Nova

NOVO Koliko ces puta sebi jos to da ponovis?! Rukama prekrivam lice i glava mi preko stola pada. Da li je to stvarno ono sto zelis?Lutajuci mislima pokusavam da pronadjem. Zamisljam kao na dlanu imam svaku svoju ostvarenu mastariju,svaki pehar ,moje je sta pozelim I nalazi se bas tu ispred mene.Osjecaj koji mi tada kroz vene tece,ne necu da opisem pokusaj ti pa svoje zamisli. Da li je vrijedno truda ,svakog jutra otvoriti oci. Neka snaga naprijed me tjera,svoj vijek da prozivim I ja. Dao bih i vise od jednog zivota da dodjem do toga.Svoje sve I jos toliko.A kad se sada pitam uistinu zelim li to ja?Odgovora nema samo hartija bijela. Kako nesto sto je toliko veliko,za mene sve,samo odjednom tako nestane. Svaki sekund zivota,svaka misao posvecena njemu,svaka zrtva lako podnosena a odjednom kao otkinut cvijet uvenu. Pitam se a odgovor mi svaki put kao za dlaku pred ocima bjezi.. Sjetim se nekad I ja koliko je trebalo truda,muke I odricanja teskog. Dodje mi da zaplacem pustim suze da niz lice teku. Kao s lista papira,sjecanje mi tako zivot brise. A onda se budim kao snovi svjezi prethodni dani mi na trenutak bljesnu I dok se okrenes nestanu. Brisem pisem dokle ovako,vijek cu svoj provesti a odluku pravu jos necu donijeti. I kada konacno glas sigurno budem znao za sta cu dati,tada vec odavno pod zemljom teskom lezace moja mati.

Zavrsavam s ovim il bolje da brisem a od sutra vam ponovo nesto ljepse I vedrije pisem.