo." Ski​nuo je na​oča​le i sklo​pio oči. "Ovo ni​sam ni​ko​me pri​čao." Ni​sam mu imao što reći. Pogle​dah kroz pro​zor na po​lje, a za​tim na svoj ruč​ni sat. "Čuj", reče on. "Kad po​li​je​će tvoj zra​koplov? Mo​žeš li se ukrca​ti na neki dru​gi? Daj da te po​častim pi​ćem, Les. Na​ru​či nam još dva pića. Ubrzat ću pri​ču. Bit ću go​tov za mi​nu​tu. Slu​šaj", reče. "U spa​va​ćoj je sobi pokraj kre​ve​ta ima​la nje​go​vu sli​ku. Prvo mi je to sme​ta​lo, gle​da​ti nje​go​vu sli​ku i tako to. No, ubrzo sam se na nju pri​vi​kao. Vi​diš li kako se čovjek na svašta na​vikne?" Od​ma​hi​vao je gla​vom. "Teško je povje​ro​va​ti. I, eto, sve je to loše završi​lo. To znaš. Sve to znaš." "Znam samo ono što mi ti ka​žeš", re​koh. "Reći ću ti, Les. Reći ću ti što je u sve​mu tome najvažni​je. Znaš, posto​je neke stva​ri. Bitni​je od či​nje​ni​ce da me tvo​ja majka na​pusti​la. Sad me do​bro slu​šaj. Jed​nom smo bili u kre​ve​tu. Moglo je bili vri​je​me ruč​ka. Samo smo le​ža​li i pri​ča​li. Možda sam malo i ku​njao. Znaš, ono čud​no ku​nja​nje kad čovjek sa​nja. Isto​dob​no sam sa​mo​me sebi go​vo​rio kako usko​ro tre​bam usta​ti i po​ku​pi​li se. I upra​vo je u tom tre​nutku pred ku​ćom stao auto​mo​bil, netko je iz nje​ga izi​šao i za​lu​pio vra​ti​ma. 'Moj Bože,' vrisnu ona. 'Pa to je Larry!' Tad sam si​gurno po​lu​dio. Sje​ćam se da sam razmišljao kako ine on, po​ku​šam li po​bje​ći kroz stražnja vra​ta, za​si​gurno pri​ku​ca​ti uz vrtnu ogra​du, a možda čak i ubi​ti. Sally ispušta čud​ne zvu​ko​ve. Kao da ne može di​sa​ti. Na njoj je kuć​ni ogrtač, no nije ga kopča​la i takva sto​ji u ku​hi​nji i tre​se gla​vom. Sve se to odigra​lo u jed​nom tre​nutku, shva​ćaš. I tako ja sto​jim, go​to​vo potpu​no gol s odje​ćom u ruci, a Larry otva​ra ulazna vra​ta. Pa, ja sko​čim. Jed​nostavno sko​čim ravno kroz nji​hov pro​zor na pred​njoj stra​ni kuće, ravno kroz staklo." "Uspio si po​bje​ći?" upi​tah. "Nije trčao za to​bom?" 33

Otac me pogle​dao kao da sam lud. Zu​rio je u svo​ju praznu čašu. Pogle​da​vao sam svoj ruč​ni sat pro​te​žu​ći se. Malo me bo​lje​la gla​va na slje​po​oč​ni​ca​ma. Re​koh: "Mislim da bi bo​lje bilo da kre​nem." Ru​kom sam pre​šao pre​ko bra​de i popra​vio ovratnik. "Živi li ona još uvi​jek u Red​dingu, ta žena?" "Ma, ne​maš ti pojma ni o čemu, zar ne?" reče moj otac. "Ništa ti ne znaš. Znaš samo pro​da​va​ti knji​ge." Bilo je vri​je​me da kre​nem. "O, Bože, oprosti", reče on. "Čovje​ka je to sasjeklo. Ba​cio se na tlo i pla​kao. Ona je osta​la u ku​hi​nji. Tamo je pla​ka​la. Ba​ci​la se na ko​lje​na i mo​li​la se Bogu da joj oprosti. Razgo​vi​jetno i glasno kako bi je muž mo​gao čuti." Otac je htio još nešto reći. No, umjesto toga samo je od​mahnuo gla​vom. Možda je htio da ja nešto ka​žem. Onda je samo re​kao: "Ne, mo​raš se ukrca​ti na zra​koplov." Po​mo​gao sam mu da odje​ne ka​put i uhva​tio ga za la​kat kad smo kre​nu​li pre​ma izla​zu. "Smjestit ću te u taksi", re​koh. On reče: "Gle​dat ću kako po​li​je​ćeš." "Ne tre​ba", re​koh. "Možda slje​de​ći put." Ru​ko​va​li smo se. Tad sam ga posljed​nji put vi​dio. Na putu pre​ma Chi​ca​gu sje​tio sam se da sam u baru osta​vio onu vre​ći​cu s da​ro​vi​ma. Nema veze. Mary nisu bili potreb​ni slatki​ši, uše​će​re​ni ba​de​mi ili bilo što dru​go. Bilo je to prošle go​di​ne. Sad joj tre​ba​ju još ma​nje.

34

KUPKA U S U B O T U ujutro majka je auto​mo​bi​lom otišla do pe​karni​ce u trgo​vač​ko​me centru. Na​kon što je pregle​da​la ka​ta​log s fo​togra​fi​ja​ma ko​la​ča, od​lu​či​la se za tortu s čo​ko​lad​nim pre​lje​vom kakvu je nje​zin sin najvi​še vo​lio. Torta koju je oda​bra​la bila je ukra​še​na sve​mirskim bro​dom i lansirnom rampom ispod kiše bi​je​lih zvi​jezda. Na torti će ze​le​nom kre​mom biti ispi​sa​no ime SCOTTY i to tako da izgle​da kao da se tako zove sve​mirski brod. I dok mu je majka go​vo​ri​la kako će Scotty navrši​ti osam go​di​na, pe​kar ju je za​mišlje​no slu​šao. Taj je pe​kar bio sta​ri​ji čovjek s vrlo čud​nom, teškom pre​ga​čom, čije su vrpce pro​la​zi​le ispod nje​go​vih ruku, pre​la​zi​le pre​ko leđa, kri​ža​le se spri​je​da, gdje su bile sve​za​ne u čvrst čvor. Ru​kom je nepre​kid​no gla​dio pred​nji dio pre​ga​če dok je slu​šao ženu, nje​go​ve su vlažne oči pro​uča​va​le nje​zi​ne usne dok je ona gle​da​la uzorke ko​la​ča i pri​ča​la. Nije ju po​žu​ri​vao. Nije mu se žu​ri​lo. I tako se majka od​lu​či​la za tortu sa sve​mirskim bro​dom te je pe​ka​ru dala svo​je ime i te​le​fonski broj. Torta će biti go​to​va u po​ne​dje​ljak ujutro, što će joj osta​vi​ti do​voljno vre​me​na do posli​je​pod​nevnog ro​đendanskog slavlja. Bilo je to sve što je pe​kar htio reći. Nije bilo šala, samo ta mala izmje​na nužnih po​da​ta​ka. U P O N E D J E L J A K ujutro dje​čak je išao u ško​lu. Bio je u društvu dru​gog dje​ča​ka i njih su dvo​ji​ca je​dan dru​go​me do​da​va​li vre​ći​cu čipsa. Slavlje​nik je po​ku​ša​vao od dru​gog dje​ča​ka izvu​ći što će od nje​ga do​bi​ti na dar. Na raskrižju je slavlje​nik, ne gle​da​ju​ći, potrčao pre​ko ceste i isto​ga ga je tre​na uda​rio auto​mo​bil. Pao je na bok, gla​va mu je bila u ka​na​li​za​cijskom odvo​du, a ruke i noge se po​mi​ca​le kao da se po​ku​ša​va uspe​ti na zid. Dru​gi je dje​čak sta​jao s vre​ći​com čipsa u ruci. Pi​tao se tre​ba li po​jesti sav čips ili nasta​vi​ti pu​tem do ško​le. Slavlje​nik nije pla​kao. No, nije htio ni pri​ča​ti. Nije htio od​go​vo​ri​ti kad ga je dru​gi dje​čak pi​tao kako je to kad te uda​ri auto. Slavlje​nik je ustao i po​šao kući, dok mu je onaj dru​gi ma​hao poz​dravlja​ju​ći ga i nasta​vio pu​tem pre​ma ško​li. Slavlje​nik je ispri​čao majci što mu se do​go​di​lo. Za​jed​no su sje​li na sofu. Po​lo​ži​la je nje​go​ve ruke u svo​je kri​lo. Sje​di​li su tako, a onda je dje​čak po​vu​kao ruke i pao na 35

leđa. R A Z U M L J I V O, ro​đendansko slavlje ni​kad nije održa​no. Slavlje​nik je umjesto toga završio u bolni​ci. Majka je sje​la pokraj nje​go​va kre​ve​ta. Če​ka​la je da se dje​čak pro​bu​di. Otac se po​žu​rio s posla. Sjeo je pokraj majke. I tako su obo​je če​ka​li da se dje​čak pro​bu​di. Če​ka​li su sa​ti​ma. Onda je otac oti​šao kući oku​pa​ti se. Čovjek je auto​mo​bi​lom kre​nuo iz bolni​ce kući. Vo​zio je brže no što je smio. Ži​vot mu je sve do tog tre​nutka bio li​jep. Do​bar po​sao, očinstvo, obi​telj. Pra​ti​la ga je sre​ća i bio je za​do​vo​ljan. No, od stra​ha je po​že​lio kupku. Za​usta​vio se ispred kuće. Ostao je sje​di​ti u auto​mo​bi​lu kako bi ovla​dao kretnja​ma vlasti​tih nogu. Nje​go​va je sina uda​rio auto i on je sad u bolni​ci, no sve će biti u redu. Izi​šao je iz auto​mo​bi​la i kre​nuo pre​ma ulaznim vra​ti​ma. U kući je la​jao pas i zvo​nio je te​le​fon. Te​le​fon je zvo​nio i dok je otklju​ča​vao vra​ta i ru​kom pi​pao zid u potra​zi za pre​ki​da​čem. Po​di​gao je slu​ša​li​cu. Reče: "Upra​vo sam ušao!" "Tu je torta koju niste pre​uze​li." Re​kao je to glas s dru​ge stra​ne žice. "Što vi to go​vo​ri​te?" reče otac. "Torta", reče glas. "Šesna​est do​la​ra." Suprug je, tru​de​ći se shva​ti​ti, te​le​fonsku slu​ša​li​cu pri​li​je​pio uz uho. Reče: "Ne zna​ni ja ništa o tome." "To neće pro​ći", reče glas. Suprug je spustio slu​ša​li​cu. Oti​šao je u ku​hi​nju i na​to​čio viski u čašu. Zvao je bolni​cu. Dje​te​to​vo se sla​nje nije pro​mi​je​ni​lo. Čovjek je, dok se kada pu​ni​la vo​dom, na​sa​pu​nao lice i obri​jao se. Te​le​fon je po​novno zazvo​nio kad je već bio u kadi. Ustao je i trčao kroz kuću vi​ču​ći: "Bu​da​lo, bu​da​lo!" bu​du​ći da mu se ovo ne bi ni do​go​di​lo da je ostao u bolni​ci. Po​di​gao je slu​ša​li​cu i dreknuo: "Halo!" Glas reče: "Go​to​va je." O T A C se u bolni​cu vra​tio posli​je po​no​ći. Nje​go​va je supru​ga sje​di​la na sto​li​ci pokraj kre​ve​ta. Pogle​da​la je supru​ga, a za​tim joj se pogled po​novno spustio na dje​ča​ka. Iznad kre​ve​ta je visje​la boca iz koje je, kroz cjevči​cu, u dje​te​to​vu ruku otje​ca​la te​ku​ći​na. "Što je to?" upi​ta otac. 36

"Glu​ko​za", od​go​vo​ri majka. Suprug je po​lo​žio ruku na že​nin za​ti​ljak. "Pro​bu​dit će se", reče čovjek. "Znam", reče žena. Ne​du​go za​tim čovjek reče: "Idi kući i daj da ja pre​uzmem de​žurstvo." Ona je od​mahnu​la gla​vom. "Ne", reče. "Ma, daj", reče on. "Pođi kući malo. Ne bri​ni. On samo spa​va i to je sve." Me​di​cinska je sestra otvo​ri​la vra​ta. Kimnu​la im je i prišla kre​ve​tu. Ispod pokri​va​ča je izvukla dje​ča​ko​vu li​je​vu ruku i prislo​ni​la prste na nje​go​vo za​pešće. Vra​ti​la je ruku ispod pokri​va​ča i nešto za​pi​sa​la na blok pri​čvršćen za kre​vet. "Kako je?" upi​ta majka. "Sta​bilno", od​go​vo​ri sestra. Za​tim doda: "Usko​ro će doći li​ječ​nik." "Re​kao sam joj da bi mogla oti​ći kući i malo se od​mo​ri​ti", reče čovjek. "Kad li​ječ​nik ode." "Mogla bi", reče sestra. Žena reče: "Vi​djet ćemo što će li​ječ​nik reći." Po​lo​ži​la je dlan pre​ko oči​ju i za​ba​ci​la gla​vu. Sestra reče: "Sva​ka​ko." O T A C je zu​rio u sina, ma​le​na prsa po​di​za​la su se i spušta​la ispod pokri​va​ča. Obu​zeo ga je još veći strah. Po​čeo je tresti gla​vom. Sa​mo​me je sebi po​navljao: di​je​te je do​bro. Samo što, umjesto da spa​va kod kuće, to čini ov​dje. Spa​va​nje je uvi​jek isto, bez ob​zi​ra na to gdje spa​va​li. L I J E Č N I K je ušao. Ru​ko​vao se s čovje​kom. Žena je usta​la sa sto​li​ce. "Ann", reče li​ječ​nik ki​ma​ju​ći gla​vom. Li​ječ​nik reče: "Pogle​dajmo kako je." Pri​šao je kre​ve​tu i do​dirnuo dje​te​to​vo za​pešće. Po​di​gao je je​dan pa dru​gi ka​pak. Od​maknuo je pokri​va​če i poslu​šao srce. Prsti​ma je opi​pa​vao po​je​di​ne di​je​lo​ve ti​je​la. Pri​šao je pod​nožju kre​ve​ta i pogle​dao gra​fi​ko​ne, a za​tim se zagle​dao u ro​di​te​lje. Li​ječ​nik je bio zgo​dan čovjek. Koža mu je bila vlažna i tamna od sunca. No​sio je tro​di​jelno odi​je​lo, kra​va​tu ži​vih boja i ko​šu​lju s manže​ta​ma. Majka je u sebi go​vo​ri​la: upra​vo se vra​tio s ne​kog sku​pa. On​dje su mu uru​či​li neku nagra​du. Li​ječ​nik reče: "Nema mjesta ve​se​lju, ali ne tre​ba​mo se ni bri​nu​ti. Usko​ro bi se tre​bao pro​bu​di​ti." Li​ječ​nik je po​novno pogle​dao dje​ča​ka. "Znat ćemo više kad stignu 37

re​zulta​ti testo​va." "Oh, ne", reče majka. "Po​ne​kad se do​ga​đa​ju i ovakve stva​ri", reče li​ječ​nik. "Vi to, dakle, ne biste nazva​li ko​mom?" upi​ta otac. Otac je pro​matrao li​ječ​ni​ka če​ka​ju​ći nje​gov od​go​vor. "Ne, ne bih to tako nazvao", reče li​ječ​nik. "On spa​va. Opo​ravlja se. Ti​je​lo se po​na​ša u skla​du s vlasti​tim potre​ba​ma." "To je koma", reče majka. "Neka vrsta kome." Li​ječ​nik reče: "Ne bih to tako nazvao." Uzeo je ženu za ruke i po​tapšao ih. Ru​ko​vao se sa supru​gom. Ž E N A je po​lo​ži​la dlan na dje​te​to​vo čelo. "Ba​rem nema vru​ći​cu", reče. Za​tim doda: "Ne znam. Do​dirni mu čelo." Čovjek po​lo​ži dlan na dje​ča​ko​vo čelo. Čovjek reče: "Pretpostavljam da je ovo normalno." Žena je neko vri​je​me sta​ja​la on​dje gric​ka​ju​ći usnu. Za​tim je prišla sto​li​ci i sje​la. Nje​zin je suprug sjeo do nje. Htio joj je još nešto reći. No, nije mo​gao reći ništa o ono​me što će se do​go​di​ti. Uzeo je nje​zi​nu ruku i sta​vio ju u svo​je kri​lo. Zbog toga se bo​lje osje​ćao. Osje​ćao se kao da time nešto go​vo​ri. Neko su vri​je​me tako sje​di​li šu​te​ći i pro​matra​li dje​ča​ka. S vre​me​na na vri​je​me stiskao je nje​zi​nu ruku, sve dok je ona nije po​vukla. "Mo​li​la sam se", reče ona. "I ja", reče otac. "I ja sam se mo​lio." S E S T R A se vra​ti​la i provje​ri​la otje​ca​nje iz boce. Ušao je i li​ječ​nik i pred​sta​vio se. Ovaj je doktor na no​ga​ma no​sio mo​ka​sinke. "Od​ni​jet ćemo ga do​lje kako bi smo na​či​ni​li još ne​ko​li​ko sni​ma​ka", reče on. "Htje​li bismo ga i ske​ni​ra​ti." "Ske​ni​ra​ti", reče majka. Sta​ja​la je izme​đu no​vog li​ječ​ni​ka i kre​ve​ta. "Nije to ništa", reče on. "Bože moj", reče ona. U sobu su ušla dva bolni​ča​ra. Do​vukli su nešto na​lik na kre​vet. Dje​ča​ka su ski​nu​li s infu​zi​je i pre​ba​ci​li ga na onu stvar s ko​ta​či​ći​ma.

38

S U N C E je već izišlo kad su slavlje​ni​ka vra​ti​li s pretra​ga. Majka i otac pra​ti​li su bolni​ča​re u di​za​lo i sve do bolnič​ke sobe. I po​novno su za​uze​li svo​ja mjesta do kre​ve​ta. Če​ka​li su ci​je​li dan. Dje​čak se nije bu​dio. Li​ječ​nik je po​novno ušao u sobu, po​novno je pregle​dao dje​ča​ka i po​no​vio ono što je re​kao i prvi put. U sobu su ula​zi​le i me​di​cinske sestre. Ula​zi​li su li​ječ​ni​ci. Je​dan je me​di​cinski tehni​čar do​šao dje​ča​ku izva​di​ti krv. "Ne ra​zu​mi​jem sve ovo", reče majka tehni​ča​ru. "Li​ječ​nik je na​re​dio", reče tehni​čar. Majka je prišla pro​zo​ru i zagle​da​la se u bolnič​ko parki​ra​lište. Auto​mo​bi​li upa​lje​nih svje​ta​la nepre​kid​no su pro​la​zi​li. Sta​ja​la je na pro​zo​ru, ruku uprtih o pro​zorsku dasku. Sa​moj je sebi go​vo​ri​la: za​po​če​lo je jed​no novo razdob​lje, teško razdob​lje. Bila je upla​še​na. Vi​dje​la je kako se je​dan auto​mo​bil za​ustavlja i kako jed​na žena u du​gom ka​pu​tu ula​zi u nje​ga. Tru​di​la se za​misli​ti kako je ona ta žena. Kako od​la​zi da​le​ko od ovo​ga mjesta. L I J E Č N I K je ušao u sobu. Izgle​dao je još tamni​je i zdra​vi​je no pri​je. Pri​šao je kre​ve​tu i pregle​dao dje​ča​ka. Reče: "Daje do​bre zna​ko​ve. Sve je u redu." Majka reče: "Ali, on spa​va." "Da", od​go​vo​ri li​ječ​nik. Suprug reče: "Umorna je. Umi​re od gla​di." Li​ječ​nik na to reče: "Tre​ba​la bi se od​mo​ri​ti. Tre​ba​la bi jesti." "Ann", reče. "Hva​la", reče suprug. Ru​ko​vao se s li​ječ​ni​kom, on ih je po​tapšao po ra​me​ni​ma i oti​šao. "M I S L I M da bi jed​no od nas dvo​je tre​ba​lo oti​ći kući", reče čovjek. "Tre​ba​li bismo nahra​ni​ti psa." "Na​zo​vi susje​de", reče supru​ga. "Nahra​nit će ga oni ako ih za​mo​li​mo." Po​ku​ša​la se sje​ti​ti koga bi mogli nazva​ti. Zaklo​pi​la je oči i po​ku​ša​la misli​ti na bilo što. Na​kon ne​kog vre​me​na reče: "Možda bih ipak ja tre​ba​la oti​ći. Možda će se pro​bu​di​ti ako odem. Možda se ne budi zato što sam tu i zato što ga gle​dam." "Moglo bi biti", reče suprug. "Oti​ći ću kući oku​pa​ti se i odje​nu​ti nešto čisto", reče žena. "Mislim da bi tre​ba​la", reče čovjek. 39

Uze​la je svo​ju torbi​cu. On joj je po​mo​gao da odje​ne ka​put. Prišla je vra​ti​ma i osvrnu​la se. Pogle​da​la je sina, a za​tim i oca. Suprug joj je kimnuo i nasmi​je​šio se. P R O Š L A je pokraj prosto​ri​je u ko​joj su de​žu​ra​le sestre, došla do kra​ja hod​ni​ka, gdje je skre​nu​la i ugle​da​la ma​le​nu če​ka​oni​cu u ko​joj je, u ple​te​nim sto​li​ca​ma, sje​di​la obi​telj: muška​rac u ko​šu​lji kaki boje s bejzbol-ka​pom gurnu​tom na za​ti​ljak, de​be​la žena u kuć​nom ha​ljetku i pa​pu​ča​ma, dje​vojka u je​ansu s ko​som isple​te​nom u de​se​tak ša​ša​vih ple​te​ni​ca. Stol je bio prekri​ven tankim stolnja​kom, sti​ro​po​rom, žli​či​ca​ma za kavu i pa​ke​ti​ći​ma soli i papra. "Nelson", reče žena. "Je li Nelson u pi​ta​nju?" Že​ni​ne su se oči razro​ga​či​le. "Ne​mojte me zavla​či​ti, gospo​đo", reče žena. "Je li Nelson u pi​ta​nju?" Žena je po​ku​ša​va​la usta​ti sa sto​li​ce. No, muška​rac ju je ru​kom za​usta​vio. "Do​đi​te, do​đi​te", reče muška​rac. "Oprosti​te", reče majka. "Tra​žim di​za​lo. Moj je sin u bolni​ci. Ne mogu naći di​za​lo." "Di​za​lo je tamo do​lje", reče čovjek po​ka​zu​ju​ći joj prstom smjer. "Mog je sina uda​rio auto", reče majka. "No, bit će do​bro. Sada je u šoku, možda je to čak i koma. To nas i bri​ne, ta koma. Nakratko ću oti​ći iz bolni​ce. Možda se oku​pam. S njim je moj suprug. On pazi na nje​ga. Možda se sve pro​mi​je​ni dok me nema. Zo​vem se Ann We​iss." Čovjek se po​maknuo na sto​li​ci. Od​mahnuo je gla​vom. Reče : "Naš Nelson." Z A U S T A V I L A se ispred ula​za u kuću. Pas joj je dotrčao u susret. Trčao je u krug na travnja​ku. Zaklo​pi​la je oči i naslo​ni​la gla​vu na upravljač. Slu​ša​la je kuc​ka​nje mo​to​ra. Izišla je iz auto​mo​bi​la i prišla kuć​nim vra​ti​ma. Upa​li​la je svjetla i prista​vi​la vodu za čaj. Otvo​ri​la je konzervu i nahra​ni​la psa. S ča​jem u ruci sje​la je na sofu. Zazvo​nio je te​le​fon. "Da!" reče. "Halo!" reče. "Gospo​do We​iss", reče muški glas. "Da", reče ona. "Ja sam gospo​đa We​iss. Zo​ve​te li zbog Scottyja?" upi​ta. "Scotty", reče glas. "Zo​vem zbog Scottyja", reče glas. "Da, to za​si​gurno ima neke veze sa Scottyjem." 40

RECI ŽENAMA DA IDEMO B I L L Ja​mi​son i Jerry Ro​berts odu​vi​jek su bili najbo​lji pri​ja​te​lji. Obo​ji​ca su odrasli u južnom di​je​lu gra​da, u bli​zi​ni sta​rog igra​lišta, išli za​jed​no u osnovnu i sred​nju ško​lu, a za​tim i u Eisenhower, gdje su oda​bra​li Što je bilo mo​gu​će više za​jed​nič​kih pred​me​ta, po​su​đi​va​li su je​dan dru​go​me ma​ji​ce, džempe​re i hla​če, izla​zi​li i še​vi​li iste cure - koje bi im se već našle pri ruci. Lje​ti su ra​di​li iste se​zonske poslo​ve - berba breskvi, tre​ša​nja, postavlja​nje ka​be​la, sve poslo​ve koji su do​no​si​li neki no​vac, a kod ko​jih nije bilo šefa da ti visi za gu​zi​com. Onda su za​jed​no ku​pi​li i auto. Lje​to pri​je nji​ho​ve završne go​di​ne na ko​le​džu sva​ki je dao ko​li​ko je mo​gao pa su ku​pi​li crve​ni plymo​uth '54 za 325 do​la​ra. Di​je​li​li su ga. Sve je išlo kao po špa​gi. No, Jerry se ože​nio pri​je kra​ja prvog se​mestra, na​pustio je ško​lu i do​bio sta​lan po​sao kod Rob​by's Marta. I Bili je ne​koć izla​zio s tom dje​vojkom. Zva​la se Ca​rol i do​bro se sla​ga​la s Jerryjem, kod ko​jeg je Bili od​la​zio kad god bi mu se pru​ži​la pri​li​ka. Osje​ćao se sta​ri​jim zbog či​nje​ni​ce da ima ože​nje​ne pri​ja​te​lje. Oti​šao bi kod njih na ru​čak ili ve​če​ru i onda bi slu​ša​li Evi​sa ili Billa Ha​leyja & The Co​mets. No, po​ne​kad bi se Ca​rol i Jerry po​če​li ze​za​ti dok je Bili još bio s nji​ma, pa bi on ustao, ispri​čao se i oti​šao na benzinsku crpku De​zorn's ku​pi​ti Colu, bu​du​ći da je u sta​nu posto​jao samo je​dan kre​vet, lju​bavno gni​jezdo u dnevno​me bo​ravku. Jerry i Ca​rol bi se po​ne​kad upu​ti​li u ku​pa​oni​cu i Bili bi tada od​la​zio u ku​hi​nju, pra​vio se da ga strašno za​ni​ma što je u ku​hinjsko​me orma​ru ili hlad​nja​ku i tru​dio se ne slu​ša​ti ih. Zato više nije često od​la​zio k nji​ma; u lipnju je diplo​mi​rao, (Uposlio se u tvorni​ci Da​ri​gold i pristu​pio Na​ci​onalnoj gardi. Go​di​nu dana kasni​je razvo​zio je mli​je​ko i bio u čvrstoj vezi s Lindom. I tako su Bill i Linda od​la​zi​li do Jerryja i Ca​rol, pili pivo i slu​ša​li plo​če. Ca​rol i Linda su se do​bro sla​ga​le i Billu je bilo dra​go kad mu je Ca​rol jed​nom u povje​re​nju rekla da je Linda "pra​va cura". I Jerryju je Linda bila dra​ga. "Strašna je", re​kao je Jerry. Kada su se Bill i Linda vjenča​li, Jerry im je bio kum. Ve​se​li​ca je, na​ravno, bila orga​ni​zi​ra​na u ho​te​lu Donnelly, gdje su se Jerry i Bili do​bro nakre​sa​li ispi​ja​ju​ći bratske zdra​vi​ce ja​kog punča. U jed​nom je tre​nutku, usred sve​općeg ve​se​lja, Bili 41

pogle​dao Jerryja i po​mislio ko​li​ko Jerry izgle​da sta​ri​je, kao da mu je znatno više od dva​de​set dvi​je go​di​ne. Do tada je Jerry već bio sre​tan otac dvo​je dje​ce koji se uspeo do mjesta po​moć​ni​ka upra​vi​te​lja kod Rob​by'sa, a Ca​rol je u trbu​hu već no​si​la tre​će di​je​te. V I Ð A L I su se sva​ke su​bo​te i ne​dje​lje, prazni​ci​ma i češće. Kad je vri​je​me bilo do​bro, svi bi se oku​pi​li kod Jerryja, pekli ko​ba​si​ce na rošti​lju i pušta​li dje​cu da se izlu​đu​ju u ba​ze​nu na na​pu​ha​va​nje koji je Jerry ku​pio za si​tan no​vac, kao i go​mi​lu dru​gih stva​ri koje je na​ba​vio kod Marta. Jerry je imao li​je​pu kuću. Bila je smješte​na na bre​žuljku po​nad Nac​he​sa. Bilo je uoko​lo i dru​gih kuća, no ne pre​bli​zu. Jerryju je do​bro išlo. Bill i Linda i Jerry i Ca​rol uvi​jek su se okuplja​li kod Jerryja zato što je imao roštilj i plo​če, ali i pre​vi​še dje​čurli​je koju je tre​bao vući sa so​bom. Bila je ne​dje​lja i bili su kod Jerryja kad se do​go​di​lo što se do​go​di​lo. Žene su petlja​le po ku​hi​nji. Jerryje​ve su kćerke bile vani, u dvo​rištu, ba​ca​le su plastič​nu loptu u ba​zen na na​pu​ha​va​nje, vrišta​le i prska​le loptu vo​dom. Bill i Jerry su na te​ra​si sje​di​li u sklo​pi​vim naslo​nja​či​ma, pili pivo i od​ma​ra​li se. Bili je bio taj koji je najvi​še pri​čao - o lju​di​ma koje su pozna​va​li, o Da​ri​goldu, o ponti​acu ca​ta​li​na s četve​ra vra​ta koji je namje​ra​vao ku​pi​ti. Jerry je pi​ljio u ko​no​pac za su​še​nje rub​lja ili u chevy iz '68 s ne​rasklo​pi​vim kro​vom koji je bio parki​ran u ga​ra​ži. Bili je mislio kako Jerry posta​je tajno​vit, stalno je u nešto zu​rio i vrlo ri​jetko go​vo​rio. Bili je ustao i pri​pa​lio ci​ga​re​tu. Reče: "Nešto nije u redu, čovje​če? Znaš na što mislim." Jerry je po​pio pivo i zgnje​čio li​menku. Slegnuo je ra​me​ni​ma. "Znaš već", reče. Bili je kimnuo. Tada Jerry upi​ta: "Jesi li za vožnju?" "Do​bro zvu​či", reče Bili. "Reći ću že​na​ma da ide​mo." K R E N U L I su auto​cestom Nac​hes Ri​ver u smje​ru Gle​eda. Vo​zio je Jerry. Bio je sunčan i to​pao dan, zrak je stru​jao kroz auto. "Kamo ide​mo?" upi​ta Bili. "Ide​mo uba​ci​ti ne​ko​li​ko lopti." "Šti​ma", reče Bili. Osje​ćao se znatno bo​lje već zbog same či​nje​ni​ce da je Jerry 42

oza​ren. "Deč​ki mo​ra​ju izla​zi​ti", reče Jerry. Pogle​dao je Billa. "Znaš na što mislim?" Bili je shva​tio. Sva​kog je petka na​ve​čer vo​lio izla​zi​ti s deč​ki​ma iz tvorni​ce i su​dje​lo​va​ti u turni​ru u kugla​nju. Vo​lio je s Jac​kom Bro​de​ric​kom dva puta tjed​no oti​ći na pivo. Znao je da deč​ki mo​ra​ju izla​zi​ti. "Još je tu", reče Jerry dok je vo​zio pre​ko šljunka na parki​ra​lištu rekre​acijskog centra. Ušli su unutra. Bili je Jerryju pri​držao vra​ta, a Jerry ga je u pro​la​zu bla​go uda​rio u trbuh. "Hej, ti, tamo!" Bio je to Ri​ley. "Hej, kako ste deč​ki?" Ri​ley je za​obi​šao šank i pri​šao im ce​re​ka​ju​ći se. Bio je glo​ma​zan. Na sebi je imao ha​vajsku ko​šu​lju kratkih ru​ka​va koja je ispa​da​la iz nje​go​vih tra​pe​ri​ca. Ri​ley reče: "Onda, deč​ki?" "Ah, daj se ohla​di i do​daj nam dva Olysa", reče Jerry na​mi​gu​ju​ći Billu. "Onda, kako si, Ri​ley?" reče Jerry. "Pa, kako ste, deč​ki? Gdje ste se skri​va​li? Ima​te li išta sa stra​ne? Kad sam te posljed​nji put vi​dio, Jerry, tvo​je sta​re već šest mje​se​ci nije bilo", reče Ri​ley. Jerry je na tre​nu​tak zastao i zatreptao. "Do​bro, gdje su ti Olysi?" upi​ta Bili. Sje​li su na barske sto​li​ce pokraj pro​zo​ra. Jerry reče: "Kakva je ovo birti​ja, Ri​ley, kad u njoj ne​dje​ljom posli​je​pod​ne nema cura?" Ri​ley se nasmi​jao. Reče: "Pretpostavljam da su u crkvi i mole se za to." Obo​ji​ca su po​pi​la po pet li​menki piva i u dva sata odigra​la dvi​je runde bi​li​ja​ra, Ri​ley je sje​dio na barskoj sto​li​ci, pri​čao i gle​dao ih kako igra​ju. Bili je nepresta​no pogle​da​vao prvo svoj ruč​ni sat, a za​tim Jerryja. "Onda, što misliš, Jerry? Mislim, što stvarno misliš?" upi​ta Bili. Jerry je ispraznio li​menku, zgnje​čio ju i sta​jao tre​nu​tak vrte​ći ju u ru​ka​ma. N A A U T O C E S T I Jerry je razva​lio pu​nom brzi​nom - osamde​set pet i de​ve​de​set mi​lja na sat. Baš kad su za​obišli ka​mi​onet na​to​va​ren po​kuć​stvom, ugle​da​še dvi​je dje​vojke. "Pogle​daj ovo!" reče Jerry uspo​ra​va​ju​ći. "Jed​na bi mi do​bro došla." Jerry je nasta​vio vo​zi​ti još pri​bližno mi​lju, a onda je si​šao s ceste. "Vra​ti​mo se", 43

reče Jerry. "Hajde​mo oku​ša​ti sre​ću." "Isu​se", reče Bili. "Ne znam baš." "Do​bro bi mi došlo", reče Jerry. Bill reče: "Da, ali ni​sam baš si​gu​ran." "Za Boga mi​lo​ga", reče Je​riy. Bill je ba​cio le​ti​mi​čan pogled na svoj ruč​ni sat i pogle​dao uoko​lo. Reče: "Ti pri​čaj. Ja sam zahrđao." Jerry je zatru​bio i okre​nuo auto. Uspo​rio je kad su se našli bli​zu dje​vo​ja​ka. Za​usta​vio je chevy uz cestu zbog njih. Dje​vojke su nasta​vi​le vo​zi​ti bi​cikle, no ipak su pogle​da​le jed​na dru​gu i nasmi​ja​le se. Jed​na je bila tamno​ko​sa, vi​so​ka i vitka. Dru​ga je ima​la svi​jetlu kosu i bila je sitni​ja. Obje su na sebi ima​le kratke hla​či​ce i ma​ji​ce s tankim na​ra​me​ni​ca​ma. "Kuč​ke", reče Jerry. Če​kao je da pro​đu dru​gi auto​mo​bi​li kako bi se vra​tio na cestu ispi​su​ju​ći slo​vo U. "Ja ću bri​ne​tu", reče. "Ona ma​nja je tvo​ja." Bili se za​va​lio u sje​da​lo i ru​kom do​taknuo sunča​ne na​oča​le. "Ništa od njih", reče Bili. "Sad će biti s tvo​je stra​ne", reče Jerry. Zastao je na suprotnoj stra​ni ceste i vo​zio natrag. "Budi spre​man", reče Jerry. "Bog", reče Bili dok su dje​vojke vo​zi​le bi​cikle. "Ja sam Bili", reče. "Zgod​no", reče bri​ne​ta. "Kamo ide​te?" upi​ta Bili. Dje​vojke nisu od​go​vo​ri​le. Sitni​ja se smi​ja​la. I da​lje su vo​zi​le bi​cikle, a Jerry je vo​zio uz njih. "Ma, daj. Kamo ide​te?" reče Bili. "Ni​ka​mo", reče ona sitni​ja. "Gdje je to ni​ka​mo?" upi​ta Bili. "Baš si zna​ti​že​ljan", reče ona sitni​ja. "Re​kao sam vam kako se zo​vem", reče Bili. "Kako se vi zo​ve​te? Moj se pri​ja​telj zove Jerry", reče Bili. Dje​vojke su se pogle​da​le i nasmi​ja​le. Iza njih se po​ja​vio dru​gi auto​mo​bil. Vo​zač je zatru​bio. "Na​bij si ga!" viknuo je Jerry. Malo se maknuo i pro​pustio auto​mo​bil. Onda je nasta​vio vo​zi​ti uz dje​vojke. 44

Bili reče: "Po​vest ćemo vas. Odvest ćemo vas kamo god že​li​te. Obe​ća​vam. Si​gurno ste umorne od vožnje bi​ciklom. Izgle​da​te umorno. Pre​vi​še vježbe ni za kog nije do​bro. Oso​bi​to ne za dje​vojke." Dje​vojke su se smi​ja​le. "Ku​ži​te?" reče Bill. "Sad nam re​ci​te kako se zo​ve​te." "Ja sam Barba​ra, ona je Sha​ron", reče ona sitni​ja. "Ko​nač​no!" reče Jerry. "Sad saznaj kamo idu." "A kamo vi, cure, ide​te?" upi​ta Bill. "Barb?" Nasmi​ja​la se. "Ni​ka​mo", reče ona. "Samo ide​mo cestom." "Kamo cestom?" "Ho​ćeš li da im ka​žem?" upi​ta ona onu dru​gu. "Nije me bri​ga", reče ona dru​ga. "Uopće me nije bri​ga", reče . "Iona​ko ne idem ni​ka​mo ni sa kim", reče dje​vojka ime​nom Sha​ron. "Kamo ide​te?" upi​ta Bili. "Ide​te li u Pic​tu​re Rock?" Dje​vojke su se smi​ja​le. "Tamo idu", reče Jerry. Do​dao je gas i za​usta​vio se sa stra​ne tako da su dje​vojke mo​ra​le pro​ći pokraj nje​ga. "Ne bu​di​te takve", reče Jerry. Reče: "Ma, hajde. Upozna​li smo se." Dje​vojke su samo pro​du​ži​le. "Neću vas po​jesti!" viknuo je Jerry. Bri​ne​ta ih je nakratko pogle​da​la. Jerryju se uči​ni​lo da ga gle​da na pra​vi na​čin. No, s cu​ra​ma ni​ka​da ne mo​žeš biti si​gu​ran. Jerry je po​novno jurnuo na auto​cestu dok su šlju​nak i prljavšti​na letje​li ispod guma. "Još ćemo se vi​dje​ti!" do​vi​ki​vao im je Bili dok su u pu​noj brzi​ni pro​la​zi​li pokraj njih. "Stvar je ri​je​še​na", reče Jerry. "Jesi li vi​dio kako me fu​fi​ca pogle​da​la?" "Ne znam", reče Bili. "Možda bismo se tre​ba​li vra​ti​ti kući." "Ima​mo ih!" reče Jerry. S I Š A O je s ceste i zastao ispod ne​kih sta​ba​la. Auto​cesta se na tom mjestu, kod Pic​tu​re Roc​ka, ra​čva​la. Jed​na je cesta vo​di​la do Ya​ki​me, a dru​ga pre​ma Nac​he​su, Enum​clawu, Chi​no​ok Passu, Se​attleu. Ne​ko​li​ko je sto​ti​na me​ta​ra da​lje od ceste po​či​nja​la vi​so​ka, strma, crna ka​me​na 45

uzvi​si​na, dio niskog lanca bre​žu​lja​ka ispre​si​je​ca​nih pje​šač​kim sta​za​ma i ma​le​nim špi​lja​ma na či​jim su zi​do​vi​ma bili indi​janski crte​ži. Na strmoj su se stra​ni sti​je​ne okre​nu​toj pre​ma auto​cesti na​la​zi​li natpi​si u sti​lu: NAC​HES 67 - GLE​ED​SKE DIVLJE MAČ​KE - ISUS SPA​ŠA​VA - PO​BI​JE​DI YA​KI​MU - OD​MAH SE PO​KAJ. Sje​di​li su u auto​mo​bi​lu i pu​ši​li ci​ga​re​te. Ko​marci su im po​ku​ša​va​li sletje​ti na ruke. "Da nam je bar sad jed​no pivo", reče Jerry. "Baš bi mi do​bro došlo", reče on. Bili reče: "I meni", i pogle​da na svoj ruč​ni sat. K A D su ugle​da​li dje​vojke, Bill i Jerry izi​đo​še iz auto​mo​bi​la. Naslo​ni​li su se na pred​nji bra​nik. "Za​pamti", reče Jerry uda​lja​va​ju​ći se od auto​mo​bi​la, "ona tamno​ko​sa je moja. Tvo​ja je ona dru​ga." Dje​vojke su osta​vi​le bi​cikle i kre​nu​le jed​nom od pje​šač​kih sta​za. Nesta​le su iza za​vo​ja i po​ja​vi​le se nešto više. On​dje su zasta​le i gle​da​le pre​ma do​lje. "Zašto nas sli​je​di​te?" do​viknu​la im je bri​ne​ta. Jerry je samo kre​nuo sta​zom. Dje​vojke su im okre​nu​le leđa i nasta​vi​le ko​ra​ča​ti. Jerry i Bili su se i da​lje po​la​ga​no uspi​nja​li. Bili je pu​šio ci​ga​re​tu i sva​ko bi malo zastao da du​bo​ko udahne. Kada je sta​za skre​nu​la, pogle​dao je unatrag i na tre​nu​tak ugle​dao auto. "Hajde!" reče Jerry. "Evo me", reče Bili. I da​lje su se uspi​nja​li. No, Bili je mo​rao doći do daha. Više nije mo​gao vi​dje​ti auto. Nije vi​dio ni auto​cestu. Sa svo​je je li​je​ve stra​ne nešto niže mo​gao vi​dje​ti uzak po​jas Nac​he​sa na​lik na vrpcu alu​mi​nijske fo​li​je. Jerry reče: "Ti skre​ni desno, a ja ću pro​du​ži​ti ravno. Presje​ći ćemo put tim luc​prda​ma ." Bill je ki​mao gla​vom. Bio je pre​vi​še uspu​han da bi go​vo​rio. Još se neko vri​je​me uspi​njao, a onda se sta​za po​če​la spušta​ti i skre​ta​ti pre​ma do​li​ni. Pogle​dao je i ugle​dao dje​vojke. Vi​dio ih je kako su se šću​ću​ri​le iza jed​ne izbo​či​ne na sti​je​ni. Možda su se smi​je​ši​le. Bili je po​segnuo za ci​ga​re​tom. Nije ju uspi​je​vao pri​pa​li​ti. Tada se po​ja​vio Jerry. Posli​je toga ništa više nije bilo važno. Bili je samo že​lio še​vi​ti. Ili ih ba​rem vi​dje​ti gole. S dru​ge stra​ne, ne bi se lju​tio ni 46

da mu to nije pošlo za ru​kom. Ni​ka​da nije saznao što je Jerry imao na umu. No, sve je po​če​lo i završi​lo ka​me​nom. Jerry je isko​ristio isti ka​men da bi ih obje dokrajčio. Prvo curu ime​nom Sha​ron, a onda onu dru​gu koja je tre​ba​la biti Billo​va.

47

POSLIJE JEANSA E D I T H Pac​ker je pre​ko slu​ša​li​ce u uhu slu​ša​la ka​se​to​fon i pu​ši​la jed​nu od nje​go​vih ci​ga​re​ta. Na te​le​vi​zo​ru je zvuk bio isklju​čen dok je ona, s no​ga​ma sa​vi​je​nim ispod sebe, sje​di​la na sofi i lista​la ča​so​pis. Ja​mes Pac​ker je izi​šao iz gostinske sobe koju je pre​ure​dio u rad​nu, a Edith Pac​ker je iz uha izva​di​la slu​ša​li​cu. Od​lo​ži​la je ci​ga​re​tu u pe​pe​lja​ru, ispru​ži​la sto​pa​lo i mrd​nu​la nožnim prsti​ma u znak poz​dra​va. On reče: "Ide​mo?" "Idem", reče ona. Edith Pac​ker vo​lje​la je kla​sič​nu glazbu. Ja​mes Pac​ker nije. On je bio umi​rovlje​ni knji​go​vo​đa. No, i da​lje je obra​ču​na​vao po​rez za neke sta​re kli​jente i nije vo​lio čuti glazbu dok je to ra​dio. "Ako ide​mo, onda bismo tre​ba​li kre​nu​ti." Pogle​dao je u te​le​vi​zor, a onda oti​šao uga​si​ti ga. "Idem", reče ona. Zaklo​pi​la je ča​so​pis i usta​la. Izišla je iz sobe i otišla u stražnji dio kuće. Po​šao je za njom kako bi se uvje​rio da su stražnja vra​ta zaklju​ča​na i da je svjetlo na te​ra​si upa​lje​no. Onda ju je dugo če​kao u dnevno​me bo​ravku. Tre​ba​lo im je de​set mi​nu​ta da auto​mo​bi​lom stignu do društve​nog doma, što je zna​či​lo da će pro​pusti​ti prvu igru. N A mjestu na ko​jem je Ja​mes uvi​jek parki​rao na​la​zio se neki sta​ri kombi iša​ran natpi​si​ma pa su mo​ra​li vo​zi​ti sve do kra​ja blo​ka. "Ve​če​ras ima mno​go auto​mo​bi​la", reče Edith. On reče: "Ne bi ih bilo to​li​ko da smo stigli na vri​je​me." "Bilo bi ih jed​na​ko to​li​ko. Samo ih mi ne bismo vi​dje​li." Iza​zi​vač​ki ga je uhva​ti​la za ru​kav. On reče: "Edith, že​li​mo li igra​ti bingo, mo​ra​mo sti​ći na vri​je​me." "Pst", reče Edith Pac​ker. Pro​na​šao je slo​bod​no mjesto i uparki​rao se. Uga​sio je mo​tor i isklju​čio svjetla. Reče: "Ne znam hoću li ve​če​ras ima​ti sre​će. Mislim da sam osje​ćao kako ću ima​ti sre​će dok sam izra​ču​na​vao Howardov po​rez. Sad ne​mam osje​ćaj da ću biti sretne 48

ruke. I nije neka sre​ća kad mo​raš ho​da​ti pola mi​lje samo da bi igrao." "Drži se ti mene", reče Edith Pac​ker. "Bit ćeš sretne ruke." "Još se tako ne osje​ćam", reče Ja​mes. "Zaklju​čaj svo​ja vra​ta." P U H A O je hla​dan povje​ta​rac. On je do grla za​kopčao vjetrovku, a ona je čvrsto pri​tegnu​la svoj ka​put. Mogli su čuti va​lo​ve kako uda​ra​ju o sti​je​nu iza zgra​de. Ona reče: "Prvo ću ti uze​ti jed​nu ci​ga​re​tu." Zasta​la je ispod ulič​ne svje​tiljke na uglu. Bila je to ošte​će​na ulič​na svje​tiljka i zato pri​čvršće​na če​lič​nom uža​di. Žice su se na vjetru po​mi​ca​le i ba​ca​le sje​ne na ploč​nik. "Kad ćeš presta​ti?" re​kao je pri​pa​lju​ju​ći si ci​ga​re​tu, na​kon što je prvo pri​pa​lio njoj. "Kad i ti presta​neš", reče ona. "Prestat ću kad i ti presta​neš. Kao i kad si prestao piti. Upra​vo tako. Kao ti." "Mo​gao bih te po​du​či​ti ve​ze​nju", reče on. "Jed​na je ve​zi​lja u kući do​voljna", reče ona. Uhva​tio ju je za ruku pa su pro​du​ži​li da​lje. Kad su stigli do ula​za, ona baci ci​ga​re​tu i zga​zi ju. Uspe​li su se stu​ba​ma i ušli u pre​dvorje. U prosto​ri​ji se na​la​zi​la sofa, drve​ni stol i rasklo​pi​ve sto​li​ce slo​že​ne na go​mi​lu. Na zi​do​vi​ma su visje​le fo​togra​fi​je ri​barskih bro​di​ća i ratnih bro​do​va, jed​na je pri​ka​zi​va​la prevrnut bro​dić i čovje​ka kako maše sto​je​ći na ko​bi​li​ci. Pac​ke​ro​vi su prošli pre​dvorjem, Ja​mes je Edith uhva​tio za ruku te su ušli u hod​nik. N E K O L I K O je žena, čla​ni​ca klu​ba, sje​di​lo pokraj uda​lje​nih ulaznih vra​ta za​pi​su​ju​ći lju​de koji su ula​zi​li u dvo​ra​nu u ko​joj je igra već bila u ti​je​ku, jed​na je žena sto​je​ći na po​di​ju izvi​ki​va​la bro​je​ve. Pac​ke​ro​vi se po​žu​ri​še do svog uobi​ča​je​nog sto​la. No, je​dan je mla​di par već bio za​uzeo mjesto na ko​jem su Pac​ke​ro​vi uvi​jek sje​di​li. Dje​vojka je na sebi ima​la je​ans, baš kao i du​go​ko​si muška​rac koji je s njom sje​dio. No​si​la je prste​nje i na​rukvi​ce i na​ušni​ce, od ko​jih je blista​la pod mli​ječ​nim svjetlom. Dje​vojka se u tre​nutku dok su Pac​ke​ro​vi pri​la​zi​li sto​lu okre​nu​la pre​ma mla​di​ću i prstom uprla u je​dan broj na nje​go​voj karti​ci. Onda ga je uštipnu​la za ruku. Mla​di​će​va je kosa bila po​češlja​na unatrag i ve​za​na ispod za​tiljka, a Pac​ke​ro​vi su uoči​li još nešto - ma​le​nu zlatnu rinči​cu pro​vu​če​nu kroz re​si​cu nje​go​va uha.

49

J A M E S je odveo Edith do dru​gog sto​la i još jed​nom pogle​dao pre​ma nji​ho​vu uobi​ča​je​no​me mjestu pri​je no što će sjesti. Prvo je ski​nuo vjetrovku i po​mo​gao Edith da ski​ne ka​put, a onda se zagle​dao u par koji je za​uzeo nji​ho​va mjesta. Dje​vojka je pažlji​vo pregle​da​va​la svo​je karti​ce kad god bi neki broj bio prozvan, na​gi​nja​la se pre​ma napri​jed kako bi provje​ri​la i bro​je​ve na mla​di​će​vim karti​ca​ma - kao da deč​ko, razmišljao je Ja​mes, nije u sta​nju vo​di​ti ra​ču​na o vlasti​tim bro​je​vi​ma. Ja​mes je uzeo sve​žanj bingo-karti​ca koje su sta​ja​le na sto​lu. Pola je dao Edith. "Uzmi do​bitne", reče on. "Zato što ja uzi​mam ove tri na vrhu. Uopće nije bitno koje ću oda​bra​ti. Znaš, Edith, ve​če​ras ne​mam osje​ćaj da ću biti sretne ruke." "Ne oba​zi​ri se", reče ona. "Ni​kom ne čine ništa na​žao. Samo su mla​di i to je sve." On reče: "Ovo je uobi​ča​je​ni bingo petkom na​ve​čer za lju​de ove za​jed​ni​ce." Ona reče: "Ovo je slo​bod​na zemlja." Vra​ti​la mu je sve​žanj karti​ca. Od​lo​žio ih je na dru​gu stra​nu slo​la. Za​tim uze​še že​to​ne iz zdje​le. J A M E S je iz​dvo​jio do​lar iz svežnja novča​ni​ca pre​dvi​đe​nih za noći kada su igra​li bingo. Od​lo​žio je novča​ni​cu do svo​jih karti​ca. Jed​na od žena iz klu​ba, mrša​va žena s plavkastom ko​som i mrljom na vra​tu - Pac​ke​ro​vi su zna​li samo da se zove Ali​ce sva​kog bi tre​na tre​ba​la doći s li​menkom za kavu. Po​ku​pit će me​talni i pa​pirni no​vac i vra​ća​ti ku​sur iz li​menke. Ta je žena, ili neka dru​ga, ispla​ći​va​la po​bjed​ni​ke. Žena s po​di​ja obja​vi "I-25" i netko u dvo​ra​ni uzviknu "Bingo!". Ali​ce se pro​gu​ra​la izme​đu sto​lo​va. Uze​la je po​bjed​nič​ku karti​cu i drža​la ju dok je žena na po​di​ju po​novno či​ta​la po​bjed​nič​ke bro​je​ve. "Bingo", potvrdi​la je Ali​ce. "Ovaj bingo, dame i gospo​do, vri​je​di dva​na​est do​la​ra", obja​vi​la je žena na po​di​ju. "Čestitke po​bjed​ni​ku!" P A C K E R O V I su odigra​li još pet kru​go​va bez ikakva uspje​ha. Ja​mes je s jed​nom od svo​jih karti​ca bio bli​zu po​bje​de. Onda je izvu​če​no pet bro​je​va za​re​dom, ni​je​dan nije bio nje​gov, a peti je broj ne​kom dru​gom do​nio bingo. "Bio si bli​zu", reče Edith. "Gle​da​la sam tvo​ju karti​cu." "Iza​zi​va​la me", reče Ja​mes. Izvrnuo je karti​cu i že​to​ni su skliznu​li u nje​go​vu ruku. Sklo​pio je ruku u šaku. Protre​sao je že​to​ne u šaci. Sje​tio se dje​ča​ka koji je ba​cio malo gra​ha kroz pro​zor. To mu se sje​ća​nje vra​ti​lo izdavna i uči​ni​lo da se osje​ća osamlje​nim. "Možda bi bilo do​bro da uzmeš dru​ge karti​ce", reče Edith. 50

"Nije ovo moja noć", reče Ja​mes. Po​novno je ba​cio pogled na mla​di par. Smi​ja​li su se ne​če​mu što je mla​dić re​kao. Ja​mes je mo​gao vi​dje​ti kako ne obra​ća​ju po​zornost ni na kog dru​gog u dvo​ra​ni. A L I C E je išla uoko​lo skuplja​ju​ći no​vac za slje​de​ći krug, a Ja​mes je, baš u tre​nutku kad je objavljen prvi broj, vi​dio kako mla​dić u je​ansu stavlja že​ton na karti​cu koju nije pla​tio. Objavljen je dru​gi broj i Ja​mes vi​dje kako tip po​navlja isto. Bio je zapre​pašten. Nije se više mo​gao usre​do​to​či​li na vlasti​te karti​ce. Samo je gle​dao što radi tip u je​ansu. "Ja​mes, pra​ti svo​je karti​ce", reče Edith. "Pro​pustio si N-34. Pazi." "Onaj tip koji sje​di na na​šem mjestu vara. Ne mogu vje​ro​va​ti vlasti​tim oči​ma", reče Ja​mes. "Kako vara?" upi​ta Edith. "Igra s karti​com koju nije pla​tio", reče Ja​mes. "Netko bi ga tre​bao pri​ja​vi​ti." "Ne ti, dra​gi", reče Edith. Go​vo​ri​la je po​la​ga​no ne ski​da​ju​ći pogled sa svo​jih karti​ca. Spusti​la je že​ton na je​dan od bro​je​va. "Tip vara", reče Ja​mes. Uze​la je že​ton iz ruke i po​lo​ži​la ga na broj. "Igraj svo​je karti​ce", reče Edith. Po​novno je pogle​dao svo​je karti​ce. No, do​bro je znao da može otpi​sa​ti ovaj krug. Nije se moglo reći ko​li​ko je bro​je​va pro​pustio, ko​li​ko je za​ostao. Stiskao je že​to​ne u šaci. Žena s po​di​ja je obja​vi​la: "G-60." Netko viknu: "Bingo!" "Isu​se", reče Ja​mes Pac​ker. N A J A V L J E N A je de​se​to​mi​nutna stanka. Na​kon toga će igra​ti igru Blac​ko​ut gdje karti​ca sto​ji do​lar, a po​bjed​nik do​bi​va sve, tjed​ni jac​kpot od de​ve​dest osam do​la​ra. Lju​di su zvižda​li i pljeska​li. Ja​mes je pogle​dao par. Tip se igrao na​ušni​com u svo​me uhu i zu​rio u strop. Dje​vojči​na je ruka po​či​va​la na nje​go​voj nozi. "Mo​ram u to​alet", reče Edith. "Do​daj mi svo​je ci​ga​re​te." Ja​mes reče: "A ja ću nam do​ni​je​ti ko​la​či​će s grožđi​ca​ma i kavu." "Odoh u to​alet", reče Edith. No, Ja​mes Pac​ker nije oti​šao po ko​la​či​će i kavu. Umjesto toga, oti​šao je do onog 51

tipa u je​ansu i stao iza nje​go​ve sto​li​ce. "Vi​dim što ra​di​te", reče Ja​mes. Čovjek se okre​nuo. "Oprosti​te?" reče on i pro​dorno se zagle​da. "Što ja to ra​dim?" "Zna​te vi", reče Ja​mes. Dje​vojka je upra​vo zagrizla ko​la​čić i zasta​la usred za​lo​ga​ja. "Pa​metnom je do​voljna jed​na ri​ječ", reče Ja​mes. Vra​tio se do svog sto​la. Drhtao je. Edith mu je, kad se vra​ti​la, pru​ži​la nje​go​ve ci​ga​re​te i bez ri​je​či sje​la. Nije više bila uobi​ča​je​no ve​dra. Ja​mes ju je bo​lje pro​motrio. Reče: "Je li se nešto do​go​di​lo, Edith?" "Opet krva​rim", reče ona. "Krva​riš?" upi​ta on. Iako je znao o čemu go​vo​ri. "Krva​riš", po​no​vio je ve​oma tiho. "O, Bože", reče Edith uzi​ma​ju​ći karti​ce i pre​bi​ru​ći po nji​ma. "Mislim da bismo tre​ba​li poći kući", reče on. Ona je i da​lje pre​bi​ra​la po karti​ca​ma. "Ne, osta​ni​mo", reče ona. "To je samo malo krva​re​nje, ništa više." Do​dirnuo joj je ruku. "Ostat ćemo", reče ona. "Sve će biti u redu." "Ovo je moja najgo​ra bingo-noć", reče Ja​mes Pac​ker. J A M E S je, dok su igra​li Blac​ko​ut, pro​matrao čovje​ka u je​ansu. Tip je nasta​vio po sta​rom, i da​lje je igrao s karti​ca​ma koje nije pla​tio. Ja​mes bi, s vre​me​na na vri​je​me, provje​ra​vao kako je Edith. No, ni​ka​ko nije uspi​je​vao sazna​ti. Usne je drža​la stisnu​te. To je moglo svašta zna​či​ti - od​luč​nost, bri​gu, bol. Ili joj se možda jed​nostavno svi​dje​lo drža​ti tako usne u ovoj igri. Na jed​noj su mu karti​ci još osta​la tri bro​ja, na dru​goj pet, dok s tre​ćom nije imao ni​ma​lo sre​će, kad je dje​vojka s ti​pom u je​ansu histe​rič​no po​vi​ka​la: "Bingo! Bingo! Bingo! Imam bingo!" Tip je zapljeskao i sku​pa s njom po​vi​kao. "Ima bingo! Lju​di, ona ima bingo! Bingo!" Tip u je​ansu nije presta​jao pljeska​ti. Žena s po​di​ja prišla je sto​lu za ko​jim je sje​di​la dje​vojka i nje​zin listić uspo​re​di​la s po​pi​som izvu​če​nih bro​je​va. Ona reče: "Ova dje​vojka ima bingo, što zna​či da do​bi​va jac​kpot od de​ve​de​set osam do​la​ra! Zaplješći​mo joj, lju​di! Ovo je bingo! Blac​ko​ut!" 52

Edith je pljeska​la za​jed​no sa svi​ma dru​gi​ma. Ja​me​so​ve su ruke, me​đu​tim, po​či​va​le na sto​lu. Tip u je​ansu grlio je dje​vojku dok joj je žena s po​di​ja pre​da​va​la no​vac. "Za to će ku​pi​ti dro​gu", reče Ja​mes. O S T A L I su do kra​ja. Osta​li su sve dok i posljed​nja igra nije završe​na. Igra se zva​la Progressi​ve, a jac​kpot se sva​kog tjed​na po​ve​ća​vao ako nitko ne bi do​bio bingo pri​je kra​ja izvla​če​nja toč​no odre​đe​nog bro​ja bro​je​va. Ja​mes je pla​tio listi​će i za​igrao bez nade u do​bi​tak. Če​kao je da fra​jer u je​ansu po​vi​če: "Bingo!". No, nitko nije po​bi​je​dio i jac​kpot je, veći no ikad, pre​ne​sen u slje​de​ći tje​dan. "Ovo je bio no​ćašnji bingo!" obja​vi​la je žena na po​di​ju. "Svi​ma vam zahva​lju​jem što ste došli. Bog vas bla​goslo​vio i laka vam noć." Pac​ke​ro​vi su izla​zi​li iz dvo​ra​ne u ko​lo​ni s dru​gi​ma ne​ka​ko se uba​civši iza tipa u je​ansu i nje​go​ve dje​vojke. Vi​dje​li su kako se dje​vojka po​tapša​la po dže​pu. Vi​dje​li su dje​vojku kako grli tipa oko stru​ka. "Pro​pusti dru​ge da pro​đu ispred nas", šapnuo je Ja​mes u Edithi​no uho. "Ne mogu ih oči​ma vi​dje​ti." Edith nije ništa od​go​vo​ri​la. No, na tre​nu​tak je zasta​la kako bi par oti​šao da​lje ispred njih. Vje​tar se vani po​ja​čao. Ja​mes je bio uvje​ren kako čuje uda​ra​nje va​lo​va una​toč buci auto​mo​bilskih mo​to​ra. Vi​dio je kako par zasta​je ispred kombi​ja. Na​ravno. Samo je tre​bao zbro​ji​ti dva i dva. "Kre​ten", reče Ja​mes Pac​ker. E D I T H je ušla u ku​pa​oni​cu i zatvo​ri​la vra​ta. Ja​mes je ski​nuo vjetrovku i od​lo​žio ju na naslon sofe. Upa​lio je te​le​vi​zor, sjeo na svo​je mjesto i če​kao. Edith je na​kon ne​kog vre​me​na izišla iz ku​pa​oni​ce. Ja​mes se usre​do​to​čio na te​le​vi​zi​ju. Edith je otišla u ku​hi​nju i pusti​la vodu. Ja​mes je čuo kako zavrće sla​vi​nu. Edith je za​tim ušla u sobu i rekla: "Mislim da ću ujutro mo​ra​ti oti​ći do dokto​ra Crawforda. Mislim da se tamo do​lje uisti​nu nešto do​ga​đa." "Ušlji​va sre​ća", reče Ja​mes. Sta​ja​la je on​dje od​ma​hu​ju​ći gla​vom. Pokri​la je oči i naslo​ni​la se na nje​ga kad joj je pri​šao da ju zagrli. 53

"Edith, naj​dra​ža Edith", reče Ja​mes Pac​ker. Osje​ćao se bespo​moć​nim i prestra​še​nim. Sta​jao je tru​de​ći se zagrli​ti svo​ju supru​gu. Po​segnu​la je za nje​go​vim li​cem i po​lju​bi​la ga u usta, a za​tim mu je po​že​lje​la laku noć. O T I Š A O je do hlad​nja​ka. Sta​jao je ispred otvo​re​nih vra​ta i ispi​jao sok od rajči​ce pro​uča​va​ju​ći što ima unutra. Na sebi je osje​ćao hla​dan zrak. Pro​matrao je pa​ke​ti​će i po​su​de s na​mirni​ca​ma na po​li​ca​ma, pile u plastič​nom omo​tu, ured​ne, zašti​će​ne izloške. Zatvo​rio je vra​ta i u su​do​per isplju​nuo posljed​nji gutljaj soka. Isprao je usta i pripre​mio ša​li​cu instant-kave. Od​nio je kavu u dnevni bo​ra​vak. Sjeo je ispred te​le​vi​zo​ra i pri​pa​lio ci​ga​re​tu. Palo mu je na pa​met kako je do​vo​ljan je​dan lu​đak s bakljom u ruci da bi sve otišlo k vra​gu. Pu​šio je ispi​ja​ju​ći kavu, a za​tim je uga​sio te​le​vi​zor. Oti​šao je do vra​ta spa​va​će sobe i neko vri​je​me osluški​vao. Osje​ćao se ne​dostojnim da slu​ša, da sto​ji. Zašto ne netko dru​gi? Zašto ne netko od onih lju​di ve​če​ras? Zašto ne netko od onih koji kroz ži​vot leprša​ju slo​bod​ni kao pti​ce? Zašto ne oni umjesto Edith? Od​maknuo se od vra​ta spa​va​će sobe. Po​mislio je kako bi bilo do​bro da ode pro​še​ta​ti. No, vje​tar je sada divljao i mo​gao je čuti kako cvi​le gra​ne bre​ze iza kuće. Po​novno je sjeo pred te​le​vi​zor. No, nije ga uklju​čio. Pu​šio je i razmišljao o oho​lom i aro​gantnom drža​nju ono dvo​je ispred njih ve​če​ras. Kad bi samo zna​li. Kad bi im samo netko re​kao. Jed​nom! Sklo​pio je oči. Ustat će rano i pripre​mi​ti do​ru​čak. Oti​ći će s njom do Crawforda. Kad bi ih samo mo​gao natje​ra​ti da sje​de s njim u če​ka​oni​ci! Re​kao bi im čemu se mogu na​da​ti! Spustio bi on od​mah te pa​metnja​ko​vi​će na zemlju! Re​kao bi im što ih čeka posli​je je​ansa i na​ušni​ca, posli​je uza​jamnih pipka​nja i va​ra​nja u igra​ma. U S T A O je i oti​šao u gostinsku sobu. Okre​nuo je svje​tiljku pre​ma kre​ve​tu. Ba​cio je pogled na svo​je pa​pi​re, svo​ju knji​gu ra​ču​na i ra​čunski stroj na rad​no​me sto​lu. Uzeo je pi​dža​mu iz jed​ne od la​di​ca. Razmaknuo je prekri​va​če na kre​ve​tu. Onda je po​novno pro​še​tao ku​ćom, ga​sio svjetla i provje​ra​vao vra​ta. Neko je vri​je​me zu​rio kroz ku​hinjski pro​zor, gle​dao bre​zu kako po​drhta​va pod sna​gom vjetra. Osta​vio je upa​lje​no svjetlo na tri​je​mu i vra​tio se u gostinsku sobu. Od​maknuo je u stra​nu ko​ša​ru s ple​ti​vom, uzeo ko​ša​ru s ve​zom i smjestio se na sto​li​ci. S ko​ša​re je ski​nuo poklo​pac i izva​dio me​talni obruč. Pre​ko obru​ča je bilo na​tegnu​to novo bi​je​lo la​ne​no platno. Drže​ći si​ćušnu iglu pre​ma svjetlu, Ja​mes Pac​ker je kroz uši​cu udje​nuo 54

pla​vu svi​le​nu nit. Onda se ba​cio na po​sao - bod za bo​dom - ostavlja​ju​ći do​jam da maše, po​put ono​ga čovje​ka na ko​bi​li​ci.

55

TOLIKO VODE TAKO BLI​ZU DOMA M O J suprug slatko jede. No, ne mislim da je za​ista gla​dan. Žva​če ruku po​lo​že​nih na stol i zuri u nešto na dru​gom kra​ju sobe. Nakratko me pogle​da, a za​tim po​novno skre​će pogled. Ubru​som bri​še usta. Sli​je​že ra​me​ni​ma i nastavlja jesti. "Zašto zu​riš u mene?" pita on. "Što je?" pita i od​la​že vi​li​cu. "Je​sam li zu​ri​la?" pi​tam ga i od​ma​hu​jem gla​vom. Zvo​ni te​le​fon. "Ne javljaj se", kaže on. "Mogla bi biti tvo​ja majka", ka​žem. "Provje​ri", kaže on. Po​di​žem slu​ša​li​cu i slu​šam. Moj suprug presta​je jesti. "Što sam ti re​kao", go​vo​ri on dok spuštam slu​ša​li​cu. Po​novno po​či​nje jesti. Za​tim baca ubrus na ta​njur. Kaže: "Dovra​ga, zašto se lju​di petlja​ju u tuđe poslo​ve? Kaži mi što sam to loše uči​nio i saslu​šat ću te! I dru​gi su bili on​dje, ni​sam bio sam. Raspra​vi​li smo o tome i do​ni​je​li od​lu​ku. Nismo se jed​nostavno mogli vra​ti​ti odakle smo došli. Auto smo osta​vi​li pet mi​lja da​lje. Ne že​lim se pravda​ti. Ču​ješ li?" "Znaš", ka​žem. On kaže: "Što ja to znam, Cla​ire? Reci mi što bih tre​bao zna​ti. Znam samo jed​no." Pogle​dao me pogle​dom za koji je bio uvje​ren da je pun zna​če​nja. "Bila je mrtva", kaže. "Užasno mi je žao. Ali, bila je mrtva." "U tome je stvar", ka​žem. On po​di​že ruke. Od​gu​ru​je sto​li​cu od sto​la. Uzi​ma ci​ga​re​te i s li​menkom piva od​la​zi u stražnji dio kuće. Vi​dim ga kako sje​di u platne​nom naslo​nja​ču i po​novno uzi​ma no​vi​ne. Nje​go​vo je ime na naslovnoj stra​ni​ci. Kao i ime​na nje​go​vih pri​ja​te​lja. Skla​pam oči i ru​ka​ma se hva​tam za rub su​do​pe​ra. Za​tim ru​kom pre​la​zim pre​ko daske za ci​je​đe​nje po​su​đa i ba​cam po​su​đe na tlo. Nije se ni po​maknuo. Znam da je čuo. Po​di​že gla​vu kao da i da​lje oslušku​je. No, ne miče se. Ne osvrće se oko sebe. 56

O N, Gordon Johnson, Mel Dorn i Vern Wi​li​ams za​jed​no igra​ju po​ker, od​la​ze na kugla​nje i pe​ca​nje. Na pe​ca​nje od​la​ze sva​kog pro​lje​ća i u rano lje​to, pri​je no što im se na putu nađe rod​bi​na koja nas posje​ću​je. Pristojni su to, obi​teljski lju​di, lju​di ko​ji​ma je sta​lo do nji​ho​va posla. Ima​ju si​no​ve i kće​ri koji idu u ško​lu s na​šim si​nom De​anom. Prošlog su petka ti obi​teljski lju​di otišli do ri​je​ke Nac​hes. Parki​ra​li su auto​mo​bi​le u pla​ni​ni i pje​ši​ce otišli do mjesta na ko​jem su že​lje​li pe​ca​ti. Sa so​bom su po​ni​je​li vre​će za spa​va​nje, hra​nu, igra​će karte i viski. Dje​vojku su ugle​da​li pri​je no što će po​di​ći ša​to​re. Pro​na​šao ju je Mel Dom. Na sebi nije ima​la ni​kakve odje​će. Za​pe​la je za ne​kakvo gra​nje koje je izvi​ri​va​lo iz vode. Pozvao je dru​ge da dođu pogle​da​ti. Raspravlja​li su o tome što bi tre​ba​li uči​ni​ti. Je​dan od njih - moj mi Stu​art nije re​kao tko - re​kao je da bi se od​mah tre​ba​li vra​ti​ti. Osta​li su no​ga​ma razgrta​li pi​je​sak i rekli kako nisu raspo​lo​že​ni za povra​tak. Go​vo​ri​li su kako su umorni, kako je kasno te kako dje​vojka neće ni​ka​mo po​bje​ći. Po​digli su ša​to​re ne odusta​ju​ći od prvo​bitne na​ka​ne. Za​pa​li​li su lo​gorsku vatru i pili viski. Po​če​li su razgo​va​ra​ti o dje​vojci kad se mje​sec po​ja​vio na nebu. Netko je re​kao da bi tre​ba​li pri​čvrsti​ti ti​je​lo kako ga voda ne bi od​ni​je​la. Uze​li su džepne svje​tiljke i vra​ti​li se do ri​je​ke. Je​dan od njih - mo​gao je to biti i Stu​art - uga​cao je u vodu i izvu​kao ju van. Uhva​tio ju je za prste i izvu​kao na oba​lu. Najlonsko je uže sve​zao oko nje​zi​nog ruč​nog zglo​ba, a dru​gi dio omčom pri​čvrstio za sta​blo. Slje​de​će su jutro pripre​mi​li do​ru​čak, po​pi​li kavu i viski i otišli pe​ca​li. Na​ve​čer su sku​ha​li ribu i krumpi​re, pili kavu i viski, a onda su po​ku​pi​li po​su​đe i pri​bor za jelo i opra​li ga u ri​je​ci na mjestu gdje je le​ža​la dje​vojka. Kasni​je su se karta​li. Možda su igra​li sve dok im se oči nisu sklo​pi​le od umo​ra. Vern Willi​ams oti​šao je spa​va​ti. Osta​li su pri​ča​li pri​če. Gordon Johnson je re​kao kako je pastrve sad teško uhva​ti​ti zato što je voda stra​ho​vi​to hlad​na. Slje​de​će su se jutro kasno pro​bu​di​li, pili viski, malo pe​ca​li, sklo​pi​li ša​to​re, smo​ta​li vre​će za spa​va​nje, po​ku​pi​li svo​je stva​ri i pje​ši​ce se vra​ti​li. Vo​zi​li su sve dok nisu na​išli na prvi te​le​fon. Nazvao je Stu​art, dok su osta​li sta​ja​li oko nje​ga i slu​ša​li. Izdikti​rao je ime​na še​ri​fu. Nisu ima​li što kri​ti. Nije ih bilo stid. Rekli su da će pri​če​ka​ti da dođe netko iz še​ri​fo​va ure​da kako bi uzeo nji​ho​ve izja​ve i kako bi mu oni po​ka​za​li toč​no mjesto. S P A V A L A sam kad je sti​gao kući. No pro​bu​di​la sam se kad sam ga čula u ku​hi​nji. Za​tekla sam ga kako, naslo​njen na hlad​njak, u ruci drži li​menku piva. Obuhva​tio me svo​jim teškim ru​ka​ma i svo​jim mi ve​li​kim dla​no​vi​ma protrljao leđa. Po​novno me di​rao u kre​ve​tu, a onda je zastao kao da mu je nešto dru​go palo na pa​met. Okre​nu​la 57

sam se i ra​ši​ri​la noge. Mislim da je posli​je ostao bu​dan. Ujutro je ustao do​bra​no pri​je mene. Htio je vi​dje​ti spo​mi​nju li što u no​vi​na​ma, pretpostavljam. Te​le​fon je po​čeo zvo​ni​ti od​mah posli​je osam. "Idi​te u vražju ma​ter!" čula sam ga kako viče. Te​le​fon je ubrzo na​kon toga po​novno zazvo​nio. "Ne​mam što do​da​ti ono​me što sam već re​kao še​ri​fu!" Za​lu​pio je slu​ša​li​com. "Što se do​ga​đa?" upi​tah. Tada mi je re​kao ovo što sam vam upra​vo ispri​ča​la. Č I S T I M razbi​je​no po​su​đe i izla​zim van. On leži na tra​vi, na le​đi​ma, s no​vi​na​ma i li​menkom piva na dohvat ruke. "Stu​art, ho​će​mo li se malo pro​vo​za​ti?" upi​tah. On se prevrne na trbuh i pogle​da me. "Po​ku​pit ćemo ne​ko​li​ko piva", kaže. Usta​je i u pro​la​zu mi do​di​ru​je bok. "Evo me za mi​nu​tu", kaže. Bez ri​je​či se vo​zi​mo kroz grad. Sta​je ispred pro​da​va​oni​ce uz cestu kako bi ku​pio pivo. Primje​ću​jem po​za​ma​šan snop no​vi​na s unutrašnje stra​ne vra​ta. Na najvi​šoj stu​bi de​be​la žena u ša​re​noj ha​lji​ni dje​vojči​ci pri​drža​va li​za​li​cu. Nešto kasni​je pre​la​zi​mo pre​ko mosta na Everso​nu i skre​će​mo pre​ma izle​tištu. Po​tok koji protje​če ispod mosta ne​ko​li​ko se sto​ti​na me​ta​ra da​lje uli​je​va u ši​ro​ki rib​njak. On​dje na​zi​rem lju​de. Vi​dim ih kako pe​ca​ju. To​li​ko vode tako bli​zu naše kuće. Pi​tam: "Zašto ste mo​ra​li ići mi​lja​ma da​le​ko?" "Ne iza​zi​vaj", kaže on. Sje​di​mo na suncem obasja​noj oba​li. Otva​ra nam li​menke s pi​vom. Kaže: "Opusti se, Cla​ire." "Rekli su da nisu kri​vi. Rekli su da su bili ludi." On kaže: "Tko?" Kaže: "O kome pri​čaš?" "O bra​ći Mad​dox. Ubi​li su dje​vojku Arle​ne Hu​bly tamo gdje sam odrasla. Od​sjekli su joj gla​vu i ba​ci​li ju u ri​je​ku Cle Elum. To se do​go​di​lo kad sam još bila dje​vojči​ca." "Stvarno ćeš me uzru​ja​ti", kaže on. Gle​dam po​tok. U nje​mu sam, ši​rom otvo​re​nih oči​ju, lica okre​nu​ta pre​ma do​lje, zu​rim u ma​ho​vi​nu na nje​go​vu dnu, mrtva. 58

"Ne znam što to s to​bom nije u redu", kaže on na putu kući. "Do​vo​diš me do lu​di​la." Ne​mam mu više što reći. Po​ku​ša​va se usre​do​to​či​ti na cestu. No, nepresta​no pogle​da​va u retro​vi​zor. Zna on. S T U A R T je jutros oti​šao uvje​ren kako spa​vam. No bila sam bud​na pri​je no što je bu​di​li​ca zazvo​ni​la. Razmišlja​la sam le​že​ći na kra​ju dru​ge stra​ne kre​ve​ta, da​le​ko od nje​go​vih dla​ka​vih nogu. Odvo​zi De​ana u ško​lu, bri​je se, odi​je​va i od​la​zi na po​sao. Dva puta me pogle​da​va i na​kašlja​va se. Moje su oči i da​lje zatvo​re​ne. U ku​hi​nji pro​na​la​zim nje​go​vu po​ru​ku. Potpi​sao ju je s "Vo​lim te". Sje​dam za stol kako bih do​ruč​ko​va​la, pi​jem kavu i na po​ru​ci ostavljam svoj prsten. Gle​dam no​vi​ne, prevrćem ih na sto​lu. Pogle​dom pre​la​zim pre​ko naslo​va kako bih vi​dje​la što pišu. Tvrde da je ti​je​lo identi​fi​ci​ra​no. Za to je nužno bilo pro​uči​ti ga, re​za​ti, va​di​ti, va​ga​ti, mje​ri​ti, vra​ća​ti sve natrag i za​ši​ti. Dugo sje​dim s no​vi​na​ma u ru​ka​ma i razmišljam. Onda na​zi​vam fri​zerski sa​lon kako bih ugo​vo​ri​la posjet. S J E D I M ispod su​ši​li​ce za kosu s ča​so​pi​som u kri​lu dok mi Marnie sre​đu​je nokte. "Sutra idem na po​kop", ka​žem. "Žao mi je što to ču​jem", kaže Marnie. "Ubi​je​na je", ka​žem. "To je najgo​re što se može do​go​di​ti", kaže Marnie. "Nismo bile tako bliske", ka​žem. "No, ipak, znaš." "Sre​dit ćemo te za tu pri​go​du", kaže Marnie. Te noći spa​vam na sofi i ujutro usta​jem pri​je osta​lih. Ku​ham kavu i pripre​mam do​ru​čak dok se on bri​je. Po​javlju​je se na ku​hinjskim vra​ti​ma s ruč​ni​kom pre​ko go​lih ra​me​na i upitno me pro​matra. "Evo kave", ka​žem. "Jaja će usko​ro biti go​to​va." Bu​dim De​ana i sve tro​je za​jed​no do​ruč​ku​je​mo. Kad god me Stu​art pogle​da, ja De​ana pi​tam želi li još mli​je​ka, pre​pe​čenca i slič​no. "Nazvat ću te da​nas", kaže Stu​art otva​ra​ju​ći vra​ta. Ka​žem: "Mislim da da​nas neću biti kod kuće." "Do​bro", kaže. "U redu." Brižlji​vo se odi​je​vam. Ispro​ba​vam še​šir i gle​dam se u zrca​lu. Pi​šem po​ru​ku De​59

anu. Dra​gi, mama posli​je​pod​ne mora nešto oba​vi​ti, no kasni​je ću se vra​ti​ti. Osta​ni u kući ili se igraj u dvo​rištu dok netko od nas ne dođe. Vo​lim te, mama Gle​dam ono Vo​lim te i po​dvla​čim ga. Tada mi pogled pad​ne na ri​ječ dvo​rište. Je li to jed​na ri​ječ ili dvi​je?1 V O Z I M po​dru​čjem pre​pu​nim farmi, pro​la​zim kroz po​lja zobi i še​ćerne repe, kroz voć​nja​ke s ja​bu​ka​ma, kroz pašnja​ke na ko​ji​ma pase sto​ka. Onda se sve mi​je​nja, farme su za​mi​je​nje​ne dašča​ra​ma, sta​bla ja​bu​ka izre​za​nim trupci​ma. Po​javlju​ju se pla​ni​ne u či​jem pod​nožju povre​me​no na​zi​rem ri​je​ku Nac​hes. Iza mene se po​javlju​je ze​le​ni ka​mi​onet i sli​je​di me mi​lja​ma. Uspo​ra​vam kad ne bih tre​ba​la na​da​ju​ći se da će me pre​te​ći. Za​tim ubrza​vam. No i to či​nim kad ne bih tre​ba​la. Grče​vi​to držim vo​lan i bole me prsti. Ka​mi​onet me na ravnom di​je​lu puta ko​nač​no obi​la​zi. No neko vri​je​me vozi tik uz mene, kratko oši​ša​ni muška​rac u pla​voj rad​nič​koj ko​šu​lji. Gle​da​mo se. Za​tim mi maše, tru​bi i za​ustavlja se uz rub ceste ispred mene. Uspo​ra​vam i za​ustavljam se. Ga​sim mo​tor. Ču​jem ri​je​ku koja protje​če do​lje, ispod sta​ba​la. Ču​jem ka​mi​onet kako se vra​ća. Zaklju​ča​vam vra​ta i po​di​žem pro​zorska stakla. "Jeste li do​bro?" pita čovjek. Kuca o pro​zorsko staklo. "Sve u redu?" Ru​ka​ma se osla​nja o vra​ta i pri​mi​če lice pro​zo​ru. Zu​rim u nje​ga. Ne znam što bih dru​go. "Jeste li u redu? Zašto su sva vra​ta zaklju​ča​na?" Od​ma​hu​jem gla​vom. "Spusti​te pro​zorsko staklo." Od​ma​hu​je gla​vom i gle​da na auto​cestu, a za​tim po​novno u mene. "Od​mah ga spusti​te." "Mo​lim vas", ka​žem. "Mo​ram ići." "Otvo​ri​te vra​ta", kaže kao da ne čuje. "Ugu​šit ćete se u tom autu." Pro​matra moje gru​di, moje noge. Si​gurna sam u to. "Še​će​ru", kaže. "Ov​dje sam da bih po​mo​gao. I to je sve."

60

L I J E S je zatvo​ren i prekri​ven cvjetnim aranžma​ni​ma. Orgu​lje po​či​nju svi​ra​ti upra​vo u tre​nutku kada sje​dam. Lju​di ula​ze i tra​že sto​li​ce. Ula​zi neki mo​mak u hla​ča​ma žarkih boja i žu​toj ko​šu​lji kratkih ru​ka​va. Otva​ra​ju se vra​ta i u prosto​ri​ju ula​zi dje​vojči​na obi​telj koja za​tim od​la​zi do iz​dvo​je​nog mjesta ogra​đe​nog zasto​rom. Škri​pe sto​li​ce na koje sje​da​ju. Zgo​dan pla​vo​ko​si čovjek u li​je​pom tamnom odi​je​lu istog nas tre​na moli da pogne​mo gla​ve. Prvo se moli za nas, žive, a za​tim i za po​kojni​či​nu dušu. Od​la​zim do li​je​sa kao i svi osta​li. Za​tim idem do vra​ta i izla​zim na posli​je​pod​nevno svjetlo. Neka žena ispred mene šepa si​la​ze​ći stu​ba​ma. Na no​gostu​pu se osvrće oko sebe. "Ko​nač​no su ga uhva​ti​li", kaže ona. "Ako je to neka utje​ha. Uhi​ti​li su ga jutros. Čula sam na ra​di​ju pri​je no što ću doći. Ovdašnji mo​mak." Ko​ra​ča​li smo uža​re​nim no​gostu​pom. Lju​di su pa​li​li auto​mo​bi​le. Ispru​ži​la sam ruku i uhva​ti​la se za parking-sat. Ugla​ča​ni ru​kohva​ti na auto​mo​bilskim vra​ti​ma, ugla​ča​ni bra​ni​ci. Vrti mi se u gla​vi. Ka​žem: "Ima​ju oni mno​go pri​ja​te​lja, ti ubo​ji​ce. Ne​ma​te pojma ko​li​ko." "Zna​la sam ju još od vre​me​na kad je bila dje​vojči​ca", kaže žena. "Do​la​zi​la je k meni i pekla bih joj ko​la​če, do​pušta​la joj da ih jede ispred te​le​vi​zo​ra." K O D kuće Stu​art sje​di za sto​lom s ča​šom viski​ja ispred sebe. Na tre​nu​tak sam glu​po po​misli​la kako se nešto do​go​di​lo De​anu. "Gdje je?" pi​tam. "Gdje je Dean?" "Vani", kaže moj suprug. U jed​nom je gutlja​ju iska​pio čašu i ustao. Kaže: "Mislim da znam što ti tre​ba." Jed​nom me ru​kom grli oko stru​ka dok dru​gom otkopča​va moju jaknu, a za​tim i ko​šu​lju. "Ide​mo re​dom", kaže. Još nešto go​vo​ri. No to mi nije važno. Ništa ne ču​jem od silne vode koja protje​če. "Tako je", ka​žem otkopča​va​ju​ći pre​osta​lu dugmad. "Pri​je no što se Dean vra​ti. Po​žu​ri."

61

TREĆA STVAR KOJA JE DO​TUKLA MOG OCA R E Ć I ću vam što je do​tuklo mog oca. Tre​ća je stvar bio Mu​tavko, kad je umro. Prva je stvar bio Pe​arl Harbor. A dru​ga od​la​zak na farmu mog dje​da u bli​zi​ni We​nac​he​eja. On​dje je moj otac i skončao, ako se to nije do​go​di​lo davno pri​je nje​go​vog ko​nač​nog kra​ja. Moj je otac za Mu​tavko​vu smrt kri​vio Mu​tavko​vu ženu. Onda je kri​vio ribu. Na koncu je kri​vio i sa​mo​ga sebe - zato što mu je na posljed​njoj stra​ni​ci ča​so​pi​sa Fi​eld and Stre​am po​ka​zao oglas pre​ko ko​jeg su lju​di u svim di​je​lo​vi​ma Sje​di​nje​nih Drža​va mogli na​ru​či​ti živu mlađ crnog grge​ča. Mu​tavko se po​čeo čud​no po​na​ša​ti od tre​nutka kada je pri​mio ribu. Riba je u ci​je​losti izmi​je​ni​la Mu​tavko​vu osob​nost. Tako je re​kao moj otac. N I K A D A ni​sam znao pra​vo Mu​tavko​vo ime. Ako je netko i znao, ja ga ni​ka​da ni​sam čuo. Onda je bio Mu​tavko i kao Mu​tavka ga se i sada sje​ćam. Bio je to si​tan izbo​ran čovjek, ve​li​ke gla​ve, ni​zak, no ja​kih ruku i nogu. Kad bi se ce​re​kao, što se ri​jetko do​ga​đa​lo, nje​go​ve bi usne otkri​va​le sme​đe i po​lomlje​ne zube. Tad bi se do​imao prepre​de​no. Kad bi mu netko nešto go​vo​rio, nje​go​ve bi vod​nji​ka​ve oči bile pri​ko​va​ne za čovje​ko​va usta - a ako bi čovjek ispred nje​ga šu​tio, nje​go​ve bi oči tra​ži​le čud​na mjesta na nje​go​vu ti​je​lu. Ne mislim da je uisti​nu bio gluh. Ba​rem ne ono​li​ko gluh ko​li​ko se pra​vio. Si​gurno je samo to da ni​ka​da nije go​vo​rio. To je si​gurno. Gluh ili ne, Mu​tavko je kao nekva​li​fi​ci​ra​ni rad​nik ra​dio u pi​la​ni još od 1920-ih go​di​na. Bila je to tvrtka Casca​de Lumber u Ya​ki​mi, u Washingto​nu. Mu​tavko je on​dje ra​dio kao čistač. I ti​je​kom svih onih go​di​na dok sam ga još vi​đao uvi​jek je bio jed​na​ko odje​ven. Pod tim po​dra​zu​mi​je​vam puste​ni še​šir, rad​nu ko​šu​lju kaki boje i je​ans jaknu pre​ko dva džempe​ra. U gornjim je dže​po​vi​ma uvi​jek no​sio smo​tuljke to​aletnog pa​pi​ra bu​du​ći da mu je jed​no od za​du​že​nja bilo i čišće​nje i na​ba​va potrošnog ma​te​ri​ja​la za to​alet. Nepresta​no je imao pune ruke posla zbog lju​di koji su iz noć​ne smje​ne kući od​no​si​li to​aletni pa​pir u svo​jim kovče​ži​ći​ma za objed. Mu​tavko je uza se uvi​jek imao džepnu svje​tiljku premda je ra​dio da​nju. No​sio je i klju​če​ve za odvi​ja​nje, kombi​nirke, odvi​ja​če, tarni pa​pir i sve ono što nose uposle​ni​ci 62

pi​la​ne. Mu​tavku su se svi ru​ga​li što je bio ta​kav, uvi​jek no​sio sve sa so​bom. Carl Lowe, Ted Sla​de, Johnny Wait, oni su se Mu​tavku najvi​še ru​ga​li. No, Mu​tavko se na sve to nije oba​zi​rao. Oguglao je. Moj mu se otac ni​ka​da nije ru​gao. Ba​rem ko​li​ko znam. Moj je otac bio kru​pan čovjek, ši​ro​kih ra​me​na i kratko pod​ši​ša​ne kose, s dvostru​kim pod​bratkom i trbu​hom pristojne ve​li​či​ne. Mu​tavko je uvi​jek zu​rio u nje​gov trbuh. Do​šao bi u postro​je​nje za finu obra​du drve​ta u ko​jem je ra​dio moj otac, sjeo bi na sto​lac i pro​matrao očev trbuh dok bi ovaj ra​dio na kolu za bru​še​nje. M U T A V K O je imao kuću jed​na​ko do​bru kao i kuće osta​lih mješta​na. Bila je to ku​ći​ca oblo​že​na ter-pa​pi​rom, smješte​na u bli​zi​ni ri​je​ke, pet ili šest mi​lja od gra​da. Oko pola mi​lje da​lje od kuće, iza pašnja​ka, na​la​zi​lo se mjesto na ko​jem je drža​va ko​pa​la šlju​nak dok su se asfalti​ra​le okolne ceste. On​dje su isko​pa​ne tri po​ve​će rupe koje su se ti​je​kom go​di​na na​pu​ni​le vo​dom. S vre​me​nom su se ta tri je​ze​ra spo​ji​la u jed​no. Bilo je du​bo​ko. Do​ima​lo se crnim. Mu​tavko je osim kuće imao i ženu. Bila je znatno mla​đa od nje​ga i pri​ča​lo se da petlja s Meksi​kanci​ma. Moj je otac re​kao da tako go​vo​re oni koji vole za​ba​da​ti nos u tuđe poslo​ve, lju​di po​put Lowea, Wa​ita i Sla​dea. Bila je to niska krupna žena, sitnih, svjetlu​ca​vih oči​ju. Nje​zi​ne sam oči pri​mi​je​tio čim sam ju prvi put susreo. A to se do​go​di​lo kad smo Pete Jensen i ja bi​cikli​ma svra​ti​li do Mu​tavko​ve kuće i za​mo​li​li čašu vode. Kada je otvo​ri​la vra​ta, re​kao sam joj da sam sin Dela Fra​se​ra. Re​koh: "On radi s..." I tada sam shva​tio. "Zna​te, s va​šim supru​gom. Vo​zi​li smo bi​cikle pa smo po​misli​li kako bismo mogli nešto po​pi​ti." "Pri​če​kajte ov​dje", reče ona. Vra​ti​la se s dva me​talna lonči​ća u ru​ka​ma. Iska​pio sam vodu u jed​nom gutlja​ju. No, nije nam po​nu​di​la još. Gle​da​la nas je bez ri​je​či. Kada smo se po​če​li pe​nja​ti na bi​cikle, prišla je rubu te​ra​se. "Hej, deč​ki​ći, sada ima​te auto, mogla bih se pro​vo​za​ti s vama." Ce​ri​la se. Zubi su joj se do​ima​li pre​ve​li​ki​ma za nje​zi​na usta. "Hajde​mo", re​kao je Pete pa smo pošli. N I J E bilo mno​go mjesta na ko​ji​ma se mo​gao pe​ca​ti grgeč u na​šem di​je​lu drža​ve. Najvi​še je bilo ša​re​nih pastrvi u pla​ninskim po​to​ci​ma i nešto sre​brnih pastrvi u je​ze​ri​ma Blue i Rimrock. To je uglavnom bilo to, izuzme​mo li migra​ci​je lo​so​sa u kasnu 63

je​sen u ri​je​ka​ma s hlad​ni​jom vo​dom. No, sva​ki je pra​vi ri​bič i s tim imao pune ruke posla. Nitko nije pe​cao grge​ča. Ve​ći​na lju​di koje sam pozna​vao ni​ka​da nije ni vi​dje​la grge​ča, osim na sli​ci. Moj ih je otac, me​đu​tim, često vi​đao u Arkansa​su i Ge​orgi​ji, gdje je odrastao, te se čvrsto na​dao da će s Mu​tavkom jed​no​ga dana upe​ca​ti grge​ča i to zato što mu je Mu​tavko bio najbo​lji pri​ja​telj. Bio sam na pli​va​nju na grad​skim ba​ze​ni​ma kad je stigla riba. Sje​ćam se da sam do​šao kući i onda po​novno oti​šao s ta​tom zato što je obe​ćao po​mo​ći Mu​tavku - tri cisterne koje su iz Ba​ton Ro​ugea u Lo​uisi​ani stigle Parcel Postom. Sje​li smo u Mu​tavkov ka​mi​onet, tata, Mu​tavko i ja. Na koncu se isposta​vi​lo kako su te cisterne zapra​vo bu​rad izra​đe​na od je​lo​vi​ne. Bu​rad je sta​ja​la u sje​ni iza že​ljeznič​kog skla​dišta i moj su ih tata i Mu​tavko mo​ra​li za​jed​no po​di​za​ti na ka​mi​onet, to​li​ko su teška bila. Mu​tavko je kroz grad i ci​je​lim pu​tem do kuće vo​zio vrlo pažlji​vo. Pro​šao je kroz dvo​rište bez za​ustavlja​nja. Stao je pri​bližno me​tar od je​ze​ra. Bio je već go​to​vo mrak pa nije uga​sio pred​nja svjetla, za​tim je iz ka​mi​one​ta izva​dio če​kić, če​lič​nu po​lu​gu smješte​nu ispod sje​da​la, a po​tom su moj otac i on bu​rad odvukli do sa​mog ruba je​ze​ra i po​če​li otva​ra​ti jed​no od njih. Bure je iznutra bilo prekri​ve​no gru​bim platnom na ko​jem su se mjesti​mič​no na​la​zi​li otvo​ri ve​li​či​ne novči​ća. Uklo​ni​li su ga i Mu​tavko je džepnom svje​tiljkom osvi​jetlio unutrašnjost. Ugle​da​li smo mi​li​jun ma​le​nih grge​ča kako užurba​no pli​va​ju. Čud​no je bilo gle​da​ti sva ta živa stvo​re​nja koja se do​lje mi​go​lje, bilo je to na​lik na oce​an koji je do​šao vla​kom. Mu​tavko je odvu​kao bure do same vode i istre​sao nje​go​vu sa​drži​nu u je​ze​ro. Uzeo je džepnu svje​tiljku i usmje​rio svjetlost pre​ma je​ze​ru. No, ništa se više nije vi​dje​lo. Čuli smo samo žabe kako kre​ke​ću, no one su kre​ke​ta​le uvi​jek kad bi po​čeo pa​da​ti mrak. "Daj da otvo​rim osta​lu bu​rad", reče moj otac i po​segne ru​kom kao da će iz Mu​tavko​vih džempe​ra izvu​ći če​kić. No, Mu​tavko je posko​čio unatrag i od​mahnuo gla​vom. Sam je otvo​rio pre​osta​lu bu​rad ostavlja​ju​ći tamne kapi krvi na letva​ma na koje se po​re​zao. O D te noći Mu​tavko više nije bio onaj sta​ri. Mu​tavko više ni​ko​me nije do​puštao da pri​đe kući. Prvo je po​di​gao ogra​du oko pašnja​ka, a za​tim je oko je​ze​ra posta​vio bod​lji​ka​vu žicu pod na​po​nom. Kažu da je na te ogra​de potro​šio svu svo​ju ušte​đe​vi​nu. 64

Na​ravno, moj se otac posli​je toga s Mu​tavkom više nije dru​žio. Ne otka​da ga je Mu​tavko otje​rao. I to ne zato što je po​ku​šao pe​ca​ti, bu​du​ći da su grge​či još bili mlađ, već zato što ih je htio pogle​da​ti. Jed​ne ve​če​ri dvi​je go​di​ne kasni​je, kad je tata ra​dio do kasno, a ja mu do​nio hra​nu i vrč le​de​nog čaja, za​te​kao sam ga kako razgo​va​ra sa Sydom Glo​ve​rom, te​sa​rom. U tre​nutku kad sam ula​zio, za​čuo sam kako tata go​vo​ri: "Čovjek bi po nje​go​vu po​na​ša​nju re​kao da je ta bu​da​la ože​ni​la te ribe." "Su​de​ći po onom što sam čuo", reče Syd, "bo​lje bi mu bilo da posta​vi ogra​du oko kuće." Moj me otac tada ugle​dao i oči​ma dao znak Sydu Glo​ve​ru. Mje​sec dana kasni​je moj je tata ko​nač​no uspio Mu​tavka uvje​ri​ti da uči​ni što mu je re​kao. Ka​zao mu je da bi tre​bao uklo​ni​ti sla​bi​je primjerke kako bi oni bo​lji ima​li do​voljno mjesta. Mu​tavko je samo ne​po​mič​no sta​jao ispred nje​ga, zu​rio u tlo i povla​čio usnu re​si​cu. Tata je re​kao kako će sutra doći i oba​vi​ti po​sao. Mu​tavko, me​đu​tim, ni​ka​da nije re​kao da se sla​že s pri​jed​lo​gom. Samo ni​ka​da nije re​kao ne, i to je sve. Je​di​no što je uči​nio jest da je još jače povla​čio ušnu re​si​cu. K A D je tata toga dana sti​gao kući, spre​man sam ga če​kao. Uzeo sam nje​go​ve sta​re šta​po​ve za grge​če i prstom provje​ra​vao udi​ce. "Spre​man?" upi​tao me izla​ze​ći iz auta. "Idem u za​hod, a ti spa​ki​raj stva​ri u auto. Mo​žeš nas i odvesti tamo ako že​liš." Sve sam strpao na stražnje sje​da​lo i ispro​ba​vao vo​zi​lo kad se po​ja​vio tata s ri​bič​kim še​ši​rom na gla​vi je​du​ći krišku ko​la​ča koju je držao obje​ma ru​ka​ma. Majka je sta​ja​la na vra​ti​ma i pro​matra​la nas. Bila je to žena ozbiljna izgle​da, duge pla​ve kose za​češlja​ne unatrag i pri​čvršće​ne kopčom ukra​še​nom štra​som. Pi​tam se je li lumpo​va​la dok je bila mla​da i što je uopće ra​di​la. Spustio sam ruč​nu koč​ni​cu. Gle​da​la nas je sve dok ni​sam pokre​nuo auto, a onda se, i da​lje ozbiljna izra​za lica, vra​ti​la u kuću. Posli​je​pod​ne je bilo li​je​po. Spusti​li smo sve pro​zo​re na autu kako bi nam ušao svje​ži zrak. Prešli smo pre​ko mosta Moxsee i cestom Sla​ter skre​nu​li pre​ma za​pa​du. S obje su stra​ne ceste le​ža​la po​lja lu​cerne, a nešto da​lje i po​lja ku​ku​ru​za. Tata je ispru​žio ruku kroz pro​zor. Pustio je da ju vje​tar nosi. Vi​dje​lo se da je ne​mi​ran. Ubrzo smo stigli pred Mu​tavko​vu kuću. Izi​šao je sa še​ši​rom na gla​vi. Nje​go​va nas je žena gle​da​la kroz pro​zor. "Jesi li pripre​mio tavu za prže​nje?" do​viknuo je tata Mu​tavku, no Mu​tavko je 65

samo sta​jao i pro​matrao auto. "Hej, Mu​tavko!" vi​kao je moj tata. "Hej, Mu​tavko, gdje je tvoj štap za pe​ca​nje, Mu​tavko?" Mu​tavko je samo ki​mao gla​vom. Premjestio je te​ži​nu s jed​ne noge na dru​gu, zagle​dao se u tlo, a za​tim pogle​dao u nas. Je​zik mu je vi​sio pre​ko do​nje usni​ce dok je sto​pa​lom razgrtao pra​ši​nu. Po​di​gao sam na rame ko​ša​ru za ribe, do​dao tati nje​gov štap za pe​ca​nje i uzeo svoj. "Spremni?" upi​ta tata. "Hej, Mu​tavko, mo​že​mo li ići?" Mu​tavko je ski​nuo še​šir i zaglavkom iste ruke pre​šao pre​ko tje​me​na. Naglo je kre​nuo, a mi smo ga sli​je​di​li pu​tem pre​ko vlažnog pašnja​ka. Sva​kih su dva​de​se​tak me​ta​ra iz šipražja i bu​se​nja tra​ve po​li​je​ta​le šlju​ke. Iza pašnja​ka je te​ren bio bla​go nagnut, suh i prekri​ven ka​me​njem. Uoko​lo su bili razba​ca​ni bu​se​ni kopri​va i hrasto​vi. Skre​nu​li smo desno sli​je​de​ći tra​go​ve auto​mo​bilskih guma kroz po​lje mlje​či​ke koja nam je do​se​za​la do stru​ka, a suhe ma​hu​ne bi​jesno su zvec​ka​le za​nji​ha​ne na​šim pro​laskom. Tada sam, pre​ko Mu​tavko​va ra​me​na, ugle​dao ljeska​nje vode i za​čuo tatu kako viče: "O, Bože, vidi ti to!" No, Mu​tavko je tada po​čeo uspo​ra​va​ti ko​rak nepresta​no povla​če​ći še​šir napri​jednatrag, a onda je stao kao uko​pan. Tata reče: "Onda, što ka​žeš, Mu​tavko? Je li sve​jed​no gdje ćemo? Što misliš, gdje bismo tre​ba​li za​ba​ci​ti udi​cu?" Mu​tavko je liznuo do​nju usni​cu. "Što ti je, Mu​tavko?" reče tata. "Ovo je tvo​je je​ze​ro, zar ne?" Mu​tavko je spustio pogled i s džempe​ra ski​nuo mra​va. "Dovra​ga", reče tata izdi​šu​ći. Iz dže​pa je izva​dio svoj sat. "Ako se još uvi​jek sla​žeš s onim što sam pred​lo​žio, bilo bi do​bro da stigne​mo pri​je mra​ka." Mu​tavko je za​bio ruke u dže​po​ve i okre​nuo se pre​ma je​ze​ru. Po​novno je po​čeo ho​da​ti. Sli​je​di​li smo ga u sto​pu. Mogli smo sada vi​dje​ti ci​je​lo je​ze​ro i nje​go​vu površi​nu, namreška​nu od riba koje su ska​kalc. Grge​či bi sva​ko malo iska​ka​li iz vode koja je pljuska​la. "Bože dra​gi", za​čuo sam svog oca. P R I Š L I smo je​ze​ru sa za​ravnje​no​ga di​je​la koji je na​li​ko​vao na šljunča​nu pla​žu. Tata je čuč​nuo. Čuč​nuo sam i ja. Zagle​dao se u vodu ispred nas, a kada sam pogle​dao, shva​tio sam što ga je to​li​ko pri​vuklo. "Tako mi Boga", ša​pu​tao je. On​dje je pli​va​la gru​pa od dva​dest, tri​de​set grge​ča te​ži​li od ki​logra​ma. Pli​va​li su 66

tamo-amo, to​li​ko bli​zu je​dan dru​gog da se či​ni​lo kako će se su​da​ri​ti. Mo​gao sam vi​dje​ti nji​ho​ve ve​li​ke oči s teškim kapci​ma dok su pro​la​zi​li ispred moga nosa. Ve​li​kom su brzi​nom od​la​zi​li i vra​ća​li se. Kao da su nas iza​zi​va​li. Nije bilo bitno sto​ji​mo li ili ču​či​mo. Ribe iona​ko nisu na nas obra​ća​le po​zornost. Bio je to znak da mo​ra​mo biti na opre​zu, ka​žem vam. Neko smo vri​je​me ču​ča​li i gle​da​li jato kako ne​dužno obavlja svoj rib​lji po​sao, dok je Mu​tavko razvla​čio zglo​bo​ve na svo​jim prsti​ma i osvrtao se oko sebe kao da ne​kog oče​ku​je. Či​ta​va je površi​na je​ze​ra bila namreška​na od grge​ča koji su izra​nja​li, ili ska​ka​li gore-do​lje, ili jed​nostavno pli​va​li tik uz površi​nu. T A T A nam je dao znak pa smo usta​li i ba​ci​li se na po​sao. Mogu vam reći da sam drhtao od uzbu​đe​nja. Na je​dvi​te sam jade uspio oslo​bo​di​ti svoj štap koji se zapleo o ta​tin. Mu​tavko mi je svo​ju ru​če​ti​nu po​lo​žio na rame baš kad sam va​dio udi​ce. Pogle​dao sam ga, a on mi je umjesto od​go​vo​ra gla​vom po​ka​zao tatu. Bilo je jasno što je htio reći: samo je​dan štap na je​ze​ru. Tata je ski​nuo še​šir, vra​tio ga na gla​vu i pri​šao mi. "Hajde, Jack", reče. "Hajde, sine, ti ćeš to uči​ni​ti." Pogle​dao sam Mu​tavka pri​je no što ću uze​ti opre​mu. Lice mu se uko​či​lo i jed​na mu se bora po​ja​vi​la pre​ko bra​de. "Za​ba​ci na onog gu​bitni​ka kad se vra​ti", reče tata. "Kuč​ki​ni si​no​vi ima​ju če​ljusti kao kli​ješta." Od​mo​tao sam silk i za​ba​cio. Udi​ca je od​letje​la do​brih pe​de​set sto​pa da​lje. Voda je klju​ča​la i pri​je no što ću po​pusti​ti silk. "Opa​li ga!" vi​kao je tata. "Opa​li kuč​ki​nog sina! Do​bro ga opa​li!" Teškom sam mu​kom dva puta po​vu​kao. Imao sam ga. Štap se sa​vi​jao napri​jednatrag. Tata mi je i da​lje do​vi​ki​vao što tre​bam či​ni​ti. "Pusti ga, pusti ga! Neka otpli​va! Daj još silka! Sad za​tegni! Za​tegni! Ne, pusti ga! Uuuuh! Gle ti nje​ga!" Grgeč je ple​sao po je​ze​ru. Sva​ko bi malo izla​zio na površi​nu vode i to​li​ko silno tre​sao gla​vom da sam mo​gao čuti plo​vak kako zve​či. Za​tim bi po​novno za​ro​nio. Ipak sam ga, malo-po​ma​lo, privla​čio bli​že oba​li. Do​imao se ogromnim, tri do tri i pol ki​logra​ma, možda. Okre​nuo se na bok i ba​ca​kao, usta su mu bila otvo​re​na, a škrge su mu se po​di​za​le i spušta​le. Ko​lje​na su me to​li​ko bo​lje​la da sam teškom mu​kom sta​jao. No, štap je ipak i da​lje bio uzdignut, silk na​pet. Tata je ušao u vodu koja mu je prekri​la ci​pe​le. Mu​tavko je, kad je tata po​segnuo za ri​bom, po​čeo nešto frflja​ti, tresti gla​vom i ma​ha​li ru​ka​ma. 67

"Što ti je, dovra​ga, Mu​tavko? Za ime Boga, deč​ko je ulo​vio najve​ćeg ikad vi​đe​nog grge​ča i si​gurno ga neće pusti​ti!" Mu​tavko je ma​šu​ći ru​ka​ma pri​la​zio je​ze​ru. "Ne pada mi na pa​met pusti​ti ribu. Ču​ješ li me, Mu​tavko? Nisi norma​lan ako misliš da ću to uči​ni​ti." Mu​tavko je uhva​tio silk. Grge​ču se, u me​đuvre​me​nu, vra​ti​la sna​ga. Okre​nuo se na trbuh i po​čeo pli​va​ti. Po​čeo sam vi​ka​ti te sam u tre​nutku ne​ura​čunlji​vosti otko​čio vitlo i po​čeo otpušta​ti. Grgeč je za​po​čeo svoj posljed​nji, lu​đač​ki bi​jeg. I to je bilo to. Silk je pu​kao. Go​to​vo sam pao na leđa. "Dođi Jack", reče tata gra​be​ći svoj ri​bič​ki štap. "Dođi pri​je no što ubi​jem prokle​tu bu​da​lu." U VE L J A Č I se ri​je​ka izli​la iz ko​ri​ta. U prvim je tjed​ni​ma pro​sinca na​pa​da​lo dosta sni​je​ga, a pri​je Bo​ži​ća gad​no je zahlad​nje​lo. Zemlja se za​le​di​la. Sni​jeg se nije to​pio. No, potkraj si​ječ​nja za​pu​hao je vje​tar iz Chi​no​oka. Jed​nog me jutra pro​bu​dio vje​tar koji je uda​rao o kuću i tada sam vi​dio kako se voda i izmagli​ca ci​je​de niz krov. Pu​ha​lo je pet dana, a tre​ći je dan ri​je​ka po​če​la rasti. "Ra​zi​na je na​rasla petna​est sto​pa", reče moj otac jed​ne ve​če​ri či​ta​ju​ći no​vi​ne. "To je tri sto​pe više no što je potreb​no za popla​vu. Sta​ri će Mu​tavko osta​ti bez svo​jih lju​bi​mi​ca." Htio sam oti​ći do mosta Moxee da vi​dim ko​li​ko je vi​so​ka voda. No tata me nije pustio. Re​kao je da u popla​vi nema ni​čeg za​nimlji​vog. Ri​je​ka je dva dana rasla, a onda se voda po​če​la povla​či​ti. Orin Marshall, Danny Owens i ja tje​dan dana posli​je bi​cikli​ma smo otišli do Mu​tavko​ve kuće. Osta​vi​li smo bi​cikle i pje​ši​ce pošli pre​ko pašnja​ka oko Mu​tavko​va posje​da. Bio je vla​žan i tmu​ran dan, crni, iski​da​ni obla​ci ve​li​kom su brzi​nom pro​mi​ca​li ne​bom. Zemlja je bila potpu​no raskva​še​na pa smo ska​ka​li po bu​se​nju tra​ve. Danny je upra​vo učio pso​va​ti pa su odje​ki​va​le nje​go​ve najsoč​ni​je psovke kad god bi pro​ma​šio bu​sen. Na dnu pašnja​ka na​zi​ra​li smo na​bu​ja​lu ri​je​ku. Ri​je​ka je i da​lje bila vi​so​ka i izvan svo​ga ko​ri​ta, za so​bom je vukla de​bla i nagri​za​la ru​bo​ve zemlje. U sre​dišnjem je di​je​lu ri​ječ​na stru​ja bila jaka i brza. Ri​je​kom je pro​la​zi​lo grmlje i sta​bla čije su gra​ne strša​le iznad površi​ne. Prišli smo Mu​tavko​voj ogra​di i on​dje za​tekli mrtvu kra​vu za​petlja​nu u žicu. Bila je na​du​ta i koža joj je bila sjajna i siva. Bio je to prvi leš koji sam ika​da vi​dio. Sje​68

ćam se da je Orin uzeo štap i do​dirnuo nje​zi​ne otvo​re​ne oči. Uz ogra​du smo kre​nu​li pre​ma ri​je​ci. Pla​ši​li smo se pri​ći bli​že ži​ca​ma zato što smo misli​li da u nji​ma još ima stru​je. No, na rubu ono​ga što je izgle​da​lo kao ka​nal, ogra​di je bio kraj. Zemlja je na tom mjestu jed​nostavno pala u vodu i ogra​da sku​pa s njom. Prešli smo na dru​gu stra​nu i sli​je​di​li je​dan novi ka​nal koji je pre​si​je​cao Mu​tavkov posjed i išao ravno u je​ze​ro, uzdužno utje​cao u nje​ga i na dru​gom kra​ju pro​bi​jao izlaz vi​ju​ga​vo otje​ču​ći pre​ma ri​je​ci. Nije bilo sumnje da je ka​nalska voda od​ni​je​la ve​ći​nu Mu​tavko​ve ribe. Ona koju nije mogla je slo​bod​no od​la​zi​ti i vra​ća​ti se. Tada sam ugle​dao Mu​tavka. Upla​šio me svo​jim izgle​dom. Po​ka​zao sam ga dru​gi​ma, pa smo se sakri​li. Mu​tavko je sta​jao na dru​goj stra​ni je​ze​ra, na mjestu gdje je istje​ca​la voda. Samo je sta​jao on​dje, najtužni​ji čovjek što sam ga ika​da vi​dio. "S I G U R N O da mi je žao sta​rog Mu​tavka", re​kao je moj otac ti​je​kom ve​če​re ne​ko​li​ko tje​da​na kasni​je. "Za​misli​te, sta​ri ih je vrag sam uzgo​jio. Bri​nem se za nje​ga." Tata je ta​ko​đer re​kao kako je Ge​orge Laycock vi​dio Mu​tavko​vu ženu s ne​kim krupnim Meksi​kancem u sportsko​me klu​bu. "A nije to ni pola isti​ne..." Majka ga je oštro pogle​da​la. Nasta​vio sam jesti kao da ništa ni​sam čuo. Tata reče: "Dovra​ga, Bea, deč​ko je već do​voljno odrastao!" Mu​tavko se uve​li​ke pro​mi​je​nio. Više se nije dru​žio s dru​gim lju​di​ma. A nitko mu se više nije ni ru​gao, ne otka​da je letvom od dva puta če​ti​ri inča po​vi​jao Carla Lowea zato što mu je ovaj ski​nuo še​šir. Najgo​re je ipak bilo to što je Mu​tavko izosta​jao s posla, u prosje​ku jed​nom ili dva puta tjed​no, a go​vo​ri​lo se i o tome da će do​bi​ti otkaz. "Du​bo​ko je po​to​nuo", re​kao je tata. "Si​gurno će po​lu​dje​ti ako ne pri​pa​zi." Onda smo u ne​dje​lju posli​je​pod​ne, dan pri​je mog ro​đenda​na, tata i ja čisti​li ga​ra​žu. Bio je to​pao, vjetro​vit dan. Mo​gao si vi​dje​ti pra​ši​nu kako sto​ji u zra​ku. Majka je izišla na stražnja vra​ta i rekla: "Del, te​le​fon za tebe. Mislim da je Vern." Ušao sam s ta​tom u kuću kako bih se oprao. Kada je završio razgo​vor, spustio je slu​ša​li​cu i okre​nuo se pre​ma nama. "Mu​tavko", reče on. "Ubio je ženu če​ki​ćem i ba​cio se u je​ze​ro. Vern je čuo u gra​du." KADA smo stigli, auto​mo​bi​li su bili parki​ra​ni posvu​da. Vra​ta na ula​zu u pašnjak bila 69

su otvo​re​na i vi​dio sam tra​go​ve guma koji su vo​di​li do je​ze​ra. Vra​ta sa zaštitnom mre​ži​com pro​tiv ko​ma​ra​ca bila su od​škri​nu​ta, a iza njih je bio sagnut čovjek s ovje​še​nim li​cem u sportskim hla​ča​ma i ma​ji​ci s na​ra​me​ni​ca​ma. Gle​dao je kako tata i ja izla​zi​mo iz auto​mo​bi​la. "Bio mi je pri​ja​telj", re​kao mu je tata. Čovjek je od​mahnuo gla​vom: "Nije me bri​ga tko ste. Samo mi se gu​bi​te s oči​ju ako ov​dje ne​ma​te ne​kog posla." "Jesu li ga našli?" upi​ta tata. "Pretra​žu​ju", od​go​vo​ri čovjek namješta​ju​ći ni​šan na svo​joj pušci. "Smi​je​mo li oti​ći do je​ze​ra? Do​bro sam ga pozna​vao." Čovjek reče: "Pro​bajte. Ne​mojte mi reći da vas ni​sam upo​zo​rio ako vas otje​ra​ju." Pošli smo pre​ko pašnja​ka, pri​bližno istim pu​tem ko​jim smo išli onda kad smo po​ku​ša​li pe​ca​ti. Je​ze​rom su plo​vi​li mo​torni čamci oko ko​jih su leb​dje​li prlja​vi obla​či​ći ispušnih pli​no​va. Toč​no su se vi​dje​la mjesta na ko​ji​ma je voda odro​ni​la zemlju i od​ni​je​la sta​bla i ka​me​nje. U dva​ma čamci​ma su bili lju​di u odo​ra​ma i u nepre​kid​nom pokre​tu. Je​dan je upravljao čamcem, a dru​gi je u vodu ba​cao ko​nop s ku​ka​ma. Jed​no je vo​zi​lo hitne po​mo​ći če​ka​lo na šljunča​noj oba​li s koje smo ne​koć lo​vi​li Mu​tavko​ve grge​če. Dva su čovje​ka u bi​je​lom le​đi​ma bila naslo​nje​na na vo​zi​lo i pu​ši​la ci​ga​re​te. Je​dan od mo​tornih ča​ma​ca je stao. Svi smo pogle​da​li pre​ma nje​mu. Čovjek na stražnjem di​je​lu čamca ustao je i po​čeo vući ko​nop. Jed​na je ruka, na​kon ne​ko​li​ko tre​nu​ta​ka, pro​vi​ri​la iz vode. Izgle​da​lo je kao da se kuka zakva​či​la za Mu​tavkov bok. Ruka je za​tim po​to​nu​la i po​novno se po​ja​vi​la za​petlja​na u snop ne​če​ga. To nije on, po​mislio sam. To je nešto dru​go, nešto što je već go​di​na​ma on​dje. Čovjek s pred​njeg di​je​la čamca pre​šao je na stražnji dio, tako da su dva čovje​ka udru​že​nim sna​ga​ma onu mokru stvar pre​ba​ci​li u ča​mac. Pogle​dao sam tatu. Imao je ču​dan, uko​čen izraz lica. "Žene", reče on. Reče: "Evo što pogrešna vrsta žene može uči​ni​ti jed​nom čovje​ku, Jack." N O, ni​sam uvje​ren da je tata to uisti​nu mislio. Mislim da jed​nostavno nije znao koga bi okri​vio ili što bi re​kao. Čini mi se da je od tog tre​nutka mome tati sve kre​nu​lo po zlu Baš kao i Mu​tavko, ni on više nije bio onaj sta​ri. Ta ruka koja je to​nu​la u vodu bila je na​lik na posljed​nji poz​drav do​brim sta​rim vre​me​ni​ma i do​bro​došli​ca sve​mu lo​šem. Jer svih su se onih go​di​na koje su usli​je​di​le na​kon Mu​tavko​va sko​ka u mrač​nu vodu do​ga​đa​le samo 70

loše slva​ri. Do​ga​đa li se to kad čovje​ku umre pri​ja​telj? Nesre​ća za pajto​se koje za so​bom osta​vi? No, kao što sam već re​kao, ni Pe​arl Harbor, ni pre​se​lje​nje u kuću nje​go​va oca mome tati nisu do​ni​je​li ništa do​bro.

71

OZBILJAN RAZGOVOR V E R I N je auto​mo​bil bio tamo, samo on, i Burt je zbog toga bio Bogu zahva​lan. Skre​nuo je na kolni pri​laz i za​usta​vio se pokraj pite koja mu je prethod​nu noć on​dje ispa​la. Još je bila tamo, pre​okre​nu​li alu​mi​nijski pla​danj i oko nje​ga na​djev od bunde​ve na be​to​nu. Bio je dan na​kon Bo​ži​ća. Do​šao je kako bi za Bo​žić posje​tio svo​ju ženu i dje​cu. Vera ga je prethod​no upo​zo​ri​la. Rekla mu je kako stva​ri sto​je. Ka​za​la mu je da mora oti​ći pri​je šest sati zato što joj na ve​če​ru do​la​zi pri​ja​telj sa svo​jom dje​com. Sje​li su u dnevnu sobu i sve​ča​no otva​ra​li da​ro​ve koje im je Burt do​nio. Otva​ra​li su nje​go​ve da​ro​ve, dok su dru​gi da​ro​vi, umo​ta​ni u ukrasni pa​pir, le​ža​li u go​mi​li ispod drvce​ta i če​ka​li šest sati. Gle​dao je dje​cu kako otva​ra​ju da​ro​ve, če​kao je da Vera odve​že ukrasnu vrpcu na svo​me daru. Vi​dio ju je kako ukla​nja pa​pir, po​di​že poklo​pac i iz ku​ti​je vadi džemper od kašmi​ra. "Li​jep je", reče ona. "Hva​la ti, Burt." "Ispro​baj ga", reče nje​go​va kći. "Odje​ni ga", reče nje​gov sin. Burt je pogle​dao sina, sre​tan što ga je po​držao. I ispro​ba​la ga je. Vera je otišla u spa​va​ću sobu i vra​ti​la se u džempe​ru. "Li​jep je", reče ona. "Li​jep je na tebi', reče Burt osje​ća​ju​ći vru​ći​nu u prsi​ma. Za​tim je i on otvo​rio svo​je da​ro​ve. Od Vere je do​bio poklon-bon u pro​da​va​oni​ci muške odje​će Sond​he​im's. Od kćerke je do​bio če​šalj i četku u komple​tu. Od sina ke​mijsku olovku. VERA je poslu​ži​la so​ko​ve, na​kon čega su kratko razgo​va​ra​li. Nje​go​va je kćerka za​tim otišla pri​re​di​ti stol u bla​go​va​oni​ci, a sin je oti​šao u svo​ju sobu. Burt je on​dje vo​lio biti. Vo​lio je mjesto ispred ka​mi​na, sje​di​ti on​dje s ča​šom u ruci, vo​lio je svo​ju kuću, svoj dom. Onda je Vera otišla u ku​hi​nju. Nje​go​va je kći s pri​bo​rom za stol povre​me​no ula​zi​la u bla​go​va​oni​cu. Burt ju je 72

pro​matrao. Gle​dao ju je kako pre​sa​vi​ja platne​ne ubru​se i stavlja ih u vinske čaše. Gle​dao ju je kako na sre​di​nu sto​la stavlja tanku vazu. Gle​dao ju je kako u vazu pažlji​vo stavlja cvi​jet. U ka​mi​nu su, iza re​šetke, gorje​le male kla​de od pre​ša​ne pi​lje​vi​ne. Ispred ka​mi​na sta​ja​la je ku​ti​ja s još pet kla​da. Ustao je sa sofe i sve ih uba​cio u ka​min. Gle​dao ih je dok se nisu za​pa​li​le. Ispio je sok i kre​nuo pre​ma stražnjim vra​ti​ma. Tada je na pro​zorskoj dasci ugle​dao niz pita. Nasla​gao ih je jed​nu na dru​gu i uzeo, jed​nu za sva​ki od de​set puta ko​li​ko ga je izda​la. Na kolno​me mu je pri​la​zu jed​na ispa​la dok je u mra​ku petljao oko vra​ta. P R E D N J A vra​ta kuće bila su zaklju​ča​na od noći kada mu se u bra​vi slo​mio ključ. Kre​nuo je pre​ma stražnjem di​je​lu kuće. Na stražnjim je vra​ti​ma vi​sio vi​je​nac. Po​ku​cao je na vra​ta. Vera je na sebi ima​la samo fro​tirski kuć​ni ogrtač. Pogle​da​la ga je i namršti​la se. Od​škri​nu​la je vra​ta. Burt reče: "Htio bih ti se ispri​ča​ti zbog prošle noći. Htio bih se ispri​ča​ti i dje​ci." Vera reče: "Nisu kod kuće." Sta​ja​la je na vra​ti​ma, dok je on sta​jao na ne​natkri​ve​noj te​ra​si​ci, pokraj fi​lo​den​dro​na. Povla​čio je ru​kav svo​je ko​šu​lje. Ona reče: "Ne mogu to više pod​ni​je​ti. Po​ku​šao si za​pa​li​ti kuću." "Ni​sam." "Jesi. To mogu posvje​do​či​ti svi koji su bili u kući." On upi​ta: "Mogu li ući i po​razgo​va​ra​ti o tome?" Slegnu​la je ogrtač do grla i izmaknu​la se u stra​nu. Ona reče: "Za sat vre​me​na mo​ram ne​ka​mo kre​nu​ti." Osvrnuo se oko sebe. Ža​ru​lji​ce na bo​žić​no​me drvcu pa​li​le su se i ga​si​le. Snop pa​pirna​tih ubru​sa u boji i razno​bojne ku​ti​je le​ža​li su na jed​nom kra​ju sofe. Osta​ci pu​ri​ce na drve​no​me plad​nju smješte​nom na sre​di​ni sto​la u bla​go​va​oni​ci, osta​ci kože na le​ža​ju od perši​na na​lik na strašno gni​jezdo. U ka​mi​nu je le​ža​la hrpa pe​pe​la. Bilo je i praznih li​menki Shasta cole. Vi​dje​le su se mrlje koje je za so​bom osta​vio dim na cigla​ma okvi​ra ka​mi​na, kao i mjesta na ko​ji​ma je drvo izgorje​lo i posta​lo crno. Okre​nuo se i vra​tio u ku​hi​nju. On reče: "Kada je tvoj pri​ja​telj si​noć oti​šao?" Ona reče: "Mo​žeš od​mah oti​ći ako namje​ra​vaš po​te​za​ti to pi​ta​nje." Izvu​kao je sto​li​cu i sjeo za ku​hinjski stol, ispred ve​li​ke pe​pe​lja​re. Sklo​pio je oči pa ih otvo​rio. Razgrnuo je zastor i zagle​dao se u dvo​rište. Vi​dio je na​opa​ko po​lo​žen bi​cikl bez pred​njeg ko​ta​ča. Vi​dio je ko​rov koji raste oko crve​ne drve​ne ogra​de. 73

Uli​je​va​la je vodu u lo​nac. "Sje​ćaš li se Dana zahvalnosti?" upi​ta ona. "Tad sam rekla kako je to bio posljed​nji blagdan koji si nam upro​pastio. Jesti šunku i jaja umjesto pu​ri​ce u de​set sati na​ve​čer." "Znam", reče on. "Re​kao sam da mi je žao." "To nije do​voljno." Kontrolno svjetlo po​novno se uga​si​lo. Prišla je šted​nja​ku i po​ku​ša​la upa​li​ti pla​me​nik ispod lonca s vo​dom. "Ne​moj se ope​ći", reče on. "Pazi da ne za​pa​liš odje​ću." Za​mišljao je nje​zin ogrtač u pla​me​nu, za​mišljao je kako ska​če od sto​la, baca je na tlo i kotrlja do dnevno​ga bo​ravka, gdje li​je​že pre​ko nje. Ili bi bo​lje bilo otrča​ti po pokri​vač u spa​va​ću sobu? "Vera?" Pogle​da​la ga je. "Imaš li što za po​pi​ti? Piće bi mi do​bro došlo." "Ima votke u hlad​nja​ku." "Otkad imaš votku u hlad​nja​ku?" "Ne pi​taj." "Do​bro", reče on. "Neću pi​ta​ti." Uzeo je votku i na​to​čio u ša​li​cu koju je na​šao na ku​hinjsko​me pultu. Ona reče: "Zar ćeš tako piti, iz ša​li​ce?" Reče: "Isu​se, Burt. O čemu si uopće htio pri​ča​ti? Rekla sam ti da mo​ram ne​ka​mo ići. U de​vet sati imam po​du​ku iz fla​ute." "I da​lje ideš na sate fla​ute?" "To sam upra​vo i rekla. Što je? Reci mi što ti se mota po gla​vi pa se idem sre​di​ti." "Htio sam ti reći da mi je žao." Ona reče: "To si mi već re​kao." On upi​ta: "Imaš li ne​kog soka da ga po​mi​je​šam s votkom?" Otvo​ri​la je hlad​njak i po​če​la ga pretra​ži​va​ti. "Imam samo sok od grejpa", reče ona. "I to je do​bro", reče on. "Idem u ku​pa​oni​cu", reče ona. Po​pio je ša​li​cu soka od grejpa i votke. Za​pa​lio je ci​ga​re​tu i ba​cio ši​bi​cu u ve​li​ku pe​pe​lja​ru koja odu​vi​jek sto​ji na ku​hinjsko​me sto​lu. Pro​matrao je či​ko​ve ba​če​ne u nju. Neki od opu​ša​ka bili su osta​ci marke ci​ga​re​ta koje je pu​ši​la Vera, neki nisu. Neki su čak bili boje la​vande. Ustao je i istre​sao sa​držaj pe​pe​lja​re u su​do​per. 74

Ta pe​pe​lja​ra nije bila pra​va pe​pe​lja​ra. Bila je to ve​li​ka zdje​la od bru​še​nog i po​caklje​nog ka​me​na koju su na še​ta​lištu u Santa Cla​ri ku​pi​li od ne​kog bra​da​tog lonča​ra. Isprao ju je i obri​sao krpom. Vra​tio ju je na stol. Za​tim je u nju od​lo​žio svo​ju ci​ga​re​tu. V O D A je na šted​nja​ku po​če​la vre​ti upra​vo u tre​nutku kad je zazvo​nio te​le​fon. Čuo ju je kako otva​ra vra​ta ku​pa​oni​ce i do​vi​ku​je mu kroz dnevni bo​ra​vak. "Javi se na te​le​fon! Upra​vo idem pod tuš." Te​le​fon se na​la​zio u uglu ku​hi​nje, iza tave za prže​nje. Od​maknuo je tavu i po​di​gao slu​ša​li​cu. "Je li Charlie tamo?" upi​tao je glas. "Nije", od​go​vo​rio je Burt. "Do​bro", reče glas. Dok je tra​žio kavu, te​le​fon je po​novno zazvo​nio. "Charlie?" "Nije ov​dje", reče Burt. Ovaj put nije spustio slu​ša​li​cu. V E RA je u ku​hi​nju ušla odje​ve​na u je​ans i džemper četka​ju​ći kosu. Sta​vio je instant-kavu u ša​li​ce s vru​ćom vo​dom, a u svo​ju je ulio malo votke. Od​nio je ša​li​ce do sto​la. Uze​la je slu​ša​li​cu i osluški​va​la. Upi​ta​la je: "Što je sad ovo? Tko je zvao?" "Nitko", reče on. "Tko puši ci​ga​re​te u boji?" "Ja." "Ni​sam znao." "Eto, pu​šim ih." Sje​la mu je su​če​li​ce i po​če​la piti kavu. Pu​ši​li su i otre​sa​li pe​peo u pe​pe​lja​ru. Htio joj je reći neke stva​ri, ža​losne stva​ri, utješne stva​ri, nešto u tom sti​lu. "Pu​šim tri ku​ti​je dnevno", reče Vera. "Mislim, ako baš že​liš zna​ti što se ov​dje do​ga​đa." "Sve​mo​gu​ći Bože", reče Burt. Vera je ki​ma​la gla​vom. "Ni​sam zato do​šao", reče on. "Što si onda do​šao čuti? Htio si čuti da je izgorje​la kuća?" 75

"Vera", reče on. "Bo​žić je. Zato sam do​šao." "Bo​žić je bio ju​čer", reče ona. "Bo​žić je bio i pro​šao", reče. "Ne že​lim više čuti za Bo​žić." "Što misliš kako se ja osje​ćam?" upi​ta ju on. "Misliš li da se ra​du​jem blagda​ni​ma?" T E L E F O N je po​novno zazvo​nio. Burt je po​di​gao slu​ša​li​cu. "Netko tre​ba Charli​eja", reče on. "Što?" "Charli​eja", reče Burt. Vera se ja​vi​la na te​le​fon. Okre​nu​la mu je leđa dok je razgo​va​ra​la. Za​tim se okre​nu​la pre​ma nje​mu i rekla mu: "Ja​vit ću se u spa​va​ćoj sobi. Mo​žeš li spusti​ti slu​ša​li​cu kad stignem do dru​gog te​le​fo​na? Viknut ću kad mo​žeš spusti​ti." Uzeo je slu​ša​li​cu. Ona je otišla iz ku​hi​nje. Prislo​nio je slu​ša​li​cu na uho i slu​šao. Ništa nije čuo. Onda je čuo kako se neki čovjek na​kašlja​va. Za​tim je čuo kako Vera po​di​že slu​ša​li​cu onog dru​gog te​le​fo​na. Viknu​la je: "Može, Burt! Ja​vi​la sam se, Burt!" Spustio je slu​ša​li​cu, no i da​lje je gle​dao u te​le​fon. Otvo​rio je la​di​cu s pri​bo​rom za jelo i isprevrtao stva​ri u njoj. Otvo​rio je i dru​gu la​di​cu. Pogle​dao je u su​do​per. Oti​šao je u bla​go​va​oni​cu i uzeo nož za re​za​nje mesa. Vru​ćom je vo​dom uklo​nio masno​ću ko​jom je bio prekri​ven. Ru​ka​vom je obri​sao oštri​cu. Pri​šao je te​le​fo​nu, izvu​kao žicu i pre​re​zao ju bez ikakvih pro​ble​ma. Pregle​dao je pre​re​za​ne kra​je​ve žice. Onda je vra​tio te​le​fon na nje​go​vo mjesto u uglu, iza tave za prže​nje. VRA​TI​LA se u ku​hi​nju. Reče: "Te​le​fon ne radi. Jesi li di​rao te​le​fon?" Pogle​da​la je te​le​fon i po​digla ga s pulta. "Kurvin sine!" vrisnu ona. Vrišta​la je: "Na​po​lje, na​po​lje, tamo gdje i pri​pa​daš!" Uda​ra​la ga je te​le​fo​nom. "Sad mi je pun ku​fer! Zatra​žit ću za​bra​nu pri​la​za kući, eto, to ću uči​ni​ti!" Za​ču​lo se ding kada je tresnu​la te​le​fo​nom o pult. "Oti​ći ću kod susje​da pozva​ti po​li​ci​ju ako od​mah ne odeš!" Uzeo je pe​pe​lja​ru. Držao ju je za rub. Držao ju je kao čovjek koji se pripre​ma ba​ci​ti disk. "Mo​lim te", reče ona. "To je naša pe​pe​lja​ra." Izi​šao je kroz stražnja vra​ta. Nije bio si​gu​ran, no imao je do​jam kako je nešto do​76

ka​zao. Na​dao se kako je raščistio neke stva​ri. Stvar je u tome da usko​ro mo​ra​ju ima​ti ozbi​ljan razgo​vor. Bilo je stva​ri o ko​ji​ma su mo​ra​li razgo​va​ra​ti, bitnih stva​ri. Mo​ra​ju po​novno razgo​va​ra​ti. Možda na​kon blagda​na, kad sve nasta​vi svo​jim ti​je​kom. Mo​rat će joj, primje​ri​ce, reći kako je prokle​ta pe​pe​lja​ra zapra​vo usra​na zdje​la. Za​obi​šao je pitu na kolno​me pri​la​zu i ušao u auto. Upa​lio ga je i uba​cio u rikverc. Bilo je to teško izvesti sve dok nije od​lo​žio pe​pe​lja​ru.

77

SPOKOJ S I Š A O sam se. Sje​dio sam na sto​li​ci, a pre​ko puta mene, duž zida, sje​di​la su tri čovje​ka. Dvo​ji​cu od njih ni​sam ni​ka​da pri​je vi​dio. Jed​nog sam pre​poznao, samo ni​sam znao kamo bih ga smjestio. Pro​matrao sam ga dok se bri​jač ba​vio mo​jom ko​som. Po​igra​vao se čač​ka​li​com u usti​ma, na​bi​jen čovjek kratke, va​lo​vi​te kose. A onda sam ga ugle​dao s ka​pom u odo​ri, sitnih oči​ju koje bud​no motre pre​dvorje banke. Je​dan od pre​osta​le dvo​ji​ce bio je znatno sta​ri​ji, gla​ve obrasle kovrča​vom si​je​dom ko​som. Pu​šio je. Tre​ćem je, iako nije bio to​li​ko star, tje​me bilo go​to​vo će​la​vo, ali mu je sa stra​ne kosa pa​da​la pre​ko uši​ju. No​sio je čizme kakve ima​ju drvosje​če i hla​če koje su se sja​ji​le od mo​tornog ulja. Bri​jač je po​lo​žio ruku na moju gla​vu kako bi ju okre​nuo i bo​lje pogle​dao. Za​tim se obra​tio ču​va​ru: "Onda, jesi li ulo​vio je​le​na, Charles?" Svi​đao mi se taj bri​jač. Nismo se do​voljno pozna​va​li da bismo se zva​li ime​nom. No ipak me pre​poznao kad sam do​šao na ši​ša​nje. Znao je da sam ne​koć pe​cao. Pa smo razgo​va​ra​li o ri​bo​lo​vu. Mislim da se nije ba​vio lo​vom. Ali on je mo​gao razgo​va​ra​ti o bilo ko​joj temi. U tom je smislu uisti​nu bio do​bar bri​jač. "Čud​na je to pri​ča, Bili. Prokle​to glu​pa", reče ču​var. Izva​dio je čač​ka​li​cu iz usta i od​lo​žio ju u pe​pe​lja​ru. Od​mahnuo je gla​vom. "I je​sam i ni​sam. Tako da je od​go​vor na tvo​je pi​ta​nje i da i ne." Nije mi se svi​đao nje​gov glas. Taj glas nije bio primje​ren ču​va​ru. Nije to bio glas ka​kav biste oče​ki​va​li. Ona dru​ga dvo​ji​ca po​di​go​še pogled. Sta​ri​ji je muška​rac listao neki ča​so​pis i pu​šio, dru​gi je držao no​vi​ne. Spusti​še ono u što su gle​da​li i okre​nu​še se pre​ma ču​va​ru kako bi ga slu​ša​li. "Nasta​vi, Charles", reče bri​jač. "Da ču​je​mo." Bri​jač mi je po​novno okre​nuo gla​vu i nasta​vio me ši​ša​ti apa​ra​ti​ćem. B I L I smo gore, na gre​be​nu Fikle. Moj sta​ri, ja i kli​njo. Bili smo u hajci. Sta​ri je pre​dvo​dio jed​nu, a kli​njo i ja dru​gu sku​pi​nu. Kli​njo je imao jaknu s ka​pu​lja​čom, prokle​to maski​rao platno. Bilo mu je muka od cuge koju je po​lo​kao pa je či​tav dan pio vodu, i svo​ju i moju. Bilo je posli​je​pod​ne, a mi smo bili vani još od svi​ta​nja. No, i da​lje smo se na​da​li. Misli​li smo kako će lovci u pod​nožju pre​ma nama potje​ra​ti je​78

le​na. Sje​di​li smo iza sru​še​nog sta​bla i če​ka​li kad u do​li​ni za​čusmo puc​nja​vu." "Tamo do​lje su voć​nja​ci", re​kao je tip s no​vi​na​ma. On se nepre​kid​no vrpo​ljio, pre​ba​cio bi jed​nu nogu pre​ko dru​ge, ma​hao čizmom neko vri​je​me, a za​tim po​novno pre​ba​cio noge. "Je​le​ni vole lu​nja​ti tim voć​nja​ci​ma." "Toč​no", reče ču​var. "Noću ta ko​pi​lad ula​zi unutra i jede one ze​le​ne ja​bu​či​ce. Dakle, čuli smo puc​nja​vu dok smo besposle​no sje​di​li kad se iz ši​ka​re, na ma​nje od sto sto​pa, pope do​bri sta​ri srndać. Kli​njo ga, na​ravno, ugle​da u istom tre​nutku kad i ja, baci se na tlo i pri​pu​ca. Šupljogla​vac. Srnda​ću od kli​nje nije pri​je​ti​la ni​kakva opasnost. No, nije znao odakle do​la​ze puc​nji. Nije znao na koju bi stra​nu po​bje​gao. Onda sam ja opa​lio. U či​ta​voj sam ga zbrci samo oša​mu​tio." "Oša​mu​tio?" upi​ta bri​jač. "Oša​mu​tio, zna​te već", reče ču​var. "Bio je to po​go​dak u trbuh. To je kao da si ga oša​mu​tio. Tad on spusti gla​vu i poč​ne drhta​ti. Drhti ci​je​lim ti​je​lom. Kli​njo i da​lje puca. A ja, ja sam se osje​ćao kao da sam se vra​tio u Ko​re​ju. I tako sam po​novno za​pu​cao, ali sam pro​ma​šio. Onda do​bri sta​ri gospo​din Srndać po​bjegne u grmlje. No tada, bo​ga​mi, više nije bio pretje​ra​no po​le​tan. Kli​njo je ni za što ispu​cao sve stre​lji​vo. No, ja sam ga​đao so​lid​no. Stre​sao sam mu jed​no u cri​je​va. Na to sam mislio kad sam re​kao da sam ga oša​mu​tio." "I što je onda bilo?" reče tip s no​vi​na​ma koje je u me​đuvre​me​nu smo​tao i nji​ma se lupkao po ko​lje​nu. "Što je onda bilo? Si​gurno ste ga sli​je​di​li. Oni uvi​jek tra​že skro​vi​to mjesto na ko​jem će umri​je​ti." "Išli ste nje​go​vim tra​gom?" upi​ta sta​ri​ji muška​rac, premda to i nije bilo pra​vo pi​ta​nje. "Je​sam. Ja i kli​njo, sli​je​di​li smo ga. No, deč​ko nije bio od neke ko​risti. Pu​tem mu je pozli​lo, uspo​ra​vao nas je. Ta bu​da​la", ču​var se nasmi​jao prisje​ća​ju​ći se pri​zo​ra. "Piti pivo, lo​vi​ti ženske ci​je​lu noć i onda tvrdi​ti da mo​žeš ulo​vi​ti je​le​na. Sad se, bo​ga​mi, opa​me​tio. Na​ravno da smo sli​je​di​li srnda​ćev trag. I to do​bar trag. Krv na tlu, krv na lišću. Krv posvu​da. Ni​ka​da ni​sam vi​dio srnda​ća s to​li​ko krvi. Ne znam kako je uopće taj gad mo​gao ho​da​ti." "Po​ne​kad ho​da​ju une​dogled", reče tip s no​vi​na​ma. "Uvi​jek pro​na​la​ze neko skro​vi​to mjesto na ko​jem će umri​je​ti." "Nepresta​no sam kli​nji na​bi​jao na nos to što je pro​ma​šio, a kada se zbog toga istre​sao na mene, opa​lio sam mu pljusku. Toč​no tu." Ču​var je ce​re​ći se po​ka​zi​vao na jed​nu stra​nu svo​je gla​ve. "Opleo sam ga pre​ko prokle​tog uha, tog prokle​tog klinca. Nije prestar. Tre​ba​lo mu je to. Dakle, stvar je u tome da se pre​vi​še smra​či​lo da bismo pra​ti​li trag, a i što uči​ni​ti s klincem koji leži i povra​ća." "Pa, ko​jo​ti su do sada tog je​le​na već si​gurno šče​pa​li", reče tip s no​vi​na​ma. "A i 79

gavra​no​vi i jastre​bo​vi." Razmo​tao je no​vi​ne, po​ravnao ih i od​lo​žio na stra​nu. Po​novno je prekri​žio noge. Pogle​dom je pre​šao pre​ko svih nas i od​mahnuo gla​vom. Onaj sta​ri​ji čovjek okre​nuo je svo​ju sto​li​cu i gle​dao kroz pro​zor. Za​pa​lio je ci​ga​re​tu. "Pretpostavljam", reče ču​var. "Šte​ta. Bio je to ve​li​ki sta​ri kuč​kin sin. I tako, Bille, od​go​vor na tvo​je pi​ta​nje je da je​sam i ni​sam ulo​vio je​le​na. No, na sto​lu smo ipak ima​li srne​ti​ne. Isposta​vi​lo se da je moj sta​ri u me​đuvre​me​nu ipak uspio po​ku​pi​ti za sebe mali pa​ro​žak. U lo​gor se vra​tio pri​je nas, obje​sio je ulov i po​čeo va​di​ti glatku utro​bu, jetru, srce i bu​bre​ge, koje je umo​tao u vošta​ni pa​pir i sta​vio u pre​no​si​vi hlad​njak. Pa​ro​žak. Pra​vo malo ko​pi​le. Sta​ri je ipak bio pun sebe." Ču​var se osvrtao oko sebe kao da se sve​ga prisje​ća. Onda je uzeo čač​ka​li​cu i vra​tio ju u usta. Onaj je sta​ri​ji čovjek izva​dio ci​ga​re​tu iz usta i okre​nuo se pre​ma ču​va​ru. Uzdahnuo je i re​kao: "Tre​ba​li biste biti tamo, u šumi, i tra​ži​ti je​le​na umjesto da ov​dje če​ka​te ši​ša​nje." "Ne mo​žeš mi se tako obra​ća​ti", reče ču​var. "Sta​ri prdo​njo. Vi​dio sam je tebe već neg​dje." "I ja sam tebe već vi​dio", reče sta​ri. "Deč​ki, dosta je bilo. Ovo je moja bri​jač​ni​ca", reče bri​jač. "Tre​bao bih ja tebi opa​li​ti pljusku", reče sta​ri. "Tre​bao bi po​ku​ša​ti", reče ču​var. "Charles", reče bri​jač. Bri​jač je od​lo​žio če​šalj i ška​re na pult i po​lo​žio ruke na moja ra​me​na, kao da je mislio da ću sko​či​ti sa sto​li​ce i ba​ci​ti se izme​đu njih. "Alberte, već go​di​na​ma ši​šam i Charle​sa i nje​go​va sina. Vo​lio bih da presta​ne​te." Bri​jač je na​izmjence pogle​da​vao dvo​ji​cu muška​ra​ca. Ruke su mu i da​lje bile na mo​jim ra​me​ni​ma. "Nasta​vi​te vi to vani", reče tip s no​vi​na​ma, raspa​livši se i na​da​ju​ći se ne​če​mu. "Dosta", reče bri​jač. "O tome više ne že​lim čuti ni ri​je​či. Alberte, ti si slje​de​ći na redu. Sada." Bri​jač se okre​nuo pre​ma tipu s no​vi​na​ma. "Ne​mam pojma tko ste, gospo​di​ne, no ipak bih vo​lio da se u ovo ne uple​će​te." Č U V A R je ustao. Reče: "Mislim da ću na ši​ša​nje doći nešto kasni​je. Ovo mi društvo ne od​go​va​ra." Ču​var je izi​šao i snažno za​lu​pio vra​ti​ma. 80

Sta​ri​ji je tip pri​pa​lio novu ci​ga​re​tu. Gle​dao je kroz pro​zor. Pažlji​vo je pro​uča​vao nešto na svo​joj ruci. Ustao je i sta​vio še​šir na gla​vu. "Žao mi je, Bili", reče sta​ri. "Mogu ova​kav još ne​ko​li​ko dana." "U redu, Alberte", reče bri​jač. Kada je sta​ri izi​šao, bri​jač je pri​šao pro​zo​ru i gle​dao ga kako od​la​zi. "Albert će usko​ro umri​je​ti od emfi​ze​ma", reče bri​jač sto​je​ći kraj pro​zo​ra. "Ne​ka​da smo za​jed​no išli na pe​ca​nje. Na​učio me sve​mu što znam o lo​so​si​ma. Žene. Ne​kad su pu​za​le za sta​rim. Razlju​tio se, ipak. Ali, isti​ni za vo​lju, bilo je tu pro​vo​ci​ra​nja." Čovjek s no​vi​na​ma nije mo​gao mirno sje​di​ti. Ho​dao je uoko​lo zastajku​ju​ći kako bi sve pregle​dao, vje​ša​li​cu za še​ši​re, Billo​ve fo​togra​fi​je s pri​ja​te​lji​ma, ka​lendar s pri​zo​ri​ma iz lje​va​oni​ce že​lje​za. Pogle​dao je sva​ku stra​ni​cu. Čak je pro​učio i Billo​vu diplo​mu bri​ja​ča koja je uokvi​re​na visje​la na zidu. Onda se okre​nuo i re​kao: "Idem i ja", na​kon čega je izi​šao baš kao što je i ka​zao. "Onda, že​li​te li da vas do kra​ja oši​šam ili ne?" upi​tao me bri​jač kao da sam ja bio uzrok sve​mu. B R I J A Č je sto​li​cu okre​nuo tako da sam se vi​dio u zrca​lu. Po​lo​žio je ruke s obi​ju stra​na moje gla​ve. Posljed​nji me put namjestio i spustio svo​ju gla​vu tik do moje. Gle​da​li smo za​jed​no u zrca​lo, nje​go​ve su ruke i da​lje uokvi​ri​va​le moju gla​vu. Gle​dao sam se, a i on me gle​dao. Čak i ako je nešto pri​mi​je​tio, bri​jač nije ko​menti​rao. Pro​šao je prsti​ma kroz moju kosu. Po​la​ga​no, kao da razmišlja o ne​čem dru​gom. Pro​šao je prsti​ma kroz moju kosu. Nježno, kao lju​bavnik. Do​go​di​lo se to u Crescentu, u Ka​li​forni​ji, bli​zu gra​ni​ce s Ore​go​nom. Ubrzo na​kon toga na​pustio sam grad. Ali da​nas sam razmišljao o tom mjestu, Crescentu, i o tome kako sam on​dje po​ku​šao sa svo​jom supru​gom za​po​če​ti novi ži​vot, i kako sam, u bri​ja​če​voj sto​li​ci toga jutra, od​lu​čio oti​ći. Razmišljao sam da​nas o spo​ko​ju što sam ga osje​tio kad sam sklo​pio oči dok su nje​go​vi prsti pro​la​zi​li kroz moju kosu, o me​ko​ći nje​go​vih prsti​ju, o kosi koja je istog tre​na po​če​la rasti.

81

POPULARNA MEHANIKA R A N O toga dana vri​je​me se pro​mi​je​ni​lo i sni​jeg se to​pio u prlja​vu vodu. Tra​ci te prlja​ve vode tekli su niz niski pro​zor okre​nut pre​ma dvo​rištu. Auto​mo​bi​li su pljuska​ju​ći pro​la​zi​li kroz bljuzga​vi​cu na uli​ci, nad ko​jom se spuštao mrak. I u kući je posta​ja​lo mrač​no. Bio je u spa​va​ćoj sobi i trpao odje​ću u kovčeg kad se ona po​ja​vi​la na vra​ti​ma. Dra​go mi je što od​la​ziš! Dra​go mi je što od​la​ziš! reče ona. Ču​ješ? Nasta​vio je spre​ma​ti stva​ri u kovčeg. Kuč​kin sine! Tako mi je dra​go što od​la​ziš! Po​če​la je pla​ka​ti. Više mi ne mo​žeš ni u oči pogle​da​ti, zar ne? Tada je ugle​da​la be​bi​nu fo​togra​fi​ju na kre​ve​tu i uze​la ju. Pogle​dao ju je, a ona je bri​sa​la oči i zagle​da​la se u nje​ga pri​je no što će oti​ći u dnevnu sobu. Vra​ti to, reče on. Samo po​ku​pi svo​je prnje i idi, reče ona. Nije od​go​vo​rio. Zatvo​rio je kovčeg, odje​nuo ka​put, pogle​dom pre​šao pre​ko spa​va​će sobe i uga​sio svjetlo. Onda je oti​šao u dnevnu sobu. Sta​ja​la je na vra​ti​ma male ku​hi​nje s dje​ča​či​ćem u na​ru​čju. Hoću bebu, reče on. Jesi li po​lu​dio? Ni​sam, ali hoću bebu. Poslat ću ne​kog da dođe po nje​zi​ne stva​ri. Ne​ćeš ni dirnu​ti bebu, reče ona. Beba je po​če​la pla​ka​ti i ona je uklo​ni​la de​ki​cu s nje​zi​ne gla​ve. Oh, oh, rekla je gle​da​ju​ći bebu. Kre​nuo je pre​ma njoj. Za Boga mi​lo​ga! po​vi​ka​la je. Ko​raknu​la je natrag u ku​hi​nju. Hoću bebu. Gubi se! Okre​nu​la se i po​ku​ša​la bebu ugu​ra​ti u kut, iza šted​nja​ka. Ipak joj je uspio pri​ći. Po​segnuo je ru​ka​ma pre​ko šted​nja​ka i čvrsto šče​pao bebu. 82

Pusti ju, reče on. Gubi se, gubi se! vi​ka​la je. Beba je vrišta​la, a lice joj se za​crve​nje​lo. U tuč​nja​vi su sru​ši​li lo​nac s cvi​je​ćem koji je vi​sio iza šted​nja​ka. Pri​tisnuo ju je uza zid po​ku​ša​va​ju​ći joj osla​bi​ti sti​sak. Držao je bebu i gu​rao ženu svom svo​jom te​ži​nom. Pusti ju, reče on. Neću, reče ona. Ozli​je​dit ćeš bebu, reče. Neću ozli​je​di​ti bebu, reče on. Kroz ku​hinjski pro​zor više nije do​pi​ra​lo ni​kakvo svjetlo. U po​lu​ta​mi je jed​nom ru​kom po​ku​ša​vao razmaknu​ti nje​zi​ne čvrsto stegnu​te prste, dok je ispod pa​zu​ha dru​ge ruke čvrsto držao bebu koja je vrišta​la. Osje​ća​la je kako joj si​lom otva​ra šaku. Osje​ća​la je kako beba od​la​zi iz nje​zi​na na​ru​čja. Ne! vrisnu​la je osta​ju​ći praznih ruku. Tre​ba​la bi biti nje​zi​na, ta beba. Čvrsto je zgra​bi​la dru​gu be​bi​nu ruku. Uhva​ti​la je bebu oko zaglavka i po​vukla pre​ma sebi. No, on nije po​puštao. Osje​ćao je kako mu beba kli​zi iz ruku pa ju je vrlo snažno po​vu​kao natrag. I tako je pro​blem bio ri​je​šen.

83

SVE SE PRILIJEPILO ZA NJEGA O N A pro​vo​di Bo​žić u Mi​la​nu i želi zna​ti kako je bilo kad je bila klinka. Reci mi, kaže ona. Reci mi kako je bilo kad sam bila klinka. Pi​juc​ka Stre​gu, čeka i pro​matra ga iz​bli​za. Ona je vitka i atraktivna dje​vojka, hlad​na drža​nja, bo​rac od gla​ve do pete. Davno je to bilo. Pri​je dva​de​set go​di​na, kaže on. Sje​ti se, kaže ona. Hajde. Što že​liš čuti? pita on. Što bih ti još mo​gao reći? Mo​gao bih li prepri​ča​ti ono što se do​go​di​lo dok si još bila beba. I ti si u pri​či, kaže on. Ali samo neznatno. Pri​čaj, kaže ona. No prvo nam pripra​vi još jed​no piće, tako da ne mo​raš usta​ja​ti usred pri​če. On se vra​ća iz ku​hi​nje s pi​ćem, sje​da u svo​ju sto​li​cu, po​či​nje. B I L I su još klinci, no ludo su se vo​lje​li, taj osamna​esto​go​dišnji mla​dić i se​damna​esto​go​dišnja dje​vojka, kad su od​lu​či​li vjenča​ti se. Ubrzo na​kon toga do​bi​li su kćerku. Beba je li​je​po napre​do​va​la toga kasno​ga stu​de​no​ga, bilo je to hlad​no razdob​lje koje se poklo​pi​lo s vru​huncem se​zo​ne lova na barske pti​ce. Mla​dić je, na​po​mi​njem, vo​lio ići u lov. To je bi​tan de​talj ove pri​če. Mla​dić i dje​vojka, suprug i supru​ga, otac i majka, živje​li su u stanči​ću ispod zu​barske ordi​na​ci​je. Sva​ke su ve​če​ri čisti​li zu​barsku ordi​na​ci​ju u zamje​nu za besplatnu sta​na​ri​nu i re​ži​je. Lje​ti su se bri​nu​li i o travnja​ku i cvi​jetnja​ku. Zimi je mla​dić čistio sni​jeg i ka​me​nom so​lju po​si​pao no​gostu​pe. Pra​tiš li me? Imaš li neku pre​dodž​bu? Imam, kaže ona. Do​bro, kaže on. Zu​bar je jed​no​ga dana otkrio da nje​go​va zaglavlja ko​riste za pi​sa​nje vlasti​tih pi​sa​ma. No, to je već dru​ga pri​ča. Usta​je iz naslo​nja​ča i gle​da kroz pro​zor. Vidi cri​je​pom pokri​ve​ne kro​vo​ve i sni​jeg koji na njih gusto pada. Pri​čaj, kaže ona. Klinci su se strašno vo​lje​li. Uz to su ima​li i ve​li​kih ambi​ci​ja. Nepresta​no su go​vo​ri​li o stva​ri​ma koje će jed​no​ga dana ra​di​ti, o mjesti​ma na koja će otpu​to​va​ti. 84

Mla​dić i dje​vojka su spa​va​li u spa​va​ćoj sobi, a beba u dnevnoj. Re​ci​mo da su bebi bila pri​bližno tri mje​se​ca i tek se ne​davno presta​la bu​di​ti noću. Onda se mla​dić jed​ne su​bo​te na​ve​čer na​kon spre​ma​nja malo za​držao u zu​barskoj ordi​na​ci​ji i nazvao sta​rog oče​vog pri​ja​te​lja, lovca. Carl, reče mla​dić kad mu se čovjek ja​vio na te​le​fon. Vje​ro​vao ti ili ne, ali postao sam otac. Česti​tam, reče Carl. Kako supru​ga? Do​bro je, Carl. Svi smo do​bro. To je do​bro, reče Carl. Dra​go mi je to čuti. Ako si me nazvao zbog lova, onda ti mo​ram nešto reći. Gu​sa​ka ima ko u pri​či. Ni​ka​da ih ni​sam to​li​ko vi​dio. Da​nas sam ih ulo​vio pet. Ujutro se vra​ćam pa mo​žeš poći sa mnom ako že​liš. Že​lim, reče mla​dić. Mla​dić je spustio slu​ša​li​cu i si​šao kako bi to pri​općio dje​vojci. Gle​da​la ga je dok je sla​gao pri​bor. Lo​vač​ka jakna, torba s mu​ni​ci​jom, čizme, ča​ra​pe, lo​vač​ka kapa, duge gaće, sač​ma​ri​ca. Kada se misliš vra​ti​ti? upi​ta dje​vojka. Najvje​ro​jatni​je oko pod​ne​va, reče mla​dić. A možda i kasni​je, oko šest sati. Je li to pre​kasno? Do​bro je, reče ona. Beba i ja ćemo se sna​ći. Idi i za​ba​vi se. Odje​nut ćemo bebu kad se bu​deš vra​tio i oti​ći posje​ti​ti Sally. Mla​dić reče: Do​bra za​mi​sao. Sally je bila dje​vojči​na sestra. Izra​zi​to li​je​pa. Ne znam jesi li vi​dje​la nje​zi​ne fo​togra​fi​je. Mla​dić je bio malo za​ljub​ljen u Sally, baš kao i u Betsy, dru​gu dje​vojči​nu sestru. Često je dje​vojci go​vo​rio kako bi na​va​lio na Sally da nisu vjenča​ni. A na Betsy? pi​ta​la bi ga ona. Teško mi je prizna​ti, ali mislim da je zgod​ni​ja i od mene i od Sally. Na​va​lio bi na Betsy? I na Betsy, od​go​va​rao bi mla​dić. P O S L I J E ve​če​re je po​ja​čao peć i po​mo​gao joj oku​pa​ti bebu. Po​novno se di​vio dje​te​tu, koje je ima​lo i nje​go​ve i nje​zi​ne crte. Si​ćušno je ti​je​lo po​suo pu​de​rom. Po​suo je čak i mjesta izme​đu prsti​ju na no​ga​ma i ru​ka​ma. Pro​lio je vodu iz ka​di​ce u umi​va​onik, a onda je oti​šao kat iznad provje​ri​ti kakvo je vri​je​me. Bilo je oblač​no i hlad​no. Tra​va, zapra​vo ono što je osta​lo od nje, na​li​ko​va​la je na ša​torsko platno, kru​ta i siva pod svjetlom ulič​nih svje​tiljki. Go​mi​le sni​je​ga le​ža​le su uz no​gostup. Pro​šao je auto​mo​bil. Čuo je pi​je​sak ispod guma. Tru​dio se za​misli​ti kako će mu biti sutra, guske koje mu pro​li​je​ću iznad gla​ve, 85

i sač​ma​ri​cu koja mu se na​kon sva​kog puc​nja za​bi​ja u rame. Onda je zaklju​čao vra​ta i si​šao. Po​ku​ša​li su či​ta​ti u kre​ve​tu. No, obo​je su zaspa​li, prvo ona, pušta​ju​ći da joj ča​so​pis pad​ne na poplun. P R O B U D I O ga je be​bin plač. U dnevnoj je sobi svjetlo bilo upa​lje​no, a dje​vojka je sta​ja​la pokraj dje​čjeg kre​ve​ti​ća lju​lja​ju​ći bebu u na​ru​čju. Za​tim je bebu po​lo​ži​la u kre​ve​tić, uga​si​la svjetlo i vra​ti​la se u kre​vet. Po​novno je čuo be​bin plač. Dje​vojka se nije ni po​maknu​la. Beba je histe​rič​no pla​ka​la, a za​tim presta​la. Mla​dić je prvo osluški​vao, a za​tim je zaspao. No, po​novno ga je pro​bu​dio be​bin plač. U dnevnoj je sobi gorje​lo svjetlo. Sjeo je i upa​lio noć​nu svje​tiljku. Ne znam što ne va​lja, reče dje​vojka še​ta​ju​ći se s be​bom na ru​ka​ma. Pro​mi​je​ni​la sam joj pe​le​ne i nahra​ni​la ju, no ona sve​jed​no pla​če. To​li​ko sam umorna da bi mi mogla ispasti iz ruku. Vra​ti se u kre​vet, reče mla​dić. Ja ću ju malo no​sa​ti. Ustao je i uzeo bebu, a dje​vojka se vra​ti​la u kre​vet. Samo je malo nu​naj, do​ba​ci​la mu je dje​vojka iz spa​va​će sobe. Možda će po​novno zaspa​ti. Mla​dić je s be​bom na ru​ka​ma sjeo na sofu. Lju​ljuškao ju je u kri​lu dok nije zaklo​pi​la oči i dok i nje​mu sa​mom nisu ote​ža​li kapci. Nježno je po​di​gao bebu i spustio ju u kre​ve​tić. Bilo je petna​est mi​nu​ta do če​ti​ri, što mu je ostavlja​lo još četrde​set pet mi​nu​ta sna. Otpu​zao je do kre​ve​ta i zaspao. No, ne​ko​li​ko mi​nu​ta kasni​je beba je po​novno zapla​ka​la pa su obo​je usta​li. Mla​dić je uči​nio užasnu stvar. Opso​vao je. Za Boga mi​lo​ga, što ti je? reče dje​vojka mla​di​ću. Možda je bo​lesna ili tako nešto. Možda ju nismo smje​li ku​pa​ti. Mla​dić je uzeo bebu. Beba se ri​ta​la i smi​ja​la. Gle, reče mla​dić. Mislim da joj nije ništa. Kako znaš? upi​ta dje​vojka. Daj mi ju. Si​gurno joj mo​ram nešto dati, samo ne znam što. Dje​vojka je bebu po​novno po​lo​ži​la u kre​ve​tić. Mla​dić i dje​vojka su ju pro​matra​li, a beba je po​novno po​če​la pla​ka​ti. Dje​vojka je uze​la bebu. Bebo, bebo, go​vo​ri​la je dje​vojka sa su​za​ma u oči​ma. 86

Vje​ro​jatno ju boli trbuščić, reče mla​dić. Dje​vojka nije od​go​vo​ri​la. Nasta​vi​la je nu​na​ti bebu ne oba​zi​ru​ći se na momka. M L A D I Ć je če​kao. Oti​šao je u ku​hi​nju i sta​vio vodu za kavu. Na​vu​kao je vu​ne​no do​nje rub​lje pre​ko kratkih hla​či​ca i ma​ji​ce, za​kopčao se i odje​nuo. Što ra​diš? upi​ta dje​vojka. Idem u lov, od​go​vo​ri mla​dić. Mislim da ne bi tre​bao, reče ona. Ne že​lim da me osta​viš s njom u takvom sta​nju. Carl ra​ču​na na mene, reče mla​dić. Ispla​ni​ra​li smo to. Uopće me ne za​ni​ma što ste ti i Carl pla​ni​ra​li, reče ona. A ni Carl me uopće ne za​ni​ma. Čak ga ni ne pozna​jem. Upozna​la si Carla. Pozna​ješ ga, reče mla​dić. Što že​liš reći kad ka​žeš da ga ne pozna​ješ? To nije bitno i ti to znaš, reče dje​vojka. U čemu je onda stvar? upi​ta mla​dić. Stvar je u tome da smo to ispla​ni​ra​li. Dje​vojka reče: Ja sam tvo​ja žena. Ovo je tvo​ja beba. Bo​lesna je, ili nešto tako. Pogle​daj ju. Zašto bi ina​če pla​ka​la? Znam da si mi žena, reče mla​dić. Dje​vojka poče pla​ka​ti. Vra​ti​la je bebu u kre​ve​tić. No. beba je po​novno po​če​la pla​ka​ti. Dje​vojka je obri​sa​la oči o ru​kav spa​va​ći​ce i uze​la bebu u na​ru​čje. M L A D I Ć je ve​zao ve​zi​ce na čizma​ma. Odje​nuo je ko​šu​lju, džemper, ka​put. Na šted​nja​ku je čajnik po​čeo zvižda​ti. Mo​rat ćeš iza​bra​ti, reče dje​vojka. Carl ili mi. Ozbiljno mislim. Kako to misliš? upi​ta mla​dić. Čuo si što sam rekla, od​go​vo​ri dje​vojka. Mo​rat ćeš bi​ra​ti že​liš li obi​telj. Zu​ri​li su jed​no u dru​go. Onda je mla​dić uzeo svo​ju lo​vač​ku opre​mu i izi​šao. Upa​lio je auto​mo​bil. Po​tom je s pro​zo​ra ostru​gao led. Isklju​čio je mo​tor i neko je vri​je​me ne​po​mič​no sje​dio u auto​mo​bi​lu. Za​tim je izi​šao i vra​tio se u stan. Svjetlo u dnevnoj sobi bilo je upa​lje​no. Dje​vojka je spa​va​la na kre​ve​tu. Do nje je spa​va​la beba. Mla​dić je izuo čizme. Za​tim se potpu​no ra​zo​dje​nuo. Ostao je u ča​ra​pa​ma i du​gim ga​ća​ma. Sjeo je na sofu i po​čeo či​ta​ti ne​djeljne no​vi​ne. 87

Dje​vojka i beba su i da​lje spa​va​le. Ne​du​go po​tom mla​dić je oti​šao u ku​hi​nju i po​čeo prži​ti sla​ni​nu. Dje​vojka se po​ja​vi​la u kuć​nom ogrta​ču i zagrli​la mla​di​ća. Hej, re​kao je mla​dić. Žao mi je, reče dje​vojka. Nema pro​ble​ma, reče mla​dić. Ni​sam htje​la tako eksplo​di​ra​ti. Ja sam kriv, reče on. Sje​di, reče dje​vojka. Što ka​žeš za pa​la​činke sa sla​ni​nom? Do​bro zvu​či, reče mla​dić. Izva​di​la je sla​ni​nu iz tave i po​če​la mu​ti​ti ti​jesto za pa​la​činke. Sjeo je za stol i gle​dao ju kako se kre​će ku​hi​njom. Sta​vi​la je pred nje​ga ta​njur sa sla​ni​nom i pa​la​činkom. Razma​zao je maslac i za​lio pa​la​činku si​ru​pom. Kad je po​čeo re​za​ti, ta​njur se prevrnuo i pao mu u kri​lo. Nevje​ro​jatno, uzviknuo je ska​ču​ći od sto​la. Kad bi se samo mo​gao vi​dje​ti, reče dje​vojka. Pogle​dao je pre​ma do​lje i vi​dio da se sve pri​li​je​pi​lo za nje​go​vo do​nje rub​lje. A umi​rao sam od gla​di, reče on vrte​ći gla​vom. Umi​rao si od gla​di, reče ona smi​ju​ći se. Svu​kao je vu​ne​no do​nje rub​lje i ba​cio ga kroz vra​ta ku​pa​oni​ce. Onda je ra​ši​rio ruke i dje​vojka mu je uletje​la u zagrljaj. Ne​će​mo se više sva​đa​ti, reče ona. Mla​dić reče: Ne​će​mo. U S T A J E sa sto​li​ce i po​novno im puni čaše. I to je to, kaže on. Kraj pri​če. Prizna​jem da to i nije neka pri​ča. Bila je za​nimlji​va, kaže ona. On sli​je​že ra​me​ni​ma i s pi​ćem pri​la​zi pro​zo​ru. Već se spustio mrak, no sni​jeg još uvi​jek pada. Stva​ri se mi​je​nja​ju, kaže on. Ne znam kako se to do​ga​đa. Mi​je​nja​ju se čak i kada mi toga nismo svjesni, kad to i ne že​li​mo. Da, toč​no, samo... Ona ne dovrša​va za​po​če​tu re​če​ni​cu. Mi​je​nja temu. Vidi ju u pro​zo​ru, pomno pro​matra nje​zi​ne nokte. Onda ona po​di​že gla​vu. Ži​vahnim ga gla​som pita hoće li joj na​po​kon po​ka​za​ti grad. On kaže: Na​vu​ci čizme pa ide​mo. 88

Ipak se ne miče od pro​zo​ra, prisje​ća se. Smi​ja​li su se. Stisnu​li su se jed​no uz dru​go i smi​ja​li su se do suza, a sve je osta​lo - hlad​no​ća i mjesto na koje je htio ići - bilo vani, bar nakratko.

89

O ČEMU GOVORIMO KAD GO​VO​RI​MO O LJU​BA​VI G O V O R I O je moj pri​ja​telj Mel Mc​Ginnis. Mel Mc​Ginnis je kardi​olog i to mu po​ne​kad daje za pra​vo. Nas četve​ro sje​di​li smo oko ku​hinjsko​ga sto​la i pili džin. Sunče​vo je svjetlo do​pi​ra​lo kroz pro​zor iznad su​do​pe​ra i obasja​va​lo ku​hi​nju. Tu smo bili Mel, ja, nje​go​va dru​ga žena Te​re​sa - Terri, tako smo ju zva​li - i moja supru​ga La​ura. Tad smo živje​li u Albuqu​erqu​eu. No nitko od nas nije bio tamo ro​đen. Na sto​lu je bila po​su​da s le​dom. I dok su džin i to​nik kru​ži​li sto​lom, ne​ka​ko smo na​če​li temu o lju​ba​vi. Mel je smatrao kako pra​va lju​bav nije ništa ma​nja od du​hovne. Re​kao je da je pri​je me​di​cinske ško​le pet go​di​na pro​veo u sje​me​ništu. Re​kao je da te go​di​ne pro​ve​de​ne u sje​me​ništu još uvi​jek smatra najvažni​jim go​di​na​ma svog ži​vo​ta. Terri je rekla da ju je čovjek s ko​jim je živje​la pri​je Mela to​li​ko vo​lio da ju je htio ubi​ti. Za​tim je rekla: "Jed​ne me noći pre​tu​kao. Uhva​tio me za nožne zglo​bo​ve i vu​kao po dnevnoj sobi. Nepresta​no je po​navljao: 'Vo​lim te, vo​lim te, kuč​ko jed​na.' I da​lje me vu​kao po dnevnoj sobi. Gla​vom sam uda​ra​la o stva​ri." Tad nas je pogle​da​la. "Što biste vi uči​ni​li s takvom lju​bavlju?" Bila je ona košča​ta žena, li​je​pa lica, tamnih oči​ju i keste​njaste kose koja joj je pa​da​la niz leđa. Vo​lje​la je tirkizne ogrli​ce i vi​se​će na​ušni​ce. "Bože dra​gi, ne budi ble​sa​va. To nije lju​bav i ti to znaš", reče Mel. "Ne znam kako biste vi to nazva​li, ali sam si​gu​ran da to ne tre​ba nazva​ti lju​bavlju." "Reci što ho​ćeš, ali ja znam da je to bila lju​bav", reče Terri. "Znam da zvu​či ble​sa​vo, no ipak je tako. Lju​di se razli​ku​ju, Mel. Po​ne​kad se po​na​šao kao lu​đak. Do​bro. Ali, vo​lio me. Na samo nje​mu svojstven na​čin, ali me ipak vo​lio. To je bila lju​bav, Mel. Ne​moj reći da nije." Mel je uzdahnuo. Okre​nuo se pre​ma La​uri i meni drže​ći čašu u ruci. "Pri​je​tio je da će me ubi​ti", reče Mel. Iska​pio je čašu i po​segnuo za bo​com dži​na. "Terri je ro​manti​čarka. Terri je iz ško​le uda​ri-me-tako-da-znam-da-me-vo​liš. Terri, srce, ne gle​daj me tako." Mel se istegnuo pre​ko sto​la i prsti​ma do​taknuo Terrin obraz. Na​ce​rio joj se. "Sad će po​če​ti fanta​zi​ra​ti", reče Terri. "Fanta​zi​ra​ti o čemu?" reče Mel. "O čemu bih mo​gao fanta​zi​ra​ti? Znam što znam. 90

I to je sve." "Kako smo uopće došli na ovu temu?" upi​ta Terri. Po​digla je čašu i otpi​la. "Melu je lju​bav uvi​jek na pa​me​ti", reče ona. "Zar ne, dušo?" Nasmi​je​ši​la se i ja sam po​mislio da više ne​će​mo o tome. "Samo ne bih Edo​vo po​na​ša​nje nazvao lju​bavlju. To je sve što hoću reći, dušo", reče Mel. "Što vi o tome misli​te?" upi​tao je Mel La​uru i mene. "Je li to za vas lju​bav?" "Pi​taš pogrešnu oso​bu", re​koh. "Ni​sam tog čovje​ka ni pozna​vao. Nje​go​vo sam ime čuo samo usput. Ne bih znao. Ne znam de​ta​lje. Ali ti lju​bav očigled​no smatraš apso​lu​tom." Mel reče: "Lju​bav o ko​joj go​vo​rim i jest apso​lut. Čovjek koji voli lju​bavlju o ko​joj go​vo​rim ne po​ku​ša​va ubi​ti onog dru​gog." La​ura reče: "Ne znam ništa o Edu ni bilo što o toj si​tu​aci​ji. No, tko uopće može do​no​si​ti sud o dru​gom?" Do​taknuo sam La​uri​nu nad​la​ni​cu. Kratko mi se nasmi​je​ši​la. Uhva​tio sam ju za ruku. Bila je topla, nokti na​la​ki​ra​ni, savrše​no ma​ni​ki​ra​ni. Prsti​ma sam obuhva​tio nje​zin pu​nač​ki zglob i tako sam ga držao. "K A D A sam otišla, po​pio je otrov za šta​ko​re", reče Terri. Ru​ka​ma je obuhva​ti​la nad​lakti​ce. "Odve​li su ga u bolni​cu u Santa Feu. Tada smo on​dje živje​li, de​se​tak mi​lja izvan gra​da. Spa​si​li su mu ži​vot. No, zub​no mu je meso tad otišlo k vra​gu. Po​vuklo se iznad zuba. Zubi su mu tad strša​li kao vu​čji oč​nja​ci. Bože sa​ču​vaj", reče Terri. Na tre​nu​tak je zasta​la, a onda je ispru​ži​la ruku i po​segnu​la za ča​šom. "Što sve lju​di neće uči​ni​ti!" reče La​ura. "Ispao je iz igre", reče Mel. "Mrtav je." Mel mi je do​dao zdje​lu s li​me​ta​ma. Uzeo sam krišku, isci​je​dio ju u svo​je piće i prstom pro​mi​je​šao led. "Napra​vio je još goru stvar", reče Terri. "Pu​cao si je u usta. Ali i tu je za​brljao. Ja​dan Ed", reče ona. Zavrtje​la je gla​vom. "Vra​ga ja​dan", reče Mel. "Bio je opa​san." Melu je bilo četrde​set pet go​di​na. Bio je vi​sok i vi​tak, meke i va​lo​vi​te kose. Ruke i lice bili su mu tamni od igra​nja te​ni​sa. Kad bi bio tri​je​zan, kretnje su mu bile pre​cizne i pro​mišlje​ne. "Mislim da me ipak vo​lio, Mel. Priznaj", reče Terri. "Samo to od tebe tra​žim. Nije me vo​lio ova​ko kako me ti vo​liš. To ni ne tvrdim. Ali, ipak me vo​lio. Mo​žeš li mi to prizna​ti?" 91

"Kako to misliš, za​brljao?" upi​tah. La​ura se, s ča​šom u ruci, nagnu​la napri​jed. Na​lakti​la se na stol drže​ći čašu obje​ma ru​ka​ma. Na​izmjence je pogle​da​va​la Terri i Mela i s neskri​ve​nom zbu​nje​nošću oče​ki​va​la nji​hov od​go​vor, kao da se ču​di​la kakve se sve stva​ri mogu do​go​di​ti lju​di​ma koji su joj pri​ja​te​lji. "Kako je za​brljao ako se ubio?" upi​tah. "Reći ću ti što se do​go​di​lo", reče Mel. "Uzeo je pištolj ka​li​bra dva​de​set dva koji je ku​pio kako bi pri​je​tio Terri i meni. Oh, ozbiljno vam go​vo​rim, taj nam je čovjek stalno pri​je​tio. Tre​ba​li ste nas vi​dje​ti kako smo tada živje​li. Kao bje​gunci. Čak sam si ku​pio pištolj. Mo​že​te li povje​ro​va​ti? Čovjek kao ja? Ali ipak je​sam. Ku​pio sam ga za obra​nu i držao sam ga pokraj vo​la​na, u pre​tincu za ru​ka​vi​ce. Po​ne​kad sam usred noći mo​rao od​la​zi​ti iz sta​na. Zna​te, mo​rao sam ići u bolni​cu. Terri i ja tad nismo bili vjenča​ni, a moja je prva žena ima​la kuću i dje​cu, psa, sve, dok smo Terri i ja živje​li u onom stanči​ću. Po​ne​kad bi me nazva​li usred noći pa sam mo​rao od​la​zi​ti u bolni​cu u dva ili tri sata ujutro. Na parki​ra​lištu bi tada još bio mrak i oblio bi me hla​dan znoj pri​je no što bih sti​gao do auta. Ni​ka​da ni​sam znao hoće li on isko​či​ti iz ne​kog grmlja ili iza auta i po​če​ti pu​ca​ti. Ozbiljno mislim kad ka​žem da je taj čovjek bio lud. Bio je spre​man ba​ci​ti bombu, bilo što. Te​le​fo​ni​rao mi je na po​sao u bilo koje doba dana, sestri bi re​kao da tre​ba dokto​ra, a kad bih mu se ja​vio, go​vo​rio je: 'Kuč​kin sine, dani su ti od​bro​ja​ni. 'I sve u tom sti​lu. Bilo je strašno, ka​žem vam." "Ipak mi ga je žao", reče Terri. "Pra​va noć​na mora", reče La​ura. "Ali, što se toč​no do​go​di​lo kad je pu​cao u sebe?" La​ura je tajni​ca. Upozna​li smo se na​jed​nom poslovnom sastanku. Od​mah smo se po​če​li na​ba​ci​va​ti jed​no dru​gom. Ne samo da se vo​li​mo već se jed​no dru​gom svi​đa​mo i uži​va​mo biti za​jed​no. Ona nije teška oso​ba. "Š T O se do​go​di​lo?" upi​ta​la je La​ura. Mel od​go​vo​ri: "Pu​cao si je u usta u svo​joj sobi. Netko je čuo pu​canj i pozvao upra​vi​te​lja. Ušli su po​mo​ću re​zervno​ga klju​ča, vi​dje​li što se do​go​di​lo i pozva​li vo​zi​lo hitne po​mo​ći. Slu​čajno sam se tamo za​te​kao kad su ga do​ve​li, ži​vog, ali u očajno​me sta​nju. Ži​vio je još tri dana. Gla​va mu je na​tekla i bila dvostru​ko veća od normalne ve​li​či​ne. Ni​ka​da pri​je ni​sam vi​dio ništa slič​no, a na​dam se da ni​ka​da više ni neću. Terri je, kad je sazna​la, hje​la ući u nje​go​vu sobu i bdje​ti pokraj nje​ga. Zbog toga smo se i posva​đa​li. Mislio sam da ga ne bi tre​ba​la vi​dje​ti takvog. Mislio sam da ga ne bi tre​ba​la vi​dje​ti i još uvi​jek tako mislim." "I tko je imao posljed​nju ri​ječ?" upi​ta La​ura. "Bila sam uz nje​ga kad je umro", reče Terri. "Nije bio pri svi​jesti. Ipak sam osta​la 92

uz nje​ga. Nije imao ni​kog dru​gog." "Bio je opa​san", reče Mel. "Ako je to za tebe lju​bav, onda samo napri​jed." "Bila je to lju​bav", reče Terri. "Ve​ći​na lju​di to si​gurno smatra ne​normalnim. No on je zbog lju​ba​vi bio spre​man umri​je​ti. I umro je zbog nje." "Vraški sam si​gu​ran da to nije bila lju​bav", reče Mel. " Hoću reći, ni​ko​me nije jasno zašto je to uči​nio. Vi​dio sam go​mi​lu sa​mo​ubo​ji​ca i ne bih mo​gao reći da je itko ika​da saznao zašto su to uči​ni​li." Mel je sasta​vio ruke iza vra​ta i za​lju​ljao se na sto​li​ci. "Takva me lju​bav ne za​ni​ma", reče on. "Ako je to lju​bav, onda ti ju pre​puštam." Terri reče: "Bili smo prepla​še​ni. Mel je čak na​pi​sao opo​ru​ku i pi​sao bra​tu u Ka​li​forni​ju koji je ne​ka​da bio u Ze​le​nim be​retka​ma. Mel mu je re​kao koga potra​ži​ti ako mu se nešto do​go​di." Terri je otpi​la iz svo​je čaše. Reče: "No, Mel je u pra​vu - živje​li smo kao bje​gunci. Bili smo prepla​še​ni. Mel se pla​šio, nisi li, dra​gi? Jed​nom sam čak zva​la po​li​ci​ju, no nisu nam bili ni od kakve po​mo​ći. Rekli su da ne mogu ništa uči​ni​ti sve dok Ed uisti​nu nešto ne napra​vi. Nije li to smi​ješno?" rekla je Terri. U svo​ju je čašu, ci​je​de​ći kapi, izli​la osta​tak dži​na. Mel je ustao od sto​la i oti​šao do ku​hinjskog orma​ri​ća. Uzeo je novu bocu. "N I C K i ja, eto, zna​mo što je lju​bav", reče La​ura. "Ba​rem za nas", reče i uda​ri me ko​lje​nom ispod sto​la. "Sada bi ti tre​bao nešto reći", reče La​ura i nasmi​je​ši mi se. Umjesto od​go​vo​ra, uzeo sam nje​zi​nu ruku i pri​nio ju svo​jim usna​ma. Dra​ma​tič​no sam joj po​lju​bio ruku. Svi smo se za​bavlja​li. "Sretni smo", re​koh. "Hej", reče Terri. "Presta​ni​te. Muka mi je od vas. Još ste na me​de​no​me mje​se​cu, za Boga mi​lo​ga. Još ste, da tako ka​žem, zatreska​ni. Samo če​kajte. Ko​li​ko ste za​jed​no? Ko​li​ko ima? Go​di​na dana? Više od go​di​ne dana?" "Usko​ro će biti go​di​na i pol", reče La​ura po​crve​njevši i osmjehnuvši se. "Ma, daj", reče Terri. "Če​kajte samo." U ruci je drža​la čašu i zu​ri​la u La​uru. "Ša​lim se", reče Terri. Mel je otvo​rio bocu i pro​šao oko sto​la. "Hej, društvo", reče on. "Naz​dra​vi​mo. Htio bih da naz​dra​vi​mo. Za lju​bav. Pra​vu lju​bav", reče Mel. Kuc​nu​li smo se. "Za lju​bav", re​kosmo. 93

V A N I, u dvo​rištu, je​dan od pasa po​čeo je la​ja​ti. Lišće to​po​le koja je rasla tik uz pro​zor kuc​ka​lo je o staklo. Posli​je​pod​nevno je sunce bilo go​to​vo opiplji​vo, prostra​na svjetlost spo​ko​ja i ve​li​ko​dušnosti. Mogli smo biti bilo gdje, tako oča​ra​ni. Po​novno smo po​digli čaše i na​ce​ri​li se jed​ni dru​gi​ma kao dje​ca koja su se do​go​vo​ri​la oko ne​čeg za​bra​nje​nog. "Reći ću vam što je pra​va lju​bav", reče Mel. "Mislim, izni​jet ću vam do​bar primjer. Onda mo​že​te izvla​či​ti vlasti​te zaključ​ke." Na​to​čio je još dži​na u svo​ju čašu. Uba​cio je unutra koc​ku leda i krišku li​me​te. Če​ka​li smo i pi​juc​ka​li. La​ura i ja smo se po​novno do​dirnu​li ko​lje​ni​ma. Po​lo​žio sam ruku na nje​zi​no toplo be​dro i osta​vio ju on​dje. "Što itko od nas uisti​nu zna o lju​ba​vi?" upi​tao je Mel. "Imam do​jam da smo samo po​četni​ci kad je lju​bav u pi​ta​nju. Jed​no dru​gom go​vo​ri​mo da se vo​li​mo, i vo​li​mo se, u to ne sumnjam. Ja vo​lim Terri i Terri voli mene, a i vi se vo​li​te. Zna​te o kakvoj lju​ba​vi sada pri​čam. O fi​zič​koj lju​ba​vi, o onom impulsu koji te vodi do odre​đe​ne oso​be, o ono​me čime privla​či​mo dru​gu oso​bu. O tje​lesnoj lju​ba​vi, ili, ako ho​će​te, o senti​mentalnoj lju​ba​vi, o sva​kod​nevnoj bri​zi za dru​gu oso​bu. Po​ne​kad mi je teško objasni​ti či​nje​ni​cu da sam ne​ka​da si​gurno vo​lio i svo​ju prvu ženu. Ali, je​sam, znam da je​sam. Pretpostavljam da sam u tom pogle​du kao Terri. Terri i Ed." Za​mislio se nad tim, a za​tim je nasta​vio. "Ne​koć sam mislio da svo​ju prvu ženu vo​lim više od sa​mo​ga sebe. Ali sad je mrzim iz du​bi​ne duše. /b0 d en/ Uisti​nu. Kako to objasni​ti? Što se do​go​di​lo s tom lju​bavlju? Vo​lio bih zna​ti što joj se do​go​di​lo. Vo​lio bih da mi netko objasni. Tu je i Ed. Do​bro, opet se vra​ća​mo na Eda. To​li​ko je vo​lio Terri da ju je htio ubi​ti, a završa​va tako što ubi​ja sebe." Mel je prestao pri​ča​ti i otpio iz čaše. "Osamna​est ste mje​se​ci za​jed​no i vo​li​te se. To se i vidi na vama. To isi​ja​va iz vas. No, obo​je ste, pri​je no što ćete se sresti, vo​lje​li dru​ge. Ni vama, kao ni nama, ovo nije prvi brak. Čak ste i pri​je tog bra​ka vje​ro​jatno vo​lje​li dru​ge. Terri i ja smo za​jed​no pet go​di​na, u bra​ku smo če​ti​ri go​di​ne. A užasna stvar, užasna je stvar u tome, ali isto​dob​no i do​bra stvar, čak mi​lost, u tome što će, ako se ne​ko​me od nas dvo​je nešto do​go​di - oprosti​te mi što ovo go​vo​rim - ali ako se sutra ne​ko​me od nas dvo​je nešto do​go​di, mislim da će onaj dru​gi neko vri​je​me biti oža​lošćen, shva​ća​te što go​vo​rim, a onda će ga obu​ze​ti na​gon za sa​mo​održa​njem i on će po​novno vo​lje​ti, po​novno će ima​ti ne​kog dru​gog. I sve će to, sva ta lju​bav o ko​joj go​vo​ri​mo, biti samo uspo​me​na. A možda čak ni uspo​me​na. Gri​je​šim li? Je​sam li da​le​ko od isti​ne? Jer, že​lim da me ispra​vi​te ako gri​je​šim. Že​lim to. Mislim, ništa ja ne znam i prvi ću to prizna​ti." "Mel, za Boga mi​lo​ga", reče Terri. Ispru​ži​la je ruku i uhva​ti​la ga za ruč​ni zglob. "Jesi li se na​pio? Dra​gi? Jesi li pi​jan?" "Samo go​vo​rim što mislim, dušo", reče Mel. "Do​bro? Ne mo​ram biti pi​jan da bih 94

re​kao što mislim. Hoću reći, mi iona​ko samo razgo​va​ra​mo, zar ne?" reče Mel. Zagle​dao se u nju. "Zla​to, ne pri​go​va​ram ti", reče Terri. Uze​la je čašu. "Da​nas ni​sam de​žu​ran", reče Mel. "Pod​sje​ćam vas da da​nas ni​sam de​žu​ran", reče on. "Vo​li​mo te, Mel", reče La​ura. Mel je pogle​dao La​uru. Pogle​dao ju je kao da je se ne sje​ća, kao da ispred nje​ga sje​di ne​pozna​ta žena. "I ja tebe vo​lim, La​ura", reče Mel. "I tebe vo​lim, Nick. Zna​te što?" reče Mel. "Vi ste, lju​di, naši pajda​ši." Po​di​gao je čašu. M E L reče: "Htio sam vam nešto ispri​ča​ti. Htio sam, isti​ni za vo​lju, nešto do​ka​za​ti. Vi​di​te, to se do​go​di​lo pri​je ne​ko​li​ko mje​se​ci, ali još uvi​jek je svje​že u mom sje​ća​nju i tre​ba​li bismo se posti​dje​ti što pri​ča​mo kao da zna​mo o čemu go​vo​ri​mo kad go​vo​ri​mo o lju​ba​vi." "Ma, daj", reče Terri. "Ne go​vo​ri kao da si pi​jan ako nisi pi​jan." "Za​če​pi ba​rem jed​nom u ži​vo​tu", reče Mel vrlo ti​him gla​som. "Ho​ćeš li mi uči​ni​ti uslu​gu i ušutje​ti bar na mi​nut? Dakle, kao što sam re​kao, ri​ječ je o sta​rom brač​nom paru koji je do​ži​vio pro​metnu nesre​ću na auto​cesti. U njih se za​bio neki kli​nac i obo​je su bili tako sje​ba​ni da im nitko nije da​vao ve​li​ke šanse." Terri nas je pogle​da​la, a onda je pogle​da​la Mela. Do​ima​la se uzne​mi​re​no, ili je to možda pre​ja​ka ri​ječ. Mel je svi​ma za sto​lom do​lio piće. "Te sam noći bio de​žu​ran", reče Mel. "Bio je svi​banj ili li​panj. Terri i ja smo upra​vo po​če​li ve​če​ra​ti kad su me nazva​li iz bolni​ce. Do​go​di​la se ta nesre​ća na auto​cesti. Pi​ja​ni se kli​nac, ti​nejdžer, oče​vim ka​mi​one​tom za​bio u ka​ra​van tih sta​ra​ca. Bili su u po​od​maklim se​damde​se​ti​ma. Kli​nac je - ne​kih osamna​est, de​vetna​est go​di​na - ostao na mjestu mrtav. Upravljač mu se za​bio u prsni koš. Sta​ri je brač​ni par još bio živ, shva​ća​te. Mislim, je​dva. Nema što na nji​ma nije bilo slomlje​no. Brojni lo​mo​vi kosti​ju, unu​tarnje povre​de, krva​re​nja, uda​re​na mjesta, otvo​re​ne rane, po​re​me​ća​ji vi​talnih funkci​ja - a obo​je su ima​li i potres mozga. Bili su u teškom sta​nju, vje​rujte mi. A nji​ho​ve su go​di​ne, na​ravno, bile ote​ža​va​ju​ća okolnost. Re​kao bih da je ona čak prošla gore od nje​ga. Iski​da​na sle​ze​na i sve osta​lo. Oba ko​lje​na slomlje​na. No, bili su ve​za​ni po​ja​som i to ih je, ne​kim ču​dom Božjim, čini se spa​si​lo." "Lju​di, ovo zvu​či kao rekla​ma ne​kog osi​gu​ra​va​ju​ćeg društva", reče Terri. "Ovo je 95

vaš glasno​go​vornik, dr. Melvin R. Mc​Ginnis." Terri se smi​ja​la." Mel", reče ona, "po​ne​kad jed​nostavno pretje​ru​ješ. Ipak te vo​lim, dušo", reče. "Vo​lim te, dra​ga", reče Mel. Nagnuo se pre​ko sto​la. Terri ga je do​če​ka​la na pola puta. Po​lju​bi​li su se. "Terri je u pra​vu", reče Mel na​kon što je po​novno sjeo. "Za​bo​ra​vi​mo po​ja​so​ve. Ali ipak vam ozbiljno ka​žem, ti su starci bili u gad​nom sta​nju. Kli​nac je već bio mrtav kada sam sti​gao u bolni​cu. Le​žao je na no​si​li​ma, u kutu. Pogle​dao sam sta​ri brač​ni par i me​di​cinskoj sestri iz hitne službe re​kao da od​mah po​zo​ve ne​uro​lo​ga, orto​pe​da i dva ki​rurga." Otpio je iz čaše. "Po​ku​šat ću skra​ti​ti pri​ču", reče on. "I tako smo ih od​ni​je​li u ope​ra​cijsku dvo​ra​nu i ci​je​lu noć je​bač​ki ra​di​li na nji​ma. Bili su nevje​ro​jatno ži​la​vi. To se ri​jetko viđa. Dali smo sve od sebe, tako da su po​četkom jutra ima​li pe​de​set posto šanse, ona možda ma​nje. I tako su slje​de​će​ga jutra još bili živi. Onda ih pre​ba​ci​mo na intenzivnu nje​gu, gdje su se ču​pa​li puna dva tjed​na, opo​ravlja​ju​ći se sve više u sva​kom pogle​du. Posli​je smo ih pre​ba​ci​li u nji​ho​vu sobu." Mel je za​šu​tio. "Hajde", reče on. "Po​pijmo ko​nač​no taj vražji jefti​ni džin. Onda ćemo ve​če​ra​ti, ne? Terri i ja zna​mo za je​dan novi resto​ran. Oti​ći ćemo tamo, u taj novi resto​ran za koji smo čuli. Ali, ne ide​mo sve dok ne iska​pi​mo ovaj odvratni džin s raspro​da​je." Terri reče: "Mi tamo još uopće nismo jeli. Ali do​bro izgle​da. Izva​na, zna​te." "Vo​lim hra​nu", reče Mel. "Bio bih ku​har kada bih po​novno mo​gao bi​ra​ti, zna​te? Zar ne, Terri?" reče Mel. Smi​jao se. Prsti​ma je prevrtao led u svo​joj čaši. "Terri zna", reče on. "Terri vam može potvrdi​ti. Ali, do​pusti​te mi da vam ka​žem ovo. Kad bih se mo​gao vra​ti​ti u neki dru​gi ži​vot, u neko dru​go vri​je​me i sve osta​lo, zna​te što? Vo​lio bih biti vi​tez. Čovjek je bio pri​lič​no si​gu​ran no​se​ći taj oklop. Bilo je posve do​bro biti vi​tez, sve dok se nisu po​ja​vi​li ba​rut, puške i pišto​lji." "Mel bi vo​lio ja​ha​ti ko​nja i no​si​ti koplje", reče Terri. "I posvu​da no​si​ti žensku ma​ra​mu", reče La​ura. "Ili samo ženu", reče Mel. "Sram te bilo", reče La​ura. Terri reče: "Pretposta​vi​mo da se ro​diš kao kmet. Kme​to​vi​ma tad baš i nije najbo​lje išlo", reče ona. "Kme​to​vi​ma nije ni​kad bilo do​bro", reče Mel. "Ali, pretpostavljam da su čak i vi​te​zo​vi uvi​jek bili ne​či​ji ve​za​li. Nije li tako? Terri? No, ono što mi se kod vi​te​zo​va, osim nji​ho​vih dje​va, svi​đa jest nji​hov oklop. Zna​te, nije ih čovjek mo​gao lako ra​ni​ti. 96

Tada nije bilo auto​mo​bi​la, zna​te? Nije bilo pi​ja​nih ti​nejdže​ra koji vam se za​bi​ja​ju u gu​zi​cu." "V A Z A L I", reče Terri. "Što?" upi​ta Mel. "Va​za​li", reče Terri. "Va​za​li, a ne ve​za​li." "Va​za​li, ve​za​li", reče Mel. "U čemu je je​be​na razli​ka? Iona​ko znaš na što sam mislio. Do​bro", reče Mel. "Do​bro, ni​sam obra​zo​van. Znam samo svoj po​sao. Ja sam kardi​oki​rurg i to, na​ravno, zna​či da sam obi​čan me​ha​ni​čar. Uđem u ope​ra​cijsku dvo​ra​nu, je​ba​vam se oko​lo i popravljam stva​ri. Sra​nje", reče Mel. "Skromnost ti nije jača stra​na", reče Terri. "On je samo skro​man ki​rurg", re​koh. "Ali, ti su ih oklo​pi po​ne​kad gu​ši​li, Mel. Čak su do​življa​va​li infarkte ako je bilo prevru​će, a oni umorni i is​crplje​ni ispod tih oklo​pa. Neg​dje sam pro​či​tao da su po​ne​kad pa​da​li s ko​nja i više nisu mogli usta​ti jer su bili pre​umorni da bi sta​ja​li s oklo​pom na sebi. Po​ne​kad bi ih izga​zi​li nji​ho​vi vlasti​ti ko​nji." "To je užasno", reče Mel. "To je užasno, Nic​ky. Pretpostavljam da su bespo​moć​no le​ža​li na tlu i če​ka​li da netko od njih napra​vi ražnjić." "Neki dru​gi ve​zal", reče Terri. "Upra​vo tako", reče Mel. "Do​šao bi neki dru​gi va​zal koji bi u ime lju​ba​vi pro​bu​šio gada. Lju​ba​vi ili bilo koje dru​ge je​be​ne stva​ri za koju su se tada bo​ri​li." "I sada se bo​ri​mo za iste stva​ri", reče Terri. La​ura reče: "Ništa se nije pro​mi​je​ni​lo." La​uri​ni su obra​zi još uvi​jek bili jarko crve​ni. Oči su joj bile sjajne. Pri​ni​je​la je čašu usna​ma. Mel si je na​to​čio još jed​no piće. Za​tim je po​la​ko spustio bocu na stol i po​la​ga​no po​segnuo za to​ni​kom. "Š T O se do​go​di​lo sa sta​rim brač​nim pa​rom?" upi​ta La​ura "Nisi dovršio za​po​če​tu pri​ču." La​ura je teškom mu​kom po​ku​ša​va​la pri​pa​li​ti ci​ga​re​tu. Ši​bi​ce su joj se nepresta​no ga​si​le. Sunče​va je svjetlost u prosto​ri​ji sada bila drukči​ja, mi​je​nja​la se, sla​bi​la je. Ali, lišće je pokraj pro​zo​ra i da​lje tre​pe​ri​lo i ja sam zu​rio u nje​go​ve sjenke na vra​ti​ma ku​hinjskog orma​ri​ća. Sli​ke su se nepre​kid​no mi​je​nja​le. 97

"Što je bilo sa starci​ma?" upi​tah. "Sta​ri​ji, ali i mu​dri​ji", reče Terri. Mel je bu​ljio u nju. "Nasta​vi pri​ču, dušo. Samo sam se ša​li​la. Što se onda do​go​di​lo?" "Terri, po​ne​kad si...", reče Mel. "Mo​lim te, Mel", reče Terri. "Ne budi uvi​jek tako ozbi​ljan, dušo. Zar ne mo​žeš prihva​ti​ti šalu?" "Gdje je tu šala?" upi​ta Mel. Držao je čašu u ruci i netre​mi​ce zu​rio u svo​ju ženu. "Što se do​go​di​lo?" upi​ta La​ura. Mel se zagle​dao u La​uru. Re​kao je: "La​ura, da ni​sam s Terri i da ju ne vo​lim to​li​ko, i da mi Nick nije najbo​lji pri​ja​telj, si​gurno bih se za​lju​bio u tebe. Opa​lio bih te, dušo", reče on. "Dovrši pri​ču", reče Terri. "Onda ćemo oti​ći u taj novi resto​ran, do​go​vo​re​no?" "Do​bro", reče Mel. "Gdje sam stao?" upi​ta. Zagle​dao se u stol, a za​tim je po​novno po​čeo pri​ča​ti. "Sva​ko​ga sam ih dana posje​ći​vao, po​ne​kad dva​put dnevno, posli​je uobi​ča​je​ne vi​zi​te, na​ravno. Obo​je su bili u gipsu i umo​ta​ni u za​vo​je od gla​ve do pete. Vi​dje​li ste to na filmu. Da, izgle​da​li su kao na filmo​vi​ma. Ma​le​ni otvo​ri za oči, nos i usta. A njoj su još i noge bile po​dignu​te. Nje​zin je suprug bio nepresta​no po​tišten. Bio je depre​si​van čak i kada je saznao da će se nje​go​va supru​ga izvu​ći. No, nije to bilo zbog nesre​će. Mislim, nesre​ća je tu igra​la ulo​gu, ali nije bila pre​sud​na. Pri​bli​žio bih se nje​go​vu otvo​ru za usta i on bi mi re​kao kako to nije to​li​ko zbog nesre​će ko​li​ko zato što ne može vi​dje​ti svo​ju supru​gu. Re​kao je da se zato tako loše osje​ća. Mo​že​te li za​misli​ti? Ka​žem vam, čovje​ku se ki​da​lo srce zato što nije mo​gao okre​nu​ti svo​ju prokle​tu gla​vu i vi​dje​ti svo​ju prokle​tu ženu." Mel nas je pogle​dao i zavrtio gla​vom na ono što će reći. "Hoću vam reći da je taj ma​to​ri prdo​nja kopnio samo zato što nije mo​gao gle​da​ti svo​ju je​be​nu ženu." Svi smo pogle​da​li Mela. "Shva​ća​te li što vam že​lim reći?" upi​ta Mel. M O Ž D A smo tada već svi bili pi​ja​ni. Znam da nam je bilo teško po​zorno pra​ti​ti stva​ri. Svjetlost je na​pušta​la prosto​ri​ju, izla​zi​la je kroz pro​zor vra​ća​ju​ći se odakle je i došla. Ipak nitko nije usta​jao od sto​la kako bi upa​lio svjetlo. 98

"Slu​šajte", reče Mel. "Dokrajči​mo ovaj je​be​ni džin. Osta​lo je do​voljno da svatko drmne još jed​nu. Onda ide​mo jesti. Ide​mo u novi resto​ran." "Depre​si​van je", reče Terri. "Mel, zašto ne po​pi​ješ ta​ble​tu?" Mel je od​mahnuo gla​vom. "Po​pio sam sve živo." "Sva​ko​me je po​ne​kad potreb​na ta​ble​ta", re​koh. "Neki se s tom potre​bom ra​đa​ju", reče Terri. Prstom je trlja​la nešto na sto​lu. Onda je presta​la trlja​ti. "Mislim da bih vo​lio te​le​fo​ni​ra​ti svo​joj dje​ci", reče Mel. "Ne​će​te zamje​ri​ti? Zvat ću dje​cu", reče on. Terri ga upi​ta: "Što ako se Marjo​rie javi na te​le​fon? Vi ste nas si​gurno već čuli kako raspravlja​mo o Marjo​rie? Dušo, znaš da ne že​liš razgo​va​ra​ti s Marjo​rie. Bit će ti još gore." "Ne že​lim razgo​va​ra​ti s Marjo​rie", reče Mel. "Ali že​lim razgo​va​ra​ti sa svo​jom dje​com." "Ne pro​đe ni dan a da Mel ne kaže kako bi vo​lio da se ona po​novno uda. Ili umre", reče Terri. "I to zbog jed​ne stva​ri", reče Terri. "Do​vest će nas do bankro​ta. Mel tvrdi da se još nije uda​la iz čistog ina​ta pre​ma nje​mu. Ima deč​ka koji živi s njom i s dje​com, tako da Mel i nje​ga uz​drža​va." "Alergič​na je na pče​le", reče Mel. "Ako se već ne mo​lim da se po​novno uda, onda se mo​lim da je na smrt izgri​ze roj je​be​nih pče​la." "Sram te bilo", reče La​ura. "Bzzzzz", reče Mel imi​ti​ra​ju​ći prsti​ma pče​le i pre​la​ze​ći pre​ko Terri​na vra​ta. Za​tim je pustio da mu ruke klo​nu niz ti​je​lo. "Pokva​re​na je", reče Mel. "Po​ne​kad po​že​lim posje​ti​ti ju odje​ven kao pče​lar. Zna​te ono, še​šir po​put ka​ci​ge s mre​ži​com koja pokri​va lice, ve​li​ke ru​ka​vi​ce i zaštitni ka​put. Po​ku​cat ću joj na vra​ta i pusti​ti roj pče​la u nje​zi​nu kuću. Ali, prvo mo​ram biti si​gu​ran da dje​ca nisu kod kuće, na​ravno." Prekri​žio je noge. Či​ni​lo se da mu za to tre​ba dosta vre​me​na. Za​tim je oba sto​pa​la spustio na tlo i nagnuo se napri​jed, na​laktio se na stol i ša​ka​ma po​dupro bra​du. "Možda ipak neću te​le​fo​ni​ra​ti dje​ci. Možda to i nije najpa​metni​je. Možda bi najbo​lje bilo da po​đe​mo jesti. Što ka​že​te?" "Može", re​koh. "Jesti ili ne jesti. Ili samo piti. Mo​gao bih odja​ha​ti u su​ton." "Što to zna​či, dušo?" upi​ta La​ura. "Zna​či što sam re​kao", re​kao sam. "Zna​či da mogu nasta​vi​ti. To je sve." "Mogla bih nešto po​jesti", reče La​ura. "Ne sje​ćam se da sam ikad u ži​vo​tu bila 99

ova​ko glad​na. Ima​te li što za gric​nu​ti?" "Do​ni​jet ću malo sira i kre​ke​re", reče Terri. No, Terri se nije ni po​maknu​la. Nije usta​la da bilo što do​ne​se. Mel je izvrnuo čašu. Piće se pro​li​lo po sto​lu. "Ode džin", reče Mel. Terri upi​ta: "Što ćemo sad?" Mo​gao sam čuti otku​ca​je svo​ga srca. Mo​gao sam čuti i nji​ho​va srca. Mo​gao sam čuti šu​mo​ve koje smo pra​vi​li dok smo sje​di​li, ne mi​ču​ći se, čak i kada je u sobi zavla​dao potpu​ni mrak.

100

JOŠ NEŠTO L. D.-ova je supru​ga, Maxi​ne, kad se one noći vra​ti​la s posla i po​novno ga za​tekla kako pi​jan maltre​ti​ra nji​ho​vu petna​esto​go​dišnju kći Rae, L.D-u rekla da se gubi. L.D. i Rae su se sva​đa​li za ku​hinjskim sto​lom. Maxi​ne čak nije ima​la vre​me​na ni od​lo​ži​ti svo​ju torbi​cu i svu​ći ka​put. Rae reče: "Reci mu, mama. Reci mu o čemu smo razgo​va​ra​le." L.D. je u ruci vrtio čašu, no nije pio iz nje. Maxi​ne ga je lju​ti​to i zapre​pašte​no pogle​da​la. "Ne za​ba​daj nos u stva​ri o ko​ji​ma ne​maš pojma", reče L.D. Nasta​vi: "Ne mogu shva​ti​ti ozbiljno ne​kog tko se či​ta​ve dane izle​ža​va i čita astro​loške ča​so​pi​se." "Ovo nema veze s astro​lo​gi​jom", reče Rae. "Ne mo​raš me vri​je​đa​ti." Rae, me​đu​tim, već tjed​ni​ma nije išla u ško​lu. Rekla je da ju nitko ne može natje​ra​ti. Maxi​ne je rekla da je to samo jed​na u nizu jefti​nih tra​ge​di​ja. "Zašto obo​je ne za​če​pi​te!" reče Maxi​ne. "Bože dra​gi, već mi puca gla​va." "Reci mu, mama", reče Rae. "Reci mu da je pro​blem u nje​go​voj gla​vi. Tko god o tome nešto zna, reći će ti u čemu je pro​blem." "Što ka​žeš na še​ćernu bo​lest?" reče L.D. "Što ka​žeš za epi​lepsi​ju? Može li mo​zak i to nad​zi​ra​ti?" Po​di​gao je čašu iznad Maxi​ni​ne gla​ve i iska​pio ju. "I še​ćernu bo​lest", reče Rae. "Epi​lepsi​ju. Sve! Ako nisi znao, mo​zak je najmoć​ni​ji organ na​še​ga ti​je​la." Uze​la je ku​ti​ju nje​go​vih ci​ga​re​ta i pri​pa​li​la jed​nu. "A rak. Što je s ra​kom?" upi​ta L.D. Mislio je da joj je stao na kraj. Pogle​dao je Maxi​ne. "Ne znam kako smo uopće po​če​li s ovim", reče L.D. Maxi​ne. "Rak", izusti Rae od​ma​hu​ju​ći gla​vom zbog nje​go​ve glu​posti. "I rak. Rak po​či​nje u mozgu." "Glu​post!" reče L.D. Uda​rio je dla​nom o stol. Pe​pe​lja​ra je posko​či​la. Čaša se prevrnu​la i otkotrlja​la sa sto​la. "Luda si, Rae! Znaš li ti to?" "Za​če​pi!" reče Maxi​ne. 101

Otkopča​la je ka​put, a torbi​cu je od​lo​ži​la na rad​ni pult u ku​hi​nji. Pogle​da​la je L.D.-a i rekla: "Po​peo si mi se na vrh gla​ve, L.D. A boga mi i Rae. Kao i sva​kom tko te pozna​je. Razmišlja​la sam o sve​mu. Že​lim da po​ku​piš prnje. Ve​če​ras. Isto​ga tre​na. Sada. Isto​ga se tre​na nosi u vražju ma​ter." L.D. nije imao namje​ru ni​ka​mo oti​ći. Skre​nuo je pogled s Maxi​ne na staklenku s ki​se​lim krastavci​ma koja je još od ruč​ka sta​ja​la na sto​lu. Dohva​tio je staklenku i za​vitlao ju kroz ku​hinjski pro​zor. Rae je sko​či​la sa sto​li​ce. "Bože! Pa on je po​lu​dio!" Prišla je majci. Bila je za​di​ha​na. "Zovi po​li​ci​ju", reče Maxi​ne. "Posta​je opa​san. Bje​ži iz ku​hi​nje pri​je no što te povri​je​di. Zovi po​li​ci​ju", reče Maxi​ne. Po​če​le su se povla​či​ti iz ku​hi​nje. "Od​la​zim", reče L.D. "Do​bro, od​la​zim istog tre​na", reče on. "To mi savrše​no od​go​va​ra. Iona​ko niste normalne. Ovo je luda kuća. Vani me čeka novi ži​vot. Ova lud​ni​ca, vje​rujte mi, uopće nije ve​se​la." Osje​ćao je hla​dan zrak koji je ula​zio kroz rupu na pro​zo​ru. "Znam gdje idem", reče on. "Idem van", reče i po​ka​za prstom. "Do​bro", reče Maxi​ne. "Do​bro, od​la​zim", reče L.D. Uda​rio je ru​kom o stol. Od​gurnuo sto​li​cu. Ustao. "Više me ni​ka​da ne​će​te vi​dje​ti", reče L.D. "Ostavljaš mi puno toga zbog čega ću te se sje​ća​ti", reče Maxi​ne. "Do​bro", reče L.D. "Hajde, gubi se", reče Maxi​ne. "Ja pla​ćam sta​na​ri​nu i ka​žem ti da se gu​biš. Od​mah." "Idem", reče on. "Ne​moj me gu​ra​ti", reče. "Od​la​zim." "Samo ti idi", reče Maxi​ne. "Od​la​zim iz ove lud​ni​ce", reče L.D. Oti​šao je u spa​va​ću sobu i iz pla​ka​ra izva​dio je​dan od nje​zi​nih kovče​ga. Bio je to sta​ri bi​je​li kovčeg marke Na​ugahyde s pokva​re​nom bra​vi​com. Ona ga je ne​koć pu​ni​la džempe​ri​ma i no​si​la na ko​ledž. I on je ne​koć išao na ko​ledž. Ba​cio je kovčeg na kre​vet i po​čeo u nje​ga sla​ga​ti svo​je do​nje rub​lje, hla​če, ko​šu​lje, džempe​re, svoj sta​ri kožni re​men s me​singa​nom kopčom, ča​ra​pe i sve što je imao. Uzeo je ča​so​pi​se s noć​nog orma​ri​ća. Uzeo je pe​pe​lja​ru. U kovčeg je sta​vio sve što je u nje​ga moglo sta​ti. Zaklju​čao je ispravnu bra​vi​cu, pri​tegnuo re​men, a onda se sje​tio to​aletnog pri​bo​ra 102

u ku​pa​oni​ci. Svo​ju je plastič​nu torbi​cu s pri​bo​rom za bri​ja​nje pro​na​šao iza nje​zi​nih še​ši​ra. U toj su torbi​ci bili nje​gov apa​rat za bri​ja​nje, kre​ma za bri​ja​nje, pu​der, de​zo​do​rans i četki​ca za zube. Uzeo je i pastu za zube. A onda je uzeo i ko​nac za čišće​nje zuba. M O G A O je čuti nji​ho​ve pri​gu​še​ne gla​so​ve u dnevnoj sobi. Umio se. Sta​vio je sa​pun i ruč​nik u to​aletnu torbi​cu. Za​tim je u torbi​cu ugu​rao i ku​ti​ju za sa​pun i čašu koja sto​ji iznad umi​va​oni​ka, iza nje​zi​nih ška​ri​ca za nokte i spra​vi​ce za uvi​ja​nje tre​pa​vi​ca. Nije uspio zatvo​ri​ti torbi​cu, no to nije bilo bitno. Odje​nuo je ka​put i uzeo kovčeg. Vra​tio se u dnevnu sobu. Maxi​ne je zagrli​la Rae kad ga je ugle​da​la. "I to je to", reče L.D. "Ovo je rasta​nak", reče on. "Ne znam što bih još mo​gao reći, samo mislim da te više ni​ka​da neću vi​dje​ti. Ni tebe ta​ko​đer", reče L.D. Rae. "Tebe i tvo​je ble​sa​ve ide​je." "Idi", reče Maxi​ne. Uhva​ti​la je Rae za ruku. "Nisi li uči​nio već do​voljno šte​te u ovoj kući? Hajde, L.D. Gubi se i osta​vi nas na miru." "Samo upamti", reče Rae. "Sve je u tvo​joj gla​vi." "Od​la​zim i to je sve što mogu reći", reče L.D. "Bilo kamo, samo što je mo​gu​će da​lje od ove lude kuće", reče on. "To je najvažni​je." Posljed​nji je put pogle​dom pre​šao pre​ko dnevne sobe, a za​tim je kovčeg premjestio iz jed​ne ruke u dru​gu i sta​vio torbi​cu s bri​ja​ćim pri​bo​rom ispod pa​zu​ha. "Ja​vit ću se, Rae. I tebi bi, Maxi​ne, najbo​lje bilo da odeš iz ove lud​ni​ce." "Ti si ovu kuću pretvo​rio u lud​ni​cu", reče Maxi​ne. "Ako je ovo lud​ni​ca, onda je to tvo​je dje​lo." Spustio je kovčeg na tlo i torbi​cu s bri​ja​ćim pri​bo​rom po​lo​žio na kovčeg. Potpu​no se ispra​vio i unio im se u lice. Ustuknu​le su. "Pazi, mama", reče Rae. "Ne bo​jim ga se", reče Maxi​ne. L.D. je torbi​cu s bri​ja​ćim pri​bo​rom sta​vio ispod pa​zu​ha i po​di​gao kovčeg. On reče: "Samo sam htio još nešto reći." No, u tom se tre​nutku nije mo​gao sje​ti​ti što bi re​kao.

103

EDO POPOVIĆ Savrše​na jed​nostavnost oblutka Raymond Carver (1938.-1988.) pi​sao je pjesme, pri​če i ese​je. Tvrdio je da izme​đu nje​go​vih pje​sa​ma i pri​ča nema mno​go razli​ke - i jed​ne i dru​ge su kratke. Ispo​četka si nije mo​gao pri​ušti​ti da piše du​lje forme jer je pi​sa​njem uz​drža​vao obi​telj i smatrao je čistim luksu​zom za​po​če​ti nešto za što bi mu tre​ba​le go​di​ne rada. Ova​ko bi samo sjeo za stol i u dahu na​pi​sao pri​ču ili pjesmu. Na​kon zbirke pri​ča "Ho​ćeš li mo​lim te ušutje​ti, mo​lim te?" objavlje​ne 1976., mo​gao si je pri​ušti​ti luksuz pi​sa​nja ve​ćih formi, ali nije. I da​lje je pi​sao pjesme i kratke pri​če. Privla​čio ga je "fi​zič​ki rad" na pri​ča​ma. U potra​zi za ko​nač​nom verzi​jom neke pri​če znao je na​pi​sa​ti petna​est ili dva​de​set verzi​ja. Gla​čao je pri​ču, od​ba​ci​vao sva​ku su​višnu re​če​ni​cu ili ri​ječ. Zato nje​go​ve pri​če posje​du​ju savrše​nu jed​nostavnost oblutka. Go​vo​re​ći o nje​go​vom sti​lu, kri​ti​ka je najčešće ra​bi​la termin "mi​ni​ma​li​zam". Nje​ga je to vri​je​đa​lo, jer taj termin su​ge​ri​ra sku​če​nu vi​zi​ju ži​vo​ta, ne​ambi​ci​oznost i ogra​ni​če​ne kulturne vi​di​ke. Ništa od toga nije svojstve​no Carve​ru. Da​pa​če. Ono što kri​ti​ka nije mogla pojmi​ti jest da je, od​ba​cu​ju​ći stilski make-up, Carver je​zi​ku vra​tio nje​go​vu si​ro​vu, iskonsku sna​gu, gdje sva​ka re​če​ni​ca ima vlasti​tu energi​ju. "Pro​za je arhi​tektu​ra", re​kao je jed​nom pri​li​kom He​mingway, "a ovo nije doba ba​ro​ka." Tu je izre​ku Carver uzeo za vlasti​ti moto. Li​ko​vi Carve​ro​vih pri​ča su "obič​ni" lju​di s uli​ce i iz susjed​stva - ti, ja i mno​gi naši pozna​ni​ci. Lju​di koji nisu ostva​ri​li ame​rič​ki ili hrvatski san, sasvim sve​jed​no, i čija je sa​dašnjost popri​lič​no loša, a bu​duć​nost ne​izvjesna. Kli​mav kuć​ni bu​džet, nepla​će​ni ra​ču​ni, frustri​ra​na žena, frustri​ra​ni muž, na​pe​tost u zra​ku sva​ki put kad se po​ve​de razgo​vor o popravku vešma​ši​ne ili od​lasku na lje​to​va​nje... Zvu​či pozna​to, zar ne? Pro​ble​mi koje te​ma​ti​zi​ra Carver uni​verzalni su i vječ​ni, po​put le​gendarne lju​ba​vi ili smrti. Zato nje​go​ve pri​če s vre​me​nom ne gube okus. I da​nas su jed​na​ko li​je​pe i opo​re kao i onda kad su na​pi​sa​ne. Či​ta​ju​ći ih, često ćemo osje​ti​ti onu ne​la​go​du koju osje​ti​mo sva​ki put kad se pre​pozna​mo u tu​đim sud​bi​na​ma; onim zeznu​tim sud​bi​na​ma. Izbor "niskih" tema ov​dje je najma​nje slu​ča​jan. Carver je jed​nom re​kao da može pi​sa​ti samo o iskustvi​ma koja su ga se du​bo​ko dojmi​la i lju​di​ma koje pozna​je. Ov​dje je ri​ječ o iskustvi​ma iz prve ruke. Dugo se go​di​na Carver, po​put ve​ći​ne nje​go​vih li​ko​va, zu​bi​ma držao za ži​vot. "Čud​no je to", kaže on. "Ni​kad ne za​poč​neš ži​vot s namje​rom da bankro​ti​raš ili da posta​neš alko​ho​li​čar ili va​ra​li​ca ili lo​pov. Ili la​žac." 104

Bilješke 1

U engleskom je​zi​ku bac​kyard, op. prev.

105

106

View more...

Comments

Copyright ©2017 KUPDF Inc.
SUPPORT KUPDF