nina juric seminar etruscanski i rimski hramovi

Filozofski fakultet Split Odsjek za povijest umjetnosti Uvod u arhitekturu i urbanizam

Eruščanski i rimski hramovi

Nina Jurić Split, 15.11.2010.

Sadržaj: 1. Hram…………………………………………………………………………………….3 2. Etrurija…………………………………………………………………………...….3 2.1.Uvod………………………………………………………………………….….3 2.2. Hramovi i njihovo ukrašavanje……………………………………….…….4

3.

4.

2.2.1. VEII………………………………………………………………………..…4 Rim…………………………………………………………………………………...5 3.1. Uvod…………………………………………………………………...………..5 3.2. Rimska arhitektura………………………………………………………..…..5 3.3. Božansko područje…………………………………………………………....6 3.4. Vjersko graditeljstvo…………………………………………………………6 3.4.1. HRAM FORTUNE VIRILIS……………………………………….………..6 3.4.2. SIBILIN HRAM……………………………………………………………..7 3.4.3. SVETIŠTE FORTUNE PRIMIGENIJE………………………………..……7 3.4.4. PANTEON…………………………………………………………..……….8 Literatura………………………………………………………………………….10

2

1. Hram U svojem osnovnom značenju, hram je građevina posvećena nekom božanstvu, namijenjena obavljanju religijskih obreda. Često se, u raznim religijama, sam hram smatra božjim staništem, u koje samo izuzetno ulaze visoki svećenici, a obredi se vrše ispred zgrade. Općenito, riječ "hram" može označavati bilo kakvo mjesto bogoslužja. Obično označava samo velike, osobito značajne građevine. Riječ bogomolja načelno je sinonim, ali postoje razlike u upotrebi. U starijoj hrvatskoj literaturi ponekad se koristi i riječ templ (od latinskog templum). Riječ "hram" obično se ne koristi za kršćanske i muslimanske bogomolje (crkva, džamija), kao ni za židovske sinagoge, osim kada se zbirno govori o "hramovima" raznih religija.1

2. Etrurija 2.1.Uvod Apeninski se poluotok u povijesti javio prilično kasno. Brončano doba koje je u Mezopotamiji počelo oko 4000.pr.Kr. završilo je na talijanskom poluotoku oko 1100.pr.kr. kad su doseljenici iz Srednje Europe donijeli sa sobom kulturu ranog željeznog doba. Njih su u osmom stoljeću pr.Kr. naslijedili Etruščani, upravo u doba kad su se najstariji Grci počeli naseljavati duž južnih obala Italije i na Siciliji. Nagli procvat etrurske civilizacije bio je velikim dijelom rezultat prodiranja grčke kulture. Primjerice, Etruščani su krajem osmoga stoljeća preuzeli alfabet od Grka. Međutim, njihov jezik koji još uvijek vrlo ograničeno razumijemo, nije u srodstvu ni s jednim poznatim jezikom. Jedini etrurski zapisi koje imamo kratke su nadgrobne inskripcije i nekoliko malo dužih tekstova vezanih za vjerske obrede, iako nam rimski pisci govore o postojanju bogate etrurske književnosti. Uglavnom, da nema njihovih pomno građenih grobnica, gotovo ništa o Etruščanima ne bismo znali iz prve ruke. Te grobnice nisu bile oskvrnute kad su Rimljani uništili ili nanovo izgradili etrurske gradove te su tako nedirnute preživjele do naših dana. (slika1, slika 2) U sedmom i osmom stoljeću pr.Kr. Etruščani su na vrhuncu svoje moći. Njihovi su se gradovi mogli natjecati s grčkima; njihova je flota imala prevlast na Sredozemnom moru, a štitila je golemu trgovačku državu u neprestanom natjecanju s grčkom i feničkom; teritorij Feničana protezao se od Napulja na jugu do donjeg toka rijeke Poa na sjeveru. (slika 3) 1

http://hr.wikipedia.org/wiki/Hram

3

Gradom Rimom vladali su etruščanski kraljevi, i to oko stotinu godina, do uspostavljanja Republike 510.pr.Kr. Kraljevi su sagradili prve obrambene zidine oko sedam brežuljaka Rima, isušili močvarnu nizinu Foruma i podigli prvi hram na Kapitolu, preobrazivši tako lanac sela u pravi grad.2

2.2. Hramovi i njihovo ukrašavanje Od etrurskih su hramova sačuvani samo kameni temelji jer su građevine bile od drveta. Čini se da su Etruščani usprkos svojoj vještini gradnje u kamenu iz vjerskih pobuda zaobišli kamenu građu pri gradnji hramova. Njihova su svetišta slična jednostavnijim grčkim hramovima, no imaju svoje posebne odlike, koje su je kasnije preuzeli Rimljani. (slika 4) Cijela građevina počiva na povišenoj bazi ili podiju koji nije širi od cele, a samo s južne strane ima stube koje vode do duboka trijema s dva reda po četiri stupa te do cele. Cela je najčešće podijeljena na tri odjeljka jer su vjerom Etruščana vladala tri božanstva, preteče rimskih Junone, Jupitera i Minerve. Etrurski je hram vjerojatno bio nizak i četvrtasta oblika, drukčiji od skladnih grčkih svetišta te bliži stambenom graditeljstvu. Ne treba naglašavati da na hramu nije bilo mjesta za postavljanje kamenih kipova. Ukrasi su se obično sastojali od terakotnih ploča koje su pokrivale arhitrav i rubove krova. Tek nakon 400. pr. Kr. katkada ćemo naći skupine velikih dimenzija u terakoti, izrađene za popunu zabata iznad trijema.3 2.2.1. VEII Poznat nam je, međutim, jedan raniji začudno hrabar pokušaj pronalaženja mjesta za monumentalnu skulpturu na vanjskom dijelu etrurskoga hrama. Takozvani Aplonov hram u mjestu zvanom Veii, nedaleko od Rima, bila je standardna građevina po svemu, osim po četiri kipa u terakoti, naravne veličine, postavljena na vrhu krova (slika 5, slika 6, slika 7, slika 8). Kipovi u terakoti tvore dramatičnu skupinu kakvu bismo očekivali u grčkoj zabatnoj skulpturi: Herkul i Apolon natječu se za svetu košutu u nazočnosti drugih božanstava. Najbolje je sačuvan kip Apolona (slika 9), remek-djelo etrurske arhajske skulpture. Njegovo je krupno tijelo potupuno vidljivo ispod ukrasne odjeće. Žilave, mišićave noge i porodužen korak odaju izražajnu snagu bez premca u grčkom kiparstvu istoga razdoblja. Veii je bio kiparsko središte s kraja šestoga stoljeća pr. Kr., što potvrđuje i rimski zapis da je posljednji etrurski vladar grada pozvao majstora iz toga mjesta da za hram na Kapitolu izradi Jupiterov lik od terakote. Kip je nestao, no jos uvijek postoji brončani kip vučice koja je othranila Romula i Rema (slika 10). Dvoje djece dodaci su iz renesansnog razdoblja, a povijest kipa vrlo je nejasna. Neki su stručnjaci čak držali da je djelo iz srednjega vijeka. No gotovo je sigurno da je riječ o etrurskom arhajkom izvorniku, o 2 3

Janson, 2005., str. 166-167 Janson, 2005., str. 173

4

čemu svjedoči opasan izraz lica životinje, prikrivena snaga tijela i nogu, zadivljujuće slična Apolonu iz Veiija. Vučica je maskota Rima i blisko je povezana s etrurskom mitologijom, u kojoj su vuci, čini se, od najranijeg doba imali vrlo važnu ulogu.4

3. Rim 3.1. Uvod Antički Rim je uobičajeni naziv za civilizaciju koja je po Liviju 753. pr.Kr. nastala od grada-države Rima osnovanog na Apeninskom poluotoku i dovela do uspostave velikog Rimskog carstva koje se protezalo duž Sredozemnog mora. Rimska civilizacija je dominirala zapadnom Europom i područjima oko Sredozemnog mora putem osvajanja i asimilacije stanovništva. (slika 11) Antički Rim je potaknuo razvoj prava, ratnog umijeća, umjetnosti, književnosti, arhitekture, tehnologije i jezika u zapadnom svijetu. Povijest antičkog Rima se dijelom nalazi i u temeljima današnje civilizacije.5

3.2. Rimska arhitektura Od svih vizualnih umjetnosti arhitektura je najbolje odgovarala rimskom karakteru. Masivne kostrukcije u kamenu i cigli pokazuju dar Rimljana za organizaciju i njihove inženjerske kapacitete, ali i zadovoljavaju želju njihovih vladara za isticanjem. Ostatci mnogih javnih građevina još i danas stoje kao nijemi svjedoci negdašnje veličine Rima. Najveći rimski tehnički doprinos leži u razvijanju građevinskog materijala betona, koji se pojavio u drugom stoljeću pr.Kr. Iako se mramor naveliko upotrebljavao u gradnji javnih građevina, beton je do kraja idućeg stoljeća postao material za gradnju šitoke lepeze građevina. Najbolji beton izrađivao se od vapna i vode pomiješanih s posebnom vrstom zemlje poznatom kao pozzolona, tako nazvana jer su njezina glavna nalazišta bila kod mjesta Pozzuoli, u blizini Napulja (slika 12). Pozzolona je bila smjesa gline i vulkanskog pepela koja je postizala iznimno veliku čvrstoću kad bi se pomijšala s nekim zdrobljenim materijalom – često sitnim otpadcima materijala prigodom zidarskih radova. Beton omogućuje velike slobode u tehnici građenja kad se kombinira s drugim tipičnim obilježjem rimske arhitekture – polukružnim lukom. (slika 13-17) Izum ove građevinske konstrukcije izvorno potječe iz Grčke, a u Rim je stigao preko Eturščana koji su prvi shvatili kako središnji kamen luka, koji na njegovu mjestu drže potporni kameni klinastog oblika, čini čvrst lučni okvir za konstrukciju. Kad se izlijeva u oplatu uguranu i uvršćenu između okvira lukova, beton se može oblikovati u kupole, apside, niše i

4 5

Janson, 2005., str. 173 http://hr.wikipedia.org/wiki/Anti%C4%8Dki_Rim

5

svodove otvarajući tako velike slobodne podne površine jer smanjuje potrebu za stupovima i ostalim potporinm građevinskim elementima.6

3.3. Božansko područje ‘Mi Rimljani svoju prevlast nad svim ostalim narodima dugujemo svojoj pobožnosti i pridržavanju religioznih dužnosti, kao i u našoj mudrosti u vjerovanju da duh bogova vlada i upravlja svime.’ Ovo ili nešto slično izjavljivao je govornik Ciceron. Ipak, rimska religija ima malo strasti svojstvene ostalim zemljama i vjerama. U svojim vjerovanjima, kao i u večini ostalih područja, Rimljani su prije svega bili praktični tražeći izravnu, vidljivu korist kao nagradu za svoje napore. Pridržavanje religijskih obveza počinjalo je u kući gdje je otac obitelji obavljao dnevne obrede čiji je cilj bio osigurati dobru sreću kućanstvu. Slično tomu, državni kult težio je pridobivanju naklonosti bogova za Rim u cijelini prakticiranjem drevnih obreda čije se podrijetlo velikim dijelom gubi u magli vremena.7

3.4. Vjersko graditeljstvo 3.4.1. HRAM FORTUNE VIRILIS Svi elementi posuđeni od Etruščana i Grka uskoro su poprimili jasna rimska obilježja. Veze s prošlošću najvidljivije su u tipovima hramova koji su se razvili tijekom herojskoga razdoblja rimske ekspanzije, u doba Republike (510.-60.pr.Kr.). Dražesni mali ‘Hram Fortune Virilis’ najstariji je dobro sačuvan primjerak ove vrste (slika 18), ime je izmišljeno jer je, kako se čini, hram bio posvećen rimskom bogu Portunu, zaštitniku luka. Izgrađeno u Rimu u posljednjim godinama drugoga stoljeća pr.Kr., svetište sa svojim elegantnim jonskim stupovima i vijencem upućuje na val grčkog utjecaja koji je uslijedio nakon rimskog osvajanja Grčke 146. pr.Kr. Međutim, ovo nije obična kopija grčkoga hrama. U njemu prepoznajemo i neke etrurske elemente: visoko postolje, duboki trijem i široka cela, koja zahvaća stupove peristila. Cela, međutim, više nije podijeljena u tri odjeljka kao u doba Etruščana; ona sada zatvara jedinstven prostor (slika 19). Rimljanima je trebala prostrana unutrašnost hramova jer su oni služili ne samo za smještaj božanstava nego i za izlaganje trofeja (kipova, oružja itd.) koje su donijeli sa svojih osvajačkih pohoda. ‘Hram Fortune Virilis’ tako predstavlja novi, složeniji tip hrama projektiranog za rimske potrebe, a nije slučajno mješavina etruščanskih i grčkih elemenata. Ovakav tip hrama dugo će opstati: brojni primjeri, najčešće velikih hramova s 6 7

Allan, 2008., str.20-22 Allan, 2008., str. 109

6

korintskim stupovima, mogu se naći u Italiji i u provincijskim prijestolnicama carstva, a datiraju čak i iz drugoga stoljeća poslije Krista. 8 3.4.2. SIBILIN HRAM Drugi tip hrama iz razdoblja Republike jest tzv. ‘Sibilin hram’ u Tivoliju (slika 20) , podignut nekoliko desetljeća nakon ‘Hrama Fortune Virilis’. I ovaj je nastao kao rezultat spajanja dviju zasebnih tradicija. Izvorni uzorak mu je bila građevina u središtu Rima u kojoj se čuvala sveta vatra grada. Građevina je isprva imala oblik tradicionalnih okruglih seoskih koliba iz rimskih ruralnih predjela. Kasnije je izgrađena u kamenu, i to pod utjecajem grčkih građevina tipa tholosa, te je tako postala modelom za okrugle hramove iz doba kasne Republike. Ovdje je ponovno visoko postolje sa stubištem samo na suprotnoj starani od ulaza kao i ljupka vanjština nadahnuta grčkim uzorima. Pogledamo li pomnije celu, primjetit ćemo da su okviri oko vrata i prozora od klesana kamena, dok je zid od betona. Sada je zid jasno vidljiv, jer je otpalo mramorno opločenje koje ga je izravno pokrivalo.9 3.4.3. SVETIŠTE FORTUNE PRIMIGENIJE Rimske građevine iskazuju svoj značaj masivnošću i smjelošću graditeljskih zamisli. Najstariji spomenik kod kojega su ove karakteristike jasno prepoznatljive jest svetište Fortune Primigenije u Palestrini, u podnožju Apenina, istočno od Rima (slika 21). Na ovom mjestu, nekad važnom etrurskom uporištu, od davnih je vremena postojao neobičan kult posvećen Fortuni (Sudbini), majčinskom i proročkom božanstvu. Rimsko pak svetište potječe iz ranog prvog stoljeća pr.Kr. Njegovu je veličinu i oblik gotovo potpuno skrivao kasnije izgrađeni srednjovjekovni grad, sve do 1944. godine, kad je od bombardiranja stradala većina novijih kuća, te se tako otkrilo golemo područje drevnih hramova (slika 22). Polukružna je građevina izgrađena mnogo kasnije. Na lokaciji se prvotno nalazio niz kosih prilaza koji su vodili do široke terase sa stupovima, a čitava je građevina završavala velikim dvorištem, također s kolonadama (slika 23). Povezani stupovi i arhitravi tvorili su okvir oko otvora s lukovima koji su imali važnu ulogu na drugoj terasi, baš kao i polukružne udubine na prvoj. Otvori su bili natkriveni bačvastim svodovima, još jednim karakterističnim elementom rimskoga graditeljstva. Izuzev niše sa stupovima i vijencem na donjoj terasi, sve su danas vidljive površine od betona, poput cele okruglog hrama u Tivoliju. Zaista, teško je uopće zamisliti neki drugi način gradnje ovako velikoga kompleksa.

8 9

Janson, 2005., str. 177.-178. Janson, 2005., str. 179.

7

No ono što svetište u Palestrini čini tako veličanstvenim nisu samo njegove dimenzije nego i sklad kojim se uklapa u krajolik. Cijelo brdo, poput Akropole u Ateni, pretvoreno je i uobličeno u graditeljske oblike koji kao da izrastaju iz samoga kamena, naprosto kao da su graditelji dovršili zamisao prirode. (slika 24) Ovakvo oblikovanje velikih otvorenih prostora nije bilo ni poželjno niti izvedivo u klasičnom grčkom svijetu. Jedini, po veličini usporedivi projekti ovoga tipa nalaze se u Egiptu. Građevina nije u duhu rimske Republike. Svetište u Palestrini potječe iz doba Sule, čija je apsolutna diktatura (82.-79.pr.Kr.) označila prijelaz iz vladavne Republike na vladavinu jednoga čovjeka, poput Julija Cezara, i njegovih carskih nasljednika. Budući da je Sula izborio veliku pobjedu u građanskom ratu protiv svojih neprijatelja u Palestrini, skloni smo povjerovati da je on osobno zapovjedio gradnju svetišta, kao žrtvu Fortuni i spomenik svojoj slavi.10 3.4.4. PANTEON Panteon je okrugli hram vrlo velikih dimenzija iz ranoga drugog stoljeća, najbolje očuvane i najdojmljivije unutrašnjosti od bilo koje sačuvane rimske građevine (slika 25). S vanjske strane, cela Panteona izgleda poput neukrašena valjkastog bubnja s blago zakrivljenom kupolom na vrhu. Ulaz je naglađen dubokim trijemom poznatim iz uobičajenh rimskih hramova, poput onoga ‘Fortune Virilis’. Spoj između ovih dvaju elemenata čini se prilično oštrim, no sjetimo se da zgradu ne vidimo onako kako bismo je trebali vidjeti – na podignutom postolju na kojem je nekad stajala. U današnje vrijeme razina okolnih ulica znatno je viša nego u antičko doba, tako da su stube koje vode na trijem zatrpane. Nadalje, trijem je bio zamišljen kao dio četverouglastog pretprostora s kolonadom (atrija), koji ga je vjerojatno odvajao od rotonde. Što se tiče cele, arhitekt je po svoj prilici umanjio značenje vanjštine, kako bi sav naglasak prebacio na velik centralni prostor natkriven kupolom koji se iznenada dramatično otvara pred gledateljem čim uđe na ulazna vrata. (slika 26) Arhitektima nije bilo lako graditeljski riješiti problem potpornja za divovsku kupolu. To zaključujemo po jednostavnosti vanjskih zidova. Ništa s vanjske strane ne odaje kakva je unutrašnjost. Naprotiv, prozračnost i elegancija interijera u potpunoj su suprotnosti s prilično odbojnom vanjštinom. Prostor zadivljuje skladom, a potpuni dojam nemoguće je prenijeti fotografijama. Ni umjetnička slika (slika 27) ne može učinkovito prenijeti prostorni dojam unutrašnjosti. Kupola je prava polukugla vrlo originalna nacrta. Međusobno spojena rebra nalik su čvrstoj mreži koja omogućuje uporabu relativno lakih kaseta, poredanih u pet pojaseva. Okrugli otvor u tjemenu (nazvan oculus ili oko) omogućuje ulazak svjetlosti jednolične 10

Janson, 2005., str. 179.-180.

8

jačine. Visina od poda do otvora iznosi 143 stope (43,61m), koliko iznosi i promjer baze kupole i unutrašnjosti (slika 28). Valjak zida i hemisfera kupole također su iste visine, tako da su sve proporcije u potpunoj ravnoteži. S vanjske se strane ta ravnoteža nije mogla postići jer se sila težine kupole morala svladati znatnim proširenjem baze građevine, koja se postupno stanjuje prema vrhu. (kao što se i debljina kupole povecava prema dolje, od 6 do 20 stopa.) Težina kupole ne opterečuje jednoliko valjak građevine, nego je usmjerena na 8 širokih potpornih ‘stubova’ (slika 29). Između njih su niše, duboko usječene u masivni beton, pa iako su sa stražnje strane zatvorene, stupovi im daju izgled otvora koji kao da vode u susjedne prostorije (slika 30). Taj osjećaj otvorenog prostora iza potpornih nosača čini da se ne osjećamo zarobljenima u Panteonu te da se zidovi dojimlju tanjima, a kupola mnogo lakšom nego što zapravo jest. Stupovi, opločenje od obojenog mramora na zidovima i pod ostali su isti kao što su bili u rimsko doba. Kasete kupole izvorno su bile pozlačene, kako bi kupola bila nalik ‘zlatnom nebeskom svodu’. Kao što mu ime kaže, Panteon je bio posvečen svim bogovima, (grč. Pan – svi, theoi – bogovi) odnosno, točnije, bio je to hram za sedam planetarnih božanstava, koliko ima i niša. Razumno je pretpostaviti da je zlatna kupola imala simbolično značenje, tj. da je predstavljala nebeski svod.11 U Panteonu na izričitu želju sahranjeno je nekoliko poznatih povijesnih ličnosti, kao što su kralj Viktor Emanuel II, kraljica Margareta i poznati slikar Rafael.12

4. Literatura 1. H.W. Janson, Anthoney F. Janson, Povijest umjetnosti – dopunjeno izdanje, Stanek d.o.o. Varaždin 2005. 2. Tony Allan, Stari Rim, Velike civilizacije – život, mit i umjetnost, 24sata d.o.o Oreškovićeva 3d, 10000 Zagreb, Hrvatska, 2008 3. Internetske stranice: - znanje.org (http://www.znanje.org/i/i21/01iv01/01iv0128/znamenitosti%20rima.htm) - wikipedija (http://hr.wikipedia.org/wiki/Anti%C4%8Dki_Rim) (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hram)

11 12

Janson, 2005., str. 182.-185. http://www.znanje.org/i/i21/01iv01/01iv0128/znamenitosti%20rima.htm

9