NoMotehNika

Nomotehnika je pravna disciplina koja se bavi izradom i donošenjem pravnih propisa, odnosno pravnih akata.Svi pravni akti koji imaju jednak sadržaj su akti u materijalnom smislu i označavaju se istim imenom. Svi pravni akti koji imaju istog donositelja ili zajednički postupak donošenja su akti u formalnom smislu. HIJERARHIJA PRAVNIH PROPISA-rangiranje pravnih propisa na ljestvici prava: Kriteriji: -Položaj tijela koji ga donosi(što je tijelo koje ga donosi više,to pravni propis ima jaču snagu);Hrvatski Sabor je iznad Vlade RH - Postupak donošenja(što je procedura donošenja pravnog propisa složenija,onda taj pravni propis ima jaču snagu);Ustav je iznad zakona 1.Ustav-najviši po hijerarhiji izvora prava u Hrvatskoj;ustavni zakoni koji su doneseni na isti način kao i Ustav,odnosno imaju isti postupak donošenja su isti kao i Ustav.Npr.Ustavni zakon o ustavnom sudu. 2.Međunarodni ugovori(ratificirani);Hrvatski sabor potvrđuje međunarodne ugovore koji traže donošenje ili izmjenu zakona, međunarodne ugovore vojne i političke naravi i međunarodne ugovore koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku. 3.Zakoni:Organski(jače su pravne snage od ordinarnih,običnih).Postoje 2 vrste: -Oni koje Hrvatski sabor donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika(zakoni kojima se uređuju nacionalna prava,odnosno prava nacionalnih manjina).Danas imamo 151 saborskih zastupnika. -Oni koje Hrvatski sabor donosi natpolovičnom većinom glasova(50%+1glas) - zakoni kojima se razrađuju ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode,izborni sustav,ustrojstvo,djelokrug i način rada državnih tijela,te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave. Ordinarni ili obični-tu spadaju najveći br.zakona;za njihovo donošenje je potrebna relativna većina glasova(kvorum-broj zastupnika koji je potreban nazočiti glasovanju da bi odluka bila valjana).Po pravnoj snazi su ispod ustava,ali iznad ostalih zakona.Za kvorum je potrebno da u sabornici budu 76 zastupnika, a za donošenje zakona su potrebna 39 glasova. Zakon u materijalnom smislu je pisana opća norma kojom država na apstraktan i generalan način uređuje cijelu jednu vrstu slučajeva i kojom se ustanovljuju prava i obveze pravnih subjekata.Zakon u formalnom smislu je akt koji se donosi po zakonodavnoj proceduri od strane zakonodavnog,predstavničkog organa. 4.Podzakonski akti-donosi ih Hrvatski sabor,ali i različita nedržavna i državna tijela.(akti Vladeuredbe,odluke,pravilnici,poslovnici,uputstva) Relativna/Obična većina -predstavlja većinu nazočnih zastupnika, s tim da je potrebno postojanje kvoruma, odnosno u Sabornici mora biti više od polovine svih zastupnika izabranih u Hrvatski sabor. Obična većina je dovoljna za donošenje najvećeg dijela zakona.Običnom većinom se donose deklaracije, rezolucije. Natpolovična/ Apsolutna većina - većina glasova svih zastupnika.Ovakav oblik većine je potreban za: - donošenje organskih zakona -raspuštanje Hrvatskog sabora -nacrt promjene Ustava, -odluke da se pristupi promjeni Ustava -Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane RH -Poslovnik Sabora -odluke o davanju povjerenja predsjedniku i članovima Vlade, odnosno iskazivanju nepovjerenja predsjedniku Vlade,Vladi u cjelini ili pojedinom članu Vlade. Dvotrećinska/ Kvalificirana većina - Ovakva je većina potrebna za: - donošenje ili mijenjanje Ustava - potvrđivanje međunarodnih ugovora -donošenje Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH -donošenje ustavnih zakona kojima se uređuju prava nacionalnih manjina -donosi odluku o pokretanju postupka za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika RH.

USTAV je temeljni i najviši akt kojim se uređuju pravni i politički poredak neke zemlje.Donosioci drugih pravnih propisa nalaze uporište za donošenje svojih općih akata direktno ili indirektno s ustavom.Ustav daje okvire u kojima se mogu kretati ovlaštenja donosioca drugih pravnih propisa,te može određivati i odnose u kojima mogu stajati jedni pravni propisi naspram drugih.Definira društveno i političko uređenje zemlje i čini osnovu cjelokupnog pravnog sustava.Zakoni moraju biti u suglasnosti s ustavom,a ostali propisi u suglasnosti s ustavom i zakonom. PODZAKONSKI OPĆENORMATIVNI AKTI su propisi po svom rangu niži od zakona,reguliraju različita područja.Tehnički razlog donošenja ove vrste akata proizlazi iz nastojanja da zakonski tekst bude precizan,nedovsmislen,jasan u izražavanju i pregledan.Njime se razrađuje niz detalja,posebno onih koji su nužni za izvršenje zakona.Karakterizira ih raznovrsnost i brojnost kao raznih akata tako i organa koji su ovlašteni za njihovo donošenje. Vrste:Podzakonski općenormativni akti prema posebnom ovlaštenju-Karakteristika ove vrste podzakonskih općenormativnih akata je u tome što se oni donose prema posebnom ovlaštenju sadržanom u višoj pravnoj normi.To ovlaštenje može biti dano u obliku ustavnog ili zakonskog ovlaštenja,dano generalno ili za pojedine slućajeve(npr.stanje nužde),vremenski uvjetovano ili ne,ali bitno da određeni organ sam regulira određenu materiju na čije je reguliranje inače ovlašten i ovlašćuje druge organe da donesu svoja pravna pravila u toj materiji.Radi se o prenošenju nadležnosti za pravno normiranje s višeg na niži organ.Osnova za prenošenje ovlaštenja mora biti sadržana u pravnoj normi(ustava ili zakona). Podzakonski općenormativni akti za izvršenje(provedbu)zakona-Svrha je da služi za osiguranje što lakšeg i uspješnijeg izvršenja zakona.Izvodi se iz samog zakona.Omogućuju bolju realizaciju onih načela koje je sam zakon formulirao time što ih detaljnije razrađuju i osiguravaju stručno tehnički dio njihove realizacije.Prestaje važiti s prestankom važenja zakona. Podzakonski općenormativni akti koji dopunjuju i zamjenjuju zakon-Njima se ili dopunjuju već postojeće zakonske odredbe ili se propisuju nova pravila koja zamjenjuju zakonski tekst. Spontani podzakonski općenormativni akti-ovlaštenje za njihovo donošenje utvrđeno je već prije u nekoj vrsti pravnih normi.Donosilac takvih akata može se koristiti ovlaštenjem da donosi ovu vrstu akata djelujući spontano,tj.ne čekajući nikakvo novo,posebno ovlaštenje u nekoj drugoj pravnoj normi jer takvo ovlaštenje posjeduje već otprije.Prema Ustavu RH,predsjednik republike donosi uredbe sa zakonskom snagom i poduzima izvanredne mjere u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti republike ili kad su tijela državnih vlasti onemogućena da redovito obavljaju ustavne dužnosti. Podjela spontanih podzak.akata:Samostalni(samostalno reguliraju neku materiju); Nesamostalni(služe za izvršenje neke vrste pravne norme – zakona). VLADA-Vlada RH obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom.Temeljna funkcija je da provodi zakone i dr.odluke Hrvatskog sabora,te da predlaže zakone i druge akte.Vlada odlučuje natpolovičnom većinom glasova svih članova Vlade. Odgovornost vlade:Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru. Vladina je odgovornost dualna:Vlada odgovara kao tijelo;Svaki ministar odgovara pojedinačno. O radu vlade može se odlučiti:Interpelacijom,Postavljanjem zastupničkih pitanja,Putem istražnih povjerenstava. Sastav vlade: Predsjednik vlade(premijer), potpredsjednici vlade i ministri. Formiranje vlade: -Članove vlade predlaže osoba kojoj je predsjednik Rh povjerio mandat za sastav vlade. - Nakon sastavljanja vlade, a najkasnije u roku od 30dana od prihvaćanja mandata, mandatar je dužan program vlade i vladu predstaviti HS i zatražiti glasovanje o povjerenju. -Vlada stupa na dužnost kada joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u HS. -Rješenje o imenovanju predsjednika vlade donosi predsjednik RH uz supotpis predsjednika HS.

Vlada kao izvršno tijelo donosi: Uredbe,Poslovnik,Odluke,Zaključke,Rješenja. Poslovnikom se uređuje ustrojstvo i način rada i odlučivanje Vlade, Odlukom se uređuju pojedina pitanja iz nadležnosti Vlade ili određuju mjere,daje suglasnost ili potvrđuju akti drugih tijela i pravnih osoba,te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne donosi propis. Zaključkom se utvrđuju stajališta Vlade u pitanjima provedbe utvrđene politike te određuju zadaće tijelima državne uprave.Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima te o drugim pojedinačnim stvarima iz djelokruga Vlade. Akti Vlade: UREDBE-Na temelju zakonodavne delegacije -Sabor može najviše na vrijeme od godine dana ovlastiti Vladu da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga.Uredbe prestaju vrijediti istekom roka od godine dana od dobivene ovlasti, osim ako Hrvatski sabor ne odluči drugačije. -2 ograničenja: Vremensko(prenošenje vrijedi godinu dana) Sadržajno(zabrana zakonodavne delegacije odnosi se na sve zakone koji se donose ili dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika ili zakoni koji se donose većinom glasova svih zastupnika;odnosno sve što se uređuje organskim zakonima se ne može delegirati) -Uredbe na temelju zakonodavne delegacije u sadržajnom/materijalnom smislu riječi su isto što i zakoni, a u formalnom smislu riječi su podzakonski akti. -Niti jedna njena odredba nema retroatkivno djelovanje;iznimno je dopušteno ako se radi o određenim zakonima,odnosno određenih odredbi. Uredbe za izvršenje zakona -To je najznačajniji podzakonski akt koji vlada donosi u svrhu primjene zakona,a koji su vezani za određeni zakon čiju primjenu omogućuju.Uredba stupa na snagu i prestaje,stupanjem na snagu i prestankom zakona za koju je vezana,zbog toga uredba za izvršavanje zakona dijeli pravnu sudbinu zakona uz koji je donesena.Po svom sadržaju ne smiju proturiječiti propisima zakona na čiju se primjenu odnose,a također ne smiju proturiječiti ni propisima ostalih zakona.Ovom se uredbom ne mogu propisati nova načela, prava i obveze koja nisu propisana zakonom. -Služe boljoj uspješnosti izvršavanja zakona -Po sadržaju i u formalnom smislu je podzakonski akt -Egzistencijalno su vezane za zakon Uredbe dijelimo prema: -Prema tome što ih Vlada donosi kao tijelo(pri čemu je Vlada u cijelosti odgovorna) i -Prema tome što ih ministar donosi pojedinačno(pri čemu je on sam odgovoran). PREDSJEDNIK donosi UREDBE IZ NUŽDE(uredbe koje se donose za vrijeme ratnog stanja,u slučaju neposredne ugroženosti, neovisnosti,jedinstvenosti i opstojnosti države i kada su tijela državne vlasti onemogućena da redovito obavljaju svoje ustavne dužnosti predsjednik RH je ovlašten donositi Uredbe sa zakonskom snagom).  U formalnom smislu je to podzakonski akt, u materijalnom smislu riječi je zakon – jer bi uređivala zakonsku materiju. PREDSJEDNIK u ZAKONODAVNOM POSTUPKU! -Uloga predsjednika RH u postupku donošenja zakona je da promulgira zakone(proglašava) aktom koji se zove odluka. On promulgira zakon nakon njegova izglasavanja,prije stupanja na snagu,odnosno 8 dana nakon izglasavanja.Promulgirati znači da predsjednik potvrđuje da je tekst koji mu je donijet na potpis sadržajno isti onom tekstu koji je Sabor donio,odnosno izglasao. Prilikom promulgacije predsjednik RH nedvojbeno ima ovlast prosudbe o tome je li zakon formalno donesen u skladu s ustavnim odredbama.Ako predsjednik ima

sumnje u vezi tog teksta onda podnosi zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti zakona.Promulgacija je faza u postupku donošenja zakona; bez promulgacije zakon se ne može objaviti. OBJEKTIVNE PRETPOSTAVKE ZA DONOŠENJE PRAVNIH PROPISA Objektivne pretpostavke su one bez kojih pravni propis uopće ne može biti donesen.Ne tiču se konkretnih ljudi,nego se tiču nadležnosti, sadržaja pravnog propisa,procedure za donošenje pravnog propisa,prostornog i vremenskog djelovanja pravnog propisa. Nadležnost je najosnovnija pretpostavka.To je pravo i dužnost jednog društvenog subjekta da određene društvene odnose regulira putem odgovarajućeg pravnog propisa.Građanima,odnosno fizičkim osobama je sve dopušteno,dok je pravnoj osobi dopušteno samo ono što je u njihovoj nadležnosti.Nadležnost se mora utvrditi uvijek prije pristupanja donošenja pravnog propisa.Nadležnost može biti dana direktno(slučaj kad se točno razrađuje tko će i kojom vrstom pravnog propisa koju materiju regulirati) i indirektno(slučaj kad se u višem pravnom propisu označava vrsta pravnog propisa kojom će se odgovarajuća materija regulirati). Donosilac pravnog propisa čini grešku kad:  Normira materiju koju nije ovlašten normirati  Materiju koju inače može normirati, normira šire nego što je dopušteno,  Ako materiju koju je dužan regulirati uopće ne regulira, Mogućnosti koje zakonodavac ima kod donošenja pravnih propisa:  Taksativno normiranje(nabrajaju se ovlasti državnih tijela, jasno i precizno navedene)  Generalna klauzula(općenita formulacija koja ne nabraja konkretne ovlasti nego na općeniti način navodi druge poslove iz ovlasti) Procedura(postupak)donošenja je skup propisanih radnji koje moraju biti obavljene kao formalno pravne pretpostavke u toku čitava postupka,od prve faze davanja prijedloga ili inicijative za donošenje pravnog propisa do posljednih faza usvajanja,proglašenja i objavljivanja.Procedura donošenja pravnog propisa je unaprijed određena.Utvrđena pravila procedure obvezuju donosioca odgovarajućeg pravnog propisa na način što ovaj mora prilikom donošenja pravnog propisa ispuniti zahtjeve propisanog postupka da bi njegov propis bio donesen na formalno dopustiv način.Do nepoštivanja dolazi kad akt nije donesen prema pravilima koji su već unaprijed propisani(formalna neustavnost zakona-javlja se kad zakonodavac ne poštuje ustavom propisani postupak donošenja zakona.Obuhvaća različite slučajeve kršenja ustava,a najznačajnija je kad bi akt pod nazivom zakon donijelo nenadležno tijelo koje za to nije ustavom ovlašteno,takav akt ne bi mogao steći pravnu valjanost). Materijalna neustavnost zakona-najvažnije je povratno djelovanje, retroaktivnost zakona.Znači da se odredbe zakona primjenjuju unatrag,na situacije koje su u životu nastale dok zakon još nije postojao.Dr.oblici mat.neust.se odnose na sadržajnu neusklađenost odredbe zakona s odredbama ustava.Do takvog nesklada može doći zbog nepoznavanja ili pogrešnog tumačenja ustava. Formalna nezakonitost se javlja kod poznakonskog akta,kad pozakonski akt nije u skladu sa zakonom). Posredno(akcesorno)odlučivanje o neustavnosti zakona-javlja se kao prethodno pitanje koje treba riješiti kako bi se mogao riješiti sam predmet sudbenog spora,pri čemu odluka suda ima učinak samo u odnosu na konkretan predmet u kojem se zakon izuzima iz primjene.Djeluje samo inter partes. Neposredno(apstraktno)odlučivanje o ustavnosti zakona-odlučivanje kad pitanje sukladnosti zakona s ustavom predstavlja samu bit spora koji sud mora riješiti bez obzira na bilo kakav konkretni slučaj,radi se o ustavnom sporu.Djeluje prema svima. 2 vrste pravnih posljedica odluka o neustavnosti zakona: 1.ukidanje pravnih propisa(ne dira u ranije nastale pravne posljedice) 2.poništavanje pravnih propisa(djeluje retroaktivno,znači treba sanirati sve posljedice koje je prouzročila primjena propisa. Greška u proceduri donošenja pravnog propisa dovodi u pitanje formalno pravnu vrijednost pravnog propisa i čini osnovu za postavljanje pitanja njegove ustavnosti i zakonitosti.

Sadržaj pravnog propisa je ukupnost pravnih normi ili odredbi koji on sadrži.Postoje sadržajno veliki sa velikim brojem članaka i oni manji sa manjim brojem članaka.Prije kretanja u izradu treba znati što se pravnim propisom želi regulirati,odnosno treba se znati predmet pravnog propisa. Dati odgovarajući sadržaj jednom pravnom propisu znači obuhvatiti njegovim odredbama onu oblast društvenih odnosa koja odgovara nadlženosti njegova donosioca te pri tome mora paziti na raspored materije obuhvaćene tim sadržajem. Pravnim propisom nastoji se obuhvatiti pretežit,što veći broj društvenih odnosa koji se želi njime odrediti,pri čemu treba voditi računa da ne nastane pravna praznina. Prostorno djelovanje osigurava primjenu pravnih propisa na određenom području primjenom načela teritorijalnosti prava.Prema prostornom djelovanju pravne propise možemo podijeliti na: Univerzalne –vrijede na cijelom teritoriju RH(npr.Kazneni zakon;objavljuju se u NN) i Partikularni-vrijede na jednom dijelu,odnosno određenim dijelovima teritorija RH(grad,općina,županija;npr.Odluka grada Osijeka;ne objavljuju se u NN već u službenom glasilu općine,grada ili županije). Specifičnosti partikularnih pravnih propisa:Postoje određeni dijelovi teritorija na kojima ne vrijede pravni propisi(načelo eksteritorijalnosti);Ne vrijede na prostoru gdje se nalaze diplomatska i konzularna predstavnišva;Pravni propisi nekad važe i izvan teritorija RH(npr.na brodu koji je registriran u RH ili zrakoplovu,primjenjuju se na odnose koji se na/u njima događaju). Vremensko djelovanje pravnog propisa znači da taj propis obvezuje svojim odredbama subjekte na koje se odnosi u određenom vremenu,tj.od početka svoga važenja pa ubuduće sve do prestanka njegova važenja.Kod vremenskog važenja treba razgraničiti 2 momenta:Početak i prestanak važenja pravnog propisa. -Početak važenja je vremenski moment od kojeg pravni propis počinje pravno djelovati.Ustav počinje važiti objavom,a zakoni i podzakonski akti osmi dan nakon objave.To je trenutak u kojem pravni propis počinje pravno djelovati,obvezivati svojim odredbama one na koje se odnosi,te omogućiti primjenu sankcije. Određuje ga donositelj u samom tekstu propisa.5 načina mogućeg početka važenja pravnih propisa: 1.Danom njegova donošenja(čim se izglasa,donese,odmah stupa na snagu) 2..Kalendarskom oznakom(točno navođenje dana,mjeseca,godine od kada počinje važiti pravni propis) 3.Danom objavljivanja(treba se koristiti samo iznimno iz razloga što u ovom slučaju nema vremenskog razmaka između dana objavljivanja i dana njegova stupanja na snagu;npr.neki pozakonski akti) 4.Protekom određenog vremenskog razdoblja od objave do stupanja na snagu(najčešće primjenjivan način određivanja početka važenja pravnog propisa.Početak je stupanjem na snagu 8 dana od dana objavljivanja, npr.zakoni) 5.Nastupom određenog događaja(kad nastupi događaj,pravni propis stupa na snagu;npr.danom ulaska RH u Europsku uniju pravni propis počinje važiti). -Prestanak važenja-pravni propis prestaje obvezati svojim obvezama.To je situacija u kojoj više nije moguće društvene odnose pravno ostvariti na način kako je to normirao pravni propis koji je prestao važiti.Načini prestanka propisa: 1.Objektivno stavljanje izvan snage-ostvaruje se na 2 načina: Ukidanjem(stavljanje izvan snage,s tim da ubuduće njegova primjena nije više pravno moguća ali se pravne posljedice do momenta njegova ukidanja ne diraju.Djeluje samo ubuduće.Odredba zakona može se ukidati.Odredba podzakonskog akta se može ukidati i poništiti.Ustavni sud odlučuje o ukidanju ili poništavanju pravnih propisa.) Poništavanjem (stavljanjem izvan snage poništavaju se sve pravne posljedice nastale primjenom propisa od trenutka njegova stupanja na snagu;poništi se u korijenu,kao da nikada nije ni bilo pravnog propisa). 2.Derogacija-donošenjem novog pravnog propisa iste pravne snage prestaju važiti odredbe starog pravnog propisa.Može biti:

Direktna-izravna(U završnom dijelu pravnog propisa izričito piše koji propis prestaje važiti; Zamjenjivanje načina regulacije određenih društvenih odnosa pravnim propisom zbog izmijenjenih društvenih potreba i odnosa) i Indirektna-prešutna(novi propis istu materiju regulira na drugačiji način,a ne naznači da prestaju važiti odredbe ranijeg propisa,ali se vidi iz teksta da je drugačije uređen).O njoj odlučuje donositelj pravnog propisa.Specifičnosti:retroaktivnost(novi zakon dopušta da neki postupci odu u retroaktivnost i to samo iz osobito posebnog razloga. Antinomija ili proturječje između 2 ili više odredbi unutar pravnog sustava. U nomotehnici je jedna od antinomija da kasniji zakon derogira raniji zakon. Postoji opći propis (npr.Zakon o državnim službenicima) i posebni propis(Zakon o policiji).U postupku će se prvo primijeniti posebni propis,a ako nema norme u posebnom onda će se koristiti opći propis.Npr.ako se policajac na dužnosti ne ponaša kako je propisano onda će se protiv njega pokrenuti postupak.Iako se prema njemu može primjenjivati i Zakon o državnim službenicima i Zakon o policiji,u ovom konkretnom slučaju će se primijeniti Zakon o policiji.Oba zakona određuju iste stvari,samo na drugačiji način.Postoje 2 načela za rješavanje antinomije:Lex posterior derogat legi priori(kasniji zakon ima prednost nad prethodnim zakonom) i Lex specialis derogat legi generali(u slučaju kada opći i posebni propisi regulira isto područje primijeniti će se poseban propis). 3.Protekom određenog roka-odredi se do kad je pravni propis na snazi.Važenje pravnog propisa do kalendarske godine.Odredbe se nalaze na kraju zakona. 4.Odumiranje pravnih propisa-kad prestanu postojati društveni odnosi koji pravni propis uređuje,onda pravni propis prestaje postojati,odnosno stavlja se izvan snage. IZNIMKA NEZAKONITOSTI(eksepcija ilegalnosti)-oblik kontrolnog ovlaštenja prema pravnim propisima putem kojeg određeni državni organ(sud)odbija primjenu pravnog propisa na konkretan slučaj kad utvrdi da je u suprotnosti s višom pravnom normom,zakonom.Ako sudac posumnja u zakonitost ili ustavnost podzakonskog akta, izuzima ga iz primjene,pa primjenjuje zakon.Ukoliko sud posumnja u ustavnost ili zakonitost zakona tada mora donijeti rješenje kojim će zakon obustaviti te će se podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti ili zakonitosti.Rijetko se koristi jer dosta podzakonskih aktata nije u skladu sa zakonom. RETROAKTIVNOST-odnosi se na primjenu propisa,na one situacije,koje su nastale i postojale prije nego je sam propis stupio na snagu.Načelno je zabranjena,dok je dopuštenje iznimka.Dopušta se samo onda kada postoji osobito opravdan razlog i to uz stroge uvjete.Mora se donijeti poseban akt,zaključak Hrvatskog sabora kako bi se retroaktivnost dopustila. Zbog pravne sigurnosti retroaktivnost se ne koristi često. OBUSTAVA OD IZVRŠENJA-slično je iznimci nezakonitosti.Neko državno tijelo može onemogućiti primjenu podzakonskog akta koje je donije drugo tijelo dok ga netko drugi ne utvrdi jeli ta ovlast od izvršenja bila ispravna ili ne.To je privremeni prestanak mogućnosti primjene općeg akta,jer je pravno ovlašteni nosilac kontrole takvog akta iskoristio pravo te ga obustavio od izvršenja zbog sumnje u njegovu ispravnost.Vlada na prijedlog ministra ima pravo odlučiti o obustavi odmah,a najkasnije u roku od 8 dana podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti i zakonitosti.Općinski načelnik ima pravo zadržati od izvršenja opći akt općinskog vijeća,ako ocjeni da je tim aktom povrijeđen zakon ili dr.propis te zatražiti od vijeća da u roku od 15 dana otkloni uočene nedostatke,a ako ono to ne učini,načelnik ima dužnost u roku od 7 dana o tome obavijestiti organ središnje državne uprave koji je ovlašten za nadzor nad zakonitošću rada tijela jed.lokalne samouprave. IDENTITET AKTA-skup obilježja,osobina po čemu se jedan akt razlikuje od drugoga s tim da te osobine mogu biti raznolike.Akti prema vrsti mogu biti:Opći(vrijede za sve,npr.zakon i ustav) i Pojedinačni(ima učinak samo između strana;npr.sudska presuda).Akti prema donositelju:Akti državnih organa(akti koje donosi Sabor RH;ustav,zakon) i Akti nedržavnih organa(akti koje donose pravne osobe;npr.pravni fakultet). AKTI SABORA Sabor donosi:Ustav,državni proračun,zakone,deklaracije,strategiju obrane…Zakoni su akti koje sabor najčešće donosi.

POSTUPAK DONOŠENJA ZAKONA 1.Faza inicijative(pokretanje postupka) i 2.Faza rasprave.,3.Faza proglašenja i objavljivanja. Postupak donošenja zakona pokreće se dostavom prijedloga zakona predsjedniku Sabora. Greška u proceduri donošenja pravnog propisa dovodi u pitanje formalnu valjanost pravnog propisa i čini osnovu za postavljanje pitanja njegove ustavnosti i zakonitosti. Pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Sabora te Vlada,osim ako je Ustavom ili Poslovnikom propisano da pojedini prijedlog mogu podnijeti samo određena tijela ili određeni broj zastupnika. Najčešću inicijativu ima Vlada,oko 90% koja je isključivi predlagač državnog proračuna. Najveći broj zakonodavnih prijedloga dolazi iz Vlade jer ona ima većinu u Saboru. Prijedlog zakona sadrži:  Ustavnu osnovu donošenja zakona,  Ocjenu stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći,  Ocjenu i izvore potrebnih sredstava za provođenje zakona,  Tekst prijedloga zakona, s obrazloženjem,  Tekst odredbi važećeg zakona koje se mijenjaju, odnosno dopunjuju, ako se predlaže izmjena ili dopuna zakona. Kad se prijedlogom zakona određuje da pojedine njegove odredbe imaju povratno djelovanje (retroaktivnost), predlagatelj zakona dužan je obrazložiti osobito opravdane razloge koji to nalažu. -Predsjednik Sabora upućuje primljeni prijedlog zakona predsjednicima svih radnih tijela, svim zastupnicima i predsjedniku Vlade, kada Vlada nije predlagatelj. Nakon toga slijedi razmatranje prijedloga u radnim tijelima.Prije rasprave o prijedlogu zakona na sjednici Sabora, predsjednik matičnoga radnog tijela i Odbora za zakonodavstvo dužni su prijedlog zakona uvrstiti u dnevni red sjednice radnog tijela i provesti raspravu.Matično radno tijelo je radno tijelo koje je zaduženo za određeno područje društvenih odnosa(npr. postoji matično radno tijelo za šport, ili za obrazovanje..). Kad razmotri prijedlog zakona, matično radno tijelo podnosi svoje izvješće Saboru s mišljenjem, primjedbama i prijedlozima iznesenim u tijeku njegovog razmatranja. Prvo čitanje zakona-prvi je dio u postupku donošenja zakona koji se provodi na sjednici Sabora.Obuhvaća: Uvodno izlaganje predlagatelja, Opću raspravu o prijedlogu zakona, Raspravu o pojedinostima koja uključuje i raspravu o tekstu prijedloga zakona, Raspravu o stajalištima radnih tijela koja su razmatrala prijedlog,Donošenje zaključka o potrebi donošenja zakona. Opća rasprava o prijedlogu zakona vodi se na način da zastupnici iznose svoja mišljenja o tome :Je li potrebno donijeti zakon,O osnovnim pitanjima koja treba urediti zakonom, O ustavnom ovlaštenju da se predloženi odnosi urede zakonom,O opsegu i načinu zakonskog uređivanja tih odnosa. Rasprava o pojedinostima vodi se na taj način što se raspravlja i o tekstu prijedloga zakona. Na osnovi zaključka Sabora o prihvaćanju prijedloga zakona, predlagatelj će sačiniti konačni prijedlog zakona, odnosno konačni prijedlog zakona sačinit će drugo tijelo ako je to odredio Sabor i s tim se suglasio predlagatelj. Konačni prijedlog zakona predlagatelj je dužan podnijeti u roku od 6.mj. od dana prihvaćanja prijedloga zakona. Ako predlagatelj zakona ne podnese konačni prijedlog zakona u propisanom roku, smatrat će se da je postupak donošenja zakona obustavljen.Konačni prijedlog zakona podnosi se u obliku u kojem se donosi zakon. Obrazloženje konačnog prijedloga zakona obuhvaća:Razloge zbog kojih se zakon donosi, Pitanja koja se njime rješavaju, Objašnjenje odredbi predloženog zakona, Podatke o financijskim sredstvima potrebnim za provođenje zakona i o načinu osiguranja tih sredstava..

Drugo čitanje zakona obuhvaća raspravu o tekstu konačnog prijedloga zakona, stajalištima radnih tijela, raspravu o podnesenim amandmanima, odlučivanje o amandmanima i donošenje zakona. U tijeku rasprave o tekstu konačnog prijedloga zakona raspravlja se o prijedlogu po dijelovima, glavama, odnosno odjeljcima, člancima te o podnesenim amandmanima. Nakon rasprave odlučuje se o podnesenim amandmanima. Nakon provedene rasprave i odlučivanja o amandmanima, zaključuje se rasprava i odlučuje se o donošenju zakona. Treće čitanje zakona provodi se po odluci Sabora ili na zahtjev predlagatelja i to u slučajevima kada je na tekst konačnog prijedloga zakona podnesen veći broj amandmana ili kada su amandmani takve naravi da bitno mijenjaju sadržaj konačnog prijedloga zakona. Treće čitanje zakona provodi se, u pravilu, ako se amandmanima predlagatelja bitno mijenja sadržaj konačnog prijedloga zakona. Provodi se uz uvjete i po postupku propisanom za drugo čitanje. Donošenje zakona po hitnom postupku -Iznimno, zakon se može donijeti po hitnom postupku, samo kada to zahtijevaju interesi obrane i drugi osobito opravdani državni razlozi(npr.kada se donosi zakoni koji se usklađuju sa propisima EU), odnosno kada je to nužno radi sprječavanja ili otklanjanja većih poremećaja u gospodarstvu. Uz prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku podnosi se konačni prijedlog zakona, koji sadrži sve što i prijedlog zakona, osim što se umjesto teksta prijedloga zakona prilaže tekst konačnog prijedloga zakona. Prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku može podnijeti:zastupnik koji mora imati pisanu podršku još 25 zastupnika,klub zastupnika koji ima 15 ili više članova te klubovi zastupnika koji imaju zajedno 15 ili više članova. U hitnom se postupku objedinjuje prvo i drugo čitanje zakona. Donošenje zakona završava glasovanjem na sjednici Hrvatskog sabora i kada predsjednik RH promulgira zakon.On nakon promulgacije donosi akt koji se zove odluka i nakon toga zakon ide na objavu.Zakon stupa na snagu osmi dan od dana objave.Zakoni koji će djelovati retroaktvino o njima se mora donijeti zaključak. Ustavni sud tumači odredbe Ustava,Sabor RH tumači odredbe zakona. Zastupnička pitanja  Zastupnici mogu postavljati zastupnička pitanja Vladi i pojedinom članu Vlade o ostvarivanju njezinih ustavnih prava i dužnosti,a posebice o stanju u pojedinim područjima društvenog života,te o o izvršavanju zakona i dr.akata Sabora, odnosno o radu ministarstava i dr.tijela drž.uprave.  Mogu se postavljati usmeno i u pisanom obliku. Zastupnik je dužan navesti kome upućuje zastupničko pitanje. Usmena zastupnička pitanja  Zastupnici ih mogu postavljati na sjednicama za vrijeme „Aktualnog prijepodneva“(održava se na početku svake sjednice Sabora, prije prelaska na prvu točku dnevnog reda i traje u pravilu 4 sata).  Zastupnik može postaviti 1 pitanje. Ono mora biti kratko i jasno formulirano i u pravilu takvo da se na njega može odgovoriti odmah i bez pripreme.  Zastupnik može izraziti zadovoljstvo ili nezadovoljstvo odgovorom na zastupničko pitanje  Ako je nezadovoljan može zatražiti da mu Vlada,odnosno ministar dostavi pisani odgovor  Na pitanja upućena Vladi odgovara predsjednik ili član Vlade,a na pitanja upućena ministru odgovara ministar. Pisana zastupnička pitanja  Zastupnici mogu posredovanjem predsjednika Sabora, postavljati zastupnička pitanja u pisanom obliku a nakon dobivenog odgovora i dopunska zastupnička pitanja.  Pisani odgovor na pitanje postavljeno u pisanom obliku daje se u roku 30dana od dana kada je pitanje dostavljeno Vladi,odnosno pojedinom ministru kome je upućeno.U istom roku Vlada,odnosno ministar

dužni su odgovoriti na usmeno postavljeno pitanje,ako zastupnik nije dobio odgovor na sjednici Sabora ili je zatražio pisani odgovor. Interpelacija  Interpelacijom se na sjednici Sabora otvara rasprava o radu Vlade u cjelini ili o pojedinim odlukama Vlade ili ministarstva,ako one odstupaju od općeg stajališta Vlade ili ministarstva u provođenju zakona ili utvrđene politike.  Interpelacije se može podnijeti i kada zastupnik nije zadovoljan naknadnim dopunskim pisanim odgovorom Vlade ili člana Vlade na postavljeno pitanje, a pitanje i odgovor ukazuju da postoje osobito opravdani razlozi da se o njima otvori rasprava u Saboru  Podnosi se u pisanom obliku i u njoj mora biti jano postavljeno i obrazloženo pitanje koje treba razmatrati. Potpisuju je svi zastupnici koji su je pokrenuli.  Interpelaciju predsjedniku Sabora podnosi najmanje desetina zastupnika, a predsjednik Sabora ju dostavlja predsjedniku Vlade i zastupnicima.  Vlada je obvezna dostaviti predsjedniku Sabora,najkasnije u roku od 8 dana od dana prijema interpelacije, izvješće o mišljenjima i stajalištima povodom interpelacije. DRUGI AKTI SABORA Promjena Ustava RH odlukom Hrv.Sabora: -Pravo da predloži promjenu Ustava RH ima:Najmanje 1/5zastupnika Hrvatskog sabora,predsjednik republike i vlada RH. Nakon što je promjena Ustava predložena slijedi odlučivanje u Hrvatskom saboru o tome hoće li se pristupiti promjeni Ustava ili ne,a načelnu odluku se donosi većinom glasova svih zastupnika(50%+1). Ako je Hrvatski sabor prihvatio prijedlog promjene Ustava,oblikuje se nacrt promjene Ustava koji Hrvatski sabor utvrđuje natpolovičnom većinom glasova svih zastupnika.Konačnu odluku o promjeni Ustava RH sabor donosi 2/3 većinom glasova svih zastupnika. Promjenu ustava proglašava Hrvatski sabor. Promjena Ustava odlukom birača(ustavotvorni referendum): -Ustav RH se može mijenjati i primjenom referenduma. O tome odlučuje Hrv.sabor, ali može odlučivati i predsjednik RH. -Hrvatski sabor odlučuje o raspisivanju referenduma samostalno i za tu odluku Ustav ne propisuje nikakvu posebnu većinu što znači da se za odluku traži većina glasova nazočnih zastupnika uz uvjet kvoruma. -Predsjednik RH može raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava samo na prijedlog Vlade i uz supotpis predjednika Vlade. - Na referendumu se o promjeni Ustava odlučuje većinom birača koji su glasovali uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača u RH. Međunarodni ugovori-ratificiraju se samo oni koji traže donošenje ili izmjenu zakona, vojne i političke naravi i oni koji financijski obvezuju RH.Međunarodni ugovori se ratificiraju 2/3većinom glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru i objavljuju se u NN.Imaju nadzakonsku pravnu snagu i izravno se primjenjuju(sva državna tijela su dužna kad o nečemu odlučuju izravno primijeniti odredbe međunarodnog ugovora).Ne mora se cijeli međunarodni ugovor potvrditi,mogu se potvrditi samo neke odredbe,a na neke odredbe ili članke se može staviti rezerva. Odbor za zakonodavstvo: Razmatra prijedloge zakona i drugih akata koje donosi Sabor u pogledu njihove usklađenosti s Ustavom RH i pravnim sustavom te u pogledu njihove pravne obrade, Razmatra pitanja jedinstvene zakonodavne metodologije i druga pitanja bitna za jedinstvenu pravnu tehniku i terminološku usklađenost akata koje donosi Sabor, Daje mišljenje o prijedlogu da pojedine odredbe zakona imaju povratno djelovanje, Brine se o jedinstvu pravnog sustava i daje mišljenje o načelnim pitanjima izgradnje pravnog sustava ili jedinstvene primjene zakona, Razmatra akte koje potvrđuje ili na koje daje suglasnost Sabor i o tome daje mišljenje, Utvrđuje i izdaje pročišćene tekstove zakona i drugih akata koje donosi Sabor, kad je tim zakonima ili aktima za to ovlašten ili kada su ti akti najmanje tri puta izmijenjeni ili dopunjeni, Razmatra

prijedloge za davanje vjerodostojnog tumačenja zakona ili drugog akta kojeg je donio Sabor, Obavlja i druge poslove određene Poslovnikom. Opća/generalna klauzula(pravna presumpcija u korist lok.jed.)-svi poslovi su lokalni, osim onih koji su

izričito propisom određeni kao poslovi od interesa za središnju državnu vlast.Prednost takve metode je što potiće lokalnu inicijativu; to znači da jed. lok. samouprave ne trebaju ovlaštenje sred. drž. tijela za širenje javnih funkcija, statutom utvrđuju krug javnih poslova koje namjeravaju obavljati uz poslove određene Ustavom i zakonom. Enumeracija(pravna presumpcija u korist države)-prema toj metodi, središnje državno tijelo izrijekom

propisuje koji su poslovi od lokalnog značenja odnosno riječ je o nabrajanju/enumeraciji lok. poslova koji se pojedinačno dodjeljuju na obavljanje samoupravnim jedinicama (najčešće ih središnje predstavničko tijelo propisuje u zakonu).Slabost metode jesu ograničenje inicijative i autonomije lokalnih jed. i težnja prema centralizmu.Ta metoda je komplicirana u primjeni jer svaka promjena lok. nadležnosti mora biti uočena na središnjoj razini i odobrena zakonom. Enoncijacija zakonitosti je izričita ovlast zakonodavca koju daje Ustav na temelju koje se zakonom razrađuju odredbe Ustava,a često i način korištenja Ustavom zajamčenih sloboda i prava. Amandmani-prijedlog za izmjenu ili dopunu konačnog prijedloga zakona podnosi se pisano u obliku amandmana.Pravo podnošenja amandmana ima svaki zastupnik,klubovi zastupnika i radna tijela Sabora,te Vlada.Amandman se upućuje predsjedniku Sabora do kraja rasprave na sjednici Sabora o konačnom prijedlogu zakona.Predsjednik Sabora odmah dostavlja podnesene amandmane zastupnicima,predlagatelju zakona i Vladi kada ona nije predlagatelj zakona.Ako su podneseni amandmani takve naravi da bitno mijenjaju ili odstupaju od konačnog prijedloga zakona,Sabor može odlučiti da se rasprava odgodi kako bi se zastupnicima ostavilo dovoljno vremena za pripremu prije odlučivanja.O amandmanima se izjašnjava predlagatelj i Vlada,neovisno je li predlagatelj zakona ili ne.Izjašnjavanje je u pravilu usmeno.Amandman prihvaćen na sjednici Sabora postaje sastavni dio konačnog prijedloga zakona o kome se odlučuje. Vjerodostojno tumačenje zakona-prijedlog za davanje vjerodostojnog tumačenja zakona može podnijeti ovlašteni predlagatelj zakona predsjedniku Sabora,a mora sadržavati naziv zakona, naznaku odredbe za koju se traži tumačenje i razloge za to.Preds.Sabora upućuje prijedlog za davanje vjerodostojnog tumačenja zakona Odboru za zakonodavstvo,matičnom radnom tijelu i Vladi,ako ona nije podnositelj prijedloga,radi ocjene njegove osnovanosti.Matično radno tijelo i vlada dužni su u roku do 15dana dostaviti mišljenje odbora za zakonodavstvo.Ako matično radno tijelo i vlada ne dostave mišljenje u propisanom roku smatrat će se da su suglasni da prijedlog za davanje vjerodostojnog tumačenja zakona nije osnovan,on će o tome izvijestiti Sabor koji povodom toga izvješća donosi odluku. Donošenje državnog proračuna-prijedlog drž.proračuna s obrazloženjem predsjedniku Sabora podnosi Vlada.Zajedno s prijedlogom državnog proračuna podnosi se i prijedlog financijskog plana izvanproračunskih fondova s obrazloženjem te konačni prijedlog zakona o izvršavanju državnog proračuna. Pri donošenju državnog proračuna primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na postupak donošenja zakona.Vlada dostavlja predsjedniku Sabora izvješća o izvršenju državnog proračuna. Odluka se donosi kao akt uređivanja unutarnjeg ustrojstva,način rada i odnosa u Saboru. Deklaracijom se izražava opće stajalište Sabora o pitanjima unutarnje ili vanjske politike te o drugim bitnim pitanjima važnim za državu. Rezolucijom Sabor ukazuje na stanje i probleme u određenom području i na mjere koje bi trebalo provoditi u tom području.

Preporukom se ukazuje na podnesene predstavke i pritužbe o nepravilnostima u radu tijela koja imaju javne ovlasti s prijedlogom za njihovo razrješenje. Zaključcima Sabor utvrđuje stajališta o određenim događajima i pojavama. SUBJEKTIVNE PRETPOSTAVKE -vrednovanje EX ANTE- prije izglasavanja i stupanja na snagu; njime se postiže veća stabilnost zakona Opća načela za izradu pravnih propisa:  Načelo jasnoće, kvalitete i kvantitete stila pravnog pisanja  Načelo odnosa jezičnih izraza i logičkog smisla pravnog propisa  Načelo utvrđivanja i izražavanja(egzistencijske i sadržajne) ovisnosti nižeg propisa o višem  Načelo ukupnosti sadržaja pravnog propisa Načelo jasnoće, kvalitete i kvantitete stila pravnog pisanja -jasnoća(tekst mora biti svima jasan, razumljiv, tako da ne dovodi u sumnju čitaoca) -kvaliteta(korištenje uvijek istog stila jezičnog izraza; treba izbjegavati homonime i sinonime jer izazivaju nedoumice) -kvantiteta(treba postići optimalan broj riječi u rečenici, koje ne trebaju biti preduge niti prekratke) Načelo odnosa jezičnih izraza i logičkog smisla pravnog propisa -pri izradi pravnih propisa važno je postići sklad u odnosu između jezičnih izraza upotrijebljenih za izražavanje misli u jednom pravnom propisu i logičkog smisla pravnog propisa -treba se voditi računa da odredbe zakona treba pretočiti u riječi da onaj koji čita zakon da logičkim sudom izvuče zaključak o onome što je donosilac pravnog propisa htio reći Načelo utvrđivanja i izražavanja(egzistencijske i sadržajne) ovisnosti nižeg o višem -pravni propisi stoje u odgovarajućem međusobnom odnosu koji ovisi o položaju njihova donositelja i samoj vrsti propisa. -Egzistencijska ovisnost-niži pravni akt ne može nastati, ako njihov donositelj nema u višem pravnom aktu nadležnost da ga donese -Sadržajna ovisnost-zadržavanje u okviru propisane nadležnosti(usklađenost nižeg akta sa sadržajem višeg) -Poštivanjem ovog načela izbjegava se opasnost donošenja nezakonskih pravnih propisa, izbjegava se mogućnost pojava suprotnosti u pravnoj regulaciji -Ako takve pojave nastanu, stvaraju poteškoće u primjeni prava pa ih kasnije treba ispravljati usuglašavanjem pravnih propisa čiji su sadržaji u suprotnosti Načelo ukupnosti sadržaja pravnog propisa -donositelj pravnog propisa mora obuhvatiti one društvene odnose za čiju je normativnu regulaciju nadležan, čime se izbjegavaju štetne posljedice nepotpunog normiranja, pojave pravne praznine, česte izmjene i dopune pravnih akata i sl.

Smjernice/mjerila za potvrđivanje teksta pravnog propisa:  Njegova ustavna i zakonska usklađenost  Približavanje EU  Usklađenosti pravnog propisa sa međunarodnim ugovorom  Provedba(mora imati mehanizam koji će ga provoditi i kako će se nadzirati)

 Ovlast za donošenje podzakonskih akata  Pravni oblik(tekstualno jasno napisan i razumljiv) OBJAVLJIVANJE PRAVNIH PROPISA  Da bi se subjekti mogli upoznati sa sadržajem teksta pravnog propisa oni se moraju objaviti  Objavljivanje propisa je radnja u postupku donošenja pravnih propisa putem koje se na unaprijed propisan način objedinjuje sadržaj teksta pravnog propisa kako bi se s tim sadržajem mogli upoznati svi oni društveni subjekti koji za to imaju interes  To je jedna od faza donošenja pravnog propisa  Zakoni se prije stupanja na snagu objavljuju NN, podzakonski akti se objavljuju u glasilima(grada, općine, županije).  Pravni se propisi mogu objavljivati i na oglasnim pločama ustanova i pravnih osoba s javnim ovlastima koje su ih donijele. Mogu biti objavljeni i u glasilu Hrv.sabora(izvješća HS).  Posredan oblik objavljivanja je:tisak, radio, TV, mediji. PROČIŠĆENI TEKST PRAVNIH PROPISA -nastaje tako što se iz izvornog teksta propisa koji je pretrpio veći broj izmjena i dopuna odstrane svi izmijenjeni dijelovi i umjesto njih uvrste izmjene, tj.dopune koje su izvršene do trenutka pročišćavanja teksta. -uređuje ga i izdaje odbor za zakonodavstvo HS kad je za to ovlašten ili kad to ocijeni potrebnim -tijelo koje utvrđuje pročišćeni tekst u uvodnom dijelu pročišćenog teksta poziva se na ovlaštenja koje mu je podijeljeno da bi mogao utvrditi pročišćeni tekst te ujedno što pročišćeni tekst sadrži. -Pročišćeni tekst sastoji se od: 1. izvornih odredbi koje nisu mijenjane 2.svih izvršenih izmjena i dopuna 3.eventualnih ispravaka teksta IZMJENE I DOPUNE PRAVNIH PROPISA  Izmjene pravnog propisa su radnje putem kojih se odgovarajući dio teksta pravnog propisa mijenja kako bi svojim sadržajem odgovarao novonastalim društvenim zahtjevima- osuvremenjivanje pravnog propisa  Dopune pravnog propisa znače radnje kojima se upotpunjuje tekst pravnog propisa kako bi svojim sadržajem ostvario ukupnost regulacije društvenih odnosa koje mora obuhvatiti.  Potrebe za izmjenama i dopunama nastaju uslijed 2 temeljna razloga:  Zahtjev za usuglašavanjem teksta pravnog propisa s promijenjenim zahtjevima društvene sredine i vremena  Loše predviđanje donosioca pravnog propisa, odnosno moguće loše izražavanje postavljenih ciljeva društvene politike od strane redaktora pravnih propisa. ISPRAVCI PRAVNIH PROPISA  To su radnje putem kojih se vrši usklađivanje između izvornog teksta propisa, onakvog kakav je usvojio njegov donosila i teksta tog propisa kakav je objavljen kada se među njima jave razlike  Razlike mogu nastati zbog različitih razloga-greške uslijed nemarnosti, greške u tiskanju, u prepisivanju. Dužnost donosioca je da pogrešni tekst ispravi  Kada se vrši ispravak teksta u kojem je uočena greška, onda se u uvodnom dijelu ispravka najprije konstatira uočenost greške i naziv propisa u kojem je greška uočena s naznakom službenog glasila u kojemu je propis objavljen. Pravna priroda poslovnika gradskog vijeća- i u formalnom i u materijalnom smislu je podzakonski akt.

Pravna priroda poslovnika Hrv.sabora, Vlade, Ustavnog suda- i u formalnom i u materijalnom smislu je organski zakon. Glasilo Sabora „Izvješća Hrvatskog sabora“ objavljuje:  Prikaz osnovnih tema koje su predmet rasprave na sjednicama Sabora  Pojedine prijedloge, odnosno konačne prijedloge zakona i dr.akata Sabora  Pojedine tekstove donesenih zakona i dr.akata  Zaključke Sabora i radnih tijela Sabora  Poticaje,stajališta,mišljenja iznesene u vezi s temama o kojima se raspravlja i odlučuje u Saboru  Akte Predsjednika RH  Sažete govore održane na sjednicama Sabora  Zastupnička pitanja i odgovore Vlade  Prikaz rada Vlade Pravna priroda poslovnika  Poslovnikom se ne uređuju odnosi materijalnog prava nego odnosi u procesnom pravu, odnosno regulira se rad državnih ustanova, ureda i dr.organizacija kako bi djelatnosti koje obavljaju stekle zakonitu i pravnu formu  Poslovnik donosi tijelo(Sabor,Vlada) sukladno zakonu i aktu o osnivanju te njime uređuje pitanja unutarnjeg ustrojstva,načina rada i odnosa u samom tijelu. Spada u pomoćne izvore prava Statut grada  Statutom se podrobnije uređuju samoupravni djelokrug grada, njihova obilježja, javna priznanja, ustrojstvo, ovlasti i način rada tijela, mjesna samouprava, ustrojstvo i rad javnih službi, oblici suradnje jedinica lok.,reg.samouprave  Postupak za donošenje predlagatelj pokreće podnošenjem nacrta prijedloga s tekstom prijedloga akta Statut fakulteta  Statutom u skladu sa zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i drugim propisima uređuje ustrojstvo,djelatnost i poslovanje fakulteta,ovlasti i način odlučivanja fakultetskog tijela, ustrojavanje i izvođenje sveučilišnih i stručnih studija,status znanstvenih suradnika i dr.zasposlenika, status studenata. METODE NORMIRANJA METODA TAKSATIVNOG NORMIRANJA  Metoda kod koje donosilac pravnog propisa točno propisuje slučajeve na koje će se propis primijeniti  Taksativnim normiranjem ograničava se donošenje sadržaja propisa samo na slučajeve koji su naznačeni, koristimo je kada je nužno točno i precizno iskazati način regulacije koji se odnosi na pojedine,točno određene slučajeve  Metoda taksativno normiranja je jednostavna,prilikom njezine izrade koristimo se metodom nabrajanja  Slabost ove metode je u ograničenosti primjene sadržaja propisa koji je izrađen putem taksativnog normiranja METODA PRIMJERIČNOG NORMIRANJA(METODA ANALOGIJE)  Upotrebom ove metode u sadržaju pravnog propisa navode se određeni slučajevi na koje se dotična norma odnosi i oni služe kao temeljni primjer s tim što se dotična norma može primijeniti, putem analogije i na slične slučajeve

   

Ovom metodom ne ograničava se domašaj dijela propisa već se predviđa mogućnost njegovog širenja uz pretpostavku pojave sličnih slučajeva Ovom metodom se skraćuje tekst pravnog propisa Korisna je u situacijama kada u momentu donošenja propisa nije moguće predvidjeti sve slučajeve koje treba obuhvatiti tim dijelom sadržaja pravnog propisa Slabost ove metode je u širini moguće interpretacije

METODA APSTRAKTNOG NORMIRANJA -ova metoda je najuobičajeniji način normiranja koji se javlja u slučajevima kada se putem uopćavanja sadržaj propisa daje tako da ga je moguće primijeniti na neograničen broj slučajeva koji se ubuduće mogu javiti. -slabost ove metode je preširok obujam propisa nastalog primjenom uopćavanja METODA PRINCIPIJELNOG NORMIRANJA  Specifična metoda koja je nastala kao posljedica okolnosti što su određena uopćavanja pravnih pojmova svedena na principe koji dobivaju karakter pravnih načela i postaju zajednička za više pravnih propisa  Ova metoda pridonosi skraćenju teksta propisa i izbjegavanju nepotrebnog ponavljanja sadržaja METODA PRECENDENTNOG NORMIRANJA  Ovdje se radi o primjeni principa presedana tako što se, zahvaljujući načinu koji je u praksi ranije riješen neki slučaj rješavaju ubuduće isti ili slični slučajevi. USTAVNI SUD je posebno državno tijelo visokog autoriteta čija je glavna zadaća nadzor nad ustavnošću zakona,te zaštita ljudskih prava i sloboda građana zajamčenih Ustavom. Nije dio sudbene vlasti. On je određen zakonom o ustavnom sudu RH i njegov položaj možemo promatrati kao četvrtu granu državne vlasti (uz zakonodavnu,sudbenu i izvršnu),zbog toga što ima ovlasti kontrole prema svakoj od tih državnih vlasti. Akti ustavnog suda su odluke i rješenja. Odluka se donosi o meritumu stvari o kojoj se sud izjašnjava, a u svim ostalim slučajevima se donosi rješenje. USTROJ SUDBENE VLASTI U RH! Sudbenu vlast u RH obavljaju: Općinski sudovi,Županijski i Vrhovni sud(kao najviši sud u državi). Specijalizirani sudovi:Prekršajni,Visoki prekršajni sud,Trgovački sudovi,Visoki trgovački sud, Upravni sud. SUDBENA VLAST U NOMOTEHNICI Akti koje donose sudovi: Rješenje(sud donosi kad odlučuje o svim ostalim pitanjima prije donošenja presude;odlučuje o onome što je predmet spora), Presude(sud donosi kad odlučuje o konačnoj odluci;npr.je li zahtjev osnovan ili neosnovan). Presuda ima zakonom propisane sastavne dijelove.Može se pobiti žalbom ili prigovorom. Protiv Ustavnog suda nema mogućnosti pravnog lijeka,ali se može podnijeti zahtjev Europskom sudu za ljudska prava. Najveći broj predmeta ustavnog suda su ustavne tužbe. Djelokrug Ustavnog suda:  Nadzor ustavnosti zakona  Nadzor ustavnosti i zakonitosti podzakonskih propisa  Odlučivanje u sporovima o pravima i dužnostima najviših tijela državne vlasti  Rješavaju sporove o ustavnim pravima među državama članicama federacije  Nadziru zakonitost provedbe izbora, referenduma, narodnih inicijativa ili narodnog veta  Sude za povredu ustava visokim državnim dužnosnicima

 

U povodu ustavne tužbe pružaju zaštitu sloboda i prava čovjeka i građana Donose interpretativne odluke- tumačenja ustava i zakona na zahtjev najviših državnih tijela

Pokretanje postupka pred Ustavnim sudom RH  Svatko ima pravo predložiti pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti zakona ili ustavnosti i zakonitosti drugog propisa  Ustavni sud može sam pokrenuti postupak  Na zahtjev tijela ovlaštenih za pokretanje postupka ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti Ustavni sd je dužan pokrenuti i provesti postupak  Sudovi u postupku  HS, predsjenik RH Vlada, Vrhovni sud, pučki pravobranitelj, najviša tijela lok.i reg.samouprave Podnesci kojima se pokreće postupak pred Ustavnim sudom:  Postupak se pokreće pisanim zahtjevom, prijedlogom ili ustavnom tužbom  Podnesci kojima se pokreće postupak upućuju se Ustavnom sudu na hrv. jeziku u latiničnom pismu  Podnesci moraju biti potpisani, a podnose se izravno Ustavnom sudu ili ih se šalje poštom  Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupati  Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati Ustavni sud će vratiti podnesak podnositelju radi ispravka uz određivanje roka za ponovno podnošenje postupka  Ako je podnesak vezan za rok bude ispravljen i predan Ustavnom sudu u roku smatrat će se da je podnesen onog dana kad je prvi put bio podnesen, a ako ne bude vraćen smatrat će se povučenim  Ako podnesak bude vraćen bez dopune tj.ispravka odbacit će se  Postupak vodi sudac Ustavnog suda Zahtjev kojim se pokreće postupak pred Ustavnim sudom mogu podnijeti:  1/5 zastupnika HS  Radno tijelo HS  Predsjednik RH  Vlada RH za ocjenu suglasnosti propisa s Ustavom i zakonom  Vrhovni sud RH ili drugi sud ako pitanje ustavnosti i zakonitosti nastane u postupku vođenim pred tim sudom  Pučki pravobranitelj  Predstavničko tijelo jedinice lok.i reg.samouprave u RH  Svaka fizička i pravna osoba ima pravo predložiti pokretanje postupka  Ustavni sud može sam pokrenuti postupak Sadržaj zahtjeva -zahtjev kojim se pokreće postupak pred Ustavnim sudom mora sadržavati: 1.oznaku odredbi čija se ustavnost/zakonitost osporava 2.oznaku odredbi Ustava ili zakona za koje se u zahtjevu tvrdi da su povrijeđene 3.razloge zbog kojih se tvrdi da osporeni propis nije suglasan s Ustavom tj.zakonom 4.potpis i pečat podnositelja zahtjeva - u zahtjevu podnositelj može navesti i druge činjenice od značenja za ocjenu stvari,kao i svoje mišljenje o tome treba li osporeni propis ukinuti ili poništiti

-uz zahtjev za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa mora se priložiti osporavati akt Prijedlog za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom:  Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa sa Ustavom i zakonom sadrži u pravi sve što sadrži i zahtjev  Ustavni sud će započet postupak najkasnije u roku od 1g.od podnošenja zahtjeva  O prijedlogu Ustavnog suda na sjednici odlučuje rješenjem hoće li prihvatiti prijedlog i pokrenuti postupak te će rješenje objaviti u NN  O pokretanju postupka tj.neprihvaćanju prijedloga za pokretanje postupka Ustavni sud će obavijestiti sudionike postupka Svaki zahtjev tj.prijedlog za pokretanje postupka pred US predsjednik US uputit će na obradu sucu izvjestitelju. Postupak pred US u povodu ZAHTJEVA smatra se pokrenutim na dan primitka zahtjeva u Ustavni sud,tj. na dan predaje zahtjeva pošti preporučeno. Postupak pred US u povodu PRIJEDLOGA smatra se pokrenutim na dan donošenja rješenja o pokretanju postupka. Sastav Ustavnog suda  13 sudaca iz reda istaknutih pravnika koje bira Hrv.sabor na vrijeme od 8g. bez ograničenja pravnog izbora  Uvjeti: Hrvatski državljanin, dipl.pravnik s najmanje 15g.radnog iskustva, Ne smije pripadati nijednoj političkoj stranci, Ne smije obavljati nikakvu drugu javnu profesionalnu dužnost. -Suci između sebe biraju predsjednika suda na rok od 4g. Akti ustavnog suda(načini odlučivanja US): odluke,izvješća,rješenja  US donosi odluke,rješenja većinom glasova svih sudaca ako drugačije nije određeno  US donosi ODLUKU kada odlučuje o biti stvari,a u ostalim slučajevima donosi RJEŠENJE - Odluka i rješenje moraju biti obrazloženi, obvezatni su i dužna ih je poštivati svaka fizička i pravna osoba( moraju imati uvod,izreku i obrazloženje) - Odluku o zahtjevu, prihvaćenom prijedlogu i ustavnoj tužbi u pravilu donosi u roku od najviše 1g. - Svaki sudac ima pravo izdvojiti mišljenje i objaviti ga. Sudac koji izdvoji mišljenja dužan ga je pismeno obrazložiti - Sudac koji je glasao suprotno većini može u primjerenom roku od dana izrade odluke ili rješenja pisano, obrazložiti i objaviti ga. Vrste izdvojenih mišljenja:  Kad sudac prihvaća odluku većine o meritumu (biti stvari), ali nije suglasan s razlozima na kojima je utemeljena  Kada se sudac protivi odluci o biti stvari,kao i o obrazloženju. Sadržaj(dijelovi) odluke/rješenja Ustavnog suda 1.UVOD - naziv Ustavnog suda - ime i prezime predsjednika i sudaca Ustavnog suda koji su sudjelovali u donošenju odluke/rješenja -kratka oznaka predmeta odlučivanja Dan kad je odluka/rješenje doneseno 2.IZREKA -sadrži odluku Ustavnog suda o predmetu odlučivanja

3.OBRAZLOŽENJE-u njemu će Ustavni sud izložiti: - sadržaj podneska kojim se predlaže pokretanje postupka -navodi razloge zbog kojih je odlučio kao u izreci -propise na kojima je utemeljio odluku Izvješća(dijelovi) -Ustavni sud prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i zakonitosti izvješćuje Hrvatski sabor -Izvješća imaju uvod,naziv „Izvješće“ i naznaku predmeta izvješća -Ostale dijelove utvrđuje Ustavni sud ovisno o predmetu o kojem izvješćuje HS ili Vladu RH. Ustavni sud će rješenjem odbaciti zahtjev,prijedlog i ustavnu tužbu: 1.ako nije nadležan za odlučivanje 2.ako su nepravodobni 3.u drugim slučajevima kad ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari. Sukobi djelokruga(rješava ih Ustavni sud) 1.pozitivan sukob(kada 2 ili više državnih tijela smatraju da su ovlaštena odlučivati u određenoj stvari) 2.negativan sukob(kada određena državna tijela smatraju da nisu ovlaštena odlučiti u određenoj stvari) Ustavna tužba  Krajnje sredstvo za zaštitu ustavnih sloboda i prava. Može se podnijeti samo ako su iscrpljeni svi drugi načini pravne zaštite.  Rok predaje je 1mj.od primitka osporavane odluke  Mora biti na hrv.jeziku i latiničnom pismu, te potpisana  Podnosi se izravno Ustavnom sudu ili se šalje poštom.  Ustavni sud odlučuje o ustavnoj tužbi ODLUKOM.  Odlukom se tužba usvaja ili odbija kao neosnovana kada utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se akt osporava. Ona u pravilu ne sprečava primjenu osporavanog akta. Sadržaj ustavne tužbe  Ime i prezime, jmbg, prebivalište ili boravište,tj.tvrtku i sjedište podnositelja  Ime i prezime njegovog punomoćnika  Oznaku osporavane odluke kojem je povrijeđeno neko pravo ili sloboda  Naznaku ustavnog prava ili slobode za koje se tvrdi da je povriješeno  Razloge tužbe  Dokaze o tome da je iscrpljen pravni put i da je tužba pravodobna  Potpis podnositelja ustavne tužbe. Odlučivanje o ustavnoj tužbi:  Odlučuje vijeće sastavljeno od 6 sudaca  Vijeće sastavljeno od 3 suca odlučuje o ustavnim tužbama kada ne postoje postupovne pretpostavke za odlučivanje(nepravodobnost,neovlaštenost na podnošenje tužbe,nedopuštenost)  Vijeće može odlučivati jednoglasno i u punom sastavu  Ako se u vijeću ne postigne jednoglasnost ili smatra da predmet ustavne tužbe ima širi značaj, o ustavnoj tužbi odlučit će sjednica Ustavnog suda.  Ustavni sud će rješenjem odbaciti ustavnu tužbu ako:

 

Nije nadležan Ako je ustavna tužba nepravodobna,nepotpuna,nerazumljiva,nedopuštena

Tužba je nedopuštena ako:  Nije iscrpljen dopušteni pravni put  Podnositelj tužbe u prethodnom postupku nije koristio dopušteno pravno sredstvo  Ako je tužbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za njezino podnošenje  Ako je tužbu podnijela pravna osoba koja ne može biti nositelj ustavnih prava Postupak pokrenut ustavnom tužbom obustavlja se:  Kada podnositelj ustavne tužbe umre  Kada podnositelj ustavne tužbe, koji je pravna osoba, prestane postojat  U slučaju povlačenja ustavne tužbe Odluka Ustavnog suda o zahtjevu razumnog roka( 2 iznimke podnošenja ustavne tužbe)  Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije nego li je iscrpljen pravni put u slučaju kada o pravima i obvezama stranaka ili o sumnji i optužbi zbog kažnjivog dijela nije u razumnom roku odlučio sud. Razumni rok je razdoblje od 3g.  U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog ne donošenja akta u razumnom roku, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama ili o sumnji i optužbi zbog kažnjivog dijela podnositelja  Kada se o osporenim pojedinačnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava  Kada nepokretanje sudskog postupka može podnositelju ustavne tužbe nanijeti teške i ne popravne posljedice. Početak računanja razumnog roka: od dana podnošenja tužbe i od dana podnošenja ustavne tužbe.

Sukob nadležnosti  ako dođe do sukoba nadležnosti između tijela zakonodavne,izvršne ili sudbene vlasti zato što određeno tijelo zakonodavne,izvršne ili sudbene vlasti prihvaća nadležnost u istom premetu, svako od tih tijela može zahtijevati od Ustavnog suda da riješi nastali sukob nadležnosti. (pozitivan sukob nadležnosti)  zahtjev za rješavanje sukoba nadležnosti može podnijeti i stranka čiji je interes zbog nastalog sukoba povrijeđen ili bi mogao biti povrijeđen. Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od saznanja da je i drugo tijelo prihvatilo nadležnost.  Ako dođe do sukoba nadležnosti između tijela zakonodavne,izvršne ili sudbene vlasti zato što određeno tijelo zakonodavne,izvršne ili sudbene vlasti odbija nadležnost u istom predmetu, zahtjev za rješavanje sukoba nadležnosti može se podnijeti po pravomoćnosti odluke suda, tj. konačnosti odluke tijela izvršne vlasti ili odgovarajuće odluke zakonodavnog tijela koje je prvo odlučio o svojoj nadležnosti(negativan sukob nadležnosti)  Zahtjev može podnijeti stranka koja zbog odbijanja nadležnosti nije mogla ostvariti svoje pravo kao i svako od tijela zakonodavne,izvršne ili sudbene vlasti između kojih je došlo do sukoba nadležnosti. Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dana nastupa pravomoćnosti odluke suda, od dana nastupa konačnosti odluke tijela izvršne vlasti, tj.od dana donošenja odgovarajuće odluke zakonodavnog tijela kojom se drugo tijelo državne vlasti oglasilo nenadležnim. Pravna priroda Ustavnog zakona o Ustavnom sudu

    

Ovim se zakonom uređuju uvjeti i postupak za izbor sudaca Ustavnog suda i prestanak njihove dužnosti Uvjeti i rokovi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnost drugih propisa s Ustavom i zakonima Postupak i pravno djelovanje njegovih odluka Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom Druga pitanja važna za izvršenje dužnosti i rad Ustavnog suda

Pravna priroda Ustavnog zakona za provođenje Ustava  Ustavni zakon donosi se po postupku određenom za primjenu Ustava  Ako predsjednik RH smatra da proglašeni zakon nije u skladu s Ustavom,može pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom  To nije najbolje rješenje jer će proteku vacatio legis proglašeni zakon stupiti na snagu i primjenjivati se iako mu je ustavnost u pitanje doveo sam predsjednik RH. Pravna priroda PREAMBULE  U proslovu ili preambuli Ustava označuje se tko donosi Ustav, upućuje na volju onoga, a to je u načelu narod, u čije se ime Ustav prihvaća  Izlažu se povijesni temelji Ustava i države za koju se donosi, što se tiče oblikovanja i razvitka dužnosti te osnovnih institucija demokracije  U preambuli se navode,a nekad i tumače, temeljna načela koja se kasnije razrađuju u normativnom dijelu  Preambula nije pravo oblikovan tekst i ne sadrži nikakve norme  To je načelni uvod u normativni dio Ustava, pa je i stil preambule svečan  Preambula je prvi dio Ustava pa ima isto značenje i ustavnopravnu važnost kao i svi drugi dijelovi Ustava IZVORI PRAVA EU PRIMARNO PRAVO– osnivački ugovori i opća načela prava SEKUNDARNO PRAVO-pravni akti koje na internom planu usvajaju institucije EU i međunarodni sporazumi kojima se uređuju međusobni odnosi EU i drugih međunarodnih organizacija ili trećih država. - sudska praksa Europskog suda. PRIMARNI IZVORI  OSNIVAČKI UGOVORI  Ugovor o Europskoj zajednici(EZ) 1958.Rim -ugovor kojim se uređuju nadležnosti koje su prenesene na europsku razinu Rimskim ugovorom o Europskoj ekonomskoj zajednici sa svim kasnijim amandmanima na taj ugovor b. Ugovor o Europskoj zajednici za ugljen i čelik-1952.Pariz -početak procesa integracije Europe -sklopljen na 50godina,a države su po isteku 2002.g.odlučile ne obnoviti ga c. Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju-1958.Rim - ugovor kojim je uspostavljena europska nadležnost nad nuklearnom energijom,sa svim kasnijim amandmanima na taj ugovor d. Ugovor o EU-1993.Maastricht -ugovor koji sadrži zajedničke odredbe za cijelu EU e. Ugovor iz Nice

f. Lisabonski ugovor

  

       

Ugovori se mijenjaju ustajanjem novog ugovora, koji sadrži amandmane na prethodni,a ne usvajanjem posve novog cjelovitog ugovora. Formalno-pravno obvezujući amandmani na amandmane, itd., radi lakšeg snalaženja izrađene su,objavljene i u upotrebi KONSOLIDIRANE verzije svih ugovora. Ustavni ugovor razlikuje se od svih dosadašnjih izmjena:  Predviđeno je ukinuti dosadašnje ugovore (UEZ i UEU) i zamijeniti ih novih cjelovitim tekstom  Ugovorom o Euroatom-u i dalje će ostati na snazi kao zaseban ugovor OPĆA NAČELA PRAVA Nepisane pravne norme To su primarni izvori europskog prava tek kada ih Europski sud uvrsti Koja načela postoje u pravnom poretku EU utvrđuje Europski sud u svojoj praksi Pri izradi općih načela Europski sud se vodi pravnim porecima država članica i međunarodnim konvencijama kojih su potpisane članice EU Niti u jednom pravnom poretku nije moguće da zakonodavstvo pruži odgovor na svako pitanje koje dođe pred sud-sudovi su dužni stvarati pravna pravila da bi mogli odlučiti o svim pitanjima Englezi pribjegavaju common law tradiciji da bi opravdali pravostvaralačku ulogu svojih sudova. Sami ugovori pružaju temelj(opravdanje) za primjenu općih načela prava

Temeljna funkcija općih načela prava:  Omogućuju rješavanje sporova za koje ne postoji konkretno pisano pravno pravilo  Zaštita temeljnih ljudskih prava  Pravna sigurnost i zaštita legitimnih očekivanja  Zabrana diskriminacije  Zaštita temeljnih prava kao temeljno načelo EU potvrdu je dobilo uvrštavanjem povelje temeljnih prava EU (kao aneksa na Lisabonski ugovor) SEKUNDARNI IZVORI  Sekundarno ili izvedeno(derivativno) pravo – jer se mogućnosti i pravni učinci tih odluka temelje na Osnivačkom ugovoru kao aktu primarnog prava AKTI INSTITUCIJA EU UREDBE  opći, obvezujući i izravno primjenjivi propisi u državama članicama za čiju primjenu nije potrebno usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s njihovim normativnim sadržajem.  Opća primjenjivost uredbe ogleda se u tome da je ona upućena svim državama članicama  Obvezatna – sustav stvoren uredbama mora biti primijenjen jednako obvezujućom snagom u svim državama članicama i kao takav postati dijelom njihovih pravnih sustava  Uredbe su akti sa svrhom ujednačavanja prava država članica-zamjena postojećih nacionalnih normi  Države članice nemaju mogućnost putem usklađivanja zakonodavstva sa sadržajem uredbe mijenjati cilj koji se želi postići uredbom

 

Državama članicama nije dozvoljeno prenositi sadržaj uredbe u svoje zakonodavstvo,mijenjati njezin doseg ili joj davati nove normativne sadržaje Neposredna primjenjivost uredbe omogućuje njezinu primjenu u državi članici danom stupanja na snagu čime se izbjegava mijenjanje sadržaja uredbe donošenjem provedbenih propisa

DIREKTIVE  Akti koji u pogledu rezultata koji se njima ostvaruje obvezuju svaku državu članicu kojoj su upućeni,ali ostavljaju nacionalnim vlastima izbor forme i metode.  Služe približavanju ili harmonizaciji (a ne potpunom ujednačavanju internih prava države članice)  Cilj i smisao direktive nije predmet slobodne interpretacije država članica. Kako će cilj biti postignut, prepušteno je državama članicama da same izaberu.  Obvezujući karakter direktive je ograničen na cilj koji se njome želi postići u državama članicama .  Direktive zadaju samo osnovna zajednička pravila i ciljeve koji se njima postižu. Države članice su obvezne direktive prenijeti u svoj nacionalni sustav.  Države članice nemaju slobode u pogledu vremenskog okvira  Akt kojim se prenosi direktiva mora imati pravno obvezujuću snagu  Države članice biraju formnu(npr.izmjena postojećeg zakona, novi zakon..) ODLUKE  Upravni akti koji u cijelosti obvezuju one kojima su upućeni(adresati)  Odlukama se određenim adresatima dozvoljava ili izričito zabranjuje određeno postupanje  Odluka je uvijek adresirana individualno,tj.nazivom države članice  Odluka je ograničenog dometa, ne samo limitom svoje pravne snage nego i krugom obveznika njezine primjene. Preporuke i mišljenja  Nemaju obvezujuću snagu. Dok ih to isključuje od izravnog učinka u nacionalnom pravu, ne isključuje ih od mogućnosti njihovog korištenja tijekom procesa pred Europskim sudom pravde i pred nacionalnim sudovima  Europska komisija ovlaštena je donositi mišljenja i preporuke u slučajevima koji su predviđeni samim Ugovorom ili kada Komisija smatra da je to nužno MEĐUNARODNI SPORAZUMI  Sekundarni izvori  EU od Ugovora iz Lisabona ima izričitu pravnu sposobnost, tj. međunarodnopravni subjektivitet koji podrazumjeva i ovlast sklapanja međunarodnih sporazuma s trećim državama  Ako Unija sklapa međunarodni sporazum koji istodobno obuhvaća pitanja iz njezine nadležnosti, ali i pitanja nad kojima su ovlasti zadržale države članice radi se o tzv.mješovitom sporazumu:  Kao forma razvili su se praksi/nisu predviđeni osnivačkim ugovorom  Mješoviti sporazum istodobno sklapaju Unija i svaka od njenih država članica  Stupa na snagu kada ga u ime Unije ratificira vijeće ministara( i eventualno potvrdi Europski parlament) te svaka država članica u skladu s vlastitim ustavnim poretkom predviđenom procedurom sklapanja međunarodnih sporazuma 

Osim sklapanjem, međunarodni sporazum može postati dio pravnog sustava EU i sukcesijom Unije na mjesto države članice u takvom sporazumu ili stupanjem Unije u takav sporazum dodatno uz državu članicu



Međunarodni sporazumi koji vezuju Uniju dio su pravnog poretka EU, te se tumače i provode u skladu s načelima tog pravnog poretka,a za njihovo je tumačenje ovlašten Europski sud.

SUDSKA PRAKSA KAO IZVOR PRAVA EU  Sekundarni izvor  Pravni sustav EU formalno se ne temelji na načelu stare decisis kao common law sustavi, sudska praksa nije ništa manje važna kao izvor prava Europski sud:  Ovlašten je tumačiti cjelokupno pravo EU i utvrđivati (ne)valjalost normi sekundarnog prava  Objektivno značenje pojedinih konkretnih odredbi prava EU i pitanje njihovih pravnih učinaka u pravima države članice  Načela i pravila razvijena kroz sudsku praksu prihvatili su i nacionalni sudovi i druga tijela u državama članicama pa su ista pravila postala sastavnim dijelom pravnog poretka EU.

Sudska praksa Europskog suda  Europski sud pravde osigurava nadzor nad primjenom i tumačenjem osnivačkih ugovora i provedbenih akata  Naglasak je pritom stavljen na osiguravanje jednoobrazne interpretacije europskog prava u državama članicama  Sud djeluje u okviru nadležnosti koje su mu dodijeljene osnivačkim ugovorima Načela dobrog upravljanja  Otvorenost institucija  Sudjelovanje građana  Odgovornost nositelja vlasti  Djelotvornost  Usklađenost politika  Razvijenost  Supsidijarnost Protokol 7  Nakon proširenja EU sa 15 na 25 članica(2004.g.) usvojen je dodatni protokol pod nazivom protokol 7  Ovim se protokolom regulira režim trgovine poljoprivrednim proizvodima između Hrvatske i proširene EU te zamjenjuju dosadašnji dodaci sporazuma kojima se reguliraju spomenuta pitanja.  Njime su utvrđene hrvatske carinske koncesije za poljoprivredne proizvode. Pravni akti vijeća Europe: Konvencije- glavni instrument pravne suradnje između država članica. Obvezujuće su za države koji ih ratificiraju Preporuke- predstavljaju način predlaganja učinkovitih i praktičnih rješenja problema Rezolucije-nisu pravni akti(odmor ministara ne donosi o aktualnim političkim pitanjima)