Nikolaj Vasiljevic Gogolj - Sinjel

ŠINJEL U jednom departamentu ... ali bolje da ne kažem u kojem departamentu . . ^1 Nema nièega srditijeg nego što su svakojaki departamenti, pukovi, kancelarije i, jednom rijeèju, sve vrste službenièkih staleža. Sada veæ svaki pojedinac smatra da je povredom njegove liènosti uvrijeðeno cijelo društvo. Kažu da je tu nedavno stigla žalba jednog naèelnika okružne policije, ne sjeæam se iz kog grada, u kojoj on jasno izlaže kako se ne izvršavaju odluke državnih vlasti i kako se sveto ime njegovo izgovara sasvim uzalud. A u potvrdu tome priložio je žalbi poveliki tom nekog romantièarskog djela u kojem se na svakih deset stranica pojavljuje naèelnik okružne policije, ponegdje èak i kao sasvim pijan. Zato æemo, da bi se izbjegle svakojake neprijatnosti, departament o kojem je rijeè nazvati jednim departamentom. Dakle, u jednom departamentu služio je jedan èinovnik; èinovnik, ne može se reæi naroèito upadljiv: niskoga rasta, malo rošava lica, pomalo riðast, èak na izgled malo kratkovid, male æele iznad èela, izboranih obraza i takozvane hemoroidne boje lica ... Šta da se radi! Svemu tome krivo je petrogradsko podneblje. Što se njegova èina tièe jer kod nas prije svega treba pomenuti èin, bio je ono što se naziva vjeèiti titularni savjetnik, kojem su se, kao što je poznato, dovoljno podsmijavali i s njim se našegaèili razni književnici koji imaju lijep obièaj da navale na one koji ne mogu ujedati. Prezime toga èinovnika bilo je Bašmaèkin. Veæ po samom prezimenu vidi se da je nastalo od bašmaka;2 ali kad, u koje vrijeme i na koji naèin je ono nastalo od bašmaka, ništa se ne zna. I njegov otac, i djed, èak i šurjak i svi èisto Bašmaèkini 1 departament francuski departement neka ustanova, prim. prev. 2 bašmak — cipela, prim. prev. — odeljenje ministarstva ili nosili su èizme, jedino mijenjajuæi triput godišnje ðonove. Ime mu je bilo Akakije Akakijeviè. Možda æe se ono èitaocu uèiniti malo èudno i kao naroèito traženo, ali se on može uvjeriti da oni to ime uopšte nisu tražili, veæ da su se same po sebi stekle takve okolnosti da mu se nikako nije moglo dati drugo. I to se dogodilo upravo ovako. Akakije Akakijeviè rodio se, ako me pamæenje nije izdalo, 23. marta pred veèe. Njegova pokojna mati, èinovnica i vrlo dobra žena, pobrinula se, kako i treba, da se dijete krsti. Mati mu je još ležala na krevetu prema vratima, a sa desne strane stojao ja kum, vanredno dobar èovjek, Ivan Ivanoviè Jeroškin. šef odsjeka u senatu, i kuma, supruga policijskog oficira, žena rijetkih vrlina, Ana Semjonovna Belobrjuškova. Roditeljki su prepustili da od tri sljedeæa imena izabere koje hoæe: Mokija, Sosija ili da dijete nazove po imenu muèenika Hozdazata. »Ne«, pomislila je pokojnica, »kakva su to imena!« Da bi joj ugodili, otvorili su neku drugu stranu u kalendaru; opet ispadoše tri imena: Trifilije, Dula i Varahasije. »E, to je Božja kazna — rekla je majka — kakva li su sve to imena; ja, zapravo, takva nikada ni èula nisam. Još da je Varadat ili Varuh, ali Trifilije i Varahasije!« Prevrnuli su još jedan list i pojavili su se: Pavsikahije i Vahtisije. »E pa veæ vidim — rekla je majka — da mu je, oèevidno, tako sudeno. Pa ako je tako, onda æe biti bolje da se zove kao i njegov otac. Otac je bio Akakije, pa neka i sin bude Akakije. Tako je nastao Akakije Akakijeviè. Onda su dijete krstili, pri èemu je ono zaplakalo i naèinilo takvu grimasu kao da je predosjeæalo da æe biti titularni savjetnik.1 Eto, dakle, na koji se naèin sve to odigralo. Sve smo to naveli zato da bi sam èitalac mogao vidjeti da se to dogodilo iz sasvim prijeke potrebe i da nikako nije bilo mo^guæno dati mu drugo ime. Kada je i u kakvo vrijeme on stupio u departament, i ko ga je postavio, toga se niko nije mogao sjetiti. Ma koliko se promijenilo direktora i svakakvih naèelnika, njega su uvijek vidjeli na jednom istom mjestu, u istom položaju, na toj istoj dužnosti èinovnika za prepisivanje akata, tako da su se potom uvjerili da je on, oèevidno, tako i na svijet došao veæ potpuno gotov, u vic 1 Titularni savjetnik — srednji èinovnièki èin u carskoj Rusiji, prim mundiru i sa æelom na glavi. U departamentu mu se nije ukazivalo nikakvo poštovanje. Stražari ne samo da nisu ustajali kad je on prolazio nego ga èak nisu ni gledali, kao da je kroz trijem prolijetala obièna muva. Naèelnici su postupali s njim nekako despotskihladno. Bilo kakav pomoænik šefa odsjeka bacio bi mu akta pravo pod nos, ne kazujuæi mu èak ni: »Prepišite« ili: »Evo jedna zanimljiva, lijepa stvarèica«; ili nešto prijatno što se èini u lijepo vaspitanim službama. I on je uzimao akt samo ga pogledavši, a ne gledajuæi onoga ko mu ga je poturio i da li je imao pravo na to. On je akt uzimao i odmah se pripremao da ga prepisuje. Mladi èinovnici su mu se podsmijevali i sa svim kancelarijskim oštroumljem pravili dosjetke na njegov raèun, prièali pred njim razne izmišljene prièe o njemu; govorili da ga tuèe gazdarica, sedamdesetogodišnja starica, pitali ga kad æe im biti svadba, razvijavali mu nad glavom papiriæe, nazivajuæi to snijegom. Ali Akakije Akakijeviè na sve to nije odgovarao nijednom rijeèi, kao da pred njim nije bilo nikoga; to èak nije imalo nikakvoga uticaja na njegov posao: usred tih ometanja on u prepisivanju akata nije naèinio nijednu grešku. Samo ako bi šala bila suviše nepodnošljiva, kad su mu gurali ruku ometajuæi ga u poslu, promumlao bi: »Ostavite me, što me vrijeðate?« Bilo je neèega èudnog u tim rijeèima i u glasu kojim su one bile izgovorene. U tom glasu je odjekivalo nešto. što tako izaziva sažaljenje, da je jedan mladiæ, nedavno postavljen, koji je po ugledu na druge dopustio sebi da mu se podsmjehne, odjedanput zastao kao prdboden maèem i kao da se od tog tranutka sve pred njim izmijenilo i dobilo drugi izgled. Neka natprirodna sila odgurnula ga je od drugova s kojim se bio upoznao, prihvativši ih kao pristojne, uglaðene ljude. I dugo poslije toga, u najveselijim trenucima, javljao mu se pred oèima oniski èinomik s malom æelom na glavi, sa svojim prodirnim rjieèima: »Ostavite me, što me vrijeðate?« — i u tim prodirnim rijeèima odzvanjale su druge rijeèi: »Ja sam tvoj brat«. I jadni mladiæ je pokrivao lice rukama i potom mnogo puta u svom vijeku zadrhtao uviðajuæi kako je u èovjeku mnogo neèovjeènosti, kako je u uglaðenoj, svjetskoj obrazovanosti skriveno mnogo svirepe grubosti i, o bože, èak i u onom èovjeku kog svijet priznaje za plemenita i èasna . . . Teško bi se negdje mogao naæi èovjek koji se tako kao on saživio sa svojom dužnošæu. Malo je reæi: služio je revnosno — ne, služio je

1

s ljubavlju. Tu, u tom prepisivanju akata, on je na lazio neki svoj šaroliki i prijatni svijet. Uživanje mu se ogledalo na licu: neka slova su mu bila naroèito omiljena, i kad bi naišao na njih, bio bi van sebe: i podsmjehivao se, i namigivao i micao usnama, tako da mu se, izgledalo je, na licu moglo proèitati svako slovo koje je nacrtalo njegovo pero. Da su ga nagraðivali prema marljivosti, on bi, možda, na svoje zaprepašæenje, dospio èak i u državne savjetnike; a on je, kako su govorile oštroumne šaljivèine, njegovi drugovi, doslužio do ordenske pantljièice i peteljkice i stekao hemoroide. Ipafc, ne može se reæi da na njega baš niko nije obratio nikakvu pažnju. Jedan direktor, buduæi dobar èovjek i želeæi da ga nagradi za dugu službu, naredio je da mu se da neki važniji posao no što je obièno prepisivanje; upravo mu je bilo nareðeno da prema jednom veæ gotovom aktu sastavi neku predstavku za drugo nadleštvo; sav posao sastojao se samo u tome da se promijeni naslovno zvanje i da se tu i tarno prvo lice glagola zamijeni treæim. Njemu je to zadalo takvu muku da se sav oznojio, da je brisao èelo i najzad rekao: »Ne, bolje mi dajte da nešto prepišem«. Od toga trenutka su ga pustili da samo prepisuje. Èinilo se da osim prepisivanja za njega nije postojalo ništa drugo. O svom odijelu uopšte nije mislio. Njegov vicmundir nije bio zelene, nego nekakve ridastobrašnjave boje. Mala jaka na njemu bila je uska, niska, tako da mu je vrat, iako nije bio dugaèak, izlazeæi iz okovratnika izgledao neobièno dugaèak, kao u onih gipsanih maèiæa što klimaju glavama dok ih strancitrgovci po èitavo tuce nose na glavi. I za njegov ogrtaè se uvijek nešto lijepilo: ili slamèica od sijena ili kakav konèiæ. Uz to, on je bio naroèito vješt da, hodajuæi ulicama, stigne pod prozor baš u trenutku kad kroza nj izbacuju svakakvo smeæe, pa je zato stalno odnosio na svom šeširu korice od lubenica i dinja, i sliène koještarije. Nijedanput u svome životu on nije obratio pažnju na to šta se na ulici svakodnevno radi i dešava, što njegov sabrat, mladi èinovnik, kao što je poznato, svagda pogleda, pružajuæi pronicljivost svoga oštrog pogleda tako daleko, da je èak na drugoj strani ulice primjeæivao èije su pantalone raskopèane — što je na njegovu licu uvijek izmamilo lukav osmjejak. Ali, ako je Akakije Akakijeviè nešto i gledao, svugdje je vidio svoje èiste redove ispisane ujednaèenim rukopisom i tek kad bi mu se, odnekud se našavši, konjska vilica naslonila na rame i puštala mu iz nozdrva u lice pravi vjetar, tek tada bi primijetio da on nije na sredini reda, veæ nasred ulice. Kad bi stigao kuæi, odmah bi sjedao za sto, brzo posrkao svoj šèi i jeo parèence govedine s lukom, ne osjeæajuæi uopšte njihov ukus. Sve je to jeo s muhama i sa svim onim što bi mu Bog poslao u tome trenutku. Kad bi primijetio da mu se stomak poèinjao pupèiti, ustajao bi od stola, uzimao mastilo i prepisivao akta koja je donio kuæi. Ako ovih nije bilo, on je namjerno, za lièno zadovoljstvo, pravio kopiju za sebe, naroèito ako je akt bio znaèajan ne po ljepoti stila, veæ po tome što je upuæen kakvoj novo.j ili važnoj liènosti. Cak i u vrijeme kad sivo petrogradsko nebo sasvim izgubi svoj sjaj i kad se sav èinovnièki svijet najeo i ruèao kako je ko mogao, prema visini plate i liènom æefu — kad su veæ svi poslije departamentskog škripanja perima, trèkaranja, svojih i tuðih neophodnih poslova i svega onoga što neumorni èovjek zadaje sebi dobrovoljno, èak više no što je potrebno — kad se èinovnici žure da se u preostalo vrijeme predadu uživanju: okretniji jureæi u pozorište, neko na ulicu opredjeljujuæi se za razgledanje nekih šeširiæa, neko da veèe protraæi u udvaranju kakvoj zgodnoj djevojci, zvijezdi malog èinovnièkog kruga, neko, i to se dešava najèešæe, prosto odlazi svome drugu na èetvrti ili treæi sprat, u dvije male sobe s predsobljem ili kuhinjom i nekim modnim stvarima, lampom ili kakvom drugom stvarèicom, koje su ga stale mnogih žrtvovanja, odricanja od ruèkova, šetnji — rijeèju, èak i onda kad su se svi èinovnici razilazili po malim stanovima svojih prijatelja da se poigraju vista, pijuckajuæi iz èaša èaj s jeftinim dvopekom, uvlaèeæi dim iz dugaèkih èibuka, prièajuæi za vrijeme raskusurivanja kakvu spletku prenesenu iz višega društva, èega se ruski èovjek ne može odreæi nikad i ni u kakvom stanju, ili èak, kad se nema o èemu razgovarati, da se preprièava ona vjeèna anegdota o komandantu kome su došli da jave da je konju Falkonetova1 spomenika podrezan rep — rijeèju, kad se sve zdalo da se zabavi — Akakije Akakijeviè nije se predavao nikakvoj razonodi. Niko nije mogao reæi da ga je ikad vidio na bilo kakvoj veèernjoj zabavi. Pošto bi se naprepisivao do milje volje, legao 1 Rijeè je o velièanstvenom spomeniku Petru Velikom u Petrogradu Lenjingradu, radu francuskog vajara Etjena M. Falkoneta 1716—1791, prim. prev. bi da spava, unaprijed se smješkajuæi pri pomisli na sutrašnji dan: Bog æe nešto i sutra poslati za prepisivanje. Tako je proticao tihi život èovjeka koji je s platom od èetiri stotine znao biti zadovoljan svojom sudbinom, i možda bi se dovukao do duboke starosti da nije bilo raznih velikih nesreæa rasutih po životnom putu, ne samo titularnih veæ i tajnih, pravih dvorskih i svakojakih ðrugih savjetnika, èak i onih koji savjete nikome ne daju niti ih sami od koga primaju. Ima u Petrogradu jedan strašan neprijatelj svih onih koji dobijaju èetiri stotine rubalja plate godišnje. Taj neprijatelj nije niko drugi nego naš sjeverni mraz, iako, uostalom, govore da je on vrlo zdrav. U devet sati ujutro, upravo onda kad se ulice prekriju èinovnicima koji odlaze na posao, poèinje on da daje tako jake i oštre zvrèke svim nosovima bez razlike, da jadni èinovnici nikako ne znaju kud da ih djenu. U to vrijeme kad od mraza boli lobanja i suze naviru na oèi èak i onima koji zauzimaju najviše položaje, jadni titularni savjetnici ostaju katkad sasvim bespomoæni. Jedini spas im je u tome da u tanušnim šinjelèiæima pretrèe što brže mogu petšest ulica i da se zatim valjano nacupkaju nogama u trijemu sve dok im se ne raskrave zamrznute sposobnosti i darovitosti za obavljanje svojih dužnosti. Akakije Akakijeviè je od nekog vremena poèeo osjeæati da ga je nekako neobièno jako poèelo probadati u leðima i ramenima i pored toga što se trudio da što brže može pretrèi odreðeni prostor. Na kraju je pomislio, ne krije li se kakav krivac tome u njegovu šinjelu. Kad ga je kod kuæe dobro razgledao, otkrio je da se on na dvatri mjesta, upravo na leðima i ramenima

2

istanjio kao prava mreža: sukno se tako izlizalo da se providjelo, a postava raspala. Treba znati da je èinovnicima i šinjel Akakija Akakijevièa služio kao predmet podsmijeha; oduzeli su mu èak i plemeniti naziv šinjel i nazvali ga domaæom ženskom haljinom. U stvari, šinjel je i imao neki èudan kroj: jaka mu je svake godine bila sve manja i manja, jer je služila za potkrpljivanje drugih dijelova na njemu. Zakrpe nisu pokazivale krojaèevu vještinu, pa su ispadale nespretne i ružne. Uvidjevši u èemu je stvar, Akakije Akakijeviè je zakljuèio da šinjel mora odnijeti krojaèu Petrovièu, "koji je stanovao negdje na èetvrtom spratu do mraènih stepenica, koji je, i pored toga što je bio æorav i rošav, dosta uspješno popravljao èinovnièke i sve druge pantalone i frakove — razumije se, kad je bio trijezan i kad nije punio glavu drugim poslovima. O tome krojaèu, razumije se, ne bi trebalo mnogo govoriti, ali pošto je uobièajeno da se u pripovijeci potpuno ocrta karakter svake liènosti, onda, nema se kud, dajte nam ovamo i Petrovièa. On se najprije zvao prosto Grigorije i bio je kmet nekoga spahije: Petrovièem se poèeo zvati otkad se oslobodio i poeeo podosta piti o svim praznicima, s poèetka o veæim, a poslije, bez razlike, o svim crkvenim samo ako su u kalendaru obilježeni krstiæem. S te strane bio je vjeran pradjedovskim obièajima, i u prepirkama sa ženom nazivao ju je svjetovnom ženom i Svabicom. Pošto smo veæ spomenuli ženu, treba reæi rijeèdvije i o njoj; ali, na žalost, o njoj se znalo malo, znalo se samo to da Petroviè ima ženu, èak da nosi na glavi kapicu a ne maramu; ljepotorn se nije mogla pohvaliti, jedino su joj pri susretu gardijski vojnici zavirivali ispod kapice, mièuæi brkom i ispuštajuæi neki osobiti glas. Penjuæi se Petrovièu stepenicama koje su, treba priznati, sve bile izmašæene vodom i pomijama i prožete onim amonijaènim zadahom koji grize oèi i, kao što je poznato, stalno se osjeæa na svim mraènim stepenicama petrogradskih kuæa — penjuæi se stepenicama Akakije Akakijeviè je veæ mislio o tome koliko æe Petroviè zaiskati za popravku i u mislima odluèio da ne da više od dvije rublje. Vrata su bila otvorena zato što se kuhinja, u kojoj je domaæica pržila nekakvu ribu, bila toliko napunila dimom da se nisu mogle vidjeti èak ni bubašvabe. Akakije Akakijeviè je prošao kroz kuhinju, èak i neopažen od domaæice, i ušao, naposljetku, u sobu gdje je ugledao Petrovièa kako, podvitih nogu kao turski paša, sjedi na širokom, neobojenom drvenom stolu. Noge su mu, po obièaju krojaèa koji sjedi za poslom, bile bose. I prije svega; pao mu je u oèi veliki prst, dobro poznat Akakiju Akakijevièu, s nekim unakaženim noktom, debelim i snažnim kao u kornjaèe oklop. O Petrovièevu vratu visilo je povjesmo svile i konca, a na koljenima mu je bila neka stara odjeæa. On je veæ oko tri minuta udijevao konac u iglu, ali mu to nije polazilo za rukom, i zato se jako ljutio na mrak, pa i na sam konac, poluglasno mrmljajuæi: »Ne prolazi, nevaljalac; jedeš me, gade jedan!« Akakiju Akakijevièu je bilo neprijatno što je naišao baš u trenutku kad se Petroviè ljutio: volio je da kod njega naruèuje nešto kad je Petroviè bio malo veæ podnapit ili, kako je govorila njegova žena: »Povukao malo više šome, æoravi ðavo«. TJ takvom stanju Petroviè je vrlo rado, spuštao cijenu i pristajao na ponudu, èak se svaki put klanjao i zahvaljivao. poslije toga bi, istina, dolazila njegova žena, žaleæi se da joj je muž bio pijan i da se zato pogodio tako jeftino; ali obièno dodaš jedan grivenik1 i sve bude u redu. Sad je Petroviè, èini se, bio trijezan i zato krut, nezgodan za razgovor, i gotov da zatraži ðavo bi ga znao kakvu cijenu. Akakije Akakijeviè je to shvatio i veæ htio da odustane, ali je stvar veæ bila pokrenuta, Petroviè je vrlo uporno zaèkiljio na njega svojim jedinim okom, i Akakije Akakijeviè i nehotice izgovori: — Dobar dan, Petrovièu! — Dobro zdravlje vam želim, gospodine — odvrati Petroviè i iskosi svoje oko na ruke Akakija Akakijevièa da vidi kakav mu plijen ovaj donosi. — A ja, evo, malo do tebe, Petrovièu, ovaj .. . Valja znati da se Akakije Akakijeviè najèešæe izražavao prijedlozima, prilozima i, naposljetku, takvim rjeèicama koje konaèno ne znaèe ništa. Ako je u pitanju bilo nešto vrlo zamršeno, imao je obièaj da reèenicu èak i ne dovrši, tako da je èesto, poèevši razgovor rijeèima: »To je, zapravo, sasvim, ovaj . . .«, a potom ništa, i sam je zaboravljao, misleæi da je veæ sve izgovorio. — No, šta je? — reèe Petroviè i u isti mah pažljivo razgleda svojim jedinim okom njegov ogrtaè sa svih strana, poèev od jake do rukava, leða, razrez i rupice — što mu je sve bilo dobro poznato, zato što je to bilo djelo njegovih ruku. Takav je obièaj u svih krojaèa: to je prvo što on uèini pri susretu. —i A ja, eto, ovaj, Petrovièu . . . šinjel, sukno . : . eto vidiš, svugdje na drugim mjestima je još jako, samo se malo zaprašilo pa izgleda kao da je staro, a novo je, i eto samo je na jednom mjestu malo, ovaj ... na leðima, i evo još na jednom ramenu se malo protrlo, i evo na ovom ramenu malo — vidiš, to je sve. I posla je malo ... Petroviè uze ogrtaè, raširi ga po stolu, pa ga je dugo zagledao, zavrtio glavom i pružio ruku prema prozoru da dohvati okruglu tabakeru sa slikom nekoga generala, neizvjesno baš kojeg, zato što je mjesto gdje mu se nalazilo lice bilo probušeno prstom i potom zalijepljeno èetvrtastim parèetom hartije. Ušmrknuvši 1 grivenik — kovani novac od deset kopjejaka, prim. prev. burmut, Petroviè razmakne ogrtaè na svojim rukama, promotri ga prema svjetlosti i opet zavrti glavom. Zatim ga je prevrnuo na postavu i ponovo zavrtio glavom, opet uzeo poklopac sa generalovom slikom, zalijepljenom hartijom, i uvukavši u nos duvan, zaklopio, vratio tabakeru na mjesto i naposljetku rekao:

3

— Ne, ne može se popraviti: slaba garderoba! Na te rijeèi srce Akakija Akakijevièa zadrhta. — A što ne može, Petrovièu? — reèe on gotovo moleæivim glasom djeteta. — Ta samo se na ramenima malo izlizalo, pa ti sigurno imaš kakvo parèence ... — Ma parèence se može naæi, naæi æe se parèence — reèe Petroviè — ali se ne može našiti: sukno je sasvim trulo, dotakneš li ga iglom, ono se veæ razvlaèi. — Pa neka se razvlaèi, ti odmah zakrpicu. — Ali se zakrpica nema na šta staviti, nema se za šta prièvrstiti, poderotina je vrlo velika. Sukno je tako slabo da æe se razletjeti èim dune vjetar. — Pa ipak prišij. Kako æu zaista ovako!... — Ne — reèe Petroviè odluèno — ništa se tu ne može uraditi. Sukno je sasvim slabo. Nego æe bolje biti da vi, kad naiðe hladno zimsko vrijeme, napravite od njega sebi obojke, zato što èarape ne griju noge. To su izmislili Nijemci da bi uzeli što više novaca Petroviè je volio da u zgodnoj prilici bocne Nijemce; a šinjel, kako vidite, moraæete praviti nov. Kad je èuo rijeè »novi«, Akakiju Akakijevièu se zamagli pred oèima, i sve što je bilo u sobi, poèelo se pred njim vrtjeti. On je jasno vidio samo generalovu sliku lica zalijepljenog hartijom na poklopcu Petrovièeve tabakere. — Kako novi? — reèe on, još uvijek kao u snu. — Pa ja za to nemam ni novaca. — Da, novi — reèe Petroviè s grubim spokojstvom. — A ako bi pravio novi, koliko bi on, ovaj ... — To jest, koliko æe stajati? — Da. — Pa, biæe potrebno dati više od 150 rubalja — reèe Petroviè i pri tom znaèajno stisne usne. On je jako volio silne efekte^ volio je da èpvjeka nekako odjednom potpuno zaprepasti, i da ga potom iskosa pogleda i vidi kakvo æe lice poslije takvih rijeèi naèiniti zaprepašæeni èovjek. — Sto pedeset rubalja za šinjel! — vrisne jadni Akakije Akakijeviè, vrisne može biti prvi put u svome životu, jer se uvijek odlikovao tihošæu svoga glasa. — Da — rekne Petroviè — i još kakav šinjel. Ako bi se na jaku stavilo krzno od kune i kapuljaèa postavila svilom, izišlo bi i dvije stotine. — Petrovièu, molim te — govorio je Akakije Akakijeviè moleæivim glasom, ne slušajuæi i trudeæi se da ne èuje Petrovièeve rijeèi i sve njegove efekte — popravi ga nekako, da mi posluži makar kolikotoliko. — A ne, to bi ispalo: i stucati rad i badava straæiti novac — reèe Petroviè. Poslije takvih rijeèi Akakije Akakijeviè je izišao potpuno satrven. Poslije njegova odlaska Petroviè je još dugo stojao, znaèajno stisnuvši usne i ne prihvatajuæi se posla buduæi zadovoljan što ni sebe nije osramotio ni krojaèku vještinu iznevjerio. Izišavši na ulicu, Akakije Akakijeviè je bio kao u snu. »Tako ti je to« — govorio je sam sebi — »ja, zapravo, nisam ni mislio da bi to ispalo . . .«, a zatim, poslije kratkog æutanja, dodao: »Eto, tako ti je to! Eto šta je, naposljetku, ispalo, a ja, zapravo, nikako nisam mogao ni pomisliti da bi to moglo biti tako«. Zatim je opet nastalo dugo æutanje, poslije èega je opet proslovio: »Tako ti je to! Eto veæ kako, zaista, sasvim neoèekivano, to . . . to nikako ne bi... takve okolnosti!« Rekavši to on, umjesto kuæi, poðe sasvim na suprotnu stranu, i ne primjeæujuæi to. Usput se o njega oèešao dimnièar svojim prljavim bokom i ogaravio mu cijelo rame, a sa vrha kuæe u gradnji sruèila se na njega puna posuda kreèa. On nije primijetio ništa od toga, i tek onda kad je natrapao na stražara, koji je, spustivši pored sebe alebardu, istresao iz roga duvan na svoj žuljeviti dlan, malo se prenuo, i to zato što mu je ovaj rekao: »Kud srljaš, zar nemaš trotoara?« To ga je navelo da pogleda oko sebe i da se vrati kuæi. Tek tu je poèeo sabirati misli, jasno sagledavati svoj položaj, stao razgovarati'sam sa sobom, više ne isprekidano, veæ razborito i otvoreno kao sa uviðavnim prijateljem s kojim se može porazgovarati o najprisnijoj i najbližoj stvari. »Ali ne« — reèe Akakije Akakijeviè — »sad se s Petrovièem ne treba objašnjavati; on je sad . .. žena ga je, izgleda, popritegla. Nego bolje æe biti da mu odem u nedjelju izjutra: poslije subotne pijanke on æe èkiljiti i biti bunovan, trebaæe mu da rastjera mamurluk, žena mu neæe dati.novaca, ja æu mu onda tutnuti u šaku grivenik, on æe postati popustljiviji i šinjel æe tada, ovaj . ..« Tako je Akakije Akakijeviè razgovarao sam sa sobom, ohrabrio se, doèekao prvu nedjelju i spazivši izdaleka kako Petrovièeva žena odlazi nekuda iz kuæe, on pravo pa k njemu. Petroviè je poslije subote doista jako èkiljio, otromboljio glavu i bio sasvim bunovan; ali pri svemu tome, èim je doznao u èemu je stvar, odmah se trgao kao da ga je sam ðavo podbo. »Ne može« — reèe — »izvolite naruèiti nov«. Akakije Akakijeviè mu je odmah tutnuo

4

grivenik. »Blagodarim, gospodine, potkrijepiæu se malèice za vaše zdravlje« — reèe Petroviè — »a zbog šinjela se nemojte uznemiravati: on ne valja baš ništa. Novi æu vam sašiti divno, i pri tome ostajemo«. Akakije Akakijeviè htjede još nešto o popravci, ali ga Petroviè ne sasluša do kraja i reèe: »Sašiæu vam nov i neizostavno, u to budite uvjereni, za to æu se postarati. Može èak biti i po najnovijoj modi: da se jaka zakopèava ispod grla srebrnom kopèom.« Tada je Akakije Akakijeviè shvatio da neæe moæi bez novog šinjela, i sasvim klone duhom. Ali kako ga, zapravo, napraviti, sa èim, s kakvim novcem? Istina, djelimièno bi se moglo ponadati u nagradu koja æe se dodijeliti o prazniku, ali je taj novac veæ davno bio rasporeðen u druge svrhe. Trebalo je kupiti nove pantalone, platiti obuæaru stari dug za stavljanje novih kapni na starim sarama od èizama, pa je trebalo naruèiti kod švalje tri košulje, pa dva para onog rublja koje je nepristojno iskazati štampanorn rijeèi — ukratko sav novac se morao potpuno raspodijeliti; èak i kada bi direktor bio tako milostiv da umjesto èetrdeset rubalja nagrade odredi èetrdeset pet i pedeset, ipak bi ostao samo nekakav sitniš koji bi prema novcu potrebnom za šinjel bio kao kaplja u moru. A znao je, razumije se, i to da je Petroviè imao neki lud obièaj da neoèekivano odredi vrag æe ga znati kako visoku cijenu, tako da se dešavalo da se ni sama njegova žena nije mogla uzdržati da ne vikne: »Jesi 1' poludio, budalo jedna! Ponekad uzme da radi za bagatelu, a sad kao da ga je ðavo odnio, pa zatražio više nego što sam vrijedi«. Najzad. iako je znao da æe Petroviè uzeti da mu šije i za osamdeset rubalja, ipak, odakle uzeti i tih osamdeset rubalja? Polovinu bi još i mogao naæi: polovina bi se pronašla, možda èak i nešto više; ali odakle uzeti drugu polovinu? . .. Citalac treba najprije da dozna gdje se djela prva polovina. Akakije Akakijeviè je imao obièaj da od svake utrošene rublje odvoji po jedan groš u kasicu sa zakljuèavanjem i s prorezom na gornjoj stram za ubacivanje novca. Svako pola godine prebrojavao je bakarni novac i zarnjenjivao ga sitnim srebrom. Tako je radio odavno, i na taj naèin za nekoliko godina nakupilo mu se više od èetrdeset rubalja. I tako je sad polovinu imao u rukama; ali gdje naæi drugu polovinu? Odakle uzeti dnugih èetrdeset rubalja? Akakije Akakijeviè je mislio i riješio da mora smanjiti svakodnevne troškove, bar za jednu godinu izostaviti uveèe èaj, ne paliti uveèe svijeæu, a ako bi zatrebalo nešto raditi, onda otiæi u gazdarièinu sobu i raditi pri njenoj svijeæi; ulicama, po kamenu i ploèniku hodati što laganije i opreznije da se ðonovi ne bi brzo izlizali; pralji što rjeðe davati rublje na pranje; a da se ne bi iznosilo, skidati ga svaki put kad se doðe kuæi i ostajati samo u polupamuènom vrlo starom domaæem ogrtaèu koji je pažljivo èuvalo èak i samo vrijeme. Treba istinu reæi da mu je s poèetka bilo teško da se navikne na ta ogranièenja, ali se poslije nekako navikao i bilo je sve u redu; èak je sasvim naVikao da uveèe i gladuje; ali se zato hranio duhovno,noseæi u svojoj glavi trajnu misao o novom šinjelu. Otada kao da mu je i sam život postao nekako puniji, kao da se oženio, kao da je još neko bio kraj njega, kao da nije bio sam, veæ da se neka prijatna drugarica složila da zajedno s njim preðe životni put — i da ta drugarica nije bio niko drugi nego taj šinjel postavljen debelom vatom i jakom, nepoderivom postavom. Postao je nekako življi, èak èvršæeg karaktera, kao èovjek koji se veæ za nešto opredijelio i postavio sebi cilj. S njegova lica i iz njegovih postupaka same od sebe su nestale sumnja i neodluènost — rijeèju, sve kolebljive i neodreðene crte. S vremena na vrijeme bi mu se pojavio sjaj u oèima, a kroz glavu su mu prolijetale èak najsmjelije misli: da li stvarno da stavi kunicu na jaku. Razmišljanja o tom umalo ga nisu dovela do rasijanosti. Jednom, dok je prepisivao neki akt, umalo što.nije pogriješio, pa gotovo da glasno uzvikne: »Uh!« i prekrsti se. Svakog mjeseca je makar jedanput navraæao kod Petrovièa da porazgovara o šinjelu, o tome gdje je bolje kupiti sukno, i kakve boje, i po koju cijenu, i mada pomalo zabrinut, ipak se uvijek vraæao kuÈi zadovoljan pomišljajuæi da æe, naposljetku, doæi vrijeme kad æe sve to kupiti i kad æe šinjel biti napravljen. Cak je stvar pošla brže no što se nadao. Protivno svakom oèekivanju, direktor je Akakiju Akakijevièu odredio ne èetrdeset ili èetrdeset pet, veæ cijelih šezdeset rubalja nagrade. Da li je on nasluæivao da je Akakiju Akakijevièu potreban šinjel ili se to tako dogodilo sluèajno, tek u njega se time našlo dvadeset rubalja više. To je ubrzalo tok dogadaja. Još neka dvatri mjeseca gladovanja i u Akakija Akakijevièa se nakupilo oko osamdeset rubalja. Njegovo srce, inaèe sasvim mirno, poèelo je jaèe kucati. Prvoga dana krenuo je zajedno s Petrovièem po radnjama. Kupili su vrlo dobro sukno — nije ni èudo, jer su veæ pola godine o tome mislili i rijetko je prošao mjesec da nisu zalazili u radnje i raspitivali se za cijene. Zato je sam Petroviè rekao da boljeg sukna i nema. Za postavu su izabrali cic, ali tako dobar i èvrst da je, po Petrovièevim rijeèima, bio još bolji nego svila i, na izgled, èak ljepši i sjajniji. Kunicu nisu kupili, jer je bila zaista skupa; mjesto nje izabrali su maèje krzno, najbolje koje se našlo u radnji, koje se izdalje uvijek moglo smatrati kunicom. Petroviè se pozabavio oko šinjela dvije nedjelje zato što je imalo mnogo da se prošiva, inaèe bi bio gotov prije. Za ruke je uzeo dvamaest rubalja — manje se nije moglo: sve je bilo šiveno svilenim koncem, dvostrukim sitnim bodom, a Petroviè je potom preko svakog boda prelazio zubima i njima utiskivao razlièite figure. Bilo je to . .. teško je reæi baš kog dana, ali vjerovatno onog najsveèanijeg u životu Akakija Akakijevièa, kad mu .je Petroviè najzad donio šinjel. Donio ga je izjutra, pred sam trenutak kad je trebalo poæi u departament. Sinjel nikada ne bi mogao stiæi u bolji trenutak no što je bio taj, pošto su veæ poèinjali dosta, jaki mrazevi, a izgledalo je da æe biti još jaèi. Petroviè se pojavio sa šinjelom onako kako dolikuje dobrom krojaèu. Na njegovom licu ogledao se tako važan izraz, kakav Akakije Akakijeviè još nikada nije vidio. Savršeno je, èini se, osjeeao da je napravio veliku stvar i da je u sebi odjednom osjetio provaliju koja razdvaja one koji samo stavljaju postave i prepravljaju stara od onih koji šiju nova odijela. Petroviè skide sa šinjela džepnu maramicu, kojom ga je pokrio; maramica tek što je bila donesena od pralje; potom ju je savio i stavio u džep. Zatim uze šinjel, pogleda ga vrlo ponosno, i držeæi ga objema rukama, vrlo vješto ga baci Akakiju Akakijevièu na ramena: povuèe ga i ostrag prevuèe rukom odozgo nadolje, potom ga raskopèanog na Akakiju Akakijevièu nabra. Akakije Akakijeviè, kao èovjek u godinama, htio je da proba rukave; Petroviè mu je pomogao da ga obuèe i

5

ispalo je da su rukavi bili dobri. UkratkO, pokazalo se da je šinjel bio savršen i da je stigao u pravi èas. Petroviè nije propustio da tom prilikom kaže da je šio tako jeftino samo zato što živi bez firme u maloj ulici i što, uz to, odavno poznaje Akakija Akakijevièa, a da bi mu na Nevskom prospektu samo za ruke uzeli sedamdeset pet rubalja. Akakije Akakijeviè nije htio o tome razgovarati s Petrovièem, bojao se ogromnih suma kojima je Petroviè volio da podiže prašinu. On mu je platio, zahvalio i odmah otišao u departament u novom šinjelu. Petroviè je izišao odmah za njim i ostavši na ulici još dugo, posmatrao šinjel izdaleka, i zatim hotimice prešao na drugu stranu da bi, zaobišavši krivom ulièicom, ponovo istrèao na ulicu i još jedanput pogledao svoj šinjel sa druge strane, to jest s lica. Akakije Akakijeviè je, meðutim, koraèao u najsveèanijem raspoloženju. On je u svakom trenutku osjeæao da mu je na ramenima nov šinjel i nekoliko puta se èak i osmjehnuo od unutrašnjeg zadovoljstva. I doista, bila su tu dva preimuæstva: jedno, što je toplo, a drugo, što je lijepo. Put uopšte nije primjeæivao i odjednom se našao u departamentu; u trijemu je skinuo šinjel, pogledao ga sa svih strana i naložio vrataru da na nj dobro pazi. Ne zna se kako su svi u odjeljenju odmah doznali da Akakije Akakijeviè ima nov šinjel i da stari vicmundir više ne postoji. Svi su odmah istrèali u trijem da vide novi šinjel Akakija Akakijevièa. Poèeli su mu èestitati, pozdravljati se s njim, tako da se on u poèetku samo osmjehivao, i poslije zastidio. A kad su svi, prišavši mu, poèeli govoriti da nov šinjel treba zaliti i da treba bar da im priredi jedno veèe, Akakije Akakijeviè se sasvim zbuni, ne znajuæi šta da radi, šta da im odgovori i kako da se izgovori. Tek poslije nekoliko minuta poèeo ih je dosta prostodušno uvjeravati, sav pocrvenjevši, da to nikako nije nov šinjel, da to nije ništa naroèito, da je to stari šinjel. Naposljetku, jedan od èinovnika, neki pomoænik šefa odsjeka, vjerovatno zato da bi pokazao da nije nimalo gord i da èak održava veze s nižima od sebe, reèe: »Dobro, ja prireðujem veèe mjesto Akakija Akakijevièa i molim vas danas svi kod mene na èaj: danas mi je, kao što znate, imendan«. Èinovnici su, naravno, odmah èestitali pomoæniku šefa odsjeka i poziv prihvatili sa zadovoljstvom. Aka kije Akakijeviè se poèeo izgovarati da ne može doæi, ali su mu svi stali govoriti da bi to bilo, neuètivo, prosto bruka i sramota, i on nikako nije mogao odbiti. Uostalom, poslije mu je bilo prijatno kad se sjetio da æe to biti prilika da se i uveèe prošeta u novom šinjelu. Za Akakija Akakijevièa cio taj dan bio je najsveèaniji praznik. Vratio se kuæi u najboljem raspoloženju, skinuo šinjel i pažljivo ga objesio o zid, pogledavši još jednom sukno i postavu, potom hotimice, radi poreðenja, izvadio svoj stari, sasvim raspadnuti ogrtaè. Pogledao ga je, pa se i sam nasmijao: tako je bila velika razlika! I još se poslije toga, za vrijeme ruèka, dugo smješkao kad god bi se sjetio u kakvom je stanju bio ogrtaè. Jeo je razdragano i poslije ruèka nije prepisivao ništa, nikakav akt, vee je malo proljenèario na postelji dok se nije smraèilo. Zatim se, ne odugovlaèeæi, obukao, ogrnuo šinjel i izišao na ulicu. Gdje je zapravo stanovao èinovnik koji ih je pozvao na èaj, ne možemo, na žalost, reæi: pamæenje poèinje jako da nas izdaje, i sve što postoji u Petrogradu, sve ulice i kuæe tako su se slile i pobrkale u glavi da je vrlo teško izvesti odatle bilo šta sreðeno. Kako bilo da bilo, nesumnjivo je to da je taj èinovnik živio u ljepšem dijelu grada — prema tome, dosta daleko od Akakija Akakijevièa. Najprjie je Akakije Akakijeviè morao proæi nekim pustim, slabo osvijetljenim ulicama, ali što se više približavao èinovnikovom stanu, ulice su postajale življe, naseljenije i jaèe osvijetljene. Pješaci su poèeli èešæe promicati, pojavIjivale se i dame, lijepo obuèene, muškarci s okovratnikom od dabrova krzna, rjeðe su se sretale Vanjke na svojim saonicama sa drvenim rešetkastim ogradama koje su bile pozakucavane pozlaæenim klinovima — suprotno tome nailazili su koèijaši sa baršunastim kapama malinove boje, s lakovanim saonicama, uvijeni u æebad od medvjeðeg krzna i uz škripu toèkova prolijetale koèije sa ukrašenim sjedištima za koèijaše. Akakije Akakijeviè je na sve to gledao kao na neku novost. On veæ nekoliko godina nije izlazio uveèe na ulicu. Zaustavio se radoznalo pred osvijetljenim izlogom jedne trgovine da pogleda sliku na kojoj je predstavljena neka lijepa žena kako izuva cipelu obnaživši svoju vrlo lijepu nogu, a iza njenih leda, iz vrata druge sobe, ispružio glavu nekakav muškarac sa zaliscima i lijepom španskom bradicom. Akakije Akakijeviè je odmahnuo glavom, nasmiješio sei pošao svojim putem. Zašto se nasmiješio, zato što je vidio sasvim nepoznatu stvar o kojoj, meðutim, svaki èovjek ipak ima neku slutnju, ili je pomislio, kao i mnogi drugi èinovnici: »E, pa ti Francuzi! Sta da se i kaže, samo ako nešto zažele, to sasvim tako . . .«,A može biti da nije pomislio èak ni to — ne može se prodrijeti u èovjekovu dušu i doznati sve što on misli. Najzad, stigao je do kuæe u kojoj je stanovao pomoænik šefa odjeljenja. Pomoænik šefa odjeljenja živio je na velikoj nozi: na stepeništu je svijetlio veliki fenjer, stan mu je bio na drugom spratu. Ušavši u predsoblje, Akakije Akakijeviè je spazio na podu èitave redove kaljaèa. Izmeðu njih, nasred sobe, nalazio se samovar koji je šuštao i ispuštao paru u kolutovima. Na zidovima su visili svi šinjeli i plaštovi, meðu kojima su neki bili èak i sa okovratnicima od dabrovine ili sa jakama od somota. Iz sobe su se èuli graja i govor koji su najednom postali jasni i razgovijetni èim su se otvorila vrata i pojavio se lakej s poslužavnikom, na kome je bilo mnogo ispražnjenih èaša, s posudom za pavlaku i korpicom za dvopek. Oèigledno je da su se èinovniei davno skupili i popili prve èaše èaja. Objesivši svoj šinjel, Akakije Akakijeviè uðe u sobu i pred njegovim oèima se istovremeno pomoliše svijeæe, èinovnici, lule, stolovi za kartanje, a sluh su mu zaglušili škripa stolica i brzi razgovor, koji je dopirao sa svih strana. On stade nasred sobe sasvim bespomoæno, trudeæi se da se prisjeti šta treba da èini. Ali su ga utom bili primijetili, buèno ga pozdravili, pa svi odmah izišli u predsoblje i ponovo razgleðali njegov šinjel. Mada se Akakije Akakijeviè zbunio, ipak, buduæi da je bio prostodušan èovjek, nije mogao da se ne obraduje videæi kako su svi hvalili njegov šinjel. Zatim su, razumije se, svi ostavili i njega i njegov šinjel i uputili se, kao što obièno biva, stolovima odreðenim za igranje vista. Sve to: graja, razgovori i gomila ljudi — sve je to Akakiju Akakijevièu bilo nekako èudno. On prosto nije znao šta da radi, kud da djene ruke, noge i cijeloga sebe; naposljetku, sjeo je uz one što su se kartali, gledao karte, zagledao u lice jednom pa drugom, i poslije nekog vremena poèeo zijevati, osjeæati da mu je dosadno, tim prije što je to veæ davno bilo vrijeme kad je on, po obièaju, lijegao da spava. Htio se oprostiti sa domaæinom, ali mu to drugi nisu dopustili govoreæi da je neophodno u èast novog šinjela ispiti po èašu šampanjca. Nakon jedan sat donijeli su veèeru koja se sastojala od ruske salate, hladne teletine, pašteta, poslastièarskih piroški i šampanjca. Akakija Akakijevièa su natjerali da popije dvije èaše šampanjca, poslije èega je on osjetio da je u sobi bilo veselije, 6

ali ipak nije mogao zaboraviti da je veæ dvanaest sati i da je davno bilo vrijeme da se ide kuæi. Da domaæin ne bi nekako smislio da ga zadrži, on je neopaženo izišao iz sobe, pronašao u predsoblju šinjel, sa žalošæu spazio da leži na podu, otresao ga, skinuo s njega svaku pahurjicu, obukao ga i spustio se stepenicama na ulicu. Na ulici je sve još bilo osvijetljeno. Neke male prodavnice, ti stalni klubovi slugu i raznih drugih ljudi, bile su otvorene, iz drugih, koje su bile zatvorene, ipak su se kroz pukotine na vratima pružali dugi mlazovi svjetlosti, što je bio znak da one još nisu bez društva i vjerovatno da sluškinje ili sluge završavaju svoja ogovaranja i razgovore, dovodeæi svoju gospodu u nedoumicu gdje se oni sad nalaze. Akakije Akakijeviè je išao u veselom raspoloženju, pa je èak naglo, ne znajuæi zašto, potrèao za nekom damom koja je kao munja projurila pored njega i èiji je svaki dio trjela bio u neobiènim pokretima. Ali se ipak brzo zaustavio i opet pošao lagano, èudeæi se i sam zašto je bio pojurio. Uskoro su se pred njim protegle one puste ulice koje nisu prijatne ni danju, a kamoli noæu. Sad su postale još praznije i usamljenije: fenjeri su poèeli svjetlucati rjeðe — ulje je, vidi se, veè manje kapkalo; pojaviše se drvene kuæe, plotovi; nigdje žive duše; samo je po ulicama svjetlucao snijeg i tužno se crnjele niske usnule straæare sa zatvorenim kapcima. On se približio mjestu gdje je ulicu presijecao beskrajan trg koji je izgledao kao strašna pustinja i na èijoj su se drugoj strani jedva nazirale kuæe. U daljini, bogzna gdje, žmirkalo je slabo svjetlo u nekakvoj dašèari koja se, èinilo se, nalazila na kraju svijeta. Tu se veselo raspoloženje Akakija Akakijevièa nekako znatno umanjilo. Stupio je na trg ne bez nekakvog nedovoljnog straha, kao da mu je srce predosjeæaio nešto rðavo. Osvrnuo se i pogledao s jedne i sa druge strane. Kao da je oko njega bilo more. »Ne, bolje je i ne gledati«, pomislio je i koraèao zatvorenih oèiju, a kad ih je otvorio da vidi da li je blizu kraj trga, najednom je spazio da pred njim, gotovo pred samim nosom, stoje neki brkati ljudi, ali kakvi, zapravo, to veæ nije mogao razaznati. Oèi su mu se zamaglile i srce u grudima zakucalo. »Pa ovo je moj šinjel!« — reèe jedan od njih gromkim glasom, šèepavši ga za jaku. Akakija Akakijeviè htjede veæ da vikne »Stražar!« kad mu drugi od njih prinese ustima pesnicu veliku kao èinovnièka glava i reèe: »De, samo vikni!« Akakije Akakijeviè samo osjeti kako su mu skinuli šinjel i udarili ga korjenom, a on pao nauznak na snijeg i više ništa nije osjeæao. Poslije nekoliko minuta došao je k sebi i digao se na noge, ali tada veæ nije bilo nikoga. Osjeæao je da je napolju hladno i da on nema šinjela, poèeo je vikati, ali glas, izgleda, nije mogao ni doprijeti do ivice trga. Oèajan, ne prestajuæi da vièe, poèeo je trèati preko trga pravo ka stražari pored koje je stražar stojao i, oslonjen na halebardu, gledao, èini se, radoznalo, želeæi da dozna kog vraga èovjek izdalje trèi k njemu i vièe. Akakije Akakijeviè, dotrèavši do njega, zadihano je poèeo vikati da on spava i da ništa ne osmatra, da ne vidi kako pljaèkaju èovjeka. Stražar odgovori da nije primijetio ništa, da je samo vidio kako su ga nasred trga zaustavila neka dva èovjeka, da je pomislio da su to bili njegovi prijatelji; a da on, umjesto da se uzalud svaða, bolje da ujutro ode nadzorniku, pa æe nadzornik pronaæi ko mu je uzeo šinjel. Akakije Akakijeviè je dotrèao kuæi potpuno neuredan: ono malo kose što je još ostalo na sljepooènicama i na potiljku bilo je sasvim rašèupano; bokovi, grudi i cijele pantalone bile su obavijene snijegom. Starica, gazdarica njegova stana, èuvši strahovito lupanje u vrata, naglo skoèi iz postelje i s cipelom samo na jednoj nozi potrèi da otvori vrata pridržavajuæi, iz sramežljivosti, rukom košulju na grudima. Ali otvorivši vrata i vidjevši kako izgleda Akakije Akakijeviè, ustuknula je nazad. Kad joj je on ispripovijedao šta mu se dogodilo, ona je pljesnula rukama i rekla da treba da ide pravo èlanu kvarta, da æe se policijski nadzornik praviti važan, obeæati i slagati, i da je najbolje iæi pravo èlanu kvarta, da ga ona i poznaje otuda što je Ana, Finkinja, koja je prije bila njena kuvarica, sada kod èlana kvarta dadilja, da ga i ona èesto lièno viða kad se proveze pored njihove kuæe, i da on dolazi svake nedjelje u crkvu da se pomoli bogu, znaèi, a to se po svemu vidi, mora biti da je dobar èovjek. Saslušavši to, Akakije Akakijeviè tužan ode polako u svoju sobu, a kako je proveo noæ, prepušta se da o tome sudi onaj ko može kolikotoliko da se prenese u položaj drugoga. Ujutru rano otišao je èlanu kvarta; ali mu rekoše da on spava; došao je u deset — opet mu rekoše: spava; došao je u jedanaest sati — rekoše mu da èlan kvarta nije kod kuæe; došao u vrijeme ruèka, ali ga pisari u predsoblju nikako ne htjedoše pustiti želeæi bezuslovno doznati kakvim je poslom došao, kakva ga je nevolja dovela i šta se to dogodilo, tako da je Akakije Akakijeviè naposljetku zaželio da jednom u životu i on pqkaže karakter i odluèno rekao da mora lièno vidjeti samog èlana kvarta, da ga oni u tome ne smiju sprijeèiti, da je došao iz departamenta državnim poslom, i ako se na njih požali, da æe oni onda vidjeti svoje. Na to se pisari nisu usudili ništa reæi, pa jedan od njih ode da pozove èlana kvarta. Prièu o otmici šinjela èlan je primio nekakp neobièno èudno. Umjesto da obrati pažnju na glavni predmet, on je Akakija Akakijevièa poèeo ispitivati zašto se tako kasno vraæao kuæi, nije li svraæao i nije li bio u kakvoj neppštenoj kuæi, tako da se Akakije Akakijeviè potpuno zbunio i izišao od njega ni sam ne znajuæi da li æe predmet o njegovu šinjelu dobiti odgovarajuæi tok ili neæe. Cijeloga toga dana on nije bio u nadleštvu jedini put u svome životu. Sutradan se pojavio sav blijed i u svom starom ogrtaèu koji je sad bio još jadniji. Mada je bilo i takvih èinovnika koji nisu propustili da se Akakiju Akakijevièu ne podsmjehnu i ovom prilikOm, ipak je njegovo pripovijedanje o otmici šinjela mnoge ganulo. Riješili su da odmah skupe za njega prilog, ali su skupili vrlo malo, pošto su se èinovnici i bez toga veæ bili mnogo istrošili upisivanjem za direktorov portret i pretplatom na neku knjigu koju im je preporuèio naèelnik odjeljenja, pišèev prijatelj — i tako je suma ispala beznaèajna. Jedan od njih, pobuðen sažaljenjem riješio se da Akakiju Akakijevièu pomogne bar dobrim savjetom rekavši da ne ide policijskom nadzorniku zato što, ako se i desi da on, u želji da zasluži pohvalu pretpostavljenih, na neki naèin pronaðe šhrjel, šinjel æe ipak ostati u policiji ako sam ne podnese zakonske dokaze da je njegov; a bilo bi najbolje da se obrati jednoj važnoj liènosti, da ta važna liènost, povezavši se i sporazumijevši s kim treba. može uèiniti da se stvar svrši uspješnije. Nije se imalo kud, Akakije Akakijeviè se riješi da ide važnoj liènosti. Kakva je, zapravo, i u èemu se sastojala dužnost važne liènosti, to je ostalo nepoznato sve do sada. Treba znati da je jedna važna liènost postala važnom liènošæu tek nedavno i da je dotada on bio nevažna liènost. Uostalom, njegov položaj, u poreðenju sa drugim, još važnijim, ni sada se nije sm'atrao važnim. Ali se uvijek naðe takav krug ljudi za koje je položaj, u oèima drugih nevažan, za njih važan. Uostalom, ovaj se

7

starao da važnost svoga položaja uveæa mnogim drugim sredstvima, i to: uveo je obièaj da ga niži èinovnici, kad on dolazi na dužnost, saèekaju još na stepenicama; da mu se niko ne smije javljati neposredno, veæ da sve mora teæi najstrožim redom: koleški registrator* da podnosi predmet gubemijskom sekretaru, gubernijski sekretar titularnom ili bilo kakvom drugom savjetniku, da bi stvar, naposijetku, Jtako došla do njega. Tako su u svetoj Rusiji svi zaraženi podražavanjem, svako podražava svoga starješinu. Cak se pripovijeda da je neki titularni savjetnik, kad je postao šef neke male samostalne kancelarije, odmah pregradio za sebe posebnu sobu, nazvao je »prijemnom sobom« i pred vratima postavio nekakve razvodnike sa crvenim jakama i gajtanima, koji su svakom dolazniku otvarali vrata, mada se u »prijemnoj sobi« jedva mogao smjestiti obièan sto za pisanje. Prijemi i obièaji važne liènosti bili su solidni i velièanstveni, ali jednostavni. Osnova njegova sistema bila je strogost. »Strogost, strogost i — strogosfc«, govorio je obièno i pri posljednjoj rijeèi bi obièno vrlo znaèajno pogledao u lice onoga kome je govorio. Mada za to nije bilo nikakvog razloga, jer je desetak èinovnika, koji su èiiuli sav upravni mehanizam njegove kancelarije, i bez toga živjelo u odgovarajuæem strahu: èim bi ga spazili izdaleka, ostavljali bi posao i èekali u stavu mirno dok šef ne proðe kroz kancelariju. Njegov obièan razgovor s potèinjenima bio je strog i sastojao se iz svega tri reèenice: ^Kako se vi usuðujete? Znate li vi s kim govorite? Shvatate li vi ko je pred vama?« Ipak, u duši je bio dobar èovjek, sa drugovima prisan, uslužan, ali ga je generalski èin sasvim ošamutio. Dobivši generalski èin, on se nekako smeo, zalutao i nikako nije znao kako da se ponaša. Kad je bivao sa sebi ravnima, bio je još èovjek kao što treba, èovjek vrlo pristojan, u mnogom pogledu èak i dosta pametan; ah èim bi se našao u društvu ljudi makar za jedan èin nižim od svoga, onda prosto ne bi bio nizašta: æutao je, i njegov položaj izazivao je žalost tim prije što je i sam osjeæao da bi vrijeme mogao provesti nesravnjeno bolje. Ponekad mu se u oèima ogledala silna želja da se pridruži nekoj grupi i ukljuèi u kakav zanimljiv razgovor, ali ga je zadržavala pomisao: neæe li to biti previše od njega, neæe li biti familijarno i neæe li time umanjiti svoj znaèaj? Usljed takvih razmišljanja vjeèno je ostajao æutljiv, promrmljavši samo ponekad neke jednosložne rijeèi i time stekao naziv najdosadnijeg èbvjeka. Eto takvoj važnoj liènosti je došao naš Akakije Akakijeviè, i došao mu u naj koleški registrator — èinovnik 14. kiase u carskoj Rusiji, prim. prev. nepovoljnijc vrijeme, zs :.ii'' veome nezgodno, mada zgiin .;i važnu liènost. Važna liènosi nalazila le u svom kabinetu i vrlo, vrlo prijatno se rasprièala s nekim nedavno prispjelim starim znancem i drugom iz djetinjstva, s kojim se nije vidjela nekoliko godina. U to vrijeme su mu javili da je došao neki Bašmaèkin. On upita odsjeèno: »Ko je to?« Odgovorili su mu: »Neki èinovnik«. — »A! Neka prièeka, sad nemam vremena« — reèe vazni èovjek. Ovdje treba reæi da je to važni èovjek sasvim slagao: imao je vremena, on i njegov prijatelj porazgovarali su o svemu i veæ dosta vremena su prekidali razgovor dugim æutanjem, samo lako tapšuæi jedan drugog po ramenu i ponavljajuæi: »Tako ti je to, Ivane Abramovièu!« — »Tako je to, Stepane Varlamovièu!« Ali^je ipak èinovniku naredio da prièeka, da bi prijatelju, èovjeku koji veæ odavno nije u službi i davno živi kod kuæe u selu, pokazao koliko dugo èinovnici èekaju u njegovu predsoblju. Naposljetku, pošto su se narazgovarali, a još bolje dovoljno naæutali i popušili cigarete u vrlo udobnim foteljama sa pokretnim naslonima, on se najzad, kao tobož iznenada, sjetio i rekao sekretaru koji je u vratima bio zastao s aktima radi referisanja: »Da, ondje, èini mi se, èeka neki èinovnik; recite mu da može uæi«. Primijetivši smireni izgled Akakija Akakijevièa i njegov pohabani vicmundir, naglo mu se okrenuo i rekao: »Šta želite?« — odsjeènim i grubim glasom, koji je ranije, nedjelju dana prije no što je dobio sadašnje mjesto i generalski èin, posebno uvježbavao u svojoj sobi, sam i pred ogledalom. Akakije Akakijeviè je blagovremeno osjetio odgovarajuæu bojažljivost, malo se zbunio i onako kako je mogao, koliko mu je clopuštala sloboda jezika, objasnio sa èešæim umetanjem rjeèce »ovaj«, da je njegov šinjel bio sasvim nov, da mu je sad bezdušno otet i da se obraæa njemu, da se on svojim zauzimanjem nekako, ovaj, da se pismeno poveže sa gospodinom vrhovnim direktorom policije ili s nekim drugim, i pronaðe šinjel. Generalu se, ne zna se zašto, ovakvo ophoðenje uèinilo familijarnim. — Šta, milostivi gospodine — nastavi on odsjeèno — vi ne znate red? Kuda ste to zabasali? Ne znate kako se obavljaju poslovi? Najprije biste o tom morali predati molbu u kancelariju, ona bi bila proslijeðena šefu odsjeka, naèelniku odjeljenja, zatim bi bila predata sekretaru, a sekretar bi je veæ dostavio meni... — Ali, vaše prevashodstvo — reèe Akakije Akakijeviè trudeæi se da pribere svu malu pregršt prisustva duha koju je još imao u sebi i istovremeno osjeæajuæi da se strašno oznojio — ja sam se usudio vase prevashodstvo uznemiriti zato što sekretari, ovaj . . . nepouzdan svijet... — Šta, šta, šta? — rekne važna liènost. — Kako ste se vi tako osmjelili? Gdje ste nakupili takve misli? Kakva se to drskost rasprostranila meðu mladim ljudima protiv naèelnika i starješina! Važna liènost nije, izgleda, primijetila da je Akakije Akakijeviè veæ prevalio pedesetu godinu. Prema tome, ako bi se i mogao nazvati mladim èovjekom, onda bi to moglo biti samo relativno, to jest u poreðenju s onim kome je bilo veæ sedamdeset godina. — Znate li vi kome to govorite? Shvatate li vi ko stoji pred vama? Shvatate li vi to, shvatate li, pitam vas. Tu on lupne nogom, povisivši glas tako silno da se to ne bi uèinilo strašnim samo Akakiju Akakijevièu. Akakije Akakijeviè obamre, zaljulja se, zadrhti èitavim tijelom i više se nije mogao držati na nogama; da nisu pritrèali stražari da ga pridrže, sruèio bi se na pod; iznijeli su ga gotovo nepokretnoga.

8

A on, važna liènost, zadovoljan time što je efekat èak i premašio njegovo oèekivanje, i sasvim ushiæen mišlju da njegova rijeè može èak i onesvijestiti èovjeka, pogleda iskosa na svoga prijatelja da dokuèi kako on gleda na to, i sa zadovoljstvom opazi da se i njegov prijatelj nalazi u nekom vrlo neodreðenom stanju i da je i sam poèeo osjeæati neki strah. Kako je sišao niz stepenice i kako je izišao na ulicu, toga se Akakije Akakijeviè nikako nije mogao sjetiti. Nije osjeæao ni ruke ni noge. U svome životu nikada ga još nije tako jako izgrdio jedan general, i to još iz drugog nadleštva. Po vijavici, koja je fijukala ulicama, on je išao otvorenih usta i skretao sa trotoara; vjetar je, kao obièno u Petrogradu, duvao na njega sa sve èetiri strane, iz svih popreènih ulièica. Zaèas mu je oteklo grlo, i kad se dovukao do kuæe, nije mogao izgovoriti ni rijeèi; sav otekao, spustio se u postelju. Tako strašna biva grdnja po zvaniènoj dužnosti. Sutradan ga je protresla jaka groznica. Zahvaljujuæi velikodušnoj pomoæi petrogradske klime, bolest se razvijala brže no što se moglo oèekivati, i kad je došao ljekar i opipao mu puls, nije našao da uèini ništa drugo nego da propiše tople obloge, i to jedino radi toga da bolesnik ne bi ostao bez blagotvorne medicinske pomoæi; uostalom, veæ poslije dan i po nagovijestio mu je neizbježan kraj. Poslije toga okrenuo se gazdarici i rekao: »A vi, majko, nemojte uzalud gubiti vrijeme, odmah mu naruèite kovèeg od borovine, jer æe hrastov za njega biti skup«. Da li je Akakije Akakijeviè èuo te za njega kobne rijeèi, i ako ih je èuo, da li su na njega djelovale potresno, da li je on zažalio za svojim ubogim životom — ništa od toga nije poznato zato što je on sve to vrijeme bio u bunilu i u vatri. Razne pojave, jedna èudnija od druge, priviðale su mu se neprekidno: èas je vidio Petrovièa i naruèivao mu novi šinjel sa nekakvim zamkama za lopove koji su, prièinjavalo mu se, stalno ispod kreveta; i svaki èas je pozivao gazdaricu da mu izvuèe jednog lopova ispod samog jorgana; èas je pitao zašto pred njim visi njegov stari ogrtaè kad on ima novi šinjel; èas mu se èinilo da stoji pred generalom, da èuje njegove službene grdnje gdje i priznaje krivicu: »Kriv sam, vaše prevashodstvo!«; èas je, opet, èak i ružno psovao, izgovarajuæi najstrašnije rijeèi tako da se stara gazdarica, koja nikad u životu od njega nije èula ništa slièno, krstila, tim prije što su te rijeèi odmah poslije rijeèi »vaše prevashodstvo«. Zatim je govorio takve besmislice da se nije moglo razumjeti ništa; samo se moglo razumjeti da su se nepovezane rijeèi i misli vrtjele oko jednog i istog šinjela. Naposljetku je jadni Akakije Akakijeviè ispustio dušu. Ni soba, ni njegove stvari nisu bile zapeèaæene, prvo zato što nije bilo nasljednika, a drugo zato što je ostavina bila vrlo mala; poimenice ovo: svežanj gušèijih pera, dvadesetak araka bijele kancelarijske hartije, tri para kratkih èarapa, dvatri dugmeta otpala sa pantalona i èitaocu veæ poznati ogrtaè. Bog zna kome je sve to pripalo: za to, priznajem, nije se raspitivao èak ni pripovjedaè ove pripovijetke. Akakija Akakijevièa su odvezli na groblje i sahranili. Petrograd je ostao bez Akakija Akakijevièa kao da ga u njemu nikad nije ni bilo. Išèezlo je i nestalo jedno stvorenje koje niko nije štitio, koje nikom nije bilo drago, koje nije bilo ni za koga zanimljivo, koje èak nije na sebe skrenulo pažnju ni prirodoslovca koji ne propušti da stavi na èiodu i obiènu muhu i posmatra je kroz mikroskop; stvorenje koje je pokorno podnosilo sve kancelarijske podsmijehe i sišlo u grob bez ikakvog izuzetnog djela, ali pred èijim je oèima ipak, mada pred sam kraj života, promakao jedan svijetao gost u vidu šinjela, koji je za trenutak unio živost u njegov bi jedni život, i na koji se odmah potom sruèila nepodnošljiva nesreæa, kao što se sruèivala na careve i gospodare svijeta. . . Neko, liko dana poslije njegove smrti došao mu je u stan posiužitelj iz departamenta s nareðenjem da se odmah javi: traži ga naèelnik. Ali se poslužitelj rnorao vratiti sam, obavijestivši da on više ne može doæi, i na pitanje zašto, odgovorio ovim rijeèima: »Zato što je veæ umro i sahranjen prije èetiri dana«. Tako su u departamentu doznali za smrt Akakija Akakijevièa, a veæ sutradan je na njegovom mjestu sjedio novi èinovnik, rastom mnogo viši, koji nije pisao slova onako pravo kao on, veæ mnogo položenije i kosije. Ali ko bi mogao zamisliti da to što je o Akakiju Akakijevièu ovdje reèeno još nije sve i da mu je suðeno da nekoliko dana poslije svoje smrti proživi buèno, što bi bilo kao nagrada za njegov život koji niko nije primjeæivao? Ali se to desilo, i naša tužna prièa neoèekivano dobija fantastièan završetak. Po Petrogradu se naglo proniješe glasovi da se kod Kalinkina mosta i još mnogo dalje poèeo noæu javljati mrtvac, po izgledu èinovnik, koji traži nekakav ukradeni šinjel, i pod izgovorom da mu je šinjel ukraden, skida sa svaèijih leða, bez obzira na èin i zvanje, svakojake šinjele: postavljene maèijim krznom, dabrovinom, vatom, bunde od lisièijeg i medvjeðeg krzna — rijeèju, od svake vrste krzna i kože, kojih su se ljudi samo sjetili da pokriju svoju kožu. Jedan od departamentskih èinovnika vidio je mrtvaca sopstvenim oèima i odmah u njemu poznao Akakija Akakijevièa: ali je to u njega ipak ulilo takav strah da je poèeo bježati koliko ga noge nose i stoga nije mogao sve dobro da razmotri, samo je vidio kako mu je ovaj izdaleka prijetio prstom. Sa svih strana su neprestano stizale žalbe da su leða i ramena, hajd da su samo titularnih, nego èak i samih tajnih savjetnika, izložena potpunoj prehladi zbog toga što se noæu skidaju s njih šinjeli. U policiji je izdato nareðenje da se mrtvac uhvati po svaku cijenu, živ ili mrtav, i da sej za primjer drugima najstrože kazni, i u tome èak umalo što nisu uspjeli. Naime, stražar neke èetvrti u Kirjuškinoj ulièici bio je veæ na samom mjestu zloèina dobro šèepao mrtvaca za gušu u trenutku kad je pokušao da smakne vuneni šinjel s nekog muzikanta u ostavci, koji je nekada svirao u flautu. Kad ga je šèepao za vrat, pozvao je krikom svoja dva druga, kojima je naložio da ga drže samo za trenutak dok se on ne maši za èizmu da izvuèe iz nje brestovu tabakeru sa duva nom i malo okrijepi nos koji mu je veæ šest puta u životu bio promrzao; ali je, po svoj prilici, duvan bio takav da ga nije mogao podnijeti èak ni mrtvac. Stražar nije stigao ni da, zapušivši prstom desnu nozdrvu, iz lijeve šake udahne, kad mrtvac kihne tako jako, da je svoj trojici sasvim zaprskao oèi. Dok su oni podigli pesnice da ih protrljaju, mrtvac je nestao bestraga, tako da oni èak nisu bili sigurni ni da, li je on zaista bio u njihovim rukama. Otada su se stražari tako nahvatali straha od mrtvaca da su se bojali hvatati i žive, veæ bi samo izdalje povikivali: ~Ej ti, odlazi svojim putemf« i mrtvacèinovnik se poèeo pojavljivati èak s one strane Kalinkinog mosta, utjerujuæi veliki strah u sve plašljivije Ijude.

9

Mi smo, meðutim, sasvim ostavili jednu važnu liènost, zbog koje je, pravo reæi, naša pripovijetka, inaæe potpuno istinita, dobila fantastièan smjer. Prije svega, dug prema praviènosti iziskuje da se kaže da je jedna važna liènost ubrzo poslije odlaska jadnog Akakija Akakijevièa, izgrðenog na pasja kola, osjetila kac neko sažaljenje. Sažaljenje njemu nije bilo tuðe; njegovom srcu bile su dostupne mnoge dobre unutrašnje pobude, iako mu je èin veoma èesto smetao da one dodu do izražaja. Èim je onaj prijatelj koji ga je posjetio izašao iz njegove sobe, on se zamislio o jadnom Akakiju Akakijevièu. I otada mu je skoro svakog dana izlazio pred oèi blijedi Akakije Akakijeviè, koji nije mogao izdržati onu njegovu službenu grdnju... Misao o njemu toliko ga je uznemirivala da je ppslije nedjelju dana riješio da mu pošalje èinovnika da vidi šta je s njim i kako mu je, i ne bi li mu što trebalo pomoæi. Kad su mu javili da je Akakije Akakijeviè umro u groznici, ostao je zaprepašæen, osjeæao grižu savjeti i cijeloga dana bio neraspoložen. U želji da se kolikotoliko razonodi i zaboravi neprijatne utiske, ode uveèe jednom od svojih prijatelja kod kog je zatekao dobro društvo, i, što je bilo bolje od svega — svi su tu imali skoro jedan i isti èin, tako da on savršeno nièim nije morao biti sputavan. To je na njegovo duševno raspoloženje djelovalo izvanredno. On se sasvim otvorio, postao u razgovoru prijatan, ljubazan — rijeèju, veèe je proveo vrlo ugodno. Poslije veèere popio je èašu dvije, šampanjca — sredstvo, kao što je poznato, koje ne djeluje rðavo na raspoloženje. Šampanjac ga je raspoložio za raznovrsne neoèekivanosti, na primjer: riješio se da ne ide kuæi veæ da svrati kod jedne dame, Karoline Ivanovne, svoje poznanice, dame, èini se, njemaèkog porijekla, prema kojoj je on irnao savršeno prijateljski odnos. Treba reæi da važna liènost više nije bio mlad èovjek, da je dobar suprug i uvažen otac porodice. Dva sina, od kojih je jedan veæ bio zaposlen i ljupka šesnaestogodišnja kæi s malo savijenim ali lijepim nosiæem, dolazili su svakog dana da ga poljube u ruku govoreæi: »Bonjour, papa«.1 Njegova supruga, još svježa i èak nimalo ružna, pružala je najprije svoju ruku njemu da je poljubi, a zatim bi, obrnuvši je, ona poljubila njegovu. Ali važna liènost, uostalom, sasvim zadovoljna domaæim porodiènim nježnostima, našla je za umjesno da radi prijateljskih veza ima prijateljicu u drugom kraju grada. Ta prijateljica nije bila nimalo ni ljepša ni mlaða od njegove žene; ali postoje u svijetu takve zagonetke, i nije naše da o njima rasuðujemo. I tako, važna liènost siðe niz stepenice, sjedne u sanke i rekne koèijašu: »Do Katarine Ivanovne«, i sam, sjajno se zamotavši u topli šinjel, ostade u tom prijatnom položaju od kojeg se za ruskog èovjeka bolji ni zamisliti ne može, to jest, kad ne misliš ni o èemu, a misli, meðutim, jedna prijatnija od druge, samo dolaze u glavu, uklanjajuæi potrebu i da se one rastjeruju i da se traže. Potpuno zadovoljan, on se ovlaš prisjeæao svih veselih trenutaka te veèeri, svih svojih rijeèi koje su natjerale njegov mali krug da se smije; èak je mnoge od njih poluglasno ponavljao i našao da su sve isto tako smiješne sada kao i prije, i zato nije èudo što se i sam smijao od sveg srca. Na mahove mu je ipak smetao neki žestoki vjetar, koji ga je, došavši odjedanput bog zna odakle i zašto, šibao po licu zasipajuæi ga snježnim pahuljicama i praveæi od okovratnika na šinjelu klobuk kao jedro ili mu ga naglo, s nekom natprirodnom silom, nabacujuæi na glavu, zadavao time stalnu brigu kako da se iz njega iskobelja. Važna liènost iznenada osjeti da ga je neko vrlo èvrsto šèepao za okovratnik. Kad se okrenu, spazio je èovjeka niska rasta, u starom izlizanom vicmundiru i s užasom prepoznao u njemu Akakija Akakijevièa. Cinovnikovo lice bilo je bijelo kao snijeg i on je gledao kao pravi mrtvac. Ali je strah važne liènosti prevazišao sve granice kad je spazio da su se mrtvaèeva usta iskrivila, i kad je, zapahnuvši ga strašnim grobnim vonjom, izgovorio ove rijeèi: »A, tako, eto naposljetku i ti! Naposljetku sam te, ovaj, šèepao za jaku! Tvoj mi je šinjel i po 1 francuski: »Dobar dan, tata«, prim. prev. treban! Nisi se pobrinuo za moj, još si me i izgrdio — daj mi sad svoj!« Jedna važna liènost umalo što ne umre. Ma kako da je bio samovoljan u kancelariji i uopšte pred nižima, i mada je, pogledavši njegovu figuru i muževan izgled, svako govorio: »Uh, kakav samovoljnik!« on je ovom prilikom, kao veoma mnogi koji imaju junaèku spoljašnost, osjetio toliki strah da se, ne bez razloga, poèeo bojati da ne dobije kakav neprirodni napad. Cak je sam, što je brže mogao, skinuo s leða svoj šinjel i viknuo koèijašu nekim tuðim glasom: »Tjeraj kuæi što brže možeš!« Koèijaš, èuvši glas kojim se govori obièno u odluènim trenucima i propraæa èak i neèim mnogo opipljivijim, uvukao je za svaki sluèaj glavu u ramena, zamahnuo bièem i pojurio kao strijela. Za nešto više od šest minuta važna liènost je veæ bila pred ulazom u svoju kuæu. Blijed, uplašen i bez šinjela, umjesto do Katarine Ivanovne, stigao je do svoje kuæe, dovukao se nekako do svoje sobe i proveo noæ vrlo nemirno, tako da mu je sutra ujutro, dok su pili èaj, kæerka glasno rekla: »Ti si, tata, danas savim blijed«. Ali je tata æutao i nikom ni rijeèi nije rekao o onome što mu se dogodilo, ni gdje je bio, ni kuda je htio da ide. Taj dogaðaj naèinio je na njega silan utisak. Cak je potèinjenima mnogo rjeðe govorio: »Kako se usuðujete, znate li vi ko stoji pred vama?« A ako je i izgovorio, to nije èinio prije nego što je saslušao o èemu je rijeè. Ali je još važnije to što se otada više nije pojavljivao èinovnikmrtvac: oèevidno mu je generalski šinjel bio kao po mjeri; bar se više nije èulo da su još s nekog skidali šinjel. Ipak, mnogi radeni i brižljivi ljudi nisu se htjeli smiriti i govorkali su da se èinovnikmrtvac još uvijek pojavljuje u udaIjenim dijelovima grada. I zaista, neki kolomenski stražar vidio je svojim oèima kako se iza jedne kuæe pojavilo priviðanje, no, buduæi po prirodi nešto slab, tako da ga je jednom prilikom obièno odraslo prase, pobjegavši iz neke privatne kuæe, oborilo na zemlju, na veliko uveseljenje koèijaša, koji su tu stojali i od kojih je on, zbog tog ismijavanja, zatražio po groš za duvan — dakle, buduæi nemoæan, on ga nije smio zaustaviti, nego je išao po mraku za njim sve dotle dok' se priviðenje, naposljetku, nije osvrnulo i zaustavivši se upitalo: »Sta ti hoæeš?« i pokazalo mu takvu pesnicu kakva se ne može naæi ni u živih ljudi. Stražar je rekao: »Ništa«, i odmah se vratio natrag. Ipak, priviðanje je bilo rastom mnogo više, imalo prevelike brkove i uputivši se, kako se èinilo, ka Obuhovom mostu, sasvim išèezlo u noænoj tami. KRITIKA O DJELU N. V. GOGOLJA Komedije Vladimir treæeg stepena 1832 i Ženidba 1833, a preradena 1842, ma koliko znaèajne, u senci su Revizora, koji je prikazan s

10

buènim uspehom u proleæe 1836. Komedija se svidela èak i Nikolaju I, ali je mnoge i pozledila, jer savremenici je nisu moglii primiti drukèije nego kao socijalnu satiru u kojoj je sve što ne valja skupljeno na gomilu i žigosano ismejavanjem. »Svi su protiv mene — piše Gogolj glumcu Šèepkinu. — Zreli i uvaženi èinovnici vièu da meni ništa nije sveto kad sam imao drskosti da tako govorim o službenim liènostima; policajci su protiv mene; trgovci su protiv mene. Kude, a idu da gledaju: na èetvrtoj predstavi nije se mogla dobiti karta. Sad ja vidim šta znaèi biti komediograf. Najmanja slika istine i svi se dignu protiv tebe... èitavi staleži!« U èlanku Razlaz posle komedije pisac s tugom postavlja izazovno pitanje: »Cemu se smejete? Sebi samima se smejete!« Kasnije æe socijalnosatirièkom smislu komedije biti dodavana mnoga druga, pa i mistièna, tumaèenja. S navedenim stavovima Gogoljevim nije sasvim lako uskladiti tvrdnju Mirskog: »Revizor je bio zamišljen kao moialna satira usmerena protiv rðavih èinovnika, a ne kao satira socijalna protiv sistema korupcije i neodgovornog despotizma. Ali — priznaje Mirski — kakve god bile namere pisca, delo je bilo tumaèeno kao socijalna satira« pa je njegov uticaj u borbi protiv samodržavlja i birokratije bio veæi nego bilo kog drugog književnog dela. No, bez obzira na tu angažovanost i aktuelnost u socijalnim zbivanjima, Revizor je »neosporno najveæi pozorišni komad na ruskom jeziku. Nije on odlièan samo zbog dijaloga i slike likovne nego je to jedan od retkih ruskih komada koji je od poèetka do konca sazdan sa besprekornom umetnošæu. Velika originalnost njegovog plana poæiva na odsustvu svakog ljubavnog interesa i simpatiènih osoba«. Za Hljestakova Mirski kaže da je on, kao i Èièikov kasnije, potpuno »transponovan«, potpuno živ, te predstavlja jednu od najživljih liènosti ruske umetmièke književnosti. Siže za Revizora, kao i onaj za Mrtve duše, Gogolju je sugerirao Puškin. Sliènih sižea bilo je i ranije G. F. KvitkoOsnovjanenko u komediji Gost iz prestonice; srodnu temu obraðuje i A. Veltman u povesti Provincijski glumci. Bio je to povod izvesnim kritièarima da govore o Gogoljevoj neoriginalnosti. Jedan od njih je tvrdio da ni humor pisca Revizora nije ruski, veæ je nastao pod zapadnjaèkim, osobito njemaèkim uticajem. Senkovski je savetovao Gogolju da više ne piše komedije, a da Revizora popravi pojaèavajuæi ljubavnu intrigu. Ovakva nerazumevanja danas se mogu shvatiti samo kao dokaz da je delo bilo originalno i novo. Bjelinski je to sjajno razumeo kad je rekao da Gogolj nije imao uzora i prethodnika ni u ruskoj ni u stranoj literaturi, bez obzira na, Kvitka i Veltmana: oni su priæaii publici o zanimljivom i retkom dogaðaju s ciljem da je zabave. Gogolj je njihovu bezazlenu zabavnu temu pretvorio u društvenu i moralnu; tako preobražena, njegova komedija je bila nova. Novo i vrlo smelo bilo je i to što u komediji nije bilo po'zitivnog junaka, nosioca ideala, a gledalac je ipak doživljavao svojevrsnu katarsu. Zgaðen nad porocima, usmeravao se ka dobru. Sam Gogolj je isticao katarktièku moæ smeha, njšta manje od moæi tragièkog potresa i suza: »ÈudnovatO', meni je žad što niko nije primetio' pošteno iice koje je bilo u mom komadu. Da, bilo je jedno pošteno lice koje je delovalo u njemu sve vreme njegova trajanja. Toi pošteno, plemenito lice bio je smeh«. Kao prava društvena komedija, Revizor nije mogao da ima jednog glavnog junaka: glavno lice Revizora je cela grupa podmitljdvih èinovnika na èelu s gradonaèelnikom, koii se hvali da je »lupež nad lupežima«. U tu pokvarenu sredinu dolazi prestonièki èovek, tobožnji revizor Hljestakov; »iskren i šarmantan«, lakomislen i hvalisav petrogradski fiæfiriæ — živi, kako kaže Mereškovski, da »bere cveèe zadovoljstva«. Njega ne zanima mito — on »uzima, novac u zajam« od svoiih uplašenih posjetilaca od kojih se i sam najpre uplašio dok nije shvatio njihovu zabunu. Hljestakov nije obièna varalica ni lažov od zanata. Hljestakov i sam zaboravlja da je lažov i gotovo veruje u ono što govori. Jezik mu laže spontano, nezadrživo, »kao što srce kuca i pluæa dišu« — nema tu hladne proraèunatosti ni teatralne razmetljivosti, sve je prirodna improvizacija. Laže on sa oseæanjem i to je »najlepši i najopetskiji trenutak u njegovom životu«. Reè je o nadahnuæu, o »milini«, o »pravoi razbludd« od laži. On laže i samog sebe i u tome je tajna njegove neodoljivosti. Hljestakov je »pravi genije laži« — otud njegova »gotovo' detinja bezazlenost i jasnoæa«. Lak na mislim, on ne oseæa gde je prelaz od istiine ka neistini, od dobra ka zlu, od dozvoljenog ka prestupu. Hljestakov je olièenje površnosti koja èesto prevlada u svetu. »Vredi oslušnuti operetsku muziku — kaže Mereškovski — taj lajtmotiv prošlog stoleæa, što tako nasrtljivo zaglušuje Betovena i Vagnera, pa da osetiš besmrfcnost Hljestakova, kome pesimdzam devetnaestog veka nikada nije smetao da »otkrida cvetove slasti« . . . Vredi zaviriti u bilo koje novine pa da nas zadahne neobièna »lakoæa u mislima«. O literaturi da ne govorimo! — Hljestakov bi slobodno mogao da kaže: »Ja postojim od literature i literatura postoji od mene«. Sreta se on i u politici: »Na stranicama svetske istorije, od Pariza i Londona do Transvala, piše svoje 'vodviljèiæe', plete svoju spletku«. Postoji Hljestakov u svakom ooveku. Gledaoci se smiju, ne oseæajuæi da se smiju i sebi: »Nisu prevareni samo èinovnici dz ruske palanke — prevaren ie i èitalac«. Jer Hljestakov živi u celom svetu — on je lakoumna ljudska savest. Risac je imao razloga da kaže: »Ovaj prazni i ništavni karakter sadrži u sebi skup mnogih osobina koje imaju i ljudi od vrednosti. Svak je, bar na trenutak, ako ne i na viiše trenutaka, postajao ili postaje Hljestakov... I okretni gardist biæe ponekad Hljestakov, i državnik biva pokadšto Hljestakov, pa i mi, grešni literati, bivamo ponekad Hljestakovi...« Ovaj lik je, kao i lik Èièikova, i Gogoljeva »mea culpa« u slici. Jer ako je u Èièikovu izbacio iz sebe sve vegetativne ele mente svoga ja — piše Mirski — u Hljestakovu je simbolizovao neodgovornost, praznu lakomislenost, odsustvo mere, crte što toliko štrèe iz njegove liènosti. To je, dakle, i pišèev obraèun sa sobom, ali transponovan u sferama umetnosti do univerzalnog znaèenja. Komedija Revizor odigrala je veliku ulogu u revolucionisanju ruske društvene svesti. Pojavila se istih godina kad i Teško pametnom

11

Gnibojedova i Filozofsko pismo Èadajeva. Bez tih dela ne može se zamisliti istorija Rusije devetnaestog veka. To još u veæoj meri važi za Mrtve duše. Oba dela, osobito Revizor, dala su povoda za neka šematska, mada duhovita, tumaèenja celog Gogoljevog opusa. Tako Zorž Niva smatra da se svi Gogoljevi likovi mogu podeliti na varalice i one što zgræu. Po pravilu, varalica ili lažpv, kao što su Hljestakov i Èièikov, stižu u jedan savršeno amorfan, kreteniziran, postvaren svet koji pojma nema o pravdi i moralu, gde se ljudi zadovoljavaju zgrtanjem, gomilanjem dobra na primer glava šeæera u Nosu. Spekulaoija bez skrupula i gotovo' bez cilja, jer akumulaiCija kojoj se odaje taj svet apsurdan je, lišena svake svrhe. Varalica koji prodire u taj svet, oèarava ga i najzad išèezava ostavlja za sobom pustoš ili bar poremeæaj. Hljestakov je konaèno demaskiran u scenama krajnje smešnim, na kraju Revizora, da bi se tako pripremio dolazak pravog generalnog inspektora u izvanrednoj misiji, koga je car poslao da vaspostevi red u malom ruskom gradu. — U tom amorfnom svetu tema zgrtanja ima najrazlièitije i najgrotesknije manifestacije, kao i tema laži i prevare. Ono što je u Revizoru bilo prikazano u malom gradu — u Mrtvim dušama æe hitd preneto u gubernijsko središte i u zabaèena spahijska sela i vlastelinske kuæe. Šinjel je za mnoge bio realistièka tragièna povest natopljena humanošæu i kao takav jedan je od izvora velike ruske književne tradicije. Melior de Vogije je, èini se, pogrešno pripisao: Dostojevskome znamenitu reèenicu: »Svi smo mii izišli iz Gogoljevog Šinjela«, koju je; izgleda, izrekao Turgenjev. No u svakom sluèaju Šinjel je, pored Revizora i Mrtvih duša, najuticajnije GogoljevO' delo. U njemu je prikazan »Mali èovek«, bedni èinovnik, srodan Puškinovom Virinu i Makaru Djevuškinu Dostojevskoga, jedan iz velike ruske galerije »poriženih d uvreðenih«, koju æe i Cehov obogatiti likom Cerojakova dz kratke prièe Smrt èinovnika. Više puta je isticano relativno znaèenje pomenute »apokrifne« reèenice »Svi smo mi izišli iz Gogoljevog Šinjela«, a o odnosu Dostojevskog prema Gogolju napisane su brojne studije. Po nekima Nos je u veæoj meri krèio put Dostojevskome nego što je to uèinio Šinjel. A L. Beme je, meðutim, pisao da je Dvojnik Dostojevskog umetnièki odgovor na Gogoljev Nos. S druge strane, nije teško pokazati da su Bedni Ijudi pisani i iz atpora Šinjelu, te da je u tome delu Dostojevski bliži Puškinu nego Gogolju. Sam junak Dostojevskoga, Makar Djevuškin, zamerao je junaku Sinjela, Akakiju Akaki.ievièu Bašmaèkinu, što nema dostojanstva, dok je mnogo kasnije Bahtin okarakterisao Akakija Akakijevièa kao nesamosvesnog Makara Djevuškina. Bilo kako bilo, nije nimaJo lako osporiti ukorenjeno mišljanje da je Šinjel »preteèa ruskog psihološkog romana kao i realizma u jednom višem smislu«. R. A. Pis, profesor iz Bristola, pokazao je da je »napadajuæi tu ideju, Rozanov jedino mogao da je obrne«, ali je i tada priznao da ona važi, u najmanju ruku na jednom po vršnom nivou: »Dobro je poznato stanovište — piše Rozanov — prema kojem èitava naša književnost proistièe iz Gogolja. Bilo bi taènije ako se. kaže da naša književnost predstavlja negiranje Gogolja, borbu protiv njega.« Meðutim, površinsko i spoljašnje viðenje Gogolja kritikovao je najubedljivije Boris Ejhenbaum, u svom poznatom radu Kako je saèinjen Gogoljev »Sinjel«? U poslednje vreme sve èešæi glasovi se dižu i protiv Ejhembaumovog tumaèenja, koje je, doista, ekstrenmo formalistièko. Jer, Ejhenbaum Sinjel posmatra kao jezièku igru, kao grotesku u kojoj se smenjuju pseudosentimentalni ton i kalambur. Svodi on znamenitu povest na taj dualitet stila, ne tražeæi gotovo ništa s onu stranu stila i jezièke igre. Kao prvi korak, ta, jezièka i stilska igra nesumnjivo je zanimljiva i Ejhenbaum je briljantno interpretira; ali Pis je u pravu kad kaže da književni kritièar mora poæi dalje i upitati se: kakvo znaèenje takva igra rijeèi donosi? Odgovor samog Ejhenbauma glasi? komièni efekt — groteskno odnosi se samo na površinski nivo prièe; u njoj su »sredstva« sama sebi cilj. Meðutim, Pis pobija Ejhenbauma i kaže: predstavljati sve kao površinu znaèi »nadgogoljiti Gogolja«, koji inaèe, voli da se pretvara kako je sve površina; a formalisti su veæinom prevideli upravo to, najvažniji od Gogoljevih »postupaka« — njegovo osnovno sredstvo. Više nije dovoljno postavljati pitanje kako je naèinjen Gogoljev Sinjel; moramo se postarati da utvrdimo i zašto. Pis je i na to pitanje pokušao da odgovori. On je istovremeno osporio i sentimentalna tumaèenja lika Akakija Akakijevièa kao ponižene liènosti. Siromaštvo ovog junaka, koje predstavlja ugaoni kamen za svaki pokušaj socijalnog tumaèenja dela, ne može se uzeti zdravo za gotovo: ono je uvek prikazano u vidu hiperbole. Pre svega, Akakije Akakijeviè nipošto nije na poslednjoj ljestvici èinovnièke hijerarhije, veæ u devetoj klasi, iza koje ima još pet, što se zaboravlja! Ostali titularni savetnici u Gogoljevim delima nemaju takvih finansijskih teškoæa. Pa ni u samom Šinjelu — kaže dalje Pis — nema naglaska na siromaštvu ostalih sitnih èinovnliika, èije je sjotbodnio vreme ispunjeno odlascima u pozioritlš'e, igranjem karata i ispijanjem èaja. U stvari, sve njihove raznovrsne delatnosti upotrebljavaju se kao kontrast koji treba da istakne apsolutno odsustvo bilo kakvog oblika vanslužbene aktivnosti u sluèaju samog Akakija Akakijevièa. Doslednom analizom Bis je došao do vrlo zanimljivih rezultata koji osporavaju tradicionalna, pa i formalistièka tumaèenja. Poslije svestranih analiza sve je teže dokazati da je Akakije Akakijeviè žrtva okolnosti, kako to smatra najveæi dio socijalnorealistièke kritike. Još je Cerniševski lucidno primetio da Akakije Akakijeviè nije tipièni titularni savetnik, nego ga je smatrao poluidiotom. Takve opservacije, koje su na liniji i poznalte Markaove misli da je koren za èoveka, pre društvai, sam èovek — ipak utvrðuje ono što su neki pokušali da osporie, a to je: da je Šinjel, zacelo, jedan od prvih izvora klasiène ruske psihološke proze. Karakterišuæi osobenost Gogoljevog postupka, R. A. Ris je rekao: »Gogolj je pribegao èisto spoljašnjem naèinu opisivanja unutarnjeg sveta, što' predstavlja »psihološki« realizam: da bi svet psihe uèinio »realnim«, on realni svet èini pihološkim.« Kritika, osobito socijološka, preterano je istacala izuzetno siromaštvo Akakija Akakijevièa. Kad je! u pitanju groteska, valja biti vrlo oprezan. R. A. Pis je u pravu kad podseæa da se siromaštvo Gogoljevog èinovnika »ne može prihvatiti na realnom planu«, jer »da su svi titularni savetnici cara Nikole I bili tako neobjašnjivo siromašni, on nikada ne bi ni imao javnu službu. I dok je materijalna oskudica Akakija Akakijevièa pod znakom pitanja, njegovo duhovno siromaštvo je van svake sumnje: ne iznenaðuje nas toliko nedostatak materijalnih moguænosti koliko oskudnost njegovih duhovnih moæi. Ovdje se Gogolj ponovo

12

koristio svojim osnovnim sredstvom: spoljašnji svet odražava unutarnji svet; spoljašnja nemaština Akakija Akakijevièa jeste metafora 'njegovog unutarnjeg siromaštva.« — Akakije Akakijeviè ima jednu jedinu strast — prepisivanje akata. On je èovek izuzetno skuèena duha i malih moæi; stoga je njegov osnovni problem — komunikacija. »Kada su mu dali posao koji je zahtev^ao nešto više od pukog prepisivanja reèi, njihovo menjanje i korišæenjei, on je tu potpuno podbacio. Sirlomaštvo Akakijevo je obostrano, ali je duhovno sigurno bitno. Svoj novi šinjel on nosi kao »novi drukèiji okvir svoje svesti; njegova kvalitativno nova spoljašnjosit menja i njega samog. U isto vreme šinjel u njemu budi pomisao na »prijatnu drugaricu života« ..., na pokušaj komunikacije koji, meðutim, ne uspeva. Prirodno je što su Gogoljevi savremenici u Sinjelu našli dirljivu samilost prema sirotom i beznaèajnom èoveku i nije èudo što je ova pripovetka izazvala raðanje èitave jedne filantropske literature o bednom malom èinovniku, èiji je smisao bio i optužba èitave društvene stvarnosti zbog nesreæe poniženih i uvreðenih. Danas, ka,d imamo distancu, preovlaðuju objektivnija merila. Akakije Akakijeviè Bašmaèkin je — kako piše Mila Stojniæ — »èovek bez korena, dete gradskog ploènika, posmræe kome je majka umrla na^ poroðaju ostavivši mu u nasleðe oèevo ime i prezime izvedeno iz reèi »bašmaèok« — duboka, cipela, dakle iz naziva za stvar, a ne kao što je to èešæe — iz ljudskog imena; on se rodio »postvaren« da bi živio »jer se živeti mora« i »jer je sve u njegovom životu nužnost«. A život mu je usitnjen »do fantastiènog besmisla«. Problem je tu daieko više nego socijalni. Dragan Nedeljkoviæ D. Nedeljkoviæ: Nikolaj Vasiljeviè Gogolj, Ruska književnost, knj. I, »Svjetlost« — »NOLIT«, 1976, str. 302—308

13