Nora Ibsen

Ibsen - LUTKINA KUĆA (NORA) ŽIVOTOPIS: Henrik Ibsen norveški je dramatičar. U domovini se školovao i radio kao dramaturg u norveškom kazalištu u Oslu. Tridesetak je godina proveo izvan domovine i u tom je razdoblju napisao svoja najbolja djela. 1900. g. doživljava moždani udar i ostatak života živi samo biološki, bez znakova bilo kakve misaone aktivnosti. Umro je 1906. g. Zauzeo je istaknuto mjesto u razvoju moderne drame. Najpoznatija su mu djela: ''Stupovi društva'', ''Lutkina kuća'' (''Nora''), ''Sablasti'', ''Neprijatelj naroda'', ''Hedda Gabler'', itd. KNJIŽEVNI ROD: drama VRSTA DJELA: psihološka drama bez izrazite dramske radnje jer je naglasak na psihološkim događajima (drama se odvija između dvoje ljudi i u njima samima) MJESTO RADNJE: Helmerov stan VRIJEME RADNJE: oko 1879. g.

O DJELU: Drama pokazuje proces samoosvješćivanja glavne junakinje Nore koja osam godina živi u braku s Helmerom u iluziji sreće (briga za kuću, djecu i muža), ali tih osam godina živi u laži ne želeći priznati mužu da je krivotvorila očev potpis posudivši novac da bi mu spasila život. Helmer slučajno saznaje istinu. Nora očekuje čudo (oprost i potporu), a dobiva osudu. Napokon shvaća istinu i odlučuje napustiti muža. U želji za pronalaskom same sebe, napušta obitelj koja ju sputava i guši te kreće u potragu za vlastitim identitetom. Završetak drame otkriva istinu o trajnoj ljudskoj usamljenosti, bez obzira na brak, te potrebu da pojedinac otkrije svoj vlastiti identitet i ističe pravo pojedinca na slobodu izbora. TEMA: Položaj žene u patrijarhalnom društvu i njezina borba za slobodom KARAKTERIZACIJA LIKOVA: Glavni su likovi Nora i Helmer.

NORA: protuzakonitim djelom spašava Helmerov život. Nakon toga se osvješćuje te shvaća svoj položaj lutke kojom upravljaju drugi. Posljedica je osvješćivanja želja za pronalaskom same sebe. HELMER: odvjetnik vođen osobnim interesima i egoizmom. Vidi samo sebe i ugroženost svoga položaja zbog Norina čina. GOSPOĐA LINDE: udovica, stara Norina prijateljica koja je posjećuje nakon mnogo godina. DOKTOR RANK: potajno zaljubljen u Noru, ženu svog najboljeg prijatelja. KROGSTAD: činovnik u banci gdje je Helmer postao šef. Njegova je stara ljubav bila Kristina koja ga na kraju djela nagovara da pusti Noru i da je ne ucjenjuje. On želi svoje mjesto u banci, a dobio je otkaz. Zbog toga je i ucjenjivao Nora koja mu nije ništa skrivila. Unio je čitav nered u njezin život i kriv je za niz nezgodnih situacija koje proizlaze iz njegovih ružnih zahtjeva i namjera. ODNOS HELMERA I NORE: Nora je imala problem u mladosti. Taj je problem bio odnos njezina oca prema njoj. Sva je njegova ljubav bila usmjerena na nju i pretvorila ju je u nedodirljivo biće koje je bilo prezaštićeno, čak i samo od sebe. Kada je došao Helmer, ona se nadala da će se situacija promijeniti, no on je samo nastavio tradiciju njezina oca i dokazao joj kako je ona tek povlašteni dio njega i ništa više.

“Ti si moja ljepota koja pripada meni i isključivo meni. ” KRATKI SADRŽAJ: Nora je djevojka odrasla u obitelji koja joj je pružila nježnost i sigurnost. Nakon očeve nježnosti u obitelji isto joj pruža i suprug. Ona, međutim, u svom tom, na prvi pogled bezbrižnom i lijepom životu, smatra da je samo lutka u rukama muškaraca, najprije u rukama oca, a onda u rukama supruga. Njezin je muž Helmer u prošlosti obolio od teške bolesti, ali ga putovanje na jug, točnije u Italiju, spašava. Da bi došla do novca za put, Nora uzima zelenaški zajam od Krogstada, koji je bankovni činovnik. Nakon neugodne situacije koju je izazvalo Norino krivotvorenje potpisa na mjenici, ona se ne smiruje i odlučuje napustiti muža, djecu i obitelj. Nora se vraća kući pošto je obavila kupnju božićnih darova. Krišom jede slatkiše jer Helmer tvrdi da će joj oni pokvariti zube. Potrošila je nešto novca, a dio ostavlja za vraćanje zajma Krogstadu. Prošlogodišnji su Božić bili u teškom financijskom stanju i nisu si mogli priuštiti blagodati Božića, no sada je Helmer dobio promaknuće u banci na mjesto direktora te si mogu priuštiti božićne darove, drvce, večeru. Za vrijeme božićnih blagdana u posjet im dolazi gospođa Linde, stara Norina prijateljica koju nije vidjela 10 godina. Gđa Linde ostala je udovica bez djece te je došla u grad u potrazi za poslom, a čula je da joj prijateljičin muž ima vrlo visoko mjesto u banci. Nora joj priznaje da je pozajmila novac kad joj je muž bio bolestan, a ovaj živi u uvjerenju da je to novac Norina oca. U međuvremenu je u posjet došao i Krogstad, beskrupulozni, bezosjećajni gad, kako ga je vidjela Nora, od kojeg je pozajmila novac, koji je također i bivša ljubav gđe Linde, no to nitko tada nije znao. Helmerov dugogodišnji prijatelj, doktor Rank, također dolazi u sobu i njih troje vode beznačajne razgovore. Kada u sobu dođe Helmer, Nora ga moli da zaposli gospođu Linde. Stvar je riješena jer ionako misli otpustiti Krogstada. Doktor i gospođa Linde odlaze kući. Nora je ostala sama, dolaze djeca i ona se igra s njima. Na kraju čina dolazi Krogstad i prijeti joj da će sve reći njezinom mužu o mjenici i krivotvorenju potpisa ako ga Helmer otpusti. Nakon što se Helmer vratio, Nora razgovara s njim, ali šef je Dioničke banke već čvrsto odlučio - Krogstad će dobiti otkaz. Nora se priprema za maskenbal koji se sutradan treba održati, na kojem će biti prerušena u napuljsku ribaricu te plesati tarantelu. Gđa Linde joj je došla pokrpati kostim i iskreno porazgovarati s Norom o mjenici i zajmu. Nora ponovo ostaje nasamo sa suprugom i pokušava ga nagovoriti da ne otpusti Krogstada, ali budući da je toliko navaljivala, Helmer se naljuti i odmah pošalje Krogstadu pismo da je otpušten. Nora je očajna. Dolazi dr. Rank i vodi razgovor s Norom, uglavnom o njegovoj skoroj smrti i sutrašnjem plesu, no uskoro dolaze na temu ljubavi i dr. Rank joj otvara svoje srce koje pripada samo njoj. Dolazi Krogstad i Nora moli dr. Ranka da ode do Helmera i zadrži ga u sobi neko vrijeme. Ulazi Krogstad, te se on i Nora svađaju. On se želi ponovno uzdići u društvu i prijeti joj da je napisao pismo Helmeru o njezinom krivotvorenju mjenice i da će ga poslati. Nora je nemoćna i očajna. Na odlasku je ubacio pismo u sandučić, od kojeg samo Helmer ima ključ. Nora moli gđu Linde da ode do muža i traži pismo natrag. Gđa Linde odlazi. Nora zadržava Helmera plešući s njim, tako da ne može otvoriti sandučić. Ulazi gđa Linde. Krogstad je otputovao, ali Noru to ne zabrinjava. Ona očekuje čudo. Očekuje ljubav, razumijevanje svoga muža kada sazna istinu, požrtvovnost i povjerenje. Gđa Linde i Krogstad razgovaraju o nekadašnjoj ljubavnoj vezi, oboje su sretni jer se međusobno vole, te obnavljaju staru vezu. Nora i Helmer se vraćaju s plesa, ona želi još malo ostati, ali joj on to ne dopušta. Linde govori Nori kakva je situacija i odlazi. Ostaju sami. Helmer želi voditi ljubav s njom, ali ona ne. Na Norinu sreću dolazi dr. Rank i spašava situaciju. On se divno proveo na plesu, uzeo je jednu cigaretu od Helmera i otišao. Na odlasku je ubacio dvije posjetnice sa crnim križem preko imena čime je objavio svoju smrt.

Helmer je ispraznio sandučić za poštu i otišao čitati pisma u svoju sobu. Ona namjerava otići, ali on j zaustavlja. Pročitao je pismo. On ju osuđuje na sve načine, zabranjuje joj i odgoj djece; zapravo se boji samo za svoju čast, ugled i vlast. Nora je nesretna i tek onda shvaća svoj položaj u obitelji, te odlučuje napustiti djecu i muža i poći u potragu za ljepšim životom, odnosno u potragu same sebe. Prima pismo od Krogstada u kojem se nalazi mjenica i obećanje na šutnju. Helmer je presretan i misli da je sve završeno, ali već je prekasno - Nora prvi put u osam godina braka s njim razgovara ozbiljno. Ne voli ga više. Čekala je čudo. Čitavo se vrijeme nadala čudu kao dokazu ljubavi. Helmer ostaje bez ključnog oslonca u životu jer je Nora otišla iz njegova života zalupivši vratima. UTJECAJ DJELA NA SVJETSKU KNJIŽEVNOST I STANJA U SVIJETU: ''Lutkina kuća'' (Et dukkehjem) dramsko je djelo u kojem je iz građanske stvarnosti iznesena tragika tjeskobe toga uskog i prigušenog života. Izašla je u vrijeme novih revolucija: kada narodi zahtijevaju nezavisnost, a kategorije radnika traže svoje mjesto pod suncem, te u prvi plan istupa pokret za ravnopravnost žena, koji zahtijeva otkupljenje cijele polovice ljudskoga roda od iskorištavačke vlasti druge polovice, a ta je drama, koja je zahvaljujući vrlo vještoj scenskoj konstrukcji i dalje među najprikazivanijima, podigla oluju upravo iznoseći slučaj žene, supruge i majke koja prije svega želi biti slobodna žena. Prije svega, ta se drama za ono vrijeme smatra novom dramom u kojoj je dana nepoštedna kritika društva, a u prvi je plan stavljena sloboda individuuma, odnosno prava svakog čovjeka da živi onako kako on želi i hoće. Borac je za individualnost u ovoj drami Nora, najbitniji lik, po kojoj se izvorno ime drame ''Lutkina kuća'' danas često prevodi njezinim imenom. Moderan je i zbog činjenice da se emocijama nabijena gluma prekida Norinom jednostavnom rečenicom: “Moramo sjesti i porazgovarati”, te baš tim novim tehničkim postupkom, ''Lutkina kuća'' osvojila je Europu i utemeljila novu školu dramske umjetnosti. Ibsen je tom dramom uspješno uzrujao i pobuniti ljude svojom tezom te pozornicu makar u zadnjem činu učiniti propovjedaonicom, stoga je vrlo bitan čimbenik te drame dijalog, osnovni element moderne drame. Taj dijalog, koji je na početku njegova stvaranja bio izmjena apstraktnih teza i antiteza, pretvara se u duboku psihološki opravdanu analizu stanja njegovih govornika i sredine.

Bilješke o piscu: Henrik Johan Ibsen rođen je 20. ožujka 1828. u gradiću Skienu, u Norveškoj, u religioznoj građanskoj obitelji. Nakon raspada obitelji Ibsen seli se u Grimstadt, gdje pokazuje prve znakove sklonosti ka umjetnosti. Nakon nedovršenog studija posvećuje se pisanju i postaje režiser i dramaturg Norveškog kazališta. 1851. godine uspijeva dobiti mjesto dramaturga i umjetničkog savjetnika "Norske Teatra" u Bergenu. S obzirom da je bio ravnatelj kazališta piše drame povijesno-romantičnih sadržaja, koje izvodi pred bergenskim gledateljima. 1857. godine pozvan je u Oslo kako bi preuzeo umjetničko i dramaturško vodstvo "Norveškog kazališta". Dobivši 1864. stipendiju norveškog parlamenta za studijsko usavršavanje u inozemstvu, Ibsen polazi u Italiju. Bavio se i fotografijom. Proveo je dosta godina svog života u Njemačkoj. 1891. godine vraća se u Oslo. Intenzivno radi do 1900. godine, kada zbog udara moždane kapi postaje pet godina nepokretan. Živi tek biološki i vegetira kao biljka, bez vanjskih obilježja i bilo kakve duhovne aktivnosti ili zanimanja za svijet oko sebe, sve do smrti 23. svibnja 1906. godine. Smatramo ga jednim od najvažnijih dramatičara druge polovice 19. stoljeća. Vrsta djela: Drama Mjesto radnje: Radnja se odvija se u Helmerovom stanu. Vrijeme radnje: Otprilike oko 1879. godine.

Tema: Životna sudbina Nore koja je odrasla u djetinjoj nježnosti oca, zatim muža, koji su je mazili kao divnu lutkicu, ali su je zapravo isključili iz svoga i iz njezinoga života. Sadržaj: I čin Nora Helmer je razmažena i tetošena žena direktora banke. Čas je hirovita i voli rasipati novac, a drugi puta je ozbiljna žena koja se hvata u koštac s realnim svijetom. Nora je

imala problema u mladosti, to je bio odnos njezina oca prema njoj. Sva njegova ljubav bila je usmjerena prema njoj, kao najdragocjenijem biću koje je bilo zaštićeno čak i od same sebe. Udajom je mislila da će se situacija promijeniti, no muž Torvald, nastavio je tradiciju njezina oca i ona je bila povlašteni dio njega: «Ti si moja ljepota, koja pripada meni i isključivo meni.» Njezin muž Torvald Hemler bio je naoko uredan i častan građanin. Ispod njegove maske krije se promašenost životnih nadanja, slabost značaja i intelektualna praznina. Imali su troje djece Ervina i Boba i Emi. Kao što je Nora bila lutka za muža, tako su i njezina djeca bili lutke za nju, koje služe samo za igranje i gledanje: «O kako ste mi svježi i rumeni! Jabuke i ružice moje rumene! Slatka moja lutkice!» - govorila je najmlađem djetetu plešući s njime. U posjete joj dolazi prijateljica iz školskih dana. Gospođa Kristina Linde, udovica, sada ogorčena i ostarjela žena čiji je život potpuno drugačiji od Norinog. Za razliku od Nore ona život shvaća realno, pa nema Norinih problema. Kako nije imala više nikoga o kome bi se brinula, odlučila je doći u grad da se zaposli. Nora ispriča prijateljici kako je spasila život svome mužu. Život mu je bio u opasnosti, a jedino ga je boravak na jugu mogao spasiti. Kako nisu imali novaca, a Helmer nije htio dići kredit jer bi to bilo sramotno, Nora je našla izlaz. Podigla je zajam kod bilježnika Nilsa Krogstada na 1 800 talira. Bila je vrlo ponosna što je baš ona spasila život svome mužu i tako učinila jedno veliko djelo u svome životu. U posjetu im dolaze dr. Rank, dobar obiteljski prijatelj i kućni liječnik, i bilježnik Krogstad, prevarant i pokvarenjak. Krogstad zna da će ga Helmer otpustiti i da će na njegovo mjesto doći gospođa Linde, te zbog toga Krogstad ucjenjuje Noru. Ako ona ne bude utjecala na muža da povuče njegov otkaz, on će Helmeru ispričati kako je njegova žena uzela pozajmicu i krivotvorila očev potpis na zadužnici. II čin Torvald unatoč molbi svoje žene ne odustaje od otkaza Krogstada: «Moraš Krogstada ostaviti u banci» - govorila je Nora. «Draga Noro, njegovo mjesto odredio sam za gospođu Linde. U banci već svi znaju da ću Krogstadu otkazati. Stalno mi se obraća sa: ti, ti! Vjeruj mi, to mi je strašno neprijatno. Ne bih s njime samo zbog toga mogao da radim u banci» - govorio je Helmer. U posjetu im dolazi dr. Rank i govori Nori da je teško bolestan i da mu nema spasa, te joj otkriva da je u nju oduvijek bio zaljubljen. Nakon što je Krogstad primio otkaz, ponovo dolazi i prijeti Nori. U sandučiću ostavlja pismo za Helmera u kojem razotkriva Noru. «Hoću da se ponovo uzdignem gospođo Helmer, hoću opet gore, a u tome mi mora pomoći vaš muž. Hoću u banku, hoću viši položaj – vaš muž mi mora priskrbiti takovo mjesto» - govorio je Nori Krogstad. «Bacio je pismo u sandučić!» Nora tiho i plašljivo prilazi vratima: «Torvalde, sada smo izgubljeni.» III čin Gospođa Linde razgovara s Krogstadom i kaže mu da se želi udati za njega: «Meni treba netko za koga mogu da živim. A vašoj djeci treba majka. Mi smo jedno drugom potrebni Krogstad, ja vjerujem da ste vi ustvari plemeniti čovjek i zajedno s vama usudila bih se na sve.» No on je sumnjičav: «Vi hoćete spasiti svoju prijateljicu?» «Ne Krogstade i ne tražite svoje pismo natrag. Helmer mora sve da sazna. Ta nesretna tajna mora izaći na vidjelo. Među njima mora doći do potpunog objašnjenja.» I Kristina je Noru savjetovala da mužu kaže istinu: «Krogstada se ne moraš bojati, ako ti ne budeš govorila, govoriti će pismo.» Bolest doktora Ranka se pogoršala i oni nađu njegovu posjetnicu s križem: «To znači da se oprašta od nas. Zatvoriti će se i umrijeti.» Helmer je saznao istinu iz pisma: «Što je ovo? Što si učinila? Ovdje ćeš ostati da mi odgovoriš. Da li ti shvaćaš što si učinila? Nije moguće da je to istina?» Nora: «Istina je. Ja sam te voljela više nego sve na svijetu.» «Od danas nema više sreće. Treba spašavati ruševine, ostatke, kao da bar nečega ima» - ljutio se Helmer. I odjednom služavka donosi još jedno pismo, Helmer čita i radosno uzvikuje: «Noro, ja sam spašen, oboje smo spašeni! Vratio je zadužnicu. Piše da žali… da se kaje.» - govorio je Helmer sav sretan. «Mi smo osam godina u braku i da nas dvoje, ti i ja, muž i žena, danas prvi puta ozbiljno razgovaramo. Ti me nikada nisi razumio. Kada sam bila u očevoj kući, bila sam njegova lutkica i igrao se sa mnom, kao što se ja igram sa svojim lutkama. Onda sam došla tebi u kuću. Iz očevih ruku prešla sam u tvoje. Sve si uredio po svom ukusu i tako sam dobila isti

ukus kao ti, živjela sam kao puki siromah: «…iz dana u dan, od onoga što mi bude udijeljeno. Naša kuća bila je samo soba u kojoj se djeca igraju. Kod kuće sam bila očeva lutka, ovdje tvoja lutka, a djeca su opet moje lutke. Napuštam odmah tvoj stan. Moram se osloniti na samu sebe da bih razumjela samu sebe i sve oko sebe. Od tebe ništa ne tražim.» Helmer: «I ti pri svijesti napuštaš muža i djecu?» Nora: «Napuštam. Ja te više ne volim. Ti nisi čovjek kakav sam ja mislila da jesi.» Helmar: «Radi tebe bih trpio svaku bijedu i nevolju. Ali nitko za voljenoga ne žrtvuje svoju čast.» Nora: «Ja te oslobađam svih obaveza. Ne treba da misliš da si ičim vezan. Na obadvije strane treba da bude puna sloboda. E, sada je sve gotovo.» Problematika koja se obrađuje u djelu: - Opisuje slučaj žene koja, prije nego postane žensko, hoće biti žena - Istražuje muškarce i žene i njihovu vječnu komediju, slabosti i laži - Oštro suprotstavlja likove i njihove uzaludne iluzije za oslobađanjem od dosade i letargije Nepredvidive komplikacije uslijed tereta tradicije i građanskih konvencija kao prokletstvo jedne prošlosti koja im je nametnuta kao stanje tuđe svijesti, kao mrtva forma prošlosti koja sputava duh i misao - U likovima raste pobuna protiv laži i hipokrizije jednog društva koje svoje nasilje naziva «moralom» - Ljudi hoće da se oslobode posvećenih slabosti prošlosti koje guše u njima svaki vitalitet - Želja jedinki da žive iskreno i da budu ono što jesu Struktura djela: Drama u tri čina sa višeslojnim fabularnim zbivanjima koja uključuje više likova sa sociološkim promatranjem osnovnog problema, pa je drama svojevrsna analiza socijalnih, moralnih i psiholoških sastavnica do tada zapostavljene žene, prosvjedom protiv nerazumne dominacije muškaraca u društvu i u braku, te borbom za posvemašnu emancipaciju žene. Ova drama je više društvena nego književna pojava. Analiza likova: Torvald Helmer Naoko uredan, častan i točan građanin. Ispod njegove se maske, međutim, kriju promašenost životnih nadanja, slabost značaja i intelektualna praznina. On je jak tek kada može upravljati - lutkom. Čim mu je ona oduzeta, u času kada Nora svjesna svojih činova i njihovih posljedica prestaje biti usmjeravana osoba već biće razumno i slobodno, Helmer gubi i posljednji svoj oslonac. Za njega je Nora kao kućni ljubimac koji služi za zabavu: Citat: "Ne kaniš valjda poricati, draga Nora? (obuhvati je rukom oko pasa.) Moja je rasipnica tako slatka, ali joj treba hrpa novaca. Nevjerojatno kako su drage takve ptičice i kako su skupe čovjeku koji ih drži." On nije hrabar, spreman je na sve da sačuva svoj ugled… Citat: "Svu si mi sreću uništila, svu budućnost razorila! O, strašne li pomisli! Sad sam u rukama besvjesna čovjeka. Sad on može raditi sa mnom što ga je volja, može od mene zahtijevati što mu drago, može mi naređivati i zapovijedati kako god hoće, a ja moram bez riječi sve podnositi. I tako sam nisko pao zbog lakoumne žene." On je tip slatkorječivog čovjeka koji je hrabar jedino na riječima… Citat: "Nikad da te se dovoljno nagrlim! Znaš, Nora, ponekad poželim da ti zaprijeti kakva velika pogibao, pa da za te žrtvujem krv i život i sve drugo." Nora Torvaldova razmažena i tetošena žena, kao takva osjeća se podređenom i nesamostalnom. Ona je plemenita žena koja je za spas obiteljske časti pretrpjela toliko straha i poniženja, te je odlučila napustiti ne samo muža i kuću već i troje djece kako bi dokazala pravo na izbor samostalna i slobodna puta. Ne želeći više biti lutkom, progovorila je istodobno u ime ravnopravnosti kao i svojevrsne socijalne pravde.

Nora je imala problem u mladosti. Taj problem je bio odnos njena oca prema njoj. Sva njegova ljubav bila je usmjerena na nju kao u nedodirljivo biće koje je bilo prezaštićeno, čak i samo od sebe. Kada je došao Helmer, ona se nadala da će se situacija promijeniti, no on je samo nastavio tradiciju njena oca i dokazao joj kako je ona tek povlašteni dio njega i ništa više: “Ti si moja ljepota koja pripada meni i isključivo meni.” Kao što je ona lutka za svoga muža tako su i njena djeca lutke za nju. Služe za igranje i gledanje: Citat: "O, kako ste mi svježi i rumeni! Jabuke i ružice moje rumene… Daj je malo meni, Ana Marija! Slatka moja lutkice. (Uzima najmlađe dijete te pleše s njime)…" Dr. Rank Najbolji Helmerov prijatelj kojeg je život od aktera pretvorio u gledaoca. On dolazi u njihovu kuću jer je zaljubljen u Noru, spreman je za nju sve napraviti. To je tajio godinama, da bi joj prije smrti priznao svoju ljubav. Helmer ga je ovako opisao: "Bio nam je prisan prijatelj. Naprosto ne mogu zamisliti da ćemo ostati bez njega. Sa svojim patnjama i sa svojom usamljenosti bio je kao oblačna pozadina naše sreće, jasne kao sunce. Možda je i najbolje tako, bar za njega." Gospođa Kristina Linde Stara Norina prijateljica koju je život tretirao potpuno različito od Nore. Za razliku od Nore ona shvaća svijet realno, pa nema Norinih problema. Morala se brinuti za bolesnu majku i braću, a kad joj je majka umrla i braća se osamostalila postalo joj je pusto, nije više imala životnog motiva: Citat: "Nije, Nora, sada mi je neizricivo pusto. Nemam nikoga kome bih posvetila život. (Nemirno ustane.) Zato nisam više mogla izdržati u onoj zabiti. Ovdje ću zacijelo lakše naći čime ću se zabaviti i zaokupiti svoje misli. Kad bi mi se posrećilo da nađem posao, možda i u kakvom uredu…" Bilježnik Nils Krogstad Tamni lik u djelu, prevarant i pokvarenjak, koji doživljava preobražaj kada mu gospođa Linde iznese svoju želju za zajedničkim životom s njim. On je isto, kao i ostali likovi van Helmerove familije, tragičan na svoj način. Njegov primjer pokazuje kako je društvo selektivno. Citat: "Pa radi u njoj. Ne znam ima li i kod vas takvih ljudi koji svuda zabadaju nos ne bi li nanjušili kakvu moralnu trulež pa da im to bude sredstvo za iznuđivanje. A zdravi onda neka se izvlače kako umiju." Njegova nesreća ga navodi na nemoralne poteze, u želji da se uzdigne na još viši položaj. "Želim da se ponovo uzdignem, gospođo Helmer. Hoću opet gore. A u tome mi mora pomoći vaš muž. Već godinu i pol nisam učinio ništa nečasno. Sve to vrijeme borio sam se s najtežim neprilikama. Bio sam zadovoljan što sam se malo pomalo podizao. Sada su me otjerali, i ne zadovoljavam se time da me opet pomiluju. Hoću da se uzdižem, velim vam. Hoću banku, hoću viši položaj - vaš muž mi mora priskrbiti takvo mjesto."

Bilješke o piscu (verzija 1): Henrik Ibsen rodio se 1828. g. u Skienu u Norveškoj, u religioznoj građanskoj obitelji. Smatramo ga jednim od najvažnijih dramatičara druge polovice 19. st. Nakon raspada obitelji Ibsen se seli u Grimstadt, gdje pokazuje prve znakove sklonosti ka umjetnosti. Nakon nedovršenog studija posvećuje se pisanju i postaje redatelj i dramaturg Norveškog kazališta.

Najveća njegova djela su: Katilina, Komedija Ljubavi, Pretendenti, Brand, Perr Gynt, Stupovi društva, Nora / Lutkina kuća, Sablasti, Divlja patka, Gospođa s mora. Bilješke o piscu (verzija 2): Henrik Johan Ibsen rođen je 20. ožujka 1828. u gradiću Skienu, u Norveškoj, u religioznoj građanskoj obitelji. Nakon raspada obitelji Ibsen seli se u Grimstadt, gdje pokazuje prve znakove sklonosti ka umjetnosti. Nakon nedovršenog studija posvećuje se pisanju i postaje režiser i dramaturg Norveškog kazališta. 1851. godine uspijeva dobiti mjesto dramaturga i umjetničkog savjetnika "Norske Teatra" u Bergenu. S obzirom da je bio ravnatelj kazališta piše drame povijesno-romantičnih sadržaja, koje izvodi pred bergenskim gledateljima. 1857. godine pozvan je u Oslo kako bi preuzeo umjetničko i dramaturško vodstvo "Norveškog kazališta". Dobivši 1864. stipendiju norveškog parlamenta za studijsko usavršavanje u inozemstvu, Ibsen polazi u Italiju. Bavio se i fotografijom. Proveo je dosta godina svog života u Njemačkoj. 1891. godine vraća se u Oslo. Intenzivno radi do 1900. godine, kada zbog udara moždane kapi postaje pet godina nepokretan. Živi tek biološki i vegetira kao biljka, bez vanjskih obilježja i bilo kakve duhovne aktivnosti ili zanimanja za svijet oko sebe, sve do smrti 23. svibnja 1906. godine. Smatramo ga jednim od najvažnijih dramatičara druge polovice 19. stoljeća. Tema: Životna sudbina Nore koja je odrasla u djetinjoj nježnosti oca, zatim muža, koji su je mazili kao divnu lutkicu, ali su je zapravo isključili iz svoga i iz njezinoga života. Osnovna misao: Trenutak izljeva zlih misli i namjera dovoljan je da se otvori nešto što je dugo bilo zatrpano, prikriveno i da se odlučiš na nešto što će ti zauvijek ostati duboka rana, ali i odluka koja će te uputiti na ono što je ustvari nedostajalo tvom životu, samostalnost i stvaranje vlastite osobe, koja ima svoje ciljeve i svoje poglede na svijet, osobe koja je svakome potrebna. Kratki sadržaj: Radnja započinje oko Badnjaka gdje upoznajemo Noru - malu ženu velikog muža; naizgled rasipnicu ali ustvari čuvaricu velike tajne. Dolazi kući iz grada i priča s mužem o novcu. Uto netko dolazi. Dolaze njena stara prijateljica i obiteljski prijatelj - Kristina i Rank. Kristina i Nora pričaju o prošlosti, a Rank odlazi k Torvaldu. Nora otkriva Kristini kako je posudila puno za put u Italiju, gdje se Torvald liječio. Nikom drugom to nije rekla. Ulazi Krogstad i priča s Torvaldom, te odlazi. Torvald, Rank i Kristina odlaze. Krogstad se vraća i prijeti Nori kako će odati da joj je posudio novac i kako je ona za taj novac krivotvorila potpis svoga oca. Traži od nje da namoli svog muža da ga ne otpusti iz banke gdje je Torvald šef. Krogstad odlazi. Torvald se vraća i otkriva da je Krogstad ponovo dolazio. Nora ga moli za Krogstada ali on ne pristaje. Pripreme za krabuljin ples. Kristina pomaže Nori oko haljine. Dolazi Torvald. Ona ga opet moli, ali on otpušta Krogstada. Nora priča s Rankom, ali dolazi Krogstad i ponovno je ucjenjuje, a u sandučiću ostravlja pismo za Torvalda u kojem sve piše. Kristina odlazi razgovarati s Krogstadom, ali on je otputovao. Nora i Torvald vježbaju ples. Kristina priča s Krogstadom i kaže da se želi udati za njega. On to prihvaća i kaje se zbog ucjene. Odlazi, a Nora i Torvald dolaze. Kristina želi da Torvald pročita pismo. Ona odlazi. Torvald pročita pismo, naljuti se, dolazi pokajničko pismo, pročita ga i želi se pomiriti, no Nora se osvećuje nakon osam godina i odlazi iz kuće. Sadržaj: I čin

Nora Helmer je razmažena i tetošena žena direktora banke. Čas je hirovita i voli rasipati novac, a drugi puta je ozbiljna žena koja se hvata u koštac s realnim svijetom. Nora je imala problema u mladosti, to je bio odnos njezina oca prema njoj. Sva njegova ljubav bila je usmjerena prema njoj, kao najdragocjenijem biću koje je bilo zaštićeno čak i od same sebe. Udajom je mislila da će se situacija promijeniti, no muž Torvald, nastavio je tradiciju njezina oca i ona je bila povlašteni dio njega: «Ti si moja ljepota, koja pripada meni i isključivo meni.» Njezin muž Torvald Hemler bio je naoko uredan i častan građanin. Ispod njegove maske krije se promašenost životnih nadanja, slabost značaja i intelektualna praznina. Imali su troje djece Ervina i Boba i Emi. Kao što je Nora bila lutka za muža, tako su i njezina djeca bili lutke za nju, koje služe samo za igranje i gledanje: «O kako ste mi svježi i rumeni! Jabuke i ružice moje rumene! Slatka moja lutkice!» - govorila je najmlađem djetetu plešući s njime. U posjete joj dolazi prijateljica iz školskih dana. Gospođa Kristina Linde, udovica, sada ogorčena i ostarjela žena čiji je život potpuno drugačiji od Norinog. Za razliku od Nore ona život shvaća realno, pa nema Norinih problema. Kako nije imala više nikoga o kome bi se brinula, odlučila je doći u grad da se zaposli. Nora ispriča prijateljici kako je spasila život svome mužu. Život mu je bio u opasnosti, a jedino ga je boravak na jugu mogao spasiti. Kako nisu imali novaca, a Helmer nije htio dići kredit jer bi to bilo sramotno, Nora je našla izlaz. Podigla je zajam kod bilježnika Nilsa Krogstada na 1 800 talira. Bila je vrlo ponosna što je baš ona spasila život svome mužu i tako učinila jedno veliko djelo u svome životu. U posjetu im dolaze dr. Rank, dobar obiteljski prijatelj i kućni liječnik, i bilježnik Krogstad, prevarant i pokvarenjak. Krogstad zna da će ga Helmer otpustiti i da će na njegovo mjesto doći gospođa Linde, te zbog toga Krogstad ucjenjuje Noru. Ako ona ne bude utjecala na muža da povuče njegov otkaz, on će Helmeru ispričati kako je njegova žena uzela pozajmicu i krivotvorila očev potpis na zadužnici. II čin Torvald unatoč molbi svoje žene ne odustaje od otkaza Krogstada: «Moraš Krogstada ostaviti u banci» - govorila je Nora. «Draga Noro, njegovo mjesto odredio sam za gospođu Linde. U banci već svi znaju da ću Krogstadu otkazati. Stalno mi se obraća sa: ti, ti! Vjeruj mi, to mi je strašno neprijatno. Ne bih s njime samo zbog toga mogao da radim u banci» - govorio je Helmer. U posjetu im dolazi dr. Rank i govori Nori da je teško bolestan i da mu nema spasa, te joj otkriva da je u nju oduvijek bio zaljubljen. Nakon što je Krogstad primio otkaz, ponovo dolazi i prijeti Nori. U sandučiću ostavlja pismo za Helmera u kojem razotkriva Noru. «Hoću da se ponovo uzdignem gospođo Helmer, hoću opet gore, a u tome mi mora pomoći vaš muž. Hoću u banku, hoću viši položaj – vaš muž mi mora priskrbiti takovo mjesto» - govorio je Nori Krogstad. «Bacio je pismo u sandučić!» Nora tiho i plašljivo prilazi vratima: «Torvalde, sada smo izgubljeni.» III čin Gospođa Linde razgovara s Krogstadom i kaže mu da se želi udati za njega: «Meni treba netko za koga mogu da živim. A vašoj djeci treba majka. Mi smo jedno drugom potrebni Krogstad, ja vjerujem da ste vi ustvari plemeniti čovjek i zajedno s vama usudila bih se na sve.» No on je sumnjičav: «Vi hoćete spasiti svoju prijateljicu?» «Ne Krogstade i ne tražite svoje pismo natrag. Helmer mora sve da sazna. Ta nesretna tajna mora izaći na vidjelo. Među njima mora doći do potpunog objašnjenja.» I Kristina je Noru savjetovala da mužu kaže istinu: «Krogstada se ne moraš bojati, ako ti ne budeš govorila, govoriti će pismo.» Bolest doktora Ranka se pogoršala i oni nađu njegovu posjetnicu s križem: «To znači da se oprašta od nas. Zatvoriti će se i umrijeti.» Helmer je saznao istinu iz pisma: «Što je ovo? Što si učinila? Ovdje ćeš ostati da mi odgovoriš. Da li ti shvaćaš što si učinila? Nije moguće da je to istina?» Nora: «Istina je. Ja sam te voljela više nego sve na svijetu.» «Od danas nema više sreće. Treba spašavati ruševine, ostatke, kao da bar nečega ima» - ljutio se

Helmer. I odjednom služavka donosi još jedno pismo, Helmer čita i radosno uzvikuje: «Noro, ja sam spašen, oboje smo spašeni! Vratio je zadužnicu. Piše da žali... da se kaje.» - govorio je Helmer sav sretan. «Mi smo osam godina u braku i da nas dvoje, ti i ja, muž i žena, danas prvi puta ozbiljno razgovaramo. Ti me nikada nisi razumio. Kada sam bila u očevoj kući, bila sam njegova lutkica i igrao se sa mnom, kao što se ja igram sa svojim lutkama. Onda sam došla tebi u kuću. Iz očevih ruku prešla sam u tvoje. Sve si uredio po svom ukusu i tako sam dobila isti ukus kao ti, živjela sam kao puki siromah: «...iz dana u dan, od onoga što mi bude udijeljeno. Naša kuća bila je samo soba u kojoj se djeca igraju. Kod kuće sam bila očeva lutka, ovdje tvoja lutka, a djeca su opet moje lutke. Napuštam odmah tvoj stan. Moram se osloniti na samu sebe da bih razumjela samu sebe i sve oko sebe. Od tebe ništa ne tražim.» Helmer: «I ti pri svijesti napuštaš muža i djecu?» Nora: «Napuštam. Ja te više ne volim. Ti nisi čovjek kakav sam ja mislila da jesi.» Helmar: «Radi tebe bih trpio svaku bijedu i nevolju. Ali nitko za voljenoga ne žrtvuje svoju čast.» Nora: «Ja te oslobađam svih obaveza. Ne treba da misliš da si ičim vezan. Na obadvije strane treba da bude puna sloboda. E, sada je sve gotovo.» Stil i jezik: Ovo Ibsenovo djelo spada u jednu od njegovih najznačajnijih drama. Drama je podijeljena na tri čina. Kao u mnogim Ibsenovim dramama tako se i u ovoj govori o problemima surove svakidašnjice. U ovom djelu razrađena je i danas aktualna tema, o zakinutim pravima žena. Čudno je to što je vrhunac drame u trećem, završnom činu. Likovi su vješto okarakterizirani dijalozima. Imamo dvije temeljne radnje koje se često i isprepleću i to; pravedana, etička, koja odlučuje tragedije Helmera i Nore, te zagonetan, slijepi i neuhvatljiv fatum koji vlada Rankovom sudbinom. Beskrajno složene i nemilosrdne zakonitosti ostvarile su lažne institucije protiv kojih se bore Ibsenovi junaci, u ovom slučaju žene (Nora i Gđa Linde). Ta borba zbog neprihvaćanja vrlo često nalikuje na tragikomiku ili bitku s vjetrenjačama. Najbitniji dio ove drame je dijalog, okosnica moderne drame, čime je scena pojednostavljena te se sva radnja smješta u četiri zida odvjetnikove kuće. Na tom mjestu padaju godinama nošene maske, tako Nori pada mrena s očiju prividno sretne žene koja životom u otrovanoj sredini biva prisiljena da zalupi vrata nad lažima svog dotadašnjeg života. Kroz cijelu dramu Ibsen pokušava izreći nepoštednu kritiku društva. Bitan je i čimbenik da nije toliko bitan odnos pojedinca prema društvenim institucijama, koliko je bitan odnos pojedinca prema samom sebi. Naturalistilčki elementi najviše su zastupljeni prilikom dijaloga između doktora i Nore kada doktor vrlo ružnim rečenicama opisuje truljenje, nestajanje svoga tijela. Vrlo je značajan utjecaj Ibsena na hrvatske pisce, posebice Krležu koji usvaja za svoje scensko stvaralaštvo iskustva naturalističke dramaturgije Ibsenova, pa i Strindbergova kova. Odabrani odlomak: Citat - Nora: “Možda. A ti ne misliš i ne govoriš kao čovjek za koga bih se mogla vezati. Kad je prošao taj tvoj strah - ne zbog onoga što je prijetilo meni, nego zbog onoga čemu bi ti bio izvrgnut – kad je, dakle, prošao tvoj strah i kad se više nisi imao čega bojati, za tebe je bilo: nikom ništa! Kao da se ništa nije dogodilo. Opet sam kao prije bila tvoja ševa, tvoja lutka koju ćeš dvostruko pažljivo nositi na rukama, kad sam već tako krhka i lomna.

(Nora ustaje.) Torvalde, u tom trenutku puklo mi je pred očima da sam čitavih osam godina ovdje živjela s jednim stranim čovjekom i da sam s njime rodila troje djece… ta mi je misao nepodnošljiva! Sama bih sebe rastrgala.“ Problematika koja se obrađuje u djelu: - Opisuje slučaj žene koja, prije nego postane žensko, hoće biti žena - Istražuje muškarce i žene i njihovu vječnu komediju, slabosti i laži - Oštro suprotstavlja likove i njihove uzaludne iluzije za oslobađanjem od dosade i letargije - Nepredvidive komplikacije uslijed tereta tradicije i građanskih konvencija kao prokletstvo jedne prošlosti koja im je nametnuta kao stanje tuđe svijesti, kao mrtva forma prošlosti koja sputava duh i misao - U likovima raste pobuna protiv laži i hipokrizije jednog društva koje svoje nasilje naziva «moralom» - Ljudi hoće da se oslobode posvećenih slabosti prošlosti koje guše u njima svaki vitalitet - Želja jedinki da žive iskreno i da budu ono što jesu Struktura djela: Drama u tri čina sa višeslojnim fabularnim zbivanjima koja uključuje više likova sa sociološkim promatranjem osnovnog problema, pa je drama svojevrsna analiza socijalnih, moralnih i psiholoških sastavnica do tada zapostavljene žene, prosvjedom protiv nerazumne dominacije muškaraca u društvu i u braku, te borbom za posvemašnu emancipaciju žene. Ova drama je više društvena nego književna pojava. Likovi: Likovi ove drame malo se razlikuju od uobičajnih tipova romantičke drame: nevina, djetinjasta žena, upletena u strašnu zabludu; glup i neojećajan muž; vjerni prijatelj… mogli bi se dobro uklopiti u fabulu romantičke melodrame i problemske nove drame. Analiza likova (verzija 1): Nora Žena perspektivnog odvjetnika, s kojim ima troje djece. Voli svoga muža, čak mu na svoju štetu spašava život. Odrasla je u djetinjoj nježnosti, najprije oca, zatim muža, koji su je mazili kao divnu lutkicu, ali su je zapravo isključili iz svojih i samog njenog života. Da bi spasila život svoga muža čini prekršaj, pa joj otpušteni činovnik banke njezina supruga prijeti da će skandaloznim otkrićem upropastiti nju i muža. Tako je krhko stvorenje odjednom na nemilosrdan način stavljeno pred okrutnu stvarnost, tek tada svhvaća da živi u surovom, pokvarenom svijetu u kojem je ona samo promatrač, pasivni lik koji ne može utjecati ni na što. Nakon toga otkriva da prije dužnosti prema mužu, prema svojoj djeci najprije treba ispuniti dužnost prema samoj sebi, i zato ih napušta te polazi ususret pronalaženju same sebe. Nora ne prihvaća nikakve uvjete i mogućnost novoga ropstva prema vlastitu mužu, i radije bire slobodu uz uvjet nesigurne sutrašnjice nego primoranost na bilo kakva slobodna uzleta duha ili misli. Ljepuškasta je, u duši odbra, a sve što joj preostaje iz ljubavi prema mužu, dariva svojoj djeci, s kojim se kao s lutkicama igra, a ustvari je i ona sama lutkica. Ona je ukras kuće svoga muža kojemu ni na kraj pameti nije da žena u braku ima biti nečim drugim, a ne samo ljepušnom zabavicom.

Ne želi više biti muževa lutka, progovorila je u ime ravnopravnosti i svojevrsne socijalne pravde te svojim odlaskom dokazala pravo na izbor samostalna i slobodna puta. Činjenica da je Nora glavni lik drame vrlo je bitna za daljnju borbu za prava žena, stoga mnogi kritičari nazviaju Noru himnom slobodi do tada zapostavljene žene, prosvjedom protiv nerazumne dominacije muškaraca u društvu i braku. Nora je po svojoj viziji izlaska i spasa u osnovi simpatična, a svojom na prvi pogled nebitnom ulogom uzbudila je duhove tako da je Ibsen predložio i drukčiji završetak. Nora je ustvari simbol svih žena koje su za pisanja ove drame bili znatno obespravljne. Torvald Helmer Uspješan, perspektivan odvjetnik, koji postaje direktor Dioničke banke. Častan je i pošten građanin, sve mora biti po pravilima i propisima, no ove osobine nisu njegovo pravo lice, ispod te maske krije se slab, neemocionalan, psihički rastrojen čovjek kojem je bit života njegov ugled. Ne shvaća i ne želi shvatiti svoju ženicu nego na njezine poteze gleda iz sasvim drugog stajališta, te ju zato ne gleda kao svoju spasiteljicu, već kao osobu koja mu je kompromitirala časti i ugled u društvu. On je odgojen po starim nazorima i ne cijeni dovoljno svoju ženu. U trenucima narušavanja njegova ugleda iz na prvi pogled dobre osobe se preobražava u zlu i hladnu osobu, čime otkriva svoju licemjernost i gubi svoj glavni oslonac, ukras njegove kuće, najmiliju ženu koja je sve podredila njemu i njegovu životu. Odnos Torvalda i Nore: Nora je imala problem u mladosti. Taj problem je bio odnos njena oca prema njoj. Sva njegova ljubav bila je usmjerena na nju i reinkarnirala ju je u nedodirljivo biće koje je bilo prezaštićeno, čak i samo od sebe. Kada je došao Helmer ona se nadala da će se ta situacija promijeniti, no on je samo nastavio tradiciju njena oca i dokazao joj kako je ona tek povlašteni dio njega, a ništa više. “Ti si moja ljepota koja pripada meni i isključivo meni.” Analiza likova (verzija 2): Torvald Helmer Naoko uredan, častan i točan građanin. Ispod njegove se maske, međutim, kriju promašenost životnih nadanja, slabost značaja i intelektualna praznina. On je jak tek kada može upravljati lutkom. Čim mu je ona oduzeta, u času kada Nora svjesna svojih činova i njihovih posljedica prestaje biti usmjeravana osoba već biće razumno i slobodno, Helmer gubi i posljednji svoj oslonac. Za njega je Nora kao kućni ljubimac koji služi za zabavu: Citat: "Ne kaniš valjda poricati, draga Nora? (obuhvati je rukom oko pasa.) Moja je rasipnica tako slatka, ali joj treba hrpa novaca. Nevjerojatno kako su drage takve ptičice i kako su skupe čovjeku koji ih drži." On nije hrabar, spreman je na sve da sačuva svoj ugled... Citat: "Svu si mi sreću uništila, svu budućnost razorila! O, strašne li pomisli! Sad sam u rukama besvjesna čovjeka. Sad on može raditi sa mnom što ga je volja, može od mene zahtijevati što mu drago, može mi naređivati i zapovijedati kako god hoće, a ja moram bez riječi sve podnositi. I tako sam nisko pao zbog lakoumne žene."

On je tip slatkorječivog čovjeka koji je hrabar jedino na riječima... Citat: "Nikad da te se dovoljno nagrlim! Znaš, Nora, ponekad poželim da ti zaprijeti kakva velika pogibao, pa da za te žrtvujem krv i život i sve drugo." Nora Torvaldova razmažena i tetošena žena, kao takva osjeća se podređenom i nesamostalnom. Ona je plemenita žena koja je za spas obiteljske časti pretrpjela toliko straha i poniženja, te je odlučila napustiti ne samo muža i kuću već i troje djece kako bi dokazala pravo na izbor samostalna i slobodna puta. Ne želeći više biti lutkom, progovorila je istodobno u ime ravnopravnosti kao i svojevrsne socijalne pravde. Nora je imala problem u mladosti. Taj problem je bio odnos njena oca prema njoj. Sva njegova ljubav bila je usmjerena na nju kao u nedodirljivo biće koje je bilo prezaštićeno, čak i samo od sebe. Kada je došao Helmer, ona se nadala da će se situacija promijeniti, no on je samo nastavio tradiciju njena oca i dokazao joj kako je ona tek povlašteni dio njega i ništa više: “Ti si moja ljepota koja pripada meni i isključivo meni.” Kao što je ona lutka za svoga muža tako su i njena djeca lutke za nju. Služe za igranje i gledanje: Citat: "O, kako ste mi svježi i rumeni! Jabuke i ružice moje rumene... Daj je malo meni, Ana Marija! Slatka moja lutkice. (Uzima najmlađe dijete te pleše s njime)..." Dr. Rank Najbolji Helmerov prijatelj kojeg je život od aktera pretvorio u gledaoca. On dolazi u njihovu kuću jer je zaljubljen u Noru, spreman je za nju sve napraviti. To je tajio godinama, da bi joj prije smrti priznao svoju ljubav. Helmer ga je ovako opisao: "Bio nam je prisan prijatelj. Naprosto ne mogu zamisliti da ćemo ostati bez njega. Sa svojim patnjama i sa svojom usamljenosti bio je kao oblačna pozadina naše sreće, jasne kao sunce. Možda je i najbolje tako, bar za njega." Gospođa Kristina Linde Stara Norina prijateljica koju je život tretirao potpuno različito od Nore. Za razliku od Nore ona shvaća svijet realno, pa nema Norinih problema. Morala se brinuti za bolesnu majku i braću, a kad joj je majka umrla i braća se osamostalila postalo joj je pusto, nije više imala životnog motiva: Citat: "Nije, Nora, sada mi je neizricivo pusto. Nemam nikoga kome bih posvetila život. (Nemirno ustane.) Zato nisam više mogla izdržati u onoj zabiti. Ovdje ću zacijelo lakše naći čime ću se zabaviti i zaokupiti svoje misli. Kad bi mi se posrećilo da nađem posao, možda i u kakvom uredu..." Bilježnik Nils Krogstad Tamni lik u djelu, prevarant i pokvarenjak, koji doživljava preobražaj kada mu gospođa Linde iznese svoju želju za zajedničkim životom s njim. On je isto, kao i ostali likovi van Helmerove familije, tragičan na svoj način. Njegov primjer pokazuje kako je društvo selektivno.

Citat: "Pa radi u njoj. Ne znam ima li i kod vas takvih ljudi koji svuda zabadaju nos ne bi li nanjušili kakvu moralnu trulež pa da im to bude sredstvo za iznuđivanje. A zdravi onda neka se izvlače kako umiju." Njegova nesreća ga navodi na nemoralne poteze, u želji da se uzdigne na još viši položaj. "Želim da se ponovo uzdignem, gospođo Helmer. Hoću opet gore. A u tome mi mora pomoći vaš muž. Već godinu i pol nisam učinio ništa nečasno. Sve to vrijeme borio sam se s najtežim neprilikama. Bio sam zadovoljan što sam se malo pomalo podizao. Sada su me otjerali, i ne zadovoljavam se time da me opet pomiluju. Hoću da se uzdižem, velim vam. Hoću banku, hoću viši položaj - vaš muž mi mora priskrbiti takvo mjesto."