Neverbalna komunikacija: Proksemika - Prostorni raspored, razdaljina i orijentacija

Prostorni raspored, razdaljina i orijentacija Proksemika predstavlja studiju ljudske percepcije i upotrebe prostora. Korištenje prostora govori isto kao i facijalna ekspresija, gestovi i tjelesni stavovi. Kao što smo u uvodnom dijelu ove radnje rekli, utemeljitelj proksemike je antropolog Edward Hall o kojoj govori u svojoj knjizi The Silent Language (prev. Tihi jezik). Da se podsjetimo, Hall identificira četiri tjelesne razdaljine ili zone: intimnu (oko 50 cm), osobnu udaljenost (oko 1 metar), socijalnu udaljenost (1 do 2 metra) i javnu udaljenost (više od 2 metra). Svi ovi oblici udaljenosti se odnose na načine na koje smo u odnosu spram ljudi svakoga dana i ovisno od poznavanja ljudi i naše intimnosti sa njima mi zauzimamo i određene distance u odnosu na njih. Hall također zapaža da postoje različite norme o upotrebi osobnog prostora u različitim kulturama, tokom poslovnih dogovora ili u udvaranju. Ukoliko neko ne poznaje pravila o korištenju osobnog prostora u nekoj kulturi, može doživjeti kulturni šok (Pennington, 1997; Poyatos, 2002; Collier i DiCarlo, 1985).

.

Sumiranjem različitih istraživanja na ovu temu Vrugt i Kerkstra (1984, prema Dalgleish 1999) zaključuju da u interakciji između stranaca interpersonalna udaljenost između žena jeste manja nego između muškaraca i žena koji su stranci. Nadalje, način na koji mi upravljamo svojim ličnim prostorom i način na koji ulazimo u osobni prostor drugih jeste usko povezan sa našim odnosom prema drugim ljudima. Veoma je važno da ljudi posjeduju svoj vlastiti prostor, a pozicije koje osoba u tom prostoru zauzima i način uređenja stvari u tom prostoru govore nešto i o toj osobi. Da li gost na nekoj rođendanskoj zabavi sjedi među ostalim ljudima ili pak sjedi negdje odvojeno? Sa kim on sjedi? Da li je mjesto koje je on zauzeo u sredini zbivanja ili negdje na periferiji? Koliko prostora između sebe i drugih pravi ova osoba? Da li on gleda spram vrata ili je okrenut ka drugim ljudima u sobi? Sve su pitanja koja se odnose na upotrebu vlastitog prostora, a koja nam u isto vrijeme govore o nekoj osobi i njenom položaju u odnosu na grupu u kojoj se nalazi. Jedan drugi prostorni aspekt je način na koji ljudi namještaju svoje domove kako bi odgovarali njihovim potrebama i zahtjevima. Ukoliko posmatrate unutrašnjost doma neke osobe, vi možete puno zaključiti o toj osobi, a na osnovu uređenja njenog doma i onoga što se nazivaju artifakti ili predmeti koje osoba posjeduje. Tu se može odgovarati na

pitanja: Kako je osobni prostor podijeljen? Da li su sobe pretrpane materijalnim stvarima ili su prazne? Šta mislite koliko prostora je potrebno ovoj osobi ? Distanca. Međusobne distance koje zauzimaju osobe u interakciji imaju nekoliko ciljeva. Mijenjanje te udaljenosti signalizira početak i kraj neke konverzacije. Ta udaljenost također signalizira o tome koliko su osobe u interakciji međusobno intimne te koliko zajedničkog iskustva i zajedničkih tema one dijele. Prigodna upotreba distance između partnera u razgovoru je podosta određena kulturnim normama i socijalnim pravilima društva (Poyatos, 2002). Blizina. Fizička udaljenost koju držimo u odnosu na druge i naša reakcija na to kako nam neki ljudi prilaze, ima veliki uticaj na naše diskusije i veze sa tim ljudima. Količina osobnog prostora kojeg tom prilikom koristimo, ima također veliku povezanost sa kulturom kojoj pripadamo (kao kod distanci imamo kulture koje preferiraju bliži kontakt i one koje preferiraju dalji kontakt). Ukoliko nam se neko približi više nego što smo mi to navikli, to može u nama stvoriti osjećaj nelagodnosti. Iz takve se situacije izvlačimo pomjeranjem tijela unazad i vračanjem u naš originalni osobni prostor u kojem se osjećamo ugodno. Zaključak je da svaki čovjek treba neki optimalni osobni prostor kako bi se u interakciji sa drugima osjećao dobro. U istraživanjima koja sprovodi Mehrabian (1969, prema Poytos, 2002) navodi da usmjerenje gornjeg dijela tijela prema nekoj osobi prenosi poruke sviđanja, a ne ukoliko je tijelo pod nekim kutom okrenuto od tijela osobe kojoj govorimo. Nadalje, Mehrabian zaključuje da naginjanje unaprijed govori o postojanju prijateljstva, dok odmicanje unatrag predstavlja neki negativan stav i pozu. Nadalje, Givens (2005), u opisivanju ljubavnih signala pri Neverbalnom Rječniku, navodi da prilikom udvaranja žene i muškarci nesvjesno naginju svoje tijelo u pravcu partnera koji im se sviđa, iako istovremeno okreću svoje lice i oči na drugu stranu. Konferencijski sto je još jedan očigledan primjer upotrebe osobnog prostora i teritorijalnosti, a u aspektima sastanaka i mjesta koja zauzimamo kada sjedimo za stolom (tokom nekog razgovora)(Sl.37). U situacijama kada sjedimo za horizontalnom ravnom površinom, zvanom sto, mi tokom razgovora šaljemo mnoge odbrambene i napadačke poruke svojim očima, licem, rukama i ramenima. Neverbalno, mi sjedeći za

konferencijskim stolom, pokazujemo znakove i signale gornjim dijelom svojeg tijela. Sam oblik stola i veličina, te raspored sjedenja utiču na dinamiku grupe i mogu uticati i na emocionalni ton i ishod diskusije. U isto vrijeme, donji dijelovi tijela su maskirani ispod površine stola i ne nadmeću se sa znakovima i signalima koje šalju ruke, glava i oči. Opservacije pokazuju da je konferencijski sto polje neverbalnih bitaka. Tu govornici, kako bi naglasili bitne stvari, treba da koriste stavove naginjanja naprijed preko stola i treba da koriste gestove ruke dlanovima okrenutim na dole (u ovim bi okolnostima naginjanje unazad od stola i upotreba gestova dlanovi na gore mogla značiti submisivnost, ili nedostatak ubjeđenja).1 Istraživanja pokazuju da dominantni pojedinci biraju centralna mjesta za sjedenje i vode veći dio razgovora (Hare i Bales, 1973; prema Givens, 2005). Nadalje, vodstvo i središnja pozicija sjedenja idu ruka uz ruku (Burgoon i sur., 1989; prema Givens, 2005). Natjecanje između suprotnih strana stola vidi se u tonu glasa, brzom govoru, u nestrpljenju, netečnosti verbalnih iskaza, tečnim gestovima i po kontaktu očima. Slušatelji na ove dominantne znakove odgovaraju negativno i to glasnim govorom, mrštenjem obrva, zurenjem, te pozama sa izraženim mišičnim tenzijama (Driskell i Salas, 1993; prema Givens, 2005). Evo jednog prikaza kako se koristi i kako izgleda prostorni raspored sudionika u ostalim vrstama razgovora:2

Položaj sudionika

Vrsta interakcije razgovor

Primjer situacije 1. savjetovanje 2. intervju prilikom zapošljavanja

saradnja

1. prijateljski razgovori 2. nastavnik koji pomaže učeniku

1 2

Vidi: Givens, B., The Nonverbal Dictionary...,izraz conference-table Izvor: Havelka M.: Zdravstvena psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998, str.41.

kompeticija

1. neki intervjui prilikom zapošljavanja 2. razgovor ravnatelja škole i učenika 3. igranje natjecateljskih igara (npr.šah)

1. ljudi koji sjede zajedno u restoranu i

zajednička aktivnost

poznaju se 2. studenti u biblioteci koji se ne poznaju 3. ljudi koji sjede u vozu i ne poznaju se