NOMOTEHNIKA - predavanja

NOMOTEHNIKA (predavanja!) 1. PROCEDURA DONOŠENJA PRAVNOG (REDOVITOG) PRAVNOG PROPISA -

skup propisanih radnji koje moraju biti obavljene kao formalno pravne pretpostavke u toku čitava postupka, koji se sastoji od sljedećih faza:

-

1)

faza inicijative (davanje prijedloga)

2)

faza usvajanja prijedloga

3)

faza proglašenja i objavljivanja

greška u proceduri donošenja pravnog propisa dovodi u pitanje formalnu valjanost pravnog propisa i čini osnovu za postavljanje pitanja njegove ustavnosti i zakonitosti

1) Faza inicijative (davanje prijedloga) -

pravo inicijative tj.predlaganja zakona u državama sa sustavom čiste parlamentarne i polupredsjedničke vlade najčešće imaju zastupnici u predstavničkom tijelu tj. domovima pojedinačno te odbori tijela i vlada

-

najčešću inicijativu ima vlada, oko 90%, koja je isključivi predlagač državnog proračuna

2) Faza usvajanja prijedloga (rasprave u odborima) -

članovi ovlaštenog odbora raspravljaju o prijedlogu zakona, stavljaju na njega primjedbe i amandmane te daju svoje mišljenje o tome treba li zakon prihvatiti ili ne

3) Faza proglašenja i objavljivanja -

o prijedlogu zakona s mišljenjima i amandmanima ovlaštenih odbora raspravlja se u predstavničkom tijelu tj.pojedinom domu

Postupak donošenja zakona: -

pokreće se dostavom prijedloga zakona predsjedniku HS

-

pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela sabora te vlada

Prijedlog zakona mora sadržavati: 1)

ustavnu osnovu donošenja zakona

2)

ocjenu stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

3)

ocjenu i izvore potrebnih sredstava za provođenje zakona

4)

tekst prijedloga zakona s obrazloženjem

5)

tekst odredbi važećeg zakona koje se mijenjaju, tj.dopunjuju ako se predlaže izmjena ili dopuna zakona

-

uz prijedlog zakona predlagatelj može dostaviti i odgovarajuću dokumentaciju (stručna mišljenja)

-

tekst prijedloga zakona sadrži rješenja u obliku pravnih odredbi

-

u obrazloženju prijedloga zakona daje se objašnjenje pojedinih odredbi, koje sadrži prijedlog

-

predlagatelj zakona obavezan je izvijestiti predsjednika sabora tko će u radnim tijelima i saboru davati obavještenja i objašnjenja o podnesenom prijedlogu zakona

-

predsjednik sabora upućuje primljeni prijedlog zakona predsjednicima svih radnih tijela, svim zastupnicima i predsjedniku vlade, kad vlada nije predlagatelj

2. DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU -

iznimno, zakon se može donijeti po hitnom postupku, samo kad to zahtijevaju interesi obrane i drugi osobito opravdani državni razlozi tj. kada je to nužno radi sprečavanja ili otklanjanja većih poremećaja u gospodarstvu

-

uz prijedlog da se zakon donese u hitnom postupku podnosi se konačni prijedlog zakona koji sadrži sve što ii prijedlog zakona, osim što se umjesto teksta prijedloga zakona prilaže i tekst konačnog prijedloga zakona

Prijedlog za donošenje zakona po hitnom postupku može podnijeti: 1) zastupnik ( mora imati pismenu većinu 25 zastupnika) 2) klub zastupnika ( s 15 ili više članova) 3) klubovi zastupnika ( koji zajedno imaju 15 ili više članova) -

prijedlog da se zakon donese u hitnog postupku podnosi se predsjedniku sabora najkasnije

24h prije utvrđivanja dnevnog reda na sjednici, on tada bez odgađanja

upućuje prijedlog

predsjednicima radnih tijela, svim zastupnicima, te vladi ako nije

predlagatelj - u hitnom se postupku objedinjuju prvo i drugo čitanje zakona -

na predloženi zakon se mogu podnositi amandmani sve do zaključenja rasprave

3. HIJERARHIJA PRANIH PROPISA -

rangiranje pravnih propisa na ljestvici prava

Položaj koji pravni propis zauzima na hijerarhijskoj ljestvici pravnih propisa ovisi o: 1) položaj donositelja (HS – iznad vlade) 2) vrsta pravnog propisa koji se donosi (ustav – iznad zakona) Može utjecati i : 1) postupak donošenja određenog propisa 2) važnost društvenih odnosa koje određeni pravni propis regulira Hijerarhijski pravnih propisa po pravnoj snazi: 1)

ustav i ustavni zakoni

2)

međunarodni ratificirani ugovori

3)

organski zakoni ( donose se 2/3 svih zastupnika ) – izborni sustav

4)

zakoni ( donose se relativnom većinom zastupnika)

5)

podzakonski općenormativni akti (akti vlade – uredbe, odluke, pravilnici, poslovnici, uputstva)

6)

pojedinačni akti ( sudska presuda )

Ustav: -

temeljni i najviši akt kojim se uređuje pravni i politički poredak neke zemlje

-

donosioci drugih pravnih propisa nalaze uporište za donošenje svojih općih akata direktno ili indirektno s ustavom

-

ustav daje okvire u kojima se mogu kretati ovlaštenja donosioca drugih pravnih propisa, te može određivati i odnose u kojima mogu stajati jedni pravni propisi naspram drugih

-

definira društveno i političko uređenje zemlje i čini osnovu cjelokupnog pravnog sustava

-

zakoni moraju biti u suglasnosti s ustavom,a ostali propisi s ustavom i zakonom

Zakoni: -

donosi ih predstavničko tijelo (HS) u posebnoj proceduri, koju za pojedina pitanja propisuje

-

sam ustav, sa svrhom uređivanja najznačajnijih društvenih odnosa

-

sadrže pravnu podlogu za donošenje podzakonski i pojedinačnih akata

-

oblast društvenih odnosa koje se normativno uređuju zakonom su po svojoj važnosti

-

najznačajnije društvene oblasti

( zato ne mogu biti predmet podzakonskog

normiranja) Organski zakoni : -

donose se 2/3 većinom svih zastupnika

-

uređuju prava nacionalnih manjina, razrađuju ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo i način rada državnih tijela i ustrojstvo i djelokrug lokalne i reg.samouprave

-

po pravnoj snazi ispod ustava ali iznad ostalih zakona (apsolutnom većinom)

Podzakonski općenormativni akti: -

propisi po svom rangu niži od zakona, reguliraju različita područja

-

tehnički razlog donošenja ove vrste akata proizlazi iz nastojanja da zakonski tekst bude precizan, nedvosmislen, jasan u izražavanju i pregledan

-

njime se razrađuje niz detalja, posebno onih koji su nužni za izvršenje zakona

-

karakterizira ih raznovrsnost i brojnost kao raznih akata tako i organa koji su ovlašteni za njihovo donošenje

Vrste podzakonski općenormativnih akata: 1) -

Podzakonski općenormativni akti prema posebnom ovlaštenju:

karakteristika ove vrste podzakonski općenormativnih akata je u tome što se oni donose prema posebnom ovlaštenju sadržanom u višoj pravnoj normi

-

to ovlaštenje može biti dano u obliku ustavnog ili zakonskog ovlaštenja, dano generalno ili za pojedine slučajeve (npr. stanje nužde), vremenski uvjetovano ili ne, ali je bitno da određeni organ sam regulira određenu materiju na čije je reguliranje inače ovlašten i ovlašćuje druge organe da donesu svoja pravna pravila u toj materiji

-

radi se o prenošenju nadležnosti za pravno normiranje s višeg na niži organ (HS na vladu), osnova za prenošenje ovlaštenja mora biti sadržana u pravnoj normi ( ustava ili

zakona), vlada ima ovlasti donositi uredbe radi (koje prestaju vrijediti istekom roka od 1 g) uređivanja pojedinih pitanja iz djelokruga rada HS pri čemu je ograničena: -

prenošenje ovlasti može biti na najduže godinu dana

-

vladi je zabranjeno regulirati pitanja koja se odnose na razredu ustavnom utvrđenih

-

sloboda i prava čovjeka i građanina, nacionalna pitanja, izborni sustav, ustrojstvo i

-

djelokrug i način rada državnih tijela i tijela lok.i reg. Samouprave

-

(tj.ona pitanja koja se utvrđuju zakonima koji se donose kvalificiranom većinom)

2)

Podzakonski općenormativni akti za izvršenje ( provedbu ) zakona:

-

svrha – služi za osiguranje što lakšeg i uspješnijeg izvršenja zakona

-

izvodi se iz samog zakona

-

omogućuju bolju realizaciju onih načela koje je sam zakon formulirao time što ih detaljnije razrađuju i osiguravaju stručno tehnički dio njihove realizacije

-

ova vrste akta dijeli sudbinu zakona

-

prestaje važiti s prestankom važenja zakona 3)

-

podzakonski općenormativni akti koji dopunjuju i zamjenjuju zakon :

njima se ili dopunjuju već postojeće zakonske odredbe ili se propisuju nova pravila koja zamjenjuju zakonski tekst 4)

spontani podzakonski općenormativni akti:

-

ovlaštenje za njihovo donošenje utvrđeno je već prije u nekoj vrsti pravnih normi

-

donosilac takvih akata može se koristiti ovlaštenjem da donosi ovu vrstu akata djelujući spontano tj. ne čekajući nikakvo novo, posebno ovlaštenje u nekoj drugoj pravnoj normi jer takvo ovlaštenje posjeduje već otprije

-

prema ustavu RH, predsjednik republike donosi uredbe za zakonskom snagom i poduzima izvanredne mjere u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti republike ili kad su tijela državnih vlasti onemogućena da redovito obavljaju ustavne dužnosti

Podjela spontanih podzakonskih općenormativnih akata: 1) samostalni spontani podzakonski općenormativni akti – samostalno reguliraju neku materiju 2) nesamostalni spontani podzakonski općenormativni akti – služe za izvršenje neke vrste pravne norme - zakona Vrste podzakonskih općenormativnih akata po nomenklaturi: -

po svojoj nomenklaturi podzakonski općenormativni akti se izražavaju u različitim oblicima

-

kao najpoznatija vrsta podzakonskih općenormativnih akata javlja se uredba

-

pored uredbe podzakonski općenormativni akti izražavaju se i kao odluke, pravilnici, naredbe i sl.

4. PROMJENA USTAVA RH - Ustav RH prihvaća za svoje mijenjanje sustav redovitog zakonskog predstavničkog tijela, te također prihvaća fakultativni ustavotvorni referendum Promjena ustava odlukom HS: - pravo da predloži promjenu ustava RH ima najmanje 1/5 zastupnika HS, predsjednik republike i vlada RH nakon što je promjena ustava predložena, slijedi načelno odlučivanje HS o tome hoće li pristupiti promjeni ustava ili ne, a odluku donosi većinom glasova svih zastupnika - ako je HS prihvatio prijedlog promjene ustava, oblikuje se nacrt promjene ustava koji HS utvrđuje većinom glasova svih zastupnika - konačnu odluku o promjeni ustava RH, HS donosi 2/3 većinom glasova svih zastupnika - promjenu ustava proglašava HS Promjena ustava odlukom birača ( ustavotvorni referendum): - ustav rh može se mijenjati i primjenom referenduma - o tome odlučuje HS ali može i odlučivati predsjednik RH - HS odlučuje o raspisivanju referenduma samostalno i za tu odluku ustav ne propisuje nikakvu posebnu većinu što znači da se za odluku traži većina glasova nazočnih zastupnika uz uvjet natpolovičnog kvoruma

- predsjednik RH može raspisati referendum o prijedlogu promjene ustava samo na prijedlog vlade i uz supotpis predsjednika vlade - na referendumu se o promjeni ustava odlučuje većinom birača koji su glasovali uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača u RH - odluka donesena na referendumu je obvezatna 5. BIRAČKO PRAVO Obilježja: - opće biračko pravo ne znači da svi stanovnici neke države imaju prav glasa - traži se određeno doba koje osigurava osobnu i društvenu zrelost birača (18 - 21g) - biračko pravo imaju samo osobe koje se državljani određene države - aktivno biračko pravo nemaju građani koji su izgubili poslovnu sposobnost tj. one koje su pod starateljstvom - opće biračko pravo može se stvarno posebno ograničiti i to tako da se kao uvjet za upis u biračko pravo odredi rok u kojem birači moraju boraviti ili prebivati u jednom mjestu ili području Jednako i nejednako biračko pravo: - s koliko će glasova moći raspolagati pojedine kategorije ili skupine birača - ako u nekoj državi za određeno predstavničko tijelo svi građani koji imaju biračko pravo raspolažu istim brojem glasova – u pravilu će svaki birač imati jedan glas, tada u toj državi postoji jednako biračko pravo, a ako postoje kategorije ili skušine građana koje raspolažu većim brojem glasova od ostalih građana tada govorimo o nejednakom biračkom pravu Pasivno biračko pravo: - potrebno je odrediti tko će imati pravo biti biran u predsjedničko tijelo i za predsjednika RH - dob koja se traži za pasivno biračko pravo nije izjednačena s dobi koja je potrebna za aktivno biračko pravo - u nekim državama, najčešće onima koje imaju visoki stupanj useljavanja pasivno biračko pravo glasa ne priznaje se prirođenim državljanima ili im se to pravo priznaje tek po isteku određenog roka od 5, 10 ili više godina - pasivno biračko pravo ili se uopće ne veže uz prebivalište

6. VLADA - Vlada RH obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom - temeljna funkcija da provodi zakone i druge odluke HS te da predlaže zakone i druge akte HS Odgovornost vlade: - vlada je odgovorna Hrvatskom saboru (HS) - vladina je odgovornost dualna: 1) vlada odgovara kao tijelo 2) svaki ministar odgovara pojedinačno - o radu vlade može se odlučiti : 1) interpelacijom 2) postavljanjem zastupničkih pitanja 3) putem istražnih povjerenstava Povjerenje / nepovjerenje vladi: - na prijedlog najmanje 1/5 zastupnika u HS može se pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku vlade, pojedinom njenom članu ili vladi u cjelini - rasprava i glasovanje o povjerenju mora se provesti najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave prijedloga HS - glasovanje o povjerenju vlade može zahtijevati i predsjednik vlade i to onda kada HS ne donosi zakon koji je ona predložila - o povjerenju i nepovjerenju vladi odlučuje natpolovična većina glasova svih zastupnika HS (od 153 njih 77; ½ + 1) - ako se izglasa nepovjerenje pojedinom članu Vlade, predsjednik Vlade može umjesto njega predložiti drugoga člana HS, ako se izglasa nepovjerenje predsjedniku Vlade pada cijela vlada - predsjednik Rh na prijedlog vlade i uz supotpis predsjednika vlade, a nakon savjetovanja s predsjednicima klubova zastupnika parlamentarnih stranaka, može raspustiti HS ako na zahtjev vlade da se izglasa povjerenje, HS vladi izglasa ne povjerenje ili u roku od 120 dana od dana predlaganja ne donese državni proračun - ako se u roku od 30 dana ne izglasa povjerenje novom mandataru i članovima koje predlože za sastav vlade, predsjednik HS će o tome obavijestiti predsjednika RH - nakon primljene obavijesti predsjednika HS, predsjednik RH će odmah po sili ustava donijeti odluku o raspuštanju HS i istovremeno raspisati izbore za HS

Sastav vlade: 1)

predsjednik vlade - premijer

2)

potpredsjednici vlade

3)

ministri

Formiranje vlade: -

članove vlade predlaže osoba kojoj je predsjednik RH povjerio mandat za sastav vlade

-

nakon sastavljanja vlade, a najkasnije u roku od 30dana od prihvaćanja mandata, mandatar je dužan program vlade i vladu predstaviti HS i zatražiti glasovanje o povjerenju

-

vlada stupa na dužnost kada joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u HS

-

rješenje o imenovanju predsjednika vlade donosi predsjednik RH uz supotpis predsjednika HS

-

rješenje o imenovanju članova vlade donosi predsjednik vlade uz supotpis predsjednika HS

Vlada kao izvršno tijelo donosi: 1) uredbe 2) poslovnik 3) odluke 4) zaključci 5) rješenja - poslovnikom se uređuje ustrojstvo i način rada i odlučivanje Vlade - odlukom se uređuju pojedina pitanja iz nadležnosti Vlade ili određuju mjere, daje suglasnost ili potvrđuju akti drugih tijela i pravnih osoba, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne donosi propis - zaključkom se utvrđuju stajališta Vlade u pitanjima provedbe utvrđene politike te određuju zadaće tijelima državne uprave - rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima te o drugim pojedinačnim stvarima iz djelokruga Vlade

- vlada donosi odluke na sjednicama, na kojima su prisutni njezini članovi - vlada može zasjedati ako je sjednici nazočna većina članova Vlade - sjednice su javne, ali Vlada može odlučiti da o pojedinim pitanjima raspravlja i odlučuje bez prisutnosti javnosti (tzv. na zatvorenom djelu sjednice) - Vlada odlučuje natpolovičnom većinom glasova svih članova Vlade Uredba za primjenu ili izvršavanje zakona: ( donosi vlada )  najznačajniji podzakonski akt koji vlada donosi u svrhu primjene zakona a koji su vezani za  određeni zakon čiju primjenu omogućuju  uredba stupa na snagu i prestaje, stupanjem na snagu i prestankom zakona za koju je vezana, pa možemo reći da uredba za izvršavanje zakona dijeli pravnu sudbinu zakona uz koji je donesena  po svom sadržaju ne smiju proturječiti propisima zakona na čiju se primjenu odnose, a također ne smiju proturječiti ni propisima ostalih zakona  ovom se uredbom ne mogu propisati nova načela, prava i obveze koja nisu propisana zakonom  donosi se na temelju ovlasti propisane Ustavom Uredba na temelju zakonodavne delegacije: ( donosi vlada ) - ustav propisuje da HS može, najviše na vrijeme od 1g ovlastiti vladu RH da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegove nadležnosti - ustav izričito propisuje da uredbe donesene na temelju zakonske delegacije ne mogu djelovati unatrag, tj. ne mogu imati retroaktivno djelovanje - uredbe prestaju vrijediti istekom roka od 1g od dana dobivene ovlasti, ako HS ne odluči drugačije - u materijalnom smislu – organski zakon - u formalnom smislu – podzakonski akti - donosi se na temelju ovlasti propisane zakonom - vremensko ograničenje (od 1 godine) – daje ga HS - sadržajno ograničenje – može uređivati sve osim ono što HS određuje organskim sustavom ( nacionalna prava, prava slobode, tijela jedinice i lokalne samouprave, izborni sustav i sl.) - mogu imati retroaktivno (povratno) djelovanje – pojedini članci se mogu primjenjivati i prije

Uredbe dijelimo prema: 1) prema tome što ih vlada donosi kao tijelo – pri čemu je vlada cijela odgovorna 2) prema tome što ih ministar donosi pojedinačno – pri čemu je on sam odgovoran Identitet akta: - skup određenih elemenata prema kojem se jedan akt razlikuje od drugog iste ili različite vrste unutar pravnog sustava - svi akti moraju imati različite oznake - razlikujemo ih prema nazivu, donositelju, načinu donošenja, broju, klasi, urudžbenom broju… Uredbe iz nužde : (donosi predsjednik RH) - uredbe koje se donose kad je onemogućeno redovito djelovanje državnih vlasti - predsjednik RH ima ovlast donošenja uredbe iz nužde sa zakonskom snagom za vrijeme - trajanja ratnog stanja i u okviru ovlasti koje je dobio od HS - u formalnom smislu – podzakonski akti - u materijalnom smislu – zakoni Proglašenje zakona – promulgacija: - uloga predsjednika RH u postupku donošenja zakona - promulgira zakon (nakon njegova izglasavanja, prije stupanja na snagu 8 dana nakon izglasavanja) - promulgacijom potvrđuje da je potpisao upravo onaj tekst zakona što je HS izglasao - prilikom promulgacije predsjednik RH nedvojbeno ima ovlast prosudbe o tome je li zakon formalno donesen u skladu s ustavnim odredbama - ako smatra da proglašeni zakon nije u skladu s ustavom ovlašten je pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti zakona pred ustavnim sudom

7. OBJEKTIVNE PRETPOSTAVKE ZA IZRADU I DONOŠENJE PRAVNIH PROPISA Pretpostavke za izradu i donošenje pravnih propisa dijelimo na: 1)

objektivne ( pravni propis bez njih ne može biti donesen)

2)

subjektivne (vezane za redaktora)

Objektivne pretpostavke : (bez kojih pravni propis uopće ne može biti donesen ) 1)

nadležnost

2)

procedura donošenja (postupak)

3)

sadržaj

4)

vremensko i prostorno važenje / djelovanje

1. Nadležnost - pravo i dužnost jednog društvenog subjekta da određene društvene odnose regulira putem - odgovarajućeg pravnog propisa - fizičkoj osobi je sve dopušteno, dok je pravnoj osobi dopušteno samo ono što je u njihovoj nadležnosti - nadležnost se mora utvrditi uvijek prije pristupanja donošenju pravog propisa - donosilac pravnog propisa mora prije svega nedvojbeno znati odgovoriti na dva pitanja: 1. da li je nadležan za donošenje pravnog propisa 2. koja pitanja i koliko široko može zahvatiti odredbama pravnog propisa koji smije donijeti Nadležnost može biti dana: 1)

direktno - slučaj kad se točno razrađuje tko će i kojom vrstom pravnog

propisa koju materiju regulirati 2)

indirektno - slučaju kad se u višem pravnom propisu označava vrsta pravnog

propisa kojom će se odgovarajuća materija regulirati Donosilac pravnog propisa čini grešku kad: 1) normira materiju koju nije ovlašten normirati 2) materiju koji inače može normirati, normira šire nego što je dopušteno 3) ako materiju koju je dužan regulirati uopće ne regulira

Mogućnosti koje zakonodavac ima kod donošenja pravnih propisa: 1) taksativno normiranje – nabrajaju se ovlasti državnih tijela (vrlo jasno i precizno navedene) 2) generalna klauzula – općenita formulacija koja ne nabraja konkretne ovlasti nego na općeniti način navodi druge poslove iz ovlasti 2. Procedura donošenja (postupak) -

skup propisanih radnji koje moraju biti obavljene kao formalno pravne pretpostavke u toku čitava postupka, od prve faze davanja prijedloga ili inicijative za donošenje pravnog propisa do posljednjih faza usvajanja, proglašenja i objavljivanja

-

procedura donošenja pravnih propisa je unaprijed određena

-

utvrđena pravila procedure obvezuju donosioca odgovarajućeg pravnog propisa na način što ovaj mora prilikom donošenja pravnog propisa ispuniti zahtjeve propisanog postupka da bi njegov propis bio donesen na formalno dopustiv način

-

do nepoštivanja dolazi kad akt nije donesen prema pravilima koji su već unaprijed propisani

-

greška u proceduri donošenja pravnog propisa dovodi u pitanje formalno pravnu vrijednost pravnog propisa i čini osnovu za postavljanje pitanja njegove ustavnosti i zakonitosti

Subjekti koji mogu pokrenuti postupak donošenja pranih propisa: 1)

zastupnik

2)

klubovi zastupnika – najmanje njih 15

3)

radna tijela

4)

vlada

Razlika između stupanja na snagu i primjenjivanja: -

najčešće su istovremeni

-

iznimke (npr.izborni zakoni) – stupa na snagu nakon 8 dana, a primjenjuje se na sljedećim izborima

-

Ustav stupa na snagu danom objave!!!

3. Sadržaj -

dati odgovarajući sadržaj jednom pravnom propisu znači obuhvatiti njegovim odredbama onu oblast društvenih odnosa koja odgovara nadležnosti njegova donosioca te pri tome mora paziti na raspored materije obuhvaćene tim sadržajem

-

pravnim propisom nastoji se obuhvatiti pretežit, što veći broj društvenih odnosa koji se želi njime odrediti, pri čemu treba voditi računa da ne nastane pravna praznina

-

pretpostavka zakonitog i pravilnog donošenja propisa koja nastoji obuhvatiti pretežit dio društvenih odnosa koja odgovara nadležnosti donositelja te njezino iznošenje logičkim redom koji smisleno povezuje početak, sredinu i kraj samog propisa

-

donosilac pravnog propisa čini grešku ako ne zahvati sadržajem pravnog propisa sve društvene odnose koje tim propisom mora zahvatiti prema vlastitom nadležnosti

-

donosilac također čini grešku i ako materiju koju regulira sadržajem propisa koji donosi, zahvati šire nego što smije, tj. ako obuhvati i onu oblast koje nije u njegovoj nadležnosti

4. Vremensko i prostorno važenje / djelovanje -

pravni se propis donosi kako bi djelovao na određenom prostoru u određeno vrijeme

-

prostor i vrijeme su dvije dimenzije koje uvjetuju djelovanje pravnog propisa pri čemu prostor čini statičku a vrijeme dinamičku oznaku

4.1.) Prostorno važenje /djelovanje: -

osigurava primjenu pravnih propisa na određenom području primjenom načela teritorijalnosti prava

-

prema prostornom važenju / djelovanju pravne propise možemo podijeliti: ▪ univerzalni pravni propisi – vrijedi na teritoriju cijele RH (npr.Ustav) – objavljuju se u NN ▪ partikularni pravni propisi – vrijedi na jednom dijelu teritorija RH ( grad, općina, županija), ne objavljuju se u NN već u službenom glasilu (općina, grad, županije)

Specifičnosti partikularnih pravnih propisa : -

ne vrijede na cijelom teritoriju – načelo eksteritorijalnosti

-

ne vrijede na prostoru gdje se nalaze diplomatska i konzularna predstavništva

-

pravni propisi nekad važe i izvan teritorija RH – ( npr. na brodu koji je registriran u RH ili zrakoplovu; primjenjuju se na odnose koji se na/u njima događaju

4.2.) vremensko važenje / djelovanje: -

vremensko djelovanje jednog pravnog propisa znači da taj propis obvezuje svoji odredbama subjekte na koje se odnosi u određenom vremenu tj. od početka svoga važenja pa ubuduće sve do prestanka njegova važenja

-

donosilac čini pravnog propisa čini grešku pri procjeni vremena u kojem jedan propis treba donijeti, a to može imati višestruko neželjene posljedice

-

ako se jedan pravni propis donese prije nego što je to potrebno onda dobivamo propis koje je zapravo ispred društvenih potreba pa je i njegova vrijednost dvojbena, kasniti pak s donošenjem pravnog propisa znači dovesti u pitanje blagovremeno ostvarivanje ciljeva koje bi se inače ostvarili pravovremenim normiranjem

-

kod vremenskog važenja pravnog propisa treba razgraničiti dva momenta: 1) početak važenja pravnog propisa 2) prestanak važenja pravnog propisa

4.2.1. Početak važenja / djelovanja pravnih propisa: - stvar je donositelja -

vremenski moment od kojeg pravni propis počinje pravno djelovati, obvezujući svojim odredbama uz mogućnost primjene sankcije one na koje se odnosi – vrijeme stupanja na snagu

-

Ustav počinje važiti objavom, a zakoni i podzakonski akti osmi dan nakon objave

-

trenutak u kojem pravni propis počinje pravno djelovati, obvezivati svojim odredbama one na koje se odnosi te omogućiti primjenu sankcije

-

određuje ga donositelj u samom (završnim odredbama) tekstu propisa

5 načina mogućeg početka važenja pravnih propisa: 1)

danom njegova donošenja (odmah prije objavljivanja) - primjera nema u RH

-

propis počinje važiti odmah kada je donesen

2)

danom njegova objavljivanja – npr.Ustav

-

treba se koristiti samo iznimno iz razloga što u ovom slučaju nema vremenskog razmaka između dana objavljivanja i dana njegova stupanja na snagu

3)

protekom određenog vremenskog razdoblja nakon njegova objavljivanja – npr. zakon

-

najčešće primjenjivan način određivanja početka važenja pravnih propisa

-

početak važenja pravnog propisa - stupanjem na snagu 8 dana od dana objavljivanja

4) -

kalendarskom oznakom – naznačen datum ( dan, mjesec,godina) preciziran je dan, mjesec,godina od kada počinje važiti pravni propis ( npr. 6.6.2010.)

5)

nastupom određenog događaja – npr.ulazak u EU

-

vezano za nastup određenog događaja čije nastajanje može biti više ili manje izvjesno

-

na ovaj način je vrlo često teško precizirati sam moment početka važenja pravnog propisa

4.2.2. Prestanak važenja / djelovanja pravnih propisa: -

pravni propis prestaje obvezati svojim obvezama, tj. to je situacija u kojoj više nije moguće društvene odnose pravno ostvariti na način kako je to normirao pravni propis koji je prestao važiti

Načini mogućeg prestanka važenja pravnih propisa: 1) derogacijom 2) ukidanje i poništavanjem – objektivno stavljanje izvan snage 3) prestanak postojanja svrhe (odumiranje) – društvenih odnosa koje regulira 4) protekom vremenskog (određenog) roka – unaprijed određen datum do kojeg će važiti 4.2.2.1. DEROGACIJA -

donošenjem novog propisa (zakona) iste pravne snage prestaju važiti odredbe starog zakona

1) direktna derogacija -

u završnom dijelu pravnog propisa izričito piše koji propis prestaje važiti; datum te glasilo)

-

zamjenjivanje načina regulacije određenih društvenih odnosa pravnim propisom zbog izmijenjenih društvenih potreba i odnosa

2) indirektna derogacija -

novi propis istu materiju regulira na drugačiji način,a ne naznači da prestaju važiti odredbe ranijeg propisa, ali se vidi iz teksta da je drugačije uređen

Rang derogacije koji se uvijek mora poštivati: - stupanje na snagu jednog propisa može dovesti do prestanka važenja samo onih propisa kojim se proglašava njegov prestanak važenja 4.2.2.2. Ukidanje i poništavanje: -

zbog neusklađenosti s višim pravnim propisima; povreda ustavnosti / zakonitosti

-

starenjem pravnog propisa

-

cilj je takvih zahvata pravnih pravila da se iz pozitivnog prava eliminiraju oni propisi koji svojim odredbama proturječje općim društvenim i političkim načelima i principima izraženim u višim pravnim propisima prije svega u ustavu i zakonu

-

odredbe zakona mogu se ukidati

-

odredbe podzakona mogu se ukidati ili poništavati

-

poništavanje - objektivno stavljanje izvan snage poništavanje (Ustavni sud)

-

kod poništavanja – stavljanjem izvan snage poništavaju se sve pravne posljedice nastale primjenom propisa od trenutka njegova stupanja na snagu - poništi se u korijenu, kao da nikada nije ni bilo

-

kod ukidanja – stavljanjem izvan snage, s tim da ubuduće njegova primjena nije više pravno moguća ali se pravne posljedice do momenta njegova ukidanja ne dira

-

kad je neki propis objektivno stavljen izvan snage bilo poništavanjem ili ukidanjem on se više ne može primjenjivati od momenta donošenja odluke o stavljanju izvan snage

4.2.2.3. Prestanak postojanja svrhe (odumiranje) : -

kad prestanu postojati društveni odnosi koje jedan pravi propis regulira onda se najčešće takav propis stavlja izvan snage

-

ako do takvog formalnog proglašavanja prestanka važenja propisa ne dođe, ipak će pravni propis koji je u pitanju prestati važiti jer je izgubio bazu svoje primjene tzv. odumro je u sustavu

4.2.2.4. Prestanak vremenskog isteka roka: -

ograničenje važenja pravnog propisa koje se najčešće vrši oznakom roka do kojega će taj propis važiti tzv. formalno normiranje s privremenim trajanjem

-

važenje pravnog propisa do kalendarske oznake

-

odredbe se nalaze na kraju zakona

* na odnos se primjenjuju one odredbe u vremenu kad je odnos nastao * ustav brani djelovanje zakona unatrag, osim iznimno zbog osobito opravdanog razloga ( ali neće vrijediti za cijeli zakon, nego izričito za neke članke )

8. SUBJEKTIVNE PRETPOSTAVKE ZA IZRADU I DONOŠENJE PRAVNIH PROPISA -

njihovo postojanje na strani redaktora nužni su preduvjet da bi se on mogao prihvatiti složene djelatnosti pravnog normiranja redaktor mora imati određene kvalitete kao nužan preduvjet da bi uopće mogao stvarati pravne propise, oni posjeduju određenu političku strukturu i odgovarajuće znanje koje obuhvaća: 1)

-

opću naobrazbu i stalno stručno usavršavanje

redaktori sa širokom općom naobrazbom, s dostignutom razinom osobne kulture mogu se uspješno uhvatiti u koštac s problemima koji se mogu javiti 2)

-

poznavanje društveno-političkog uređenja i pravnog sustava

takvi propisi moraju svojim sadržajem poštivati principe društvenog i političkog uređenja i polazeći od tih principa regulirati odnose koje smiju normativno zahvatiti

-

redaktor mora: poznavati ustavnu materiju, sve grane materijalnog prava,a posebno ona koja se odnosi na postupak izrade i donošenja pravnih propisa, poznavati međusobne odnose u strukturi pravnih propisa i zahtjeve njihove usklađenosti (hijerarhija pravnih propisa), poznavati pravila logike o pojmovima, sudovima i zaključcima, poznavati pravnu praksu, poznavati pravnu literaturu (znanstvenu, stručnu i udžbeničku) te pravnu kriminologiju 3)

-

poznavanje principa i načela izrade pravnih propisa

redaktori moraju poznavati principe i načela koje je nomotehnika kao znanost utvrdila za izradu pravnih propisa 4)

sposobnost jezičnog izražavanja

-

redaktor mora voditi računa da upotrijebljeni jezični izrazi budu javni, da odgovaraju

-

sadržaju izražene misli i da su sa gramatičkog, lingvističkog i stilskog stajališta korektni

-

dobro poznavanje jezika, stila, forme kako bi tekst pravnog propisa bio jasan i svima

-

razumljiv

Opća načela za izradu pravnih propisa: 1) načelo jasnoće, kvalitete i kvantitete stila pravnog pisanja 2) načelo odnosa jezičnih izraza i logičkog smisla pravnog propisa 3) načelo utvrđivanja i izražavanja egzistencijske i sadržajne ovisnosti nižeg propisa o višem 4) načelo ukupnosti sadržaja pravnog propisa

1) Načelo jasnoće, kvalitete i kvantitete stila pravnog pisanja: -

jasnoća - tekst mora biti svima jasan, razumljiv, tako da ne dovodi u sumnju čitaoca

-

kvaliteta - korištenje uvijek istog stila jezičnog izraza, treba izbjegavati homonime i sinonime jer izazivaju nedoumice

-

kvantiteta - treba postići optimalan broj riječi u rečenici, koje ne trebaju biti preduge niti prekratke

2) Načelo odnosa jezičnih izraza i logičkog smisla pravnog propisa: -

pri izradi pravnih propisa izuzetno je važno postići sklad u odnosu između jezičnih izraza

-

upotrijebljenih za izražavanje misli u jednom pravnom propisu i logičkog smisla pravnog propisa

-

treba se voditi računa da odredbe zakona treba pretočiti u riječi da onaj koji čita zakon da logičkim sudom izvuče zaključak o onome što je donosilac pravnog propisa htio reći

3) Načelo utvrđivanja i izražavanja (egzistencijske i sadržajne) ovisnosti nižeg o višem: -

pravni propisi stoje u odgovarajućem međusobnom odnosu koji ovisi o položaju njihova

-

donositelja i samoj vrsti propisa 

egzistencijska ovisnost – niži pravni akt ne može nastati, ako njihov donositelj nema u višem pravnom aktu nadležnost da ga donese



sadržajna ovisnost – zadržavanje u okviru propisane nadležnosti (usklađenost nižeg akta sa sadržajem višeg pravnog akta)

-

poštivanjem ovog načela izbjegava se opasnost donošenja nezakonskih pravnih propisa,

-

izbjegava se mogućnost pojava suprotnosti u pravnoj regulaciji

-

ako takve pojave nastanu, stvaraju poteškoće u primjeni prava pa ih kasnije treba ispravljati

-

usuglašavanjem pravnih propisa čiji su sadržaji u suprotnosti

4) Načelo ukupnosti sadržaja pravnog propisa: -

donositelj pravnog propisa mora obuhvatiti one društvene odnose za čiju je normativnu regulaciju nadležan, čime se izbjegavaju štetne posljedice nepotpunog normiranja, pojave pravne praznine, česte izmjene i dopune pravnih akata i sl.

Objavljivanje pravnih propisa: -

pravni propisi se donose i sa ciljem da se normativnom regulacijom društvenih odnosa ostvare određeni društveni interesi. U ostvarivanju ove svrhe odredbama pravnih propisa preciziraju se prava i obaveza pojedinih društvenih subjekata, što za sve opet znači dužnost usklađivanja njihova ponašanja prema dispozicijama pravnog propisa

-

da bi se subjekti mogli upoznati sa sadržajem teksta pravnog propisa, oni se moraju objaviti

-

objavljivanje propisa je radnja u postupku donošenja pravnih propisa putem koje se na unaprijed propisan način objelodanjuje sadržaj teksta pranog propisa kako bi se s tim sadržajem mogli upoznati svi oni društveni subjekti koji za to imaju interes

-

jedna od faza donošenja pravnih propisa

-

zakoni se prije stupanja na snagu objavljuju u NN

-

podzakonski se akti objavljuju u glasilima (općine, grada, županije)

-

pravni se propisi mogu objavljivati i na oglasnim pločama ustanova i pravnih osoba s javnim ovlastima koje su ih donijele

-

mogu biti objavljeni i u glasilu HS (izvješća HS)

-

posredan oblik objavljivanja je: mediji, tisak, radio, TV

Obustava od izvršenja pravnog propisa: -

privremeni prestanak mogućnosti primjene općeg akta, jer je pravno ovlašteni nosilac kontrole takvog akta iskoristio pravo te ga obustavio od izvršenja zbog sumnje u njegovu ispravnost

-

odluku o ustavnosti donosi neki drugi organ, koji odlučuje da li je do obustave trebalo doći ili ne

-

vlada na prijedlog ministra ima pravo odlučiti o obustavi odmah, a najkasnije u roku od 8 dana podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti i zakonitosti

-

općinski načelnik ima pravo zadržati od izvršenja opći akt općinskog vijeća, ako ocjeni da je tim aktom povrijeđen zakon ili drugi propis te zatražiti od vijeća da u roku do 15 dana otkloni uočene nedostatke, a ako općinsko vijeće to ne učini, načelnik ima dužnost da u roku od 7 dana o tome obavijesti organ središnje državne uprave koji je ovlašten za nadzor nad zakonitošću rada tijela jedinica lokalne samouprave

Ekscepcija ilegalnosti (nezakonitosti): -

oblik kontrolnog ovlaštenja prema pravnim propisima putem kojeg određeni državni

-

organ – sud, odbija primjenu pravnog propisa na konkretan slučaj kad utvrdi da je u suprotnosti s višom pravnom normom, zakonom – u takvom slučaju predmet se rješava na osnovi zakona

-

ako sud pri rješavanju utvrdi da je propis na osnovu koga bi spor imao raspraviti u suprotnosti sa zakonom ili drugim propisima viših državnih organa neće u konkretnom slučaju primijeniti taj propis već će donijeti odluku na osnovu zakona o utvrđenoj suprotnosti obavijestiti će Ustavni sud

-

događa se onda kada sud u postupku treba primijeniti određeni podzakonski akt ali posumnja u njegovu ustavnost ili zakonitost, tada ga on izuzme od primjene i primjenjuje odredbu zakona

-

ukoliko sud posumnja u ustavnost ili zakonitost zakona tada mora donijeti rješenje kojim će

-

zakon obustaviti te će se obratiti Vrhovnom sudu da podnese Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti ili zakonitosti

Retroaktivnost – povratno djelovanje pravnog propisa: -

odnosi se na primjenu propisa, na one situacije, koje su nastale i postojale prije nego je sam

-

propis stupio na snagu

-

retroaktivnost se dopušta samo onda kada postoji osobito opravdan razlog i to uz stroge uvjete

-

predlagatelj je dužan obrazložiti osobito opravdane razloge koji nalažu retroaktivnost

-

mišljenje i prijedlog za retroaktivnost daje odbor za zakonodavstvo i matično radno tijelo

-

potrebno je donijeti poseban zaključak HS

Pročišćeni tekst pravnih propisa: -

nastaje tako što se iz izvornog teksta propisa koji je pretrpio veći broj izmjena i dopuna odstrane svi izmijenjeni dijelovi i umjesto njih uvrste izmjene tj.dopune koje su izvršene do momenta pročišćavanja teksta

-

uređuje ga i izdaje odbor za zakonodavstvo HS kad je za to ovlašten ili kad to ocijeni potrebnim

-

tijelo koje utvrđuje pročišćeni tekst u uvodnom dijelu pročišćenog teksta poziva se na ovlaštenja koje mu je podijeljeno da bi mogao utvrditi pročišćeni tekst te ujedno što pročišćeni tekst sadrži

Pročišćeni tekst sastoji se od : 1)

izvornih odredbi koje nisu mijenjane

2)

svih izvršenih izmjena i dopuna

3)

eventualnih ispravaka teksta

Antinomija: -

proturječje između dvije ili više odredbi unutar pravnog sustava

-

kasniji zakon ukida prijašnji zakon:

1) vremenski kriterij: -

kasniji zakon ukida prethodni

-

ako je nešto započelo po starom završiti će se po starom zakonu

-

ako je započelo po novom zakonu završiti će se po novom zakonu

-

ako u međuvremenu počne djelovati novi zakon i njegove su odredbe blaže za okrivljenika onda će se primijeniti taj novi zakon ( u kaznenom postupku)

2) kriterij specijalnosti: -

posebni zakon derogira opći

-

u postupku prvo se primjenjuje posebni akt pa tek onda opći akt (npr. prvo će se primijeniti zakon o policiji, pa tek onda zakon o državnim službenicima)

3) kriterij hijerarhije: -

daje se prednost pravnom propisu više pravne snage Rasprava o prijedlogu zakona na sjednici Sabora

PRVO ČITANJE ZAKONA je prvi dio u postupku donošenja zakona koji se provodi na sjednici Sabora. Prvo čitanje zakona obuhvaća uvodno izlaganje predlagatelja, opću raspravu o prijedlogu zakona, raspravu o pojedinostima koja uključuje i raspravu o tekstu prijedloga zakona, raspravu o stajalištima radnih tijela koja su razmatrala prijedlog te donošenje zaključka o potrebi donošenja zakona.

DRUGO ČITANJE ZAKONA Rasprava o konačnom prijedlogu zakona na sjednici Sabora Drugo čitanje zakona je drugi dio u postupku donošenja zakona koji se provodi na sjednici Sabora. Drugo čitanje zakona obuhvaća raspravu o tekstu konačnog prijedloga zakona, stajalištima radnih tijela, raspravu o podnesenim amandmanima, odlučivanje o amandmanima i donošenje zakona. TREĆE ČITANJE ZAKONA Treće čitanje zakona je poseban dio u postupku donošenja zakona. Treće čitanje zakona provodi se po odluci Sabora ili na zahtjev predlagatelja i to u slučajevima kada je na tekst konačnog prijedloga zakona podnesen veći broj amandmana ili kada su amandmani takve naravi da bitno mijenjaju sadržaj konačnog prijedloga zakona. Treće čitanje zakona provodi se, u pravilu, ako se amandmanima predlagatelja bitno mijenja sadržaj konačnog prijedloga zakona.Treće čitanje zakona provodi se uz uvjete i po postupku propisanom ovim Poslovnikom za drugo čitanje. Centralni dio - najvazniji dio teksta pravnog propisa. Metode: 1. metoda takstativnog normiranja, 2. metoda primjeričnog normiranja, 3. metoda apstraktnog normiranja, 4. metoda principijelnog normiranja, 5. metoda precendentnog normiranja. PRIJELAZNE ODREDBE - u pravilu prisutne u onim propisima koji reguliraju materiju koja je već jednom bila regulirana.u slučajevima kada novi propis ponovo regulira na drugačiji način jednu materiju postavlja se pitanje sudbine onih slučajeva čije je rješavanje počelo

prema

odredbama

ranijeg

propisa,

a

nije

završilo.

Postojanje takvih slučajeva izaziva potrebu propisivanja prijelaznih odredaba. Imaju povratno djelovanje jer se odnosi na slučajeve čije je rješavanje započelo po odredbama ranijeg propisa i nije bilo završeno do donošenja novoga.

ZAVRŠNE ODREDBE - nalazi se odredba o važenju propisa. Iz završnih odredbi vidi se ponajprije propis koji je u pitanju stupio na snagu, ako je propis s ograničenim trajanjem, označava se vrijeme do kojega vazi (4 vremenska momenta nastanka pravnog propisa) tu ulaze odredbe o derogaciji. Zastupnik ima prava i dužnosti: -

sudjelovati na sjednicama Sabora i na njima raspravljati i glasovati,

-

podnositi prijedloge i postavljati pitanja,

-

postavljati pitanja predsjedniku Vlade i članovima Vlade,

-

sudjelovati na sjednicama radnih tijela i na njima govoriti, a u radnim tijelima kojih je član i glasovati,

-

prihvatiti izbor koji mu svojim odlukama odredi Sabor,

-

na stalnu novčanu naknadu,

-

na naknadu određenih materijalnih troškova.

Zastupnik ima i druga prava i dužnosti utvrđena odredbama Ustava, zakona i ovoga Poslovnika. Klub zastupnika u Saboru mogu osnovati: -

politička stranka koja ima najmanje tri zastupnika,

-

dvije ili više političkih stranaka koje imaju zajedno najmanje tri zastupnika,

-

najmanje tri nezavisna zastupnika,

-

zastupnici iz reda nacionalnih manjina.

Odbor za zakonodavstvo: -

razmatra prijedloge zakona i drugih akata koje donosi Sabor u pogledu njihove usklađenosti s Ustavom Republike Hrvatske i pravnim sustavom te u pogledu njihove pravne obrade,

-

razmatra pitanja jedinstvene zakonodavne metodologije i druga pitanja bitna za jedinstvenu pravnu tehniku i terminološku usklađenost akata koje donosi Sabor,

-

daje mišljenje o prijedlogu da pojedine odredbe zakona imaju povratno djelovanje,

-

brine se o jedinstvu pravnog sustava i daje mišljenje o načelnim pitanjima izgradnje pravnog sustava ili jedinstvene primjene zakona,

-

razmatra akte koje potvrđuje ili na koje daje suglasnost

PITANJA – DRUGI DIO 1. IZVORI EUROPSKOG PRAVA 2. OSNIVACKI UGOVORI 3. OPCA NACELA PRAVA 4. PRIMARNI PROPISI 5. SEKUNDARNI PROPISI 6. MEDUNARODNO PRAVO 7. SUDKSA PRAKSA 8. USTAVNI SUD: - SADRZAJ ZAHTJEVA KOJIM SE POKRECE POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM MORA SADRZAVATI : - PRIJEDLOG ZA POKRETANJE POSTUPKA PRED US - POSTUPAK PRED US U POVODU ZAHTJEVA - POSTUPAK PRED US U POVODU PRIJEDLOGA - POKRETANJE POSTUPKA PRED US - PODNESCI KOJIM SE POKRECE POSTUPAK PRED US - ZAHTJEV KOJIM SE POKRECE POSTUPAK PRED US MOGU PODNIJETI - AKTI US - SADRZAJ ODLUKE , RJESENJA US - IZVJESCA US - US CE ODBACITI RJESENJEM ZAHTJEV, PRIJEDLOG I USTAVNU TUŽBU AKO - US CE ODBACITI TUZBU AKO JE - USTAVNA TUZBA - ODLUCIVANJE O USTAVNOJ TUZBI