Nomotehnika-pitanja Za i Parcijalni

PITANJA ZA I PARCIJALNI – NOMOTEHNIKA 1.Objasni razliku između normativne i zakonodavne djelatnosti. Normativna djelatnost podrazumijeva skup mjera i radnji kojima se donose i stvaraju pravni propisi. Normativna djelatnost je širi pojam od zakonodavne djelatnosti iz razloga što mnogo širi krug organa obavlja tu normativnu djelatnost. 2.Normativna djelatnost prema subjektima – objasni. Prema subjektima koji vrše normativnu djelatnost, ona se može podijeliti na dvije grupe: normativnu djelatnost državnih organa normativnu djelatnost nedržavnih organa 3.Koji su razlozi donošenja pravnih propisa? Pravno uredjenje drustvenih odnosa i uspostava pravnog poretka.. 4.Naučne metode koje se koriste pri izradi pravnih propisa. • 1) analiza – rastavljanje cjeline na dijelove, razmatranje svakog dijela posebno, ulaženje u strukturu logičnosti, ali i protivrječnosti pojava i na toj osnovi dolaženje do zaključka. • 2) sinteza – sjedinjavanje različitih elemenata u jednu cjelinu; operacija kojom se iz detalja rekonstruiše cjelina. • 3) deduktivna metoda – koristi se u istraživanjima iz oblasti društvenih nauka, a polazi od pretpostavke da ono što vrijedi uopšte, vrijedi i pojedinačno. • 4) induktivna metoda – polazi od niza konkretnih i nepobitnih činjenica koje se slažu u jedna sistem, te se tako dolazi do zaključka. Posebne metode u pravu • 1) dogmatsko-normativna metoda – po mnogima osnovna; sastavljena od dogmatske i normativne metode. • dogmatska – odvaja pravo od politike, izoluje ga i želi prikazati kao dogmu, insistirajući na načelu zakonitosti. • normativnom metodom se ne utvrĎuje samo struktura prava nego i kako pravo funkcioniše. Komparativna (uporedna) metoda • dominantna i neizbježna metoda. • da bi dala željene rezultate treba da postoji mogućnost uporedivosti pojava. • ovom metodom moguće je do bitnih saznanja dolaziti bilo sinhrono (uporedbom današnjih institucija, npr. ustavnih sudova u zaštiti i kontroli ustavnosti i zakonitosti), bilo dijahrono (upotrebom ranijih sistema zaštite i kontrole sa sadašnjim). Dijalektička i istorijska metoda • 3) dijalektička metoda – koristi se kao generalna, opšta osnova. • ovom metodom koja podrazumijeva postavljanje teze, zatim antiteze, konačno se dolazi do sinteze i rezultata. • 4) istorijski metod – posebno biten za proučavanje ranijih pravnih sistema. Posebne metode u pravu • 5) statistički metod – koristi se prilikom analize kvantitativnih podataka (npr. broj riješenih predmeta, njihova struktura...) • 6) sociološka metoda – pomoću nje se istražuju društveni sistemi i društvene pojave. Aksiološki metod • аksiološkim metodom ocjenjujemo, vrednujemo pravne norme, pravne odnose i pravni poredak u cjelini. • ovaj metod ima i drugi naziv: metod vrednovanja. • оvim metodom se presuĎuje kakvo bi trebalo da bude pravo (a ne kakvo jeste). • vrednovanje se vrši na osnovu odreĎenih vrijednosnih kriterijuma, principa. Tehnički pravni metodi • vrsta tehničkog pravnog metoda zavisi od vrste pravnog propisa koji se stvara.

• • • • •

metodi će biti različiti ako se stvara ustav, zakon, podzakonski akt, kao i u slučaju da se stvara zabranjujuća, nareĎujuća ili ovlašćujuća pravna norma. tehnički pravni metod - skup postupaka i uputstava koji upućuju na način stvaranja opšte PN praktičkom djelatnošću stručnjaka. tehnički pravni metodi su metodi kojima se pravo stvara ili kad je stvoreno, kojima se primjenjuje. tehnička pravna metodologija – dio metodologije prava koji proučava pravne metode. nauka o tehničkim pravnim metodama.

5.Šta podrazumijeva normativna djelatnost državnih organa? 6.Vrste podzakonskih pravnih propisa?  Podzakonski općenormativni akti prema posebnom ovlaštenju  Podzakonski općenormativni akti za izvršenje zakona  Podzakonski općenormativni akti koji dopunjuju i koji zamjenjuju zakon  Spontani podzakonski općenormativni akti 7.Objasnite podzakonske pravne propise po posebnom ovlaštenju iz više pravne norme.  Ovi se podzakonski opći pravni akti donose prema posebnoj ovlasti sadržanoj u višoj pravnoj normi. Ta ovlast može biti data u obliku ustavne ili zakonske ovlasti generalno ili za pojedine situacije, može biti vremenski uvjetovana ili ne. Ključno je za ove podzakonske opće pravne akte da odreĎeni subjekt (najčešće predstavničko tijelo) propušta regulirati odreĎenu materiju koju inače regulira i ovlašćuje drugo tijelo da ono regulira tu materiju. Radi se o delegaciji nadležnosti za pravno normiranje s višeg na niže tijelo. 8.Objasnite podzakonske pravne propise za izvršenje zakona.  Ovi podzakonski opći pravni akti služe za što lakše i uspješnije izvršavanje zakona i oni se izvode iz samog zakona. Zakon postavlja odreĎena načela koje ovakvi podzakonski opći pravni akti detaljnije razraĎuju i osiguravaju stručno-tehnički dio njihove realizacije.  Izrazito su vezani sa sam zakon pa u slučaju prestanka važenja zakona prestaju važiti i podzakonski opći pravni akti doneseni za njegovo izvršenje. 9.Objasnite podzakonske pravne propise koji dopunjuju i zamjenjuju zakon.  Ovim podzakonskim općim pravnim aktima dopunjuju se već postojeće zakonske odredbe ili se njima propisuju sasvim nova pravila koja zamjenjuju zakonski tekst.  Ovakvi podzakonski opći pravni akti su izrazito sporni s ustavnopravnog gledišta. 10.Objasnite obim pravnog propisa. Obim pravnog propisa podrazumijeva tehnički i sadržajni smisao koji u njemu treba biti sadržan. U sadržajnom smislu, pravni propis predstavlja ukupnost društvenih odnosa i subjekata koji su odredbama pravnog propisa obuhvaćeni. U tehničkom smislu, obim pravnog propisa predstavlja ukupnost odredaba pravnog propisa. 11.Pretpostavke za izradu i donošenje pravnih propisa a) Objasnite subjektivne pretpostavke b) Objasnite objektivne pretpostavke Postoje dvije osnovne pretpostavke za donošenje nekog pravnog propisa: Prva pretpostavka je da pravni propis, po svom sadržaju, bude pravilan u pogledu ustavnosti i zakonitosti (objektivna) Druga pretpostavka je subjektivna i vezana je za ličnost redaktora pravnog propisa. Ova pretpostavka je izraz složenosti pravnog normiranja.

U pogledu objektivnih pretpostavki uzima se za nužno da te pretpostavke budu takve da rezultiraju pravilno donesenim pravnim propisom, a da bi one bile ispunjene, potrebno je da kumulativno budu ispunjeni slijedeći uslovi: 1. Da je donosilac pravnog propisa nadležan 2. Da je provedena odreĎena procedura donošenja pravnog propisa 3. Da pravni propis ima odreĎeni sadržaj 4. Da je pravnim propisom osigurano vremensko i prostorno djelovanje 12.Pojam i vrste nadležnosti organa za donošenje pravnih propisa. Nadležnost donosioca pravnog propisa podrazumijeva njegovo pravo i dužnost da odreĎene društvene odnose regulira putem pravnih normi. Nadležnost može biti regulirana direktno ili indirektno. Direktna nadležnost je kada se u pravnom propisu izričito navede ko će i kojom vrstom pravnog propisa regulirati odreĎenu materiju. Indirektno se nadležnost odreĎuje kada se navede materija koju treba regulirati, a onda se logički zaključuje ko može donositi takvu vrstu pravnog propisa. 13.Šta obuhvata procedura za donošenje pravnih propisa? Postupak donošenja pravnog akta možemo podijeliti: - po kriteriju vrste akata za čije su donošenje propisane procedure, odnosno, postupak donošenja općiha akata, (ustava, zakona, podzakonskih akata) i postupak donošenja pojedinačnih akata. U vezi sa ovim posebno se može govoriti o pojedinim aktima i procedurama kao što je ustav, a posebno o procedurama za upravne i sudske akte. Za donošenje općih akata načelno ne postoje opći zakoni, nego se odredbe o proceduri nalaze u različitim pravnim propisima. Na pr. ustavom je propisan postupak njegovog mijenjanja, a najveći broj procedura za mijenjanje pravnog propisa sadržn je u poslovnicima predstavničkih organa. Najznačajnija procedura odnosi se na donošenja zakona. Ona se sastoji od pokretanja postupka za šta služi prijedlog i on je prva faza koja će dovesti do konačnog teksta i njegovog usvajanja i donošenja. U BiH, prijedlog za donošenje zakona, kao općeg pravnog akta najviše pravne nage, sastoji se od slijedećih elemenata: 1. Ustavna osnova za donošenje zakona 2. Ocjene stanja koje se ureĎuje zakonom u odreĎenoj oblasti 3. Ocjene sredstava koje su potrebne 4. Integralnog teksta zakona sa obrazloženjem 5. Tekstom izmjena odredbi važećeg zakona koji se mijenja 6. Potvrdu ovlaštenog organa da je prijedlog zakona pregledan Uz prijedlog zakona može se podnijeti i odgovarajuća dokumentacija, a tekst prijedloga zakona mora sadržavati rješenja koja su formulirana u obliku pravnih odredaba. Pojedina rješenja mogu biti data alternativno uz obavezu obrazloženja svake predložene alternative. 14.Objasnite pokretanje postupka za donošenje zakona. Prijedlog zakona može podnijeti svaki poslanik/delegat, komisije Domova, zajedničke komisije oba Doma, Domovi, kao i Predsjedništvo BiH, u okviru svojih nadležnosti. Prijedlog zakona podnosi se predsjedavajućem Doma, koji ga odmah dostavlja Kolegiju Doma. Kolegij dostavlja prijedlog zakona Ustavnopravnoj komisiji radi davanja mišljenja, a nakon što odluči koja je komisija nadležna i nadležnoj komisiji. .

15. Objasnite prvo čitanje zakona. U prvom čitanju u domu se vodi rasprava koja se završava usvajanjem ili odbijanjem prijedloga zakona u prvom čitanju. Ako dom prihvati negativno mišljenje ustavnopravne ili nadležne komisije, predloženi zakon smatra se odbijenim, a ako prihvati pozitivno mišnjenje, smatra sa usvojenim u prvom čitanju. Ako ne prihvati mišljenja komisija, dom traži da komisije izrade novo mišljenje zasnovano na novim smjernicama i rokovima koje utvrdi dom.

16. Objasnite drugo čitanje zakona. U drugom čitanju na sjednici doma raspravlja se o prijedlogu zakona i izvještaju nadležne komisije te eventualnim amandmanima dostavljenim u plenarnoj fazi. Poslanici/delegati i klubovi poslanika/naroda mogu predlagati amandmane koji osporavaju amandmane koje je komisija usvojila. Nakon što se glasalo o amandmanima, glasa se o prijedlogu zakona u njegovom konačnom tekstu. Ako tekst prijedloga zakona usvoji jedan dom, prijedlog zakona upućuje se drugom domu, gdje se procedura u potpunosti ponavlja. 17.Pojam i značaj amandmana. Amandman je prijedlog za izmjenu ili dopunu prijedloga zakona, i on se mora podnijeti predsjedniku parlamenta ili doma, obavezno u pisanom obliku, te biti obrazložen. Amandman se predaje u roku os tri, odnosno dan prije održavanja sjednice Parlamenta ili Doma. Pravo na podnošenje amandmana imaju svi ovlašteni predlagači zakona, kao i radna tijela parlamenta. O podnesenim amandmanima mora se izjasniti predlagač zakona i vlada entiteta, čak i kad nije predlagač zakona. 18. Objasnite donošenje zakona po hitnom postupku. Donošenje zakona po hitnom postupku ujedinjuje prvo i drugo čitanje, a zatim se tekst dostavlja predsjedavajućem Zastupničkog doma najkasnije jedan dan prije.Predsjedavajući to dostavlja preds. radnih tijela i svim zastupnicima (i vladi ako ona nije predlagač). Zatim se o tom prijedlogu odlučujeprije dnevnog reda i na predložen tekst zakona u hitnom postupku mogu se ulagati amandmani sve dok se rasprava ne zaključi. 19. Objasnite djelovanje propisa u prostoru i vremenu. Prostorno djelovanje pravnog propisa je, ustvari, njegovo teritorijalno važenje. Djelovanje pravnog propisa u prostoru odnosi se na najuži i najširi teritorij. Ako je djelovanje na najširem teritoriju, onda je to univerzalni propis, a ako je na užem teritoriju, onda je to partikularni propis. Postoji mnogo razloga zbog kojih se napušta princip djelovanja pravnog propisa na najširem području, te se više upotrebljava partikularni princip. Što se tiče djelovanja pravnog propisa u vremenu, radi se o djelovanju ex tunc – od momenta donošenja do prestanka primjene. 20.Kada pravni propis stupa na snagu (5 načina)? 1. Da se utvrdi početak važenja tačnim navoĎenjem dana, mjeseca, godine 2. OdreĎivanjem početka važenja danom njegovog objavljivanja 3. OdreĎivanjem početka važenja danom donošenja 4. Vremenskim momento nakon njegovog objavljivanja (vacatio legis) – vrijeme čekanja zakona – u našem zakonodavstvu je 8 dana 5. Nastupanjem odreĎenog dogaĎaja 21.Koji su načini prestanka važenja pravnih propisa? Do prestanka pravnog propisa može doći na više načina i to: 1. Derogacijom – ona podrazumijeva prestanak važenja pravnog propisa donošenjem novog u kojem mora biti izričito navedeno da raniji propis prestaje važiti. Ovaj oblik u nomotehnici se naziva “direktna derogacija”. Odredba o derogaciji sadržana je u završnim odredbama uz naznaku navoĎenja tačnog pravnog propisa i oznakom službenog glasila u kojem je on bio objavljen. Stupanjem na snagu jednog propisa može doći do prestanka važenja samo onih propisa koji su po svojoj snazi istog ili nižeg ranga od propisa čiji se prestanak oglašava. Ova klauzula naziva se “rang derogacija”. Ukoliko se neka oblast drugačije regulira od onog propisa koji je na snazi i koji je već regulirao istu materiju, a da se izričito ne navodi da se donošenjem tog propisa stavlja van snage raniji propis, primjenjuje se pravilo lex posterior derogat priori i ovaj se institut naziva “indirektna derogacija”. 2. Prestanak važenja pravnog propisa protokom roka - odreĎena materija rijetko se regulira na vremenski ograničen period. Takav oblik ograničenja naziva se “formalno normiranje” sa privremenim trajanjem, pa

protekom roka dolazi do prestanka važenja, osim u slučaju kada donosilac prije isteka roka produži njegovo trajanje. 3. Prestanak važenja pravnog propisa uslijed prestanka postojanja društvenih odnosa koje taj propis regulira – ovaj način prestanka naziva se “odumiranje zakona”. 4. Prestanak važenja pravnog propisa uslijed objektivne neusklađenosti sa višim pravnim propisom – u ovom slučaju pravni propis se stavlja van snage hitno, jer on predstavlja povredu načela ustavnosti i zakonitosti. Kada se dogodi ova anomalija, politička vlast reagira primjenom instituta poništavanja pravnog propisa ili njegovog ukidanja. Razlika je u pogledu pravnih posljedica izazvanih njegovim pravnim djelovanjem. Kod poništavanja takvog pravnog propisa poništavaju se pravne posljedice koje je propis prouzrokovao, a kod ukidanja, stavlja se van snage njegovo djelovanje unaprijed. U odnosu na objektivno stavljanje van snage nekog pravnog propisa zbog suprotnosti sa principom ustavnosti i zakonitosti, obustavljanje pravnog propisa predstavlja institut kojim se privremeno ograničava njegovo djelovanje i primjena. To se čini uvijek kada postoji sumnja u njegovu zakonitost, a tu sumnju može istaći pravno ovlašteni organ kontrole. Tada konačnu odluku donosi neki drugi organ koji je po rangu viši od organa koji je donio odluku o obustavi izvršenja propisa. 22.Objasnite obustavu od izvršenja pravnih propisa. Kod obustave od izvršenja radi se zapravo o privremenom prestanku mogućnosti primjene općeg akta (u pravilu podzakonske prirode) koja nastaje zbog toga što je pravno ovlašteni nosilac kontrole takvog akta iskoristio pravo da ga obustavi od izvršenja sumnjajući u njegovu ispravnost. U takvom slučaju konačnu odluku donosi neki drugi (viši) organ koji odlučuje da li je do obustave od izvršenja trebalo doći ili ne, što ima za posljedicu ili konačnu nemogućnost primjene pravnog propisa koji je obustavljen od izvršenja, ili se eliminira sama odluka kojom jedošlo do obustave. Ko se može koristiti pravom na obustavu od izvršenja pravnih propisa odreĎuje zakonodavac koji pravnom normom (u pravilu zakonom) ovlašćuje odreĎene subjekte da mogu provoditi ovu mjeru prema odreĎenim kategorijama pravnih propisa. 23. Objasnite ekscepciju ilegalnosti pravnih propisa. Ekscepcija nezakonitosti (ilegalnosti) pravnog propisa – predstavlja kontrolni mehanizam koji podrazumijeva da državni organ, a u pravilu sud, odbija primijeniti pravni propis na konkretan slučaj ukoliko smatra da je u suprotnosti sa višom pravnom normom, nakon čega predmet rješava primjenom zakona. Ova odluka nema djelovanje erga omnes (prema svima), nego se samo odnosi na taj slučaj. Dakle, odluka ne poništava opći akt i ne djeluje sa objektivnim efektom što dovodi do odreĎene pravne nesigurnosti. Svako kome je povrijeĎeno neko pravo može tražiti izmjenu takve pravosnažne odluke ukoliko je kasnije, u postupku ocjene ustavnosti i zakonitosti, drugačije odlučeno u vezi sa primjenom pravnog propisa kojeg je odbio primijeniti organ kada je smatrao da je suprotan zakonu. 24.Retroaktivnost pravnog propisa. Retroaktivnost pravnog propisa – pravilo je da pravni propis djeluje od momenta donošenja, tj. od stupanja na snagu, a da povratno dejstvo pravnog propisa, odnosno, njegova primjena na situacije koje su postojale prije nego što je taj propis donesen, nije opravdano. S toga, zakonodavac, u principu, isključuje mogućnost povratnog djelovanja pravnog propisa iz razloga pravne nesigurnosti adresata na koje se odnosi. 25.Šta sadrži plan normativne djelatnosti. Planom normativne djelatnosti bave se osobe koje obavljaju poslove izrade pravnih akata. One sačinjavaju plan koji treba da sadrži naziv subjekta koji donosi pravni propis, naziv pravnog propisa kojeg treba donijeti, rok za donošenje, način donošenja i pitanja koja prevni propis tretira. Plan normativne djelatnosti može biti širi i uži. Širi plan obuhvata nositelje i prirodu materije koja se normira, dok uži plan uzima u obzir samo aktivnosti na izradi pravnog propisa. Prema vremenu u kojem će se realizirati planovi normativne djelatnosti mogu biti: 1. Dugoročni ( 15 – 20 godina) 2. Srednjoročni (5 godina) 3. Kratkoročni (1 godina)

Od plana normativne djelatnosti treba razlikovati evidenciju pravnih propisa. Ona sadrži popis pravnih propisa koji su važeći, vrstu, snagu i materiju koju oni reguliraju. 26. Objasnite načelo jasnoće, kvalitete i kvantitete stila pravnog propisa. - Jasnoća stila izražava se ovdje zahtjevom da se misao donosioca pravog propisa izrazi stilski, tako da nijednog trenutka ne dovodi u sumnju čitaoca (pogotovo primjenjivača pravnih propisa)o tome što je donosilac htio reći. - Zahtjev kvalitete stila pravnih propisa izražava se u potrebi da jednoj misli uvijek odgovara isti jezični izraz tj. da se ista misao uvijek izražava na jednaki način u čitavom tekstu pravnog propisa. - Zahtjev kvantitete stila pravnog propisa stavlja pred redaktora obavezu da u tekstu pravnog pravila ugradi onoliko jezičnih izraza koliko je najmanje nužno da bi se shvatila misao donosioca. U pogledu jezičnog izražavanja pri izradi pravnih propisa treba voditi računa oslijedećim bitni elementima: - treba težiti da sadržaj pravnog propisa bude jasan svakome - treba težiti upotrebi uobičajenih izraza – takvih koji su razumljivi najširem kruguljudi, izrazi koji vrijede, koji se stalno upotrebljavaju, koji nisu lokalizmi i provincijalizmi. - treba svesti na najmanju moguću mjeru upotrebu svih onih izraza kojima se nemože precizno odrediti pravo značenje - treba izbjegavati upotrebu stranih riječi, poglavito izraza koji su teško razumljivi 27. Objasnite načelo odnosa jezičkog izraza i logičkog smisla pravnog propisa. Prilikom izrade pravnog propisa imperativnom se nameće upotreba jezičkog izraza kojim se izražavaju misli stvaraoca pravne norme i logičkog smisla kojeg taj pravni propis ima. Adresat, kojem je pravni propis upućen, mora izvući zaključak o tome šta je donosilac pravnog propisa htio reći. Da bi se to postiglo, neophodna je primjena logike i ona u nomotehnici ima značaj korekture pravnog propisa. Ona mijenja jezik izražavanja, a jezički nije nužno izraziti do detalja, nego je dovoljno navesti ono na osnovu čega će prosječnom čitaocu biti nametnut logički zaključak. Tako se logikom dopunjava jezički izraz. Logikom se izvodi iz norme ono što jezikom nije rečeno, ali je u normi sadržano, dok se jezikom izvodi iz norme samo ono što proizilazi iz značenja rječi u normi. Od izuzetnog je značaja sposobnost redaktora da ukomponuje jezički izraz sa osnovnim smislom stvaraoca norme, te da sa što manje riječi kaže više, kako ne bi zbunjivao adresata. 28. Objasnite načelo ukupnosti sadržaja pravnog propisa. Sadržajem pravnog propisa moraju biti obuhvaćeni svi društveni odnosi ili najveći broj njih koji se reglementiraju (reguliraju). Ukupnost sadržaja podrazumijeva da donosilac obuhvati što je moguće više pitanja kojim se regulira odnos izmeĎu države i njenih subjekata, a da redaktor, na odgovarajući način, iste ugradi u tekst pravnog propisa. 29. Objasnite načelo utvrđivanja i izražavanja egzistencijalne i sadržajne ovisnosti nižeg pravnog propisa od višeg pravnog propisa. Poznato je da niži pravni propis ne može nastati ukoliko za njegovo donošenje nije sadržana nadležnost u višem pravnom propisu. Sadržinski, odnos nižeg pravnog propisa sa višim podrazumijeva da donosilac tog pravnog propisa uvijek mora ostati u granicama nadležnosti za njegovo donošenje. Pogrešno je da se u nižem pravnom propisu nalaze pojedine odredbe višeg pravnog propisa, jer se na taj način tekst neoptrebno opterećuje. Poštivanjem ovog načela poštuje se načelo zakonitosti, a pogotovo odredba o nadležnosti. 30.Šta sadrži struktura pravnog propisa? Strukturu pravnog propisa čine njegovi dijelovi i sam oblik pravnog propisa. Osnovni sadržajni dijelovi pravnog propisa su: uvodni dio, glavni (centralni) dio i završni dio. 31. Objasnite uvodni dio pravnog propisa. Uvodni dio sadrži naziv, predmet i definiciju pravnog propisa. Preambula predstavlja dio koji se nalazi odmah na početku i sadrži informacije o pravnom osnovu za donošenje tog propisa. U njoj se obavezno navodi podatak u vezi sa datim mišljenjem drugog organa ukoliko je takvo mišljenje traženo. Najčešće, takvo mišljenje daju Ministarstvo pravde (u pogledu usklaĎenosti sa aktima više pravne snage) i Ministarstvo finansija (u pogledu sredstava koja su neophodna za provoĎenje tog propisa).

Naziv pravnog propisa dolazi odmah iza preambule i sadrži osnovne podatke o propisu. Naziv se sasoji od najmanje tri riječi:  Prva riječ označava vrstu propisa (na pr. zakon)  Druga riječ označava materiju na koju se propis odnosi Nije dozvoljeno u naziv stavljati native političko-teritorijalnih zajednica, nije potrebno da naziv bude predug, ne smije sadržavati skraćenice, navodnike ni tačku. Iza naziva dolazi predmet na koji se pravni propis odnosi i koji sadrži informacije o cilju donošenja. Danas je uobičajeno da se iza predmeta stavljaju definicije koje predstavljaju informacije o izrazu. 32. Objasnite glavni dio pravnog propisa. Glavni dio pravnog propisa naziva se normativni dio. Ovaj dio sadrži normativnu snagu, a sastoji se od pravila kojima se utvrĎuje ostvarivanje postavljenih ciljeva. U okviru njega nalaze se prava i obaveze subjekata kao i opća načela primjenjiva u pravnom propisu, kao što je načelo pakta send servanda, postupanje u dobroj namjeri, nadležnost kojoj je namjenjen pravni propis, kaznene odredbe. Centralni dio pravnog propisa može biti podjeljen na poglavlja, a ako sadrži manji boj odredbi (manje od 10), tada nema poglavlja. Ako propis sadrži poglavlja, onda se prvo poglavlje odnosi na osnovne odredbe, a ostala poglavlja se odnose na materiju koja se propisom regulira. Na kraju centralnog dijela, kao posljednje poglavlje, obično je ono koje se odnosi na nadzor i kontrolu u vezi sa primjenom i provoĎenjem ovog pravnog propisa. Tu odredbu odreĎuje onaj organ koji je nadležan za donošenje pravnog propisa. Nakon poglavlja o nadzoru i kontroli dolaze prelazne i završne odredbe. U njima se odreĎuje period u kojem će se primjenjivati ranija pravila u postupcima koji su započeli prije donošenja novog propisa. Pravilo je da se ti postupci okončaju po propisima po kojima su započeti. Što se tiče roka za donošenje podzakonskog propisa, ako se radi o donošenju zakona, ti rokovi se utvrĎuju najčešće u periodu od 6 mjeseci o godinu dana od stupanja na snagu novog pravnog propisa. 33. Objasnite završni dio pravnog propisa. Završni dio se odnosi na informacije o stupanju na snagu i početku primjene pravnog propisa. U našem pravnom sistemu pravilo je da pravni propisi stupaju na snagu i počinju se primjenjivati 8 dana od dana objavljivanja u službenom glasniku. Podzakonski propisi stupaju na snagu i početak njihove primjene je od dana objavljivanja u službenom glasniku. Kao što vidimo, izrada konačnog teksta pravnog propisa podrazumijeva uvod koji uvijek sadrži informaciju o donosiocu i pravni osnov za donošenje. U vezi sa centralnim dijelom pravnog propisa najvažniji je kvalitet njegove tehničke izrade. Pri tome, dio sadržaja kojim se vrši normativna regulacija društvenih odnosa može se izraziti na različite načine. 34. Objasnite izmjene i dopune pravnog propisa. Izmjene pravnog propisa su radnje putem kojih se odgovarajući dio teksta pravnog propisamijenja kako bi svojim sadržajem odgovarao novonastalim društvenim zahtjevima – osuvremenjivanje pravnog propisa. Dopune pravnog propisa znače radnje kojima se upotpunjuje tekst pravnog propisa kako bisvojim sadržajem ostvario ukupnost regulacije društvenih odnosa koje mora obuhvatiti. 35. Objasnite prečišćeni tekst pravnog propisa. Prečišćeni tekst pravnog propisa nastaje tako da se iz izvornog teksta propisa koji je pretrpio veći broj izmjena i dopuna odstrane svi izmijenjeni, odnosno dopunjeni dijelovi i umjesto njih uvrste izmjene, odnosno dopune koje su izvršene do momenta pročišćavanja teksta. Na taj se način tekst prečišćava i njegov sadržaj čine odredbe izvornog teksta koje nisu mijenjane i sve izvršene izmjene i dopune, kao i eventualni ispravci tekst ako ih je bilo. Ovim se putem dobiva jedan tekst (umjesto ranijeg izvornika i svih izmjena i dopuna) s novom numeracijom članaka. Prilikom utvrĎivanja prečišćenog teksta pravnog propisa, tijelo koje

utvrĎuje prečišćeni tekst uuvodnom dijelu prečišćenog teksta poziva se na ovlaštenje koje mu je dodijeljeno da bi mogao utvrditi prečišćeni tekst te ujedno navodi što prečišćeni tekst sadrži. Osim navedenog obavezno će biti da se navedu tj. izvrše oznake u pravnom propisu Npr. DIO PRVI – UVODNE NAPOMENE POGLAVLJE II – FORMA PROPISA Odjeljak A. Član 1. (1) što je oznaka za stav jedan a) što je oznaka za prvu tačku u nekom stavu 1) što je oznaka za alineju u okviru neke tačke Ako sam gdje pogriješila ispravite pa vratite, kasno je, umorna sam. Pozdrav